IZVJEŠĆE o krizi uzrokovanoj ebolom: dugoročne pouke i rješenja za jačanje zdravstvenih sustava u zemljama u razvoju s ciljem sprečavanja budućih kriza
1.10.2015 - (2014/2204(INI))
Odbor za razvoj
Izvjestitelj: Charles Goerens
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o krizi uzrokovanoj ebolom: dugoročne pouke i rješenja za jačanje zdravstvenih sustava u zemljama u razvoju s ciljem sprečavanja budućih kriza
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 2177 (2014) od 18. rujna 2014. o miru i sigurnosti u Africi,
– uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine Ujedinjenih naroda br. 69/1 od 19. rujna 2014. o mjerama kojima se nastoji obuzdati i suzbiti epidemija virusa ebole koja je nedavno proglašena u zapadnoj Africi,
– uzimajući u obzir odluku glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki-moona o slanju prve UN-ove hitne zdravstvene misije – UN-ove misije za hitan odgovor na ebolu (UNMEER) ‒ nakon što je Opća skupština usvojila Rezoluciju br. 69/1, a Vijeće sigurnosti Rezoluciju br. 2177(2014) o epidemiji virusa ebole,
– uzimajući u obzir Međunarodne zdravstvene propise Svjetske zdravstvene organizacije iz 2005. (WA 32.1),
– uzimajući u obzir preporuke Svjetske zdravstvene organizacije o zoonozama od 5. svibnja 2004.,
– uzimajući u obzir izjavu Svjetske zdravstvene organizacije od 8. kolovoza 2014. u kojoj se epidemija ebole kvalificira kao izvanredna zdravstvena situacija međunarodnih razmjera,
– uzimajući u obzir plan Svjetske zdravstvene organizacije od 28. kolovoza 2014. za brzi odgovor na epidemiju ebole i njegova ažuriranja,
– uzimajući u obzir izvješće glavnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije s izvanredne sjednice njezina izvršnog odbora o eboli, koja se održala u Ženevi, 25. siječnja 2015.,
– uzimajući u obzir izjavu Svjetske zdravstvene organizacije od 9. svibnja 2015. o kraju epidemije ebole u Liberiji,
– uzimajući u obzir upute Svjetske zdravstvene organizacije o programima imunizacije u afričkoj regiji u kontekstu ebole,
– uzimajući u obzir izjavu s proljetnog sastanka predstavnika Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda održanog od 17. do 19. travnja 2015. u Washingtonu (SAD),
– uzimajući u obzir međunarodnu konferenciju pod nazivom: „Ebola: od izvanrednog stanja do oporavka” održanu u Bruxellesu 3. ožujka 2015.,
– uzimajući u obzir misiju Afričke unije „Podrška Afričke unije borbi protiv epidemije ebole u zapadnoj Africi” (ASEOWA) uspostavljenu 21. kolovoza 2014.,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1291/2013 od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.),
– uzimajući u obzir Komunikaciju Europske komisije COM(2010)0128 i dokumente SEC(2010)0380, 0381 i 0382 o ulozi EU-a u globalnom zdravlju,
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 24. listopada 2014.,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća o ulozi EU-a u globalnom zdravlju s 3011. sastanka Vijeća za vanjske poslove održanog u Bruxellesu 10. svibnja 2010.,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove Europske unije o kriznom stanju nastalom zbog epidemije virusa ebole u zapadnoj Africi od 15. kolovoza 2014., 20. listopada 2014., 17. studenog 2014., 12. prosinca 2014. i 16. ožujka 2015.,
– uzimajući u obzir izvješća Europskom vijeću, koja je u studenom 2014. i ožujku 2015. sastavio Hristos Stilianides, povjerenik Komisije i koordinator Unije za virus ebole,
– uzimajući u obzir Sveobuhvatni okvir EU-a za odgovor na epidemiju virusa ebole u zapadnoj Africi koji su sastavili Europska služba za vanjsko djelovanje i Europska komisija;
– uzimajući u obzir Inicijativu za transparentnost ekstraktivnih industrija, njezino izvješće o napretku Sijera Leonea za 2011., njezino izvješće o napretku Liberije za 2012. i njezino izvješće o napretku Gvineje za 2012.,
– uzimajući u obzir francuski program brzog odgovora „Mreža javnih zdravstvenih institucija u zapadnoj Africi”,
– uzimajući u obzir Rezoluciju o epidemiji ebole usvojenu na zajedničkoj parlamentarnoj sjednici skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja (AKP) i EU-a u Strasbourgu, u Francuskoj, 3. prosinca 2014.,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. rujna 2014. o reakciji EU-a na epidemiju ebole[1],
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0281/2015),
A. budući da su zdravstveni sustavi u Liberiji, Sijera Leoneu i Gvineji obilježeni brojnim nedostacima i budući da su te zemlje i prije izbijanja epidemije bile pri dnu indeksa ljudskog razvoja sastavljenog u okviru programa UN-a za razvoj i da u njima oko 80 % stanovništva živi u krajnjem siromaštvu te budući da su bile na samom vrhu po stopi prerane smrtnosti odraslih osoba i djece mlađe od pet godina, većinom zbog izlječivih stanja;
B. budući da je kriza ebole raširena na lokalnoj i regionalnoj razini, ali i da ostavlja posljedice i na nacionalnoj, te međunarodnoj razini;
C. budući da se veličina katastrofe može pripisati nekoliko čimbenika, među kojima su: politički propust pogođenih zemalja gdje nisu oglašena upozorenja, loše prilagođen odgovor međunarodne zajednice, razarajući učinci zatvaranja granica i ograničavanja na ljude, neučinkovitost nadzora i mehanizama upozorenja, sporo i loše prilagođen odgovor nakon što je pomoć konačno mobilizirana, potpun izostanak vodstva Svjetske zdravstvene organizacije, nedostatak istraživanja i razvijanja lijekova, dijagnostike i cjepiva;
D. budući da se i dalje premalo zna o raširenosti, prijenosu i mogućnosti mutacije virusa ebole; budući da su već raširena pomutnja i opće nerazumijevanje uzroka i posljedica bolesti virusa ebole doprinijeli širenju virusa; budući da je etnografsko istraživanje korisno za razumijevanje načina funkcioniranja zajednica i ostvarivanje komunikacije s osobama različitih kultura;
E. budući da je virus ebole pronađen u sjemenu i očnoj vodici osoba u fazi oporavka; budući da je bilo slučajeva prijenosa virusa spolnim putem, što ukazuje na poteškoće u iskorjenjivanju virusa i određivanju trenutka u kojem se zemlje zaista mogu proglasiti slobodnima od ebole;
F. budući da su se u velikom dijelu afričkih država zdravstveni i obrazovni sustavi pogoršali za vrijeme trajanja programa strukturnih prilagodbi koje su im nametnuli MMF i Svjetska banka, što je iziskivalo proračunske rezove u javnom sektoru;
G. budući da je epidemija ebole u zapadnoj Africi uputila na činjenicu da lokalni i nacionalni zdravstveni sustavi u zemljama s niskim prihodima nemaju sredstava niti su dovoljno otporni za borbu protiv epidemije zaraznih bolesti kao što je ebola; budući da je jačanje globalnih zdravstvenih sustava stoga postalo dijelom globalnog zdravstvenog upravljanja;
H. budući da se u postupanju s krizom uzrokovanom ebolom uzimaju u obzir važnost kulture i tradicionalnih običaja[2];
I. budući da su djeca, adolescentice i mlade žene među najmarginaliziranijim i najugroženijim osobama za vrijeme takve krize, ugrožena je uključenost žena u gospodarskim aktivnostima te je povećana razlika među spolovima u obrazovanju; budući da siročad može naići na odbacivanje i stigmatizaciju;
J. budući da je epidemija ebole koja je pogodila zapadnu Afriku najveća i najkompleksnija u povijesti te bolesti; budući da je Svjetska zdravstvena organizacija prvi put 23. ožujka 2014. upozorena na epidemiju ebole, ali je Odbor za hitne slučajeve Međunarodnih zdravstvenih propisa tek 8. kolovoza proglasio izvanredno stanje međunarodnih razmjera zbog ugroženosti javnog zdravlja; budući da se prije izbijanja te epidemije ebola nije smatrala izazovom velikih razmjera za javno zdravlje;
K. budući da je gotovo 500 zdravstvenih radnika umrlo od ebole u Gvineji, Liberiji i Sijera Leoneu, zemljama koje su i prije izbijanja krize prouzročene ebolom imale ozbiljan nedostatak osoblja; budući da bolnice i zdravstveno osoblje nisu imali dovoljno mogućnosti da se bave drugim bolestima zato što su sva sredstva mobilizirana za borbu protiv epidemije ebole; budući da je potrebno zaštititi zdravstvene ustanove i zdravstvene radnike kako bi se omogućilo pružanje održive razine zdravstvene skrbi;
L. budući da su mnogi izliječeni pacijenti bili izloženi stigmatizaciji u vlastitoj obitelji i društvu; budući da to osobito pogađa djecu koja su ostala bez jednog ili oba roditelja, a mnoge od njih je njihova preživjela rodbina odbacila zbog straha od zaraze;
M. budući da postoji potreba za objedinjenjem epidemiologije, javnog zdravlja i društvenih znanosti kako bi se izvukle odgovarajuće pouke iz epidemije ebole;
N. budući da su tijekom prvih mjeseci krize ebole humanitarne nevladine organizacije, posebno Liječnici bez granica i Crveni križ, bili najučinkovitiji, najupućeniji i najiskusniji akteri te su stoga odigrali vrlo važnu ulogu u toj fazi borbe protiv virusa;
O. budući da se zatvaranjem škola i tendencijom da djeca bez roditelja postaju uzdržavatelji javlja opasnost stvaranja „izgubljene generacije” djece, dugotrajno lišene formalnog obrazovanja;
P. budući da su svojim znanjem i iskustvom, kao i sposobnošću umreženog djelovanja, humanitarci dokazali da, ako se za to ukaže potreba, na početku krize mogu odigrati važniju i djelotvorniju ulogu od nadležnih u institucijama;
