IZVJEŠĆE o tematskim izvješćima Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2014.

11.4.2016 - (2015/2206(DEC))

Odbor za proračunski nadzor
Izvjestiteljica: Martina Dlabajová

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o tematskim izvješćima Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2014.

(2015/2206(DEC))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir tematska izvješća Revizorskog suda sastavljena u skladu s drugim podstavkom članka 287. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2014.[1],

–  uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2014. (COM(2015)0377 – C8-0267/2015)[2],

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2014., s odgovorima institucija[3], i tematska izvješća Revizorskog suda,

–  uzimajući u obzir izjavu o jamstvu[4] u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2014., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od … o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2014., dio III. – Komisija[5] te svoju Rezoluciju s primjedbama, koja je sastavni dio te odluke,

–  uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 12. veljače 2016. o razrješnici koju Komisija treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2014. (05583/2016 – C8-0042/2016),

–  uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002[6], a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

–  uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog V. Poslovniku,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0127/2016),

A.  budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, to čini u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja;

B.  budući da tematska izvješća Revizorskog suda sadrže informacije o važnim pitanjima u vezi s primjenom sredstava, koja su stoga Parlamentu korisna u obavljanju uloge tijela nadležnog za davanje razrješnice;

C.  budući da njegove primjedbe na tematska izvješća Revizorskog suda čine sastavni dio spomenute Odluke Parlamenta od ......... o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2014., dio III. – Komisija;

Dio I. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 18/2014 naslovljeno „Sustavi glavne uprave EuropeAid za evaluaciju i praćenje usmjereno na rezultate”

1.  pozdravlja tematsko izvješće o sustavima glavne uprave EuropeAid za evaluaciju i praćenje usmjereno na rezultate te izlaže svoja zapažanja i preporuke:

Opće primjedbe

2.  ozbiljno je zabrinut zbog nedovoljne pouzdanosti sustava EuropeAida za evaluaciju i praćenje usmjereno na rezultate, zbog neodgovarajuće razine nadzora i praćenja evaluacije programa kao i zbog činjenice da EuropeAid ne može zajamčiti da su ljudski i financijski resursi adekvatno i učinkovito raspoređeni za razne aktivnosti povezane s evaluacijom;

3.  ističe da je Parlament kao tijelo za proračunski nadzor nužno dobro uputiti u to u kolikoj su mjeri doista ostvareni glavni ciljevi Unije;

4.   smatra da će rasprave ne samo s Komisijom i dužnosnicima ESVD-a, nego i s korisnicima te neovisnim stručnjacima dati opsežniju ocjenu doprinosa EuropeAida ciljevima Unije;

5.  podsjeća da bi, u skladu s obvezom Komisije o jamčenju kvalitete, trebalo pribaviti vanjske, objektivne i nepristrane povratne informacije o učinku projekata i programa pomoći Europske komisije;

6.   smatra da su rezultati evaluacije ključni elementi koje treba uvrstiti u provedbu politike i u proces političkog preispitivanja radi prilagodbe strateških političkih ciljeva i povećanja ukupne usklađenosti s drugim politikama Unije; smatra da je u tom pogledu presudno da evaluacije budu neovisne, transparentne i dostupne javnosti;

7.  vjeruje da je ulaganje u analizu i prikupljanje rezultata različitih vrsta evaluacija, kojima ne samo da se stvara ukupna predodžba o trendovima već se time također mogu izvući pouke na koji način potaknuti maksimalnu učinkovitost procesa evaluacije, uz prikupljanje kvalitetnijih rezultata koji se primjenjuju pri odlučivanju i izradi politika, dokaz da smo na pravom putu kada je riječ o svakom specifičnom instrumentu za pomoć;

8.  smatra da je razmjenjivanje znanja svim postojećim sredstvima ključno ne samo za razvoj kulture evaluacija već ponajprije kulture djelotvorne uspješnosti;

9.   potiče Revizorski sud da pregleda sve mehanizme financiranja EuropeAida kako bi se zajamčilo da se postiže vrijednost za novac i da je financiranje Unije učinkovito u pogledu ostvarivanja ciljeva i vrijednosti Unije; smatra da bi projekti koje financira Unija trebali biti usklađeni s političkim ciljevima Unije u susjednim zemljama, uzimajući u obzir odgovornost korisnika bespovratnih sredstava te da je novac iz EU-a zamjenjiv;

10.  podupire preporuke Revizorskog suda u vezi sa sustavima EuropeAida za evaluaciju i praćenje usmjereno na rezultate;

Preporuke Revizorskog suda

11.  prima na znanje preporuke Revizorskog suda o učinkovitoj uporabi resursa za evaluaciju i praćenje usmjereno na rezultate, postavljanju prioriteta i praćenju evaluacija, provedbi postupaka kontrole kvalitete, prikazu ostvarenih rezultata te praćenju poduzetih mjera i objavljivanju nalaza evaluacija i praćenja usmjerenog na rezultate;

12.  smatra da bi EuropeAid trebao zadržati odgovarajuće prakse upravljanja informacijama te redovito procjenjivati svoje potrebe kako bi se zajamčilo da se raspodjela financijskih i ljudskih resursa između evaluacija programa i praćenja usmjerenog na rezultate obavlja na temelju dobivenih informacija;

13.  smatra da bi, kako bi se zajamčilo da se u provedenim evaluacijama odražavaju prioriteti organizacije, EuropeAid trebao:

–   utvrditi jasne kriterije odabira za postavljanje prioriteta u vezi s evaluacijama programa i   dokumentirati način njihove primjene pri utvrđivanju planova za evaluaciju, uzimajući u obzir da se dopunjuju s praćenjem usmjerenim na rezultate;

–   znatno poboljšati sustav praćenja i izvješćivanja o provedbi planova za evaluaciju, pa i izradom analize razloga kašnjenja i opisa mjera koje su usvojene radi njihova otklanjanja;

–   ojačati opći nadzor nad aktivnostima povezanima s evaluacijama programa koje provodi EuropeAid;

14.  smatra da bi, kako bi se zajamčila kvaliteta evaluacija programa i praćenja usmjerenog na rezultate, EuropeAid trebao:

–   ustrajati u tome da operativni odjeli i delegacije primjenjuju uvjete kontrole kvalitete, što za evaluacije programa podrazumijeva i uporabu referentne skupine te dokumentiranje obavljenih kontrola kvalitete;

–   redovito provjeravati provedbu tih kontrola;

15.  smatra da bi, kako bi se poboljšala sposobnost sustava za evaluaciju da pruži odgovarajuće informacije o ostvarenim ciljevima, EuropeAid trebao:

–   strože primjenjivati regulatorne odredbe kojima se zahtijeva uporaba ciljeva „SMART” (određeni, mjerljivi, dostižni, odgovarajući i vremenski utvrđeni) i pokazatelja koji se mogu provjeriti;

–   prilagoditi sustav za praćenje tako da nastavi pružati podatke o programima u razdoblju od najmanje tri godine nakon njihova dovršetka i

–   znatno povećati udio ex post evaluacija programa;

Dio II. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 22/2014 naslovljeno „Postizanje ekonomičnosti: kontrola troškova u vezi s bespovratnim sredstvima za projekte ruralnog razvoja koje financira EU”

16.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda naslovljeno „Postizanje ekonomičnosti: kontrola troškova u vezi s bespovratnim sredstvima za projekte ruralnog razvoja koje financira EU” te prihvaća njegove zaključke i preporuke;

  napominje da je politika ruralnog razvoja Unije ključna za poticanje konkurentnosti poljoprivrede i za jamčenje održivog upravljanja prirodnim resursima i klimatskim aktivnostima; naglašava važnost teritorijalnog razvoja ruralnih gospodarstava i zajednica, uključujući stvaranje i održavanje radnih mjesta;

18.  žali zbog toga što Komisija nije pružila upute ili širila dobru praksu na početku programskog razdoblja 2007. – 2013. te što se nije pobrinula da kontrolni sustavi zemalja članica budu učinkoviti prije nego što su započele s odobravanjem bespovratnih sredstava; naglašava da je od 2012. godine Komisija počela primjenjivati aktivniji i usklađeniji pristup;

19.   napominje da su u kontroli troškova bespovratnih sredstava za ruralni razvoj koju su provodile države članice utvrđeni mnogi nedostaci; napominje da se Komisija slaže s tim da bi se boljom kontrolom troškova mogle ostvariti uštede u dodjeli bespovratnih sredstava za projekte ruralnog razvoja i istodobno dobiti isti ishodi i rezultati te ostvariti isti ciljevi; pozdravlja činjenicu da su utvrđeni praktični i troškovno isplativi pristupi koji bi mogli naći široku primjenu te da Komisija prihvaća zaključke Revizorskog suda i da je izrazila namjeru da će s državama članicama raditi na poboljšanju kontrole troškova ruralnog razvoja u programskom razdoblju 2014. ‒ 2020.;

  dijeli mišljenje Revizorskog suda da bi u svjetlu rizika Komisija i države članice na samom početku novog programskog razdoblja trebale provjeriti učinkovitost kontrolnih sustava i njihovu djelotvornost;

naglašava da bi Komisija trebala potaknuti države članice da rabe kontrolne liste i upotrebljavaju kriterije koje je pripremio Revizorski sud i koji se nalaze u Prilogu I.[7];

  naglašava da bi Komisija i države članice trebale surađivati kako bi zajamčile da pristupi koje slijede svi programi ruralnog razvoja zadovoljavaju kriterije Revizorskog suda kojima se procjenjuje uzimaju li kontrolni sustavi u obzir rizike nastale zbog pretjerane specifikacije, nekonkurentnih cijena i promjene projekata te jesu li usmjereni na područja najvećeg rizika; dio tog postupka trebala bi biti ex ante procjena kontrolnih sustava koju provode službe unutarnje revizije tijela država članica (ili druga inspekcijska ili revizijska tijela);

  vjeruje da bi države članice trebale: u široj mjeri primjenjivati ranije ustanovljene troškovno isplative pristupe; procijeniti troškove u odnosu na očekivane učinke ili rezultate; provjeriti je li zbog standardnih troškova došlo do preplaćivanja; rabiti stvarne tržišne cijene umjesto kataloških cijena dobavljača kao referentne cijene za opremu, strojeve i drugo; provjeriti opravdanost troškova čak i kada se primjenjuju postupci javne nabave; primijeniti veće zahtjeve i/ili provjere mjera s visokim stopama potpore itd.;

  pozdravlja činjenicu da se Komisija obvezala pružiti upute o kontrolama i kaznama u okviru ruralnog razvoja, uključujući poseban odjeljak o opravdanosti troškova i kontrolnim listama upravnih tijela priložen tematskom izvješću; napominje da će osposobljavanje i dijeljenje iskustava biti dio aktivnosti Europske mreže za ruralni razvoj u razdoblju od 2014. do 2020.;

Dio II. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 23/2014 naslovljeno „Pogreške u rashodima za ruralni razvoj: što ih uzrokuje i kako ih se nastoji otkloniti?

25.   zabrinut je zbog visoke stope pogreške koju je Revizorski sud uočio u politici ruralnog razvoja; međutim zapaža blagi padajući trend tijekom posljednje tri godine;

26.  primjećuje trud koji su države članice i Komisija uložile da smanje pogreške u rashodima za ruralni razvoj, posebno u vrijeme teške gospodarske situacije i proračunske štednje;

27.  prima na znanje da je Komisija na temelju nalaza država članica i svojih nalaza primijenila ili primjenjuje korektivne mjere u mnogim područjima utvrđenima u izvješću Revizorskog suda;

28.   podsjeća da je Revizorski sud u svojem godišnjem izvješću ustvrdio da su u brojnim slučajevima nacionalna tijela imala dostatne informacije da spriječe ili otkriju i isprave pogreške prije prijavljivanja rashoda Komisiji, zbog čega bi se stopa pogreške znatno smanjila;

29.   primjećuje da što su pravila jednostavnija to je manja vjerojatnost pogreške; zabrinut je da bi stopa pogreške mogla ponovno rasti sljedećih godina zbog složenosti novih pravila o reformiranoj zajedničkoj poljoprivrednoj politici; stoga traži da se ta pravila pojednostavne te da se pruže jasnije upute za nacionalna tijela i poljoprivrednike;

30.  smatra da su izdvajanja za upravljanje i kontrole cjelokupne zajedničke poljoprivredne politike znatna (4 milijarde EUR) te da naglasak treba staviti na poboljšanje učinkovitosti kontrola, a ne na povećanje njihova broja; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da se usredotoče na temeljne uzroke pogrešaka u rashodima za ruralni razvoj; smatra da bi države članice trebale prema potrebi poduzeti sljedeće preventivne i korektivne mjere:

(a)  Javna nabava

u primjeni koncepta uvjeta ex ante države članice trebale bi razraditi i korisnicima pružiti detaljne smjernice o tome kako primjenjivati pravila javne nabave;

u taj bi postupak trebalo uključiti nacionalna tijela specijalizirana za praćenje usklađenosti s pravilima javne nabave; naglasak bi trebalo staviti na tri glavna oblika kršenja pravila: neopravdano izravno sklapanje ugovora bez valjanog postupka javnog natječaja, pogrešnu primjenu kriterija odabira i dodjele te nejednako postupanje prema ponuditeljima;

(b)   Namjerno zaobilaženje pravila

države članice trebale bi na temelju točno određenih kriterija prihvatljivosti i odabira za programe ruralnog razvoja utvrditi smjernice koje će njihovim inspektorima pomoći da prepoznaju obilježja mogućih prijevarnih radnji;

