IZVJEŠĆE  o aktivnostima, učinku i dodanoj vrijednosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u razdoblju 2007. – 2014.

5.7.2016 - (2015/2284(INI))

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja
Izvjestiteljica: Marian Harkin
Izvjestitelj za mišljenje (*):
Jean-Paul Denanot, Odbor za proračune
(*) Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o aktivnostima, učinku i dodanoj vrijednosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u razdoblju 2007. – 2014.

(2015/2284(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br.1927/2006.[1],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 546/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1927/2006 o osnivanju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji[2],

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji[3],

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o aktivnostima Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u 2013. i 2014. (COM(2015)0355),

–  uzimajući u obzir ex post evaluaciju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji – završno izvješće iz kolovoza 2015.,

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 7/2013 Revizorskog suda pod nazivom „Je li Europski fond za prilagodbu globalizaciji ponovnim uključivanjem otpuštenih radnika donio dodanu vrijednost za EU?”,

–  uzimajući u obzir izvješće ERM 2012 Eurofounda pod nazivom „Nakon restrukturiranja: tržišta rada, radni uvjeti te zadovoljstvo životom”,

–  uzimajući u obzir studiju slučaja Eurofounda pod nazivom „Dodana vrijednost Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji: usporedba iskustava iz Njemačke i Finske (2009.)”,

–  uzimajući u obzir izvješće ERM 2009 Eurofounda pod nazivom „Restrukturiranje u recesiji”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 29. rujna 2011. o budućnosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji[4],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. rujna 2010. o financiranju i funkcioniranju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji[5],

–  uzimajući u obzir rezolucije koje je usvojio nakon siječnja 2007. o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF), zajedno s primjedbama Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja u vezi s podnesenim zahtjevima,

–  uzimajući u obzir rasprave posebne radne skupine za Europski fond za prilagodbu globalizaciji u okviru Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračunski nadzor, Odbora za regionalni razvoj i Odbora za prava žena jednakost spolova (A8-0227/2016),

A.  budući da je svrha uspostavljanja Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) pružanje potpore i izražavanje solidarnosti s radnicima koji su proglašeni viškom uslijed značajnih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine; budući da je cilj EGF-a doprinositi pametnom, održivom i uključivom rastu te poticanju održivog zapošljavanja tako što se radnike koji su proglašeni viškom podržava i priprema za novi posao; budući da je EGF uspostavljen s ciljem rješavanja hitnih situacija brzim intervencijama i isplatom kratkoročne pomoći za rješavanje akutnih i nepredviđenih poteškoća na tržištu rada kao što su masovna otpuštanja, što ga razlikuje od Europskog socijalnog fonda (ESF), kojime se također pruža potpora otpuštenim radnicima, ali koji je zamišljen kao odgovor na dugoročne strukturne neravnoteže, uglavnom u obliku programa cjeloživotnog učenja; smatra da bi u sljedećem programskom razdoblju EGF trebao djelovati izvan višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

B.  budući da je posljednjih godina restrukturiranje postalo sve učestalije te da se u nekim sektorima pojačalo i proširilo na druge; budući da su poduzeća odgovorna za često nepredviđene učinke ovih odluka na zajednice te na ekonomsku i socijalnu strukturu dotične države članice; budući da EGF služi kao pomoć u ublažavanju negativnih učinaka odluka o restrukturiranju; budući da je sve veći broj slučajeva u kojima je dodijeljena potpora EGF-a povezan sa strateškim odlukama o restrukturiranju velikih trgovačkih društava i multinacionalnih poduzeća koje se obično donose bez sudjelovanja radnika i njihovih predstavnika; budući da su premještanje, izmještanje, zatvaranje, spajanje, kupnja preuzimanje, reorganizacija proizvodnje i eksternalizacija poslova najčešći oblici restrukturiranja;

C.  međutim, budući da postoji mogućnost da se prilagodljivost i proaktivnost pri prelasku na novi posao ili zanimanje smanje jer tranzicijska razdoblja sa sobom nose opasnost od nezaposlenosti, niže plaće i socijalne nesigurnosti; budući da će ponovno uključivanje korisnika EGF-a na tržište rada biti uspješnije ako rezultira kvalitetnim zapošljavanjem;

D.  budući da zadruge restrukturiranje provode na socijalno odgovoran način i da u njihovom posebnom modelu korporativnog upravljanja utemeljenom na zajedničkom vlasništvu, demokratskom sudjelovanju i sudjelovanju zaposlenih te sposobnosti da se oslone na vlastite financijske resurse i mreže za međusobnu potporu leži razlog zašto su zadruge dugoročno fleksibilnije i inovativnije u provođenju restrukturiranja i stvaranja novih poslova;

E.  budući da se člankom 19. Uredbe (EU) br. 1309/2013 nalaže Komisiji da svake dvije godine Europskom parlamentu i Vijeću podnese kvantitativno i kvalitativno izvješće o aktivnostima EGF-a u protekle dvije godine;

F.  budući da ne postoji europski zakonski okvir o informiranju radnika i savjetovanju s njima te predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime koji služi predviđanju promjena i sprečavanju gubitka radnih mjesta; budući da je Parlament u svojoj rezoluciji od 15. siječnja 2013.[6] zatražio da Komisija u skladu s člankom 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije što prije, i nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima, podnese prijedlog zakonskog akta o informiranju radnika i savjetovanju s njima te predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime (slijedeći detaljne preporuke iznesene u prilogu navedenoj rezoluciji); budući da na nacionalnoj razini ne postoje značajne razlike u pogledu obveza poslodavaca prema radnicima u postupku restrukturiranja; budući da su na tu temu provedena dva kruga savjetovanja s europskim socijalnim partnerima, a Komisija nije ništa poduzela; budući da je Komisija dala razočaravajuće odgovore na rezolucije parlamenta o informiranju, savjetovanju i restrukturiranju, ističući potrebu za konkretnim koracima u tom području; budući da je ključno imati dobro razvijen sustav industrijskih odnosa prema kojem se određuju prava radnika i njihovih predstavnika u području savjetovanja i informiranja; budući da bi jačanje Direktive o obavješćivanju i savjetovanju moglo pomoći u osiguravanju toga da se pregovori odvijaju pravovremeno i pod poštenim uvjetima;

G.  budući da je prag minimalnog viška radne snage s 1000 radnika proglašenih viškom snižen na njih 500, uz mogućnost da se primjena EGF-a uzme u obzir u iznimnim okolnostima ili na malim tržištima rada ako otpuštanja znatno utječu na zapošljavanje i na lokalno, regionalno ili nacionalno gospodarstvo;

H.  budući da od 1. siječnja 2014. osobe koje su bile samozaposlene također ispunjavaju uvjete za primanje pomoći; budući da bi Komisija trebala osigurati da se EGF-om ispunjavaju posebne potrebe samozaposlenih radnika jer je njihov broj u neprestanom porastu; budući da do 31. prosinca 2017. mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju u regijama koje ispunjavaju uvjete za dobivanje pomoć u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih tu pomoć iz EGF-a mogu iskoristiti u broju jednakom broju ciljanih korisnika;

I.  budući da EGF u svojem sadašnjem obliku nastoji ne samo financijski pomoći radnicima koji su proglašeni viškom, već i pokazati solidarnost prema tim radnicima;

J.  budući da je proračun prvotnog EGF-a iznosio 500 milijuna EUR godišnje; budući da trenutačni proračun iznosi 150 milijuna EUR godišnje, pri čemu se od osnutka Fonda u prosjeku troši 70 milijuna EUR godišnje;

K.  budući da je prvotna stopa sufinanciranja bila 50 %, da je potom u razdoblju 2009. – 2011. povećana na 65 %, potom opet vraćena na 50 % u razdoblju 2012. – 2013. te da sada iznosi 60 %;

L.  budući da je u razdoblju 2007. – 2014. zaprimljeno 134 zahtjeva iz 20 država članica za 122 121 ciljanog radnika i budući da je zatražen iznos od ukupno 561,1 milijuna EUR; primjećuje da je u razdoblju 2007. – 2013. stopa izvršenja proračuna iznosila samo 55 %; budući da je između 2007. i 2014. na sektor proizvodnje otpadao najveći broj prijava, posebice na sektor automobilske industrije s 29 000 od navedenog 122 121 radnika (23 % ukupnih radnika obuhvaćenih podnesenim zahtjevima); budući da je dosad gospodarska kriza najteže pogodila mala poduzeća s manje od 500 zaposlenih;

M.  budući da Europski revizorski sud preporučuje da Parlament, Komisija i Vijeće razmotre da se financiranje EU-a ograniči na mjere za koje je izgledno da će stvoriti dodanu vrijednost EU-a umjesto da se kompenzira nacionalne sustave potpore dohotku radnika kako je određeno člankom 7. stavkom 1. točkom (b); budući da mjere EGF-a dokazano imaju najviše dodane vrijednosti kada se koriste za sufinanciranje usluga koje se pružaju otpuštenim radnicima i nisu dostupne u redovnim sustavima pogodnosti zaposlenika u kojima su te usluge usmjerene na osposobljavanje, a ne na naknade, te u slučajevima kada su mjere prilagođene pojedinačnim potrebama radnika i nadopunjuju postojeće mjere potpore, posebice za najugroženije skupine otpuštenih radnika; s tim u vezi napominje potrebu za ulaganjem u potencijal bivših radnika te važnost potpune procjene potreba lokalnog tržišta rada te potreba za vještinama, što bi trebalo stvoriti osnovu za osposobljavanje i izgradnju kompetencija u cilju osiguravanja brze reintegracije radnika na tržište rada; podsjeća da države članice imaju obvezu učinkovitog izvršenja proračuna EGF-a;

N.  budući da se EGF-om ne rješava problem nezaposlenosti u EU-u; budući da je za razrješavanje krize nezaposlenosti stvaranje, zaštitu i održivih radnih mjesta potrebno učiniti temeljima politike EU-a; budući da stope nezaposlenosti u EU-u, posebice među mladima i dugoročno nezaposlenima, ukazuju na hitnu potrebu za inicijativama koje nude nove mogućnosti zapošljavanja;

O.  budući da je za potrebe ovog izvješća referentno razdoblje za ocjenu rada EGF-a razdoblje između 2007. i 2014.; budući da se ex post evaluacija Komisije odnosi na razdoblje između 2007. i 2013. te da se u izvješću Revizorskog suda revidira razdoblje između 2007 i 2012.;

P.  budući da bi se prilikom provedbe Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) trebala zajamčiti i promicati načela rodne jednakosti i nediskriminacije koja se ubrajaju u temeljne vrijednosti Unije i koja su ugrađena u strategiju Europa 2020.;

Q.  budući da je stopa ponovnog zapošljavanja žena veća nego stopa ponovnog zapošljavanja muškaraca, ali da je ponovno zapošljavanje žena najčešće privremeno i nestabilno zbog toga što se one moraju brinuti o članovima obitelji dok traže novi posao i/ili sudjeluju u prekvalifikaciji i zbog manjka pristupačnih visokokvalitetnih ustanova za skrb o djeci i bolesnim osobama;

R.  budući da su žene nerazmjerno pogođene krizom i politikama štednje;

1.  napominje ex post evaluaciju EGF-a i prvo dvogodišnje izvješće; prima na znanje da Komisija poštuje obvezu izvješćivanja; smatra da ni to ni druga izvješća nisu dovoljni da se postigne potpuna transparentnost i učinkovitost EGF-a; poziva države članice koje su zatražile sredstva iz EGF-a da sve podatke i evaluacije slučajeva u kojima je dodijeljena potpora iz EGF-a učine dostupnima javnosti te da u izvještaje o tim slučajevima uključe procjenu utjecaja na spolove; snažno potiče sve države članice da pravovremeno objave svoje prijave i konačna izvješća u skladu s regulativom koja je trenutačno na snazi; vjeruje da bi Komisija, koja doduše zaista ispunjava svoje obveze izvješćivanja, mogla objaviti sve relevantne dokumente vezane uz slučajeve u kojima je dodijeljena potpora iz EGF-a, uključujući svoja izvješća s misija na kojima je provodila nadzor zahtjeva za doprinos iz EGF-a;

2.  pozdravlja produljenje razdoblja financiranja s jedne na dvije godine; napominje da, prema istraživanju Eurofounda, 12 mjeseci nije dovoljno dugo razdoblje da se pomogne svim otpuštenim radnicima, pogotovo najugroženijim skupinama kao što su niskokvalificirani radnici, žene i pogotovo samohrani roditelji;

3.  napominje da evaluacije EGF-a ukazuju na to da na rezultate intervencija tog fonda utječu čimbenici kao što je razina obrazovanja i kvalifikacije ciljanih radnika, kao i sposobnost apsorpcije koje pokazuju relevantna tržišta rada i BDP u državama korisnicama; ističe da na te čimbenike najviše djeluju dugoročne mjere koje se mogu učinkovito podržati europskim strukturnim i investicijskim fondovima (fondovi ESI); ističe potrebu da se ti čimbenici i lokalno stanje na tržištu rada uzmu u obzir pri svakoj mobilizaciji EGF-a; napominje da je važna bolja sinergija između EGF-a i fondova ESI kako bi se brže ostvarili djelotvorniji rezultati; ističe da se fondovi ESI mogu primjenjivati kao popratne mjere u područjima koja se podupiru sredstvima iz EGF-a poticanjem ulaganja, općeg rasta i stvaranja radnih mjesta; ističe da bi intervencije EGF-a trebalo usmjeriti na ulaganja kojima se promiču rast, radna mjesta, obrazovanje, mobilnost vještina i geografska mobilnost radnika te bi ih se trebalo koordinirati s postojećim programima EU-a kako bi se osobama pomoglo da se zaposle i kako bi se poticalo poduzetništvo, posebno u regijama i sektorima već pogođenima negativnim učincima globalizacije ili preustroja gospodarstva; ističe da bi prednost trebalo dati integriranim pristupima utemeljenima na programiranju iz više fondova kako bi se učinkovitom dodjelom sredstava te boljom koordinacijom i sinergijama, posebno između Europskog socijalnog fonda (ESF) i Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), na održiv način riješio problem otpuštanja i nezaposlenosti; čvrsto vjeruje da bi se integriranom strategijom programiranja iz više fondova smanjila opasnost od premještanja proizvodnje te da bi se stvorili povoljni uvjeti za vraćanje industrijske proizvodnje u EU;

