Postupak : 2016/2063(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0302/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0302/2016

Rasprave :

PV 21/11/2016 - 12
CRE 21/11/2016 - 12

Glasovanja :

PV 22/11/2016 - 5.6

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0433

IZVJEŠĆE     
PDF 452kWORD 53k
18. listopada 2016.
PE 584.196v02-00 A8-0302/2016

o Godišnjem izvješću Europske središnje banke za 2015.

(2016/2063(INI))

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku

Izvjestitelj: Ramon Tremosa i Balcells

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Godišnjem izvješću Europske središnje banke za 2015.

(2016/2063(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Godišnje izvješće Europske središnje banke za 2015.,

–  uzimajući u obzir članak 284. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 1. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 15.,

–  uzimajući u obzir članak 132. stavak 1. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0302/2016),

A.  budući da je predsjednik Draghi o mogućem istupanju Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije ispravno rekao da će „razmjeri do kojih će to utjecati na gospodarske perspektive ovisiti o vremenskom okviru, razvoju i konačnom ishodu predstojećih pregovora. Do sada se gospodarstvo europodručja pokazalo otpornim, no zbog te nesigurnosti naš osnovni scenarij i dalje je podložan negativnim rizicima” te dodao da je „bez obzira na vrstu odnosa koja će se uspostaviti između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine, izuzetno važno da se poštuje integritet jedinstvenog tržišta. Bilo koji ishod trebao bi zajamčiti da se na sve sudionike primjenjuju ista pravila”;

B.  budući da se prema najnovijoj proljetnoj prognozi Komisije nakon rasta od 1,7 % 2015. u europodručju očekuje skroman i geografski neujednačen realan rast od 1,6 % 2016. i 1,8 % 2017. godine;

C.  budući da se prema navedenoj prognozi u europodručju očekuje pad nezaposlenosti s 10,9 % na kraju 2015. godine na 9,9 % na kraju 2017.; budući da je nejednakost među stopama nezaposlenosti u državama članicama 2015. nastavila rasti i kreće se u rasponu od 4,6 % u Njemačkoj do 24,9 % u Grčkoj;

D.  budući da će prema istoj prognozi državni dug u europodručju postupno pasti s 2,1 % 2015. na 1,9 % 2016. te 1,6 % 2017. godine i da se prvi put od početka krize predviđa pad omjera državnog duga i BDP-a, iako se postupak Komisije u slučaju prekomjernog deficita provodi u još četiri zemlje europodručja: Francuskoj, Španjolskoj, Grčkoj i Portugalu; budući da su Cipar, Irska i Slovenija makroekonomskim programima uspješno smanjile svoj deficit na razinu ispod referentne vrijednosti od 3 % BDP-a;

E.  budući da se prema navedenoj prognozi za europodručje očekuje vanjski suficit od približno 3 % BDP-a i 2016. i 2017. godine; budući da bi istupanje Ujedinjene Kraljevine po nepovoljnim uvjetima moglo imati negativan utjecaj na trgovinsku bilancu i Europske unije i Ujedinjene Kraljevine s obzirom na to da je Ujedinjena Kraljevina jedan od glavnih trgovinskih partnera europodručja;

F.  budući da se člankom 127. stavkom 5. UFEU-a od Europskog sustava središnjih banaka zahtijeva da pridonose očuvanju financijske stabilnosti;

G.  budući da se člankom 127. stavkom 2. UFEU-a od Europskog sustava središnjih banaka zahtijeva „promicanje nesmetanog funkcioniranja platnih sustava”;

H.  budući da će prema projekcijama ESB-a iz rujna 2016. prosječna stopa inflacije u europodručju, nakon što se 2015. zadržala na nuli, ostati blizu te razine 2016. (0,2 %) i dosegnuti 1,2 % 2017. te 1,6 % 2018. godine; budući da se niska stopa inflacije prethodnih godina među ostalim može pripisati prvenstveno niskim cijenama energije;