(c)   Agroekološka plaćanja

države članice trebale bi povećati opseg svojih administrativnih kontrola kako bi se njima obuhvatile provjere obveza na temelju dokazne dokumentacije, a koje se trenutačno provjeravaju u samo 5 % slučajeva u kojima dođe do terenskih provjera; osim toga, sustav smanjenja i sankcija trebao bi biti osmišljen tako da ima svrhovit učinak kojim se odvraća od mogućeg nepridržavanja pravila;

31.  traži od Komisije da pozorno prati provedbu programa ruralnog razvoja te da u svojim revizijama sukladnosti vodi računa o mjerodavnim propisima, po potrebi i onima usvojenima na nacionalnoj razini, kako bi se smanjio rizik od ponavljanja propusta i pogrešaka uočenih tijekom programskog razdoblja od 2007. do 2013. godine;

32.  smatra da u metodama izračuna stope pogreške još uvijek postoje brojne nedosljednosti, i to ne samo između metoda kojima se služe Komisija i države članice već i između metoda kojima se služe same službe Komisije, čime se donošenje zakonodavstva u državama članicama samo dodatno otežava; poziva Komisiju da primijeni jedinstvenu metodu za izračun stope pogreške koja bi se mogla u cijelosti primijeniti u metodama izračuna u državama članicama;

33.  podržava intenzivnije korištenje pojednostavnjenim prikazom troškova gdje je to potrebno i u skladu sa zakonodavnim propisima i traži od Komisije i država članica da analiziraju u kojoj se mjeri značajke točnije utvrđenog područja primjene, suženog broja kriterija prihvatljivosti i pojednostavnjenih mogućnosti prikaza troškova mogu prenijeti na izradu i provedbu većeg broja mjera potpore, a da se pritom ne dovedu u pitanje opći ciljevi tih mjera;

34.  traži od Komisije i država članica da analizom utvrde kako poboljšati program potpore za ulaganja u obradi poljoprivrednih proizvoda te da analiziraju i plaćanja u okviru agroekoloških mjera plaćanja kako bi se administrativnim provjerama koje provode države članice obveze mogle u što većoj mjeri kontrolirati;

35.  apelira na Komisiju da detaljno analizira temeljne uzroke obratne proporcionalnosti između stope financijskog izvršenja i stope pogreške;

Dio IV. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 24/2014 naslovljeno „Upravlja li se dobro potporom EU-a za sprječavanje štete i obnavljanje šuma nakon štete od požara i elementarnih nepogoda?”

36.  poziva Komisiju da odredi zajedničke kriterije za utvrđivanje rizika od požara u europskim šumama kako bi se okončalo proizvoljno i nedosljedno određivanje područja kojima prijeti visoki rizik od požara, a time i manjkav postupak vrednovanja i odabira koji provode države članice;

37.   apelira na države članice da odluke o preventivnim radnjama zasnivaju na stvarnom riziku od požara i u skladu sa zahtjevima mjere 226., a ne na ostalim gospodarskim ciljevima ili ciljevima povezanima s okolišem; u tom smislu insistira na tome da korisnici obavezno moraju dokazati i temeljito dokumentirati da im je potrebna potpora u okviru te mjere; podržava preporuku Revizorskog suda da prednost treba dati radnjama u šumama s najvećom vrijednosti za okoliš poput šumskih područja u okviru mreže Natura 2000;

38.   uzimajući u obzir zabrinjavajuće zaključke Revizorskog suda kad je riječ o prosječnim troškovima sličnih radnji u raznim regijama, zahtijeva određivanje razumne i provjerljive gornje granice potpore te temeljito i opravdano obrazloženje u slučaju njezine izmjene;

39.   poziva države članice da kvalitetnije usklade i osmisle svoje politike povezane sa šumskim požarima; podržava osnivanje europske platforme za korisnike radi širenja i promicanja najboljih primjera iz prakse;

40.   posebno izražava žaljenje zbog toga što je Revizorski sud zaključio da će i razdoblje od 2014. do 2020. obilježiti ozbiljni nedostaci zbog dosljedno lošeg okvira praćenja; potiče Komisiju da smjesta poduzme mjere usmjerene na poboljšanje sustava praćenja i kontrole;

41.   poziva Komisiju da podupre podnošenje usklađenih podataka o višefunkcionalnoj ulozi šuma i šumskih resursa poticanjem osnivanja europskog sustava informacija o šumama koji bi se zasnivao na nacionalnim podacima i njegova uklapanja u europsku platformu podataka;

42.   usto ustraje u tome da države članice uspostave pouzdan sustav kontrole koji podrazumijeva zadržavanje relevantnih dokumenata i informacija; u tom smislu poziva Komisiju da se pobrine za to da potpora bude odobrena samo ako su države članice uspostavile takav primjeren sustav kontrole koji podliježe nadzoru;

43.   poziva države članice da redovito izvješćuju o učinku provedenih radnji i smanjenju broja požara i elementarnih nepogoda te pogođenih područja;

Dio V. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 1/2015 naslovljeno „Prijevoz unutarnjim plovnim putovima u Europi: od 2001. godine nema znatnih poboljšanja ni u pogledu modalnog udjela ni u pogledu uvjeta plovnosti”

44.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda „Prijevoz unutarnjim plovnim putovima u Europi: od 2001. godine nema znatnih poboljšanja ni u pogledu modalnog udjela ni u pogledu uvjeta plovnosti” te podupire saznanja, zaključke i preporuke sadržane u njemu;

45.  napominje da je prijevozni sektor EU-a ključan za dovršenje uspostave jedinstvenog tržišta, konkurentnost malih i srednjih poduzeća i ukupni gospodarski rast u Europi;

46.  zaključuje da unatoč desetogodišnjim ulaganjima razvoj prijevoza unutarnjim plovnim putovima zaostaje za cestovnim i željezničkim prijevozom; apelira na Komisiju i države članice da znatno povećaju svoje napore u tom području;

47.  potiče Komisiju i države članice da se koriste planovima za istraživanje, razvoj i inovacije u sektoru unutarnjih plovnih putova kao što to čine u drugim sektorima te da u taj postupak uvrste lučku infrastrukturu i opremu kako bi se zajamčilo da je tehnički napredak kompatibilan sa zahtjevima drugih prijevoznih sredstava, čime se omogućuje multimodalni prijevoz;

48.  smatra da je provedba ciljeva iz bijele knjige objavljene 2001. i njezina srednjoročnog pregleda iz 2006. te programa NAIADES (integrirani europski akcijski program za prijevoz unutarnjim plovnim putovima) iz 2006. i 2013. godine bila neučinkovita, djelomično zbog nedovoljnog angažmana država članica;

49.  napominje da se interes država članica u ulaganja u prometnu politiku Zajednice smanjio te da se prednost daje financiranju projekata koji su ograničeni na nacionalne, regionalne i lokalne okvire i da je postupak odabira projekata decentraliziran, što Komisiju onemogućuje da odredi kojim projekti koji ispunjavaju uvjete dati prednost;

50.  naglašava da su se države članice pravno obvezale da će osigurati državna sredstva za provedbu osnovne prometne mreže kako bi se strateški važni plovni putovi u Europi pretvorili u prijevozne koridore s velikim kapacitetima;

51.  primjećuje da je uloga Komisije u koordiniranju strategije oslabljena, zbog čega provedeni projekti i prioriteti na razini EU-a nisu bili usklađeni;

52.  skreće pozornost na činjenicu da se prema istraživanju na temelju tematskih izvješća Revizorskog suda[8] zaključci slični onima o unutarnjim plovnim putovima mogu donijeti i o drugim prometnim područjima koja se financiraju iz proračuna EU-a; napominje da u područjima javnog gradskog prijevoza i infrastrukture zračnih luka projekte često prate sljedeći nedostatci:

(a)  mala dodana vrijednost nakon provedbe;

(b)  loše mjerenje rezultata;

(c)  nedovoljan naglasak na isplativosti;

(d)  neprovođenje procjene učinka;

(e)  nedosljednost regionalnih, nacionalnih i nadnacionalnih planova;

(f)  nedovoljna upotreba infrastrukture, što smanjuje ukupni učinak;

(g)  izostanak održivosti;

(h)  nedostaci u izradi projekata i politici mobilnosti;

(i)  nepostojanje dobre politike mobilnosti;

(j)  otežana suradnja između Komisije i nadležnih tijela država članica;

53.  smatra da spomenuti zaključci i opažanja u pogledu prijevoza unutarnjim plovnim putovima upućuju na zajednička horizontalna pitanja na razini cijelog EU-a; smatra da su rezultati financiranja EU-a za promet u cjelini oslabljeni zbog nezadovoljavajućeg stanja u pogledu strateškog planiranja i zbog izostanka usklađenosti, održivih rezultata, učinkovitosti i uspješnosti;

54.  vjeruje da je intenzivnom suradnjom država članica s jedne strane i država članica i Komisije s druge strane moguće postići održive rezultate politike kako bi se očuvao razvoj prijevoza unutarnjim plovnim putovima;

55.  preporučuje da Komisija i države članice posvete iznimnu pozornost zajedničkim obvezama jer prijevozni sektor EU-a djeluje u složenom okruženju gospodarskih, političkih i pravnih varijabli u kojem se pri osnivanju multimodalnih mreža nailazi na prepreke i ograničenja u pogledu različitih prioriteta i nedosljedne angažiranosti;

56.  preporučuje da se države članice usredotoče na projekte u vezi s unutarnjim plovnim putovima koji se izravno odnose na koridore osnovne prometne mreže kako bi se ostvario najveći učinak i izravna korist za poboljšanje prijevoza unutarnjim plovnim putovima;

57.  preporučuje primjenu načela „manje je više” pri ulaganju država članica u prijevoz plovnim putovima, smatrajući da bi ograničena sredstva EU-a trebalo usmjeriti na projekte najvećeg prioriteta kako bi se učinkovito uklonila uska grla i uspostavila integrirana mreža plovnih putova na razini cijelog EU-a;

58.  preporučuje da države članice Uredbu (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća[9] (uredbu o mreži TEN-T) i Uredbu (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća[10] (uredbu o Instrumentu za povezivanje Europe) smatraju osnovnim sredstvima za usmjeravanje projekata k postizanju ciljeva Komisije od 2001. godine;

59.  preporučuje da se Instrument za TEN-T i Instrument za povezivanje Europe intenzivno koriste kao mogućnost za ulaganja usmjerena na strateški važne koridore EU-a (osnovna i sveobuhvatna prometna mreža) s posebnim standardiziranim uvjetima u pogledu infrastrukture za cijelu duljinu mreže, sa zakonski obvezujućim rokovima za provedbu projekata;

60.  preporučuje upotrebu detaljnog strateškog pristupa i planiranja za usklađivanje financiranja iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova, Instrumenta za TEN-T i Instrumenta za povezivanje Europe kako bi se učinkovito i uspješno postigli ciljevi za prijevoz unutarnjim plovnim putovima;

61.  preporučuje da se osnivanje intermodalnih prijevoznih centara uz osnovnu prometnu mrežu smatra ključnim faktorom kojim će se omogućiti da se prijevoz robe i tereta s ceste preusmjeri na unutarnje plovne putove;

62.  preporučuje da države članice uzmu u obzir koordinacijsku ulogu Komisije kada je riječ o dugoročnim strateškim projektima kao što su koridori osnovne prometne mreže;

63.  preporučuje da Komisija utvrdi i analizira sva horizontalna pitanja usredotočujući se uvelike na strateško planiranje, suradnju s državama članicama i njihovu međusobnu suradnju te izbor i provođenje projekata kako bi se omogućilo da se zaključci uzmu u obzir u aktualnom programskom razdoblju;

64.  smatra da Komisija mora pružiti intenzivnu tehničku pomoć i smjernice državama članicama prije dostavljanja prijedloga projekata te tijekom faze provedbe kako bi se uklonile utvrđene prepreke za prijevoz plovnim putovima;

65.  preporučuje da Komisija svoja financijska sredstva usmjeri na projekte koji su najrelevantniji za prijevoz unutarnjim plovnim putovima te pripremi opsežne planove za uklanjanje uskih grla;

66.   preporučuje da Komisija daje prednost financiranju projekata i inicijativa u državama članicama kojima je cilj poboljšati prijevoz plovnim putovima nudeći inovativna rješenja kao što su visokotehnološka navigacija, alternativna goriva i učinkovita plovila; smatra da bi Komisija također trebala poticati multilateralne europske programe razmjene iskustva i znanja među raznim lukama u Uniji;

67.  preporučuje da Komisija poveća razinu osviještenosti u državama članicama i njihovim regijama o dostupnim instrumentima financiranja za potporu prijevozu unutarnjim plovnim putovima kako bi se uklonila postojeća uska grla uz ključne koridore;

68.  smatra bi se koordinacija među državama članicama za razvoj prijevoza unutarnjim plovnim putovima trebala znatno poboljšati pojednostavnjenjem te određivanjem obveza i uvjeta koji bi bili više obvezujući, što će biti pretpostavka za multimodalne koridore osnovne prometne mreže koji se osnivaju u okviru Instrumenta za povezivanje Europe i uredbe o mreži TEN-T;

69.  smatra da bi Komisija trebala pregovarati o određenim i izvedivim mjerama za uklanjanje uskih grla, a države članice trebale bi se složiti i donijeti vremenski plan provedbe tih mjera;

70.   poziva Komisiju da ažurira svoje strateške ciljeve i preporuke za unutarnje plovne putove te da predloži strategiju i akcijski plan za unutarnje plovne putove u razdoblju od 2020. nadalje;