4.  smatra da se funkcioniranje EGF-a popravilo zahvaljujući izmjenama uredbe; napominje da su se uvođenjem poboljšanja za države članice pojednostavnili postupci za pristup EGF-u i da bi se stoga države članice trebale koristiti sredstvima fonda u većim količinama; poziva Komisiju da predloži mjere za uklanjanje prepreka izazvanih administrativnim kapacitetima koje su se pokazale kao prepreka korištenju sredstava iz EGF-a; vjeruje da EGF ne bi trebao dobiti funkciju makroekonomske stabilizacije;

5.  napominje da su smanjena sredstva dodijeljena EGF-u u godišnjem proračunu bila dovoljna za pružanje potrebne pomoći i podrške koja je i presudna i potrebna ljudima koji su izgubili posao; međutim, naglašava da se od 2014. područje primjene EGF-a proširilo kako bi se njime obuhvatili mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju te je uveden kriterij krize i naglašava da bi se u slučaju značajnog porasta zahtjeva ili dodavanja novih prava odobrena sredstva mogla pokazati nedovoljnima i moralo bi ih se povećati kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje EGF-a;

6.  ističe važnost snažnog socijalnog dijaloga utemeljenog na uzajamnom povjerenju i zajedničkoj odgovornosti kao najboljeg instrumenta u potrazi za dogovorenim rješenjima i zajedničkim gledištima u predviđanju i sprečavanju postupaka restrukturiranja i upravljanju njima; ističe da bi se time pomoglo u sprečavanju zatvaranja radnih mjesta i time nastajanju novih slučajeva za EGF;

7.  primjećuje znatan porast u broju zahtjeva tijekom razdoblja odstupanja između 2009. i 2011., kada je bilo omogućeno podnositi zahtjeve na temelju kriterija krize, te da je to područje još jednom prošireno kako bi trajno uključivalo kriterij krize i samozaposlenih osoba od 2014. do 2020.; pozdravlja produljenje tog razdoblja odstupanja na razdoblje nakon 2013.; primjećuje da je više od polovice broja projekata između 2007. i 2014. povezano s krizom; nadalje ističe da u nekim državama članicama još uvijek vladaju negativni učinci gospodarske krize;

8.  napominje da je od 2007. do 2014. dvadeset država članica zatražilo 542,4 milijuna EUR za 131 intervencije u korist 121 380 radnika;

9.  napominje da je Komisija poboljšala bazu podataka EGF-a u kojoj se u statističke svrhe pohranjuju kvantitativni podaci o slučajevima u kojima se daje potpora iz EGF-a, što državama članicama olakšava podnošenje zahtjeva, a Komisiji analizu i usporedbu podataka o slučajevima EGF-a; nadalje napominje da je Komisija EGF uključila u Zajednički sustav upravljanja zajedničkim sredstvima, što bi trebalo rezultirati podnošenjem točnijih i potpunijih zahtjeva i daljnjim smanjenjem vremena potrebnog za usvajanje zahtjeva koji je podnijela država članica; napominje da taj sustav dozvoljava pojednostavljivanje podnošenja zahtjeva za države članice i poziva Komisiju da ubrza postupak prijava kako bi se financiranje moglo dobiti brzo kako bi se maksimizirao njegov učinak;

10.  poziva Komisiju da u potpunosti predvidi učinke odluka u trgovinskoj politici na tržište rada EU-a, također uzimajući u obzir dokaze utemeljene na informacijama o tim učincima koje su dobivene na temelju zahtjeva podnesenih za dobivanje sredstava iz EGF-a; poziva Komisiju da provodi temeljite ex ante i ex post procjene učinka, uključujući procjene socijalnog učinka, koje će uključivati i moguće posljedice za zaposlenost, konkurentnost i gospodarstvo, uključujući mala i srednja poduzeća, i da pritom osigura uspješnu ex ante koordinaciju između Glavne uprave za trgovinu i Glavne uprave za zapošljavanje; poziva Parlament da organizira redovita zajednička saslušanja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja kako bi se pridonijelo poboljšanju usklađenosti trgovinske politike i EGF-a te njihovu nadzoru; smatra da je nužno povećati korištenje EGF-a radi rješavanja pitanja preseljenja proizvodnje kao i radi pružanja odgovora na sektorske krize uzrokovane fluktuacijama u globalnoj potražnji; čvrsto se protivi svakoj inicijativi prema kojoj bi se EGF u svojem sadašnjem obliku smatrao intervencijskim alatom za gubitke radnih mjesta u Europskoj uniji izazvane trgovinskim strategijama o kojima se odlučuje na razini EU-a, uključujući i buduće ili postojeće trgovinske sporazume; ističe da je potrebno snažno uskladiti trgovinsku i industrijsku politiku te modernizirati instrumente EU-a za zaštitu trgovine;

11.  poziva Komisiju da status tržišnog gospodarstva odobri samo trgovinskim partnerima koji zadovoljavaju pet kriterija koje je odredila; u tom smislu poziva Komisiju da uspostavi jasnu i djelotvornu strategiju u pogledu pitanja odobravanja statusa tržišnog gospodarstva trećim zemljama kako bi se očuvala konkurentnost poduzeća iz EU-a i kako bi nastavilo s borbom protiv svakog oblika nepoštenog tržišnog natjecanja;

12.  ističe da je jedan od glavnih ciljeva EGF-a pomaganje radnicima koji izgube radno mjesto uslijed ozbiljnih pomaka u trgovini ili pružanju usluga u EU-u, kao što je određeno člankom 2.a Uredbe; mišljenja je da je jedna od važnih zadaća EGF-a da osigura podršku za radnike koji su otpušteni zbog negativnih posljedica trgovinskih sporova; posljedično, poziva Komisiju da razjasni da gubitak radnog mjesta koji se dogodi zbog trgovinskog spora uzrokovanog ozbiljnim pomakom u trgovini ili pružanju usluga u EU-u u potpunosti spada u područje primjene EGF-a;

13.  naglašava da EGF ni u kojem slučaju ne može biti zamjena za ozbiljnu politiku sprečavanja i predviđanja restrukturiranja; ističe važnost istinske industrijske politike na razini EU-a koja bi donijela održiv i uključiv rast;

14.  traži od Komisije da provede studije učinka globalizacije po sektorima te iz njih izvuče prijedloge koji bi potaknuli poduzeća da predvide promjene u sektorima i pripreme svoje zaposlenike na otpuštanja;

15.  primjećuje da su se neke države članice radije koristile sredstvima ESF-a nego EGF-a jer ESF ima više stope sufinanciranja i njegove se mjere brže provode, dok EGF ne nudi pretfinanciranje i postupak odobravanja sredstava je dugotrajan; smatra, međutim, da će se većom stopom sufinanciranja i bržim postupkom podnošenja zahtjeva i njihovog odobravanja, koji su dio nove Uredbe, riješiti dio navedenih problema; žali što potpora iz EGF-a još nije doprla do otpuštenih radnika u svim državama članicama te poziva države članice da se koriste tom potporom čak i kada dođe do masovnog otpuštanja;

16.  skreće pozornost na činjenicu da, prema izvješću Revizorskog suda, postupak odobravanja zahtjeva za sredstva iz EGF-a u prosjeku traje 41 tjedan; poziva da se ulože svi raspoloživi napori u ubrzavanje postupaka; pozdravlja nastojanja Komisije da se smanje kašnjenja i pojednostavi postupak rješavanja zahtjeva; ističe da je u tom pogledu nužno ojačati kapacitete država članica te snažno preporučuje da bi sve države članice trebale što je prije moguće početi primjenjivati te mjere; napominje da mnoge države članice to već čine;

17.  napominje da u određenim državama članicama, socijalnim partnerima i poduzećima vlada ozbiljan nedostatak obaviještenosti o EGF-u; poziva Komisiju da poboljša komunikaciju s državama članicama, nacionalnim i lokalnim mrežama sindikata i s javnošću; pozivaju države članice da podižu osviještenost radnika i njihovih predstavnika o EGF-u te da to čine pravovremeno kako bi osigurale da mjere EGF-a dopru do najvećeg broja mogućih korisnika i budu od koristi te za učinkovitije promicanje dobrobiti ne temelju rezultata EGF-a;

18.  podsjeća na važnost zaštitnih mjera za sprečavanje premještanja poduzeća koja koriste sredstva iz fondova EU-a unutar određenog vremenskog roka, što bi moglo dovesti do uvođenja novih programa potpore zbog otpuštanja;

Korisnici EGF-a

19.  pozdravlja zaključke donesene u izvješću Revizorskog suda da su gotovo svi radnici koji imaju pravo na sredstva iz EGF-a imali mogućnost koristiti se personaliziranim i dobro usklađenim mjerama prilagođenim njihovim individualnim potrebama i da je gotovo 50 % radnika koji su primili financijsku pomoć sada ponovno zaposleno; napominje da je nedostatak pravovremene i aktivne provedbe programa iz EGF-a u nekim državama članicama rezultirao netrošenjem odobrenih sredstava; smatra da je uključivanje ciljanih korisnika ili njihovih predstavnika, socijalnih partnera, lokalnih agencija za zapošljavanje i drugih relevantnih dionika u početnu ocjenu i zahtjev od ključne važnosti kako bi se korisnicima zajamčili pozitivni rezultati; poziva Komisiju da podrži države članice u razvijanju inovativnih mreža i programa te da u svojim revizijama procijeni do koje su mjere usklađenim paketom usluga prilagođenih potrebama predviđene buduće perspektive na tržištu rada i tražene vještine te koliko je on bio kompatibilan s prelaskom na održivo gospodarstvo koje se temelji na učinkovitom korištenju resursa; poziva države članice da u skladu s člankom 7. trenutačnog zakonodavstva uloži dodatne napore u osmišljavanje koordiniranog usklađenog paketa usluga prilagođenog potrebama; napominje da su inovacije i učinkovitost resursa ključne za obnovu industrije i gospodarsku diversifikaciju;

20.  napominje da je od 73 projekata analiziranih u ex post evaluacijskom izvješću Komisije prosječan udio korisnika u dobi od 55 ili više godina iznosio 15 %, a udio korisnika od 15 do 24 godina iznosio je 5 %; stoga pozdravlja činjenicu da se u novoj uredbi naglasak stavlja na starije i mlađe radnike te da se u određene zahtjeve uključuju mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju; napominje da je prosječan udio ženskih korisnika bio 33 %, a muških 67 %; napominje da većina tih brojeva odražava rodni sastav zaposlenika koji, ovisno o sektoru, može varirati; stoga poziva Komisiju da osigura da se u svim zahtjevima za sredstva iz EGF-a prema ženama i muškarcima postupa jednako te poziva države članice da prikupe podatke iz rodne perspektive kako bi vidjele na koji način ta sredstava utječu na stope ponovnog zapošljavanja ženskih korisnika; nadalje, napominje da je u nekim zahtjevima broj ciljanih korisnika sredstava EGF-a premalen u odnosu na ukupan broj prihvatljivih korisnika, zbog čega postoji mogućnost da učinak uloženih sredstava bude ispod optimalne razine;

21.  smatra da uključivanje mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju u zahtjeve za potporu iz EGF-a često zahtijeva različite vrste intervencija i vjeruje da bi u fazi provedbe svakog programa trebali biti zastupljeni svi dionici, uključujući socijalne partnere, skupine lokalne zajednice i organizacije mladih te da bi se tim programima trebale promicati mjere potrebne za osiguravanje najvećeg mogućeg sudjelovanja mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju; u tom kontekstu poziva države članice da osnuju snažnu vodeću agenciju za koordinaciju i provedbu programa kojom bi se osigurala namjenska i neprekinuta podrška za pomoć mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju da završe program i osigurala maksimalna isplata programskih sredstava; vjeruje da bi se neovisnom revizijom s posebnim usmjerenjem na problem sudjelovanja mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju utvrdile daleko bolje prakse; čvrsto vjeruje da bi se razdoblje odstupanja za uključivanje mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju trebalo nastaviti do završetka programskog razdoblja u prosincu 2020.;

22.  poziva Komisiju da u evaluaciju EGF-a na sredini razdoblja uključi specifičnu kvalitativnu i kvantitativnu procjenu potpore mladim osobama koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju, posebno u cilju provedbe Jamstva za mlade i potrebnih sinergija među nacionalnim proračunima, ESF-a i Inicijative za zapošljavanje mladih;

23.  primjećuje da je prema ex post evaluaciji prosječna stopa u kojima je pomoć doprla do korisnika u 73 razmotrena slučaja iznosila 78 %; u to je uključeno i 20 slučajeva u kojima je stopa primanja pomoći iznosila 100 % ili više; međutim, ustraje u činjenici da u svakom slučaju najviša stopa primanja pomoći iznosi 100 % i da stoga brojke koje su više od 100 % iskrivljuju podatke i ukazuju na znatno višu stopu primitka pomoći od stvarne; smatra da to vrijedi i za stopu izvršenja proračuna; poziva Komisiju da prilagodi svoje podatke kako bi oni odražavali točniju procjenu stopu slučajevima u kojima su korisnici primili pomoć te stopu provedbe proračuna;

