IZVJEŠĆE o odnosima EU-a i NATO-a
25.5.2018 - (2017/2276(INI))
Odbor za vanjske poslove
Izvjestitelj: Ioan Mircea Paşcu
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o odnosima EU-a i NATO-a
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Ugovor iz Lisabona,
– uzimajući u obzir Sjevernoatlantski ugovor,
– uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. prosinca 2013., 26. lipnja 2015., 28. lipnja i 15. prosinca 2016. te 9. ožujka, 22. lipnja i 15. prosinca 2017.,
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 18. svibnja 2015. i 14. studenoga 2016. o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, od 6. prosinca 2016. o suradnji EU-a i NATO-a, od 6. ožujka, 18. svibnja i 17. srpnja 2017. o globalnoj strategiji EU-a i od 19. lipnja i 5. prosinca 2017. o provedbi zajedničkog skupa prijedloga, koje su 6. prosinca 2016. podržala vijeća EU-a i NATO-a,
– uzimajući u obzir dokument naslovljen „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa – Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije”, koji je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku predstavila 28. lipnja 2016.,
– uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika Europskog vijeća i Komisije te glavnog tajnika NATO-a od 8. srpnja 2016., zajednički skup 42 prijedloga koji su 6. prosinca 2016. podržala vijeća EU-a i NATO-a i izvješća o napretku od 14. lipnja i 5. prosinca 2017. o njihovoj provedbi te novi skup 32 prijedloga, koji su ta dva vijeća podržala 5. prosinca 2017.,
– uzimajući u obzir ishod sjednica Vijeća za vanjske poslove (uključujući obranu), održanih 13. studenoga 2017. i 6. ožujka 2018., posebno u odnosu na suradnju EU-a i NATO-a,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. studenoga 2016. upućenu Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Europskom obrambenom akcijskom planu (COM(2016)0950),
– uzimajući u obzir Zajedničku komunikaciju Komisije i potpredsjednice/Visoke predstavnice od 10. studenoga 2017. upućenu Europskom parlamentu i Vijeću o poboljšanju vojne mobilnosti u Europskoj uniji (JOIN(2017)0041) i povezani Akcijski plan predstavljen u ožujku 2018.,
– uzimajući u obzir obrambeni paket koji je Komisija predstavila 7. lipnja 2017.,
– uzimajući u obzir godišnje izvješće glavnog tajnika NATO-a za 2017. objavljeno 15. ožujka 2018.,
– uzimajući u obzir Rezoluciju br. 439 Parlamentarne skupštine NATO-a od 9. listopada 2017. o tješnjoj suradnji EU-a i NATO-a,
– uzimajući u obzir Rezoluciju br. 440 Parlamentarne skupštine NATO-a od 9. listopada 2017. o industrijskoj bazi europske obrane,
– uzimajući u obzir izvješće Obrambenog i sigurnosnog odbora Parlamentarne skupštine NATO-a od 8. listopada 2017. o suradnji NATO-a i EU-a nakon Varšave, zajedno s prilogom Europskog parlamenta,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. travnja 2016. o EU-u u globalnom okruženju koje se mijenja – povezaniji, konfliktniji i kompleksniji svijet[1],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenoga 2016. o Europskoj obrambenoj uniji[2],
– uzimajući u obzir svoje rezolucije od 23. studenoga 2016. i 13. prosinca 2017. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike[3],
– uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. prosinca 2016. i 13. prosinca 2017. o provedbi zajedničke vanjske i sigurnosne politike[4],
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. ožujka 2017. o ustavnim, pravnim i institucijskim posljedicama zajedničke sigurnosne i obrambene politike: mogućnosti koje daje Ugovor iz Lisabona[5],
– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A8-0188/2018),
A. budući da su u vremenu geopolitičkih previranja i brze degradacije strateškog okruženja naše vrijednosti, kao što su liberalna demokracija, multilateralizam, ljudska prava, mir, razvoj i vladavina prava, na kojima se temelji Europska unija i transatlantske veze, međunarodni sustav koji se temelji na pravilima te europsko jedinstvo i kohezija suočeni s izazovima;