I.  budući da je zbog konsolidacije demografskih trendova, i dalje niskih cijena energije te punog učinka trgovinske i financijske globalizacije na europsko društvo, u kojemu vlada visoka stopa nezaposlenosti, sve teže ostvariti ciljanu inflaciju; budući da ti deflacijski pritisci doprinose manjku ulaganja i slabe ukupnu potražnju;

J.  budući da je u ožujku 2015. ESB pokrenuo prošireni program kupnje vrijednosnih papira (APP – engl. Asset Purchase Programme) u vrijednosti od 1,1 bilijuna EUR, koji je prvotno trebao trajati do rujna 2016.;

K.  budući da je taj program naknadno unaprijeđen te će se kupnja vrijednosnih papira provoditi do ožujka 2017. u ukupnom iznosu koji bi trebao biti približno 1,7 bilijuna EUR, a popis prikladnih vrijednosnih papira proširen je kako bi se njime obuhvatile korporativne obveznice nefinancijskih društava te obveznice regionalnih i lokalnih vlada; budući da se pojavila zabrinutost da razine rizika u bilanci ESB-a rastu;

L.  budući da je ESB od početka svojeg programa kupnje kupio vrijednosne papire osigurane imovinom (ABS – engl.asset-backed securities) u iznosu od 19 094 milijuna EUR;

M.  budući da je ESB dodatno ublažio svoj monetarni stav snižavanjem svojih ključnih interventnih stopa na nikad prije zabilježene razine, pri čemu su u ožujku 2016. glavne operacije refinanciranja (MRO – engl. main refinancing operations) smanjene na 0 %, a mogućnost depozita na –0,40 %; budući da ESB bankama nudi poticaje za kreditiranje i u tu svrhu provodi dodatan niz ciljanih operacija dugoročnog refinanciranja (TLTRO-II);

N.  budući da je prema ESB-u cilj uspostave jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM – engl. Single Supervisory Mechanism) dosljedna primjena mikrobonitetnog nadzora i provedbe u cijelom europodručju radi osiguravanja jednakih uvjeta poslovanja banaka i nametanja opće metodologije ocjenjivanja;

O.  budući da predsjednik ESB-a podsjeća da su u europodručju prijeko potrebne strukturne reforme;

P.  budući da ESB podržava jednostavan, transparentan i standardiziran okvir sekuritizacije i stoga smanjene kapitalne zahtjeve, što će oživjeti i tržišta sekuritizacije i financiranje gospodarstva realnog sektora;

Q.  budući da je člankom 123. UFEU-a i člankom 21. Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke zabranjeno monetarno financiranje vlada;

1.  ističe da se u europodručju nastavlja negativan utjecaj visoke stope nezaposlenosti, pretjerano niske inflacije i velikih makroekonomskih neravnoteža, uključujući neravnotežu bilanci tekućih računa, te da se uza sve to europodručje suočava s vrlo niskom razinom rasta produktivnosti, što je posljedica manjka ulaganja, koje je 10 postotnih bodova ispod razine prije krize, neprovođenja strukturnih reformi i niske domaće potražnje; napominje da visoka razina javnog duga i posebno izuzetno mnogo loših kredita i još uvijek nedovoljno kapitaliziran bankovni sektor u nekim državama članicama još uvijek uzrokuju fragmentiranost financijskog tržišta europodručja, smanjujući time manevarski prostor za pružanje podrške najkrhkijim gospodarstvima; ističe da u tim državama članicama samo dobre fiskalne politike i socijalno uravnotežene strukturne reforme usmjerene na povećanje produktivnosti mogu dugoročno potaknuti održiva poboljšanja u gospodarstvu;

2.  ističe da se zahvaljujući svom federalnom karakteru Europska središnja banka, u kojoj države članice nemaju mogućnost veta, mogla odlučno uhvatiti ukoštac s krizom;

