Postupak : 2016/2272(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0214/2017

Podneseni tekstovi :

A8-0214/2017

Rasprave :

PV 03/07/2017 - 21
CRE 03/07/2017 - 21

Glasovanja :

PV 04/07/2017 - 6.13

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0287

IZVJEŠĆE     
PDF 631kWORD 67k
9. lipnja 2017.
PE 595.614v02-00 A8-0214/2017

o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća

(2016/2272(INI))

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

Izvjestitelj: Pascal Durand

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 OBRAZLOŽENJE
 MIŠLJENJE Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane
 INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
 KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća

(2016/2272(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 114.,

–  uzimajući u obzir članke 191., 192. i 193. UFEU-a i navođenje cilja koji se odnosi na razborito i racionalno korištenje prirodnih resursa,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. lipnja 2008. naslovljenu „Akcijski plan za održivu potrošnju i proizvodnju te održivu industrijsku politiku” (COM(2008)0397),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju(1),

–  uzimajući u obzir Komisijin Plan rada za ekološki dizajn za razdoblje 2016. – 2019. (COM(2016)0773), a posebno cilj koji se u njemu navodi u vezi s donošenjem zahtjeva koji će biti svojstveniji samom proizvodu i horizontalniji u područjima kao što su održivost, mogućnost popravljanja, prilagodljivost, mogućnost rastavljanja i lakoća ponovne uporabe i recikliranja;

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu(2),

–  uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. naslovljenom „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (poznat i pod nazivom „Sedmi program djelovanja za okoliš”)(3),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskoga i socijalnog odbora od 17. listopada 2013. o temi „Za održiviju potrošnju: vijek trajanja industrijskih proizvoda i obnavljanje povjerenja informiranjem potrošača”(4),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2011. naslovljenu „Resursno učinkovita Europa: vodeća inicijativa u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2011)0021),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Plan za resursno učinkovitu Europu” (COM(2011)0571),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 9. travnja 2013. naslovljenu „Izgradnja jedinstvenog tržišta za zelene proizvode poboljšanjem razmjene informacija o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacija” (COM(2013)0196),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 25. rujna 2014. naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. prosinca 2015. naslovljenu „Zatvaranje kruga — akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” (COM(2015)0614, „Okvirna direktiva o otpadu”) i Paket za kružno gospodarstvo, u kojemu je predviđena revizija direktiva o otpadu (Direktiva 2008/98/EZ), o ambalaži i o ambalažnom otpadu (Direktiva 94/62/EZ), o odlagalištima otpada (Direktiva 1999/31/EZ), o otpadnim vozilima (Direktiva 2000/53/EZ), o baterijama i akumulatorima (Direktiva 2006/66/EZ) te o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (Direktiva 2012/19/EU),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenu „Budući koraci za održivu europsku budućnost, Europske mjere za održivost” (COM(2016)0739),

–  uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 9. prosinca 2015. o određenim aspektima ugovora o prodaji robe na internetu i drugoj prodaji robe na daljinu (COM(2015)0635),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača(5),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu(6),

–  uzimajući u obzir izvješće Europske udruge za zaštitu potrošača od 18. kolovoza 2015. naslovljeno „Roba koja traje: održiviji proizvodi, veća prava potrošača. – Očekivanja koja potrošači imaju od plana EU-a za resursnu učinkovitost i kružno gospodarstvo”,

–  uzimajući u obzir studiju Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 29. ožujka 2016. naslovljenu „Učinci naznačivanja vijeka uporabe proizvoda na potrošače”,

–  uzimajući u obzir studiju koja je provedena u srpnju 2016. na zahtjev parlamentarnog Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača naslovljenu „Duži vijek trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća”,

–  uzimajući u obzir sažetak Europskog centra za zaštitu potrošača od 18. travnja 2016. naslovljen „Planirano zastarijevanje ili zastranjenja potrošačkog društva”,

–  uzimajući u obzir austrijsku normu ONR 192102 naslovljenu „Oznaka izvrsnosti za električne i elektroničke uređaje koji su osmišljeni tako da dugo traju i da ih se lako može popraviti”,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A8-0214/2017),

A.  budući da se u Komisijinom Planu rada za ekološki dizajn za razdoblje 2016. – 2019. spominje kružno gospodarstvo i potreba za suočavanjem s problemima trajanja i mogućnosti recikliranja;

B.  budući da činjenica da je Europski gospodarski i socijalni odbor usvojio mišljenje o vijeku trajanja proizvoda ukazuje na interes koji to pitanje pobuđuje među gospodarskim akterima i civilnim društvom;

C.  budući da je potrebno postići ravnotežu između produženja vijeka trajanja proizvoda i inovacija, istraživanja i razvoja;

D.  budući da studija koju je naručio Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača pokazuje da su za poticanje dužeg vijeka trajanja proizvoda nužne sveobuhvatne političke mjere;

E.  budući da paralelno postoje različiti gospodarski i poslovni modeli, među kojima je i gospodarski model koji se temelji na uporabi i koji može pomoći u smanjenju neželjenih posljedica u pogledu okoliša;

F.  budući da postoji potreba za promicanjem dužeg vijeka trajanja proizvoda, posebice tako što će se početi rješavati problem planiranog zastarijevanja;

G.  budući da je potrebno pružiti potporu europskom sektoru popravaka, koji najvećim dijelom čine mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća;

H.  budući da će bolja usklađenost mehanizama za ponovnu uporabu proizvoda potaknuti lokalno gospodarstvo i unutarnje tržište i to otvaranjem radnih mjesta i poticanjem potražnje za rabljenim proizvodima;

I.  budući da je, i s gospodarskog aspekta i s aspekta zaštite okoliša, nužno očuvati sirovine i ograničiti stvaranje otpada, o čemu se nastojalo voditi računa u uvođenju koncepta proširene odgovornosti potrošača;

J.  budući da je u istraživanju koji je u lipnju 2014. proveo Eurobarometar 77 % potrošača u EU-u izjavilo da bi radije popravilo svoju neispravnu robu nego kupilo novu; budući da je i dalje potrebno poboljšati informiranost potrošača o trajanju i mogućnosti popravka proizvoda;

K.  budući da pouzdani i trajni proizvodi potrošačima pružaju vrijednost za novac i da se njima sprječava prekomjerna uporaba resursa i stvaranje otpada; budući da je stoga važno da se vijek uporabe potrošačkih proizvoda produži s pomoću dizajna, odnosno osiguranjem trajanja i mogućnosti popravka, nadogradnje, rastavljanja i recikliranja proizvoda;

L.  budući da pad povjerenja potrošača u kvalitetu proizvoda šteti europskim poduzećima; budući da je zakonsko jamstvo od 24 mjeseca trenutačni minimalni prag diljem EU-a i da su neke države članice predvidjele odredbe kojima se potrošači više štite u skladu s Direktivom 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu;

M.  budući da je potrebno poštovati pravo potrošača na izbor u skladu s njihovim raznim potrebama, očekivanjima i preferencijama;

N.  budući da potrošači nisu na odgovarajući način informirani o vijeku trajanja proizvoda, iako se u studiji Europskog gospodarskog i socijalnog odbora iz ožujka 2016. pokazalo da označivanje vijeka trajanja proizvoda pozitivno utječe na ponašanje potrošača;

O.  budući da su vijek trajanja proizvoda i način na koji se troši uvjetovani raznim prirodnim ili umjetnim pokazateljima, poput sastava, funkcionalnosti, troška popravka i uzoraka potrošnje;

P.  budući da bi popravci i rezervni dijelovi trebali biti dostupniji;

Q.  budući da, uz dug vijek trajanja, razina kvalitete proizvoda tijekom vijeka njegove uporabe ima ključnu ulogu u davanju doprinosa zaštiti resursa;

R.  budući da je sve više nacionalnih inicijativa za rješavanje problema planiranog zastarijevanja robe i softvera; budući da je u tom pogledu potrebno osmisliti zajedničku strategiju za jedinstveno tržište;

S.  budući da je vijek trajanja digitalnih tehnologija od ključne važnosti za vijek trajanja elektroničkih uređaja; budući da je zbog sve bržeg zastarijevanja softvera nužno osigurati prilagodljivost elektroničkih uređaja kako bi i dalje bili konkurentni na tržištu;