B. budući da dvije velike zapadne organizacije EU i NATO napreduju u jačanju svoje suradnje u rješavanju složenih konvencionalnih i hibridnih izazova, rizika i prijetnji koje uzrokuju državni i nedržavni akteri, uglavnom s istoka i juga; budući da gomilanje kriza koje destabiliziraju europsko susjedstvo predstavlja prijetnju i unutarnjoj i vanjskoj sigurnosti; budući da ni jedna ni druga organizacija ne raspolaže svim instrumentima kako bi sama rješavala te sigurnosne izazove te da se svaka od njih može s njima nositi bolje kroz međusobnu suradnju; budući da su EU i NATO neophodni za jamčenje sigurnosti Europe i njezinih građana;
C. budući da suradnja EU-a i NATO-a ne bi smjela sama sebi biti cilj, već način da se usklađivanjem misija i raspoloživih sredstava ostvaruju zajednički sigurnosni prioriteti i ciljevi; budući da države članice EU-a i članice NATO-a raspolažu zajedničkim snagama; budući da EU i NATO zajedno mogu učinkovito koristiti resurse i učinkovitije aktivirati širok raspon postojećih instrumenata kako bi odgovorili na sigurnosne izazove;
D. budući da je NATO vojni savez, a Europska unija to nije; budući da je EU globalni strateški akter i jamac sigurnosti, koji raspolaže jedinstvenim i širokim rasponom instrumenata i alata za sveobuhvatno rješavanje trenutačnih izazova s pomoću svojih raznih politika; budući da Europska unija u kontekstu globalne strategije i u skladu s njezinim ciljevima jača vlastitu odgovornost za svoju sigurnost i obranu, svoju ulogu partnera u postizanju međunarodnog mira i sigurnosti te svoju sposobnost da samostalno djeluje i istodobno jača svoj doprinos NATO-u i potiče tješnju suradnju;
E. budući da je glavna odgovornost NATO-a zajednička obrana njegovih članica; budući da je EP svjestan NATO-ovih smjernica da njegove članice tijekom jednog desetljeća troše 2 % svojeg BDP-a na obranu kako bi se održali odgovarajući obrambeni kapaciteti; budući da je NATO, kao ključan sigurnosni partner EU-a, i dalje neophodno jamstvo interoperabilnosti kapaciteta zajedničkih snaga i usklađenosti njihovih postupaka nabave;
F. budući da bi EU i NATO trebali biti komplementarni u pogledu sigurnosti kako bi bolje rješavali nove, dosad nezabilježene i višestruke sigurnosne izazove; budući da bi u područjima koja su tim dvjema organizacijama zajednička suradnja također trebala biti tješnja i učinkovitija;
G. budući da se i EU i NATO bave upravljanjem krizama, a u tome bi bili učinkovitiji kada bi djelovali uistinu usklađeno i optimalno koristili svoju stručnost i resurse; budući da EU, u skladu sa svojom globalnom strategijom, jača zajednički pristup vanjskim sukobima i krizama te osnažuje način odgovora na prijetnje i izazove u pogledu povezanosti unutarnje i vanjske sigurnosti s pomoću civilnih ili vojnih sredstava;
H. budući da su NATO i EU na sastanku na vrhu NATO-a održanom u Varšavi 2016. istaknuli područja u kojima će ojačati suradnju u kontekstu zajedničkih izazova na istoku i jugu, uključujući borbu protiv hibridnih prijetnji, jačanje otpornosti, izgradnju obrambenih kapaciteta, kiberobranu, pomorsku sigurnost i vježbe; budući da su u prosincu 2016. ministri vanjskih poslova članica NATO-a odobrili 42 mjere za unapređenje suradnje EU-a i NATO-a u dogovorenim područjima i da su u prosincu 2017. dogovorena dodatna područja za zajedničku suradnju;
I. budući da je partnerstvo EU-a i NATO-a neophodno za suzbijanje hibridnih prijetnji, posebice za borbu protiv netočnih informacija i namjernih dezinformacija i jačanje otpornosti; budući da je potrebno jasno razgraničiti nadležnosti i političke strategije obiju institucija;
J. budući da je došlo do naglog porasta aktivnosti Rusije; budući da se s obzirom na postojeći rizik slabljenja transatlantske veze i solidarnosti između država članica EU-a, njihov zajednički strateški pristup u pogledu Rusije mora osnažiti; budući da su i EU i NATO zabrinuti zbog sve odlučnijeg vojnog postupanja Rusije; budući da su politička manipulacija i kibernapadi također razlog za zabrinutost; budući da je Unija reagirala na rusko uplitanje u unutarnja europska pitanja, kojim je prekršeno međunarodno pravo i norme; budući da otpornost jest, a bit će i dalje, ključan element zajedničke obrane;
K. budući da je južno susjedstvo suočeno s dosad nezabilježenom nestabilnošću i da predstavlja strateški važan izazov kako za države članice EU-a tako i za članice NATO-a, osobito za one na vanjskim granicama;