3.  uviđa da su u tom vrlo složenom okruženju i u kontekstu rizika duljeg razdoblja niske inflacije izvanredne mjere ESB-a za podizanje inflacije na razinu srednjoročnog cilja od 2 % bile u okviru njegova mandata, kako je utvrđen u članku 127. UFEU-a, te da nisu protuzakonite(1); napominje da su se, nakon pokretanja APP-a u ožujku 2015. i uslijed programa ciljanih operacija dugoročnog financiranja (TLTRO) usmjerenih na realno gospodarstvo, financijski uvjeti malo popravili, čime je počeo oporavak kreditiranja poduzeća i kućanstava u europodručju; napominje da su te mjere također doprinijele smanjenju razlika među prinosima obveznica nekih država europodručja; napominje da poboljšanja nisu jednako utjecala na sve države članice i da je potražnja za kreditima u nekim državama članicama i dalje slaba;

4.  naglašava da je ESB u lipnju 2016. započeo s novom serijom od četiri ciljane operacije dugoročnog refinanciranja (TLTRO II); ističe da se poticajna struktura tog programa promijenila u usporedbi s izvornim TLTRO-om jer će neke banke moći pozajmljivati uz negativne kamatne stope čak i ako ne povećaju svoje neto kreditiranje realnog gospodarstva;

5.  zabrinut je zbog činjenice da ponudom likvidnosti uz negativne kamatne stope i ukidanjem zahtjeva da banke vrate novčana sredstva ako ne ostvare svoju referentnu stopu kreditiranja, ESB slabi vezu između osiguravanja likvidnosti središnje banke i kreditiranja realnoga gospodarstva, što je bila temeljna ideja TLTRO-a;

6.  pozdravlja kategoričko obećanje Europske središnje banke iz kolovoza 2012. da će „učiniti što god je potrebno” da bi obranila euro, što je bilo ključno za osiguravanje financijske stabilnosti europodručja;

7.  vjeruje da bi se učinak APP-a u europskom gospodarstvu osjetio još i više da je bio popraćen učinkovitim i socijalno uravnoteženim strukturnim reformama za povećanje konkurentnosti europskog gospodarstva te da je među ostalim uključivao intenzivniju kupnju obveznica koju provodi EIB, posebice u vezi s projektima TEN-T i TEN-E (projekti s dokazanom europskom dodanom vrijednošću u socijalnom i gospodarskom kontekstu) te sekuritizirane kredite za MSP-ove; poziva ESB da izradi studiju o analizi utjecaja koji bi APP imao kada bi na sekundarnim tržištima mogao otkupljivati javni dug država članica izravno povezan s rashodima za ulaganje i istraživanje; zabrinut je zbog mogućnosti da se stanje na tržištu naruši izravnom kupnjom obveznica koje su izdale nefinancijske korporacije u okviru programa kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora (CSPP – Corporate Sector Purchase Programme), što bi moglo biti opravdano u sadašnjim okolnostima;

8.  slaže se s predsjednikom ESB-a Marijom Draghijem da se samo jedinstvenom monetarnom politikom ne može potaknuti ukupna potražnja ako je na razini država članica ne prate dobre fiskalne politike te ambiciozni i socijalno uravnoteženi programi strukturnih reformi; podsjeća da je prema mandatu iz primarnog zakonodavstva u Ugovorima EU-a glavni cilj ESB-a jamčiti stabilnosti cijena kako bi se zajamčilo stabilno okruženje koje potiče ulaganja; smatra da sama monetarna politika nije prikladan alat za rješavanje strukturnih problema europske ekonomije; ističe da očekivani gospodarski oporavak ne može nadomjestiti nužne strukturne reforme; skreće pozornost na nedavne studije i rasprave o mogućem padu neutralnih kamatnih stopa zabilježenih u posljednjih deset godina diljem svijeta; ističe da bi takva situacija vjerojatno dovela do ograničenije i manje učinkovite monetarne politike jer bi rizik dostizanja nulte donje granice bio češći;

