Postupak : 2016/2030(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0290/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0290/2016

Rasprave :

PV 22/11/2016 - 16
CRE 22/11/2016 - 16

Glasovanja :

PV 23/11/2016 - 10.6

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0441

IZVJEŠĆE     
PDF 750kWORD 64k
14. listopada 2016.
PE 582.060v03-00 A8-0290/2016

o strateškoj komunikaciji Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane

(2016/2030(INI))

Odbor za vanjske poslove

Izvjestiteljica: Anna Elżbieta Fotyga

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 MIŠLJENJE MANJINE
 MIŠLJENJE Odbora za kulturu i obrazovanje
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o strateškoj komunikaciji Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane

(2016/2030(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizmu(1),

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu u Strasbourgu i Kehlu od 4. travnja 2009. donesenu povodom 60. obljetnice NATO-a,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(2),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o borbi protiv terorizma od 9. veljače 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Regionalnoj strategiji EU-a za Siriju i Irak, kao i za prijetnju koju predstavlja ISIL/Daeš od 16. ožujka 2015. koje je Vijeće za vanjske poslove potvrdilo 23. svibnja 2016.,

–  uzimajući u obzir izvješće potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljeno „EU u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet” od 18. svibnja 2015. i aktualni rad na novoj Globalnoj strategiji EU-a za sigurnost,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. lipnja 2015. o stanju odnosa između EU-a i Rusije(3),

  uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a o strateškom komuniciranju (Ref. Ares(2015)2608242 – 22/06/2015),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o reviziji europske politike susjedstva(4),

–  uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu NATO-a u Walesu od 5. rujna 2014.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o suzbijanju radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističke organizacije(5),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. travnja 2015. upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija pod naslovom „Europski program sigurnosti” (COM(2015)0185),

–  uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Europskom parlamentu i Vijeću od 6. travnja 2016. naslovljenu „Zajednički okvir za suzbijanje hibridnih prijetnji – odgovor Europske unije” (JOIN(2016)0018),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću od 20. travnja 2016. o provedbi Europskog programa sigurnosti za borbu protiv terorizma i stvaranje uvjeta za uspostavu učinkovite i istinske sigurnosne unije (COM(2016)0230),

–  uzimajući u obzir studiju izvedivosti Europske zaklade za demokraciju o inicijativama medija na ruskome jeziku u Istočnome partnerstvu i šire naslovljenu „Bringing Plurality and Balance to the Russian Language Media Space” (Unošenje pluralnosti i ravnoteže u prostor medija na ruskome jeziku),

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o promicanju i zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma (A/HRC/31/65),

–  uzimajući u obzir opću napomenu br. 34 Odbora UN-a za ljudska prava (CCPR/C/GC/34),

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0290/2016),

A.  budući da se EU obvezao na to da će svoje djelovanje na međunarodnoj sceni provoditi prema načelima kao što su demokracija, vladavina prava, poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda te sloboda medija, dostupnost informacija, sloboda izražavanja i medijski pluralizam, od kojih se potonje ipak može u određenoj mjeri ograničiti kako je utvrđeno u međunarodnom pravu, uključujući Europsku konvenciju o ljudskim pravima; budući da akteri trećih strana koji nastoje diskreditirati Uniju ne dijele te iste vrijednosti;

B.  budući da su EU, njegove države članice i građani pod sustavnim i sve većim pritiskom da odgovore na kampanje širenja informacija, dezinformacija i pogrešnih informacija te propagande iz zemalja i nedržavnih aktera, kao što su transnacionalni teroristi i kriminalne organizacije u njegovu susjedstvu, kojima se nastoji ugroziti sama ideja objektivnog informiranja ili etičkog novinarstva, pri čemu se sve informiranje proglašuje pristranim ili instrumentom političke moći, i kojima su meta demokratske vrijednosti i interesi;

C.  budući da su medijska sloboda, dostupnost informacija i sloboda izražavanja glavni stupovi demokratskoga sustava, u kojem su transparentnost medijskoga vlasništva i izvori financiranja medija iznimno važni; budući da strategije kojima se jamči kvalitetno novinarstvo, medijski pluralizam i provjera činjenica mogu biti djelotvorne samo dok pružatelji informacija uživaju povjerenje i vjerodostojnost; budući da bi istodobno trebalo kritički ocijeniti način postupanja s medijskim izvorima koji dokazano i redovno provode strategiju hotimičnoga obmanjivanja i dezinformiranja, posebno u tzv. novim medijima, na društvenim mrežama i u digitalnoj sferi;

D.  budući da je informacijski rat povijesna pojava stara koliko i samo ratovanje; budući da je ciljani informacijski rat protiv zapada tijekom hladnoga rata naširoko primjenjivao Sovjetski Savez te da on otad tvori sastavni dio modernog hibridnog ratovanja, kombinacije vojnih i nevojnih mjera tajne i javne naravi koje se provode kako bi se destabilizirala politička, ekonomska i socijalna situacija države koja je pod napadom, bez službenog objavljivanja rata, na čijoj su meti ne samo partneri EU-a već i sam EU, njegove institucije i sve države članice i građani, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost;

E.  budući da je ruskim pripojenjem Krima i hibridnim ratom u Donbasu koji Rusija vodi Kremlj zaoštrio sukob s EU-om; budući da je Kremlj pojačao svoj propagandni rat pri čemu Rusija ima istaknutiju ulogu u europskom medijskom okruženju radi stvaranja političke potpore za rusko djelovanje u europskom javnom mišljenju i dovođenja u pitanje dosljednosti vanjske politike EU-a;

F.  budući da se propaganda kojom se poziva na rat i zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koje čini poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje zabranjuje zakonom u skladu s člankom 20. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;

G.  budući da financijska kriza i razvoj novih formata digitalnih medija stvaraju ozbiljne probleme za kvalitetno novinarstvo, što vodi smanjenju kritičkoga razmišljanja javnosti koje ju čini podložnijom dezinformiranju i manipuliranju;

H.  budući da je u zemljama Istočnoga susjedstva propagandni rat i prodor ruskih medija posebno jak i često mu nema ravnoga; budući da su nacionalni mediji u tim zemljama često slabi i ne mogu se nositi sa snagom i moći ruskih medija;

I.  budući da se tehnologija informacijskog i komunikacijskog ratovanja primjenjuje kako bi se opravdalo djelovanje kojim se prijeti suverenosti i političkoj neovisnosti država članica EU-a, sigurnosti njihovih građana i njihovoj teritorijalnoj cjelovitosti;

J.  budući da EU ne priznaje ISIL/Daiš kao državu ili organizaciju sličnu državi;

K.  budući da se ISIL/Daiš, al-Kaida i mnoge druge nasilne džihadističke terorističke skupine sustavno služe komunikacijskim strategijama i izravnom propagandom na internetu i izvan njega kako bi djelomično opravdali svoje djelovanje protiv EU-a i država članica te protiv europskih vrijednosti te u svrhu poticanja novačenja mladih Europljana;