L. budući da su kibernapadi sve češći i sofisticiraniji; budući da je NATO 2014. utvrdio da je kiberobrana dio temeljnih zadaća zajedničke obrane tog saveza, a 2016. potvrdio kiberprostor kao područje operativnog djelovanja, uz kopno, zrak i more; budući da se EU i NATO mogu nadopunjavati u svojim naporima; budući da je potrebno poticati jaču suradnju država članica EU-a u području kibersigurnosti i da je u tom području potreban koordiniran pristup svih država članica EU-a;
M. budući da su NATO i EU u prosincu 2017. odlučili pojačati svoju suradnju u borbi protiv terorizma, prvenstveno većom razmjenom informacija i poboljšanjem nacionalne otpornosti;
N. budući da i EU i NATO u Europi koriste istu prometnu infrastrukturu, koja je ključan čimbenik u brzom raspoređivanju vojnih snaga, te budući da je vojna mobilnost nedavno prepoznata kao prioritet u suradnji tih dviju organizacija;
O. budući da, prema najnovijim anketama centra Pew Research Center, NATO uživa snažnu javnu potporu, koja u većini zemalja članica NATO-a bilježi rast;
Konkretnije partnerstvo
1. uvjeren je da EU i NATO dijele iste vrijednosti u cilju postizanja međunarodnog mira i sigurnosti, da su suočeni sa sličnim strateškim izazovima te da, s obzirom na to da imaju 22 iste članice, imaju slične strateške i obrambene interese, uključujući zaštitu svojih građana od svih prijetnji; smatra da je strateško partnerstvo između EU-a i NATO-a neophodno za rješavanje tih sigurnosnih izazova; ističe da bi se suradnjom EU-a i NATO-a trebale nadopunjavati i uzajamno poštovati njihove posebnosti i uloge;
2. naglašava sljedeća važna načela strateškog partnerstva EU-a i NATO-a: otvorenost i transparentnost uz puno poštovanje samostalnosti odlučivanja i postupaka obiju organizacija, uključivost i reciprocitet ne dovodeći u pitanje posebnosti sigurnosne i obrambene politike bilo koje države članice; ističe da suradnja s državama člancima EU-a koje nisu članice NATO-a i zemljama članicama NATO-a koje nisu članice EU-a predstavlja sastavni dio suradnje EU-a i NATO-a;
3. uvjeren je da je NATO za svoje članice temelj zajedničke obrane i odvraćanja od sukoba u Europi; također je uvjeren da snažnija Unija s učinkovitijom zajedničkom sigurnosnom i obrambenom politikom, uz brojne projekte između država članica, koja je u stanju u cijelosti ispuniti odredbe članka 42. stavka 7. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), doprinosi jačem NATO-u; ističe činjenicu da se u okviru suradnje EU-a i NATO-a također mora voditi računa o sigurnosnoj i obrambenoj politici šest država članica EU-a koje nisu članice NATO-a i sedam članica NATO-a koje nisu članice EU-a;
4. čvrsto je uvjeren da učinkoviti odgovori na cijeli niz sigurnosnih izazova i od EU-a i od NATO-a zahtijevaju stratešku viziju, dodatnu strukturnu prilagodbu i kombinaciju instrumenata uvjeravanja i prisile; naglašava da je s obzirom na razlike između te dvije organizacije vrijeme ključan element za jačanje njihova partnerstva;
5. napominje da bi trebalo dodatno razvijati zajedničku europsku stratešku kulturu te da će percepcija postojanja zajedničke prijetnje imati pozitivan učinak; smatra da Unija mora raditi na jačanju svoje strateške autonomije; stoga potiče države članice EU-a da u suradnji s institucijama EU-a pronađu zajednički način shvaćanja okruženja u kojem se prijetnje mijenjaju te da nastave s naporima kao što su zajedničko izvješćivanje, civilno osposobljavanje za hitne slučajeve i zajedničke procjene prijetnji; pozdravlja nedavne napore u tom smjeru;
6. ističe da europski građani, svjesni da samo nacionalni odgovori na terorizam i nesigurnost nisu dovoljni, očekuju od Europske unije da ih zaštiti od tih prijetnji te da bi tješnja suradnja EU-a i NATO-a omogućila veću usklađenost i učinkovitost država članica;
7. naglašava da je suradnju EU-a i NATO-a u misijama i operacijama potrebno ojačati i na strateškoj i na taktičkoj razini;
8. ističe da je strateško partnerstvo EU-a i NATO-a podjednako važno za razvoj zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a i za budućnost NATO saveza te za odnose između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine nakon Brexita;