71.  preporučuje da se u ex-ante ocjeni aktivnosti u vezi s prijevozom unutarnjim plovnim putovima koju provodi Komisija procjenjuju rezultati s obzirom na ukupne ciljeve utvrđene od 2001. i na realizaciju osnovne prometne mreže;

Dio VI. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 2/2015 naslovljeno „Financijska potpora EU-a uređajima za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u dunavskom slijevu: nužnost dodatnih napora u pomoći državama članicama da ostvare ciljeve politike otpadnih voda EU-a”

72.  vjeruje da izvještavanje o prikladnosti pročišćavanja komunalnih otpadnih voda treba biti obvezno za aglomeracije s populacijskim ekvivalentom manjim od 2000 koje imaju sabirne sustave, u skladu s člankom 7. Direktive Vijeća 91/271/EEZ[11] o (Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda); napominje da za aglomeracije u kojima ne postoje sabirni sustavi izvještaji trebaju sadržavati podatke o tome jesu li u planove upravljanja slijevom uvrštene adekvatne mjere;

  slaže se s Revizorskim sudom da Komisija treba provesti reviziju nad izvješćima država članica o broju aglomeracija s populacijskim ekvivalentom većim i manjim od 2000 ako se taj broj bitno promijenio, a posebno ako je bilo promjene u kategoriji;

  naglašava da je potrebno potaknuti države članice na uvođenje jasnih zakonskih odredbi o obvezi priključenja kućanstava na postojeće kanalizacijske mreže u slučajevima kada takve odredbe još ne postoje ili su rokovi neprecizni;

  napominje da vrijeme potrebno za ocjenjivanje usklađenosti s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda treba skratiti i obvezati države članice da dostave podatke u roku od šest mjeseci nakon referentnog datuma Komisije; štoviše, dodaje da Komisija treba utvrditi slične slučajeve dugog razdoblja izvješćivanja u okviru drugih direktiva u vezi s okolišem;

  ustraje u potrebi ubrzanja apsorpcije sredstava EU-a za države članice kad je riječ o ulaganjima u području otpadnih voda s obzirom na zabilježene odgode u državama članicama obuhvaćenima tim izvješćem kao i na sporu apsorpciju sredstava EU-a; poziva Komisiju da korisnicima pruži tehničku, pravnu i administrativnu pomoć kako bi se zajamčilo pravodobno dovršenje aktualnih projekata;

  prima na znanje da Komisija uviđa da je stopa apsorpcije na kraju 2013. za sve predmetne države članice bila prilično niska, što objašnjava postojanje rizika od opoziva odobrenih sredstava na programskoj razini (članak 93. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006[12]); naglašava, međutim, da za to postoje objektivni razlozi, primjerice potreba za povećanjem tehničkih, pravnih i administrativnih kapaciteta predmetnih država članica; napominje da, povrh toga, Komisija ističe da za većinu projekata plaćanja obično dospijevaju tijekom završnih godina provedbe (npr. 2014. i 2015. za programsko razdoblje od 2007. do 2013.);

  vjeruje da se od država članica trebaju zahtijevati ažurirane informacije o iznosu potrebnih dodatnih sredstava kako bi se jamčilo poštovanje rokova za provedbu utvrđenih u Direktivi o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda za aglomeracije s populacijskim ekvivalentom većim od 2000 i aglomeracije s populacijskim ekvivalentom manjim od 2000 koje imaju sabirne sustave; pozdravlja uvođenje strukturiranog okvira za provedbu i informiranje, metode izvještavanja koja bi trebala poboljšati postupak izvještavanja na nacionalnoj razini;

  naglašava potrebu za provedbom potrebnih projekata u državama članicama kako bi se neusklađene aglomeracije uskladile s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda;

  naglašava važnost poboljšanja učinka na okoliš komunalnih usluga financiranih sredstvima EU-a te dodaje da Komisija treba uložiti veći trud u praćenje provedbe povezanog zakonodavstva i rokova za postizanje ciljeva Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda; smatra da se treba pobrinuti za ravnomjernu zaštitu okoliša diljem EU-a;

  vjeruje da države članice treba poticati na ispitivanje mogućnosti uštede troškova, primjerice iskorištavanjem potencijala kanalizacijskog mulja za proizvodnju energije ili uporabom mulja kao važne sirovine za ponovno dobivanje fosfora, te na širenje informacija o tome;

  napominje da završna plaćanja za „velike projekte” odobrene u okviru operativnog programa treba uvjetovati postojanjem odgovarajuće mogućnosti ponovne uporabe kanalizacijskog mulja; potiče države članice da slijede isti pristup za projekte odobrene na nacionalnoj razini;

  potiče države članice da uvedu odgovornu politiku naknada za otpadne vode i da po potrebi prilagode zakonske odredbe o određivanju cijene vode tako da izbjegnu naknade niže od općenito prihvaćene pristupačne cijene koja iznosi 4 % primanja kućanstva;

  potiče države članice da se pobrinu za to da javna tijela koja imaju vlasništvo nad infrastrukturom, kao što su općine, dugoročno omoguće dostatna sredstva za potrebno održavanje i obnovu infrastrukture za otpadne vode;

Dio VII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 3/2015 naslovljeno „Jamstvo za mlade EU-a: poduzeti su prvi koraci, no rizici u provedbi tek predstoje”

85.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda „Jamstvo za mlade EU-a: poduzeti su prvi koraci, no rizici u provedbi tek predstoje” i odobrava njegove preporuke;

86.  primjećuje da Revizorski sud ocjenjuje inicijativu sredinom njezine provedbe i pozdravlja težnju Revizorskog suda da počne s evaluacijom korištenja sredstvima EU-a u ranijoj fazi;

87.  ističe da je Jamstvo za mlade jedan od ključnih čimbenika za rješavanje pitanja nezaposlenosti mladih; pozdravlja činjenicu da su čelnici država i vlada EU-a odlučili Jamstvu za mlade dodijeliti 6,4 milijarde EUR iz sredstava EU-a (3,2 milijarde EUR iz Europskog socijalnog fonda i 3,2 milijarde EUR iz nove proračunske linije); ističe da je to dobar početak, ali nedovoljan za uspješno Jamstvo za mlade; stoga traži od Komisije da zajamči pronalazak dodatnih sredstava za potporu Jamstvu za mlade tijekom sedmogodišnjeg razdoblja;

88.   napominje da financijska sredstva za zapošljavanje mladih dolaze iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova, kao i iz instrumenata poput programa Eramsus+, Erasmus za mlade poduzetnike i drugih programa; naglašava da se mora postići bolja sinergija između svih raspoloživih izvora;

89.  smatra financiranje Jamstva za mlade vrlo složenim zbog raznih mogućnosti u okviru Europskog socijalnog fonda i Inicijative za zapošljavanje mladih; traži od Komisije da pruži smjernice nadležnim tijelima država članica te da uzme u obzir da su lokalne, regionalne i nacionalne vlasti suočene s različitim izazovima pri provedbi programa i stoga iziskuju posebne smjernice;

90.  smatra da je Komisija izdvojila mnogo sredstava kako bi zajamčila da ta mjera bude djelotvorna u rješavanju problema nezaposlenosti mladih; međutim žali što je mnogo manje energije uloženo u usklađivanje njezine provedbe u državama članicama;

91.  ističe činjenicu da nije samo dostupnost sredstava nužan uvjet za učinkovitu provedbu Jamstva za mlade, nego i njihova uspješna apsorpcija; stoga žali što je u nekoliko regija diljem Europe kapacitet apsorpcije sredstava iz ESF-a jako nizak; traži od država članica da osigura potrebne administrativne i ljudske resurse kako bi se pružena sredstva iskoristila i time primjereno ostvarilo Jamstvo za mlade;

92.  smatra da bi se države članice pri provedbi programa i Komisija preko svoje uloge praćenja, unatoč potrebi za poboljšanjem kapaciteta apsorpcije, trebale usredotočiti i na rezultate kako bi se postigli dugoročni učinci uloženih sredstava;

93.  traži od Komisije da izradi sveobuhvatan sustav praćenja koji obuhvaća niz standarda za ocjenu provedbe mjera Jamstva za mlade i evaluaciju njihove uspješnosti u državama članicama; poziva također Komisiju da razmotri mogućnost uvrštenja obveznih ciljeva za borbu protiv nezaposlenosti mladih u okvir Europskog semestra;

94.  smatra da je za premošćivanje jaza u provedbama iznimno važno zajedničko djelovanje i država članica, koje bi trebale učinkovito koristiti raspoloživa sredstva, i Komisije, koja bi trebala pružiti sveobuhvatnu pomoć;

95.  napominje da EU nema nadležnosti za donošenje obvezujućih zakona za aktivne mjere na tržištu rada, ali naglašava da je potrebno da Komisija državama članicama pruži primjere najboljih praksi o načinu primjene Jamstva za mlade, osobito praksi koje je utvrdila Europska mreža javnih službi za zapošljavanje;

96.  apelira na države članice da iskoriste sredstva EU-a i da se obvežu na reforme kojima je cilj premostiti jaz u obrazovanju, stjecanju vještina, uspostavi javno-privatnih partnerstava, poboljšavanju službi za zapošljavanje i njihove dostupnosti;

97.  traži od država članica da radi jamčenja adekvatne provedbe i postizanja povoljnog dugoročnog učinka po potrebi pokrenu institucijske promjene i da potiču suradnju među lokalnim zajednicama, obrazovnim ustanovama, javnim zavodima za zapošljavanje, lokalnom industrijom i poduzećima, sindikatima i udrugama mladih; smatra da je to ključno za postizanje boljeg planiranja kapaciteta i strateškog korištenja raznih dostupnih izvora financiranja usmjerenog na postizanje rezultata;

98.  podsjeća države članice da bi se trebale obvezati na veće financiranje na nacionalnoj razini, čime bi se dopunila odobrena sredstva za Europski socijalni fond i Inicijativu za zapošljavanje mladih i time omogućilo nužno povećanje zapošljavanja mladih;

99.  pozdravlja prijedlog Komisije o izmjeni Uredbe (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća[13] o Europskom socijalnom fondu u cilju povećanja iznosa početnog pretfinanciranja za operativne programe koji se podupiru u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih, čime se želi povećati početno pretfinanciranje tijekom 2015. s otprilike 1 % na 30 % za sredstva Inicijative za zapošljavanje mladih; ističe da bi se, radi omogućavanja brze provedbe operativnih programa koji se podupiru u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih, Komisija trebala obvezati na isplatu iznosa pretfinanciranja državama članicama odmah nakon stupanja na snagu te Uredbe;

100.  poziva Komisiju da provede sveobuhvatni program praćenja koji sadržava okvir pokazatelja za praćenje Jamstva za mlade zajedno s planiranim pokazateljima rezultata i da se pritom usredotoči na učinke i ocjenjivanje radnog statusa pojedinaca koji su iskoristili mjere za zapošljavanje mladih;

101.  smatra da mjere na tržištu rada orijentirane prema ponudi treba razmotriti zajedno s politikama obrazovanja, mladih i socijalne skrbi, ali i širim makroekonomskim kontekstom;

102.  primjećuje da godišnje izvješće Komisije o provedbi za 2016. godinu o Jamstvu za mlade i predstojeća tematska izvješća Revizorskog suda o zapošljavanju mladih pružaju priliku da se riješe postojeće manjkavosti i na razini Komisije i na nacionalnim, regionalnim i lokalnim razinama;

Dio VIII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 4/2015 naslovljeno „Tehnička pomoć: koji je njezin doprinos poljoprivredi i ruralnom razvoju?”

103.   traži od Komisije da pojasni opseg i primjenu tehničke pomoći u državama članicama u području ruralnog razvoja; smatra da bi Komisija bi posebno trebala razjasniti razliku između operativnih rashoda / rashoda za „jačanje kapaciteta” i prihvatljivih administrativnih troškova / troškova „proračunske potpore”, osobito kada je riječ o plaćama;

104.   traži od Komisije da pomno prati provedbu tehničke pomoći u državama članicama;

105.   traži od Komisije da poduzme prikladne mjere kako bi zajamčila da se opći administrativni rashodi kao što su oni za redovito održavanje IT-a ne pokrivaju iz proračunskih linija koje se odnose na tehničku pomoć;

106.   traži od Komisije da u budućnosti od država članica zahtijeva da o administrativnim troškovima / troškovima „proračunske potpore” za ruralni razvoj izvješćuju zasebno kako bi bilo transparentnije da se dio financijskih sredstava za tehničku pomoć troši na takvu potporu;

107.   traži od Komisije da s državama članicama uspostavi prikladan okvir uspješnosti za financijska sredstva za tehničku pomoć; smatra da je konkretno potrebno izvršiti odgovarajuću procjenu potreba Komisije i država članica u vezi s tehničkom pomoći te uspostaviti mehanizam za utvrđivanje ciljeva i mjerenje napretka k njihovu ostvarenju;

Dio IX. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 5/2015 naslovljeno „Jesu li financijski instrumenti djelotvorno i perspektivno sredstvo u području ruralnog razvoja?”