L.  budući da je, nakon izjave sa sastanka na vrhu NATO-a u Strasbourgu i Kehlu u kojoj se naglašava sve veća važnost potrebe da NATO o svojim ulogama, ciljevima i zadaćama koje se mijenjaju izvješćuje na odgovarajući, pravodoban, točan i potrebama prilagođen način, u Latviji 2014. osnovan Strateški komunikacijski centar izvrsnosti NATO-a, što je dočekano s odobravanjem u izjavi sa sastanka na vrhu NATO-a u Walesu;

Strateška komunikacija Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane

1.  naglašava da neprijateljska propaganda protiv EU-a poprima brojne različite oblike te da se u njezine svrhe upotrebljavaju razna sredstva, često prilagođena profilima država članica, kako bi se izvrnula istina, izazvala sumnja, razjedinile države članice, prouzročilo strateško razilaženje između Europske unije i njezinih sjevernoameričkih partnera i paralizirali procesi donošenja odluka, diskreditirale institucije EU-a i transatlantska partnerstva, koji imaju priznatu ulogu u europskoj sigurnosnoj i ekonomskoj strukturi, u očima građana EU-a i njemu susjednih zemalja, te doveo u pitanje i potkopao europski politički narativ koji se temelji na demokratskim vrijednostima, ljudskim pravima i vladavini prava; podsjeća da je izazivanje straha i nesigurnosti u građanima EU-a jedno od najvažnijih sredstava koje se upotrebljava, kao i predstavljanje neprijateljskih državnih i nedržavnih aktera jačima i uspješnijima nego što jesu u stvarnosti; napominje da se drugi autoritarni režimi u cijelom svijetu služe strategijama sličnima onima koje izrađuje Kremlj;

2.  poziva institucije EU-a da priznaju da strateška komunikacija i informacijski rat nisu samo vanjski već i unutarnji problem EU-a te izražava zabrinutost zbog toga što se neprijateljska propaganda službi brojnim širiteljima informacija unutar EU-a; zabrinut je zbog ograničene osviještenosti nekih država članica EU-a da su one publika i pozornica za propagandu i dezinformiranje; u tom smislu poziva aktere u EU-u da razriješe trenutačnu nejasnoću i neslogu kad je riječ o tome što se treba smatrati propagandom i dezinformiranjem te da u suradnji s medijskim predstavnicima i stručnjacima iz država članica EU-a izrade zajednički niz definicija te prikupe podatke i činjenice o konzumiranju propagande;

3.  napominje da su dezinformiranje i propaganda dio hibridnog ratovanja; stoga naglašava potrebu za podizanjem razine osviještenosti i pokazivanjem odlučnosti institucijskom/političkom komunikacijom, istraživanjem u skupinama za strateško promišljanje/znanstvenoj zajednici, kampanjama na društvenim mrežama, inicijativama građanskog društva, medijskom pismenošću i drugim korisnim mjerama;

4.  ističe da strategija antieuropske propagande i dezinformacija koju provode treće zemlje može poprimiti razne oblike i obuhvaćati, ponajprije, tradicionalne medije, društvene mreže, školske programe i političke stranke u Europskoj uniji i izvan nje;

5.  primjećuje višeslojni karakter sadašnje strateške komunikacije EU-a na raznim razinama, uključujući na razini europskih institucija, država članica, raznih tijela NATO-a i UN-a, nevladinih organizacija i organizacija civilnog društva te poziva na najbolju moguću koordinaciju i razmjenu informacija među tim stranama; poziva na veću suradnju i razmjenu informacija između različitih aktera koji su pokazali svoju zabrinutost zbog te propagande i žele uspostaviti strategije borbe protiv dezinformacija; smatra da bi u kontekstu EU-a institucijama Unije trebala biti povjerena zadaća te koordinacije;

6.  uviđa da EU mora razmotriti svoja nastojanja oko strateške komunikacije kao prioritet, što bi trebalo obuhvaćati relevantne resurse; ponavlja da je EU uspješan model integracije koji i usred krize i dalje privlači zemlje koje u njemu žele sudjelovati i postati njegov dio; stoga ističe da EU treba odlučno i hrabro iznositi pozitivnu poruku o svojim uspjesima, vrijednostima i načelima te da u svojem narativu treba biti ofenzivan, a ne defenzivan;

Priznavanje i raskrinkavanje ruskog dezinformacijskog i propagandnog ratovanja

7.  sa žaljenjem napominje da se Rusija služi kontaktima i sastancima sa svojim kolegama iz EU-a više u svrhe širenja propagande i javnoga slabljenja zajedničkoga stajališta EU-a nego za uspostavljanje stvarnoga dijaloga;

8.  uviđa da se ruska vlada agresivno služi širokom lepezom sredstava i instrumenata kao što su skupine za strateško promišljanje, specijalne zaklade (npr. Ruski mir), posebna tijela (Rosotrudničestvo), višejezične TV postaje (npr. RT), lažne novinske agencije i multimedijske službe (Sputnik), prekogranične društvene i vjerske skupine, jer se režim želi predstavljati kao jedini branitelj tradicionalnih kršćanskih vrijednosti, društveni mediji i internetski trolovi kako bi dovela u pitanje demokratske vrijednosti, podijelila Europu, pribavila podršku domaće javnosti i stvorila predodžbu o državama u istočnom susjedstvu EU-a kao o propalim državama; naglašava da Rusija ulaže znatna financijska sredstva u svoje instrumente dezinformiranja i propagande primijenjene bilo izravno državnim kanalima bilo posredstvom poduzeća i organizacija koje kontrolira Kremlj; ističe da s jedne strane Kremlj financira političke stranke i druge organizacije u EU-u radi potkopavanja političke kohezije i da s druge strane svojom propagandom izravno cilja na određene novinare, političare i pojedince u EU-u;

9.  podsjeća da sigurnosne i obavještajne službe zaključuju da Rusija ima kapacitet i namjeru provođenja operacija kojima se nastoje destabilizirati druge zemlje; ističe da to često poprima oblik potpore političkim ekstremistima i kampanja dezinformiranja velikih razmjera u masovnim medijima; nadalje primjećuje da su te medijske kuće prisutne i aktivne u EU-u;

10.  ističe da je informacijska strategija Kremlja komplementarna s njegovom politikom jačanja bilateralnih odnosa, gospodarske suradnje i zajedničkih projekata s pojedinačnim državama članicama EU-a kako bi se oslabila koherentnost EU-a i potkopale njegove politike;

11.  tvrdi da je ruska strateška komunikacija dio šire subverzivne kampanje za slabljenje suradnje na razini EU-a te suverenosti, političke neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Unije i njezinih država članica; snažno potiče vlade država članica da budu oprezne kad je riječ o ruskim operacijama informiranja na europskom tlu, da pojačano dijele kapacitete i protuobavještajne napore usmjerene na suprotstavljanje takvim operacijama;

12.  oštro kritizira ruska nastojanja da se poremeti integracijski proces EU-a i u tom pogledu osuđuje rusko podupiranje snaga u EU-u usmjerenih protiv njega uz poseban naglasak na strankama ekstremne desnice, populističke snage i pokrete koji odbacuju osnovne vrijednosti liberalnih demokracija;