T.  budući da proizvodi s tvorničkim nedostacima ugrađenima kako bi se proizvod pokvario i na kraju prestao funkcionirati nakon određenog broja uporaba služe jedino stvaranju nepovjerenja potrošača te ne bi trebali biti dopušteni na tržištu;

U.  budući da, prema podacima Eurobarometra, 90 % europskih građana smatra da bi na proizvodima trebao biti jasno naznačen vijek njihove uporabe;

V.  budući da svi gospodarski sudionici mogu imati koristi od proizvoda s dužim vijekom trajanja, uključujući mala i srednja poduzeća;

W.  budući da se u Sedmom programu djelovanja za okoliš traži poduzimanje konkretnih mjera za poboljšanje trajnosti, mogućnosti popravka, ponovne uporabe i produženja vijeka trajanja proizvoda;

X.  budući da proširena odgovornost proizvođača u tom pogledu ima važnu ulogu;

Y.  budući da ostvarenje modela kružnog gospodarstva zahtijeva sudjelovanje donositelja političkih odluka, građana i poduzeća te da iziskuje promjene ne samo kada je riječ o dizajnu i prodaji proizvoda i usluga, već i kada je riječ o načinu razmišljanja i očekivanjima potrošačima te u poslovnim aktivnostima, preko osnivanja novih tržišta koja će odgovoriti na promjene u uzorcima potrošnje i time se razviti u smjeru uporabe, ponovne uporabe i dijeljenja proizvoda, što će pomoći u produljenju njihova vijeka uporabe i stvaranju konkurentnih, dugotrajnih i održivih proizvoda;

Z.  budući da u mnogim rasvjetnim tijelima nije moguće zamijeniti žarulje, što može dovesti do problema ako žarulja prestane raditi, ako se na tržištu se pojave nove, učinkovitije žarulje ili ako se promijene preferencije kupaca u pogledu, primjerice, boje svjetla jer se u tom slučaju mora zamijeniti cijelo rasvjetno tijelo;

AA.  budući da u idealnom slučaju LED žarulje ne bi trebale biti fiksno ugrađene, već zamjenjive;

AB.  budući da je u okviru razvoja kružnog gospodarstva nužno poduzeti daljnje korake kako bi se potaknuli mogućnost popravka, prilagodbe i nadogradnje te trajnost i mogućnost recikliranja proizvoda u cilju produženja vijeka trajanja i vijeka uporabe proizvoda i/ili njihovih sastavnih dijelova;

AC.  budući da sve raznolikija ponuda proizvoda, sve kraći inovacijski ciklusi i modni trendovi koji se neprestano mijenjaju vode k sve bržem kupovanju novih proizvoda i time skraćivanju vijeka uporabe proizvoda;

AD.  budući da postoji velik potencijal u sektoru popravaka, prodaje rabljene robe i razmjene, tj. u sektoru čiji je cilj produženje životnog vijeka proizvoda;

AE.  budući da bi trebalo postići ravnotežu između namjere da se produži vijek trajanja proizvoda i očuvanja okruženja u kojem i dalje postoji poticaj za inovacije i daljnji razvoj;

Osmišljavanje otpornih, trajnih i visokokvalitetnih proizvoda

1.  poziva Komisiju da, gdje je to moguće, za svaku kategoriju proizvoda utvrdi kriterije za minimalnu otpornost koji će vrijediti od trenutka njihova osmišljavanja i obuhvaćati, među ostalim, otpornost, mogućnost popravka i nadogradnje, i to uz pomoć normi koje su razvile sve tri europske organizacije za normizaciju (CEN, CENELEC i ETSI);

2.  naglašava da se mora postići ravnoteža između produženja vijeka trajanja proizvoda, prerade otpada u resurse (sekundarne sirovine), industrijske simbioze, inovacija, potražnje potrošača, zaštite okoliša i politike rasta u svim fazama ciklusa proizvoda te smatra da se razvojem proizvoda koji su sve učinkovitiji u pogledu upotrebe resursa ne smije poticati kratak životni vijek ili prijevremeno bacanje proizvoda;

3.  smatra da bi pitanja poput trajanja proizvoda, produženja jamstva, dostupnosti rezervnih dijelova, jednostavnosti popravka i zamjenjivosti sastavnih dijelova trebali biti dio trgovačke ponude kojom proizvođač odgovara na različite potrebe, očekivanja i preferencije potrošača, a ujedno su i važan aspekt slobodnog tržišnog natjecanja;

4.  ističe ulogu trgovačkih strategija u dizajnu trajnih proizvoda, kao što je najam proizvoda pri kojemu poduzeća za najam ostaju vlasnici jedinica koje iznajme te ih mogu ponovno stavljati na tržište i ulagati u dizajniranje trajnijih proizvoda, čime se smanjuje proizvodnja novih proizvoda i količina otpada;

5.  podsjeća na stav Parlamenta o reviziji Paketa za kružno gospodarstvo kojim se izmjenjuje Direktiva o otpadu, u kojoj je ojačano načelo proširene odgovornosti proizvođača i na taj način stvoreni poticaji za održiviji dizajn proizvoda;

6.  poziva Komisiju i države članice da podrže proizvođače modularno oblikovanih proizvoda koji se lako mogu rastaviti i zamijeniti;

7.  smatra da bi težnja za trajnosti proizvoda i mogućnosti popravka trebala biti popraćena ostvarivanjem cilja održivosti, primjerice korištenjem ekološki prihvatljivih materijala;

8.  sa zabrinutošću primjećuje količinu elektroničkog otpada u koji spadaju modemi, usmjernici i dekoderi televizijskog signala / „set-top” uređaji i koji nastaje kada potrošači prijeđu na novog pružatelja telekomunikacijskih usluga; podsjeća potrošače i pružatelje telekomunikacijskih usluga da prema Uredbi EU/2015/2120 potrošači nakon prelaska na novog pružatelja telekomunikacijskih usluga već imaju pravo koristiti terminalnu opremu po vlastitom izboru;

Zalaganje za mogućnost popravka i dugotrajnost

9.  poziva Komisiju da se zalaže za mogućnost popravka proizvoda i to:

–  poticanjem i olakšavanjem mjera zahvaljujući kojima mogućnost popravka robe postaje privlačna potrošačima,

–  korištenjem građevinskih tehnika i materijala zahvaljujući kojima je popravak predmeta ili zamjena njegovih dijelova jednostavnija i jeftinija; potrošači se ne bi trebali naći u začaranom krugu popravaka i odražavanja neispravnih proizvoda,

–  traženjem da se, u slučaju ponavljajuće nesukladnosti ili razdoblja popravka koje je duže od mjesec dana, jamstvo produži za razdoblje koje odgovara vremenu potrebnom za obavljanje popravka,

–  zahtijevanjem da dijelovi koji su ključni za funkcioniranje proizvoda budu zamjenjivi i da ih je moguće popraviti, i to uključivanjem mogućnosti popravka proizvoda među njegove temeljne značajke, kada je to korisno, te traženjem da se osnovni sastavni dijelovi kao što su baterije i LED žarulje ne ugrađuju fiksno u proizvode, osim ako je to opravdano iz sigurnosnih razloga,

–  zahtijevanjem da proizvođači u trenutku kupnje na raspolaganje stave vodič za održavanje i upute za popravak, posebno za proizvode za koje su održavanje i popravak važni, i to kako bi se poboljšala mogućnost produženja vijeka trajanja proizvoda,

–  osiguravanjem mogućnosti da se umjesto izvornih dijelova koriste zamjenski dijelovi jednake kvalitete i učinkovitosti, u svrhu popravljanja svih proizvoda u skladu s mjerodavnim pravom,

–  kada je to izvedivo, uvođenjem postupka normizacije rezervnih dijelova i alata koji su potrebni za popravak kako bi se poboljšala učinkovitost servisa koji vrše popravak,

–  traženjem od proizvođača da servisima za popravak, kada to zatraže, vodiče za održavanje i upute za popravak dostave na različitim jezicima;

–  poticanjem proizvođača da razviju tehnologiju baterija kojom bi se osiguralo da vijek trajanja baterija i akumulatora bolje odgovara očekivanom vijeku trajanja proizvoda ili, kao druga mogućnost, kako bi zamjena baterija postala dostupnija po cijeni koja je razmjerna cijeni proizvoda;