Q. budući da je kriza ebole dovela do nastanka druge pojave koju organizacija Liječnici bez granica opisuje kao „krizu u krizi”, a radi se o tome da osobe koje boluju od neke druge bolesti ne odlaze u bolnice zbog straha od zaraze virusom ebole;
R. budući da je EU, zajedno sa svojim državama članicama, najveći donator razvojne pomoći na svijetu i da je stavio na raspolaganje više od 1,39 milijardi EUR za pomoć u suzbijanju epidemije bolesti virusa ebole u zapadnoj Africi; budući da taj iznos omogućuje EU-u da pregovara s partnerskim državama i drugim donatorima kako bi se dala potpora razvoju sveobuhvatnih nacionalnih zdravstvenih sustava temeljenih na jasnoj i uključivoj strategiji prilagođenoj potrebama;
S. budući da Svjetski program za hranu Ujedinjenih naroda ima dokazane učinkovite logističke kapacitete koji bi se u budućnosti mogli iskoristiti i u kontekstu ranog upozoravanja i pružanja brzog odgovora;
T. budući da je sigurnost zdravstvenog osoblja ključan element za međunarodnu mobilizaciju zdravstvenih djelatnika;
U. budući da je Europsko vijeće 23. listopada 2014. kao koordinatora EU-a za ebolu imenovalo povjerenika za humanitarnu pomoć i upravljanje kriznim situacijama, g. Stilianidesa; budući da je g. Stilianides od 12. studenog 2014. posjetio najviše pogođene zemlje zajedno s povjerenikom za zdravlje, g. Andriukaitisom;
V. budući da su Ujedinjeni narodi, Svjetska zdravstvena organizacija i Europska komisija uveli postupke za ocjenjivanje borbe protiv te epidemije;
W. budući da se u izjavi Svjetske zdravstvene organizacije iz travnja 2015. priznaje da su svijet i Svjetska zdravstvena organizacija loše pripremljeni za suočavanje s dugotrajnom epidemijom;
X. budući da je poboljšanje međunarodne koordinacije u području upravljanja zdravstvenim krizama od presudne važnosti;
Y. budući da je pristup lijekovima ključna sastavnica prava na zdravlje;
Z. budući da 2 milijarde ljudi diljem svijeta nemaju pristup cjepivima i liječenju koji su im potrebni da bi preživjeli i bili zdravi;
AA. budući da pristup lijekovima te istraživanje i razvoj novih lijekova moraju u prvom redu biti prilagođeni potrebama oboljelih u Europi ili u zemljama u razvoju;
AB. budući da je Inicijativa za inovativne lijekove (IMI) najveće svjetsko javno-privatno partnerstvo u biološkim znanostima s proračunom od 3,3 milijarde EUR za razdoblje od 2014. do 2024. godine, od kojih 1,638 milijardi dolazi iz programa Obzor 2020.;
AC. budući da je nakon traumatičnog iskustva ebole stanovništvo postalo nepovjerljivo prema zdravstvenim ustanovama, zdravstveno osoblje plaši se nastaviti s radom, a zajednice su ostale osiromašene i sumnjičave; budući da je potrebno hitno pokrenuti osnovne zdravstvene usluge; i budući da je uvođenje pouzdanih i učinkovitih zdravstvenih sustava, uključujući udruživanje rizika u svim zemljama u razvoju, također od ključne važnosti, što podrazumijeva i kvalitetno osposobljavanje lokalnog medicinskog osoblja;
AD. budući da je kriza prouzročena ebolom pogođene zemlje povukla u još veću recesiju i da će, prema Svjetskoj banci, samo u 2015. BDP triju najjače pogođenih država pretrpjeti udarac od 2 milijarde USD;
AE. budući da su te tri zemlje od MMF-a i Svjetske banke zatražile svojevrsni Marshallov plan u iznosu od 7,5 milijardi EUR kako bi im se pomoglo da izađu iz gospodarske krize;
AF. budući da su određene nevladine organizacije pozvale Svjetsku banku da prikupi oko 1,7 milijardi dolara kako bi se tim zemljama pomoglo da trajno poboljšaju svoju zdravstvenu infrastrukturu;
AG. budući da međunarodna zajednica i dalje mora biti na oprezu te da je cilj zakoračiti u razdoblje nakon ebole, tj. dugo razdoblje bez novih slučajeva zaraze ebolom;
AH. budući da su dobre higijenske prakse neophodne; budući da, međutim, u tim trima zemljama sustavi vodoopskrbe i odvodnje nisu dovoljno funkcionalni;
AI. budući da ima razloga za strah da bi se u slučaju izbijanja kakve nove epidemije stopa smrtno stradalih ponovila;
AJ. budući da potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Federica Mogherini, europski povjerenik za humanitarnu pomoć i koordinator EU-a za ebolu Hristos Stilianides, europski povjerenik za međunarodnu suradnju i razvoj Neven Mimica, zastupnici u Europskom parlamentu, vlade i parlamentarci iz država članica opetovano pozivaju na jačanje zdravstvenih sustava;
AK. budući da su u okviru 11. europskog razvojnog fonda jačanje zdravstvenih sustava i usluga vodoopskrbe i odvodnje među ciljanim sektorima samo za Gvineju, ali ne i za Liberiju i Sijera Leone;
AL. budući da komunikacija Europske komisije iz 2010. o ulozi EU-a u globalnom zdravlju (COM(2010)0128) predstavlja sveobuhvatnu i cjelovitu globalnu zdravstvenu strategiju prilagođenu potrebama koju su odobrile države članice;
AM. budući da sve države nisu u potpunosti provele Međunarodne zdravstvene propise; budući da bi Međunarodne zdravstvene propise trebalo preispitati nakon iskustva s posljednjom epidemijom ebole;
AN. budući da se malo toga zna o potencijalno opasnim zoonozama; budući da se zbog djelatnosti prehrambene i poljoprivredne industrije, krčenjem šuma, trgovinom životinjama i životinjskim proizvodima pojavljuju novorazvijene vrste zoonotskih bolesti kao što su influenca ptica, ebola i HIV;
AO. budući da Svjetska zdravstvena organizacija savjetuje uspostavu koordinacije između javnog zdravstva i veterinarskog sektora;
AP. budući da će izaslanstvo Odbora za razvoj posjetiti Sijera Leone u studenom 2015.;
1. kritizira sporu međunarodnu reakciju na krizu tijekom prvih mjeseci; međutim, ističe mobilizaciju i zalaganje EU-a i njegovih država članica od ožujka 2014. u pomoći obuzdavanja širenja virusa ebole; napominje preuzimanje većih financijskih obveza Europske unije i država članica na području humanitarne i razvojne pomoći, logistike i istraživanja kao odgovor na krizu;
2. pozdravlja razvijanje novog cjepiva (u rekordnom vremenu) koje se u Gvineji do 23. ožujka 2015. pokazalo stopostotno učinkovitim i poziva da se hitno omogući pristup tom cjepivu koje bi trebalo biti dostupno svima u Liberiji i Sijera Leoneu;
3. poziva sve sudionike, posebno vlade zemalja u razvoju, europske institucije i međunarodne organizacije, da izvuku pouku iz te krize, kao i iz negativnih posljedica koje je uvjetovanje MMF-a i Svjetske banke da se ustanove u zdravstvenim sektorima zemalja u razvoju podvrgnu strukturnoj prilagodbi na njih imalo, te da razviju učinkovite metode za borbu protiv zdravstvenih kriza međunarodnih razmjera;
4. u tom pogledu, prima na znanje reformu koju je 18. svibnja 2015. najavila direktorica Svjetske zdravstvene organizacije, a posebno izradu novog programa za izvanredne situacije i organizaciju pričuvnog osoblja na svjetskoj razini koje se može poslati na teren u najkraćem roku te stavljanje na raspolaganje novog pričuvnog fonda od 100 milijuna USD za hitne slučajeve; pozdravlja zalaganje da se u sljedeće dvije godine proračun Svjetske zdravstvene organizacije poveća za 10 % da bi dosegao iznos od 4,5 milijarde USD;
5. poziva međunarodnu zajednicu da potiče informativne i obrazovne kampanje u dotičnim zemljama; naglašava presudnu važnost preventivnih i informativnih kampanja u upravljanju krizom, posebno radi ograničavanja kontaminacije i podizanja svijesti o nesigurnim praksama koje se trebaju izbjegavati; naglašava važnost alternativnih metoda širenja informacija;
6. snažno naglašava važnost borbe protiv povećanih napetosti između skupina kao posljedice epidemije ebole jer stvaranje zabluda može dovesti do rizika okrivljavanja određenih etničkih skupina za epidemiju;
7. smatra da, kad više ne bude potrebna hitna pomoć, dugoročni odgovor Europske unije ponajprije mora biti usmjeren na plan razvojne pomoći za promicanje otpornosti, koji sa sobom nosi ulaganja namijenjena za sektor zdravstva, a posebno za organizaciju i upravljanje sustavima zdravstvene skrbi, praćenje zdravstvenog stanja i izvještavanje o njemu odnosno za sustav opskrbe lijekovima, unutrašnje upravljanje i izgradnju države te ključnu pomoć oživljavanju gospodarstava tih triju zemalja;
8. poziva vlasti da uzmu u obzir stečena iskustva u vezi s fenomenom stigmatizacije i da ih primijene u sličnim humanitarnim krizama koje se mogu pojaviti;
9. podsjeća na važnost sprečavanja sukoba budući da sukobi i nestabilnost imaju vrlo negativan utjecaj na zdravstvene sustave;
10. traži osnivanje stalne europske službe za brzo djelovanje koji bi činili stručnjaci, laboratorijski timovi za potporu, epidemiolozi i logistička infrastruktura koja uključuje pokretne laboratorije i koji se može poslati na teren u vrlo kratkom roku; posebno ističe da Unija može ostvariti dodanu vrijednost kada je riječ o „testiranju na granicama”, kopnenim i morskim, te da zdravstvena tijela u SAD-u prednjače u testiranjima u zračnim lukama, a Unija bi taj izvrstan primjer trebala slijediti i od njega imati koristi;
11. također poziva Europsku uniju da podrži osnivanje mreže kontrolnih točaka u zemljama u razvoju kako bi se što prije otkrili novi slučajevi zaraznih bolesti pandemijskog potencijala te osnovala povezana mreža nadzora na prostoru tih država;
12. priznaje potrebu da se potakne uspostava suradnje između Europske unije i njezinih država članica te zemalja u razvoju, a posebice onih sa zapada Afrike, u području obuke zdravstvenih djelatnika;