13.  ozbiljno je zabrinut zbog brzoga širenja aktivnosti inspiriranih Kremljom u Europi, uključujući dezinformacije i propagandu kojima se nastoji održati ili povećati utjecaj Rusije kako bi se EU oslabio i razjedinio; naglašava činjenicu da je neprijateljska propaganda Kremlja uvelike usmjerena na to da neke europske države prikaže kao pripadnice „tradicionalne sfere utjecaja Rusije” te tako podrije njihov suverenitet i duboko ukorijenjen europski identitet, koji su u prošlosti potkopavali komunistički režimi; primjećuje da je jedna od glavnih strategija Rusije širenje i nametanje alternativnoga narativa koji se često zasniva na manipuliranom tumačenju povijesnih događaja, a čime se nastoje opravdati njezino vanjsko djelovanje i geopolitički interesi; primjećuje da je jedna od glavnih strategija Rusije falsificiranje povijesti; u tom pogledu napominje da je potrebno podići razinu osviještenosti o zločinima komunističkih režima posredstvom javnih kampanja i obrazovnih sustava te poduprijeti istraživačke i dokumentacijske aktivnosti, posebno u bivšim članicama sovjetskoga bloka kako bi se suprotstavilo narativu Kremlja;

14.  naglašava da Rusija iskorištava nepostojanje međunarodnog pravnog okvira u područjima poput kibersigurnosti i izostanak odgovornosti u reguliranju medija te svaku nejasnoću u tim područjima okreće u svoju korist; ističe da se agresivnim ruskim aktivnostima u kiberdomeni omogućuje informacijsko ratovanje; poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da obrate pozornost na ulogu središta za razmjenu internetskog prometa kao ključne infrastrukture u sigurnosnoj strategiji EU-a; ističe ključnu potrebu za jamčenjem otpornosti informacijskih sustava na razini EU-a i država članica, posebno u borbi protiv nijekanja i poremećaja koji mogu imati središnju ulogu u hibridnome sukobu i suprotstavljanju propagandi te potrebu za uskom suradnjom u tom pogledu s NATO-om, posebno s njegovim Kooperativnim centrom izvrsnosti za kibernetičku obranu;

15.  poziva države članice na razradu mehanizama za koordinirano strateško komuniciranje radi podupiranja atribucije i borbe protiv dezinformiranja i propagande kako bi se razotkrile hibridne prijetnje;

Razumijevanje i rješavanje problema informacijskog ratovanja, dezinformiranja i metoda radikalizacije koje primjenjuje ISIL/Daiš

16.  svjestan je niza strategija kojima se u regiji i u svijetu služi ISIL/Daiš kako bi promicao svoj politički, vjerski, društveni, mržnjom ispunjen i nasilan narativ; poziva EU i države članice da osmisle svoj odgovor na narativ ISIL-a/Daiša koji će obuhvaćati obrazovni sustav te jačanje pozicije i prepoznatljivosti umjerenih muslimanskih učenjaka koji uživaju kredibilitet potreban za delegitimiziranje propagande ISIL-a/Daiša; pozdravlja napore svjetske koalicije oko suprotstavljanja ISIL-u/Daišu i u tom smislu podupire Regionalnu strategiju EU-a za Siriju i Irak; snažno potiče EU i države članice da osmisle i šire narativ kojim bi se suprotstavili džihadističkoj propagandi s posebnim naglaskom na didaktičkoj dimenziji uz objašnjenje kako promicanje radikalnog islamizma počiva na iskrivljenoj teologiji;

17.  napominje da islamističke terorističke organizacije, posebno ISIL/Daiš i al-Kaida, vode aktivne informacijske kampanje kako bi ugrozile europske vrijednosti i interese i povećale razinu mržnje prema njima; zabrinut je zbog toga što se ISIL/Daiš opsežno služi alatima društvenih medija, a posebno Twitterom i Facebookom, kako bi zagovarao svoje ciljeve propagande i novačenja, osobito među mladima; u tom pogledu ističe važnost uvrštenja strategije za protupropagandu protiv ISIL-a/Daiša u širu, sveobuhvatnu regionalnu strategiju u kojoj se kombiniraju diplomatski, socioekonomski i razvojni instrumenti te instrumenti za sprečavanje sukoba; pozdravlja stvaranje radne skupine Stratcom posvećene jugu, koja ima potencijal da stvarno doprinese razgradnji i borbi protiv ekstremističke propagande i utjecaja ISIL-a/Daiša;

18.  naglašava da su EU i europski građani među glavnim metama za ISIL/Daiš te poziva EU i države članice da tješnje surađuju na zaštiti društva, osobito mladih, od novačenja, čime će se povećati njihova otpornost na radikalizaciju; ističe da je potrebno staviti jači naglasak na poboljšanje mehanizama i metoda EU-a, uglavnom u kiberprostoru; potiče sve države članice da u tijesnoj suradnji s Centrom za izvrsnost Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji koji je osnovan u listopadu 2015. istražuju i djelotvorno rješavaju temeljne sociodemografske razloge koji su glavni uzrok podložnosti radikalizaciji te osmisle institucijske višedimenzionalne mjere (kojima se povezuju sveučilišno istraživanje, zatvorske službe, policija, sudovi, socijalne službe i obrazovni sustavi) u cilju borbe protiv radikalizacije; ističe da je Vijeće pozvalo na promicanje mjera kaznenopravnog odgovora radi suprotstavljanja radikalizaciji koja dovodi do terorizma i nasilnog ekstremizma;

19.  poziva države članice da rade na tome da se ISIL-u/Daišu onemogući pristup financijskim i drugim sredstvima te da to načelo promiču u vanjskom djelovanju EU-a te naglašava potrebu da se iznese na vidjelo prava narav ISIL-a/Daiša i da se pobije njegova ideološka legitimizacija;

20.  poziva EU i njegove države članice da poduzmu dosljedne mjere u cijelom EU-u protiv govora mržnje koji netolerantni, radikalni propovjednici sustavno promiču u svojim propovijedima, knjigama, televizijskim emisijama, preko interneta i svim ostalim komunikacijskim sredstvima, čime se stvara plodno tlo za procvat terorističkih organizacija poput ISIL-a/Daiša ili al-Kaide;

21.  ističe da je važno da EU i države članice surađuju s pružateljima usluga društvenih medija u borbi protiv širenja propagande ISIL-a/Daiša kanalima društvenih medija;

22.  ističe da islamističke terorističke organizacije, posebno ISIS/Daiš i al-Kaida, vode aktivne dezinformacijske kampanje kako bi ugrozile europske vrijednosti i interese; u tom pogledu naglašava važnost posebne strategije za suzbijanje islamističke propagande i dezinformacija usmjerenih protiv EU-a;

23.  ističe da bi nepristrano, pouzdano i objektivno informiranje i protok informacija o događanjima u državama EU-a koje se temelje na činjenicama spriječili širenje propagande koju provode treće zemlje;