10.  smatra da je korisno osigurati dostupnost rezervnih dijelova koji su ključni za dobro i sigurno funkcioniranje proizvoda i to:

–  zalaganjem da, uz sklopove, na raspolaganju budu i rezervni dijelovi,

–  poticanjem gospodarskih subjekata da za potrošačku robu koju proizvode ili uvoze omoguće odgovarajuću tehničku uslugu i da rezervne dijelove koji su ključni za pravilno i sigurno funkcioniranje robe stave na raspolaganje po cijeni koja je razmjerna naravi i vijeku trajanja proizvoda,

–  jasnim naznačivanjem jesu li rezervni dijelovi za robu dostupni, pod kojim uvjetima i tijekom kojeg razdoblja te, po potrebi, uspostavom digitalne platforme;

11.  potiče države članice da razmotre odgovarajuće poticaje za promicanje trajnih, visokokvalitetnih i popravljivih proizvoda, da potiču popravke i prodaju rabljenih proizvoda te da uvedu osposobljavanja za popravke;

12.  naglašava važnost postojanja mogućnosti da se proizvod popravi kod neovisnog servisera, primjerice odvraćanjem od tehničkih, sigurnosnih ili softverskih rješenja kojima se onemogućuje da popravke izvrše neovlaštena poduzeća ili tijela;

13.  poziva na poduzimanje napora kojima se potiče ponovna uporaba rezervnih dijelova na tržištu rabljene robe;

14.  smatra da se 3D ispis može koristiti kako bi se dijelovi stavili na raspolaganje i stručnjacima i potrošačima; traži da se u tom pogledu zajamči sigurnost proizvoda, onemogući krivotvorenje i zaštite autorska prava;

15.  podsjeća da standardizirani i modularni sastavni dijelovi, planiranje rastavljanja, dizajniranje proizvoda u cilju osiguravanje njegove trajnosti i učinkoviti postupci proizvodnje imaju važnu ulogu u uspješnoj provedbi kružnog gospodarstva;

Upravljanje gospodarskim modelom usmjerenim na uporabu i pružanje potpore malim i srednjim poduzećima te radnim mjestima u EU-u

16.  ističe da prijelaz na nove poslovne modele kao što je model „proizvodi kao usluge” ima potencijala za poboljšanje održivosti uzoraka proizvodnje i potrošnje, pod uvjetom da sustavi u okviru kojih se kombiniraju proizvodi i usluge ne dovode do skraćivanja vijeka trajanja proizvoda te ističe da takvi poslovni modeli ne bi trebali služiti kao prilike za izbjegavanje plaćanja poreza;

17.  naglašava da razvijanje novih poslovnih modela poput internetskih usluga, novih oblika stavljanja na tržište, trgovina koje prodaju samo rabljenu robu te veće dostupnosti neslužbenih mjesta za popravak (kafići za popravke, radionice u kojima potrošači mogu sami vršiti popravke) mogu produžiti trajanje proizvoda i istodobno povećati osviještenost potrošača i njihovo povjerenje u pogledu proizvoda s dugim vijekom trajanja;

18.  poziva države članice da:

–  saslušaju sve relevantne dionike kako bi poticale prodajni model koji se temelji na uporabi i koji bi pogodovao svima,

–  ulože više napora i donesu mjere za poticanje razvoja funkcionalnog gospodarstva te potiču najam, razmjenu i posuđivanje proizvoda,

–  potiču lokalne i regionalne vlasti da aktivno promiču razvoj gospodarskih modela poput ekonomije dijeljenja i kružnog gospodarstva, kojima se potiče učinkovitija uporaba resursa i trajnost robe te se jača uloga popravaka, ponovne uporabe i recikliranja;

19.  potiče države članice da osiguraju da se u javnoj nabavi vodi računa o odredbi o trošku vijeka trajanja iz Direktive 2014/24/EU i da povećaju stopu ponovne uporabe opreme koja se koristi u javnim upravama;

20.  potiče države članice i Komisiju da u svojim javnim politikama podrže ekonomije suradnje, s obzirom na prednosti koje pruža u pogledu korištenja rezervnih sredstava i kapaciteta, na primjer u sektoru prijevoza i smještaja;

21.  poziva Komisiju da prilikom promicanja kružnog gospodarstva naglašava važnost trajnosti proizvoda;

22.  poziva Komisiju i države članice da u potpunosti primjenjuju hijerarhiju otpada utvrđenu zakonodavstvom EU-a (Okvirna direktiva o otpadu (2008/98/EZ)) i da se pobrinu da su električni i elektronički uređaji na najvišoj razini korisnosti i vrijednosti te da ih ne smatraju otpadom, primjerice tako što će osoblju centara za ponovnu uporabu omogućiti pristup mjestima za prikupljanje otpadne električne i elektroničke opreme kako bi iskoristili tu robu i njezine sastavne dijelove;

23.  smatra da bi se mjere iz ovog izvješća trebale primjenjivati posebno na mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća, kako je definirano u preporuci Komisije 2003/361/EZ, i to na način koji odgovara i razmjeran je veličini i mogućnostima malih i srednjih poduzeća ili mikropoduzeća, a u cilju očuvanja njihova razvoja te poticanja otvaranja radnih mjesta i uvođenja osposobljavanja za nove profesije u EU-u;

24.  poziva Komisiju da razmotri na koji način poticati i olakšati mogućnost zamjene LED žarulja te da, uz mjere u području ekološkog dizajna, u obzir uzme manje strog pristup koji uključuje, primjerice, označivanje, sustave poticaja, javnu nabavu ili produženo jamstvo u slučaju da se žarulje ne mogu zamijeniti;

25.  potiče države članice da provedu učinkovit nadzor tržišta kako bi se zajamčilo da su i europski i uvezeni proizvodi u skladu sa zahtjevima u pogledu politike proizvoda i ekološkog dizajna;

26.  poziva Komisiju i države članice da u postupak uključe lokalna i regionalna tijela i da poštuju njihove nadležnosti;

Jamčenje bolje informiranosti potrošača

27.  poziva Komisiju da poboljša informiranost o trajanju proizvoda i to:

–  razmatranjem uvođenja dobrovoljne europske oznake koja će obuhvaćati: trajanje proizvoda, ekološki dizajn, mogućnosti moduliranja u skladu s tehničkim napretkom i mogućnosti popravka,

–  dobrovoljne pokuse s poduzećima i drugim dionicima na razini EU-a s ciljem razvoja oznake očekivanog vijeka uporabe predmeta koja će se temeljiti na standardiziranim kriterijima i koja bi mogla koristiti sve države članice,

–  osmišljavanjem mjerača uporabe za najvažnije potrošačke proizvode, posebice velike kućanske aparate,

–  ocjenom učinka usklađivanja označivanja vijeka trajanja s trajanjem zakonskog jamstva,

–  korištenjem digitalnih aplikacija ili društvenih medija,

–  standardizacijom informacija koje se nalaze u uputama za uporabu i odnose na trajanje proizvoda, mogućnost nadogradnje i popravka kako bi bile jasne, pristupačne i lako razumljive,

–  informacijama koje se temelje na standardnim kriterijima i u kojima se navodi predviđeni vijek trajanja proizvoda;

28.  poziva države članice i Komisiju da:

–  pomognu lokalnim i regionalnim tijelima, poduzećima i udrugama u provođenju kampanja senzibilizacije potrošača u pogledu produženja vijeka trajanja proizvoda i to pružanjem informacija o održavanju, popravku, ponovnoj uporabi i sl.,

–  promiču osviještenost potrošača o ranom propadanju i nemogućnosti popravka proizvoda, prema potrebi razvojem informativnih platformi za potrošače;

29.  poziva Komisiju da potakne redovnu i strukturiranu razmjenu informacija i najboljih praksi između Komisije i država članica u cijeloj Uniji, uključujući i regionalne i općinske vlasti;