24.  pozdravlja činjenicu da su mnogi korisnici bili sposobni, što je najvažnije, pronaći novi posao zahvaljujući invidualiziranoj potpori EGF-a u potrazi posla te da su stekli nove vještine sudjelujući u programima osposobljavanja i koristeći se naknadama za mobilnost; također pozdravlja činjenicu da je EGF nekim zaposlenicima omogućio da postanu poduzetnici pružanjem pomoći za osnivanje novih ili kupnju drugih poduzeća; stoga ističe zamjetne pozitivne učinke poput većeg samopouzdanja, osjećaja osnaženosti i motivacije koje, prema izvještajima, ima EGF; napominje da je pomoć iz EGF-a povećala socijalnu koheziju omogućujući ponovno uključivanje na tržište rada i izbjegavanje negativnih zamki nezaposlenosti;

25.  napominje da korisnici EGF-a, ako je suditi prema podacima iz ex post izvješća, imaju stupanj obrazovanja niži od prosječnog, zbog čega su im i vještine manje prenosive, što i u normalnim okolnostima smanjuje njihove prilike za zapošljavanje i čini ih ranjivijima na tržištu rada; zauzima stajalište da se EGF-om može proizvesti najbolja europska dodana vrijednost tako što će se podržavati programi osposobljavanja i prekvalifikacije za radnike, pogotovo za ugroženije skupine s nižim vještinama, kojima se daje prioritet vještinama potrebnima na tržištu rada i omogućuje poduzetništvo;

26.  međutim, napominje da su istraživanjem provedenim u sklopu ex post evaluacije dobiveni neujednačeni rezultati: 35 % ispitanika izjavilo je da je kvaliteta novog radnog mjesta bila veća ili puno veća, njih 24 % izjavilo je da je kvaliteta bila jednaka, dok ih je 41 % izjavilo da je bila lošija ili puno lošija; no budući da ne postoje sustavni podaci na kojima bi se mogla temeljiti bilo kakva procjena, preporučuje Komisiji da skuplja detaljnije informacije o učinku intervencija EGF-a i njegovoj kvaliteti u cilju eventualnog poduzimanja korektivnih mjera u kasnijoj fazi;

Isplativost i dodana vrijednost EGF-a

27.  poziva Komisiju i države članice da se fleksibilnije i učinkovitije koriste područjem izvršenje proračuna EGF-a usmjeravajući se na rezultate, učinak i dodanu vrijednost ne dovodeći u pitanje odgovarajuću i transparentnu upotrebu sredstava i pridržavanje pravila; smatra da bi proces podnošenja zahtjeva trebao biti brži kako bi fond učinkovitije pomagao otpuštenim radnicima; izražava zabrinutost zbog razlike između sredstava zatraženih od EGF-a i iznosa koje su države članice vratile, pri čemu prosječna stopa izvršenja proračuna iznosi samo 45 %; stoga poziva Komisiju da temeljito istraži razloge niske stope izvršenja proračuna i da predloži mjere za uklanjanje postojećih uskih grla i osiguranje optimalnog korištenja fonda; napominje da stopa ponovnog zapošljavanja nakon primanja potpore iz EGF-a znatno varira od 4 % do 86 % i stoga ističe važnost aktivnih i uključivih mjera na tržištu rada; napominje da sredstva EGF-a dosljedno postižu bolje rezultate u nekim državama članicama nego u drugima; smatra da bi Komisija trebala davati smjernice i omogućavati državama članicama da dijele najbolje prakse u podnošenju zahtjeva za sredstva iz EGF-a i njihovu korištenju kako bi se osigurala najveća stopa ponovnog zapošljavanja s obzirom na potrošena sredstva;

28.  smatra da stopu sufinanciranja od 60 % ne bi trebalo povećati;

29.  pozdravlja činjenicu da je ex post evaluacija Komisije pokazala da je samo 6 % sredstava EGF-a bilo iskorišteno za administrativne troškove i troškove upravljanja;

30.  smatra da je najznačajniji aspekt isplativosti utvrđen u savjetovanju s dionicima broj ponovno zaposlenih radnika koji sada, umjesto da koriste naknade za nezaposlene ili druge socijalne povlastice, plaćaju poreze i doprinose za socijalno osiguranje;

31.  napominje da u brojnim slučajevima veći troškovi za aktivnosti iz članka 7. stavka 4. Uredbe o EGF-u slabe ukupni učinak ulaganja iz EGF-a; poziva Komisiju da riješi problem takvih troškova uvođenjem ograničenja;

32.  prima na znanje prijedlog u ex post evaluaciji prema kojemu je protučinjenična ocjena učinka važna za razumijevanje dodane vrijednosti EGF-a; žali što se takva evaluacija još uvijek ne provodi;

33.  pozdravlja zaključke Revizorskog suda prema kojima je EGF osigurao dodanu vrijednost EU-a kada se koristio za sufinanciranje usluga za radnike koji su proglašeni viškom ili naknada koje obično ne postoje u okviru sustava povlastica za nezaposlene u državama članicama; ističe da u određenim državama članicama ne postoje odredbe o socijalnoj sigurnosti dovoljne da ispune potrebe radnika koji su izgubili posao;

34.  žali zbog činjenice da se, prema Revizorskom sudu, jednom trećinom financiranja iz EGF-a kompenziraju nacionalni sustavi potpore dohotku radnika, čime se ne ostvaruje dodana vrijednost EU-a; ističe da se novom Uredbom o EGF-u ograničava trošak posebnih mjera, kao što su naknada za traženje posla te poticaji za zapošljavanje koji se isplaćuju poslodavcima, na 35 % ukupnog troška usklađenog paketa i da inicijative s potporom EGF-a nisu zamjena za mjere pasivne socijalne zaštite koju bi države članice trebale provoditi u svojim nacionalnom sustavima; ustraje u tome da se EGF ne smije koristiti kao zamjena za obveze koje poduzeća imaju prema svojim radnicima; nadalje, potiče Komisiju da u sljedećoj reviziji uredbe izričito navede da se EGF-om ne može koristiti kao zamjenom za obveze država članica prema otpuštenim radnicima;

35.  izražava žaljenje zbog činjenice da stope izvršenja proračuna variraju između 3 % i 110 %, pri čemu je prosječna stopa izvršenja 55 %; smatra da ta situacija nekada odražava nedostatke ili u fazi planiranja ili u provedbenoj fazi i treba je ispraviti projektima koji su bolje osmišljeni i bolje se provode;

36.  žali zbog smanjenja financiranja za EGF; poziva Komisiju i države članice da daju dodatnu podršku EGF-u kako bi osigurale ispunjavanje potreba: poziva Komisiju da osigura dovoljan broj djelatnika u odnosu na radno opterećenje kako bi se izbjegla nepotrebna kašnjenja;

37.  zastupa mišljenje da bi se mjere EGF-a i ESF-a trebale koristiti komplementarno kako bi se postigla i točno određena kratkotrajna i općenitija dugoročna rješenja; izražava zadovoljstvo zaključkom da su u pravilu države članice učinkovito uskladile mjere EGF-a s mjerama ESF-a i nacionalnim mjerama na tržištu rada te da tijekom revizije Revizorskog suda nije otkriveno preklapanje ili dvostruko financiranje pojedinaca;

38.  zadovoljan je zaključkom izvješća Komisije o aktivnostima EGF-a u 2013. i 2014. koji pokazuje da Komisiji u 2013. i 2014. nisu prijavljene nepravilnosti u odnosu na Uredbu o EGF-u i da u 2013. i 2014. nije bilo zatvorenih nepravilnosti povezanih s EGF-om;

Učinak na mala i srednja poduzeća

39.  smatra da na MSP-ove otpada 99 % svih poduzeća u EU-a te da oni zapošljavaju većinu radnika u EU-u; u tom kontekstu izdržava zabrinutost da je EGF imao vrlo ograničen učinak na MSP-ove, usprkos činjenici da MSP-ovi, ovisno o ispunjavanju određenih kriterija, jasno spadaju u njegovo područje primjene; prihvaća objašnjenje Komisije da pogođeni radnici opskrbljivača na donjima razinama nikada nisu bili namjerno isključeni, ali poziva Komisiju da dodatno reorijentira EGF prema MSP-ovima koji su ključni igrači u europskom gospodarstvu tako da primjerice stavi veći naglasak na odredbu iz članka 8. točke (d) o potrebi identificiranja dobavljača, daljnjih proizvođača ili podizvođača poduzeća koja provode otpuštanja ili da se vrati na prijašnje slučajeve u kojima su MSP-ovi, socijalna poduzeća i zadruge koristili EGF radi promicanja najboljih praksi; ističe da je potrebno voditi više računa o proporcionalnosti radnika iz MSP-ova i radnika iz velikih poduzeća;

40.  vjeruje da bi češće trebalo odstupati od praga prihvatljivosti, pogotovo za MSP-ove; ističe važnost trenutačnih pravila za MSP-ove određenih člankom 4. stavkom 2. trenutačne regulative jer omogućuju sektorima gospodarstva pogođenima krizom ili globalizacijom da se restrukturiraju na regionalnoj razini ili na temelju pojedinačnih slučajeva; prepoznaje izazove s kojima se suočavaju zahtjevi podneseni u skladu s tim odredbama i poziva Komisiju da državama članicama olakša rješavanje tih izazova kako bi EGF mogao postati funkcionalno rješenje za otpuštene radnike; nadalje, poziva Komisiju i države članice da se u fazi planiranja i provedbe vode načelom „počnimo od malih”;

41.  napominje da većina zahtjeva dolazi iz proizvodnog i građevinskog sektora, pogotovo iz automobilske i zrakoplovne industrije, i da se pomoć uglavnom pruža velikim poduzećima; poziva države članice i regionalna tijela s isključivim ovlastima da pružaju proaktivnu podršku otpuštenim radnicima u SMP-ovima, zadrugama i socijalnim poduzećima koristeći se fleksibilnošću koju pruža članak 4. stavak 2. postojeće uredbe, pogotovo u pogledu kolektivnih zahtjeva koje podnose MSP-ovi i druga društva koja promiču izraženiju podršku i širi pristup za MSP-ove; također ih poziva da obavještavaju MSP-ove o mogućnostima koje su im dostupne u okviru EGF-a; ističe da bi se slučajevima u kojima se pomaže MSP-ovima trebali smatrati dodanom vrijednošću EGF-a;

42.  zadovoljan je ex post provedbenim izvješćem Komisije u kojem je zaključeno da sredstva koja se koriste za promicanje poduzetništva imaju pozitivan utjecaj na trend stope samozapošljavanja nakon provođenja mjera; međutim, napominje da je prosječna stopa samozapošljavanja u svim slučajevima niska i iznosi 5 % te da bi trebalo provesti mjere za ohrabrivanje poduzetnika, na primjer onih u novoosnovanim poduzećima, te druge poticaje; u tom kontekstu ističe važnost cjeloživotnog učenja, mentorstva i suradničkih mreža; vjeruje da postoji prostor za poboljšanje korištenja EGF-a, neovisno ili u kombinaciji s drugim fondovima kao što su europski strukturni i investicijski fondovi, kako bi se poduprlo poduzetništvo i otvaranje novih poduzeća, ali naglašava da bi se potpora poduzetništvu trebala davati na temelju održivih poslovnih planova; poziva države članice da naglase uključivanje žena i djevojčica u programe poduzetništva;

43.  pozdravlja napore nekoliko država članica da se počnu intenzivnije koristiti mjerama za potporu poduzetništvu i socijalnom gospodarstvu u obliku bespovratnih sredstava za novoosnovana poduzeća te mjerama usmjerenim na promicanje poduzetništva i socijalnih zadruga te usluga za nove poduzetnike;

Zahtjevi u pogledu podataka

44.  smatra da bi u kontekstu velikog broja otežavajućih faktora kao što su moguće izostavljanje podataka, regionalne i nacionalne posebnosti, različite makroekonomske i mikroekonomske okolnosti, mala veličina uzorka i određene neophodne pretpostavke, metodološki pristup Komisije u velikoj mjeri trebao biti strog i transparentan i uključivati mjere kojima se ispravljaju nedostaci koji kompliciraju takav pristup;

45.  ističe da se u izvješću Revizorskog suda zaključuje da neke države članice nisu utvrdile kvantitativne ciljeve na području ponovnog uključivanja na tržište rada te da postojeći podaci nisu dostatni za ocjenu učinkovitosti mjera ponovnog uključivanja radnika na tržište rada; prima na znanje izjavu Komisije da Uredba o EGF-u ne uključuje kvantitativne ciljeve za ponovno uključivanje na tržište rada te da se različite mjere EGF-a mogu ocijeniti na drugi način; stoga preporučuje državama članicama da odrede kvantitativne ciljeve za ponovno uključivanje i da sustavno razlikuju EGF od ESF-a i drugih nacionalnih mjera posebno osmišljenih za radnike zahvaćene masovnim otkazima zbog viška radne snage; dodatno poziva Komisiju da pruži informacije o vrsti i kvaliteti pronađenog radnog mjesta za osobe koje su ponovno uključene na tržište rada te da izvijesti o srednjoročnom razvoju stope ponovnog zapošljavanja postignute uz pomoć intervencija; države članice tako bi trebale razlikovati dvije osnovne vrste mjera u okviru EGF-a, tj. aktivne mjere na tržištu rada i potporu dohotku koja se isplaćuje radnicima, te pružiti podrobnije informacije o mjerama kojima pristup imaju pojedinačni sudionici kako bi se omogućila točnija analiza isplativosti raznih mjera; također poziva Komisiju da stavi na raspolaganje podatke o zahtjevima za potporu iz EGF-a koji nisu odobreni na razini Komisije i da obrazloži odbijanja;

46.  podsjeća države članice da su obvezne u roku od 12 mjeseci od provedbe mjera dostaviti podatke o stopama ponovnog uključivanja radnika na tržište rada i učinkovitosti EGF-a;

47.  naglašava važnost pojednostavnjenja postupaka revizije na nacionalnoj razini kako bi se osigurala usklađenost i učinkovitost te izbjeglo nepotrebno ponavljanje među tijelima koja djeluju na različitim razinama nadzora;

48.  preporučuje da se ojačaju tokovi informacija i mehanizmi potpore između nacionalnih osoba za kontakt i regionalnih ili lokalnih partnera za isplatu;

49.  preporučuje da se u cilju razmjene dobrih praksi i primjene iskustva provode redovite stručne revizije, međunacionalne razmjene ili povezivanje novih slučajeva EGF-a sa starima; stoga preporučuje da se stvori platforma najboljih praksi kojoj će biti lako pristupiti i kojom će se podržati bolja razmjena integriranih rješenja;

50.  napominje da je Služba Europskog parlamenta za istraživanja zabrinuta zbog metodologije za izračunavanje prednosti EGF-a; ističe da su potrebni dodatni zahtjevi za pokazatelje uspješnosti.