Strategija EU-a za djelovanje protiv propagande

24.  pozdravlja Akcijski plan o strateškom komuniciranju; pozdravlja zajedničku komunikaciju o Zajedničkom okviru za suprotstavljanje hibridnim prijetnjama te traži da se preporuke sadržane u njoj prihvate i primijene bez odgađanja; naglašava da je za predloženo djelovanje nužna suradnja i koordinacija svih relevantnih aktera na razini EU-a i na nacionalnoj razini; smatra da jedino sveobuhvatan pristup može dovesti do uspjeha u naporima EU-a; poziva države članice koje se rotiraju u predsjedanju EU-om da u svoj program uvijek uvrste stratešku komunikaciju kako bi se osigurao kontinuitet rada na toj temi; pozdravlja inicijative i rezultate latvijskog predsjedništva u tom pogledu; poziva visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije da zajamči čestu komunikaciju s državama članicama na političkoj razini kako bi se bolje koordiniralo djelovanje EU-a; naglašava da bi suradnju EU-a i NATO-a u području strateške komunikacije trebalo znatno ojačati; pozdravlja namjeru slovačkoga predsjedništva da organizira konferenciju o totalitarizmu povodom Europskoga dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima;

25.  traži od nadležnih institucija i tijela EU-a da pomno prate izvore financiranja antieuropske propagande;

26.  naglašava da je potrebno više sredstava za pružanje potpore medijima u zemljama europske susjedske politike koje su obuhvaćene instrumentima demokracije EU-a; u tom pogledu poziva Komisiju da se pobrine za to da u cijelosti iskoristi postojeće instrumente poput Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava, europske susjedske politike, Opservatorija za slobodu medija (Media Freedom Watch) u okviru Istočnog partnerstva i Europske zaklade za demokraciju kako bi se zaštitila medijska sloboda i pluralizam;

27.  napominje da Rusija ulaže goleme resurse u propagandne aktivnosti i da neprijateljska propaganda može utjecati na procese donošenja odluka u EU-u te na potkopavanje povjerenja, otvorenosti i demokracije; pohvaljuje važan rad koji je obavila Radna skupina EU-a za stratešku komunikaciju; traži stoga da se Radna skupina EU-a za stratešku komunikaciju pojača te da postane punopravni odjel u okviru ESVD-a, nadležan za Istočno i Južno susjedstvo, kadrovski i proračunski opremljen na odgovarajući način, možda i u okviru dodatne namjenske proračunske linije; poziva na tješnju koordinaciju među obavještajnim službama država članica EU-a radi procjenjivanja utjecaja koji vrše treće zemlje koje nastoje dovesti u opasnost demokratske temelje i vrijednosti EU-a; traži tješnju suradnju Parlamenta i ESVD-a u strateškoj komunikaciji, što uključuje i upotrebu analitičkih kapaciteta i informacijskih ureda Parlamenta u državama članicama;

28.  naglašava da je ključno da EU u okviru svojega vanjskoga djelovanja nastavi s aktivnim promicanjem poštovanja temeljnih prava i sloboda; smatra da bi podupiranje slobode izražavanja, slobode okupljanja, prava na pristup informacijama i neovisnosti medija u susjednim zemljama trebalo činiti temelj djelovanja EU-a kojemu je svrha suprotstavljanje propagandi;

29.  naglašava potrebu za jačanjem medijskog pluralizma i objektivnosti, nepristranosti i neovisnosti medija u EU-u i njegovu susjedstvu, pa i kada je riječ o nedržavnim akterima, između ostalog pružanjem podrške novinarima i razvojem programa izgradnje kapaciteta za medijske subjekte, poticanjem partnerstva i mreža za razmjenu informacija kao što su platforme za dijeljenje sadržaja, istraživanjem u području medija, mogućnostima osposobljavanja za novinare i stažiranja u medijima sa sjedištem u EU-u radi razmjene najboljih praksi;

30.  naglašava važnu ulogu kvalitetnog obrazovanja u novinarstvu i osposobljavanja unutar EU-a i izvan njega kako bi se ponudile kvalitetne novinarske analize i visoki izdavački standardi; tvrdi da promicanje europskih vrijednosti slobode tiska i izražavanja te medijskog pluralizma podrazumijeva podržavanje progonjenih i pritvorenih novinara i boraca za ljudska prava u trećim zemljama;

31.  zalaže se za jaču suradnju između institucija EU-a, Europske zaklade za demokraciju, Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi, Vijeća Europe i država članica kako bi se izbjegla preklapanja i ostvarila sinergija u sličnim inicijativama;

32.  zaprepašten je velikim problemima u pogledu neovisnosti i slobode medija u određenim državama članicama, sudeći prema izvještavanju međunarodnih organizacija poput Novinara bez granica; poziva EU i države članice da poduzmu odgovarajuće mjere za poboljšanje trenutačne situacije u sektoru medija ne bi li se time postiglo i to da vanjsko djelovanje EU-a kojim se podržava sloboda, nepristranost i neovisnost medija bude vjerodostojno;

33.  poziva Radnu skupinu EU-a za stratešku komunikaciju, pojačanu kako je predloženo i pod profilom @EUvsDisInfo na društvenoj mreži Twitter, da uspostavi internetski prostor na kojem je širokoj javnosti na raspolaganju niz sredstava za otkrivanje dezinformacija, uz objašnjenja o njihovu funkcioniranju, te tako poveže brojne inicijative civilnog društva koje su usredotočene na to pitanje;

34.  potvrđuje da učinkovita komunikacijska strategija u raspravu o mjerama EU-a mora uključiti lokalne zajednice, pružiti podršku međuljudskom kontaktu i dati primjerenu važnost kulturnim i društvenim razmjenama kao ključnim platformama u borbi protiv predrasuda lokalnoga stanovništva; podsjeća na to da delegacije EU-a moraju u tom pogledu održavati izravan kontakt s lokalnim dionicima i predstavnicima civilnog društva;

35.  naglašava da se poticanje na mržnju, nasilje ili rat ne može „skrivati” iza slobode izražavanja; potiče pokretanje pravnih inicijativa u tom pogledu kako bi se ponudila viša razina odgovornosti pri postupanju s dezinformacijama;

36.  naglašava važnost učinkovite i dosljedne unutarnje i vanjske komunikacije o politikama EU-a te komunikacije po mjeri s određenim regijama, u što se ubraja i pristup informacijama na lokalnim jezicima; pozdravlja u tom kontekstu izradu internetskih stranica ESVD-a na ruskom kao prvi korak u pravom smjeru i potiče na to da se internetske stranice ESVD-a prevedu na više jezika, npr. arapski i turski;

37.  ističe da je odgovornost država članica da se aktivno, preventivno i zajednički suprotstavljaju neprijateljskim informacijskim operacijama na njihovim teritorijima ili usmjerenima protiv njihovih interesa; snažno potiče vlade država članica da razvijaju vlastite kapacitete za stratešku komunikaciju;

38.  poziva svaku državu članicu da svojim građanima učini dostupnim Sažetak dezinformacija (Disinformation Digest) i Pregled dezinformacija (Disinformation Review) koje je sastavila Radna skupina za stratešku komunikaciju EU-a kako bi se u općoj javnosti stvorila svijest o metodama propagande kojima se koriste treće strane;

39.  ustraje u tome da se razlikuju propaganda i kritika;

40.  ističe da iako svaka kritika EU-a ili njegovih politika nije nužno propaganda ili dezinformacija, posebno u kontekstu političkog izražavanja, slučajevi manipulacije ili potpore povezani s trećim zemljama kojima je cilj raspirivati ili pojačati tu kritiku razlog su da se ispita pouzdanost tih poruka;