108.  traži od Komisije da utvrdi izazove, posebne značajke i zapreke koji karakteriziraju ruralni razvoj kako bi potaknula države članice da bolje pripreme i procijene proračunske zahtjeve za financijske instrumente i kako bi se izbjegla prekomjerna kapitalizacija, kojom se dodjeljuju sredstva kojima se ne doprinosi provedbi politika EU-a; također traži olakšanje pristupa krajnjim korisnicima kako bi se omogućila aktivnija primjena financijskih instrumenata na regionalnoj razini, posebno u usporedbi s bespovratnim sredstvima;

109.  traži od država članica da pruže pouzdane, brojčane informacije kako bi se odredila prikladna vrsta fondova i u skladu s time dodijelila financijska sredstva; traži i da Komisija i države članice uvedu sustave praćenja kojima se može nadgledati uspješnost financijskih instrumenata;

110.  traži od Komisije da pruži smjernice za financijske instrumente koji su uvedeni za programsko razdoblje 2014. – 2020. i aktivno promiče kvalitetu njihovih obveznih ex ante procjena kako bi se uočili konkretni nedostaci i izbjegla prekomjerna kapitalizacija; nadalje traži da države članice odrede pokazatelj izloženosti riziku podvrgavanjem tehničkoj analizi;

111.  traži od Komisije da postavi primjerene standarde i ciljeve za učinke financijske poluge i obnovljivosti kako bi se povećala učinkovitost financijskih instrumenata u programskom razdoblju 2014. – 2020.; također traži od Komisije i država članica da prije buduće uporabe i razrade financijskih instrumenata u području ruralnog razvoja provedu iscrpnu procjenu mjere u kojoj će se tim instrumentima doprinijeti provedbi politika EU-a i koristi za krajnje korisnike;

112.  traži od Komisije i država članica da donesu odluku o jasnim pravilima za prijelazno doba između dvaju programskih razdoblja kako bi se promicali dugoročni učinci i održivost financijskih instrumenata;

113.  traži od Komisije da potakne države članice na uspostavu jedinstvenog financijskog instrumenta u sklopu kojeg bi se odobravali zajmovi i jamstva, čime bi se povećala aktivnost instrumenta i kritična masa njegovih korisnika;

114.  traži od država članica da riješe manjkavosti u postupku odabira koji je dio upravljanja bespovratnim sredstvima za investicijske mjere, s obzirom na to da bi one bi mogle dovesti do učinaka mrtvog tereta ili istiskivanja; zbog toga razloga traži da države članice, kako bi se zajamčila održivost projekata, primjenjuju odgovarajuće i jasno utvrđene pokazatelje poput povrata ulaganja i planiranih novčanih tokova;

115.  traži od država članica da ispitaju kako se bespovratna sredstva i financijski instrumenti mogu kombinirati u operativnom programu na način kojim bi se pružila najbolja vrijednost za novac, i to optimiziranjem učinaka financijske poluge i obnovljivosti;

116.  traži od Komisije da pravodobno, odnosno prije zaključenja programskog razdoblja 2007. – 2013., predstavi jasno utvrđena operativna provedbena pravila koja uključuju i izlaznu politiku;

Dio X. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 6/2015 naslovljeno „Cjelovitost i primjena sustava EU-a za trgovanje emisijama”

117.   razočaran je zbog toga što nije bilo moguće dobiti cjelovitu analizu učinkovitosti postojećih sustava za raspodjelu emisijskih kvota država članica tijekom druge faze sustava EU-a za trgovanje emisijama (2008. – 2012.) koja bi bila iznimno važna za prihvaćanje političkih preporuka na temelju rezultata revizije Revizorskog suda;

118.   primjećuje da je u ocjeni Revizorskog suda naglasak stavljen na provedbu druge faze sustava EU-a za trgovanje emisijama (2008. – 2012.) dok su za treću fazu tog sustava (2013. – 2020.) donesene i uvedene znatne reforme, uključujući mjere za usklađivanje u Uniji;

119.   pozdravlja činjenicu da su uvedena znatna poboljšanja u pogledu okvira za zaštitu cjelovitosti sustava za trgovanje emisijama, uključenje većine promptnog tržišta emisijskih jedinica u Direktivu o financijskim tržištima[14] te Direktivu[15] i Uredbu[16] o zlouporabi tržišta; poziva Komisiju da razmotri dopunske mjere u skladu s preporukama Revizorskog suda, uključujući mjere koje obuhvaćaju trgovce koji su obvezni sudjelovati na tržištu;

120.   snažno potiče Komisiju i države članice da zajamče transparentnost i djelotvoran nadzor na razini Unije nad tržištem emisija i postupke za suradnju nacionalnih regulatornih tijela i Komisije;

121.   smatra da bi Komisija kao čuvarica ugovorâ Europske unije trebala pomno pratiti provedbu u državama članicama i biti od veće pomoći tijekom tog postupka; smatra da je potrebna prava ravnoteža između snažnoga praćenja, izvješćivanja i provjere te administrativnog opterećenja; smatra da Komisija mora osigurati predvidljivost pravnih odluka i pravnu sigurnost, čime će se uzeti u obzir smjernice Europskog vijeća;

122.   napominje da je Revizorski sud ocijenio integritet i provedbu sustava EU-a za trgovanje emisijama, no i da je potrebna analiza učinkovitosti sustava za trgovanje emisijama, uključujući evaluaciju međudjelovanja europskog i nacionalnih zakonodavstava, kao što je to slučaj u razvoju obnovljivih izvora energije i mjerama energetske učinkovitosti, koji također imaju velik utjecaj na emisije CO₂ te, stoga, i na tržište ugljika;

123. traži od Revizorskog suda da u analizu uvrsti i zahvaćene industrijske sektore, osobito u pogledu pravne sigurnosti i predvidljivosti, te u kolikoj je mjeri osiguran pouzdan pravni okvir i kako su nedavne prilagodbe okvira sustava za trgovanje emisijama moguće utjecale na djelotvornost sustava;

124.   zabrinut je zbog toga što u vrijeme revizije rizik od prijevare oko PDV-a u sustavu za trgovanje emisijama još nije bio u potpunosti uklonjen s obzirom na to da trećina država članica još nije bila primijenila zakonodavstvo o mehanizmu obrnute naplate; poziva sve države članice da to učine bez daljnjeg odgađanja;

125.  vjeruje da je nužno poduzeti sve potrebne mjere kako bi se spriječilo istjecanje ugljika te kako bi se osigurala međunarodna konkurentnost postojećih mjera za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica; traži da Komisija provede procjenu industrijskih sektora i poduzeća podložnih istjecanju ugljika kako bi se utvrdila područja u kojima je europska industrija pretrpjela gubitke u poslovanju zbog država bez strogog zakonodavstva o klimatskim pitanjima;

Dio XI. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 7/2015 naslovljeno „Policijska misija Europske unije u Afganistanu: neujednačeni rezultati”

126.  traži od Komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) da radi boljeg prijenosa znanja i učinka sinergije među raznim misijama primijene ne samo ono što su naučili u policijskoj misiji EU-a (EUPOL) u Afganistanu nego i u ostalim misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP); poziva ESVD da, prema potrebi, pruži jasnije horizontalne smjernice za misije ZSOP-a; ističe da je usklađenost svih uključenih aktera EU-a, i država članica i drugih međunarodnih sudionika, ključ uspjeha sadašnjih i budućih misija;

127.  traži od ESVD-a da poveća kontrolu nad svojim glavnim financijskim instrumentom u Afganistanu, Fondom za pružanje potpore zakonu i redu u Afganistanu (LOTFA), kojim upravlja UNDP i koji je predmet kritika zbog lošeg upravljanja i nedostatka transparentnosti; nadalje ponavlja da sve primjerene kanale financiranja budućih misija ZSOP-a, uključujući uzajamne fondove EU-a, treba koristiti učinkovito kako bi se ostvarili politički ciljevi misije te kako bi financijsko upravljanje bilo dobro;

128.  traži od Komisije i ESVD-a da isprepletu različite aktivnosti projekta, stvore sinergiju te čvrsto i djelotvorno povežu ciljeve misije s ključnim fazama utvrđenima u provedbenom planu misije;

129.  smatra da teme poput roda, osnaživanja žena i obrazovanja moraju imati važnu ulogu u programu obuke EUPOL-a i drugih misija ZSOP-a; s tim u vezi napominje da je EUPOL prilično uspješan u aktivnostima povezanima s obukom, ali manje u mentorstvu i savjetovanju;

130.  traži od Komisije i ESVD-a da pravodobno i temeljitije koordiniraju misije ZSOP-a s drugim bilateralnim misijama EU-a i međunarodnim aktivnostima čiji su ciljevi podudarni; u tom smislu poziva na bolju suradnju i usklađenost Unije i država članica, i to poticanjem sinergije u europskom okviru; zahtijeva da se mandatom sadašnjih i budućih misija ZSOP-a s ostalim akterima EU-a, uključujući države članice, jasno utvrde odgovornosti kad je riječ o koordinaciji;

131.  traži od Komisije i ESVD-a da posebno obrate pozornost na postupke javne nabave i pobrinu se da odgovaraju operativnim potrebama ZSOP-a; ističe da su nedostatak projekata složeni postupci javne nabave koji dovode do manje uspješne provedbe, te da su jednostavniji i fleksibilniji postupci doveli do većeg broja postupaka okončanih sklapanjem ugovora;

132.  traži od Komisije i ESVD-a da poboljšanjem dugoročne održivosti ostvarenih rezultata dodatno povećaju učinkovitost misija ZSOP-a; međutim priznaje da je potpora EU-a i međunarodne zajednice odlučujući faktor postizanja tih dugoročnih ciljeva;

133.  traži od Komisije i ESVD-a da prate postignuća EU-a nakon postupnoga gašenja EUPOL-a do kraja 2016., što se odnosi i na mogućnost nastavka djelovanja i nakon 2016.;

134.  traži od Komisije i ESVD-a da unaprijed pripreme smjernice u vezi sa smanjenjem broja osoblja, zaključenjem misija te likvidacijom imovine;

Dio XII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 8/2015 naslovljeno „Pružaju li se financijskom potporom EU-a odgovarajuća rješenja za potrebe mikropoduzetnika?”

135.  pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda naslovljeno „Pružaju li se financijskom potporom EU-a odgovarajuća rješenja za potrebe mikropoduzetnika?” te u načelu podržava njegove preporuke;

136.  napominje da mikrokreditiranje, iako se još uvijek smatra novom mjerom, polako raste u EU-u i utječe na otvaranje više od 250 000 radnih mjesta (podaci iz 2013.);

137.   smatra da postoje bitne razlike između bespovratnih sredstava Europskoga socijalnog fonda (ESF) i financijskih instrumenata u okviru Europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress (EMIP) koji imaju različitu namjenu; smatra da različiti mehanizmi potpore mogu biti prikladni za različite tržišne uvjete;

138.   napominje da Revizorski sud u toj reviziji uspoređuje dva različita financijska mehanizma koji imaju drugačije pristupe i ciljeve; naglašava da se ESF i EMIP umnogome razlikuju, ponajprije u strukturi, pravilima i ciljnim skupinama, pri čemu se EMIP isključivo bavi mikrofinaciranjem, dok je raspon ESF-a mnogo širi;

139.  naglašava da su ta dva financijska instrumenta komplementarna i donose velike pogodnosti korisnicima mikrozajmova koji se koriste njihovim bespovratnim potporama, zajmovima i jamstvima; smatra da su bespovratne potpore, koje dodjeljuje samo ESF, ključne za mikrokreditiranje jer bi druga dva instrumenta i njihovu uspješnost trebalo ocijeniti imajući na umu njihovu komplementarnu ulogu;

140.  naglašava važnost ciljeva mikrofinanciranja koji obuhvaćaju poboljšanje socijalne uključenosti, borbu protiv nezaposlenosti i povećanje pristupa financiranju za nezaposlene i ostale koji se nalaze u nepovoljnom položaju te mikropoduzeća; smatra da u tom pogledu primarna obveza bespovratnih potpora i financijskih instrumenata mora biti pružanje pomoći ljudima i mikropoduzećima da prebrode poteškoće u postizanju tih ciljeva;

141.  smatra da su bespovratne potpore ključne za ostvarenje ciljeva rasta, uključenosti i zapošljavanja iz komunikacije Komisije pod nazivom „Promicanje dostojanstvenog rada za sve – doprinos EU-a provedbi programa za dostojanstven rad u svijetu” (COM(2006)0249) i komunikacije Komisije „Zajednička obveza prema zapošljavanju” (COM(2009)0257) te Uredbe (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća[17] o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije;

142.  naglašava potrebu za poboljšanim sustavom mikrofinanciranja kao alatom za ekonomski i socijalni razvoj koji služi onima kojima je to zaista potrebno;

143.  smatra da se relativno mala pozornost koja se pridaje financijskom instrumentu kao sredstvu za poboljšanje uvjeta ugroženih skupina mora povećati u programskom razdoblju 2014. ‒ 2020. Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI);

144.  smatra da nije bilo dovoljno komplementarnosti između EMIP-a i ESF-a s obzirom na zahtjev da svi pružatelji usluga mikrokreditiranja surađuju sa subjektima koji pružaju usluge osposobljavanja i davanja savjeta, posebno onima koje podržava ESF;

145.  pozdravlja činjenicu da je Komisija u novom regulatornom okviru (2014. ‒ 2020.) već razmotrila većinu nedostataka koje je utvrdio Revizorski sud i većinu njegovih preporuka;

Dio XIII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 9/2015 naslovljeno „Potpora Europske unije borbi protiv mučenja i ukidanju smrtne kazne”

146.  pozdravlja tematsko izvješće o potpori EU-a borbi protiv mučenja i ukidanju smrtne kazne te u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;

147.  podsjeća na to da su ljudska prava kamen temeljac vanjskopolitičkog djelovanja te bilateralnih i multilateralnih odnosa Europske unije; vjeruje da im s obzirom na njihov status ključnog prioriteta EU-a treba trajno posvećivati pozornost;

148.  ističe da EU snažno zagovara sprečavanje i iskorjenjivanje svih oblika mučenja i drugih oblika zlostavljanja te ukidanje smrtne kazne; napominje da je glavni instrument za postizanje tih ciljeva Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) kojim se organizacijama civilnog društva dodjeljuju bespovratna sredstva za provedbu projekata;