51.  poziva Komisiju i države članice da zadrže odredbe o naknadama za njegovatelje iz postojeće Uredbe o EGF-u; u tom kontekstu poziva države članice da razviju fleksibilne mjere rada i obuke i, gdje je to moguće, da te mjere provode u lokalnim zajednicama jer mnogo otpuštenih radnica možda nema geografsku fleksibilnost da ih iskoristi zbog obveza vezanih uz brigu o obitelji;

52.  poziva nadležna regionalna i lokalna tijela, socijalne partnere i organizacije civilnog društva da koordiniraju napore među subjektima na tržištu rada kako bi se omogućio bolji pristup potpori iz EGF-a u slučaju budućih otpuštanja; nadalje, poziva na veće sudjelovanje socijalnih partnera u aktivnostima nadzora i evaluacije Fonda te ih posebno poziva da potiču predstavnike ženskih dionika na sudjelovanje kako bi se rodnim aspektima posvetila veća pozornost.

53.  poziva Komisiju da Eurofoundu delegira evaluaciju EGF-a određenu člankom 20. Uredbe; vjeruje da bi stoga Komisija mogla Eurofoundu staviti na raspolaganje za to potrebna financijska sredstva koja odgovaraju iznosu sredstava koja se trenutačno troše na nabavu i ljudske resurse u okviru evaluacije EGF-a; nadalje, budući da je glavna prepreka boljim evaluacijama nedostatak prikladnih podataka, Komisija bi od država članica mogla tražiti da daju relevantne podatke Eurofoundu;

º

º  º

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

• [1]  SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
• [2]  SL L 167, 29.6.2009., str. 26.
• [3]  SL L 406, 30.12.2006., str. 1.
• [4]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0431.
• [5]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2010)0303.
• [6]  Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0005.

OBRAZLOŽENJE

Kontekst

EGF je prvotno osnovan Uredbom EZ br. 1927/2006 kako bi se omogućilo iskazivanje solidarnosti s radnicima koji su izgubili posao u slučajevima masovnog otpuštanja zbog viška radne snage i to kao rezultat velikih strukturnih promjena u globalnim trgovačkim uzorcima prouzročenima globalizacijom, u slučajevima u kojima ta otpuštanja imaju znatan negativan učinak na regionalno ili lokalno gospodarstvo.

U razdoblju između 2007. i 2009. kriterij za intervenciju bio je najmanje 1000 otpuštanja unutar razdoblja od četiri mjeseca u poduzeću u državi članici ili unutar razdoblja od devet mjeseci u slučaju malih i srednjih poduzeća u sektoru NACE 2 u jednoj ili dvije povezane regije na razini NUTS 2. Taj je prag 2009. smanjen na 500 radnika. Nakon njegova osnutka, države članice EGF-om su se mogle koristiti i u iznimnim okolnostima, ili u slučaju malih tržišta rada kada nije ispunjen kriterij za intervenciju, i to ako su predmetna otpuštanja imala znatan utjecaj na zapošljavanje i lokalno gospodarstvo.

Područje primjene Fonda prošireno je u razdoblju između 2009. i 2011. te nakon 2013. i to kako bi se uključili radnici koji su proglašeni viškom kao posljedica financijske i gospodarske krize. Osim toga, nakon 2013. uključene su i samozaposlene osobe te mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju, a borave u prihvatljivim regijama u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih, i to u broju koji je jednak broju ciljanih korisnika.

•  Prihvatljiva djelovanja

Financijska pomoć u početku se pružala za „aktivne mjere na tržištu rada koje su dio usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama i koje su namijenjene ponovnom uključivanju otpuštenih radnika na tržište rada”[1]. U Uredbi iz 2103. ta je definicija proširena: „posebno, osoba u nepovoljnom položaju, starijih i mladih nezaposlenih osoba u rad ili njihovom samozapošljavanju”[2].

Prihvatljiva djelovanja uključuju osposobljavanje i ponovno osposobljavanje po mjeri, pomoć pri traženju zaposlenja, mentorstvo, promociju poduzetništva, samozapošljavanje, osnivanje poduzeća i preuzimanje poslovanja od strane zaposlenika, mobilnost, dnevnice ili naknade za osposobljavanje.

Financiranje svih prihvatljivih djelovanja uvjetovano je aktivnim sudjelovanjem ciljanih korisnika u traženju posla ili aktivnostima osposobljavanja. Osim toga, djelovanja za koja su odgovorna poduzeća na temelju nacionalnog prava ili kolektivnih ugovora te pasivne mjere socijalne zaštite neće se financirati.

•  Financije

EGF je instrument za krizne situacije i izvan je Višegodišnjeg financijskog okvira. Godišnja odobrena sredstva Fond crpi iz pričuvnog fonda osnovanog u tu svrhu. Ona su u proračunu EU-a namijenjenog EGF-u smanjena s 500 milijuna EUR godišnje 2007. na 150 milijuna EUR u sadašnjoj uredbi. Prosječna financijska sredstva dodijeljena iz Fonda u razdoblju od osam godina između 2007. i 2014. iznosila su 70 milijuna EUR godišnje. Stopa sufinanciranja u početku je iznosila 50 % da bi se u razdoblju između 2009. i 2011.povećala na 65 %, potom tijekom 2012. i 2013. opet smanjila na 50 % te u Uredbi iz 2013. koja se odnosi na razdoblje između 2014. i 2020. povećala na 60 %.

Nakon što Parlament i Vijeće odobre primjenu sredstava iz EGF-a, Komisija dotičnoj državi članici isplaćuje financijski doprinos u obliku jedinstvenog pretfinanciranja u visini od 100 %, u pravilu u roku od 15 dana. Države članice u početku su sredstva Fonda morale iskoristiti u razdoblju od 12 mjeseci, međutim taj je rok u Uredbi iz 2009. produžen na 24 mjeseca te je ostao isti u Uredbi iz 2013. U prvotnoj Uredbi Komisiji je dodijeljena tehnička pomoć u visini od 0,35 %, ali ta je stopa u Uredbi iz 2013. povećana na 0,5 %.

•  Vremenski okviri i izvješćivanje

Novom Uredbom na snagu stupaju stroži vremenski okviri i za države članice i za Komisiju. Tako države članice zahtjev sada moraju podnijeti u roku od 12 tjedana od otpuštanja, uz dodatnih šest tjedana za odgovor na moguće upite u vezi s dodatnim informacijama. Komisija potom na raspolaganju ima 12 tjedana kako bi dovršila svoju ocjenu, nakon čega za svaki prihvatljivi zahtjev podnosi prijedlog i Europskom vijeću i Europskom parlamentu, a za isplatu dogovorenog iznosa državi članici potrebno je odobrenje obiju institucija.

U roku od šest mjeseci nakon dovršetka programa EGF-a države članice Komisiji moraju podnijeti završno izvješće o primjeni sredstava iz EGF-a. U Uredbi iz 2013. podrobnije se navode informacije koje se moraju uključiti u to završno izvješće. U prvotnoj uredbi od Komisije se zahtijevalo objavljivanje godišnjeg izvješća, dok se u novoj uredbi govori o dvogodišnjem izvješću. Uveden je i novi zahtjev da se u dvogodišnjem izvješću navedu statistički podaci o stopi ponovnog uključivanja radnika koji su primili pomoć na tržište rada. Od Komisije se zahtijeva i da na sredini provedbenog razdoblja provede evaluaciju učinkovitosti i održivosti ostvarenih rezultata kao i ex post evaluaciju uz pomoć vanjskih stručnjaka kako bi se izmjerio učinak EGF-a i njegova dodana vrijednost.

Države članice su glavne odgovorne za upravljanje mjerama u okviru EGF-a i za financijski nadzor provedbe tih mjera. Komisija mora poduzeti sve potrebne korake kako bi provjerila da se financirana djelovanja izvršavaju u skladu s načelima dobrog i učinkovitog upravljanja. Dužnosnici Komisije mogu provoditi provjere na licu mjesta o kojima se mora obavijestiti najmanje jedan dan ranije. U slučaju da je stvarni trošak mjera u okviru EGF-a manji od predviđenog iznosa, Komisija će od država članica tražiti da vrate odgovarajući iznos primljenog financijskog doprinosa.

Korisnici

EGF je za radnike koji su proglašeni viškom općenito predvidio mjere koje su prilagođene potrebama i dobro koordinirane. Vrlo je važno da su radnici ili njihovi predstavnici, socijalni partneri i drugi relevantni dionici zaista angažirani u sastavljanju zahtjeva. Budući da je EGF instrument fleksibilnosti, moguće su inovativne mjere i intervencije po mjeri. Imajući u vidu da je cilj EGF-a promicanje održivog zaposlenja, od ključne je važnosti uzeti u obzir broj korisnika koji se ponovno uključe na tržište rada.

Prema ex post evaluaciji EGF-a stopa ponovnog zapošljavanja varirala je između 4 5 i 98 %, pri čemu je prosječna stopa ponovnog zapošljavanja iznosila 49 %. Stope ponovnog zapošljavanja ovise o raznim faktorima koji uključuju stupanj obrazovanja, dob korisnika, regionalne ili nacionalne stope nezaposlenosti, urbanizaciju regija, vještine radnika, utjecaj regionalnog rasta itd. Utjecaj raznih politika EGF-a na stope ponovnog zapošljavanja analiziran je u odnosu na dvije mjere EGF-a: upravljanje pojedinačnim slučajevima i osposobljavanje/ponovno osposobljavanje. Pokazalo se da obje mjere pozitivno utječu na stope ponovnog zapošljavanja, međutim, samo se upravljanje pojedinačnim slučajevima pokazalo statistički važnim.

Dokazano je da individualizirana, intenzivna potpora po mjeri radnika koji su proglašeni viškom često daje pozitivne rezultate. Također, od ključne je važnosti mogućnost pružanja mjera kojima se nadopunjuju one na nacionalnoj razini, kao i fleksibilnost koja je sastavni dio tog instrumenta. Ostali pozitivni rezultati za korisnike uključuju pozitivne psihološke učinke, veću prilagodljivost i fleksibilnost tržišta rada. Osim toga, pokazalo se da se EGF-om doprinijelo socijalnoj koheziji jer se pomagalo velikim skupinama ljudi kojima je ta pomoć bila prijeko potrebna, što se pozitivno odrazilo na obitelji korisnika i širu zajednicu.

U analizi se navodi da iznos ukupnih rashoda po korisniku EGF-a (za 73 slučaja razmotrena u okviru ex post evaluacije) upućuje na to da rezultati ostvareni na području ponovnog zapošljavanja ne ukazuju na konzistentne linearne trendove i da su i faktor raspoloživih sredstava i faktor potražnje i faktor raznih politika imali važnu ulogu u određivanju stopa ponovnog zapošljavanja. Pokazalo se da različite vrste mjera rezultiraju različitim stopama ponovnog zapošljavanja, ali ne postoji jasan i konzistentan uzorak na osnovi kojeg bi se moglo zaključiti da skuplje mjere rezultiraju višim stopama ponovnog zapošljavanja.

Osim toga, usporedba rezultata i troškova slučajeva u okviru EGF-a i drugih sličnih projekata za preraspodjelu koji nisu financirani iz EGF-a nije rezultirala jasnim linearnim uzorkom. U tom je kontekstu važno naglasiti da se u ex post evaluaciji preporučuje da ocjena učinka intervencija kroz usporedbu s vjerodostojnim nadzorom ili usporedbu koju provede skupina za evaluaciju protučinjeničnog učinka bude važan element za razumijevanje učinka i dodane vrijednosti intervencija na tržištu rada, što pomaže razumjeti u kojoj se mjeri uočene promjene zapravo mogu pripisati činjenici da se intervencija evaluira.

Osim toga, navodi se da se sve više programa financira sredstvima EU-a. U smjernicama Komisije za planove evaluacije za programsko razdoblje između 2014. i 2020. navode se zahtjevi za učinkovito provođenje evaluacije protučinjeničnog učinka, kao i to da se svi uvjeti mogu lakše ostvariti ako se od samog početka planira na odgovarajući način. Ako sam dobro shvatio, evaluacija protučinjeničnog učinka dosad se nije koristila za ocjenu slučajeva EGF-a te smatram da Komisija u tom pogledu mora slijediti vlastiti smjernice.