Mjere u pogledu planiranog zastarijevanja

30.  poziva Komisiju da u suradnji s organizacijama potrošača, proizvođačima i drugim dionicima predloži definiciju planiranog zastarijevanja koja će se odnositi na materijalna dobra i softver i koja će se primjenjivati u cijelom EU-u; osim toga, traži od Komisije da u suradnji s tijelima za nadzor tržišta ispita mogućnost uvođenja neovisnog sustava koji bi mogao ispitati i otkriti ugrađeno zastarijevanje u proizvodima; u vezi s tim poziva na bolju pravnu zaštitu „zviždača” i na uvođenje odgovarajućih mjera odvraćanja za proizvođače;

31.  u tom pogledu ukazuje na pionirsku ulogu nekih država članica, poput inicijative zemalja Beneluxa za borbu protiv planiranog zastarijevanja i za produženje vijeka trajanja (električnih) kućanskih aparata; ističe važnost dijeljenja najboljih praksi u tom području;

32.  napominje da mogućnost nadogradnje proizvoda s vremenom može usporiti zastarijevanje i smanjiti učinak na okoliš i trošak za korisnike;

Učinkovitija provedba prava na zakonsko jamčenje usklađenosti

33.  smatra da je prijeko potrebno da potrošači budu bolje informirani o načinu na koji se primjenjuje zakonsko jamstvo sukladnosti; traži da na računu kojim se potvrđuje kupnja proizvoda stoji puni naziv jamstva;

34.  poziva Komisiju da donese poticaje i mjere kako bi povećala povjerenje potrošača i to:

–  jačanjem zaštite potrošača, osobito za one proizvode za koje se utemeljeno očekuje da će trajati duže, te uzimanjem u obzir snažnih mjera zaštite potrošača koje su već poduzete u nekim državama članicama,

–  uzimanjem u obzir učinaka i zakonodavstva u području ekološkog dizajna i ugovornog prava u pogledu proizvoda povezanih s energijom kako bi se razvio sveobuhvatan pristup regulaciji proizvoda;

–  jamčenjem da je potrošač putem ugovora o prodaji konkretno informiran o svojem pravu na zakonsko jamstvo i promicanjem programa informiranja o tom pravu,

–  pojednostavljenjem dokaza o kupovini za potrošača na način da se jamstvo umjesto s kupcem poveže s predmetom te dodatnim poticanjem općeg uvođenja elektroničkih računa i sustava digitalnog jamstva;

35.  traži da se na europskoj razini uvede mehanizam za podnošenje žalbi za slučajeve neprimjenjivanja prava na jamstvo kako bi se olakšao nadzor nad načinom na koji nadležna tijela primjenjuju europske norme;

36.  napominje da se jačanjem načela proširene odgovornosti proizvođača i utvrđivanjem minimalnih zahtjeva može potaknuti održivije dizajniranje proizvoda;

Zaštita potrošača od zastarijevanja softvera

37.  poziva na veću transparentnost u pogledu mogućnosti nadogradnje, sigurnosnih ažuriranja te trajnosti, koji su nužni za pravilno funkcioniranje softvera i hardvera; traži od Komisije da preispita potrebu za olakšavanjem bolje suradnje između poduzeća;

38.  potiče transparentnost dobavljača i proizvođača na način da se u ugovorima o proizvodu navede minimalno razdoblje tijekom kojega je dostupno sigurnosno ažuriranje operativnih sustava; predlaže uvođenje definicije razumnog razdoblja; naglašava, osim toga, da bi dobavljač proizvoda u slučaju ugrađenih operativnih sustava trebao osigurati dostavu tog sigurnosnog ažuriranja; od proizvođača traži da pruže jasne informacije o usklađenosti softverskog ažuriranja i nadogradnje s ugrađenim operativnim sustavima kojima raspolažu potrošači;

39.  traži da se uvede mogućnost da se softverska ažuriranja ponište te da ih se poprati informacijama o posljedicama za funkcioniranje uređaja, kao i to da novi ključni softver bude usklađen s prethodnom generacijom softvera;

40.  zalaže se da u svrhu standardizacije dijelovi budu modularni, među njima i procesor, kako bi proizvod uvijek bio konkurentan;

o

o  o

41.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL L 285, 31.10.2009., str. 10.

(2)

SL L 153, 18.6.2010, str. 1.

(3)

SL L 354, 28.12.2013., str. 171.

(4)

SL C 67, 6.3.2014., str. 23.

(5)

SL L 304, 22.11.2011., str. 64.

(6)

SL L 149, 11.6.2005., str. 22.


OBRAZLOŽENJE

Trajnost robe, izazov za potrošače

Problem trajnosti robe prisutan je na različitim razinama:

-  nedostatak otpornosti i mogućnosti popravka proizvoda,

-  vijek trajanja softvera u informatičkim proizvodima,

-  informacije dostupne kupcu.

Potrošači imaju sve manje povjerenja u otpornost proizvoda. Slabljenju povjerenja doprinijelo je smanjenje kvalitete jeftine robe (low cost) i interes medija za posebno skandalozne, iako zapravo marginalne slučajeve. Prema nedavnom istraživanju jedne francuske udruge potrošača 92 % ispitanika izjavilo je da je uvjereno da su kućanski aparati i visokotehnološki uređaji namjerno izrađeni tako da ne traju.

Europski potrošači nemaju gotovo nikakve informacije o pouzdanosti proizvoda. Budući da cijena više ne predstavlja odnos troška i kvalitete, potrošači se sve više odlučuju za jeftinije proizvode iz zemalja u razvoju, čime se potiče gospodarski damping. Na taj se način šteti europskim poduzećima, koja često nude kvalitetniju i trajniju robu.

Osim toga, zbog sveopće upotrebe predmeta povezanih na internet i ovisnosti korisnika o novim tehnologijama postavlja se osjetljivo socijalno pitanje o sve bržem zastarijevanju softvera i hardvera. Prve žrtve ubrzanog zastarijevanja proizvoda manje su imućni građani: zbog nedostatka sredstava prije svega se odlučuju za jeftinije proizvode, koji se brže kvare, tako da su na dvostrukom gubitku.

Mogućnost popravka proizvoda kao gospodarski izazov

Potrošače osim problema otpornosti robe smeta nemogućnost njezina popravka, što također slabi sektor popravaka, u kojem se svake godine u Europi gubi sve više radnih mjesta.

Na mogućnost popravka proizvoda negativno utječe nekoliko problematičnih čimbenika:

-  manjak pristupa rezervnim dijelovima i njihova pretjerano visoka cijena,

-  trošak radne snage u usporedbi s jeftinim uvoznim proizvodima,

-  manjak odgovarajućih informacija o popravku i održavanju,

-  sve veća složenost, prije svega u pogledu softvera i elektroničkih dijelova,

-  prepreke ulasku na tržište za samostalne servise i samozaposlene servisere,

-  mala mogućnost popravka proizvoda i njihovih sastavnih dijelova,

-  slaba ponuda rezervnih proizvoda tijekom popravka.

Prema ispitivanju Eurobarometra iz 2014. godine 77 % europskih građana radije bi popravilo svoje uređaje umjesto kupnje novih, no u konačnici su primorani zamijeniti ih ili baciti jer se troškovi popravka ne isplate.

U pogledu radnih mjesta, zbog izbjegavanja popravljanja opada broj aktivnih servisera:

-  u Nizozemskoj je u tom sektoru u sedam godina nestalo 2 000 radnih mjesta;

-  u Njemačkoj se u jednoj godini zatvorilo 13 % TV i radio servisa;

-  u Poljskoj se u dvije godine broj servisera smanjio za 16 %...

Usporedno s tim padom sve su popularnije besplatne radionice za popravak i internetske stranice sa savjetima kako sam nešto popraviti, što dokazuje da postoji potražnja za popravcima.

Sektor popravaka predstavlja izvor radnih mjesta koja nije moguće premjestiti i koja bi mogla dobiti na vrijednosti kada bi proizvodi bili osmišljeni tako da traju i mogu se popraviti te kada bi se usluge više prilagodile potrebama potrošača. Poticanje popravaka umjesto zamjene, posebice u okviru zakonskog jamstva, ekološki je izazov jer sustavna zamjena podrazumijeva bacanje relativno novih proizvoda, a proizvođače se ne potiče na osmišljavanje otpornih proizvoda.