149.  napominje da je u programskom razdoblju 2007. – 2013. u okviru EIDHR-a za projekte posvećene borbi protiv mučenja i ukidanju smrtne kazne dodijeljeno 100,9 milijuna EUR; međutim ističe da je taj iznos relativno nizak uzmu li se u obzir ambiciozni ciljevi instrumenta te zemljopisno područje u kojem se on primjenjuje;

150.  naglašava da su mali iznosi raspodijeljeni na više od 120 zemalja diljem svijeta, čime se oslabljuje učinak sredstava EIDHR-a; apelira na Komisiju da bolje i preciznije odredi područje djelovanja tog instrumenta kako bi povećala njegov učinak; ističe da bi se sredstva trebala usmjeriti na države kojima su najpotrebnija i koja imaju stvaran potencijal za napredak; pozdravlja činjenicu da je Komisija u pozivu na podnošenje prijedloga za 2015. već započela bolje usmjeravati djelovanje;

151.  prima na znanje primjedbu Revizorskog suda da financirani projekti često nisu dobro usklađeni s drugim mjerama EU-a, kao što su tradicionalna razvojna pomoć i dijalog s partnerskim zemljama, da ne slijede dosljedan i strateški pristup te da se međusobno ne dopunjuju na odgovarajući način; potiče Komisiju da izradi globalnu strategiju kao dopunu za aktivnosti koje dijele iste ciljeve te kako bi se izbjeglo dvostruko financiranje;

152.  potiče ESVD i Komisiju da naglase i politički podupru područja u kojima su potrebe najveće te da rade na poboljšanju kapaciteta delegacija EU-a na terenu radi jačanja djelotvornosti, rezultata i učinka politika na području ljudskih prava i demokracije;

153.  poziva ESVD i Komisiju da povećaju i svoje djelovanje usmjere na učinkovitost dijaloga o ljudskim pravima te strategija i smjernica za pojedinačne zemlje tako što će se pobrinuti da se o ključnim ljudskim pravima, kao što je ukidanje smrtne kazne i borba protiv mučenja, sustavno raspravlja na svim političkim razinama u pregovorima s trećim zemljama;

154.  vjeruje da bi se trebalo zalagati za jačanje suradnje između ESVD-a i Komisije u pogledu donošenja programa i praćenja pitanja u vezi s ljudskim pravima kako bi ih se uskladilo s lokalnim političkim strategijama te strategijama za ljudska prava;

155.  traži da se u cjelokupnom postupku odabira zahtjeva za bespovratna sredstva zaprimljenih na temelju poziva na podnošenje prijedloga primijeni pristup više obilježen kvalitativnošću i strategijom; potiče Komisiju da taj instrument primjenjuje u skladu s dugoročnom vizijom zasnovanom na konkretnim i mjerljivim ciljevima;

156.  apelira na ESVD i delegacije EU-a da redovito i pomno prate napredak ili zastoje u svim zemljama i da se koriste svim sredstvima utjecaja; podupire ulogu delegacija EU-a u političkoj analizi i oblikovanju odluka, koordinaciji i izvješćivanju;

157.  ističe da se instrumentom može pružiti dobar pregled s pomoću kojeg se mogu analizirati stanje i razvoj ljudskih prava u svijetu; naglašava da stalna prisutnost i zanimanje EU-a može dovesti do promjena kada je riječ o mučenju i smrtnoj kazni, međutim ističe da Komisija u vezi s time mora zauzeti strateški pristup;

158.  napominje da Komisija preko raznih kanala prima detaljne informacije o stanju ljudskih prava u drugim zemljama te da na temelju tih informacija određuje prioritete; sa zabrinutošću napominje da, iako Komisija raspolaže strategijama za ljudska prava za pojedinačne zemlje koje sadrže detaljnu analizu stanja u predmetnoj zemlji i niz glavnih prioriteta u tom području, one nisu adekvatno uzete u obzir pri dodjeli sredstava i koordinaciji s drugim mjerama EU-a; ističe da je dodana vrijednost strategija po pojedinačnim zemljama ograničena zbog njihove strogo povjerljive naravi; poziva Komisiju da ocjenjivačima projekata omogući pristup strategijama radi povećanja najveće dodane vrijednosti;

159.  pozdravlja pristup u kojemu se sredstva za projekte dodjeljuju vodeći računa o potrebama te to smatra dobrim načinom da se privuku iskusne i motivirane organizacije koje predlažu visokokvalitetne projekte; sa zadovoljstvom napominje da se tim pristupom odozdo prema gore organizacije civilnog društva potiču da oblikuju svoje projekte u skladu sa svojim administrativnim, operativnim i zemljopisnim kapacitetima te vlastitim strategijama;

160.  žali zbog činjenice da bi manje lokalne organizacije civilnog društva mogle biti stavljene u nepovoljniji položaj pri podnošenju zahtjeva za bespovratna sredstva zbog dugotrajnog i složenog postupka podnošenja zahtjeva, jezičnih uvjeta i/ili uvjeta u vezi s iskustvom; poziva Komisiju da ubrza i pojednostavni postupak prijave radi poticanja prijavljivanja kvalitetnih projekata;

161.  pozdravlja činjenicu da Komisija organizira seminare i osposobljavanja za lokalne organizacije civilnog društva, promiče partnerstva i dopušta podugovaranje dodjele bespovratnih sredstava te je u protekle četiri godine prije objavljivanja globalnih poziva na podnošenje prijedloga organizirala seminare za civilno društvo kako bi se omogućilo upoznavanje s EIDHR-om;

162.  zabrinut je zbog činjenice da organizacije civilnog društva nisu samodostatne, čime se dovodi u pitanje kontinuitet njihovih aktivnosti u pogledu gubljenja stručnog znanja; pozdravlja činjenicu da Komisija pokušava umanjiti financijsku ovisnost tih organizacija dopuštajući im da u okviru EIDHR-a zapošljavaju službenike za prikupljanje sredstava;

163.  ističe da je prema ocjeni Revizorskog suda općenito bilo teško izmjeriti učinke projekata s obzirom na to da željeni učinak često nije konkretan, da nisu određene ciljne vrijednosti za pokazatelje uspješnosti, a organizacije civilnog društva u izvješćima Komisiji stavljaju naglasak na aktivnosti;

164.  uzima u obzir da su borba protiv mučenja i ukidanje smrtne kazne dugotrajni procesi, da su njihov učinak i rezultati teško mjerljivi, ali i da se EIDHR suočava s osjetljivim pitanjima u problematičnim političkim kontekstima te da njegova primjena zahtijeva temeljito i dugotrajno upravljanje;

165.  ističe da su u tom pogledu i sustavi za mjerenje učinaka prilično slabi, odlikuju ih nejasne logičke matrice za projekte kojima nedostaju precizno utvrđene referentne i ciljne vrijednosti; poziva Komisiju da razjasni uvjete sadržane u logičkim matricama za projekte kako bi se poboljšali njihovi rezultati i povećala dodana vrijednost;

166.  poziva Komisiju da pripremi detaljnu procjenu učinka sredstava EIDHR-a i da na temelju te analize donese zaključke; potiče Komisiju da tijekom postupka odabira uzme u obzir učinak i rezultate različitih oblika projekata; pozdravlja činjenicu da Komisija već radi na poboljšanoj procjeni učinka projekata na području ljudskih prava te je poziva da rezultate podijeli s tijelom nadležnim za davanje razrješnice;

167.  napominje da se procjene projekta temelje na sustavu ocjenjivanja i standardiziranoj evaluacijskoj tablici s kriterijima koji se odnose se na oblikovanje, relevantnost, kapacitet, izvedivost, djelotvornost, održivost i isplativost projekta te da se bespovratna sredstva dodjeljuju projektima s najvećom ocjenom; prima na znanje na temelju izvješća Revizorskog suda da standardizirane evaluacijske tablice imaju mnogo nedostataka u pogledu smjernica za ocjenjivanje tih kriterija; poziva Komisiju da razjasni smjernice te da razmisli o poboljšanju standardiziranih evaluacijskih tablica;

168.  traži od Komisije da riješi manjkavosti u ocjenjivanju koje je istaknuo Revizorski sud; unatoč tome pozdravlja postojanje određene fleksibilnosti pri ocjenjivanju projekata u području ljudskih prava, koje se ne može smatrati samo pukim zadovoljavanjem uvjeta; ističe da se treba koristiti zdravim razumom kako je ranije navelo tijelo nadležno za davanje razrješnice;

169.  prima na znanje na temelju izvješća Revizorskog suda da su ciljevi u većini poziva na podnošenje prijedloga opisani u općim crtama; prima na znanje primjedbu Komisije o tome da je holistički pristup pozivima na podnošenje prijedloga najprimjerenija strategija; međutim poziva Komisiju da se jamčenjem izvedivosti, održivosti i dodane vrijednosti projekata pobrine da se sredstva EIDHR-a koriste učinkovito, što bi se moglo postići tako da se u pozivima na podnošenje prijedloga odrede minimalni kriteriji za rezultate projekta;

170.  pozdravlja činjenicu da organizacije civilnog društva koje žele primiti bespovratna sredstva prvo moraju podnijeti projektni sažetak u kojem su opisane glavne značajke projekta koji predlažu; smatra da projektni sažetak znači uštedu vremena i novca u predodabiru projekata;

171.  prima na znanje na temelju izvješća Revizorskog suda da je postupak odabira projekata temeljito evidentiran, ali nedovoljno strog, a nedostaci projekata nisu ispravljeni nakon što su utvrđeni; sa zadovoljstvom napominje da odbor za ocjenu prijedloga iznosi dovoljno detaljne opće zaključke; pozdravlja činjenicu da su projektne aktivnosti u načelu provedene prema planu te da su isplative; poziva Komisiju da poveća dosljednost evaluacije projekata;

172.  prima na znanje iz izvješća Revizorskog suda da organizacije civilnog društva korisnice bespovratnih sredstava različito tumače što je obuhvaćeno paušalnim iznosom za pokrivanje neizravnih troškova, što može rezultirati preniskim vrednovanjem rada organizacija ili pokrivanjem neopravdanih troškova; poziva Komisiju da razjasni pravila u vezi s paušalnim iznosom;

173.  pozdravlja novi akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. ‒ 2019. s obzirom na to da on znači obnovljeno političko obvezivanje na razvijanje veće dosljednosti i povezanosti u cjelokupnoj lepezi vanjskih politika i financijskih instrumenata EU-a;

174.  pozdravlja činjenicu da je Komisija već započela s primjenom pristupa koji se temelji na ljudskim pravima i da će nastaviti s uvršćivanjem tog pristupa u sve postupke i prijedloge, izradu programa i organiziranje osposobljavanja;

Dio XIV. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 10/2015 naslovljeno „Potrebno je uložiti više napora u rješavanje problema u vezi s javnom nabavom u rashodima EU-a za koheziju”

175.  pozdravlja zaključke i preporuke iz tematskog izvješća Revizorskog suda naslovljenog „Potrebno je uložiti više napora u rješavanje problema u vezi s javnom nabavom u rashodima EU-a za koheziju”;

176.  napominje da je s ukupno 349 milijardi EUR u dodijeljenim sredstvima između 2007. i 2013. kohezijska politika bila ključni faktor u smanjenju ekonomskih i socijalnih nejednakosti među europskim regijama; stoga ističe važnost urednih postupaka javne nabave s obzirom na to da je Revizorski sud te postupke izdvojio kao glavne izvore pogrešaka u rashodima kohezijske politike EU-a;

177.  naglašava da je 40 % projekata provedenih između 2007. i 2013. sadržavalo pogreške u postupcima javne nabave te da su glavne pogreške bile nepropisno izravno sklapanje ugovora, pogrešna primjena kriterija odabira i pristrano postupanje pri odabiru;

178.  napominje da su glavni uzroci pogrešaka bili nedostatak administrativnih kapaciteta, nepravilan prijenos direktiva EU-a u državama članicama, nedosljedno tumačenje zakonodavstva i nedovoljno planiranje;

179.  skreće pozornost na činjenicu da se složenost pravnog i administrativnog okvira postupaka javne nabave smatra jednim od uzroka pogrešaka; napominje da je 90 % od 69 revizorskih tijela ustvrdilo da je složenost postupka trenutačno veća nego što bi trebala biti; napominje da je gotovo 50 % tih tijela istaknulo da bi pojednostavnjenje postupaka javne nabave moglo biti glavno područje njihova poboljšanja;

180.  stoga poziva države članice da izbjegavaju pravila koja su stroža od direktiva EU-a; smatra da bi to potaknulo i potpomoglo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u postupcima javne nabave;

181.  napominje da je glavni zaključak Revizorskog suda bio da Komisija i države članice nisu uložile dovoljno truda u provedbu redovitih i sustavnih ispitivanja postupaka javne nabave te da zbog izostanka dosljednih i detaljnih podataka te pogreške nije bilo moguće uočiti i spriječiti;

182.  slaže se s mišljenjem Revizorskog suda da bi Komisija trebala izraditi bazu podataka kako bi analizirala učestalost, ozbiljnost i uzroke pogrešaka u postupcima javne nabave; smatra da bi se Komisija trebala pobrinuti da joj države članice prosljeđuju dosljedne i pouzdane informacije o nepravilnostima;

183.  pozdravlja aktivan pristup Komisije u programskom razdoblju od 2014. do 2020. kojim se davanjem smjernica, praćenjem i pružanjem tehničke pomoći nastoje podržati nacionalni akcijski planovi koji će se provesti do 2016.; potvrđuje da tim aktivnim pristupom Komisija namjerava smanjiti rizik od eventualne obustave plaćanja za operativne programe nakon 2016.;

184.  očekuje od Komisije da samo u krajnjoj nuždi obustavi plaćanja i nametne financijske ispravke onim državama članicama koje nisu ostvarile ciljeve, odnosno kad se iscrpe sva ostala sredstva sprečavanja, korekcije i pomoći;

185.  pozdravlja činjenicu da, iako Komisija već duže radi na rješavanju pogrešaka u javnim nabavama u području kohezijske politike koji su odavno dobro poznati, sada ih sustavno sagledava u sklopu akcijskog plana za javne nabave; u tom kontekstu poziva Komisiju da ubrza provedbu tog plana i godišnje izvještava o njegovu napretku;

186.  očekuje od Komisije da osnuje skupinu na visokoj razini koja će predvoditi u pronalaženju rješenja za probleme u sklopu postupaka javne nabave i promicati njihovo pojednostavnjenje;

187.  potiče Komisiju i države članice da iskoriste mogućnosti koje se nude u okviru postupka e-nabave koji ima velik potencijal u smislu poboljšanja transparentnosti i pružanja šireg pristupa ponuditeljima i malim i srednjim poduzećima te sprečavanja nepravilnosti i prijevara;

188.  potiče Komisiju i države članice da nastave ulagati napore u razmjene iskustava i najboljih praksi;

189.  pozdravlja izradu informatičkog alata za upozoravanje na prijevaru ARACHNE i poziva sve države članice da u taj program unesu sveobuhvatne i kvalitetne podatke kako bi mogao pravilno funkcionirati;

Dio XV. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 11/2015 naslovljeno „Upravlja li Komisija dobro sporazumima o partnerstvu u ribarstvu?”