41.  ističe da iako treba zauzeti stav protiv antieuropske propagande i dezinformacija koje šire treće zemlje, time se ne bi trebalo dovesti u pitanje važnost održavanja konstruktivnih veza s trećim zemljama i toga da one postanu strateški partneri u suočavanju sa zajedničkim izazovima;

42.  pozdravlja usvajanje akcijskog plana za stratešku komunikaciju i uspostavu radne skupine East StratCom u sklopu Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) radi priopćavanja politika EU-a i borbe protiv propagande i dezinformacija protiv EU-a; traži da se strateška komunikacija dodatno pojača; smatra da bi učinkovitost i transparentnost rada radne skupine East StratCom trebalo dodatno poboljšati; poziva ESVD da izradi kriterije za mjerenje učinkovitosti njezina rada; naglašava važnost jamčenja dostatnog financiranja i broja osoblja radne skupine East StratCom;

43.  napominje da Pregled dezinformacija koji je objavila radna skupina East StratCom mora ispunjavati standarde propisane u Deklaraciji Međunarodne federacije novinara o načelima postupanja novinara; ističe da taj pregled mora biti sastavljen na odgovarajući način, bez uporabe uvredljivog rječnika ili vrijednosnih sudova; poziva radnu skupinu East StratCom da preispita kriterije kojima se koristila pri sastavljanju tog pregleda;

44.  smatra da bi donošenje mjera kojima bi se ciljnoj publici pružile prikladne i zanimljive informacije o aktivnostima EU-a, europskim vrijednostima i drugim pitanjima od javnog interesa mogla biti učinkovita strategija za suzbijanje antieuropske propagande te naglašava da bi se suvremene tehnologije i društvene mreže mogle rabiti u te svrhe;

45.  poziva Komisiju da se zalaže za određene pravne inicijative kako bi se djelotvornije i odgovornije postupalo s dezinformacijama i propagandom te da iskoristi reviziju na sredini razdoblja Europskog instrumenta za susjedstvo kako bi promicala jačanje otpornosti medija kao strateški prioritet; poziva Komisiju da provede detaljan pregled učinkovitosti postojećih financijskih instrumenata EU-a te iznese prijedlog sveobuhvatnog i fleksibilnog rješenja kojim bi se nezavisnim medijskim kućama, skupinama za strateško promišljanje i nevladinim organizacijama mogla pružiti izravna podrška osobito na materinskom jeziku ciljne skupine i omogućiti slanje dodatnih sredstava organizacijama poput Europske zaklade za demokraciju koje takvu podršku mogu pružiti, uz istodobno presijecanje financijskih tokova kojima je cilj financiranje pojedinaca i tijela angažiranih na aktivnostima strateške komunikacije, poticanja na nasilje i mržnju; poziva Komisiju da provede temeljitu reviziju učinkovitosti određenih medijskih projekata velikih razmjera koje financira EU, kao što je Euronews;

46.  ističe važnost podizanja razine osviještenosti, obrazovanja, internetske medijske i informacijske pismenosti u EU-u i njegovu susjedstvu radi osnaživanja građana da kritički analiziraju medijski sadržaj kako bi mogli prepoznati propagandu; u tom smislu naglašava važnost jačanja znanja na svim razinama obrazovnoga sustava; ističe potrebu da se stanovnike potakne na aktivno građanstvo i da se razvije njihova osviještenost kao medijskih konzumenata; ističe središnju ulogu internetskih instrumenata, posebno društvenih medija u kojima je širenje lažnih informacija i pokretanje dezinformacijskih kampanja jednostavnije i često ne nailazi ni na kakve prepreke; podsjeća da je suprotstavljanje propagandi propagandom kontraproduktivno te stoga shvaća da se EU kao cjelina i države članice pojedinačno mogu boriti protiv propagande koju provode treće zemlje samo opovrgavanjem dezinformacijskih kampanja i odašiljanjem pozitivnih poruka i informacija te bi trebalo izraditi stvarno djelotvornu strategiju koja će se diferencirati i prilagođavati prirodi aktera koji šire propagandu; uviđa da financijska kriza i razvoj novih formata digitalnih medija stvaraju ozbiljne probleme za kvalitetno novinarstvo;

47.  izražava zabrinutost zbog uporabe društvenih medija i internetskih platformi za kazneno kažnjiv govor mržnje i poticanje na nasilje te potiče države članice da prilagode i osuvremene zakonodavstvo za rješavanje tih aktualnih pitanja ili da cjelovito provode i primjenjuju postojeće zakonodavstvo u području govora mržnje, pa i na internetu; smatra da je potrebna veća suradnja s internetskim platformama i vodećim internetskim i medijskim društvima;

48.  poziva države članice da izrade i pobrinu se za okvir koji je nužan za kvalitetno novinarstvo i raznolikost informacija borbom protiv medijskih koncentracija, koje nepovoljno utječu na medijski pluralizam;

49.  napominje da medijsko obrazovanje pruža znanje i vještine te osnažuje građane da ostvaruju svoja prava na slobodu izražavanja, da kritički analiziraju medijski sadržaj i reagiraju na dezinformacije; stoga naglašava potrebu za podizanjem razine osviještenosti o rizicima od dezinformiranja donošenjem mjera o medijskoj pismenosti na svim razinama, pa i u okviru europskih informativnih kampanja o medijima, novinarskoj i uredničkoj etičnosti te poticanjem bolje suradnje s društvenim platformama i promicanjem zajedničkih inicijativa za rješavanje problema govora mržnje, poticanja na nasilje i diskriminacije na internetu;

50.  napominje da nijedna strategija meke sile ne može biti uspješna bez kulturne diplomacije i promicanja međukulturnog dijaloga između zemalja i u njima samima, u EU-u i izvan njega; stoga podržava dugoročne javne i kulturne diplomatske aktivnosti i inicijative kao što su stipendije i programi razmjene za studente i mlade stručnjake, uključujući inicijative za podršku međukulturnog dijaloga, jačanje kulturnih veza s EU-om i promicanje zajedničkog nasljeđa te pružanje odgovarajućeg osposobljavanja za osoblje delegacija EU-a i ESVD-a kako bi stekli odgovarajuće međukulturne vještine;

51.  vjeruje da bi javni mediji trebali pružiti primjer kako prenositi nepristrane i objektivne informacije pridržavajući se dobre prakse i etičkoga novinarstva;

52.  naglašava da se posebna pažnja treba posvetiti novim tehnologijama, uključujući digitalno emitiranje programa, mobilne komunikacije, internetske medije i društvene mreže, pa i one lokalne, koje omogućuju lakše širenje informacija i podizanje razine osviještenosti o europskim vrijednostima ugrađenima u Ugovorima; podsjeća na to da takvo komuniciranje moraju odlikovati visoki standardi i konkretne najbolje prakse te da se u njemu mora isticati utjecaj EU-a na treće zemlje, uključujući humanitarnu pomoć EU-a te prilike i prednosti koje uska suradnja s EU-om pruža građanima trećih zemalja, a posebno mladima, poput bezviznog režima ili izgradnje kapaciteta, mobilnosti i eventualno programa razmjene;