9.  slaže se da bi diversificirano i integrirano tržište kapitala koje dobro funkcionira podupiralo kanale za prijenos jedinstvene monetarne politike; u tom kontekstu poziva na postupan dovršetak i cjelovitu provedbu bankovne unije te da države članice u potpunosti poštuju povezano zakonodavstvo, kao i na stvaranje unije tržišta kapitala jer bi to bio odlučujući korak prema unaprjeđenju učinkovitosti jedinstvene monetarne politike i ublažavanju rizika koji proizlaze iz šoka u financijskom sektoru; smatra da je rješavanje problema loših kredita od ključne važnosti za nacionalne bankarske sektore koji su najviše pogođeni kako bi se ponovno uspostavio neometan prijenos monetarne politike u cijelom području;

10.  ističe da bi prilikom provedbe strukturnih i socijalno uravnoteženih reformi u gospodarstvu i na tržištu rada trebalo u potpunosti uzimati u obzir i demografski deficit u Europi kako bi se riješili deflacijski pritisci i stvorili poticaji za uspostavljanje uravnoteženije demografske strukture, što bi olakšalo održavanje ciljne inflacije na razini od približno 2 %; naglašava opasnost od negativnih investicijskih očekivanja u slučaju demografski nepovoljnih trendova;

11.  međutim, napominje da se ne očekuje da će se inflacija približiti srednjoročnom cilju od 2 % tijekom 2017., iako su rizici utjecaja i učinci prelijevanja nekonvencionalnih mjera bili značajni, posebice u pogledu uvjeta financiranja banaka na periferiji; napominje da trenutačni oporavak u bankovnom i tržišnom kreditiranju nije geografski ravnomjerno raspoređen među državama članicama te do sada nije u cijelosti imao očekivani učinak na postojeći investicijski jaz u europodručju; naglašava da je manjak ulaganja uzrokovan ne samo izostankom pristupa financijskim sredstvima, nego i slabom potražnjom za kreditima, te da je nužno promicati strukturne reforme kojima se izravno omogućuju ulaganja i otvaranje radnih mjesta; skreće pozornost na smanjenu dostupnost visoko kvalitetne imovine koju međunarodni investitori prihvaćaju na međunarodnoj razini;

12.  ističe da su, usprkos vrlo ograničenim učincima na realno gospodarstvo, banke mogle pristupiti financijskim sredstvima uz gotovo nikakve ili vrlo male troškove, čime su njihove bilance izravno subvencionirane; žali zbog činjenice da se obujam tih subvencija ne prati niti objavljuje, iako očito predstavljaju fiskalni učinak prelijevanja monetarne politike, te da nije strogo uvjetovan u smislu toga ulaže li se i kako se ulaže; inzistira na tome da bi sve slične izvanredne mjere trebale biti popraćene mjerama za ublažavanje poremećaja tržišta i gospodarstva;

13.  žali zbog postojećih nerazmjera, iako se oni postupno smanjuju, između stopa financiranja za MSP-ove i onih za veća trgovačka društva i između kamatnih stopa na male i velike kredite te zbog razlika u uvjetima kreditiranja za MSP-ove u različitim zemljama europodručja, no svjestan je granica onoga što se monetarnom politikom u tom pogledu može postići; naglašava da stalna potreba za prilagodbama bilance banaka utječe na dostupnost kredita za MSP-ove u nekim državama članicama; osim toga, naglašava opasnost od mogućeg daljnjeg narušavanja tržišnog natjecanja ESB-ovom kupnjom obveznica velikih poduzeća na tržištu kapitala, pri čemu osnovni kriteriji prihvatljivosti ne bi smjeli dovoditi do daljnjeg narušavanja, posebno s obzirom na okvir rizika, iz čega MSP-ovi ne bi smjeli biti isključeni;