U konačnici se velik broj neispravnih uređaja ne popravi (do 44 % električnih i elektroničkih uređaja). Potpora sektoru popravaka mogla bi stoga predstavljati mogućnost za otvaranje novih radnih mjesta i znatno smanjenje otpada i zagađenja, ne računajući snažno jačanje kupovne moći potrošača te komercijalnu prednost za europska poduzeća.

Cjelovit pristup: prema ekonomiji uporabe

Vijek trajanja proizvoda ovisi o suodnosu međuovisnih dionika: proizvođača, dobavljača, distributera, potrošača i čak država članica. Produženjem vijeka trajanja proizvoda treba se doprinijeti razvoju gospodarskog modela koji se temelji na ravnoteži između potreba potrošača i industrije te ekoloških zahtjeva.

Iako je osmišljavanje proizvoda ključan element za vijek trajanja proizvoda, važnu ulogu također igra prodajni model. Funkcionalna ekonomija i ekonomija dijeljenja, koje su u punom zamahu, pružaju nam nove ideje za poboljšanje kvalitete i trajnosti proizvoda koji se stavljaju na tržište. Dajući prednost uporabi u odnosu na vlasništvo naglasak se stavlja na usluge, a ne na stopu zamjene robe. Ekonomija uporabe može biti nositelj znatne gospodarske i ekološke koristi, a dodatno je potiču digitalni alati, kojima se olakšava razmjena unutar zajednica od povjerenja.

Taj se obrazac uklapa u opći okvir kružnog gospodarstva. Stoga je Komisija 2015. posebnim zakonodavnim paketom na tu temu željela podržati razvoj tog pozitivnog modela kojim se štite resursi, smanjuje otpad i otvaraju radna mjesta u sve konkurentnijem gospodarstvu.

Takvim bi se modelom, ako ga prati prilagođena strategija izobrazbe, otvorila nova radna mjesta za sve razine kvalifikacija.

Procjenjuje se da potencijal otvaranja radnih mjesta u sektoru ponovne uporabe i popravka iznosi 296 radnih mjesta na 10 000 tona korištene robe. Imajući u vidu da se trećina robe koja se prikupi u centrima za recikliranje otpada može ponovno upotrijebiti, na lokalnoj razini moglo bi se otvoriti više od 200 000 radnih mjesta kada bi samo 1 % komunalnog otpada u Europi bilo pripremljeno za ponovnu uporabu.

Ponovna uporaba često se izbjegava u korist recikliranja iako se na taj način proizvodi uz minimalne izmjene vraćaju u gospodarske tokove, čime im se produžuje vijek trajanja. Novije studije pokazuju da kad bi europska poduzeća u slučaju svojih računala prednost davala ponovnoj uporabi a ne recikliranju, u Europi bi se moglo otvoriti 10 500 radnih mjesta koja se ne mogu premjestiti i istovremeno bi se svake godine spriječila emisija gotovo 6 milijuna tona stakleničkih plinova i uštedjelo 44 milijuna m3 vode, ne računajući sirovine.

Ponovnim promišljanjem načina proizvodnje, prodaje i potrošnje u svjetlu dužeg vijeka trajanja proizvoda moguće je stvoriti povoljne uvjete za oživljavanje aktivnosti na europskom tržištu. S obzirom na predviđeno povećanje cijene resursa, neophodno je njihovo štedljivo trošenje, posebno upravljanjem proizvodima na kraju njihova vijeka uporabe. Industrijskom strategijom usmjerenom na trajnost proizvoda amortizirao bi se trošak sirovina, zahvaljujući čemu bi bilo moguće predvidjeti povrat ulaganja i dobiti, posebno u pogledu vjernosti korisnika.

Na kraju također treba napomenuti ulogu javnih službi, koje bi trebale poticati dobre industrijske prakse, ali i same biti primjer svojim odabirima prilikom nabave, te bi trebale poticati senzibilizaciju građana o odgovornoj potrošnji i boljem održavanju proizvoda, na primjer preko udruženja.

Trajnost proizvoda kao javni i politički izazov

Brojna europska izvješća i zakonodavni rad u državama članicama pokazali su da je važno posvetiti se problemu sve brže zamjene robe.

Mišljenje Savjetodavnog povjerenstva za industrijske promjene Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2013., u kojem se iznosi niz preporuka o kojima je postignuta suglasnost, predstavlja prvi korak prema zajedničkom stajalištu. U njemu se tako navodi razlika između planiranog „tehničkog” zastarijevanja u užem smislu, neizravnog zastarijevanja, zastarijevanja zbog neusklađenosti i psihološkog zastarijevanja kao posljedice marketinških kampanja.

Na temelju tih prvih dokumenata Europski gospodarski i socijalni odbor izradio je studiju o učincima naznačivanja vijeka uporabe proizvoda na potrošače. U njoj se potvrđuje da 92 % Europljana želi da vijek trajanja (ili duljina uporabe) budu naznačeni na proizvodu. Studija također pokazuje u kojoj se mjeri konkurentnost europskih poduzeća oslanja, jednim dijelom, na vraćanje povjerenja potrošača u poduzeća.

Ti europski napori u skladu su s javnim politikama država članica.

-  Belgija je prva u veljači 2012. donijela rezoluciju Senata o borbi protiv planiranog zastarijevanja proizvoda koji koriste električnu energiju. U njoj se među ostalim preporučuje da se na europskoj razini uvede označivanje vijeka trajanja proizvoda koji koriste električnu energiju (žarulje, računala, mobilni telefoni itd.) i mogućnost njihova popravka.

-  Usporedno s inicijativama domaćih poduzeća Francuska je u kolovozu 2015. svoje zakonodavstvo nadopunila Zakonom o energetskoj tranziciji, u kojem se planirano zastarijevanje definira kao kazneno djelo, dok su u Zakonu o potrošnji iz ožujka 2014. pojašnjena prava potrošača u pogledu zakonskog jamstva o sukladnosti i dostupnosti rezervnih dijelova.

-  U Nizozemskoj je zakonom predviđeno da dvije godine zakonskog jamstva o sukladnosti predstavljaju samo nužan minimum. Za određenu robu, prije svega automobile, perilice ili druge proizvode koji se smatraju trajnima, može se izdati dulje jamstvo o sukladnosti na temelju prosječnog vijeka trajanja koje potrošač može opravdano očekivati od proizvoda.

-  U Finskoj je također prema Zakonu o zaštiti potrošača moguće produžiti trajanje jamstva. U njegovoj se preambuli navodi da je za izostanak usklađenosti koji je rezultat proizvodnog procesa, na primjer vozila, građevnog materijala ili kućanskih aparata, čak i kada se neusklađenost pojavi više od dvije godine nakon isporuke robe, odgovoran prodavatelj. Taj je sustav sličan nizozemskome. Vijek trajanja robe utvrđuje posrednik na temelju kriterija poput cijene robe ili sastavnih dijelova ili pak uporabe, na primjer učestalosti korištenja. Zakonodavac nije ponudio nikakav popis „očekivanog vijeka trajanja” za navedene proizvode. Međutim, u pojedinačnim slučajevima mogu se u obzir uzeti preporuke Odbora za potrošačke sporove.

-  U Španjolskoj je 24. lipnja 2014. tijekom konferencije o novim modelima organizirane potrošnje, koju je organizirao Europski gospodarski i socijalni odbor, donesena „Madridska rezolucija” o najboljim praksama na području zajedničke potrošnje i planiranog zastarijevanja.

-  U Austriji je uvedena oznaka izvrsnosti za električne i elektroničke proizvode izrađene tako da traju dulje i mogu se popraviti.

-  I naposljetku, Švedska je uvela niz poreznih mjera koje će stupiti na snagu u siječnju 2017. i kojima se želi osnažiti sektor popravaka, recikliranja i kružnog gospodarstva. Predviđa se sljedeće:

•  smanjiti troškove popravaka snižavanjem stope PDV-a za određenu robu (bicikle, obuću ili odjeću) s 25 % na 12 %,

•  omogućiti potrošačima koji se odluče za popravljanje kućanskih aparata porezni odbitak od 50 % cijene radne snage,

•  oporezivati proizvode koji sadrže materijale koje je teško ili nemoguće reciklirati ili popraviti.

Te su odredbe zamišljene kao ulaganje za koje se očekuje da će potaknuti smanjenje troškova onečišćenja, rasipanja, gospodarenja otpadom i nezaposlenosti.