13. naglašava važnost jačanja sustava zaštite i brze evakuacije međunarodnih zdravstvenih djelatnika;
14. žali zbog toga što su prethodne prilagodbe, reforme i nepravedne razvojne politike pridonijele neučinkovitim zdravstvenim sustavima; traži od Komisije da pomogne tim trima zemljama da razviju svoje javne zdravstvene sustave kako bi odgovorile na osnovne potrebe u zdravstvu te kako bi mogle razviti infrastrukturu kojom se svim građanima jamči pristup javnoj zdravstvenoj skrbi; posebno smatra da dugoročan razvoj snažnog zdravstvenog sustava zahtjeva, između ostalog, (i) izvore ulaganja u osnovne zdravstvene usluge, (ii) omogućavanje sigurne i kvalitetne skrbi povećavanjem sredstava za odgovarajuću obuku, nadzor i plaće zdravstvenih radnika i jamčenjem dostupnosti sigurnih lijekova, (iii) uključivanje lokalnih dionika i zajednica u odgovore na krize i razvojno planiranje; poziva međunarodne donatore da povećaju službenu razvojnu pomoć tim državama preko državnih sustava kao što je proračunska potpora; poziva Komisiju da u suradnji sa zemljama partnerima, Svjetskom zdravstvenom organizacijom, Svjetskom bankom i drugim donatorima uspostavi dosljedne zdravstvene planove i postupke praćenja koji se temelje na potrebama;
15. naglašava da bi se odgovor trebao usmjeriti na temeljne propuste u vezi sa zastupljenosti žena, njihovim pristupom zdravstvu i uslugama te prekidom izvora sredstava za život; posebno naglašava da je potrebno ponuditi visokokvalitetne osnovne usluge i zdravstvenu skrb, s posebnim naglaskom na majčinskoj skrbi te ginekološkim i porodiljnim uslugama;
16. pozdravlja komunikaciju Komisije o ulozi EU-a u globalnom zdravlju (COM(2010)0128) i njezinu cjelovitu viziju sveobuhvatnih zdravstvenih sustava, njezin horizontalni pristup i nastojanja za ostvarivanjem univerzalne zdravstvene zaštite; potiče Komisiju da preispita tu komunikaciju u svjetlu novih saznanja stečenih tijekom krize ebole, a da pritom zadrži sveobuhvatni horizontalni pristup i da pravodobno predstavi i provede program djelovanja;
17. ističe opću nužnost da zemlje u razvoju hitno predvide proračunske stavke za uvođenje snažnih i otpornih javnih sustava socijalne i zdravstvene skrbi, izgradnju dovoljnog broja dobro opremljenih održivih zdravstvenih objekata (posebno laboratorija, infrastrukture vodoopskrbe i odvodnje) i pružanje kvalitetnih osnovnih usluga i zdravstvene njege; naglašava potrebu za dovoljnim brojem zdravstvenih radnika u odnosu na broj stanovnika i poziva vlasti pogođenih zemalja da zajamče da zdravstveni radnici budu plaćeni i da novac namijenjen zdravlju pristigne do ljudi; međutim priznaje da trenutačnu krizu nije moguće riješiti samo u okviru zdravstvenog sustava i da je potreban sveobuhvatan pristup koji uključuje razne sektore kao što su obrazovanje i osposobljavanje, odvodnja, sigurnost hrane i pitka voda kako bi se riješili kritični nedostaci u području svih ključnih usluga; istovremeno naglašava da je obrazovanje, kojim su obuhvaćeni kulturne dimenzije i uvjerenja, također ključan faktor oporavka;
18. ističe da ulaganja u zdravstveni sektor predstavljaju važan pokretač gospodarskog razvoja i doprinose smanjenju siromaštva u zemljama u razvoju; pozdravlja uvrštenje 3. cilja „dopustiti svima da žive zdravo i unaprijediti blagostanje svih dobnih skupina” u prijedlog budućih Ciljeva održivog rasta;
19. naglašava da dugoročno pripremljeni planovi koji su potrebni kako bi se izgradili snažni i sveobuhvatni zdravstveni sustavi trebaju obuhvaćati primjeren broj osposobljenih zdravstvenih radnika, pristup dovoljnoj količini medicinske opreme i pouzdane zdravstvene informacijske sustave;
20. traži da se stvaranjem javnog regionalnog istraživačkog centra za zarazne bolesti u zapadnoj Africi poboljša istraživačka infrastruktura i uspostavi međusveučilišna suradnja s Europskom unijom i njezinim državama članicama;
21. naglašava važnost borbe protiv društvene nejednakosti kako bi se izgradio snažan i održiv zdravstveni sustav; u tu svrhu podupire uvođenje javno financiranog besplatnog univerzalnog zdravstvenog osiguranja i potiče Komisiju, partnerske zemlje i druge donatore da što prije predstave program za uvođenje univerzalne zdravstvene zaštite koji će zajamčiti udruživanje zdravstvenih rizika;
22. poziva sve zemlje da se obvežu na postizanje univerzalne zdravstvene zaštite i da izrade plan kojim bi se utvrdili domaći resursi i mogućnost međunarodnog financiranja kako bi se ostvario taj cilj; podržava cilj povećanja potrošnje na zdravstvo u svim zemljama na priznati minimum od 86 USD po stanovniku za osnovne zdravstvene usluge;
23. pozdravlja održavanje međunarodne konferencije na visokoj razini o temi ebole održane 3. ožujka 2015., a koju su organizirali EU i ključni partneri u cilju iskorjenjivanja ebole, ali i procjene učinaka na pogođene zemlje kako bi se osiguralo da se razvojna pomoć može nadovezati na humanitarne napore;
24. podržava zamisao o donošenju Marshallova plana za oživljavanje gospodarstava tih zemalja; predlaže da se ponudi tehnička podrška administraciji kako bi se kapaciteti povećali i kako bi se zajamčilo da novac stigne do ljudi, a ne da nestane zbog korupcije i drugih razloga;
25. pozdravlja međunarodna nastojanja kojima se zemlje pogođene virusom ebole pokušavaju rasteretiti međunarodnih dužničkih obveza;
26. smatra da će partnerstva između Europske unije i regije zahvaćene krizom biti uspješna pod uvjetom da Liberija, Gvineja i Sijera Leone što prije preuzmu odgovornost za svoj razvoj;
27. smatra da bi programe 11. Europskog razvojnog fonda trebalo preispitati kako bi ulaganja u područje zdravstva i dobrog upravljanja postala prioritetna područja za sve zemlje s krhkom javnom infrastrukturom; iskazuje zabrinutost zbog toga što zdravlje i usluge vodoopskrbe i odvodnje nisu ključni sektori nacionalnih okvirnih programa Liberije i Sijera Leonea; poziva Komisiju da uspostavi mehanizme za bolje praćenje pomoći;
28. smatra da će se u okviru preispitivanja VFO-a sredinom razdoblja morati voditi računa o riziku od nedostatnih strukturnih financijskih sredstava za humanitarno djelovanje Europske unije;
29. pozdravlja rad humanitaraca i zdravstvenih djelatnika na terenu koji su riskirali vlastite živote i požrtvovno radili na obuzdavanju te ozbiljne zdravstvene krize;
30. čestita misiji UN-a za žuran odgovor na krizu prouzročenu ebolom (UNMEER), partnerskim organizacijama i nevladinim humanitarnim organizacijama, kao što su organizacija Liječnici bez granica, Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Hitna služba i drugi na radu obavljenom na terenu i toplo pozdravlja njihov opsežan doprinos i pomoć u kontroliranju te epidemije; žali zbog slučajeva neprimjerenog postupanja sa zdravstvenim i drugim osobljem uključenim u borbu protiv epidemije po njihovu povratku iz Afrike;
31. smatra da dostupnost lijekova ne bi više u pravilu trebala ovisiti o kupovnoj moći pacijenata, već bi trebao biti prilagođen potrebama oboljelih, kao što ni tržište ne bi trebalo samo odlučivati o lijekovima koji će se proizvoditi;
32. poziva Europsku uniju i države članice da poštuju načelo usklađenosti politike EU-a u interesu razvoja, kako je navedeno u članku 208. UFEU-a, promicanjem pravedne i ravnopravne međunarodne trgovine, medicinskog istraživanja i politika inovacija kojima se potiče i olakšava univerzalni pristup lijekovima;
33. poziva Komisiju da istraži modele drukčije od onih zasnovanih na monopolima nad patentima, posebno kad je riječ o razvoju lijekova i cjepiva javno-privatnih partnerstava kao što je Inicijativa za inovativne lijekove, kojima bi se jamčili dostupnost liječenja za pacijente, održivost proračuna zdravstvene skrbi i učinkovit odgovor na krize poput one prouzročene virusom ebole i na slične prijetnje;
34. podsjeća na važnost jačanja istraživačkih kapaciteta u svjetskoj borbi protiv epidemija, razvoja „brzih testova” i pružanja pristupa cjepivima; s tim u vezi pozdravlja činjenicu da su brojna europska financijska sredstva za istraživanje mobilizirana u borbi protiv virusa ebole, pa i u okviru inicijativa za inovativne lijekove programa Obzor 2020. i Programa partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija; ističe da, iako su cjepiva dobrodošla, ona najvjerojatnije nisu prikladna za iskorjenjivanje ebole jer virus mutira; stoga naglašava da prioriteti financiranja moraju biti jačanje općeg zdravstvenog sustava, higijena, sprečavanje širenja zaraze, pouzdana i brza testiranja u tropskom okruženju i lijekovi usmjereni na virus i simptome koje uzrokuje;
35. potiče sve zainteresirane strane da promiču zdravstvenu obuku stanovnika stavljajući naglasak na tradicionalne običaje koji su nespojivi s borbom protiv širenja zaraze među stanovništvom;
36. naglašava da bi EU trebao promicati učinkovito i pravedno financiranje istraživanja koje će biti na dobrobit zdravlja svih ljudi i koje će jamčiti da inovacije i intervencije vode do povoljnih i dostupnih rješenja; posebno ponavlja da bi se trebali istražiti modeli u kojima je trošak istraživanja i razvoja odvojen od cijene lijekova, kao i mogućnosti prijenosa tehnologije u zemlje u razvoju.