190.  pozdravlja postojaniji pravni okvir koji nude sporazumi o partnerstvu u ribarstvu u usporedbi s privatnim sporazumima; napominje da su europski brodovlasnici dali prednost sporazumima o partnerstvu u ribarstvu i zatražili od Komisije da proširi mrežu sporazuma;

191.  traži od Komisije da više poštuje klauzulu o isključivosti; napominje da bi Komisija, iako neki čimbenici ne ovise o njoj, trebala unaprijed započeti pregovarački proces o novom protokolu prije isteka aktualnoga; apelira na Komisiju da skrati trajanje pregovora kad god je to moguće;

192.  potiče Komisiju da poboljša usklađenost između sporazuma o partnerstvu u ribarstvu i drugih inicijativa EU-a te izvora financiranja u sektoru ribarstva u istoj regiji, kao i da definira regionalne strategije za razvoj upravljanja ribarstvom te se pobrine da dogovoreni protokoli unutar iste regije budu u skladu s relevantnom regionalnom strategijom i drugim financiranjem koje pruža EU;

193.  traži od Komisije da se više usredotoči na ograničavajuće tehničke uvjete, kao što je uska definicija ribolovnih područja; naglašava da bi to moglo utjecati na isplativost vanjske flote Europske unije;

194.  traži od Komisije da uzme u obzir stope iskorištenosti prijašnjih protokola te da nastoji bolje povezati isplate za prava na pristup ribolovnim resursima sa stvarnim ulovima, istovremeno jamčeći da ribolovne aktivnosti ne budu ugrožene;

195.  sa zabrinutošću primjećuje da su troškovi sporazuma o partnerstvu u ribarstvu koje je dogovorila Komisija relativno visoki s obzirom na prijašnje stope; traži od Komisije da uzme u obzir načela ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti pri pripremi pregovora o sporazumima o partnerstvu u ribarstvu kako bi se zajamčile isplativost i usklađenost s načelom dobrog financijskog upravljanja;

196.  napominje da bi se ex post procjene trebale usmjeriti na dobivanje dosljedne i usporedive analize povrata od javnog novca potrošenog u okviru protokola, kao i sveobuhvatne i kritičke analize njihove učinkovitosti za EU i predmetnu partnersku zemlju;

197.  potiče Komisiju da ojača svoju pregovaračku poziciju; naglašava važnost ukupnog financijskog doprinosa EU-a partnerskim zemljama;

198.  poziva Komisiju da koristi najnovije podatke za svoje ex post izvješće; traži od Komisije da ga pravodobno učini dostupnim dionicima;

199.  poziva Komisiju da promiče prihvaćanje elektroničkih dozvola ili popisa ovlaštenih plovila u partnerskim zemljama za čitavo vrijeme važenja dozvola; naglašava da je potrebno smanjiti čekanje tijekom podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvola; poziva Komisiju da utvrdi zastoje u postupku te da ih smanji;

200.  poziva Komisiju da se pobrine da se države zastave u potpunosti koriste novom bazom podataka o ulovu te da ona sadrži pouzdane podatke o ulovu koji se mogu objediniti, pratiti i ažurirati;

201.  napominje da je Komisija uvela bazu podataka za upravljanje podacima o ulovu; konstatira nadalje da bi ta baza podataka trebala sadržavati podatke o tjednom ulovu svih država članica raščlanjene po ribolovnim područjima; sa zabrinutošću napominje da ta baza podataka još nije bila u funkciji u vrijeme revizije Revizorskog suda te da se države članice nisu pridržavale obveza o izvješćivanju; poziva Komisiju da riješi taj problem u suradnji s državama članicama te da uvrsti jasne i dosljedne podatke o stvarnom konačnom ulovu kako bi se izbjegle moguće negativne financijske posljedice u slučajevima kada je konačni ulov veći od referentne tonaže;

202.  apelira na Komisiju da pomnije prati provedbu sektorske potpore kako bi osigurala njezinu učinkovitost i isplativost; traži od Komisije da osigura učinkovitu koordinaciju aktivnosti koje provode partnerske zemlje; poziva Komisiju da u protokole uvrsti formalne uvjete prihvatljivosti za financirane aktivnosti;

203.  poziva Komisiju da se pobrine da isplate sektorske potpore budu u skladu s drugim isplatama proračunske potpore te da se temelje na rezultatima koje su partnerske zemlje ostvarile u provedbi okvira zajednički dogovorenih aktivnosti;

204.  napominje sa zabrinutošću da se protokolima koji su trenutačno na snazi i dalje ne predviđa mogućnost djelomičnih isplata ako su rezultati samo djelomično postignuti, iako bi sektorska potpora morala biti isplaćena kada partnerske zemlje dokažu postignute rezultate; potvrđuje primjedbu Komisije da se u slučajevima nikakvih ili ograničenih rezultata isplata sektorske potpore za sljedeću godinu obustavlja dok se ciljevi ne ostvare; unatoč tomu poziva Komisiju da gdje je moguće uvrsti u nove protokole mogućnost djelomične isplate sektorske potpore;

Dio XVI. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 12/2015 naslovljeno „Na ostvarivanje prioriteta EU-a u vezi s promicanjem ruralnog gospodarstva utemeljenog na znanju utječe neodgovarajuće upravljanje mjerama prijenosa znanja i savjetovanja”

205.  traži od država članica da uspostave postupke za analizu potreba subjekata u ruralnom području u pogledu njihovih znanja i vještina u cilju konkretnog utvrđivanja tih potreba, posebno u fazama poziva na podnošenje prijedloga ili ponuda te da Komisija državama članicama pruži dodatne smjernice o tome kako da provode takve redovite analize i kako da ih osmisle da budu konkretne, a ne općenite;

206.  poziva države članice da zajamče da se potpora za uvođenje novih usluga savjetovanja dodjeljuje samo u slučaju dokazanog manjka relevantnih usluga u predmetnom području i u slučaju stvarne potrebe za financiranjem novog osoblja, prostorija i/ili opreme;

207.  poziva države članice da odabiru pružatelje usluga kojima će se dodijeliti javna sredstva na temelju pravednog i transparentnog natjecanja bez obzira na to koriste li se pozivima na podnošenje prijedloga ili službenim postupcima javne nabave;

208.   preporučuje da države članice uzmu u obzir smjernice javne nabave za korisnike o izbjegavanju najčešćih pogrešaka u projektima koji se financiraju sredstvima europskih strukturnih i investicijskih fondova;

209.  traži od Komisije da pruži dodatne konkretne smjernice o internom pružanju usluga, podugovaranju i procjeni usluga koje pružaju konzorciji i da na odgovarajući način prati postupke država članica kako bi zajamčila tržišno natjecanje, pravednost i transparentnost u odabiru aktivnosti prijenosa znanja i savjetovanja;

210.  poziva države članice da procijene potrebu za pružanjem potpore aktivnostima prijenosa znanja i savjetovanja koje su već dostupne na tržištu u gotovom obliku i po razumnoj cijeni te da, ako je ta potreba opravdana, zajamče da troškovi aktivnosti kojima se pruža potpora ne prelaze troškove sličnih aktivnosti koje se nude na tržištu;

211.  traži od Komisije da nastavi s koracima koje je poduzela kako bi zajamčila međusobno nadopunjavanje fondova EU-a da bi se ublažio rizik od udvostručenja financiranja i administracije;

212.  poziva države članice da uspostave sustave za prikupljanje povratnih informacija koji se koriste informacijama o praćenju i evaluaciji kako bi poboljšale buduće pozive na podnošenje prijedloga ili natječajne postupke i traži da Komisija državama članicama pruži smjernice o načinu na koji države članice mogu provoditi takve stalne postupke prikupljanja povratnih informacija i prati jesu li ih države članice uspostavile;

213.  traži od Komisije da bez odgode poveća profil rizika mjera prijenosa znanja i savjetovanja te odgovarajuće ojača svoj nadzor i upravljanje;

214.  poziva države članice da razmjenjuju najbolje prakse i nastave s ocjenjivanjem projekata kako bi imale dobru osnovu za provedbeno razdoblje od 2014. do 2020. godine;

215.   poziva Komisiju da priopći zaključke sveobuhvatne ocjene konzultantskih usluga s naglaskom na rezultatima i neto učincima kako bi se izbjeglo isključivo kvantitativno ocjenjivanje ulaganja;

216.  traži od Komisije da promiče razmjenu dobrih praksi o metodološkim pristupima preko aktivnosti umreživanja;

Dio XVII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 13/2015 naslovljeno „Potpora EU-a zemljama proizvođačima drvne sirovine u okviru Akcijskog plana za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šumarstva (Akcijskog plana za FLEGT)”

217.  pozdravlja tematsko izvješće posvećeno potpori EU-a zemljama proizvođačima drvne sirovine u okviru Akcijskog plana za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šumarstva (Akcijskog plana za FLEGT) te u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;

218.  smatra da je inicijativa za FLEGT ključna za poboljšanje upravljanja šumama, opstanak šuma i provedbu zakona, posebno korištenjem svih mogućih sredstava, među ostalim sklapanjem dobrovoljnih sporazuma o partnerstvu ili provedbom temeljitih financijskih provjera (engl. due diligence) kako bi se riješilo pitanje nezakonite sječe koje je od globalne važnosti te pomoglo pri osiguranju uvoza drvne sirovine u Uniju;

219.  međutim osuđuje cjelokupni niz propusta utvrđenih u provedbenoj fazi akcijskog plana i projekata za FLEGT, koji sada iziskuju hitnu i temeljitu evaluaciju;

220.  čvrsto vjeruje da, nakon što je u razdoblju od 2003. do 2013. godine dodijeljeno više od 300 milijuna EUR za potporu povezanu s FLEGT-om, treba smjesta provesti ozbiljnu analizu troškova i koristi postupaka u okviru FLEGT-a usmjerenih na smanjenje nezakonite sječe i povezane trgovine, ali i uskladiti postojeće mehanizme kako bi postali djelotvorniji u pogledu rezultata i učinaka;

221.  osuđuje sporu provedbu akcijskog plana za FLEGT, kasno donošenje Uredbe (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća[18] (uredba o drvnoj sirovini) te zakašnjelu reakciju Komisije u usvajanju zaključaka na temelju iskustva s cjelokupnim financiranjem FLEGT-a;

222.  poziva Komisiju da utvrđivanjem jasnih ciljeva i kriterija da prednost pružanju pomoći; stoga poziva Komisiju da se odmakne od strukturiranja financijskih sredstava EU-a na temelju raznih proračuna i razmotri mogućnost jedinstvenog i jasno definiranog proračuna;

223.  poziva Komisiju da smjesta poveća transparentnost i pouzdanost okvira posredstvom praćenja i redovitog izvješćivanja, pa i tako što će se uvesti odgovarajuća procjena napretka; apelira na Komisiju da i dalje prati i izvješćuje o provedbi uredbe EU-a o drvnoj sirovini u državama članicama i da poduzme potrebne pravne mjere radi jamčenja njezine primjene;

224.  poziva Komisiju da u raznim politikama EU-a i uključenim službama uskladi i bolje koordinira svoja nastojanja u borbi protiv nezakonite sječe;

225.  podsjeća da bi u svjetlu problema koje je utvrdio Revizorski sud, kao što su raširena korupcija, slaba primjena propisa ili nedovoljna procjena projektnih rizika i ograničenja, trajan i ključan cilj trebala biti sljedivost proizvoda od drvne sirovine s pomoću funkcionalnog sustava za izdavanje dozvola na pravnoj osnovi koji bi djelovao između EU-a i zemalja izvoznica drvne sirovine;

226.  poziva Komisiju da u sklopu pregovora o budućim bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima donese standarde o uvozu drvne sirovine kako se ne bi doveo u pitanje uspjeh postignut sa zemljama proizvođačima drvne sirovine u okviru akcijskog plana za FLEGT;

227.  smatra da bi propuste u upravljanju u sustavu za FLEGT Komisija trebala riješiti ili u vanjskoj evaluaciji akcijskog plana za FLEGT ili na ad hoc osnovi;

Dio XVIII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 14/2015 naslovljeno „Instrument ulaganja za afričke, karipske i pacifičke zemlje: ostvaruje li se njime dodana vrijednost?”