Razina samozapošljavanja varirala je između 44 % i 0 %, pri čemu je prosječna stopa samozapošljavanja iznosila 5 %. Stope samozapošljavanja ovisile su o razmjeru potpore za poduzetnike iz izvornog paketa za EGF.

Europska dodana vrijednost

Europska dodana vrijednost može se definirati kao mjera kojom se intervencije EGF-a razlikuju od intervencija država članica. Mjerenje te dodane vrijednosti važno je jer se time pomaže opravdati ili dovesti u pitanje mjere politike EU-a, među kojima je i EGF.

Dodana vrijednost može se izmjeriti na četiri načina. Na prvome mjestu, kroz učinak obujma kojim se analizira na koji način EGF nadopunjuje postojeće mjere bilo da jača, proširuje, podupire ili povećava aktivne mjere na tržištu rada ili nacionalne politike na području zapošljavanja. Na osnovi brojnih slučajeva EGF-a pokazalo se da je taj Fond imao znatan učinak obujma.

Na drugome mjestu, mjerama financiranima iz EGF-a proširena je postojeća pomoć za skupine i u onim područjima politika koja inače ne bi primila pomoć, kao što su skupine koje uključuju radnike u zreloj dobi, osobe koje su još uvijek zaposlene i osobe koje su nekoć bile migranti. Na trećem mjestu, sredstvima EGF-a financirane su lokalne/regionalne inovacije donesene na nacionalnoj razini, kao i nacionalne inovacije koje su potom generalizirane.

Na četvrtome mjestu, pokazalo se da su ostvareni pozitivni rezultati na području učenja za uključene organizacije. Ti su rezultati uključivali izgradnju kapaciteta u pogledu učinkovitog upravljanja mjerama i uspostavljanje partnerstava za provedbu mjera u okviru EGF-a.

Reforme EGF-a

EGF je od 2006. u više navrata bio predmet reformi koje uključuju smanjenje kriterija za intervenciju s 1000 radnika proglašenih viškom na 500 radnika proglašenih viškom, što znači da je EGF postao dostupniji regijama i manjim državama članicama. Predloženo je i daljnje smanjenje broja radnika proglašenih viškom, međutim, ti su prijedlozi naišli na znatno protivljenje. Međutim uvjeren sam da bi se države članice u većoj mjeri trebale koristiti člankom 4. stavkom 2. kojim se podnošenje zahtjeva dopušta i u slučaju da nije zadovoljen kriterij od 500 radnika proglašenih viškom. Već je odobreno nekoliko zahtjeva koji su se temeljili na tom članku.

Razdoblje intervencije produženo je s 12 mjeseci na 24 mjeseca, što je mnogim korisnicima omogućilo da imaju pristup produženom osposobljavanju ili obrazovnim programima. Razdoblje od 12 mjeseci bilo je poprilično ograničavajuće, posebno u slučajevima u kojima su države članice kasnile u primjeni mjera iz EGF-a, što značilo da su korisnici bili poprilično ograničeni u pogledu pristupa određenim mjerama.

Sredstvima EGF-a sada se mogu koristiti i samozaposlene osobe. Smatram da je navedena reforma važna jer u nekim državama članicama samozaposlene osobe imaju manju socijalnu zaštitu od ostalih radnika, što može obeshrabriti osobe koje žele otvoriti radna mjesta tako da im barem EGF može pružiti jednaku sigurnosnu mrežu kao i ostalim radnicima.

U novu uredbu uključeni su i mladi koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju, čime se povećava područje primjene EGF-a, a i iskustvo je pokazalo da se povećanjem broja sudionika može stvoriti ekonomija razmjera. Osim toga, riječ je i o solidarnosti s mladim nezaposlenim osobama u regijama s visokim stopama nezaposlenosti.

Stopa sufinanciranja predstavlja problem za neke države članice koje se primjerice radije koriste sredstvima ESF-a jer ima višu stopu sufinanciranja. Povećanje te stope s 50 % na 60 % važan je korak kojim bi se te države članice mogle potaknuti da razmotre korištenje EGF-a.

U pogledu uključenja kriterija krize, vrijedi napomenuti da se u razdoblju između 2009. i 2011., kada je odstupanje za krizne slučajeve bilo na snazi, broj zahtjeva za dodjelu sredstava iz EGF-a znatno povećao. U sadašnjoj uredbi navodi se da je utjecaj krize iz 2007. i dalje prisutan u nekim sektorima/zemljama i da bi osim toga EGF trebao biti u stanju odgovoriti na sve nove globalne financijske ili gospodarske krize.

Izvješće Revizorskog suda

Izvješće Revizorskog suda sadržavalo je šest zaključaka i tri preporuke. U ovom izvješću osvrnuli smo se na nekoliko njih, ali bi ipak trebalo ponovno naglasiti neke od tih točaka, posebice činjenicu da je potrebno da države članice uvedu kvantitativne ciljeve za ponovno uključenje na tržište rada, da razlikuju mjere u okviru EGF-a od ostalih mjera te da isto tako razlikuju dvije glavne vrste pomoći iz EGF-a. Jedna od kritika upućena EGF-u je da neke države članice koriste znatne iznose novca iz Fonda kako bi nadopunile nacionalne sustave potpore dohotku radnika. Revizorski sud smatra da se takvim načinom korištenja europskog novca ne ostvaruje dodana vrijednost i da je stoga od ključne važnosti da države članice posebno ocijene dodanu vrijednost te vrste pomoći.

U izvješću se kritizira i dugotrajan postupak odobrenja EGF-a, međutim nedavnim reformama uveden je kraći postupak tako da mnoge države članice s provedbom mjera započinju čim pošalju zahtjev Komisiji.

Jedan od preporuka Revizorskog suda bila je da institucije EU-a razmotre prilagođavanje okvira ESF-a kao alternative EGF-u. Međutim, brojni razlozi koji idu u prilog ovoj tvrdnji, kao što su vremenska ograničenja, uzeti su u obzir u novoj uredbi.

• [1]  Uredba (EZ) br. 1927/2006, članak 3.
• [2]  Članak 7.1.

MIŠLJENJE oDBORA ZA PRORAČUNE (*) (25.5.2016)

upućeno Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja

o aktivnostima, učinku i dodanoj vrijednosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji od 2007. do 2014.
(2015/2284(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Jean-Paul Denanot

(*)  Pridruženi odbor – članak 54. Poslovnika

PRIJEDLOZI

Odbor za proračune poziva Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  napominje da Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) može svojim financiranjem pružiti podršku mjerama država članica u pogledu zapošljavanja ili socijalne politike ili ih dopuniti, no ne može zamijeniti primarno djelovanje i odgovornosti nacionalnih tijela te stoga ne bi trebao kompenzirati nacionalne sustave dohotka radnika; također podsjeća da države članice imaju odgovornost sufinancirati mjere EGF-a pod uvjetima koje postavljaju nacionalni zakoni i obveza učinkovite provedbe proračuna EGF-a;

2.  smatra da je Europski fond za prilagodbu globalizaciji vrijedan instrument preko kojeg EU pruža potporu radnicima i izražava svoju solidarnost s njima te pomaže nezaposlenim osobama da se vrate na posao i čiji je cilj pridonijeti pametnom, uključivom i održivom rastu i promicanju održivog zapošljavanja u Europi; međutim smatra da se EGF može znatno poboljšati; posebno smatra da EGF može ostvariti veću vrijednost za uloženi novac i biti usredotočeniji na ishode; smatra da bi u sljedećem programskom razdoblju EGF trebao djelovati izvan višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

3.  smatra da stopu od sufinanciranja od 60 % ne bi trebalo povećati;

4.  napominje da je od 2007. do 2014. dvadeset država članica zatražilo 542,4 milijuna EUR za 131 intervencije u korist 121 380 radnika;

5.  napominje da bi EGF trebao biti mehanizam kojim se pruža kratkoročna pomoć kada je potreban brz odgovor; izražava žaljenje zato što je prosječan rok za odobrenje prijave za potporu EGF-a od 2007. do 2013. bio 303 dana; pozdravlja nastojanja Komisije da se pojednostavi proces podnošenja zahtjeva; smatra da bi se smanjenjem broja službenih jezika na koje treba prevesti nacrt odluke mogla uštedjeti barem dva tjedna; naglašava da bi sve daljnje zatražene prijevode mogla kasnije obaviti Komisija;

6.  napominje da u razdoblju između 2007. i 2014. osam država članica nije iskoristilo dostupnu potporu iz EGF-a; poziva Komisiju da istraži sve slučajeve u kojima su regulatorni ili administrativni kapaciteti ili druge prepreke spriječile korištenje potpore iz EGF-a te da predloži mjere kojima bi se te prepreke uklonile;

7.  poziva Komisiju i države članice da poboljšaju izvršenje proračuna EFG-a s pomoću mjera koje osiguravaju fleksibilnost i učinkovitost usmjeravajući se na rezultate, učinak i dodanu vrijednost ne dovodeći u pitanje odgovarajuću i transparentnu upotrebu sredstava i pridržavanje pravila; smatra da bi proces podnošenja zahtjeva trebao biti brži kako bi fond učinkovitije pomagao otpuštenim radnicima; izražava zabrinutost zbog razlike između sredstava zatraženih od EGF-a i iznosa koje su države članice vratile, pri čemu prosječna stopa izvršenja proračuna iznosi samo 45 %; stoga poziva Komisiju da temeljito istraži razloge niske stope izvršenja proračuna i da predloži mjere za rješavanje postojećih prepreka i osiguranje optimalnog korištenja fonda; napominje da stopa ponovnog zapošljavanja nakon primanja potpore iz EGF-a znatno varira od 4 % do 86 % i stoga ističe važnost aktivnih i uključivih mjera na tržištu rada; napominje da sredstva EGF-a dosljedno postižu bolje rezultate u nekim državama članicama nego u drugima; smatra da bi Komisija trebala davati smjernice i omogućavati državama članicama da dijele najbolje prakse u podnošenju zahtjeva za sredstva iz EGF-a i njihovu korištenju kako bi se osigurala najveća stopa ponovnog zapošljavanja s obzirom na potrošena sredstva;

8.  napominje da prema Službi Europskog parlamenta za istraživanja EGF stvara najveću dodatnu vrijednost za EU kada se njime koristi za sufinanciranje usluga za otpuštene radnike koje obično ne postoje u okviru sustava usluga za nezaposlene u državama članicama i kada su te usluge usredotočene na osposobljavanje i ponovno osposobljavanje radije nego na naknade;

9.  pozdravlja stopu ponovnog zapošljavanja od skoro 50 % kod radnika kojima je pružena pomoć u okviru riješenih zahtjeva u razdoblju od 2013. do 2014.; međutim ističe da bi EGF trebao namijeniti sredstva za sektore za koje postoji vjerojatnost da će se u budućnosti susresti s poteškoćama kako bi se radnicima osigurala nova održiva radna mjesta u sektorima koji imaju potencijala;

10.  prima na znanje da su mjere EGF-a kratkoročne i ističe da je potrebna veća suradnja, koordinacija i sinergija s Europskim socijalnim fondom (ESF), Europskim fondom za regionalni razvoj (EFRR) i mjerama koje se financiraju na regionalnim i nacionalnim razinama kako bi se također pomoglo poduzećima koja se nalaze u poteškoćama tijekom prijelazne faze u stvaranju radnih mjesta; stoga predlaže da u skladu s tradicijama i običajima država članica zahtjeve za financiranje iz EFG-a u svakoj državi članici podnose upravljačka tijela strukturnih fondova, pod uvjetom da regionalna upravljačka tijela imaju na raspolaganju dovoljna administrativna i financijska sredstva da to osiguraju; predlaže da zahtjevi za financiranje iz EGF-a budu dostupni javnosti;

11.  napominje da u brojnim slučajevima veći troškovi za aktivnosti iz članka 7. stavka 4. Uredbe o EGF-u slabe ukupni učinak ulaganja iz EGF-a; poziva Komisiju da riješi problem takvih troškova uvođenjem ograničenja;

12.  uvjeren je da treba pažljivo i u svakom slučaju zasebno procjenjivati širu primjenu odstupanja u pogledu pragova propisanih za podnošenje zahtjeva u korist malih i srednjih poduzeća, produljenje referentnog razdoblja te mogućnost uključivanja u program i onih otpuštenih radnika čije su usluge bile povezane s radom otpuštenih radnika u referentnim poduzećima te tako nastojati da se na svaki način ograniči nepravilno korištenje proračunskih sredstava EGF-a;

13.  poziva Komisiju da poboljša postojeću tehničku pomoć državama članicama i komunikaciju s njima o vrstama pomoći dostupne u okviru EGF-a kako bi se povećalo njegovo korištenje i poziva da zahtjevi država članica za financiranjem iz EGF-a i sva relevantna dokumentacija budu objavljeni na internetskim stranicama Europske komisije;

14.  smatra da se u slučajevima ex post socijalne intervencije, često u vidu otplate financiranja koje je pružila država članica, ne vidi pomoć koju Europska unija pruža otpuštenim radnicima; poziva Komisiju da poboljša komunikaciju s nacionalnim i lokalnim mrežama sindikata i s javnošću kako bi bolje promicala socijalne mjere EU-a;

15.  poziva Komisiju da u evaluaciju EGF-a na sredini razdoblja uključi specifičnu kvalitativnu i kvantitativnu procjenu potpore mladim osobama koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju, posebno u cilju provedbe Jamstva za mlade i potrebnih sinergija među nacionalnim proračunima, ESF-a i Inicijative za zapošljavanje mladih; smatra da bi nakon takve analize odstupanje u pogledu mladih osoba koje nisu zaposlene, ne školuju se i ne osposobljavaju trebalo produžiti nakon 2017.;