37. ponovno naglašava potrebu za ulaganjem u istraživanje zapostavljenih bolesti; u tom smislu poziva Komisiju da nastavi s raspravama o tom pitanju i da organizira široku suradnju između javnog i privatnog sektora s ciljem jačanja nacionalnih zdravstvenih sustava i omogućivanja prijenosa rezultata do dotičnog stanovništva pod uvjetom da se uvedu zaštitne mjere kojima će se spriječiti javno-privatna partnerstva da na nereguliranom tržištu naude ugroženim osobama; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da je EU, da bi odgovorio na hitnu potrebu za novim vrstama liječenja, izdvojio 138 milijuna EUR za projekte razvoja kliničkih istraživanja novih cjepiva, brzih dijagnostičkih testova i liječenja u sklopu programa Obzor 2020. i inicijative za inovativne lijekove; pohvaljuje europsku farmaceutsku industriju koja je važnim resursima također doprinijela naporima u istraživanju;
38. ističe da su ebola i ostale epidemije transnacionalne prijetnje koje zahtijevaju međunarodnu suradnju; poziva Svjetsku zdravstvenu organizaciju da preispita Međunarodne zdravstvene propise kako bi uključivali međuovisnu odgovornost i financijsku podršku pa i za rješavanje glavnih uzroka;
39. u svjetlu nepotpune primjene Međunarodnih zdravstvenih propisa i nepostojanja epidemiološkog nadzora pozdravlja francuski program brzog odgovora „Mreža javnih zdravstvenih ustanova u zapadnoj Africi”;
40. naglašava da s obzirom na to da se širenje bolesti smanjilo, iako virus ostaje u spolnim žlijezdama mjesecima nakon oporavka, u sklopu zdravstvenog sustava i obrazovnih mjera treba omogućiti korištenje uslugama seksualnog savjetovanja i planiranja obitelji;
41. naglašava da je sve više izgledno izbijanje krize u opskrbi hranom kao posljedica epidemije koja je pokosila male poljoprivrednike; poziva države članice, Komisiju i međunarodnu zajednicu da ulože u njihov dugoročni razvoj kako bi se osiguralo da poljoprivredna kućanstva i buduća sigurnost opskrbe hranom u zapadnoj Africi više ne budu ugroženi;
42. traži od svog nadležnog odbora da se pobrine za praćenje mjera upravljanja krizom u prisnoj suradnji s koordinatorom EU-a zaduženim za ebolu i nakon misije Europskog parlamenta u Sijera Leoneu, a prije podnošenja konačne ocjene na temelju jasno utvrđenih kriterija;
43. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladama i parlamentima zemalja Afričke unije, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0026.
- [2] Kao što su na primjer običaji u kojima je zabranjeno spaljivanje mrtvih.
EXPLANATORY STATEMENT
Since March 2014, Sierra Leone, Liberia and Guinea have been in the grip of the worst ever Ebola crisis. Diseases do not stop at borders, and so the Ebola virus spread very quickly from one country to another. The three countries involved are among those at the bottom of the UNDP’s human development index: average life expectancy is 60 or under; schooling rarely extends beyond three years; and around 80% of the countries’ citizens live in extreme poverty.
These indicators show that the people of Sierra Leone, Liberia and Guinea are in an extremely vulnerable situation, and it is clear that the three countries cannot get through it on their own. The scale and complexity of the current Ebola epidemic pose a real challenge for Sierra Leone, Liberia and Guinea, whose health and education systems have shortcomings that are structural in nature. The Ebola crisis is therefore systemic at local, regional and national level.
Ebola is also systemic at the level of global governance, and the international community’s response was therefore too long in coming.
Things only really got going in September 2014. In making Mr Stylianides – the new humanitarian aid Commissioner – the EU’s Ebola coordinator, the European Council sent a clear message to the Member States and to the Commission. Improvising is no longer enough. It is worth pointing out at this juncture that the legal basis for Mr Stylianides’ task is now enshrined in the Lisbon Treaty.
The mandate of the Commissioner for humanitarian aid is extremely broad and is a real test for all those involved in European efforts in the areas of research, innovation, crisis management, deploying medical personnel on the ground and setting up an evacuation system, as well as in longer-term efforts in the area of development cooperation.
The European Parliament, as always, has made it clear that its task here is to scrutinise the executive, to take on its role as legislator, and lastly to provide a political impetus. For Parliament’s Committee on Development, the EU – the world leader on development – has a special responsibility when it comes to promoting the right to universal healthcare. We can insist that the EU should press ahead with its efforts, so that others can follow its example. The EU’s voice must be heard, particularly in this, the year of development, under the slogan ‘Our world, our dignity, our future’.
In the fight against Ebola, therefore, the EU must respond to the following challenges and key issues.
What is its relationship with the WHO, whose job it is to provide information about the development of an epidemic in its initial stages? The WHO, which provides guidelines for scientists, is after all expected to take action with a view to coming up with a vaccine and medicines to treat Ebola.
Is the WHO in a position to provide the transport and logistics capabilities that are vital in order to stop the epidemic? The USA, for example, was able to deploy thousands of troops and a significant amount of equipment in record time in the area affected by Ebola.
The Ebola crisis has also resulted in another problem – something which, in one of its appeals, Médecins Sans Frontières has referred to as ‘a crisis within a crisis’. Many people with conditions other than Ebola are not going to hospital for fear that they will be infected with the virus. The EU is expected to try to find a solution to this problem, in close cooperation with its African partners.
And furthermore, should we not be helping the countries in Africa to develop their own research capabilities?
Politics, too, has a role to play in research. The proponents of the right to universal healthcare quite rightly remind us that it is not for the market to set the priorities for research. So what initiatives does the EU need to take in this area, both at EU level and within international fora?
As the rapporteur, I firmly believe that in the first few months of the Ebola crisis, the humanitarian NGOs – Médecins Sans Frontières and the Red Cross in particular – were the most effective and best informed players, and those that were the most capable when it came to playing a front-line role in the fight against the virus, the consequences of which, as we are all aware, have been so terrible. With their indisputable amounts of knowledge and know-how, as well as their abilities to provide information and to work together, the humanitarian organisations showed that, when it is necessary at the start of a crisis, they can be relevant and more effective than the ‘institutional players’. I believe that we need to start discussing the ways in which the best use can be made of the humanitarian organisations’ capabilities in the future. This does not, of course, mean calling their status or fundamental principles into question. Just because it is an extremely delicate question does not mean it should not be asked.
We should now also start thinking about the post-Ebola period. The post-Ebola stage will have been reached once there have been no more new cases for 42 days. Once this happens, the EU’s response will need to be twofold: first, development aid will need to include investment in health, and second, it will be vital for the three countries to receive aid with a view to kick-starting their economies. Before the crisis, annual GDP growth expectations for the three countries were on average well above 5%. However, with Ebola having substantially slowed down economic activity, the three countries are now in recession. The earlier the three economies are able to mobilise enough resources, the better it will be in terms of the countries’ autonomy and their ability to provide funds to meet vital health requirements.
Partnerships between the EU and the area affected by the crisis will be effective only if Liberia, Guinea and Sierra Leone can to take ownership of their own development as quickly as possible. The programming of the European Development Fund for the three countries will have to be reviewed to take account of the numerous challenges brought about by the Ebola crisis. It is also important to make it clear at this point that the mid-term review of the multiannual financial framework will no longer be able to ignore the risk posed by the structural under-funding of EU humanitarian action.
To conclude, we hope that all those involved will demonstrate the vision they need to enable them to assume their responsibilities in the period that follows, even though Ebola faded from the news headlines a long while ago.
The Ebola crisis has both highlighted the structural problems that are still to be found in a number of countries and served as a reminder to EU leaders of the need for them to stay true to their goal of allocating at least 20% of official assistance on the development of basic social services, giving priority to healthcare.
MIŠLJENJE Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (27.3.2015)
upućeno Odboru za razvoj
o krizi uzrokovanoj ebolom: dugoročne pouke i rješenja za jačanje zdravstvenih sustava u zemljama u razvoju s ciljem sprečavanja budućih kriza
(2014/2204(INI))
Izvjestitelj za mišljenje: Josu Juaristi Abaunz
PRIJEDLOZI
Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane poziva Odbor za razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:
A. budući da je epidemija ebole u zapadnoj Africi 2014. najveća i najsloženija epidemija te virusne bolesti u povijesti te da je pogodila mnoge zemlje i rezultirala tisućama oboljelih i umrlih[1]; budući da je Svjetska zdravstvena organizacija po prvi put 23. ožujka 2014. upozorena na trenutačnu epidemiju ebole, ali je Odbor za hitne slučajeve Međunarodnih zdravstvenih propisa tek 8. kolovoza proglasio izvanredno stanje zbog ugroženosti javnog zdravlja od međunarodne važnosti; budući da se prije te epidemije ebola nije smatrala velikim izazovom za javno zdravlje;
B. budući da je u tjednu koji je završio 15. ožujka 2015. zabilježeno ukupno 150 novih potvrđenih slučajeva ebole; budući da je u tom tjednu u Gvineji zabilježeno 95 novih potvrđenih slučajeva bolesti, što je najveći ukupni broj za neki tjedan u toj zemlji tijekom 2015. i da je u Sijera Leoneu u istom tom razdoblju zabilježeno 55 novih potvrđenih slučajeva bolesti, što je najmanji broj za neki tjedan u toj zemlji od kraja lipnja 2014.; budući da u Liberiji već treći tjedan zaredom nije zabilježen niti jedan novi slučaj bolesti,
C. budući da je epidemijom pogođeno više od 20 000 ljudi, ponajprije u Gvineji, Liberiji i Sijera Leoneu te da se bolest iz Afrike proširila na još dva kontinenta gdje su zabilježeni izolirani slučajevi; budući da su trenutačnom epidemijom ebole u zapadnoj Africi najviše pogođene zemlje čiji zdravstveni sustavi ne raspolažu dovoljnom količinom sredstava i osoblja te su nestabilni; budući da eskalacija epidemije ebole nije uzrokovala samo zdravstvenu krizu koja je odnijela tisuće života, nego i socijalni i gospodarski pritisak te političku nestabilnost u pogođenim zemljama i široj regiji;
D. budući da se ova epidemija zbog nedostatnih mogućnosti izolacije i manjka stručnog zdravstvenog osoblja neprestano i nepredvidivo razvija, dok strani zdravstveni djelatnici teško zadobivaju povjerenje pogođenog stanovništva; budući da se međunarodna potpora mora usmjeriti na sve ključne aspekte epidemije, od obrazovanja zajednice i mobilizacije, poboljšanja kvalitete i snage zdravstvenih sustava, osposobljavanja zdravstvenog osoblja i popratne medicinske njege do koordinirane epidemiološke kontrole, praćenja i nadzora kako bi se epidemija djelotvorno kontrolirala; podsjeća da rizik od pojave slučajeva oboljelih u zemljama koje još nisu pogođene virusom postoji sve dok se i dalje bilježe slučajevi oboljelih u nekoj drugoj zemlji;
E. budući da su najveći izazovi u trima najjače pogođenim zemljama nedostatak iskustva u borbi protiv ebole, velika mobilnost stanovništva, javno rašireno pogrešno poimanje bolesti i načina na koji se ona prenosi te velik otpor zajednice prema ranom liječenju, što uzrokuje agresivno ponašanje prema međunarodnom zdravstvenom osoblju;
F. budući da su kvaliteta i snaga zdravstvenog sustava ključne kako bi se epidemija mogla djelotvorno kontrolirati;
G. budući da utjecaj krize uzrokovane ebolom nadilazi njezine stope smrtnosti te da ugrožava političku stabilnost i prosperitet gospodarstava pogođene regije i uključuje prijetnju regionalnoj sigurnosti opskrbe hranom i socijalnoj koheziji; budući da će prema podacima Svjetske banke samo u 2015. BDP triju najjače pogođenih zemalja pretrpjeti udarac od 2 milijarde USD kao izravnu posljedicu krize;
H. budući da je u veljači 2015. Svjetska zdravstvena organizacija prvi put za tu godinu zabilježila povećanje tjednih stopa slučajeva zaraženih u trima zemljama s visokim razinama prijenosa: Gvineji, Liberiji i Sijera Leoneu – u kojima je odgovor na ebolu i dalje velik izazov;
I. budući da je međunarodna zajednica podcijenila razmjere epidemije i da je stoga postojala neodlučnost u početnom odgovoru te da se pomoć prvenstveno usmjerila na financiranje ili izgradnju struktura za vođenje slučajeva oboljelih od ebole, a da se nacionalnim vlastima, lokalnom zdravstvenom osoblju i nevladinim organizacijama prepustilo da osiguraju potrebne resurse u smislu zdravstvenog osoblja;
J. budući da je Europska unija dodijelila financijsku pomoć u iznosu od 1,1 milijarde EUR, od čega su više od 434 sredstva Europske komisije; budući da je Svjetska zdravstvena organizacija nedavno pozvala na poduzimanje triju mjera za potpuno iskorjenjivanje ebole: dodatna sredstva u iznosu od 1 milijarde USD (800 milijuna EUR), bolju koordinacija i upravljanje izvanrednim situacijama te osiguravanje dostupnosti novih lijekova na tržištu;
K. budući da je Europska komisija od samoga početka epidemije aktivno angažirana, da postupno pojačava svoj odgovor na epidemiju i nadgleda situaciju s pomoću svoga Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije, koji služi za koordinaciju pomoći EU-a te je pod nadležnošću koordinatora EU-a za ebolu Hristosa Stilianidesa;
L. budući da je iskorjenjivanje ebole suočeno s velikim izazovima kao što su početak kišnog razdoblja, sve veća geografska raširenost, rasprostranjeno prenošenje, daljnji otpor zajednice i nesigurni pokopi;
M. budući da je aktiviranje Mehanizma Unije za civilnu zaštitu omogućilo brzo, koordinirano upućivanje pomoći i stručnjaka koje nude države članice;
N. budući da diljem regije još uvijek nema odgovarajućih objekata na lokacijama potrebnih za izoliranje pacijenata i dijagnosticiranje bolesti; budući da u mnogim mjestima u zapadnoj Africi koordinacija, geografska raširenost i fleksibilnost tih objekata još uvijek predstavljaju velik izazov;
O. budući da je, prema podacima UNICEF-a, nekoliko tisuća djece zbog epidemije ostalo bez roditelja; budući da mnoge žrtve ebole trpe diskriminaciju, gubitak statusa i društvenu isključenost;
P. budući da su uslijed epidemije ebole došli do izražaja ozbiljni nedostatci lokalne prevencije zdravstvene krize; budući da bi odgovor međunarodne zajednice prema zemljama pogođenima ebolom trebao uključivati mnogo elemenata, kao što su laboratorijski kapaciteti za dijagnozu i potvrđivanje zaraze, podizanje svijesti, poboljšanje angažmana zajednice i kulturno razumijevanje, društvena mobilizacija, praćenje i kontrola kontakata, upozorenja i nadzor, pristup zdravstvu za pacijente koji nisu zaraženi ebolom i osiguravanja sigurnih pokopa; budući da bi se zaštita zdravstvenih ustanova, kojih još uvijek nema dovoljno u nekim dijelovima zapadne Afrike, i zdravstvenog osoblja, koje ima ključnu ulogu u takvim izvanrednim okolnostima, trebala razvijati s pomoću programa osposobljavanja za izvanredne zdravstvene situacije kako bi se riješio problem nedostatka lokalnog zdravstvenog osoblja i suzbila epidemija;
Q. budući da je Europska komisija s pomoću Inicijative za inovativne lijekove (IMI) pokrenula osam projekata u okviru kojih se radi na cjepivu i dijagnostici pod novim programom Ebola+ s ukupnim proračunom od 215 milijuna EUR; podsjeća da je 114 milijuna EUR osigurano iz programa Obzor 2020., a preostali 101 milijun EUR od farmaceutskih poduzeća uključenih u projekte; budući da su i dalje potrebna dodatna financijska sredstva kako bi se zemljama pogođenima ebolom pružila potpora u uvođenju cjepiva, ponovnoj izgradnji urušenih zdravstvenih sustava te ponovnoj uspostavi službi za imunizaciju; budući da bi rezultati kliničkih ispitivanja cjepiva protiv ebole trebali biti dostupni u prvom tromjesečju 2015. dok se u međuvremenu provode ispitivanja na ljudima dvaju mogućih cjepiva koja su se pokazala sigurnima i učinkovitima na životinjama;
R. budući da je epidemija drastično naštetila lokalnom zdravstvenom osoblju i nastavku obrazovnog procesa u zapadnoj Africi; budući da je zdravstveno osoblje i dalje pod velikim rizikom od zaraze ebolom;
S. budući da bi poduzete mjere u borbi protiv ebole trebale biti dio koordiniranog procesa, da bi se trebala osigurati veća transparentnost i preglednost te se više usmjeriti na nedostatke i zadovoljavanje potreba;
T. budući da bi usmjeravanje međunarodne pomoći samo na virus ebole, a ne na izgradnju lokalnih kapaciteta za upravljanje učinkovitim zdravstvenim sustavima moglo imati pogubne učinke poput naglog porasta slučajeva oboljelih od drugih bolesti, kao što su proljevne bolesti sa smrtnim posljedicama za djecu i malarija, i to zbog toga što su popustili napori da ih se spriječi i liječi;
U. budući da je učinak stopa smrtnosti u pogođenim zemljama dodatno pogoršan zbog činjenice da zdravstveni sustavi koji se bore s problemima ne mogu pružati osnovne usluge kao što su imunizacija, skrb o djeci i zdravstvene usluge za rodilje;
1. žali za izgubljenim životima u regiji opustošenoj epidemijom ebole i izražava svoju iskrenu sućut vladama zemalja i osobama izravno i neizravno pogođenima epidemijom;
2. pozdravlja uspostavu UN-ove misije za hitan odgovor na krizu uzrokovanu ebolom (UNMEER) i Radne skupine EU-a za ebolu, imenovanje povjerenika Hristosa Stilianidesa za koordinatora EU-a za pitanja ebole, kao i ukupni doprinos i pomoć mnogobrojnih partnerskih organizacija, specijaliziranih nacionalnih i međunarodnih agencija, fondova, nacionalnih i međunarodnih nevladinih organizacija, lokalnog i međunarodnog zdravstvenog osoblja te dobrovoljaca na terenu u borbi protiv ebole;
3. primjećuje napredak i doprinose na međunarodnoj i europskoj razini, ali naglašava da je potrebno obaviti još mnogo posla kako bi se pomoglo pogođenim zemljama u suzbijanju i iskorjenjivanju epidemije ebole; ponavlja važnost europske strategije za koordinaciju borbe protiv ebole na razini Unije i za poboljšavanje stanja pripravnosti i zaštite unutar same Unije;
4. traži od država članica, Komisije i međunarodne zajednice da koordiniraju i intenziviraju medicinska istraživanja i proizvodnju djelotvornih lijekova i cjepiva protiv ebole i drugih novih bolesti koje komercijalni farmaceutski sektor inače zanemaruje te da vode računa o tome da se ta ispitivanja provode pod etički prihvatljivim uvjetima, pri čemu pacijenti daju informirani pristanak prije sudjelovanja i da postoji transparentnost kliničkih podataka koji proizlaze iz tog istraživanja te stvarni pristup, po mogućnosti besplatan, tim cjepivima i postupcima liječenja za ciljano stanovništvo (stručno osoblje i primjerene ustanove za provođenje liječenja, cijene koje ne premašuju realne troškove proizvodnje); međutim, žali zbog činjenice što će sporazumi o bespovratnim sredstvima za projekte Ebola+ biti potpisani tek nakon oslobađanja sredstava Inicijative za inovativne lijekove, a ne prije, te očekuje da će se uključene farmaceutske tvrtke pridržavati načela korporacijske društvene odgovornosti te ih poštovati, posebice u pogledu cjenovne pristupačnosti inovativnih postupaka liječenja cijepljenjem;