228.  pozdravlja tematsko izvješće posvećeno dodanoj vrijednosti instrumenta ulaganja za afričke, karipske i pacifičke zemlje kao konkretnog i pozitivnog primjera mjera praćenja koje je poduzeo Revizorski sud u vezi s postupkom davanja razrješnice za 2012. i 2013. godinu kada je Parlament zatražio da se prije ispitivanja vanjskog mandata Europske investicijske banke (EIB) i ispitivanja instrumenta ulaganja u sredini provedbenog razdoblja izradi tematsko izvješće o uspješnosti i usklađenosti instrumenta s razvojnim politikama Unije i ciljevima vanjskih kreditnih aktivnosti EIB-a;

229.  smatra da je uvrštenje revizije instrumenta ulaganja za zemlje AKP-a u radni plan Revizorskog suda dobra praksa u pogledu suradnje između Parlamenta i Revizorskog suda i njihova rada na zajedničkom nadzoru;

230.  vjeruje da to revizorsko izvješće važan korak s obzirom na to da je riječ o prvoj reviziji koju je Revizorski sud proveo u tom području; žali zbog činjenice da instrument za ulaganje nije obuhvaćen revizijama koje provodi Revizorski sud u svrhu davanja izjave o jamstvu;

231.  prima na znanje pozitivne zaključke o dosljednosti instrumenta za ulaganja za zemlje AKP-a s ciljevima razvojne politike EU-a i njegovim katalizatorskim učinkom; pozdravlja dobru suradnju između EIB-a i Komisije, posebno u pogledu traženja projekata i njihova odabira;

232.  međutim žali zbog toga što Revizorski sud nije mogao preciznije utvrditi dodanu vrijednost koju pruža instrument ulaganja za zemlje AKP-a; stoga poziva Revizorski sud da u budućim tematskim izvješćima iznese konkretne primjere i izdvoji neke projekte kojima će bolje potkrijepiti svoje zaključke i preporuke; poziva Revizorski sud da iskoristi to iskustvo kako bi usavršio načine na koje procjenjuje učinak poluge, katalizatorski učinak i dodanu vrijednost takvih instrumenata; također poziva Revizorski sud da dodanu vrijednost ne promatra isključivo kroz očište uobičajenog trolista ekonomije, učinkovitosti i uspješnosti nego da proširi svoj kut gledanja i njime obuhvati i drugi trolist koji podrazumijeva ekologiju, jednakost i etiku;

233.  slaže se s preporukama Revizorskog suda; stoga poziva Komisiju da u budućim zakonodavnim prijedlozima i pregovorima kao što je revizija vanjskog mandata EIB-a ili razdoblja nakon Sporazuma iz Cotonoua uzme u obzir preporuke Revizorskog suda;

234.  kao pitanje političke dosljednosti Unije preporučuje brzu prilagodbu instrumenta ulaganja i politike EIB-a u skladu s ishodima konferencije COP21 i mogućih milenijskih razvojnih ciljeva za razdoblje nakon 2015.; vjeruje da bi se borbi protiv klimatskih promjena i njezinim izravnim i neizravnim posljedicama trebala dati još veća prednost, posebno u najsiromašnijim zemljama svijeta;

235.  vjeruje da je ključno da EIB stalno ulaže vrijeme u temeljite provjere koje će ujedno obuhvatiti rezultate evaluacija kako bi se bolje upoznao profil financijskih posrednika i korisnika te bolje ocijenio učinak projekata na krajnje korisnike; poziva EIB da ozbiljno uzme u obzir preporuke Revizorskog suda i poboljša aktualni način rada radi jačanja dodane vrijednosti instrumenta ulaganja za zemlje AKP-a;

236.  vjeruje da bi sav novac poreznih obveznika Unije trebao biti podvrgnut postupku davanja razrješnice koji provodi Parlament; stoga ponavlja svoje čvrsto uvjerenje da instrument ulaganja kojim upravlja EIB u ime Unije treba podlijegati postupku davanja razrješnice koji provodi Parlament s obzirom na to da taj instrument ulaganja financiraju porezni obveznici Unije;

237.  napominje da se trostrani sporazum iz članka 287. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim se uređuje suradnja između EIB-a, Komisije i Revizorskog suda u pogledu načina na koji Revizorski sud kontrolira način na koji EIB upravlja sredstvima Unije i sredstvima država članica, treba obnoviti 2015. godine; ponavlja stajalište Parlamenta o ažuriranju djelokruga Revizorskog suda tako što će se njime obuhvatiti svaki novi financijski instrument EIB-a koji podrazumijeva korištenje javnim sredstvima Unije ili Europskog fonda za razvoj;

Dio XIX. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 15/2015 naslovljeno „Potpora iz Instrumenta EU-a i AKP-a za energiju obnovljivim izvorima energije u istočnoj Africi”

238.  pozdravlja tematsko izvješće posvećeno potpori iz Instrumenta EU-a i AKP-a za energiju obnovljivim izvorima energije u istočnoj Africi te u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;

239.  pozdravlja činjenicu da je počevši od drugog poziva na podnošenje projektnih prijedloga u okviru Instrumenta za energiju prethodna analiza izvedivosti postala obvezna; naglašava da bi se takva analiza trebala temeljiti na preciznim i realnim scenarijima; naglašava da bi scenariji trebali unaprijed sadržavati procjene načina na koje lokalna zajednica može sudjelovati u provedbi projekta kako bi se povećala lokalna odgovornost i promidžba projekta;

240.  stajališta je da bi trebalo učvrstiti vezu između izvedivosti projekta te socijalne, gospodarske i ekološke održivosti, ne samo kako bi se zajamčila učinkovitost, dosljednost i prepoznatljivost ulagačkih projekata u okviru Instrumenta za energiju nego i djelotvornost i širi spektar rezultata u regijama o kojima je riječ;

241.  smatra da bi trebalo redovito pratiti projekte i rizike povezane s njima uz brzu primjenu mjera ublaživanja rizika kako bi se, ako je to potrebno, prilagodila strategija javne nabave te odabir i postupak provedbe; smatra da bi zaključke iz izvješća o praćenju trebalo upotrijebiti u provedbi budućih poziva na podnošenje projektnih prijedloga;

242.  poziva da se u okviru Instrumenta za energiju zajamči da lokalni dionici kao što su nevladine organizacije i lokalne zajednice cijelo vrijeme sudjeluju u projektu, od njegova početka do faze nakon provedbe, te da se pritom uzimaju u obzir potrebe posebnih projekata; poziva na kontinuiranu potporu izgradnji lokalnih kapaciteta uz prikladne ponude za osposobljavanje u svim fazama projekta, čime bi se ponajprije dodatno poboljšala lokalna odgovornost i promicala koordinacija u cilju očuvanja izvedivosti i održivosti projekta nakon što istekne razdoblje financiranja;

243.  poziva Glavnu upravu za međunarodnu suradnju i razvoj (DG DEVCO) da se pobrine da provedbeni partneri odgovore na sve zahtjeve za dodatne informacije o provedbi projekata; poziva DG DEVCO da se posebno usredotoči na potencijalne aktivnosti provedbenih partnera povezane s korupcijom i/ili prijevarom i da pritom izbjegne nepotrebno dodatno administrativno opterećenje; poziva DG DEVCO da u slučaju takvih aktivnosti pravovremeno raskine ugovore i potraži nove partnere u toj regiji;

244.   poziva Komisiju da radi postizanja najboljih mogućih rezultata za ljude koji žive u toj regiji te za okoliš zajamči političku dosljednost i blisku suradnju s drugim akterima na terenu, posebno s tijelima UN-a i inicijativom SE4ALL (Održiva energija za sve), i to ne samo u području energije; smatra da bi svi projekti trebali maksimalno iskoristiti sinergije s drugim projektima na terenu, pa i s projektima u fazi planiranja, kad god je to moguće;

Dio XX. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 16/2015 naslovljeno „Povećanje sigurnosti opskrbe energijom razvojem unutarnjeg energetskog tržišta: nužni su dodatni napori”

245.  kako bi se osiguralo pravilno i trajno funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta te zajamčila optimalna vrijednost za novac koji EU daje, poziva države članice da usklade svoja ulaganja u energetsku infrastrukturu i način na koji reguliraju svoja energetska tržišta;

246.  smatra da reforme energetskog tržišta moraju započeti na razini država članica; smatra da bi se provedbom zajednički dogovorenih paketa energetskih propisa, osobito trećeg paketa, stvorili uvjeti za stvaranje unutarnjeg energetskog tržišta;

247.   razmatrajući budući regionalni pristup energetskoj sigurnosti, naglašava važnost toga da države članice pojedinačno mogu zajamčiti potrebnu infrastrukturu za izvoz i uvoz energije, ali i da mogu djelovati kao tranzitne države za električnu energiju i plin;

248.   naglašava da svi budući projekti Unije na području energije moraju poštovati zakonodavstvo Unije i načela energetske unije: diversifikaciju, sigurnost opskrbe, konkurentnost i održivost;

249.   smatra da bi prioritet trebala biti jača i bolja međusobna povezanost sa susjednim državama članicama; potiče razvoj dvosmjernoga kapaciteta (dvosmjernoga protoka) na svakoj graničnoj poveznici sudjelovanjem država članica kroz koje prolaze koridori;

250.  smatra da će provedba projekata strateške infrastrukture doprinijeti srednjoročnim i dugoročnim aspektima energetske sigurnosti;

251.  poziva Komisiju da izdvoji više financijskih sredstava za Agenciju za suradnju energetskih regulatora i dodijeli joj potrebne ovlasti te smatra da bi joj trebalo dopustiti da zaposli dodatno osoblje kako bi mogla u potpunosti i učinkovito pratiti energetska tržišta;

Dio XXI. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 17/2015 naslovljeno „Potpora Komisije akcijskim timovima za mlade: ostvareno je preusmjeravanje sredstava ESF-a, ali uz nedovoljnu usredotočenost na rezultate”

252.  pozdravlja izvješće Revizorskog suda, podržava njegove preporuke i izražava zadovoljstvo što ih Komisija prihvaća te što će ih ubuduće uzimati u obzir; pozdravlja činjenicu da je Komisija primijenila te preporuke u pravnom okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2014. – 2020., čime je zajamčila optimalno iskorištavanje financijskih sredstava, i to zahvaljujući okviru uspješnosti, pričuvi za uspješnost, ex ante uvjetima i zajedničkim pokazateljima ostvarenja i rezultata;

253.  napominje da je nezaposlenost mladih ozbiljan problem diljem EU-a te bi za njegovo rješavanje trebalo izdvojiti odgovarajuća sredstva na razini EU-a i na nacionalnoj razini; snažno potiče države članice da iskoriste raspoloživu potporu Unije;

254.  konstatira da su akcijski timovi za mlade uglavnom osnovani iz političkih razloga, što je bilo najavljeno od samoga početka, te je njihova zadaća bila uvjeriti nacionalne vlade da preusmjere neiskorištena financijska sredstva na borbu protiv nezaposlenosti mladih bez nametanja dodatnih administrativnih i/ili pravnih postupaka ili dodjeljivanja novih financijskih sredstava;

255.  konstatira da je karakter tog zadatka politički složen i priznaje da su akcijski timovi za mlade uspjeli podići razinu osviještenosti na najvišoj političkoj razini, potaknuti na suradnju različita politička i upravna tijela te ih uvjeriti da zapošljavanje mladih odrede kao prioritet u odnosu na druge inicijative;

256.  naglašava da je potrebno staviti naglasak na uspješnost i rezultate te izražava zadovoljstvo što su u novi regulatorni okvir za programsko razdoblje 2014. – 2020. uvrštene odredbe za izvješćivanje o rezultatima država članica;

257.   napominje da se često događa da države članice kojima su sredstva najviše potrebna ujedno raspolažu i slabim administrativnim kapacitetom, što dovodi do usredotočivanja na upravljanje projektom umjesto na upravljanje investicijskim ciljevima;

258.   napominje da se investicijski učinci i dalje uglavnom prate preko kvantitativnih pokazatelja, što ne odražava sve aspekte prakse dobrog ocjenjivanja; napominje da ostvarenje nije jednako ishodu;

259. poziva Komisiju da uspostavi mehanizam ranoga upozorenja o neiskorištenim odobrenim sredstvima europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi države članice imale dovoljno vremena za ponovno dodjeljivanje sredstava za mjere zapošljavanja mladih;

260.  sa zadovoljstvom očekuje izvješće Revizorskog suda naslovljeno „Jamstvo za mlade EU-a – provedba u državama članicama”, čiji je dovršenje predviđeno za početak 2017. i predlaže da se rezultati izvješća uzmu u obzir tijekom revizije višegodišnjeg financijskog okvira u sredini programskog razdoblja;

Dio XXII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 20/2015 naslovljeno „Isplativost potpore EU-a ruralnom razvoju za neproizvodna ulaganja u području poljoprivrede”

261.   preporučuje da Komisija potakne države članice da neproizvodna ulaganja provode u većoj sinergiji s drugim mjerama ruralnog razvoja i programima zaštite okoliša te da Komisija od 2017. godine prati provedbu u relevantnim državama članicama posredstvom njihovih godišnjih izvješća o provedbi;