16.  traži od Komisije da provede studije učinka globalizacije po sektorima te iz njih izvuče prijedloge koji bi potaknuli poduzeća da predvide promjene u sektorima i pripreme svoje zaposlenike na otpuštanja;

17.  vjeruje da postoji daljnja mogućnost za poboljšanje u korištenju EGF-a za projekte kojima se pruža podrška poduzetništvu i osnivanju poduzeća; poziva Komisiju da to pitanje dodatno istraži;

18.  napominje da je Služba Europskog parlamenta za istraživanja zabrinuta zbog metodologije za izračunavanje prednosti EGF-a; ističe da su potrebni dodatni zahtjevi za pokazatelje uspješnosti.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	23.5.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	20 4 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Jean Arthuis, Lefteris Christoforou, Jean-Paul Denanot, José Manuel Fernandes, Bernd Kölmel, Zbigniew Kuźmiuk, Vladimír Maňka, Ernest Maragall, Sophie Montel, Liadh Ní Riada, Jan Olbrycht, Younous Omarjee, Urmas Paet, Paul Rübig, Patricija Šulin, Eleftherios Synadinos, Paul Tang, Daniele Viotti, Auke Zijlstra
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Anneli Jäätteenmäki, Georgios Kyrtsos, Andrej Plenković, Ivan Štefanec, Nils Torvalds
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Laura Agea, Rainer Wieland

MIŠLJENJE oDBORA ZA MEĐUNARODNU TRGOVINU (25.4.2016)

upućeno Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja

o aktivnostima, učinku i dodanoj vrijednosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji od 2007. do 2014.
(2015/2284(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Agnes Jongerius

PRIJEDLOZI

Odbor za međunarodnu trgovinu poziva Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  poziva Komisiju da provodi temeljite i redovite ex ante i ex post procjene utjecaja svih trgovinskih sporazuma i relevantnih zakonodavnih inicijativa koje će uključivati i moguće posljedice za zaposlenost, konkurentnost i gospodarstvo, uključujući mala i srednja poduzeća, i da pritom osigura uspješnu ex ante koordinaciju između Glavne uprave za trgovinu i Glavne uprave za zapošljavanje; smatra da bi se svi sektori za koje je utvrđeno da su ugroženi trebali pomno pratiti i da bi se po potrebi u njima trebale poduzimati odgovarajuće konkretne mjere, a da bi socijalni partneri, uključujući predstavnike poduzeća i radnika, i države članice u visokorizičnim sektorima trebali biti na odgovarajući način obaviješteni i da bi trebali primati pomoć u postupku slanja zahtjeva;

2.  napominje da je Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) instrument solidarnosti koji je uspostavljen kako bi se radnicima otpuštenima zbog velikih strukturnih promjena, kao što su globalizacija ili financijska i gospodarska kriza, pružila potpora; stoga ističe da je potrebno snažno uskladiti trgovinsku i industrijsku politiku, jer trgovinski sporazumi mogu dovesti do situacije u kojoj se europska poduzeća suočavaju s većom konkurencijom, što može imati negativne posljedice za zapošljavanje te ističe da je potrebno donijeti zajedničku industrijsku strategiju;

3.  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497) u kojoj Komisija priznaje da trgovinski sporazumi mogu imati negativne posljedice za određene regije i radnike ako se nova konkurencija pokaže previše snažnom, ali i da je EGF ključan instrument koji pruža veliku podršku zajednicama suočenima s gubitkom radnih mjesta, kao što je slučaj zatvaranja tvornica u EU-u zbog međunarodne konkurencije;

4.  s obzirom na činjenicu da se EGF otvorio i za nove sektore poziva države članice da na temelju tih procjena učinka zajedno sa socijalnim partnerima, uključujući predstavnike poduzeća i radnika, pripreme strategije za pripremu na predviđene promjene na tržištu rada; stoga smatra da bi se trebalo procijeniti financiranje, oglašavanje i razina jednostavnosti procesa odlučivanja EGF-a kao i usklađenost s drugim fondovima EU-a kako bi se zadovoljile potrebe koje bi mogle proizići iz tih strategija;

5.  poziva Komisiju da ojača Direktivu o obavješćivanju i savjetovanju s radnicima; naglašava da bi predstavnici radnika i sindikati trebali na vrijeme biti obaviješteni o svim planovima restrukturiranja ili zatvaranja proizvodnih pogona nastalima kao posljedica trgovine, tako da se pregovori o odgovarajućem socijalnom planu mogu odvijati pod poštenim uvjetima uz jednak pristup informacijama; smatra da bi se na taj način trebalo zajamčiti da poduzeća u potpunosti preuzmu svoju odgovornost;

6.  poziva Parlament da organizira redovita zajednička saslušanja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja kako bi se pridonijelo poboljšanju usklađenosti trgovinske politike i EGF-a te njihovu nadzoru;

7.  poziva Komisiju da snizi prag prema kojem je zasad potrebno 500 otpuštenih radnika za ispunjenje uvjeta za zahtjev i zbog kojeg u praksi samo velika poduzeća, koja često ostvaruju zaradu na svjetskoj razini, imaju pravo na sredstva iz EGF-a; smatra da bi se prag trebao sniziti na 100 otpuštenih radnika kako bi se mogla pružiti pomoć zaposlenicima manjih poduzeća u sektorima koji su izravno pogođeni posljedicama globalizacije; poziva Komisiju da pruži potporu ne samo zaposlenicima poduzeća u kojima se provode planovi otpuštanja nego i radnicima u svim sektorima koji snose posljedice, uključujući i podizvođače; poziva Komisiju da pri korištenju sredstava EGF-a bude fleksibilnija i da bolje reagira; žali zbog činjenice da države članice prečesto moraju unaprijed isplatiti sredstva odvojena iz fonda;

8.  poziva Komisiju da preusmjeri EGF u korist malih i srednjih poduzeća, ključnih aktera u dinamičnosti europskog gospodarstva;

9.  poziva Vijeće i Komisiju da uklone prepreke propisima čiji je cilj modernizacija instrumenata trgovinske zaštite koji će ih učiniti bržima, djelotvornijima, učinkovitijima i dostupnijima, među ostalim i malim i srednjim poduzećima; ističe da bi se učinkovitim i reformiranim instrumentima trgovinske zaštite spriječilo korištenje EGF-a za slučajeve socijalnog, ekološkog ili cjenovnog dampinga koji provode druge zemlje;

10.  poziva Komisiju da istodobno provede strategiju potpore zajedničkoj industrijskoj politici i politici ulaganja te da ojača europske instrumente trgovinske zaštite;

11.  poziva Komisiju da status tržišnog gospodarstva odobri samo trgovinskim partnerima koji zadovoljavaju pet kriterija koje je odredila; u tom smislu poziva Komisiju da uspostavi jasnu i djelotvornu strategiju u pogledu pitanja odobravanja statusa tržišnog gospodarstva trećim zemljama kako bi se očuvala konkurentnost poduzeća iz EU-a i kako bi nastavili s borbom protiv svakog oblika nepoštenog tržišnog natjecanja;

12.  poziva Komisiju da produlji izuzeće koje se odnosi na Inicijativu za zapošljavanje mladih na razdoblje nakon 2017.;

13.  suglasan je sa stajalištem Komisije da je sama bit EGF-a pomoći ljudima koji zbog otvorenije trgovine izgube radno mjesto; smatra da je ublažavanje posljedica trgovinskih sporova i jamčenje raspodjele tereta nastalog kao posljedica zajedničkih političkih odluka na razini EU-a među državama članicama EU-a važna zadaća EGF-a; stoga poziva Komisiju da osigura potporu za radnike i poduzeća koja snose posljedice trgovinskih sporova; nadalje, predlaže uspostavu ubrzanog mehanizma za rješavanje zahtjeva koji se tiču trgovinskih sporova.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	21.4.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	31 4 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Maria Arena, Daniel Caspary, Salvatore Cicu, Santiago Fisas Ayxelà, Jude Kirton-Darling, Bernd Lange, Marine Le Pen, David Martin, Emmanuel Maurel, Emma McClarkin, Anne-Marie Mineur, Alessia Maria Mosca, Franz Obermayr, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Marietje Schaake, Helmut Scholz, Joachim Schuster, Joachim Starbatty, Hannu Takkula
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Klaus Buchner, Danuta Maria Hübner, Agnes Jongerius, Sander Loones, Bolesław G. Piecha, Frédérique Ries, Fernando Ruas, Lola Sánchez Caldentey, Judith Sargentini, József Szájer, Marita Ulvskog, Jarosław Wałęsa
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Laura Agea, Rosa D’Amato, Emilian Pavel, Maurice Ponga, Marco Valli, Axel Voss

MIŠLJENJE ODBORA ZA PRORAČUNSKI NADZOR (28.4.2016)

upućeno Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja

o aktivnostima, učinku i dodanoj vrijednosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u razdoblju 2007. – 2014.
(2015/2284(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Marco Valli

PRIJEDLOZI

Odbor za proračunski nadzor poziva Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

−  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (Uredba o EGF-u)[1],

−  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006 (nova Uredba o EGF-u)[2],

−  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 22. srpnja 2015. o aktivnostima Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u 2013. i 2014. (COM(2015)0355),

−  uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 7/2013 Revizorskog suda o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji zajedno s odgovorima Komisije[3] (izvješće Revizorskog suda),

A.  budući da je Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) osnovan za pružanje potpore radnicima koji su proglašeni viškom zbog velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine;

B.  budući da se člankom 19. Uredbe (EU) br. 1309/2013 nalaže Komisiji da svake dvije godine Europskom parlamentu i Vijeću podnese kvantitativno i kvalitativno izvješće o aktivnostima EGF-a u protekle dvije godine;

C.  budući da je EGF osmišljen za rješavanje kratkoročnih i ad hoc kriznih situacija, za razliku od Europskog socijalnog fonda (ESF), kojim se također pruža potpora radnicima koji su proglašeni viškom, ali čija je namjena rješavati dugoročne strukturne neravnoteže, uglavnom kroz programe cjeloživotnog učenja;

1.  napominje da je ukupna količina odobrene pomoći iz EGF-a od datuma prvog podnesenog zahtjeva do rujna 2015. iznosila oko 545 milijuna EUR iz proračuna EU-a i oko 390 milijuna EUR iz proračuna država članica za ukupno 139 odobrenih zahtjeva država članica;

2.  smatra da je nužno povećati korištenje EGF-a radi sprječavanja i rješavanja pitanja preseljenja priozvodnje kao i radi pružanja odgovora na krize u sektorima koje su uzrokovane fluktuacijama cijena i globalne potražnje;

3.  prima na znanje, kao što stoji u izvješću Suda, da su gotovo svi radnici koji zadovoljavaju kriterije imali koristi od pojedinačno prilagođenih mjera EGF-a; primjećuje da su usluge ponuđene potencijalnim korisnicima uglavnom bile prilagođene njihovim individualnim potrebama te će vjerojatno biti i učinkovite; uz to napominje da je pomoć iz EGF-a uglavnom bila dobro usklađena s ESF-om i nacionalnim mjerama na tržištu rada jer su dodatne mjere EGF-a posebno namijenjene za rješavanje potreba radnika služile kao dopuna postojećim mjerama;

4.  poziva Komisiju da zajamči da EGF zadovoljava posebne potrebe samozaposlenih radnika; ističe da preseljenja proizvodnje i druge posljedice globalizacije, kao što su „ekonomija dijeljenja” i robotika, utječu na glavne sektore europskog gospodarstva u kojima se broj samozaposlenih osoba stalno povećava;

5.  napominje da, u nekim slučajevima, radnici koji su radili za dobavljače pogođenog poduzeća i koji su bili proglašeni viškom nisu bili uključeni u pomoć iz EGF-a; uzima u obzir objašnjenje Komisije da izuzeće pogođenih radnika koji su radili za dobavljače na donjoj razini nije bilo namjerno jer se Komisija trudi, zajedno s državama članicama, postići razumnu ravnotežu između sveobuhvatne pokrivenosti i vremena potrebnog za pripremu i podnošenje zahtjeva; napominje da bi Komisija trebala točnije navesti sektore u kojima bi radnici najvjerojatnije mogli pronaći zaposlenje te je li ponuđeno osposobljavanje usklađeno s budućim gospodarskim izgledima i potrebama tržišta rada u regijama koje su pogođene otpuštanjima;

6.  poziva Komisiju da prag prihvatljivosti zahtjeva za EGF, koji trenutačno iznosi 500 otpuštanja, smanji na 100 otpuštanja za srednja poduzeća i 50 otpuštanja za mala poduzeća kako bi se osiguralo da pomoć stigne do radnika zaposlenih u malim i srednjim poduzećima koja su obično najviše pogođena učincima globalizacije;

7.  napominje da se sve mjere u okviru Uredbe o EGF-u mogu također primijeniti u okviru ESF-a, iako se od ESF-a ne očekuje da odgovori nepredvidive događaje; primjećuje da su se neke države članice radije koristile sredstvima ESF-a nego sredstvima EGF-a zato što ESF ima više stope sufinanciranja i njegove se mjere brže provode, dok EGF ne nudi pretfinanciranje i ima dugotrajan postupak odobravanja i restriktivnije uvjete;

8.  napominje da države članice često imaju poteškoće s pružanjem dokaza da masovna otpuštanja zadovoljavaju intervencijske kriterije EGF-a, što je još zahtjevnije kada je pogođen znatan broj malih i srednjih poduzeća; stoga poziva Komisiju da razmotri prethodno spomenute nedostatke kako bi EGF postao djelotvorno rješenje za otpuštene radnike;