5. pozdravlja osam istraživačkih projekata koje EU provodi u okviru programa Ebola+ u sklopu Inicijative za inovativne lijekove, a kojim se razvijaju cjepiva i brzi dijagnostički testovi;
6. ističe da bi međunarodna zajednica trebala učiti iz samokritike zbog kasnog odgovora, uzimajući u obzir posebnosti ove epidemije; naglašava potrebu za daljim pružanjem potpore institucijama kao što je Svjetska zdravstvena organizacija koje su dokazale da su ključne, na međunarodnoj razini, u koordiniranju i poticanju pitanja povezanih s javnim zdravljem;
7. pozdravlja činjenicu što je Europska komisija mobilizirala 24,4 milijuna EUR 2014. i 114 milijuna EUR 2015. godine iz Obzora 2020. kako bi se financirali istraživački projekti za borbu protiv ebole razvojem cjepiva, brzim dijagnostičkim testovima te kliničkim ispitivanjima postojećih i novih složenih metoda liječenja ebole;
8. pozdravlja činjenicu da je u siječnju 2015. u centru Liječnika bez granica u Liberiji započelo prvo kliničko ispitivanje potencijalnog lijeka protiv ebole i da se ispitivanja cjepiva, koja se inače provode desetljećima, sada ubrzano odvijaju u zemljama pogođenim ebolom u vremenskom okviru koji podrazumijeva tjedne i mjesece;
9. smatra da su države članice i Komisija u svojem početnom odgovoru bile neodlučne i da nisu odgovarale stvarnom razmjeru krize; u tom pogledu pozdravlja i potiče aktualno jačanje predanosti Europske komisije i država članica u financijskom smislu na području humanitarne i razvojne pomoći, logistike i istraživanja kao odgovor na krizu; međutim ističe da je nužno osigurati dostupnost inovativnih lijekova na tržištu i pristup područjima pogođenim ebolom za, između ostalog, zdravstvene timove, kvalificirane zdravstvene radnike, laboratorije, epidemiologe i zaštitnu opremu;
10. poziva EU da nastavi svoje vodstvo u borbi protiv epidemije ebole; naglašava da je potrebno iskorijeniti tu bolest, iako su napori uloženi u suzbijanje epidemije pokazali značajne rezultate; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da je 3. ožujka 2015. održana međunarodna konferencija na visokoj razini na temu ebole u organizaciji EU-a i ključnih partnera u cilju iskorjenjivanja ebole, ali i procjene učinaka na pogođene zemlje kako bi se osiguralo da se razvojna pomoć može nadovezati na humanitarne napore;
11. poziva Komisiju da uvede stroge sustave kontrole kako bi se osiguralo da se ukupna proračunska sredstva namijenjena poboljšanju zdravstva i sanitarne infrastrukture i s pomoću kojih će se omogućiti rješavanje općih nejednakosti u zdravstvu uz istovremenu borbu protiv epidemije ebole i sprečavanje daljnjih zdravstvenih kriza zaista iskoriste za borbu protiv epidemije u zemljama pogođenima virusom, a ne u druge svrhe;
12. smatra da je nužno na primjeren način pratiti raspodjeljuju li se namjenska proračunska sredstva transparentno i tako da se lako mogu pratiti i jesu li zaista upućena pogođenim zemljama;
13. naglašava da trenutačna kriza predstavlja prijetnju slabom gospodarstvu te političkoj i socijalnoj stabilnosti, i to ne samo u pogođenim zemljama, nego i u cijelom području zapadne Afrike; ističe da se poboljšanje zdravstvenih sustava samo neće biti dovoljno za iskorjenjivanje ebole; smatra da je za savladavanje ključnih nedostataka u svim osnovnim uslugama potreban usklađen i dugoročan pristup koji će uključivati međunarodne, nacionalne i regionalne aktere i različite sektore (zdravstvo, obrazovanje i osposobljavanje, sanitarne usluge, čistoća, dezinfekcija, pomoć u hrani, pitka voda, funkcionalna kanalizacija, odlaganje otpada, gospodarstvo); ističe da je za pronalazak potpuno obuhvatnog rješenja problema ključno obrazovanje koje će obuhvatiti kulturnu dimenziju i uvjerenja u tim zemljama i pozabaviti se trenutačnom epidemijom ebole na potpun način, uključujući adekvatnim širenjem jasnih informacija; podsjeća na to da se obvezao 20 % sredstava koja su na raspolaganju u okviru instrumenta za razvojnu suradnju namijeniti za zdravstvene usluge;
14. izražava zabrinutost zbog činjenice što zbog niske razine pismenosti informacije o eboli i njezinom širenju ne dolaze do svih; naglašava važnost alternativnih načina širenja informacija, na primjer pružanjem većeg broja informacija putem radija; primjećuje nepovjerenje nadležnih tijela u zahvaćenim područjima i naglašava važnost pružanja osnovne zdravstvene skrbi i u ruralnim područjima;
15. naglašava da je sve više izgledno izbijanje krize u opskrbi hranom kao posljedica epidemije koja je uništila male poljoprivrednike; poziva države članice, Komisiju i međunarodnu zajednicu da ulože u njihov dugoročni razvoj kako bi se osiguralo da poljoprivredna kućanstva i buduća sigurnost opskrbe hranom više ne budu ugroženi;
16. napominje da se, kako bi se broj slučajeva zaraženih sveo na nulu, mora utvrditi identitet svake osobe koja je imala visokorizični kontakt s osobom zaraženom ebolom; ističe da su sljedivost i praćenje kontakata dva glavna izazova s kojima smo suočeni i podsjeća da mjere povezane s karantenama zahtijevaju pružanje posebne potpore onima koji su pogođeni, u vidu pružanja hrane, vode i zdravstvene skrbi;
17. ističe da je važno da EU izbjegava isti pristup za sve pri pružanju pomoći u krizi u zemljama u razvoju, osobito vodeći računa o zdravstvenim sustavima na razinama ispod nacionalne razine povećanjem kvalificiranog zdravstvenog osoblja; poziva međunarodnu zajednicu i EU da preuzmu vodstvo u izgradnji stabilnih zdravstvenih sustava s pomoću nacionalnih planova koji će biti temelj na kojem će svi međunarodni akteri i partneri moći definirati uloge i odgovornosti, kao i da surađuju s pogođenim zemljama na razvoju programa osposobljavanja za izvanredne zdravstvene situacije kako bi se savladao akutni manjak zdravstvenog osoblja na lokalnoj razini i da se pobrinu za poduzimanje mjera imunizacije stanovništva na terenu;
18. ističe koliko je važno da se izvuče pouka iz krize uzrokovane ebolom kao i to da se i u državama članicama bolje koordiniraju i ojačaju zdravstveni sustavi;
19. poziva međunarodnu zajednicu da poduzme mjere potrebne za rješavanje socijalnih problema uzrokovanih epidemijom i da se osobito pobrine za zaštitu djece koja su zbog ebole ostala bez roditelja i skrb o njima te za integraciju osoba pogođenih ebolom u društvo;
20. čestita UN-ovoj misiji za žuran odgovor na krizu uzrokovanu ebolom (UNMEER), partnerskim organizacijama i nevladinim humanitarnim organizacijama, kao što su organizacija Liječnici bez granica, Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, Hitna služba i drugi na radu obavljenom na terenu i toplo pozdravlja njihov opsežan doprinos i pomoć u kontroliranju ove epidemije; žali zbog slučajeva neprimjerenog postupanja sa zdravstvenim i drugim osobljem uključenim u borbu protiv epidemije po njihovu povratku iz Afrike;
21. poziva države članice i Komisiju da pruže financijsku pomoć obiteljima članova organizacija spomenutih u točki 20. (UNMEER, partnerske organizacije i nevladine humanitarne organizacije kao što su Liječnici bez granica) koji su izgubili živote u borbi protiv ebole i od posljedica te bolesti;
22. poziva države članice da se pobrinu da zdravstveno osoblje u slučaju zaraze ima pravo na potrebno zdravstveno liječenje i zdravstvenu evakuaciju u zemlju podrijetla koja, kao što je to slučaj s državama članicama EU-a, ima potrebnu infrastrukturu za liječenje oboljelih od ebole;
23. poziva države članice, Komisiju i međunarodnu zajednicu da i dalje rade na jačanju zdravstvenih sustava u zahvaćenim zemljama zapadne Afrike; ističe da je ebola sasvim sigurno bolest s visokom stopom smrtnosti, no da postoje i druge smrtonosne bolesti u tom području koje bi također trebalo liječiti (poput malarije); ističe važnost ulaganja EU-a u izgradnju kapaciteta u tom području i poticanje te izgradnje da bi se zadovoljili uvjeti iz Međunarodnih zdravstvenih propisa i riješio problem slabih zdravstvenih sustava, zbog kojih je stanovništvo u mnogim dijelovima zapadne Afrike ostalo bez pristupa osnovnoj zdravstvenoj skrbi, kako bi lokalno osoblje moglo dobiti priliku za usavršavanje i primjerena sredstva za borbu protiv budućih epidemija (ebole ili bilo koje druge bolesti); ističe da je zaštita zdravstvenog osoblja uključenog u borbu protiv epidemije od primarne važnosti i naglašava da se najnovija epidemija ebole ne smije promatrati kao izoliran slučaj, nego kao znak da su za borbu protiv tog virusa potrebna dugoročna ulaganja;
24. poziva na provedbu edukativnih i informativnih aktivnosti da bi se podigla svijest o simptomima i preventivnim mjera kako bi se postiglo povjerenje u mjere borbe protiv ebole i olakšala javna suradnja s obzirom na to da informacije i komunikacija predstavljaju važan aspekt borbe protiv epidemije ebole; ističe da je situacija koja je u pojedinim državama članicama nastala nakon pojave potencijalnih slučajeva zaraze ebolom pokazala da je u Europi potrebna kampanja informiranja i učinkovitog komuniciranja;
25. ističe da se o siročadi koja je zbog epidemije virusa ebole ostala bez obitelji u pogođenim zemljama mora skrbiti na način da ih se smjesti u sirotišta i da im se osigura psihološko savjetovanje;
26. snažno naglašava važnost borbe protiv povećanih napetosti između skupina kao posljedice epidemije ebole jer stvaranje zabluda može dovesti do rizika okrivljavanja određenih etničkih skupina za epidemiju; također izražava zabrinutost zbog iznimno osjetljivog položaja djece jer se djeca čiji su roditelji umrli smatraju nositeljima bolesti te su izolirana iz društva i prisiljena živjeti sama na ulici;
27. smatra da bi države članice i institucije EU-a trebale razmotriti mogućnost stvaranja baze zdravstvenih djelatnika u kojoj bi bili zabilježeni specijalisti osposobljeni za izvanredne situacije koji se mogu u kratkom roku poslati na teren i tako pomoći zemljama u razvoju u jačanju njihovih sustava javnog zdravstva;