MIŠLJENJE Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (11.4.2017)

upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

o dužem vijeku trajanja proizvoda: prednosti za potrošače i poduzeća

(2016/2272(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Christel Schaldemose

PRIJEDLOZI

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane poziva Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uvrsti sljedeće prijedloge:

A.  budući da je, s obzirom na ovisnost Unije o uvozu sirovina i brzo iscrpljivanje značajne količine prirodnih resursa u kratkom roku, glavni izazov vratiti što više resursa na područje Unije te poticati prelazak na kružno gospodarstvo;

B.  budući da produljenje vijeka trajanja proizvoda treba promatrati u kontekstu potrebe za cjelovitom promjenom načina proizvodnje i potrošnje i kao dio prijelaza na kružno gospodarstvo; budući da bi učinkovitijom uporabom resursa došlo do značajnih neto ušteda za poduzeća, javna tijela i potrošače u Uniji te bi se istodobno smanjile ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova i učinak proizvoda na okoliš;

C.  budući da je potrebno uzeti u obzir Uredbu (EU) br. 2015/2120 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji te povezane provedbene smjernice Ureda Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC);

D.  budući da se u Sedmom programu djelovanja za okoliš traži poduzimanje konkretnih mjera za poboljšanje trajnosti, mogućnosti popravljanja, ponovne upotrebe i produljenja vijeka trajanja proizvoda;

E.  budući da proširena odgovornost proizvođača u tom pogledu ima važnu ulogu;

F.  budući da izvještaj naslovljen „Rast iznutra: Vizija kružnog gospodarstva za konkurentnu Europu“ zaklade Ellen MacArthur jasno prikazuje prilike koje dolaze s prelaskom na novi poslovni model, poput prodavanja usluga umjesto proizvoda;

G.  budući da ostvarenje modela kružnog gospodarstva zahtijeva sudjelovanje donositelja političkih odluka, građana i poduzeća te da iziskuje promjene ne samo kada je riječ o dizajnu i prodaji proizvoda i usluga, već i kada je riječ o raspoloženju i očekivanjima potrošačima te u poslovnim aktivnostima, preko osnivanja novih tržišta koja će odgovoriti na promjene u uzorcima potrošnje i time se razviti u smjeru uporabe, ponovne uporabe i dijeljenja proizvoda, što će pomoći u produljenju njihova korisnog vijeka trajanja i stvaranju konkurentnih, dugotrajnih i održivih proizvoda;

H.  budući da više nije moguće zamijeniti izvor osvjetljenja mnogih rasvjetnih tijela, što pod određenim okolnostima može dovesti do problema, primjerice ako je izvor osvjetljenja neispravan, ako na tržište dođu učinkovitiji izvori osvjetljenja ili ako se promijene želje kupaca u pogledu, na primjer, boje svjetla jer se u tom slučaju mora ukloniti cijelo rasvjetno tijelo;

I.  budući da je u okviru unapređenja kružnog gospodarstva potrebno nastaviti poticati mogućnost popravka, prenamjene, nadogradnje, trajnost te mogućnost recikliranja proizvoda kako bi se produžili vijek trajanja i vijek uporabe proizvoda i/ili sastavnih dijelova proizvoda;

J.  budući da su prve veze u hijerarhiji gospodarenja otpadom, smanjenje i priprema za ponovnu uporabu, najvažnije kada je riječ o uvođenju strategije nulte stope otpada;

K.  budući da je potrošnja europskih prirodnih resursa u posljednjih 30 godina porasla za oko 50 % te da dnevno potrošimo 43 kg resursa;

L.  budući da postoji i gospodarska i ekološka potreba za očuvanjem sirovina i ograničavanjem proizvodnje otpada;

M.  budući da sve raznolikija ponuda proizvoda, sve kraći inovacijski ciklusi i modni trendovi koji se neprestano mijenjaju vode sve bržem kupovanju novih proizvoda i time skraćivanju vijeka uporabe proizvoda;

N.  budući da postoji velik potencijal u sektoru popravljanja, prodaje rabljene robe i razmjene, tj. u sektoru čiji je cilj produženje životnog vijeka proizvoda;

O.  budući da bi bilo poželjno da rasvjetna tijela sa svjetlećim diodama u pravilu ne budu fiksno ugrađena, već izmjenjiva;

P.  budući da mora postojati ravnoteža između namjere da se produži vijek trajanja proizvoda i očuvanja okruženja u kojem i dalje postoji poticaj za inovacije i daljnji razvoj;

Q.  budući da postoje izvještaji o tome da se pametni telefoni namjerno izrađuju tako da nakon jedne do dvije godine više nemaju punu funkcionalnost;

1.  naglašava da je potrebno postići ravnotežu između produljenja vijeka trajanja proizvoda, prerade otpada u resurse (sekundarne sirovine), industrijske simbioze, inovacija, potražnje potrošača, zaštite okoliša u svim fazama i politike rasta u svim fazama ciklusa proizvoda te smatra da se razvojem proizvoda koji su sve učinkovitiji u pogledu upotrebe resursa ne smije poticati kratak životni vijek ili prijevremeno bacanje proizvoda;

2.  tvrdi da je za produženje vijeka trajanja proizvoda najprije potrebno usvojiti mjere protiv planiranog zastarijevanja; poziva Komisiju i države članice da poduzmu prikladne mjere za borbu protiv planiranog zastarijevanja i poboljšaju položaj potrošača tako što će im pružati bolje informacije o proizvodima; nadalje, poziva Komisiju da provjeri navode iz izvještaja da se proizvodi kao što su pametni telefoni svjesno izrađuju kako bi imali vrlo ograničen vijek trajanja i da, bude li to potrebno, predloži mjere za suzbijanje te pojave; poziva i države članice da odvraćaju od stavljanja na tržište proizvoda koji će planirano zastarjeti;

3.  ističe da dulji vijek trajanja proizvoda podrazumijeva dostupnost standardiziranih i modularnih sastavnih dijelova koje će biti lakše zamijeniti te funkcionalni dizajn kojim se omogućuje, između ostalog, i rastavljanje;

4.  ističe da prijelaz na nove poslovne modele, kao što je model „proizvodi kao usluge”, ima potencijala za poboljšanje održivosti modela proizvodnje i potrošnje, pod uvjetom da sustavi u okviru kojih se kombiniraju proizvodi i usluge ne dovode do skraćivanja vijeka trajanja proizvoda i ističe da takvi poslovni modeli ne bi trebali služiti kao prilike za izbjegavanje plaćanja poreza;

5.  poziva Komisiju i države članice da potiču razvoj, proizvodnju i marketing proizvoda koji su pogodni za višekratnu uporabu, tehnički trajni i lako popravljivi i, kad postanu otpad i pripreme se za ponovnu uporabu ili recikliraju, pogodni za stavljanje na raspolaganje na tržištu ili stavljanje na tržište kako bi se omogućila pravilna provedba hijerarhije otpada; ustraje u tome da se mjerama uzme u obzir učinak proizvoda tijekom cijelog njihova životnog vijeka, kao i hijerarhija otpada;

6.  naglašava da razvijanje novih poslovnih modela poput internetskih usluga, distribucije, skladišta rabljene robe te institucionalizacije popravaka (kafići za popravke, radionice u kojima ljudi mogu sami vršiti popravke) mogu produžiti trajanje proizvoda, a istodobno i podignuti osviještenost potrošača o dugotrajnim proizvodima te njihovo povjerenje u njih;

7.  ističe da su promicanje i podržavanje održivih proizvoda i modela konzumacije, korištenje proizvoda koji su resursno učinkoviti, trajni, lako se mogu dijeliti, prikladni su za ponovnu uporabu i recikliranje, kao i obeshrabrivanje stavljanja proizvoda koji će planirano zastarjeti na tržište ključni aspekti sprečavanja nastanka otpada;

8.  ističe ulogu trgovačkih strategija kao što je najam proizvoda u dizajnu trajnih proizvoda poduzeća, u kojima za najam ostaju vlasnici jedinica koje iznajme te bi mogla ulagati u dizajniranje trajnijih proizvoda kako bi ih mogla ponovno stavljati na tržište, čime se smanjuje proizvodnja novih proizvoda i količina otpada;