14.  ističe da bi duže razdoblje nepromjenjive krivulje prinosa moglo smanjiti profitabilnost banaka, posebno ako ne prilagode svoje poslovne modele, te da bi moglo uzrokovati potencijalne rizike, posebice za privatnu štednju te mirovinske i osiguravajuće fondove; upozorava da bi se zbog pada profitabilnosti banaka mogla smanjiti njihova spremnost da razvijaju aktivnost kreditiranja; posebice ukazuje na negativan učinak takve kamatne politike na lokalne i regionalne banke te štedionice čija financijska sredstva u vrlo niskom udjelu potječu s financijskih tržišta, te na rizike u osiguravateljskom i mirovinskom sektoru; stoga poziva na posebno i stalno praćenje alata negativne kamatne stope, njegove provedbe i učinaka; naglašava da je okončanjem te politike izrazito niskih (negativnih) kamata potrebno upravljati pravilno, razborito i pravodobno;

15.  razumije razlog uvođenja negativne kamatne stope, no i dalje je zabrinut zbog potencijalnih posljedica politike negativnih kamatnih stopa za štediše pojedince i financijsku ravnotežu mirovinskih sustava te u pogledu nastanka balona na tržištu imovine; zabrinut je zbog činjenice da su kamate za dugoročnu štednju u nekim državama članicama niže od stope inflacije; vjeruje da bi zbog demografskih trendova i kulturnih sklonosti štednji ti negativni učinci na prihode mogli dovesti do povećanja stope štednje kućanstava, što bi naštetilo domaćoj potražnji u europodručju; upozorava da bi koristi od daljnjeg snižavanja stopa na depozite kod ESB-a u negativnom smjeru mogle biti ograničene zbog silazne rigidnosti kamatne stope na depozite;

16.  i dalje je zabrinut zbog još uvijek značajnih razina neutržive imovine i vrijednosnih papira osiguranih imovinom predloženih kao kolateral eurosustavu u okviru njegovih operacija refinanciranja; ponovno traži od ESB-a da ponudi informacije o tome koje su središnje banke prihvatile takve vrijednosne papire te da otkrije metode vrednovanja takve imovine; naglašava da bi to otkrivanje bilo korisno u svrhu parlamentarnog nadzora nad nadzornim zadacima dodijeljenima ESB-u;

17.  traži od ESB-a da prouči kako se u prijenosu monetarne politike države članice s centraliziranim i koncentriranim bankovnim sektorima razlikuju od onih s raznovrsnijom mrežom lokalnih i regionalnih banaka te kako se razlikuju države koje se za financiranje gospodarstva više oslanjaju na banke od onih koje se više oslanjaju na tržišta kapitala;

18.  poziva ESB da pažljivo ocijeni rizik ponovnog stvaranja balona na tržištu imovine i nekretnina zbog njegove politike izrazito niskih (negativnih) kamatnih stopa, posebno u pogledu jakog porasta kreditnih volumena i nerazmjerno visokih cijena u sektoru nekretnina, posebice u nekim velikim gradovima, te smatra da bi u tom kontekstu ESB u suradnji s Europskim odborom za sistemske rizike trebao pripremiti prijedloge za izradu posebnih makrobonitetnih preporuka;

19.  traži od Komisije da osmisli prijedloge za poboljšanje makrobonitetnog nadzora i alata politike dostupnih za ublažavanje rizika u usporednom bankarskom sustavu u svjetlu upozorenja ESB-a na to da su, s obzirom na stabilan rast nebankovnog kreditnog posredovanja na 22 bilijuna EUR u imovini tijekom posljednjeg desetljeća, potrebne dodatne inicijative za praćenje i ocjenjivanje ranjivosti rastućeg usporednog bankarskog sektora;