53.  ističe potrebu za time da novi portal europske politike susjedstva, koji se trenutačno izrađuje u okviru programa OPEN Neighbourhood, ne bude sastavljen samo od sadržaja posvećenoga stručnoj zajednici, nego da sadrži dio prilagođen i općoj javnosti; smatra da bi taj portal trebao sadržavati dio posvećen Istočnom partnerstvu u kojem će se na jednom mjestu nalaziti informacije o inicijativama koje su trenutačno rascjepkane na brojnim mrežnim stranicama;

54.  ističe potencijal popularne kulture i učenja kroz zabavu kao sredstava za izražavanje zajedničkih ljudskih vrijednosti i priopćavanje politika EU-a;

55.  naglašava svoju podršku inicijativama kao što su Baltički centar za izvrsnost medija u Rigi, Strateški komunikacijski centar izvrsnosti NATO-a ili Centar za izvrsnost Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji; ističe potrebu za korištenjem njihovim zaključcima i analizama te za jačanjem analitičkih kapaciteta EU-a na svim razinama; poziva Komisiju i države članice da pokrenu slične projekte, rade na stručnom usavršavanju novinara, podupiru nezavisne medijske centre i raznolikost u medijima, potiču umreživanje i suradnju među medijima i skupinama za strateško promišljanje te razmjenjuju najbolje prakse i informacije u tim područjima;

56.  osuđuje redovne napade na neovisne medije, novinare i aktiviste civilnoga društva u Rusiji i na okupiranim područjima, uključujući Krim od njegova nezakonita pripojenja; naglašava da su u Rusiji od 1999. deseci novinara ubijeni, netragom nestali ili su utamničeni; poziva Komisiju i države članice da povećaju zaštitu novinara u Rusiji i u susjedstvu EU-a te da podupiru rusko civilno društvo i ulažu u međuljudske kontakte; poziva na hitno oslobađanje novinara; napominje da EU jača odnose sa svojim istočnim partnerima i drugim susjednim zemljama te da također drži otvorenima komunikacijske linije s Rusijom; uviđa da bi najveća prepreka za ruske kampanje dezinformiranja bilo postojanje neovisnih i slobodnih medija u samoj Rusiji; smatra da bi postizanje toga trebalo biti cilj EU-a; poziva na posvećivanje posebne pozornosti i dostatnih sredstava za medijski pluralizam, lokalne medije, istraživačko novinarstvo i medije na stranim jezicima, osobito na ruskom, arapskom, novoperzijskom, turskom i urdskom te na drugim jezicima kojima govori stanovništvo podložno propagandi;

57.  podupire komunikacijske kampanje koje provode relevantni dionici u Siriji, Iraku i regiji (među ostalim u zemljama podrijetla stranih boraca) radi osporavanja istinitosti ideologije ISIS-a/Daiša i osude njegova kršenja ljudskih prava te radi suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu i govoru mržnje povezanima s drugim skupinama u regiji; poziva EU i njegove države članice da u dijalogu sa zemljama Bliskog istoka i sjeverne Afrike istaknu da su dobro upravljanje, odgovornost, transparentnost, vladavina prava i poštovanje ljudskih prava preduvjeti za zaštitu tih društava od širenja netolerantnih i nasilnih ideologija kojima se nadahnjuju terorističke organizacije kao što su ISIS/Daiš i al-Kaida; pri suočavanju sa sve većom prijetnjom ISIS-a/Daiša i drugih međunarodnih terorističkih organizacija, ističe potrebu za jačanjem suradnje na pitanjima sigurnosti sa zemljama koje imaju dugotrajno iskustvo u borbi s terorizmom;

58.  poziva visoku predstavnicu/potpredsjednicu Komisije i Vijeće da potvrde punu potporu EU-a provedbenom procesu koji je u tijeku i financijski doprinesu ostvarenju preporuka studije izvedivosti o inicijativama medija na ruskome jeziku u Istočnome partnerstvu i šire koju je 2015. provela Europska zaklada za demokraciju;

59.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, ESVD-u i NATO-u.

(1)

SL C 137E, 27.5.2010., str. 25.

(2)

SL L 434, 23.12.2015., str. 24.

(3)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0225.

(4)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0272.

(5)

Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0410.


MIŠLJENJE MANJINE

o strateškoj komunikaciji Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane

(2016/2030(INI))

Odbor za vanjske poslove, Izvjestiteljica: Anna Elżbieta Fotyga

Mišljenje manjine koje podnosi zastupnik GUE/NGL-a u Europskom parlamentu Javier Couso

U izvješću se utvrđuju dvije prijetnje u pogledu propagande: državni akter, Rusija, i terorističke skupine poput Daiša. Njime se želi riješiti radikalizacija i teroristička propaganda jačanjem suradnje država članica i EU-a. Međutim usredotočuje se na pružanju EU-u sredstava za podupiranje kampanja njegove strateške propagande, uglavnom protiv Rusije.

Odbijamo izvješće zbog sljedećih razloga:

•  Neodgovorno je državu poput Rusije smatrati prijetnjom na istoj razini kao i Daiš.

•  Njime se zagovara utrka EU-a oko sklapanja sporazuma o slobodnoj trgovini u Istočnom susjedstvu i šire, čime se promiče eskalacija napetosti s Rusijom i njezinom Euroazijskom ekonomskom unijom.

•  U njemu se ne odražava negativna i sve veća uloga EU-a u aktualnim sukobima u južnom i istočnom susjedstvu EU-a ni propaganda razvijena, uglavnom od SAD-a, radi legitimiranja njegovih prošlih intervencija poput one u Iraku koja je dovela do kaosa u regiji.

•  U njemu se ne potvrđuje vlastita propaganda o demokraciji EU-a kao jedinoj mogućoj, čime se ističe pretpostavljena superiornost koja može biti uvredljiva.

•  U njemu se paradoksalno zalaže za „neovisne medije” koje će podupirati EU.

Zahtijevamo:

-  da se Rusija ocijeni onakvom kakva jest: ključni partner EU-a i ključni svjetski akter, i u pogledu vanjske sigurnosti i u zajedničkoj borbi protiv Daiša

-  da se ukinu sankcije koje je EU nametnuo Rusiji, a koje štete građanima na objema stranama

-  da se obnovi dogovor o mirnoj suradnji s Rusijom kako bi se okončale napetosti

-  da se EU strogo odvoji od NATO-a

-  da se podupru međunarodni napori da se iskorijeni Daiš, u kojima Rusija ima ključnu ulogu, u okviru UN-a

-  da se radi na tome da se Daišu onemogući pristup financijskim i drugim sredstvima, pa i onima do kojih dolaze trgovanjem benzinom i oružjem, te da države članice u skladu s time preispitaju svoje odnose s nekim trećim zemljama kao što su Turska, Katar i Saudijska Arabija zbog njezine tolerantnosti prema nekim ekstremističkim organizacijama

-  da se teroristička propaganda i radikalizacija razriješe socijalnim ulaganjem i javnim uslugama te izbjegavanjem sve diskriminacije u odnosu na države članice.