9.  smatra da je na kvalitetu i dostupnost podataka o ponovnom uključivanju na tržište rada negativno utjecalo više različitih faktora; ističe da države članice općenito nisu postavile kvantitativne ciljeve za ponovno uključivanje na tržište rada te da u nekim slučajevima javne ili privatne službe za zapošljavanje nisu sustavno razlikovale EGF, ESF i druge nacionalne mjere prilikom prikupljanja podataka o ponovnom uključivanju; od Komisije traži da godišnje dostavi potpunu procjenu rezultata za svaku intervenciju EGF-a te da dostavi podatke o zahtjevima za aktivaciju EGF-a koje Komisija nije odobrila i razloge za njihovo odbijanje;

10.  naglašava činjenicu da vlasti država članica nisu morale praviti razliku između aktivnih mjera na tržištu rada, kao što su osposobljavanje i pomoć za samozapošljavanje, i potpore dohotku koja se isplaćuje zaposlenim radnicima; pritom napominje nedostatak posebnih podataka kojima bi se mogli identificirati projekti koje je sufinancirao ESF, a koji su mogli zadovoljiti intervencijske kriterije EGF-a, i koji bi pomogli u mjerenju učinka EGF-a; poziva Komisiju da preispita to pitanje i donese izvješće o broju i rasponu projekata ESF-a koji zadovoljavaju intervencijske kriterije EGF-a;

11.  napominje da je Komisija poboljšala bazu podataka EGF-a u kojoj se u statističke svrhe pohranjuju kvantitativni podaci o slučajevima EGF-a, što državama članicama olakšava podnošenje zahtjeva, a Komisiji analizu i usporedbu podataka o slučajevima EGF-a; nadalje napominje da je Komisija EGF uključila u Zajednički sustav upravljanja zajedničkim sredstvima, što bi trebalo rezultirati podnošenjem točnijih i potpunijih prijava i daljnjim smanjenjem vremena potrebnog da Parlament i Vijeće usvoje zahtjev koji je podnijela država članica; napominje da je radi transparentnosti i demokratske odgovornosti Komisija trebala osigurati javni pristup svim dokumentima koji se odnose na slučajeve EGF-a;

12.  napominje da obrasci za zahtjev za doprinos iz EGF-a ne sadrže detalje o poduzećima čiji su radnici bili uključeni u mjere povezane s EGF-om; traži od Komisije da pruži detaljnije podatke te da procjeni jesu li zatvaranja i/ili otpuštanja uzrokovana preseljenjem proizvodnje u treće zemlje ili druge države članice s agresivnim poreznim politikama namijenjenim privlačenju ulaganja; poziva Komisiju da razmotri uvođenje instrumenta kojim bi se poduzeća koja svoju proizvodnju sele izvan EU-a obvezala na doprinos ponovnom zapošljavanju otpuštenih radnika;

13.  smatra da bi EGF trebao biti u stanju što brže dati svoj financijski doprinos kako bi njegov učinak bio što veći i kako bi se pogođenim radnicima omogućilo da što prije nakon otpuštanja imaju koristi od mjera koje se financiraju; skreće pozornost na činjenicu da, prema izvješću Revizorskog suda, postupak odobravanja EGF-a u prosjeku traje 41 tjedan; potvrđuje da Komisija nastoji smanjiti zastoje gdje god je to moguće; međutim napominje da se prema važećim pravilima određeni dijelovi postupka ne mogu skratiti; poziva Komisiju da izvijesti jesu li promjene u zahtjevima i obrascima koji se podnose putem interneta pomogle u skraćivanju postupka EGF-a;

14.  prima na znanje izjavu Komisije da Uredba o EGF-u ne uključuje kvantitativne ciljeve za ponovno uključenje na tržište rada te da se različite mjere EGF-a mogu ocijeniti na drugi način; naglašava da je bilo teško jasno procijeniti uspješnost instrumenta i koliko je on kao jedinstveni instrument stvarno doprinio ponovnom uključivanju radnika na tržište rada; ističe da bi usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama koje sufinancira EGF trebao biti usklađen s drugim mjerama koje bi trebao nadopunjavati kako bi osigurao „dodanu vrijednost EU-a” s jasnim i vidljivim prednostima za Europsku uniju i njezine građane;

15.  podsjeća da bi financijski doprinos iz EGF-a ponajprije trebao biti usmjeren na aktivne mjere tržišta rada čiji je cilj brzo ponovno uključivanje korisnika na tržište rada nudeći im održivo zaposlenje u okviru njihovog prvobitnog područja djelatnosti ili izvan njega; primjećuje da su u svim revidiranim slučajevima iz izvješća Revizorskog suda zabilježene mjere za potporu dohotka radnika te da su te mjere iznosile 33 % nadoknađenih troškova za sve slučajeve EGF-a; ističe da se u novoj Uredbi o EGF-u trošak posebnih vremenski ograničenih mjera kao što su naknade za traženje posla i poticaji za zapošljavanje koji se isplaćuju poslodavcima ograničava na 35 % ukupnih troškova za usklađeni paket te da mjere koje se financiraju iz EGF-a nisu zamjena za pasivne mjere socijalne zaštite koje osiguravaju države članice u okviru svojih nacionalnih sustava.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	20.4.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	23 0 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Nedzhmi Ali, Inés Ayala Sender, Zigmantas Balčytis, Dennis de Jong, Martina Dlabajová, Luke Ming Flanagan, Ingeborg Gräßle, Bogusław Liberadzki, Verónica Lope Fontagné, Dan Nica, Georgi Pirinski, Petri Sarvamaa, Claudia Schmidt, Bart Staes, Michael Theurer, Marco Valli, Derek Vaughan, Anders Primdahl Vistisen, Tomáš Zdechovský
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Richard Ashworth, Caterina Chinnici, Cătălin Sorin Ivan, Benedek Jávor, Karin Kadenbach, Marian-Jean Marinescu, Markus Pieper, Julia Pitera, Miroslav Poche, Patricija Šulin
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Georg Mayer

• [1]  SL L 406, 30.12.2006., str. 1.
• [2]  SL L 347, 20.12.2013., str. 855.
• [3]  SL C 182 od 27.6.2013., str. 3.

MIŠLJENJE ODBORA ZA REGIONALNI RAZVOJ (20.4.2016)

upućeno Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja

o aktivnostima, učinku i dodanoj vrijednosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u razdoblju 2007. – 2014.
(2015/2284(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Tamás Deutsch

PRIJEDLOZI

Odbor za regionalni razvoj poziva Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

1.  napominje da procjene Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) ukazuju na to da na rezultate intervencija fonda utječu čimbenici kao što je razina obrazovanja i kvalifikacije ciljanih radnika, kao i sposobnost apsorpcije relevantnih tržišta rada i BDP u državama korisnicama; ističe da na te čimbenike najviše djeluju dugoročne mjere koje se mogu učinkovito podržati europskim strukturnim i investicijskim fondovima (fondovi ESI); ističe potrebu da se ti čimbenici i lokalno stanje na tržištu rada uzmu u obzir pri svakoj mobilizaciji EGF-a te da se istodobno zajamči mobilizacija tog fonda u najkraćem mogućem roku od podnošenja zahtjeva za doprinos; žali zbog kašnjenja i zastoja pri primjeni, koji proizlaze iz nefleksibilnosti određenih mjera EGF-a i nepostojanja nacionalnog zakonodavstva u nekim državama članicama, te ističe potrebu za fleksibilnijim financiranjem iz EGF-a;

2.  napominje da je, iako su tematsko područje i područja intervencije fondova ESI (posebice fonda ESF) i EGF-a često slični, ovaj potonji uspostavljen za brzo reagiranje na situacije koje mogu nastati, dok fondovi ESI imaju višegodišnji programski ciklus; napominje da je nužna bolja sinergija između EGF-a i fondova ESI kako bi se brže ostvarili djelotvorniji rezultati; ističe da bi se fondovi ESI trebali primjenjivati kao popratne mjere u područjima koja se podupiru sredstvima iz EGF-a poticanjem ulaganja, općeg rasta i stvaranja radnih mjesta; ističe da bi intervencije EGF-a trebalo koordinirati s postojećim programima EU-a, kao što su inicijative za zapošljavanje mladih, potom s nacionalnim programima i strategijama te privatnim izvorima kako bi se osobama pomoglo da se zaposle i kako bi se poticalo poduzetništvo, posebno u regijama i sektorima koji su već pogođeni negativnim učincima globalizacije ili preustroja gospodarstva; zabrinut je zbog nepostojanja ocjenjivanja učinkovitosti i djelotvornosti EGF-a te poziva na detaljniji pregled financiranja i korištenja tog fonda za određene države članice;

3.  poziva Komisiju da u procesu primjene EGF-a, među ostalim i u svojem sljedećem izvješću te budućim prijedlozima, navede informacije o vrsti i kvaliteti radnih mjesta koja su pronašle osobe ponovno uključene na tržište rada te da izvijesti o kratkoročnim i dugoročnim trendovima u pogledu stope ponovnog uključivanja na tržište rada postignute intervencijama EGF-a; u kontekstu mjerenja uspješnosti EGF-a u pogledu zapošljavanja i profesionalnog preusmjeravanja korisnika traži jasnije naznake o sektorima u kojima radnici mogu lakše naći radna mjesta te o tome je li ponuđeno osposobljavanje u skladu s ekonomskom perspektivom i potrebama tržišta rada u regijama pogođenima otpuštanjem radnika; s obzirom na navedeno poziva Komisiju da pri uvođenju mjera koje se podupiru iz EGF-a razmotri buduće izglede na tržištu rada, posebno u sektorima usmjerenima ka budućnosti, i vještine koje su zaista potrebne te da u okviru svojeg postupka izvješćivanja i ocjenjivanja izradi detaljnu analizu o ispunjenju tog zahtjeva; poziva na detaljnu procjenu očekivanja država članica koje se prijavljuju za potporu iz EGF-a, razloga zbog kojih se ne prijavljuju unatoč tome što potreba postoji te o mogućnostima za prilagodbu pragova za prihvatljivost prijava;

4.  ističe važnost izrade koordiniranog paketa usluga prilagođenih potrebama radnika u dogovoru sa socijalnim partnerima i regionalnim vlastima;

5.  stoga smatra da je za daljnje jačanje mjera za borbu protiv posljedica krize iznimno važno usmjeriti sredstva u ulaganja koja doprinose povećanju rasta i broja radnih mjesta, obrazovanju, razvijanju vještina, geografskoj mobilnosti radnika i poboljšanju uvjeta na tržištu rada; pozdravlja činjenicu da istraživanje i inovacije u tom kontekstu predstavljaju područje za koje je u tekućem programskom razdoblju dodijeljeno najviše sredstava iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR);

6.  ističe potrebu za povećanjem stupnja korištenja EGF-a poticanjem država članica da zatraže sredstva, za što je potrebno znatno povećanje financijskih sredstava fonda te stope sufinanciranja od strane EU-a, te poziva Komisiju da razmotri mogućnost povećanja razine maksimalne potpore iz EGF-a sa 60 % na 85 % u regijama u kojima je ukupna stopa nezaposlenosti znatno veća od državnog prosjeka; žali zbog toga što Komisija u svojim ocjenama EGF-a ne pruža regionalnu analizu korisnika, iz koje bi se dobile naznake o upotrebi tog fonda u regijama s već znatnom stopom nezaposlenosti ili strukturne nezaposlenosti u sektoru za koji se dodjeljuje potpora; također poziva države članice da regijama dodijele veću ulogu u postupku podnošenja zahtjeva za financiranje;

7.  podsjeća da europski strukturni i investicijski fondovi znatno doprinose ublažavanju gospodarskih i socijalnih posljedica krize i negativnih utjecaja globalizacije te promicanju dugoročnih ciljeva održivog zapošljavanja i rasta; ističe da bi prednost trebalo dati integriranim pristupima utemeljenima na programiranju iz više fondova kako bi se učinkovitom dodjelom sredstava te boljom koordinacijom i sinergijama, posebno između Europskog socijalnog fonda (ESF) i Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), na održiv način riješio problem otpuštanja i nezaposlenosti; čvrsto vjeruje da bi se integriranom strategijom programiranja iz više fondova smanjila opasnost od premještanja proizvodnje te da bi se stvorili povoljni uvjeti za vraćanje industrijske proizvodnje u EU;

8.  smatra da učinkovita dodjela sredstava podrazumijeva da se poštuje načelo supsidijarnosti i da se ne udvostručuje potpora koju bi bolje mogle pružiti države članice; u tom pogledu poziva Komisiju da osigura da se izravnim isplatama sredstava iz EGF-a u gotovini ne zamjenjuju niti dopunjuju nacionalne naknade za nezaposlenost te da nastavi razmatrati preporuku br. 2 iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda br. 7 (2013.);

9.  traži od Komisije da osigura javni pristup svim dokumentima povezanima s predmetima u okviru EGF-a kako bi se zajamčila veća transparentnost cijelog postupka odlučivanja i financiranja;

10.  napominje da su inovacije i učinkovito korištenje resursa ključni za obnovu industrije i gospodarsku diversifikaciju, a one su pak nužne za suzbijanje posljedica strukturnih promjena u regijama i sektorima najviše pogođenima globalizacijom ili gospodarskom i financijskom krizom te u tom kontekstu podsjeća na ulogu strategija pametne specijalizacije;

11.  zabrinut je, međutim, zbog sporog napretka i velikih razlika u rezultatima koje regije ostvaruju u području inovacija te zbog manjkavosti primijećenih pri provedbi strategija pametne specijalizacije u državama članicama; u tom smislu prima na znanje inicijative Komisije kao što su tematske platforme za pametnu specijalizaciju i europska strateška partnerstva klastera za pametnu specijalizaciju te traži od Komisije da redovito izvješćuje Parlament o njihovoj provedbi;