20.  podržava ocjenu ESB-a u pogledu toga da postojećem paketu CRR/CRD IV (Uredba o kapitalnim zahtjevima/Direktiva o kapitalnim zahtjevima) nedostaju određene mjere kojima bi se također mogle učinkovito rješavati određene vrste sistemskog rizika, poput i.) različitih mjera na strani aktive, kao što su primjena ograničenja za omjer kredita i vrijednosti, omjer kredita i prihoda ili omjer otplate duga i prihoda te ii.) uvođenje različitih ograničenja izloženosti koja nisu obuhvaćena sadašnjom definicijom velikih izloženosti; potiče Komisiju da u tom pogledu preispita potrebu za zakonskim prijedlozima; napominje da bi se neke od tih mjera već mogle integrirati u kontekst tekućeg zakonodavnog rada na prijedlogu o EDIS-u;

21.  ističe da, u skladu s ulogom ESB-a u pogledu osiguravanja likvidnosti Grčke u lipnju 2015. i raspravama Upravnog vijeća ESB-a o solventnosti ciparskih banaka koje su procurile, konceptu „insolventnosti”, na kojemu se temelji pružanje kredita za likvidnost središnje banke institucijama u europodručju, nedostaje dovoljna razina jasnoće i pravne sigurnosti s obzirom na to da se ESB prethodnih godina naizmjence služio statičkim konceptom solventnosti (na temelju toga ispunjava li banka u određenom trenutku minimalne kapitalne zahtjeve) i dinamičkim konceptom (na temelju scenarija testiranja otpornosti na stres usmjerenih na budućnost) kako bi se opravdao nastavak ili ograničenje pružanja hitne likvidnosne pomoći; ističe da taj nedostatak jasnoće treba riješiti kako bi se zajamčila pravna sigurnost i ojačala financijska stabilnost;

22.  prima na znanje da predsjedništvo ESB-a priznaje da politike ESB-a imaju distribucijske posljedice što utječe na nejednakosti te prima na znanje procjenu ESB-a da bi snižavanje troškova kreditiranja građanstva i MSP-ova uz istovremeno povećanje zaposlenosti u europodručju moglo djelomično ublažiti te distribucijske učinke;

23.  napominje da su zbog programa kupnje vrijednosnih papira ESB-a prinosi na obveznice u većini država članica pali na nikad niže razine; upozorava na opasnost pretjerano visokih vrednovanja na tržištima obveznica koje bi bilo teško držati pod kontrolom ako kamatne stope zbog nedovoljno snažnog oporavka ponovno počnu rasti, posebice u zemljama u kojima se provodi postupak u slučaju prekomjernog deficita ili koje imaju velik javni dug; ističe da iznenadno podizanje kamatnih stopa s trenutačno niskih razina na krivulji prinosa nosi velike tržišne rizike za financijske institucije sa značajnim udjelom financijskih instrumenata čija je vrijednost zasnovana na tržišnoj vrijednosti;

24.  naglašava da Europski sustav središnjih banaka (ESSB) pri kupnji državnih obveznica država članica europodručja na sekundarnom tržištu mora ispuniti preduvjete koje je utvrdio Sud:

– kupnje se ne objavljuju,

– obujam kupnji ograničen je od samog početka,

– postoji minimalno razdoblje između izdavanja državnih obveznica i trenutka kada ih ESSB kupi, koje je utvrđeno od samog početka i kojim se sprječava narušavanje uvjeta izdavanja,

– ESSB kupuje samo državne obveznice onih država članica koje imaju pristup tržištu obveznica, što omogućuje financiranje tih obveznica,

– kupljene se obveznice samo u iznimnim slučajevima drže do dospijeća, a kupnje se ograničavaju ili prekidaju te se kupljene obveznice ponovno stavljaju na tržište ako postane nepotrebno nastaviti intervenciju;

25.  svjestan je činjenice da se neke države članice možda koriste politikom izrazito niskih (negativnih) kamatnih stopa kako bi odgodile potrebne strukturne reforme i konsolidaciju svojeg primarnoga javnog deficita, ponajprije na razini središnje države, i u tom kontekstu podsjeća na obveze u okviru Pakta o stabilnosti i rastu; svjestan je da su negativne kamatne stope javnog duga jedan od razloga koji doprinosi proračunskom višku u nekim državama članicama; napominje da bi trebalo uskladiti nacionalne gospodarske politike, posebice unutar europodručja; ističe da će neizbježan postupak napuštanja nekonvencionalne monetarne politike biti vrlo složen i da će ga trebati pažljivo isplanirati kako bi se izbjegli negativni šokovi na tržištima kapitala;