262.   preporučuje da Komisija državama članicama pruži smjernice o kriterijima odabira neproizvodnih ulaganja za razdoblje od 2014. do 2020. te da provjerava primjenjuju li države članice odgovarajuće postupke za odabir projekata; u tom kontekstu preporučuje i da države članice osiguraju transparentnost, dostupnost javnosti i učinkovitost provedbe u postupku odabira neproizvodnih ulaganja, te da učinkovito provjeravaju usklađenost s tim kriterijima;

263.   preporučuje da Komisija uznastoji oko toga da se doprinos neproizvodnih ulaganja postizanju poljoprivredno-ekoloških ciljeva EU-a prati ili barem na određeni način procjenjuje tijekom evaluacija u okviru programskog razdoblja 2014. – 2020.;

264.   preporučuje da Komisija potakne države članice koje primaju znatne potpore za neproizvodna ulaganja, i pomogne im, da definiraju posebne pokazatelje rezultata za ona neproizvodna ulaganja koja se najčešće financiraju kako bi osigurale bolje praćenje i procjenu doprinosa neproizvodnih ulaganja postizanju poljoprivredno-ekoloških ciljeva EU-a; u tom pogledu traži da države članice izvješćuju o tim pokazateljima u svojim godišnjim izvješćima o provedbi počevši od lipnja 2016. te da u svoje planove evaluacije uvrste i procjenu rezultata neproizvodnih ulaganja;

265.   preporučuje da Komisija pruži dodatne smjernice za definiranje kriterija kojima se određuje profitni potencijal neproizvodnih ulaganja kojima su dodijeljene najveće stope potpore te da države članice bez odgode odrede te kriterije i da ih iskoriste kako bi prilagodile intenzitet dodjele potpora;

266.   traži da države članice bez odgode primjenjuju postupke kojima će se osigurati da troškovi neproizvodnih ulaganja koja primaju potpore ne premašuju troškove sličnih vrsta roba, usluga ili aktivnosti koje se nude na tržištu; države članice u tom bi smislu trebale definirati odgovarajuće referentne vrijednosti i/ili referentne troškove prema kojima će se troškovi neproizvodnih ulaganja sustavno provjeravati u okviru njihovih administrativnih provjera;

267.   preporučuje da se Komisija pri odobravanju programa ruralnog razvoja država članica za razdoblje 2014. – 2020. koristi informacijama o mogućnosti kontrole i provjere mjera koje su dostavile države članice kako bi osigurala da države članice definiraju i provode odgovarajuće postupke u pogledu opravdanosti troškova te kako bi provjerila da države članice učinkovito provode kontrole koje su za to predviđene; također preporučuje da Komisija omogući razmjenu dobrih praksi između država članica u vezi s uspostavljanjem postupaka za provjeru opravdanosti troškova;

268.   preporučuje da države članice, prije provedbe prvih kontrola na terenu za razdoblje 2014. – 2020., definiraju način na koji će pravovremeno konsolidirati i analizirati uzroke grešaka utvrđenih tijekom tih kontrola, te da se obvežu da će poduzeti potrebne mjere kako bi poboljšale upravljanje programima neproizvodnih ulaganja i njihov sustav kontrole;

269.   preporučuje da Komisija uzima u obzir nedostatke koje je Sud utvrdio u području rashoda neproizvodnih ulaganja te da zajedno s državama članicama poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala pravilno financijsko upravljanje za tu vrstu ulaganja;

Dio XXIII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 22/2015 naslovljeno „Nadzor EU-a nad agencijama za kreditni rejting uspješno je uspostavljen, ali još nije u potpunosti djelotvoran”

270.   naglašava da je cilj Uredbe (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća[19] (Uredbe o agencijama za kreditni rejting) uvesti „(...) zajednički regulatorni pristup radi jačanja integriteta, transparentnosti, odgovornosti, dobrog upravljanja i neovisnosti aktivnosti vezanih uz kreditni rejting, čime se doprinosi kvaliteti kreditnih rejtinga dodijeljenih u Uniji i neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta te postiže visoka razina zaštite potrošača i ulagatelja” (članak 1. Uredbe o agencijama za kreditni rejting);

271.   uviđa da su se Revizorski sud i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) složili oko brojnih aspekata revizije i preporuka;

272.   pozdravlja činjenicu da je ESMA u kratkom roku postavila dobre temelje za djelotvoran nadzor nad agencijama za kreditni rejting u EU-u; međutim, napominje da Revizorski sud smatra da je taj postupak previše složen zbog podjele na fazu provjere potpunosti i fazu provjere usklađenosti, kako se zahtijeva Uredbom;

273.   slaže se s Revizorskim sudom da ESMA tijekom postupka registracije na odgovarajući način treba dokumentirati svoju procjenu svih regulatornih zahtjeva povezanih s metodologijama za određivanje kreditnog rejtinga te da dokaze u vezi s postupkom odobravanja treba pohranjivati ne samo u internoj korespondenciji nego i u posebnim dosjeima;

274.   pozdravlja činjenicu da se Revizorski sud i ESMA slažu oko pristupa ESMA-e temeljenog na riziku; smatra da postupak utvrđivanja rizika treba biti transparentan, jasan i sljediv;

275.   smatra da sve istrage treba na odgovarajući način dokumentirati kako bi se pokazalo i zajamčilo da su svi zaključci potkrijepljeni odgovarajućim analizama dokaza; napominje da u tu svrhu Revizorski sud preporučuje uvođenje posebnog informatičkog alata za nadzor; prima na znanje tvrdnju ESMA-e da su se aktualni alati za nadzor pokazali učinkovitima; međutim i dalje smatra da bi poseban informatički alat bio najbolji način postupanja s informacijama na transparentan, jasan i sljediv način, imajući u vidu uobičajenu stopu fluktuacije osoblja; stoga od ESMA-e traži da u svom proračunskom planu predvidi uvođenje takvog informatičkog alata;

276.   podsjeća da je jedna od svrha i odgovornosti Uredbe o agencijama za kreditni rejting ta da jamči neovisnost i spriječi sukob interesa (vidi prilog I. Uredbi); stoga smatra da bi agencije za kreditni rejting trebale provjeravati i tržišne aktivnosti analitičara rejtinga; ipak smatra da bi ESMA na strukturiran način trebala nadgledati sustave koje su agencije za kreditni rejting uspostavile za rješavanje sukoba interesa;

277.   upućuje na članak 23. Uredbe o agencijama za kreditni rejting u kojem se propisuje: „U izvršavanju svojih zadaća iz ove Uredbe ESMA, Komisija ili bilo koja druga javna tijela države članice ne smiju utjecati na sadržaj kreditnih rejtinga ili na metodologije”; smatra da se primjena metodologija agencija za kreditni rejting stoga može pratiti samo važećim nadzornim postupcima, i to nakon dovršetka registracije;

278.   slaže se da ESMA treba ispitati sve važne aspekte izrade i primjene metodologija agencija za kreditni rejting koji još uvijek nisu ispitani; izražava zabrinutost zbog toga što tu zadaću nije moguće izvršiti u cijelosti zbog nedostatka sredstava;

279.   izražava žaljenje zbog toga što se sadašnjim sustavom ne jamči učinkovita zaštita tržišta u slučaju curenja informacija te poziva ESMA-u da poboljša svoj kontrolni sustav za sprečavanje i borbu protiv djelovanja koje bi moglo dovesti do poremećaja na tržištu;

280.   izražava žaljenje zbog toga što se trenutačnim pravilima upravljanja eurom ne jamči ravnopravnost svih agencija za kreditni rejting registriranih pri ESMA-i; poziva Europsku središnju banku i europskog zakonodavca da što prije ispravi te nedostatke;

281.   prima na znanje da će se središnji registar integrirati u Europsku platformu za kreditni rejting (članak 11. Uredbe o agencijama za kreditni rejting) osnovanu 2013. te da je taj posao u tijeku; poziva ESMA-u da zajamči valjanost podataka o kojima izvještavaju agencije za kreditni rejting;

282.   poziva ESMA-u da dodatno poboljša i uskladi prakse agencija za kreditni rejting u vezi s objavom informacija;

283.   pozdravlja namjeru ESMA-e da dodatno poboljša svoje internetske stranice, a posebno plan da objavi sve primjenjive zakonodavne akte i relevantne dokumente te prilagodi internetske stranice potrebama korisnika;

284.   napominje da je neke izraze iz metodologije Uredbe o agencijama za kreditni rejting moguće tumačiti na više načina, što bi moglo negativno utjecati na provedbu te Uredbe; stoga poziva ESMA-u i Revizorski sud da Parlamentu i Komisiji prenesu popis zakonodavnih odredbi koje bi bilo dobro dodatno razjasniti;

Dio XXIV. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 2/2016 naslovljeno „Izvješće za 2014. godinu o praćenju provedbe preporuka iz tematskih izvješća Europskog revizorskog suda”

285.   pozdravlja činjenicu da su u potpunosti provedene 23 od 44 preporuke;

286.   pozdravlja i činjenicu da je Komisija uglavnom prihvatila dodatne preporuke Revizorskog suda koje se nalaze u dotičnom tematskom izvješću;

287.   napominje, međutim, da Revizorski sud smatra da je 18 od 44 preporuke provedeno djelomično, uopće nije provedeno ili provjera provedbe nije bila moguća;

(a)   u području poljoprivrednih politika (10 preporuka) preporuke su se često odnosile na Komisiju i države članice, a Komisija smatra da je ispunila svoju odgovornost;

(b)   u području socijalnih politika (dvije preporuke), kad je riječ o podijeljenom upravljanju, Revizorski sud smatra da se uspješnost i djelotvornost nisu dovoljno mjerili;

(c)   u području vanjskih odnosa (tri preporuke) Revizorski sud smatra da bi Komisija trebala izravno ocijeniti opravdanost troškova projekata i manje se oslanjati na tržišno znanje međunarodnih organizacija te da je Komisija trebala poboljšati kvalitetu i sigurnost zajedničkog sustava informiranja o vanjskim odnosima (CRIS); i

(d)   u području tržišnog natjecanja (tri preporuke) Revizorski sud smatra da bi trebalo bolje voditi preliminarne istrage, smanjiti broj neosnovanih pritužbi i poboljšati sučelje za izvješćivanje o državnoj potpori (SARI);

288.   ističe da je sa stajališta tijela nadležnog za davanje razrješnice nezadovoljavajuće kada kontradiktorni postupci završe time da Komisija i Revizorski sud dođu do različitih zaključaka; stoga poziva obje institucije da do takvih ishoda ne dolazi;

289.   poziva Sud da u svojim preporukama jasno naznači kakvo se djelovanje očekuje od Komisije, a kakvo od država članica;

290.   poziva Revizorski sud da zajedno s nacionalnim revizorskim tijelima izradi sustav koji će mu omogućiti da evaluira u kojoj su mjeri države članice provele njegove preporuke;

291.   naglašava da nikad nije primio zadovoljavajuće objašnjenje zašto je Komisija nekoliko godina smatrala iznimno važnim da glavne uprave raspolažu vlastitim odjelima za unutarnju reviziju, da bi ih u travnju 2015. reorganizirala i osnovala Službu za unutarnju reviziju;

°

°  °

292.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	7.4.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	23 2 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Louis Aliot, Jonathan Arnott, Inés Ayala Sender, Dennis de Jong, Martina Dlabajová, Ingeborg Gräßle, Bogusław Liberadzki, Monica Macovei, Gilles Pargneaux, Georgi Pirinski, Petri Sarvamaa, Claudia Schmidt, Igor Šoltes, Bart Staes, Michael Theurer, Marco Valli, Derek Vaughan, Anders Primdahl Vistisen, Joachim Zeller
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Richard Ashworth, Andrey Novakov, Markus Pieper, Julia Pitera, Miroslav Poche, Patricija Šulin
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Luke Ming Flanagan, Arne Gericke, Ramón Jáuregui Atondo, Claudiu Ciprian Tănăsescu

• [1]    SL L 51, 20.2.2014.
• [2]    SL C 377, 13.11.2015., str. 1.
• [3]    SL C 373, 10.11.2015., str. 1.
• [4]    SL C 377, 13.11.2015., str. 146.
• [5]      Usvojeni tekstovi, P8_TA-PROV(2016)0000.
• [6]      SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
• [7]    U Prilogu I. tematskog izvješća vidi kontrolne liste koje je Revizorski sud pripremio za ocjenjivanje strukture kontrolnih sustava u pogledu rizika u vezi s troškovima ruralnog razvoja.
• [8]    Tematsko izvješće br. 1/2014 naslovljeno „Djelotvornost projekata javnog gradskog prijevoza koje podupire EU” i tematsko izvješće br. 21/2014 naslovljeno „Infrastruktura zračnih luka koju je financirao EU: uloženim novcem ostvarena je mala vrijednost”
• [9]    Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU (SL L 348, 20.12.2013., str. 1.).
• [10]    Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013., str. 129.).
• [11]    Direktiva Vijeća 91/271/EEZ. od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.5.1991., str. 40).
• [12]    Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 25.).
• [13]    Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 470.).
• [14]    Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1.).
• [15]    Direktiva 2014/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kaznenopravnim sankcijama za zlouporabu tržišta (Direktiva o zlouporabi tržišta) (SL L 173, 12.6.2014., str. 179.).
• [16]    Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str.1.).
• [17]    Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost – Progress (SL L 347, 20.12.2013., str. 238.).
• [18]    Uredba (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva (SL L 295, 12.11.2010., str. 2.).
• [19]    Uredba (EZ) br. 1060/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o agencijama za kreditni rejting (SL L 302, 17.11.2009., str. 1.).