9.  ističe da bi svojstva zahvaljujući kojima su proizvodi prikladni za popravljanje, ponovnu uporabu i recikliranje trebala biti dio njegova dizajna s obzirom na to da je količina resursa koja se upotrebljava za određeni proizvod u velikoj mjeri određena u fazi dizajna; podsjeća da dizajn proizvoda predstavlja važan aspekt prijelaza na kružno gospodarstvo jer određuje njegovo trajanje;

10.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore oko zamjenjivanja vrlo zabrinjavajućih tvari i ograniče uporabu tvari koje predstavljaju neprihvatljiv rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš kako bi se osigurao razvoj ciklusa netoksičnih materijala;

11.  naglašava da bi države članice trebale poticati produljenje vijeka trajanja proizvoda kada bi to moglo pogodovati zaštiti okoliša te podržavati uspostavu sustava kojima se promiču aktivnosti popravka, ponovne uporabe te ponovne proizvodnje i obnove proizvoda;

12.  napominje da je proizvode potrebno bolje dizajnirati radi osiguravanja popravljivosti, a ključna je i dostupnost rezervnih dijelova za proizvode kojima se na troškovno učinkovit način može produžiti vijek trajanja;

13.  podržava nastojanje da se na razini EU-a uvede definicija pojma planiranog zastarijevanja i mjere kažnjavanja takve prakse;

14.  ističe da bi popis novih proizvoda koji se temelje na eko-dizajnu trebao biti ambiciozniji i uključivati više proizvoda;

15.  u tom pogledu ukazuje na pionirsku ulogu nekih država članica, poput inicijative zemalja Beneluxa za borbu protiv planiranog zastarijevanja te produženja vijeka trajanja (električnih) kućanskih aparata; ističe važnost dijeljenja najboljih praksi u tom pogledu;

16.  smatra da je prijeko potrebno da potrošači budu bolje informirani o načinu na koji se primjenjuje zakonsko jamstvo sukladnosti; traži da se na računu kojim se potvrđuje kupnja proizvoda ispiše nalazi ispiše puni naziv jamstva za kupnju proizvoda;

17.  podsjeća da standardizirane i modularne komponente, planiranje rastavljanja, dizajniranje proizvoda u cilju osiguravanje njegove trajnosti i učinkoviti postupci proizvodnje imaju važnu ulogu u uspješnoj provedbi kružnog gospodarstva;

18.  traži od država članica da potiču institucijske kampanje za promicanje aktivnosti koje uključuju popravljanje, kupovinu i prodaju rabljene robe, unajmljivanje i razmjenu te da se na taj način izbjegne kupovanje novih proizvoda;

19.  poziva Komisiju da ocijeni mogućnost uvođenja pravila za minimalnu količinu recikliranog materijala u novim proizvodima;

20.  prima na znanje Komisijin Plan rada za ekološki dizajn za razdoblje 2016.–2019.; posebno pozdravlja uključivanje trajnosti proizvoda kao mogućeg zasebnog ekološkog standarda u pogledu aspekata učinkovitosti materijala, uključujući produljenje vijeka trajanja proizvoda, mogućnost ponovne uporabe sastavnih dijelova ili recikliranja materijala proizvoda koji su na kraju vijeka uporabe te korištenje ponovno uporabljenih sastavnih dijelova i/ili recikliranih materijala u proizvodima;

21.  ponovno upućuje poziv Komisiji da predloži reviziju zakonodavstva o ekološkom dizajnu kako bi se njegovo područje primjene proširilo na sve glavne skupine proizvoda, a ne samo na one koji koriste energiju, kao i da u obvezne zahtjeve za dizajn proizvoda postupno uvrsti sve značajke koje se odnose na učinkovitost resursa;

22.  poziva Komisiju da predloži prikladne mjere za obvezivanje proizvođača da osiguraju dostupnost rezervnih dijelova te, što se tiče prava potrošača, daju informacije o razdoblju tijekom kojeg bi rezervni dijelovi bili dostupni te da osigura da se to primjenjuje na stranice internetske prodaje i fizička prodajna mjesta;

23.  ponovno upućuje poziv Komisiji da na temelju analize troškova i koristi u okviru zakonodavstva o ekološkom dizajnu procijeni mogućnost određivanja minimalnih vrijednosti materijala koji se mogu reciklirati u novim proizvodima;

24.  prepoznaje važnost ekonomije suradnje i platformi za ekonomiju dijeljenja kao novih održivih poslovnih modela kojima se promiče učinkovitije korištenje proizvoda i njihov duži vijek trajanja;

25.  poziva Komisiju da osigura da države članice u potpunosti primjenjuju i provode zahtjeve za uklanjanje baterija i akumulatora iz Direktive o baterijama (2006/66/EC)(1) te da potiče poslovne modele u kojima se baterije ponovno koriste;

26.  sa zabrinutošću primjećuje količinu elektroničkog otpada u koji spadaju modemi, usmjernici i dekoderi televizijskog signala / „set-top” uređaji kada potrošači prijeđu na novog pružatelja telekomunikacijskih usluga; podsjeća potrošače i pružatelje telekomunikacijskih usluga da prema Uredbi EU/2015/2120 potrošači nakon prelaska na novog pružatelja telekomunikacijskih usluga već imaju pravo koristiti terminalnu opremu po vlastitom izboru;

27.  poziva Komisiju da istraži načine za poticanje i povećanje mogućnosti zamjene izvora osvjetljenja koji se temelje na svjetlećim diodama te da se za to, osim ekološkog dizajna, razmatraju i druga sredstva poput označavanja, sustava poticaja, javnih natječaja i produženog jamstva u slučaju da je izvor osvjetljenja fiksno ugrađen;

28.  napominje da je odgovornu potrošnju proizvoda moguće postići samo ako potrošači mogu točno procijeniti učinak proizvoda na okoliš s obzirom na njihovo trajanje, ekološki otisak i kvalitetu;

29.  skreće pozornost na složenost uvođenja obveznog označivanja kojim bi se pružile informacije o očekivanom vijeku trajanja proizvoda; predlaže da to označivanje u početku na razini EU-a bude na dobrovoljnoj pokusnoj osnovi, sa zajedničkim formatom i metodologijom;

30.  ističe da je uzrok nastanka velike količine otpada činjenica da proizvođači više ne mogu ažurirati softver koji je kompatibilan s hardverom; vjeruje da bi proizvođače trebalo obvezati da na raspolaganje stavljaju kompatibilan softver za ažuriranje; vjeruje da bi proizvođače trebalo obvezati da na raspolaganje stavljaju kompatibilan softver za ažuriranje;

31.  napominje da se jačanjem načela proširenog jamstva proizvođača i utvrđivanjem minimalnih zahtjeva potiče održivije dizajniranje proizvoda;

32.  poziva Komisiju da bolje iskoristi eko-oznaku EU-a kako bi se poboljšalo informiranje o vijeku trajanja proizvoda i razumijevanje potrošača o trajnosti proizvoda; naglašava da informirani odabir potrošača pri odluci o proizvođaču/robnoj marci može neizravno dati ekonomske poticaje proizvođačima; ističe da bi eko-oznaka trebala uključivati informacije o minimalnom vijeku trajanja ili korištenja proizvoda kako bi se povećala osviještenost potrošača o očekivanom vijeku trajanja proizvoda;

33.  poziva Komisiju da osmisli mjere za pružanje informacija koje bi se, u krajnjem slučaju, mogle pružati i samo na dobrovoljnoj osnovi i koje potrošača informiraju o procjeni trajanja nekog proizvoda, broju ciklusa upotrebe i mogućnosti popravka proizvoda kako bi potrošač mogao donijeti odluku o kupnji na temelju većeg broja informacija;

34.  poziva Komisiju da traži od proizvođača da objavljuju priručnike za dijagnostiku i održavanje te da na tržištu učine dostupnima rezervne dijelove i dodatnu opremu u razdoblju koje odgovara barem broju godina očekivanog vijeka trajanja koji bi trebalo navesti na eko-oznaci EU-a;

35.  poziva Komisiju i države članice da posvete resurse kampanjama obrazovanja i informiranja, promiču modele održive potrošnje i proizvodnje te ističe koristi prelaska na resursno učinkovito kružno gospodarstvo;