26.  pozdravlja objavljivanje zapisnika sa sastanka Vijeća te odluku o objavljivanju sporazuma o neto financijskoj imovini između ESB-a i nacionalnih središnjih banaka; potiče ESB da nastavi ulagati napore u transparentnost; podsjeća ESB da politika ugovora o radu mora biti u skladu s boljim praksama;

27.  podsjeća da je neovisnost ESB-a u provedbi monetarne politike, kao što je utvrđeno u članku 130. UFEU-a, ključna za održavanje stabilnosti cijena; poziva sve vlade da izbjegavaju izjave u kojima dovode u pitanje ulogu te institucije, koju ona vrši u okviru svoga mandata;

28.  poziva Europsku središnju banku da u okviru zadaća koje su joj dodijeljene u području nadzora nad bankama posebnu pozornost posveti načelu proporcionalnosti;

29.  podsjeća na podjelu zadaća između Europske središnje banke i Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA); naglašava da ESB ne bi trebao postati tijelo koje će de facto postavljati standarde za banke izvan SSM-a;

30.  prima na znanje da je Upravno vijeće ESB-a 18. svibnja 2016. usvojilo Uredbu o provedbi prikupljanja granularnih podataka o kreditima i kreditnom riziku (AnaCredit); poziva ESB da nacionalnim središnjim bankama ostavi što je moguće više prostora za djelovanje prilikom provedbe AnaCredita;

31.  zahtijeva od ESB-a da ne započinje raditi na bilo kakvim daljnjim razinama AnaCredita prije nego što provede javno savjetovanje uz potpunu uključenost Europskog parlamenta i uz posebno uvažavanje načela proporcionalnosti;

32.  izražava zabrinutost zbog ponovne pojave neravnoteža sustava TARGET 2 u europodručju unatoč smanjenju trgovinskih neravnoteža, što ukazuje na stalne odljeve kapitala iz periferije europodručja;

33.  podsjeća da je monetarni dijalog važan za osiguravanje transparentnosti monetarne politike prema Parlamentu i široj javnosti;

34.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj središnjoj banci.

(1)

Kako je nedavno potvrdio Sud Europske unije i presuda Saveznog ustavnog suda Republike Njemačke od 21. lipnja 2016.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJAU NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

11.10.2016

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

36

7

12

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Gerolf Annemans, Pervenche Berès, Udo Bullmann, Esther de Lange, Fabio De Masi, Anneliese Dodds, Jonás Fernández, Ashley Fox, Sven Giegold, Neena Gill, Roberto Gualtieri, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Danuta Maria Hübner, Cătălin Sorin Ivan, Petr Ježek, Barbara Kappel, Othmar Karas, Georgios Kyrtsos, Werner Langen, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Fulvio Martusciello, Marisa Matias, Bernard Monot, Luděk Niedermayer, Stanisław Ożóg, Dimitrios Papadimoulis, Sirpa Pietikäinen, Pirkko Ruohonen-Lerner, Alfred Sant, Molly Scott Cato, Pedro Silva Pereira, Joachim Starbatty, Theodor Dumitru Stolojan, Kay Swinburne, Michael Theurer, Ramon Tremosa i Balcells, Ernest Urtasun, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Cora van Nieuwenhuizen, Miguel Viegas, Beatrix von Storch, Jakob von Weizsäcker, Pablo Zalba Bidegain, Sotirios Zarianopoulos

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Alain Cadec, Sophia in ‘t Veld, Thomas Mann, Emmanuel Maurel, Siôn Simon, Tibor Szanyi, Romana Tomc

Posljednje ažuriranje: 11. studenog 2016.Pravna napomena