MIŠLJENJE Odbora za kulturu i obrazovanje (23.6.2016)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o strateškoj komunikaciji Europske unije za borbu protiv propagande koju protiv nje provode treće strane

(2016/2030(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Bogdan Andrzej Zdrojewski

PRIJEDLOZI

Odbor za kulturu i obrazovanje poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da se u Uniji podrazumijeva da termin „propaganda” znači širenje ideja, koncepata, informacija i političkih doktrina u svrhu stvaranja ili mijenjanja javnoga mišljenja, dok se pod terminom „dezinformiranje” podrazumijeva hotimično širenje namjerno lažnih ili netočnih informacija;

B.  budući da se člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima jamči sloboda izražavanja, no određuje se i da ta sloboda može biti podvrgnuta formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama koji su propisani zakonom, a koji su nužni u demokratskom društvu;

C.  budući da se propaganda kojom se poziva na rat i zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje koje čini poticanje na diskriminaciju, neprijateljstvo ili nasilje zabranjuje zakonom u skladu s člankom 20. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;

D.  budući da se u članku 11. Povelje o temeljnim pravima Europske unije navodi da svatko ima pravo na slobodu izražavanja i da to pravo uključuje slobodu mišljenja te primanja i davanja informacija i ideja bez upletanja tijela vlasti i bez obzira na granice;

1.  napominje da su dezinformiranje i propaganda dio hibridnog ratovanja; stoga naglašava potrebu za podizanjem razine osviještenosti i pokazivanjem odlučnosti institucijskom/političkom komunikacijom, istraživanjem u skupinama za strateško promišljanje/znanstvenoj zajednici, kampanjama na društvenim mrežama, inicijativama građanskog društva, medijskom pismenošću i drugim korisnim mjerama;

2.  ističe da strategija protueuropske propagande i dezinformacija koju provode treće zemlje može poprimiti razne oblike i obuhvaćati, ponajprije, tradicionalne medije, društvene mreže, školske programe i političke stranke u Europskoj uniji i izvan nje;

3.  ustraje na tome da se pravi razlika između propagande i kritike;

4.  ističe da iako svaka kritika Europske unije ili njezinih politika nije nužno propaganda ili dezinformacija, posebno u kontekstu političkog izražavanja, slučajevi manipulacije ili potpore povezani s trećim zemljama kojima je cilj raspirivati ili pojačati tu kritiku razlog su da se ispita pouzdanost tih poruka;

5.  ističe da iako treba zauzeti stav protiv protueuropske propagande i dezinformacija koje šire treće zemlje, time se ne bi trebalo dovesti u pitanje važnost održavanja konstruktivnih veza s trećim zemljama i toga da one postanu strateški partneri u suočavanju sa zajedničkim izazovima;

6.  pozdravlja usvajanje akcijskog plana za stratešku komunikaciju i uspostavu radne skupine East StratCom unutar Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) u cilju priopćavanja politika EU-a i borbe protiv propagande i dezinformacija protiv EU-a; poziva na to da se strateška komunikacija dodatno intenzivira; smatra da bi učinkovitost i transparentnost rada radne skupine East StratCom trebalo dodatno poboljšati; poziva ESVD da izradi kriterije za mjerenje učinkovitosti njezina rada; naglašava važnost jamčenja dostatnog financiranja i broja osoblja radne skupine;

7.  napominje da Pregled dezinformacija (Disinformation Review) koji je objavila radna skupina East StratCom mora ispunjavati standarde propisane u Deklaraciji Međunarodne federacije novinara o načelima postupanja novinara; ističe da taj pregled mora biti sastavljen na odgovarajući način, bez uporabe uvredljivog rječnika ili vrijednosnih sudova; poziva radnu skupinu East StratCom da preispita kriterije kojima se koristila pri sastavljanju tog pregleda;

8.  smatra da bi donošenje mjera kojima bi se ciljnoj publici pružile prikladne i interesantne informacije o aktivnostima EU-a, europskim vrijednostima i drugim pitanjima od javnog interesa mogla biti učinkovita strategija za suzbijanje protueuropske propagande te naglašava da bi se suvremene tehnologije i društvene mreže mogle koristiti u te svrhe;

9.  ističe da islamističke terorističke organizacije, posebno ISIS i Al-Kaida, vode aktivne informacijske kampanje kako bi ugrozile europske vrijednosti i interese; u tom pogledu naglašava važnost posebne strategije za suzbijanje islamističke protueuropske propagande i dezinformacija;

10.  ističe da bi nepristrano, pouzdano i objektivno informiranje i protok informacija o događanjima u državama EU-a koje se temelje na činjenicama spriječilo širenje propagande koju provode treće zemlje;

11.  naglašava potrebu za jačanjem medijskog pluralizma i objektivnosti, nepristranosti i neovisnosni medija u Europskoj uniji i njezinu susjedstvu, pa i kada je riječ o nedržavnim akterima, između ostalog pružanjem podrške novinarima i razvojem programa izgradnje kapaciteta za medijske subjekte, poticanjem partnerstva i mreža za razmjenu informacija kao što su platforme za dijeljenje sadržaja, istraživanjem u području medija, mogućnostima osposobljavanja za novinare i stažiranja u medijima sa sjedištem u EU-u radi razmjene najboljih praksi;

12.  naglašava važnu ulogu kvalitetnog obrazovanja u novinarstvu i osposobljavanja unutar EU-a i izvan njega kako bi se ponudile kvalitetne novinarske analize i visoki izdavački standardi; tvrdi da promicanje europskih vrijednosti slobode tiska i izražavanja te medijskog pluralizma podrazumijeva podržavanje progonjenih i pritvorenih novinara i boraca za ljudska prava u trećim zemljama;

13.  zalaže se za jaču suradnju između institucija EU-a, Europske zaklade za demokraciju, Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi, Vijeća Europe i država članica kako bi se izbjegla preklapanja i ostvarila sinergija u sličnim aktivnostima;

14.  zaprepašten je velikim problemima u pogledu neovisnosti i slobode medija u određenim državama članicama EU-a, kao što o tome izvještavaju međunarodne organizacije poput Novinara bez granica; poziva EU i države članice da poduzmu odgovarajuće mjere za poboljšanje trenutačne situacije u sektoru medija, ne bi li se time postiglo i to da vanjsko djelovanje EU-a kojim se podržava sloboda, nepristranost i neovisnost medija bude kredibilno;

15.  naglašava da je potrebno više sredstava za pružanje potpore medijima u zemljama europske susjedske politike koje su obuhvaćene europskim instrumentima demokracije; u tom pogledu poziva Komisiju da se pobrine za to da u cijelosti iskoristi postojeće instrumente poput Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava, europske susjedske politike, Istočnog partnerstva, Opservatorija za slobodu medija (Media Freedom Watch) i Europske zaklade za demokraciju kako bi se zaštitila medijska sloboda i pluralizam;

16.  izražava zabrinutost zbog uporabe društvenih medija i internetskih platformi za kazneno kažnjiv govor mržnje i poticanje na nasilje te potiče države članice da prilagode i osuvremene zakonodavstvo za rješavanje tih aktualnih pitanja ili da cjelovito provode i primjenjuju postojeće zakonodavstvo u području govora mržnje, pa i na internetu; smatra da je potrebna veća suradnja s internetskim platformama i vodećim internetskim i medijskim društvima;