12.  žali zbog toga što prosječna stopa samozapošljavanja u svim slučajevima za koje je pružena potpora iz EGF-a iznosi samo 5 % ukupne stope ponovnog zapošljavanja; s tim u vezi podsjeća na potrebu da se potpora iz europskih strukturnih i investicijskih fondova koristi i programira tako da se poboljšaju mogućnosti za samozapošljavanje, poduzetništvo i osnivanje poduzeća te da se ojača pozitivno mišljenje o njima, pri čemu se treba usredotočiti na stvaranje novih usluga, osobito u ruralnim područjima jer ona u tom pogledu trenutno zaostaju za urbanim područjima;

13.  napominje da trenutačno jedno trgovačko društvo mora otpustiti 500 radnika da bi se prijavilo za financiranje iz EGF-a, ali da manje države članice teže dostižu tu marginalnu stopu nego veće države članice te da bi minimalni prag trebalo prilagoditi nacionalnim stopama zaposlenosti, a ne ograničavati ga kvotom;

14.  napominje da je u nekim slučajevima broj ciljanih korisnika sredstava EGF-a premali u odnosu na ukupan broj prihvatljivih korisnika, zbog čega je lokalni ili regionalni pozitivan učinak uloženih sredstava ispod optimalne razine;

15.  kako bi se postigla najveća moguća učinkovitost intervencija iz EGF-a i pomoglo brzo ponovno uključivanje otpuštenih radnika na tržište rada, poziva institucije EU-a te nacionalne i regionalne/lokalne vlasti da pojednostave i ubrzaju proces odlučivanja te osiguraju pravovremene isplate korisnicima iz EGF-a jer hitno treba skratiti prosječni rok od 303 dana, odnosno 10 mjeseci, za odobrenje prijava za potporu iz EGF-a kako bi se postigao najveći mogući planirani učinak; ističe da je u tom pogledu nužno ojačati kapacitete država članica kako bi se omogućilo brže i učinkovitije prikupljanje prijava;

16.  pozdravlja mjere kojima se promiče poduzetništvo, na primjer bespovratna sredstva za započinjanje poslovanja, poticanje poduzetništva i usluge za nove poduzetnike; smatra da će te mjere biti korisnije ako se korisnicima ponude zajedno;

17.  prima na znanje uspješnost EGF-a u pogledu korisnika mlađih od 25 godina; napominje da je uspješnost u pogledu korisnika starijih od 55 godina nedostatna; poziva da se poboljšaju metode koje se u okviru EGF-a primjenjuju za starije korisnike te da se potiče korištenje sredstava iz tog fonda za ponovno uključivanje mladih na tržište rada;

18.  žali zbog toga što u nekim slučajevima potpore iz EGF-a mjere iz članka 7. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1309/2013, a to su priprema, upravljanje, informiranje i oglašavanje te kontrola i izvješćivanje, čine relativno velik udio u ukupnim troškovima, što dovodi do toga da se ulaganje EU-a troši na administrativne postupke umjesto da se usmjeri na više korisnika;

19.  primjećuje da se u određenom broju provedenih mjera EGF-a intervencijski kriteriji iz članka 4. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1309/2013 mogu smatrati previše fleksibilnima, zbog čega su ugroženi jasni ciljevi tog instrumenta financiranja na lokalnoj i regionalnoj razini;

20.  preporučuje da Komisija i države članice prikupe statističke podatke o potencijalnim gubicima radnih mjesta među muškarcima i ženama kako bi se utvrdio najbolji način za iskorištavanje sredstava;

21.  poziva Komisiju da revidira financirane aktivnosti imajući pritom na umu da treba zajamčiti da najosjetljiviji korisnici ne ostanu bez sredstava i da se sredstva iskoriste na najučinkovitiji mogući način;

22.  preporučuje da Komisija državama članicama pruži potporu u osmišljavanju inovativnih mjera i programa koji će državama članicama pomoći da bolje iskoriste EGF.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	19.4.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	29 5 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Pascal Arimont, Franc Bogovič, Victor Boştinaru, Mercedes Bresso, Andrea Cozzolino, Rosa D’Amato, Bill Etheridge, Michela Giuffrida, Krzysztof Hetman, Ivan Jakovčić, Constanze Krehl, Andrew Lewer, Louis-Joseph Manscour, Iskra Mihaylova, Jens Nilsson, Andrey Novakov, Konstantinos Papadakis, Mirosław Piotrowski, Stanislav Polčák, Julia Reid, Monika Smolková, Ruža Tomašić, Ramón Luis Valcárcel Siso, Monika Vana, Matthijs van Miltenburg, Lambert van Nistelrooij, Derek Vaughan, Kerstin Westphal
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Daniel Buda, Salvatore Cicu, Viorica Dăncilă, Andor Deli, Ivana Maletić, Maurice Ponga, Davor Škrlec

MIŠLJENJE ODBORA ZA PRAVA ŽENA I JEDNAKOST SPOLOVA (25.4.2016)

upućeno Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja

o aktivnostima, učinku i dodanoj vrijednosti Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u razdoblju 2007. – 2014.
(2015/2284(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Vilija Blinkevičiūtė

PRIJEDLOZI

Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da bi se prilikom provedbe Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) trebala zajamčiti i promicati načela rodne jednakosti i nediskriminacije, koja se ubrajaju u temeljne vrijednosti Unije i koja su ugrađena u strategiju Europa 2020.;

B.  budući da je stopa ponovnog zapošljavanja žena veća nego stopa ponovnog zapošljavanja muškaraca, ali da je ponovno zapošljavanje žena najčešće privremeno i nestabilno zbog toga što se one moraju brinuti o članovima obitelji dok traže novi posao i/ili sudjeluju u prekvalifikaciji i zbog manjka pristupačnih visokokvalitetnih ustanova za skrb o djeci i bolesnim osobama;

C.  budući da su žene nerazmjerno pogođene krizom i politikama štednje;

1.  napominje da razlika u rodnom profilu korisnika EGF-a, u kojem udio žena korisnica iznosi 33 %, a muškaraca 67 %, ovisi o sektoru i o tomu radi li se o muškom ili ženskom zanimanju[1];

2.  poziva Komisiju da uzme u obzir posebnu situaciju u kojoj se nalaze žene i da u skladu s tim u najvećoj mogućoj mjeri zajamči da pomoć EGF-a podjednako koristi ženama i muškarcima;

3.  poziva Komisiju i Vijeće da zadrže odredbe o naknadama za njegovatelje iz postojeće Uredbe o EGF-u kako bi se ženama koje njeguju druge osobe pružila potpora[2]; napominje da te mjere ne smiju biti zamjena za obveze država članica; ističe da države članice i poslodavci trebaju uspostaviti fleksibilne uvjete rada i osposobljavanja kako bi omogućili podjelu obveza skrbi i roditeljskih obveza između rodova;

4.  poziva Komisiju da prikupi podatke o tome koliko je sredstava iz EGF-a dodijeljeno u obliku naknada za njegovatelje kao što je utvrđeno u članku 7. stavku 1. točki (b) sadašnje Uredbe o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji i o tomu kako to utječe na stope ponovnog zapošljavanja žena korisnica;

5.  poziva države članice da u lokalnim zajednicama u kojima dolazi do masovnih otpuštanja primijene mjere ponovnog zapošljavanja kako ne bi došlo do raseljavanja i odlaska od obitelji i/ili djece; u tom smislu napominje da je to posebno važno za otpuštene radnice koje su zbog obveze skrbi o obitelji možda manje fleksibilne u geografskom smislu;

6.  napominje da prosječna stopa samozapošljavanja u svim slučajevima u kojima je dodijeljena potpora iz EGF-a iznosi 5 % i poziva Komisiju da u okviru EGF-a uvede mjere kojima će se promicati i jačati poduzetništvo te osobito poticati žene poduzetnice i socijalno poduzetništvo; ističe važnost koju u tom kontekstu imaju poduzetničko obrazovanje i cjeloživotno učenje, a posebno mentorstvo i mreže za razmjenu među jednakima; ponovno ističe potencijal socijalnog poduzetništva, zadruga, uzajamnih društava i alternativnih poslovnih modela za ekonomsko osnaživanje žena i jačanje socijalne uključenosti; podsjeća da EGF-a mora dati prednost programima koji ženama i djevojkama pomažu da uđu u sektore u kojima tradicionalno prevladavaju muškarci, kao što su informacijska i komunikacijska tehnologija, znanost, matematika, inženjerstvo i tehnologija te da sinergije između tih sektora i umjetničke i kreativne industrije imaju velik potencijal za inovacije i veću zastupljenost žena; poziva države članice, Komisiju i poslodavce da stave naglasak na uključivanje žena i djevojaka, a osobito mladih osoba koje nisu uključene u sustav obrazovanju, u EGF-ove programe u sektoru znanosti, matematike, inženjerstva i tehnologije te programe u sektoru umjetnosti, znanosti, matematike, inženjerstva i tehnologije;

7.  ističe da se sredstvima EGF-a pozitivno doprinosi rješavanju znatnih socijalnih problema i problema na tržištu rada, jačanju društvene kohezije i omogućavanju ponovnog zapošljavanja, a time i mogućnosti osoba da doprinose prihodu kućanstva ili im se pomaže da budu aktivne u traženju zaposlenja i izbjegnu negativne zamke nezaposlenosti; isto tako napominje da se ponovnim zapošljavanjem sprječava odlazak radne snage i prisilna mobilnost; ističe da bi pomoć EGF-a trebala doprinositi i otvaranju novih održivih radnih mjesta dostojnih čovjeka; naglašava da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti mladim ženama;

8.  žali zbog nedostatka podataka raščlanjenih po rodu u evaluaciji slučajeva primjene EGF-a na razini država članica te stoga poziva države članice da prilikom prikupljanja podataka vode računa o rodnoj perspektivi;

9.  poziva Komisiju da nadzire i ocijeni proračun EGF-a kako bi mogla procijeniti dugoročni učinak na korisnike EGF-a, posebno s obzirom na rodni profil;

10.  poziva nadležna regionalna i lokalna tijela, socijalne partnere i organizacije civilnog društva da koordiniraju napore među subjektima na tržištu rada kako bi se omogućio bolji pristup potpori iz EGF-a u slučaju budućih otpuštanja; nadalje, poziva na veće sudjelovanje socijalnih partnera u aktivnostima nadzora i evaluacije Fonda te ih posebno poziva da potiču predstavnike ženskih dionika na sudjelovanje kako bi se rodnim aspektima posvetila veća pozornost.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	19.4.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	28 3 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Maria Arena, Catherine Bearder, Beatriz Becerra Basterrechea, Malin Björk, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Maria Corazza Bildt, Viorica Dăncilă, Iratxe García Pérez, Anna Hedh, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Elisabeth Köstinger, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Angelika Mlinar, Maria Noichl, Marijana Petir, Pina Picierno, João Pimenta Lopes, Terry Reintke, Jordi Sebastià, Michaela Šojdrová, Ernest Urtasun, Jadwiga Wiśniewska, Anna Záborská, Jana Žitňanská
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Rosa Estaràs Ferragut, Kostadinka Kuneva, Constance Le Grip, Evelyn Regner, Marc Tarabella
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Julia Reid, Marco Zanni

• [1]  Ex-post evaluacija Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji. Konačno izvješće, Glavna uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost, Europska komisija, kolovoz 2015.
• [2]  Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006, SL L 347, 20.12.2013., str. 855.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	21.6.2016
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	48 0 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Laura Agea, Tiziana Beghin, Brando Benifei, Mara Bizzotto, Vilija Blinkevičiūtė, Enrique Calvet Chambon, David Casa, Ole Christensen, Martina Dlabajová, Lampros Fountoulis, Elena Gentile, Arne Gericke, Marian Harkin, Czesław Hoc, Danuta Jazłowiecka, Jan Keller, Ádám Kósa, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Javi López, Morten Løkkegaard, Thomas Mann, Dominique Martin, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Marek Plura, Terry Reintke, Sofia Ribeiro, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Romana Tomc, Yana Toom, Marita Ulvskog, Renate Weber, Tatjana Ždanoka
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Daniela Aiuto, Georges Bach, Lynn Boylan, Paloma López Bermejo, Edouard Martin, Joachim Schuster, Csaba Sógor, Neoklis Sylikiotis, Flavio Zanonato, Gabriele Zimmer
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Paul Tang

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

48	+
PPE Group   S&D Group ECR Group ALDE Group GUE/NGL Group Verts/ALE Group EFDD Group ENF Group NI	Georges Bach, David Casa, Danuta Jazłowiecka, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Ádám Kósa, Jérôme Lavrilleux, Jeroen Lenaers, Thomas Mann, Marek Plura, Sofia Ribeiro, Claude Rolin, Anne Sander, Sven Schulze, Csaba Sógor, Romana Tomc Brando Benifei, Vilija Blinkevičiūtė, Ole Christensen, Elena Gentile, Jan Keller, Javi López, Edouard Martin, Emilian Pavel, Georgi Pirinski, Joachim Schuster, Paul Tang, Marita Ulvskog, Flavio Zanonato Arne Gericke, Czesław Hoc Enrique Calvet Chambon, Martina Dlabajová, Marian Harkin, Morten Løkkegaard, Yana Toom, Renate Weber Lynn Boylan, Paloma López Bermejo, Neoklis Sylikiotis, Gabriele Zimmer Terry Reintke, Tatjana Ždanoka Laura Agea, Daniela Aiuto, Tiziana Beghin Mara Bizzotto, Dominique Martin Lampros Fountoulis

0	-

0	0

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0 : suzdržani