28. potiče na poduzimanje hitnih mjera kako bi se stvorilo financijsko okruženje za istraživanje mogućnosti sprečavanja daljnjih epidemija i koordinirala i ojačala medicinska istraživanja i proizvodnja djelotvornih lijekova, klinička ispitivanja i politike, ne samo za borbu protiv ebole, nego i protiv nekih drugih za život opasnih infektivnih bolesti koje mogu prerasti u epidemiju i koje uzrokuju velik broj smrtnih slučajeva u Africi, kao i na objavljivanje podataka o sigurnosti i djelotvornosti cjepiva; ističe da je važno da se ne odustane od istraživanja s obzirom na to da je potrebna stalna kontrola epidemije, da se vodi računa o osiguravanju etičnih uvjeta ispitivanja tako da pacijenti koji sudjeluju u njima budu prethodno informirani i da pristanu na ispitivanja, da se osigura transparentnost kliničkih podataka proizišlih iz istraživanja i djelotvoran pristup tim cjepivima i metodama liječenja za zahvaćeno stanovništvo (kvalificirano osoblje i adekvatna infrastruktura za pružanje skrbi uz cijenu koja neće premašivati realne troškove proizvodnje); očekuje da će sporazumi o bespovratnim sredstvima u okviru programa Ebola+ biti javni u pogledu uvjeta i postupaka njihove dodjele;
29. poziva države članice da dodatno porade na osiguravanju potrebnih resursa i osoblja za Koordinacijski centar EU-a za odgovor na hitne situacije; poziva države članice da usklade napore uložene u Odboru za zdravstvenu sigurnost, uz uključivanje Komisije, i ističe važnost daljnje suradnje i razmjene informacija o bazi volontera EU-a čiji je cilj ostvariti djelotvoran europski odgovor na katastrofe;
30. poziva međunarodnu zajednicu da zajamči zadovoljavajuću količinu zaliha dostupne osobne zaštitne opreme i da poduzme mjere kako bi se u budućnosti osigurala sigurna zdravstvena evakuacija međunarodnog osoblja;
31. s tim u vezi pozdravlja mobilizaciju kapaciteta za zdravstvenu evakuaciju (Medevac) za međunarodne humanitarne radnike koji su se tijekom svojeg angažmana u pogođenim zemljama zarazili virusom;
32. traži od svih aktera uključenih u odgovor na situaciju da zauzmu fleksibilniji pristup i da raspodjeljuju sredstva u skladu s:
– najhitnijim potrebama na lokalnoj razini u određenom trenutku i na određenom mjestu, uzimajući u obzir dugoročni cilj iskorjenjivanja ebole i sprečavanja budućih epidemija;
– potrebom da se pripremi prijelaz na održivo postkrizno stanje koje pogoduje ostvarenju mira;
ističe da je potrebna veća međunarodna pomoć za udaljena ruralna područja;
33. zabrinut je zbog načina na koji epidemija ebole narušava sredstva za život žena zbog značajnog smanjenja malih poljoprivrednih aktivnosti i trgovine od izbijanja epidemije, što žene izlaže još većem riziku od zaraze; također napominje ulogu žena u pripremama za pokop i naglašava važnost zaštite od zaraze, a da se pritom ne ugroze kulturne strukture;
34. poziva da se nakon gušenja epidemije provedu mjere za obnovu povjerenja u sigurnost pogođenih zemalja kako bi se investitori vratili u njih i kako bi se pokrenuo gospodarski oporavak, što je preduvjet za sprečavanje budućih epidemija;
35. traži od Komisije da, nakon što se ova epidemija stavi pod kontrolu, sastavi izvješće u kojem se navode pouke izvučene iz epidemije ebole u zapadnoj Africi i istakne moguća područja za poboljšanje u budućim reakcijama EU-a na slične zdravstvene krize;
36. poziva sve aktere uključene u krizu da razmotre mogućnosti koje nove tehnologije mogu pružiti kako bi se ostvarila brža reakcija.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
26.3.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
66 0 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Marco Affronte, Margrete Auken, Zoltán Balczó, Catherine Bearder, Ivo Belet, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Nessa Childers, Alberto Cirio, Birgit Collin-Langen, Miriam Dalli, Seb Dance, Angélique Delahaye, Ian Duncan, Stefan Eck, Bas Eickhout, Eleonora Evi, José Inácio Faria, Karl-Heinz Florenz, Iratxe García Pérez, Elisabetta Gardini, Jens Gieseke, Sylvie Goddyn, Matthias Groote, Andrzej Grzyb, Jytte Guteland, György Hölvényi, Anneli Jäätteenmäki, Jean-François Jalkh, Benedek Jávor, Karin Kadenbach, Kateřina Konečná, Giovanni La Via, Peter Liese, Norbert Lins, Valentinas Mazuronis, Susanne Melior, Massimo Paolucci, Gilles Pargneaux, Piernicola Pedicini, Bolesław G. Piecha, Pavel Poc, Annie Schreijer-Pierik, Renate Sommer, Dubravka Šuica, Tibor Szanyi, Nils Torvalds, Glenis Willmott, Jadwiga Wiśniewska, Damiano Zoffoli |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Soledad Cabezón Ruiz, Herbert Dorfmann, Linnéa Engström, Luke Ming Flanagan, Jan Huitema, Karol Karski, Merja Kyllönen, Anne-Marie Mineur, James Nicholson, Aldo Patriciello, Marit Paulsen, Bart Staes, Theodor Dumitru Stolojan, Tom Vandenkendelaere |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Marie-Christine Boutonnet, Emilian Pavel |
||||
- [1] Izvješće o stanju: http://www.who.int/csr/disease/ebola/situation-reports/archive/en/
MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova (4.3.2015)
upućeno Odboru za razvoj
o krizi uzrokovanoj ebolom: dugoročne pouke i načini za jačanje zdravstvenih sustava u zemljama u razvoju u cilju sprečavanja budućih kriza
(2014/2204(INI))
Izvjestiteljica za mišljenje: Teresa Jiménez-Becerril Barrio
PRIJEDLOZI
Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za razvoj da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:
A. budući da je Rezolucijom od 18. rujna 2014.[1] potvrđeno da su žene nerazmjerno pogođene bolešću koju uzrokuje virus ebole (ebola) i da u prosjeku čine između 55 i 75 % svih žrtava; budući da dokazi upućuju na to da su trudnice posebno pogođene, s gotovo 100 % smrtnih slučajeva nakon zaraze virusom, i uzimajući u obzir njihovu osjetljivost i strah od zaraze putem zdravstvene skrbi za majke;
B. budući da žene nisu samo podložnije zarazi, već zbog straha od širenja zaraze trpe i njihovo obrazovanje, zdravstvena skrb, sigurnost hrane i života;
C. budući da žene i djevojčice imaju ulogu glavnih njegovateljica, zdravstvenih radnica koje se bave porođajem, oboljelih trudnica ili onih koje pripremaju tijela prije pogrebnih obreda te su zbog toga posebno izložene eboli; budući da su žene kao male poljoprivrednice ili prekogranične trgovkinje koje se suočavaju s padom proizvodnje hrane i usjeva posebno izložene gubitku dohotka; budući da su žene suočene s naglim povećanjem cijena hrane, manjom sigurnosti hrane i zatvorenim granicama, zbog čega kasne s isplatama mikrokredita te im je otežano prehranjivanje obitelji;
D. budući da su aktivisti za ravnopravnost spolova i ženske interesne skupine u najzahvaćenijim zemljama potaknuli čelnike da se pozabave nerazmjernim učinkom ebole na žensko stanovništvo;
E. budući da žene dominiraju neformalnim gospodarskim sektorom koji je teško pogođen;
F. budući da ebola često uzrokuje pobačaj jer kada se trudnica razboli, rijetko može nastaviti s trudnoćom;
G. budući da postoji rizik da dojilje prenesu bolest na svoje dijete i budući da bi u takvim slučajevima bolesnim majkama trebalo pomoći da prijeđu na hranjenje bočicom;
H. budući da je liječenje trudnica problematično zbog invazivne naravi tog liječenja;
I. budući da radnici na hitnim intervencijama u Nigeriji koji se bave dječjom paralizom pomažu u zaštiti zdravlja majke i djeteta u borbi protiv ebole; budući da je u Nigeriji virus ebole pod kontrolom djelomično zbog izgradnje centara jednakih onima koji su sagrađeni za borbu protiv dječje paralize;
J. budući da žene u sustavima zdravstvene skrbi nisu samo ranjive nego su zbog svoje društvene uloge i ključni akteri u obuzdavanju ebole, na primjer kao medicinske sestre, čistačice ili radnice u praonicama rublja u bolnicama, te u podizanju razine svijesti o eboli, planiranju borbe protiv tog virusa i promicanju strategija prevencije u svojim zajednicama;
K. budući da medicinske sestre predstavljaju većinu zdravstvenog osoblja koje se zarazilo i nakon toga umrlo od virusa; budući da je humanitarna kriza dovela do smanjenja sredstava za zdravstvene ustanove, opremu i osoblje, odvlačeći ionako oskudna sredstva namijenjena trudnicama; budući da nedostatak pristupa uslugama reproduktivnog zdravlja za žene, posebno trudnice, potencijalno može uzrokovati veliku zdravstvenu katastrofu u zdravstvu[2];
L. budući da su žene u većini afričkih država glavne njegovateljice kod kuće i u zajednici i budući da su sestre, kćeri, tetke, majke i bake najviše skrbile za rodbinu zaraženu ebolom izlažući se velikoj opasnosti;
M. budući da su raširena nejasnoće i prevladavajuće nerazumijevanje uzroka i posljedica ebole doprinijeli širenju virusa;
N. budući da su obitelji koje jedu meso divljači i lovci koji dodiruju zaražene divlje životinje ili njihovu krv rijetko svjesni rizika povezanog s obradom i konzumacijom takvog ulova;
O. budući da ebola ne predstavlja samo katastrofu u javnom zdravstvu nego ima i dugotrajne psihološke, socijalne i gospodarske učinke, posebno na žene i djevojčice; budući da se glasine i strah od ebole za žene i djevojčice nastavljaju nakon smrti člana rodbine, npr. u pogledu prava nasljedstva ili njihove uloge s obzirom na činjenicu da su ostale siročad, dok se istovremeno zatvaranjem škola i tendencijom da djevojčice bez roditelja postaju njegovateljice javlja opasnost stvaranja „izgubljene generacije” djece, dugotrajno lišene formalnog obrazovanja, i također povećava rizik od maloljetničke trudnoće, dječjih brakova i nasilja nad ženama;
P. budući da se mnoge žene koje su preživjele teško ponovno integriraju u svoje obitelji i zajednicu te mogu naići na odbacivanje i stigmatizaciju;
Q. budući da uglavnom žene obavljaju pogrebne obrede kada članovi njihove rodbine umru od ebole;
R. budući da žene koje se previše boje zaraze prestaju tražiti liječničku skrb i usluge planiranja obitelji;
S. budući da je zaraza ebolom u Africi povezana s lovom, klanjem i obradom mesa divljači od zaraženih divljih životinja kao što su šišmiši i majmuni;
T. budući da je pomoć EU-a u nuždi kao odgovor na pandemiju ebole mogla biti bolja i jer je postojao nedostatak brze tehničke pomoći na terenu, nespremnost država članica na suradnju i neodgovarajuća središnja koordinacija na razini EU-a;