17.  poziva države članice da izrade i pobrinu se za okvir koji je nužan za kvalitetno novinarstvo i raznolikost informacija borbom protiv medijskih koncentracija, koje nepovoljno utječu na medijski pluralizam;

18.  napominje da medijsko obrazovanje pruža znanje i vještine te osnažuje građane da ostvare svoja prava na slobodu izražavanja i kako bi kritički analizirali medijski sadržaj i reagirali na dezinformacije; stoga naglašava potrebu za podizanjem razine osviještenosti o rizicima od dezinformiranja donošenjem mjera o medijskoj pismenosti na svim razinama, pa i u okviru europskih informativnih kampanja o medijima, novinarskoj i uredničkoj etičnosti te poticanjem bolje suradnje s društvenim platformama i promicanjem zajedničkih inicijativa za rješavanje problema govora mržnje, poticanja na nasilje i diskriminacije na internetu;

19.  napominje da nijedna strategija meke sile ne može biti uspješna bez kulturne diplomacije i promicanja međukulturnog dijaloga između zemalja i u njima samima, u EU-u i izvan njega; stoga podržava dugoročne javne i kulturne diplomatske aktivnosti i inicijative kao što su stipendije i programi razmjene za studente i mlade stručnjake, uključujući inicijative za podršku međukulturnog dijaloga, jačanje kulturnih veza s EU-om i promicanje zajedničkog nasljeđa te pružanje odgovarajućeg osposobljavanja za osoblje delegacija EU-a i ESVD-a kako bi stekli odgovarajuće međukulturne vještine;

20.  čvrsto je uvjeren da bi vanjsko djelovanje Europske unije trebalo izbjegavati svaki oblik propagande ne bi li se na taj način dosljedno promicala načela iz članka 21. Ugovora o Europskoj uniji;

21.  potvrđuje da učinkovita komunikacijska strategija u raspravu o mjerama EU-a mora uključiti lokalne zajednice, pružiti podršku međuljudskom kontaktu i dati primjerenu važnost kulturnim i društvenim razmjenama kao ključnim platformama u borbi protiv nevolja s kojima se susreće lokalno stanovništvo; podsjeća na to da delegacije EU-a moraju u tom pogledu održavati izravan kontakt s lokalnim dionicima i predstavnicima civilnog društva;

22.  naglašava da se poticanje na mržnju, nasilje ili rat ne može „skrivati” iza slobode izražavanja; potiče pokretanje pravnih inicijativa u tom pogledu kako bi se ponudila viša razina odgovornosti pri postupanju s dezinformacijama;

23.  naglašava važnost učinkovite i dosljedne unutarnje i vanjske komunikacije o politikama EU-a te komunikacije po mjeri s određenim regijama, u što se ubraja i pristup informacijama na lokalnim jezicima; pozdravlja u tom kontekstu izradu internetskih stranica ESVD-a na ruskom kao prvi korak u pravom smjeru i potiče na to da se internetske stranice ESVD-a prevedu na više jezika, npr. arapski i turski;

24.  naglašava da se posebna pažnja treba posvetiti novim tehnologijama, uključujući digitalno emitiranje programa, mobilne komunikacije, internetske medije i društvene mreže, pa i one lokalne, koje omogućuju lakše širenje informacija i podizanje razine osviještenosti o europskim vrijednostima utjelovljenima u Ugovorima; podsjeća na to da takvo komuniciranje moraju odlikovati visoki standardi i konkretne najbolje prakse te da se u njemu mora isticati utjecaj EU-a na treće zemlje, uključujući humanitarnu pomoć EU-a te prilike i prednosti koje uska suradnja s EU-om pruža građanima trećih zemalja, a posebno mladima, poput bezviznog režima ili izgradnje kapaciteta, mobilnosti i eventualno programa razmjene;

25.  izražava zabrinutost zbog toga što su vijesti o EU-u često vrlo tehničke naravi, zbog čega su te informacije publici nerazumljive i nezanimljive; naglašava da je komunikacijske materijale nužno usmjeriti na stvarni sadržaj i bit političkih sastanaka, inicijativa i projekata te njihov naknadni regionalni utjecaj, i to uporabom razumljivih, inovativnih i kreativnih metoda širenja te poziva na to da se u skladu s navedenim relevantne mrežne stranice EU-a propisno izmjenjuju i ažuriraju;

26.  ističe potrebu za time da novi portal europske politike susjedstva, koji se izrađuje u okviru programa OPEN Neighbourhood, ne bude sastavljen samo od sadržaja posvećenoga stručnoj zajednici, nego da bude prilagođen i općoj javnosti; smatra da bi taj portal trebao sadržavati dio posvećen Istočnom partnerstvu u kojem će se na jednom mjestu nalaziti informacije o inicijativama koje su trenutačno rascjepkane na brojnim mrežnim stranicama;

27.  ističe potencijal popularne kulture i učenja kroz zabavu kao sredstava za izražavanje zajedničkih ljudskih vrijednosti i priopćavanje politika EU-a.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

21.6.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

25

3

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Isabella Adinolfi, Dominique Bilde, Andrea Bocskor, Nikolaos Chountis, Silvia Costa, Mircea Diaconu, Angel Dzhambazki, María Teresa Giménez Barbat, Giorgos Grammatikakis, Petra Kammerevert, Svetoslav Hristov Malinov, Curzio Maltese, Stefano Maullu, Luigi Morgano, Momchil Nekov, Michaela Šojdrová, Yana Toom, Helga Trüpel, Sabine Verheyen, Bogdan Brunon Wenta, Bogdan Andrzej Zdrojewski, Milan Zver, Krystyna Łybacka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Rosa D’Amato, Santiago Fisas Ayxelà, Eider Gardiazabal Rubial, Zdzisław Krasnodębski, Ernest Maragall, Emma McClarkin, Liliana Rodrigues


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

10.10.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

33

8

14

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Petras Auštrevičius, Mario Borghezio, Elmar Brok, Klaus Buchner, Lorenzo Cesa, Aymeric Chauprade, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Mark Demesmaeker, Eugen Freund, Michael Gahler, Iveta Grigule, Richard Howitt, Sandra Kalniete, Manolis Kefalogiannis, Tunne Kelam, Afzal Khan, Janusz Korwin-Mikke, Andrey Kovatchev, Eduard Kukan, Ilhan Kyuchyuk, Ryszard Antoni Legutko, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Ramona Nicole Mănescu, David McAllister, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Alojz Peterle, Tonino Picula, Kati Piri, Jaromír Štětina, Charles Tannock, Ivo Vajgl, Johannes Cornelis van Baalen, Geoffrey Van Orden

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Neena Gill, María Teresa Giménez Barbat, Ana Gomes, Rebecca Harms, Marek Jurek, Othmar Karas, Javi López, Antonio López-Istúriz White, Urmas Paet, Eleni Theocharous, Traian Ungureanu, Paavo Väyrynen

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Edward Czesak, Heidi Hautala, Emilian Pavel, Mylène Troszczynski, Michaela Šojdrová

Posljednje ažuriranje: 9. studenog 2016.Pravna napomena