36.  poziva Komisiju da provede studiju ekonomskog učinka i učinka na okoliš kako bi se razmotrila mogućnost da se na usklađen način produži trajanje zakonskog jamstva sukladnosti proizvoda;

37.  poziva države članice da, gdje je to potrebno, koordiniraju djelovanje s lokalnim i regionalnim tijelima, poduzećima i udrugama koje provode kampanje podizanja svijesti potrošača o produljenju vijeka trajanja proizvoda;

38.  ističe da Komisija povodom nadolazeće provjere regulatorne prikladnosti ne bi trebala povući ili ograničiti područje primjene eko-oznake EU-a povodom;

39.  vjeruje da je važno stvoriti inicijative kako bi proizvođači proizvodili trajnije proizvode; poziva Komisiju da predloži da proizvođači pokrivaju troškove recikliranja ako njihova roba ima očekivani vijek trajanja kraći od pet godina;

40.  poziva Komisiju da preko međunarodnih konvencija promiče korištenje pokazatelja učinkovitog korištenja resursima kako bi se omogućila usporedivost između industrija i gospodarstava i osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja;

41.  potiče države članice da provedu učinkovit nadzor tržišta kako bi se zajamčilo da su i europski i uvezeni proizvodi u skladu sa zahtjevima u pogledu politike proizvoda i ekološkog dizajna;

42.  poziva države članice da uvedu ekonomske poticaje za usluge popravka proizvoda kako bi se potaknulo produljenje vijeka trajanja proizvoda, naglašavajući kako se smanjenjem oporezivanja popravljanja proizvoda može potaknuti njihova ponovna upotreba i stimulirati industrija popravaka, što bi moglo imati ekološku i socijalnu korist, uključujući nižu stopu PDV-a na djelatnosti popravljanja;

43.  poziva Komisiju da uvede mjere kako bi se još iskoristivi proizvodi učinkovitije i jednostavnije vratili u cirkulaciju u sklopu kružnog gospodarstva;

44.  potiče države članice da provode zelenu javnu nabavu kao alat politike ne bi li se ubrzao prijelaz na kružno gospodarstvo;

45.  poziva na potpunu zabranu proizvoda s tvorničkim nedostacima ugrađenima kako bi se prekinuo vijek trajanja proizvoda;

46.  napominje da mogućnost nadogradnje proizvoda s vremenom može usporiti zastarijevanje i smanjiti učinak na gospodarstvo i trošak za korisnike;

47.  poziva Komisiju i države članice da u postupak uključe lokalna i regionalna tijela i da poštuju njihove nadležnosti;

48.  poziva Komisiju da potakne redovnu i strukturiranu razmjenu informacija i najboljih praksi iz cijele Unije između Komisije i država članica, uključujući i s regionalnim i općinskim vlastima;

49.  poziva Komisiju da aktivno podržava lokalne inicijative popravljanja jer se njima ujedno stvaraju i lokalna zelena radna mjesta i pruža korisna usluga potrošačima.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja

11.4.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

62

0

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Zoltán Balczó, Catherine Bearder, Ivo Belet, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Paul Brannen, Nessa Childers, Alberto Cirio, Birgit Collin-Langen, Mireille D’Ornano, Miriam Dalli, Seb Dance, Angélique Delahaye, Mark Demesmaeker, Stefan Eck, Bas Eickhout, José Inácio Faria, Elisabetta Gardini, Gerben-Jan Gerbrandy, Arne Gericke, Jens Gieseke, Julie Girling, Sylvie Goddyn, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, György Hölvényi, Anneli Jäätteenmäki, Jean-François Jalkh, Benedek Jávor, Kateřina Konečná, Urszula Krupa, Peter Liese, Norbert Lins, Susanne Melior, Miroslav Mikolášik, Massimo Paolucci, Gilles Pargneaux, Piernicola Pedicini, Annie Schreijer-Pierik, Davor Škrlec, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Ivica Tolić, Estefanía Torres Martínez, Nils Torvalds, Adina-Ioana Vălean, Jadwiga Wiśniewska, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Clara Eugenia Aguilera García, Nicola Caputo, Eleonora Evi, Martin Häusling, Elisabeth Köstinger, Merja Kyllönen, Stefano Maullu, Ulrike Müller, James Nicholson, Marijana Petir, Christel Schaldemose, Bart Staes, Tiemo Wölken

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU ČIJE SE MIŠLJENJE TRAŽI

62

+

ALDE

Catherine Bearder, Gerben-Jan Gerbrandy, Anneli Jäätteenmäki, Ulrike Müller, Nils Torvalds

ECR

Mark Demesmaeker, Arne Gericke, Julie Girling, Urszula Krupa, James Nicholson, Jadwiga Wiśniewska

EFDD

Eleonora Evi, Piernicola Pedicini

ENF

Mireille D’Ornano, Sylvie Goddyn, Jean-François Jalkh

GUE/NGL

Stefan Eck, Kateřina Konečná, Merja Kyllönen, Estefanía Torres Martínez

NI

Zoltán Balczó

PPE

Ivo Belet, Alberto Cirio, Birgit Collin-Langen, Angélique Delahaye, José Inácio Faria, Elisabetta Gardini, Jens Gieseke, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, György Hölvényi, Elisabeth Köstinger, Peter Liese, Norbert Lins, Stefano Maullu, Miroslav Mikolášik, Marijana Petir, Annie Schreijer-Pierik, Ivica Tolić, Adina-Ioana Vălean

S&D

Clara Eugenia Aguilera García, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Paul Brannen, Nicola Caputo, Nessa Childers, Miriam Dalli, Seb Dance, Susanne Melior, Massimo Paolucci, Gilles Pargneaux, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Christel Schaldemose, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Tiemo Wölken, Damiano Zoffoli

Verts/ALE

Marco Affronte, Bas Eickhout, Martin Häusling, Benedek Jávor, Davor Škrlec, Bart Staes

0

-

 

 

0

0

 

 

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

(1)

Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima te otpadnim baterijama i akumulatorima i stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ, SL L 266, 26.9.2006., str. 1.


INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja

30.5.2017

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

34

0

1

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Dita Charanzová, Carlos Coelho, Anna Maria Corazza Bildt, Daniel Dalton, Nicola Danti, Dennis de Jong, Pascal Durand, Ildikó Gáll-Pelcz, Evelyne Gebhardt, Sergio Gutiérrez Prieto, Robert Jarosław Iwaszkiewicz, Liisa Jaakonsaari, Antonio López-Istúriz White, Eva Maydell, Marlene Mizzi, Christel Schaldemose, Andreas Schwab, Olga Sehnalová, Jasenko Selimovic, Igor Šoltes, Ivan Štefanec, Catherine Stihler, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Mylène Troszczynski, Mihai Ţurcanu, Anneleen Van Bossuyt, Marco Zullo

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Biljana Borzan, Birgit Collin-Langen, Edward Czesak, Anna Hedh, Franz Obermayr, Adam Szejnfeld, Marc Tarabella, Sabine Verheyen


KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU

34

+

ALDE

ECR

EFDD

ENF

GUE/NGL

PPE

 

S&D

 

Verts/ALE

Dita Charanzová, Jasenko Selimovic

Edward Czesak, Daniel Dalton, Anneleen Van Bossuyt

Marco Zullo

Franz Obermayr, Mylène Troszczynski

Dennis de Jong

Carlos Coelho, Birgit Collin-Langen, Anna Maria Corazza Bildt, Ildikó Gáll-Pelcz, Antonio López-Istúriz White, Eva Maydell, Andreas Schwab, Ivan Štefanec, Adam Szejnfeld, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Mihai Ţurcanu, Sabine Verheyen

Biljana Borzan, Nicola Danti, Evelyne Gebhardt, Sergio Gutiérrez Prieto, Anna Hedh, Liisa Jaakonsaari, Marlene Mizzi, Christel Schaldemose, Olga Sehnalová, Catherine Stihler, Marc Tarabella

Pascal Durand, Igor Šoltes

0

-

-

 

1

0

EFDD

Robert Jarosław Iwaszkiewicz

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani

Posljednje ažuriranje: 22. lipnja 2017.Pravna napomena