1. priznaje ulogu međunarodne zajednice u borbi protiv ebole te je poziva da se pri formuliranju svojih daljnjih strategija odgovora tijekom ciljanih aktivnosti pozabavi stvarnim problemima s kojima se suočavaju žene i djevojčice; naglašava važnost rodno uravnoteženih timova zdravstvenih stručnjaka i dostupnost podataka i istraživanja razvrstanih prema spolu te ističe potrebu za promicanjem inicijativa usmjerenih prema osiguranju veće psihološke i zdravstvene potpore za žene koje su zbog skrbi za pacijente i same zaražene virusom;
2. poziva međunarodnu zajednicu da promiče kampanje za informiranje i obrazovanje kako bi se podigla svijest žena o nesigurnim praksama koje se trebaju izbjegavati te da proširi točne informacije kojima se ograničava rizik od zaraze, ali se ne zadire u lokalne običaje;
3. naglašava da bi se u cilju njihovog osnaživanja žene trebalo uključiti u osmišljavanje projekata i lokalno donošenje odluka jer će izgradnja ljudskih potencijala danas, naročito za žene i djevojke, pomoći u obnovi njihovih društava;
4. vjeruje da je negativan utjecaj propadajućih zdravstvenih sustava na zdravlje majki, što je posebno vidljivo u ruralnim područjima, jedan od glavnih problema s obzirom na sve manju dostupnost kreveta, nedostatak osposobljenog osoblja i opasnost da će (buduće) majke biti spriječene otići u bolnicu kad to bude potrebno ili se kasnije suspregnuti od toga; stoga naglašava da zbog tih negativnih percepcija pacijenti ostaju kod kuće u rukama njegovateljica; ustraje na potrebi ulaganja u mjere namijenjene trudnicama kako bi im se omogućila odgovarajuća skrb te izgradilo povjerenje između ženskih pacijenata i njegovatelja; zahtijeva od Komisije i država članica da pruže financijsku potporu za te napore; poziva Komisiju i države članice EU-a da za sve relevantna financiranja EU-a primijene specifičnosti potreba spolova pri donošenju proračuna („gender budgeting”), dajući prednost financiranju za žene i djecu te za spolno i reproduktivno zdravlje i prava;
5. predlaže organizacijama za borbu protiv epidemije ebole da upotrijebe različite načine komunikacije, uključujući dijalog unutar zajednice te radio i televiziju ako su dostupni, kako bi se žene uključilo u nastojanje da se podigne javna svijest o bolesti;
6. naglašava potrebu za inovativnim, mobilnim sustavima kako bi se osigurala skrb u urbanim i ruralnim područjima diljem regije te poziva EU da posebno financira osposobljavanje i zapošljavanje medicinskih sestara, zdravstvenih djelatnika u zajednici te primalja;
7. smatra važnim da se tijekom opsežnih kampanja za cijepljenje prednost da ženama jer su one glavne žrtve i njegovateljice, a često su odgovorne za obrazovanje djece;
8. podupire promicanje profilaktičkog liječenja u cilju sprečavanja zaraze s posebnim naglaskom na žene;
9. smatra potrebnim da se odgovarajuća sredstva dodijele i za borbu protiv drugih vrsta bolesti koje su posebno opasne za trudnice, kao što je malarija;
10. naglašava da je potrebno dati jasne i nedvosmislene odgovore u kojima se potvrđuje uloga žena kao ključnih aktera u zaštiti njihovih obitelji i zajednica te u prekidanju lanaca prenošenja ebole; naglašava potrebu za poticanjem oporavka, uključujući mjere za: uključivanje udruga žena u programe za pružanje informacija o važnosti zdravstvene skrbi, kao što su sastanci koji se bave mjerama opreza u vezi s ebolom za žene i djevojke; osposobljavanje osoba koje su preživjele ebolu da rade kao medicinske sestre, čistačice i radnice u praonicama rublja; te jamčenje jednake zaštite svih zaposlenika bolnice; također naglašava važnost pružanja detaljnih informacija muškarcima i ženama o spolnom i reproduktivnom zdravlju, a posebno o rizicima povezanima sa spolnim odnosima nakon oporavka;
11. potiče vlade dotičnih država da poduzmu potrebne mjere za borbu protiv stigmatizacije i izolacije žena i djevojaka kada im umre član obitelji i da osiguraju da se zaštite njihova temeljna prava, posebno pravo na nasljedstvo i pravo na obrazovanje;
12. naglašava vrijedan i učinkovit rad međunarodnih organizacija za pomoć i razvoj decentraliziranog lokalnog financiranja projekata, što će naročito ženama i djevojkama omogućiti bolji pristup dostupnim resursima i pružiti im mogućnosti zapošljavanja u regiji putem decentraliziranih struktura osposobljavanja, a istodobno će spriječiti odlazak osposobljenih zdravstvenih djelatnika iz zahvaćenih područja;
13. i dalje je duboko zabrinut zbog štetnog djelovanja ebole na žene i djevojčice te naglašava da će neuspjeh u suočavanju s rodno specifičnim pitanjima imati negativan učinak na izglede za dugoročni oporavak i na razinu jednakosti između žena i muškaraca u zahvaćenim zemljama; naglašava da je važno preživjele žene ponovno integrirati u društvo te da je važno promicati kampanje za podizanje svijesti i primjenu najboljih zdravstvenih praksi diljem zemalja koje su najviše zahvaćene virusom; poziva EU i države članice da financiraju programe osposobljavanja koji pomažu ženama da preuzmu ulogu glavnih aktera u podizanju svijesti o bolesti;
14. naglašava da je važno prepoznati i razmotriti rodne dimenzije, prilikom hitnih intervencija jednako kao i naporima u cilju dugoročne obnove;
15. potiče tijela javne vlasti da uzmu u obzir da rodna dinamika može pomoći u spašavanju života putem, između ostalog, ciljanih poruka ženama o važnosti uporabe zaštitnih mjera unutar i izvan doma;
16. naglašava važnost točnog prikazivanja uloge žena u medijima te stvarnosti s kojima se suočavaju kako bi se izbjeglo da se društveni običaji namjerno koriste za jačanje rodno uvjetovanih uloga koje su, barem djelomično, uzrok nerazmjerno visokom udjelu žena među zaraženim osobama;
17. izražava zabrinutost zbog toga što zbog slabe pismenosti informacije o eboli i njezinom širenju ne dolaze do svih; naglašava važnost alternativnih načina širenja informacija, na primjer pružanjem većeg broja informacija putem radija; primjećuje nepovjerenje nadležnih tijela u zahvaćenom području i naglašava važnost pružanja osnovne zdravstvene skrbi i u ruralnim područjima;
18. poziva EU i države članice da razmotre hitnu potrebu za dodjeljivanjem sredstava za jačanje sustava zdravstvene skrbi za majke, dugoročni učinak obnove zdravstvene infrastrukture i potrebu za psihološkom potporom pogođenim osobama;
19. poziva Komisiju i istraživače u farmaceutskoj industriji da usredotoče svoje istraživanje i sredstva dobivena programom Obzor 2020 ne samo na potrebe bogatih regija svijeta nego i na probleme novonastalih zemalja, dajući posebnu pozornost ženama, trudnicama i djeci kako bi se naposljetku zemljama u razvoju ponudili cijenom pristupačni lijekovi za bolesti koje ih pogađaju;
20. poziva međunarodnu zajednicu, uključujući privatna poduzeća, da razmotri trenutačne nedostatke u empiričkim istraživanjima te da dodatno istraži posebne učinke ebole na živote žena i djevojaka, kao i da razvije cjelovito razumijevanje jedinstvene uloge žena u oblikovanju odgovora na ove vrste zdravstvenih kriza;
21. snažno naglašava važnost borbe protiv povećane napetosti između etničkih skupina do koje je došlo uslijed epidemije ebole jer postoji rizik od širenja priča koje mogu uzrokovati okrivljavanje određenih etničkih skupina za širenje epidemije; također izražava zabrinutost zbog iznimno ranjivog položaja djece posebno zbog činjenice da se djeca čiji su roditelji umrli smatraju nositeljima bolesti, izolirana su iz društva i prisiljena živjeti sama na ulici;
22. poziva međunarodnu zajednicu da razmotri ozbiljan gospodarski i psihološki teret ebole za žene te da ih osnaži kako bi se mogle na odgovarajući način brinuti o svojim, sada često proširenim, obiteljima;
23. zabrinut je što zbog značajnog smanjenja malih poljoprivrednih aktivnosti i trgovine od pojave virusa žene imaju manje sredstava za život zbog čega su još više izložene riziku od zaraze; također prima na znanje ulogu žena u pripremama za pokop i naglašava da je važno probleme rizika od zaraze riješiti na način kojim se neće ugroziti kulturne strukture.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
26.2.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
21 4 1 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Daniela Aiuto, Anna Maria Corazza Bildt, Viorica Dăncilă, Anna Hedh, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Elisabeth Köstinger, Vicky Maeijer, Angelika Mlinar, Krisztina Morvai, Maria Noichl, Marijana Petir, Liliana Rodrigues, Jordi Sebastià, Ernest Urtasun, Ángela Vallina, Beatrix von Storch, Jadwiga Wiśniewska, Anna Záborská |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Inés Ayala Sender, Linnéa Engström, Eleonora Forenza, Arne Gericke, Constance Le Grip, Dubravka Šuica, Marc Tarabella |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
José Inácio Faria |
||||
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU
|
Datum usvajanja |
22.9.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
25 1 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Louis Aliot, Beatriz Becerra Basterrechea, Ignazio Corrao, Nirj Deva, Doru-Claudian Frunzulică, Nathan Gill, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Arne Lietz, Linda McAvan, Norbert Neuser, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, Elly Schlein, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Eleni Theocharous |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Liliana Rodrigues, Estefanía Torres Martínez |
||||
POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU
|
25 |
+ |
|
|
ADLE |
Beatriz Becerra Basterrechea, Charles Goerens, Paavo Väyrynen |
|
|
CRE |
Nirj Deva |
|
|
ELDD |
Ignazio Corrao |
|
|
FNE |
Louis Aliot |
|
|
GUE/NDL |
Lola Sánchez Caldentey, Estefanía Torres Martínez |
|
|
PPE |
Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Davor Ivo Stier, Eleni Theocharous, Bogdan Brunon Wenta, Rainer Wieland, Anna Záborská |
|
|
S&D |
Doru-Claudian Frunzulică, Enrique Guerrero Salom, Arne Lietz, Linda McAvan, Norbert Neuser, Liliana Rodrigues, Elly Schlein |
|
|
VERTS/ALE |
Heidi Hautala, Maria Heubuch |
|
|
1 |
- |
|
|
ELDD |
Nathan Gill |
|
|
0 |
0 |
|
|
|
|
|
Značenje simbola:
+ : za
- : protiv
0 : uzdržani