9. smatra da se potencijal odnosa EU-a i NATO-a može još više iskoristiti i da se daljnji razvoj i produbljivanje tog partnerstva ne bi smio ograničavati na zajednički odgovor na krizne situacije izvan Europe, osobito u susjedstvu, već i na krize na europskom kontinentu;
10. naglašava da je učinkovitom razmjenom informacija potrebno zajednički raditi na sprečavanju, analizi i ranim upozorenjima kako bi se zajedničkim djelovanjem borili protiv novih prijetnji;
11. smatra da Zajednička izjava EU-a i NATO-a te naknadna provedba mjera označuju novu, konkretnu fazu strateškog partnerstva; pozdravlja konkretne rezultate u provedbi Zajedničke izjave, posebno u pogledu borbe protiv hibridnih prijetnji, strateške komunikacije, usklađenosti rezultata u odgovarajućim postupcima planiranja obrane i pomorske suradnje; potiče daljnji napredak i pozdravlja novi skup mjera koje su dodane 5. prosinca 2017., a posebno mjere u pogledu borbe protiv terorizma, vojne mobilnosti i uloge žena te mira i sigurnosti; pozdravlja promjenu u stavu prema angažmanu i nesmetano funkcioniranje suradnje među osobljem u provedbi svake pojedine mjere; ponavlja da uspjeh provedbe dogovorenih zajedničkih ciljeva i mjera, unatoč tomu što samim procesom upravljaju institucije, ovisi o trajnoj političkoj volji država članica; u tom pogledu također pozdravlja angažman članica i EU-a i NATO-a te naglašava da uspješna provedba Zajedničke izjave ovisi o političkoj volji svih država članica; smatra da je važno ojačati i poboljšati suradnju i dijalog između EU-a i NATO-a te osigurati političku volju i odgovarajuće resurse za kontinuiranu provedbu i daljnje poboljšanje suradnje; sa zanimanjem očekuje novu izjavu EU-a i NATO-a koja će biti usvojena na sastanku na vrhu NATO-a 11. i 12. srpnja 2018. u Bruxellesu;
12. skreće pozornost na redovite zajedničke informativne sastanke koje u Vijeću EU-a za vanjske poslove i Sjevernoatlantskom vijeću NATO-a održavaju potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije i glavni tajnik NATO-a te stalne redovite sastanke Političkog i sigurnosnog odbora EU-a i Sjevernoatlantskog vijeća NATO-a;
13. pozdravlja činjenicu da je SAD ponovno potvrdio svoju predanost NATO-u i europskoj sigurnosti; podsjeća na činjenicu da su i Europska unija i Sjedinjene Američke Države ključni međunarodni partneri te da se to partnerstvo potvrđuje i u okviru NATO-a; naglašava važnost bilateralnih odnosa između država članica EU-a i SAD-a; čvrsto vjeruje da se jačanjem suradnje između EU-a i NATO-a jača transatlantska veza i da je sposobnost NATO-a da izvršava svoje misije povezana s transatlantskim odnosima; stoga napominje da bi novije političke promjene mogle utjecati na snagu transatlantskih odnosa; napominje da bi SAD, koji je uglavnom poticao i podržavao konkretan razvoj obrane EU-a, trebao i dalje raditi na boljem razumijevanju europskih strateških interesa, uključujući razvoj europskih obrambenih kapaciteta; naglašava da se naporima EU-a za postizanje strateške autonomije jača sigurnosno okruženje Saveza;
14. pozdravlja ojačanu prednju prisutnost NATO-a na njegovu istočnom krilu; pozdravlja raspoređivanje četiriju multinacionalnih borbenih skupina NATO-a u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj, koje po navedenim državama predvode Ujedinjena Kraljevina, Kanada, Njemačka odnosno Sjedinjene Američke Države; smatra da bi na istočnom i južnom krilu trebalo dodatno pojačati suradnju EU-a i NATO-a radi sigurnosti obje organizacije te da bi ruski prodor, hibridni ili konvencionalni, u zemlje istočnog krila trebalo na odgovarajući način spriječiti i zaustaviti; ističe da bi postojeću infrastrukturu u Europi, koja je uglavnom razvijana u smjeru istok-zapad, trebalo dopuniti razvojem nove infrastrukture u smjeru sjever-jug, čime bi se odgovorilo na zahtjeve za vojnu mobilnost; ističe da bi napori za vojnu mobilnost trebali doprinijeti učinkovitoj provedbi misija i operacija ZVSP-a kao i obrambenom stavu NATO saveza; smatra da bi trebalo obnoviti ceste, mostove i željezničke pruge kako bi se omogućilo brzo raspoređivanje vojnog osoblja i opreme;
15. u tom pogledu naglašava važnost poboljšanja sposobnosti NATO-a za brzo jačanje poboljšanjem europske i nacionalne infrastrukture, uklanjanjem birokratskih i infrastrukturnih prepreka brzom kretanju snaga i prethodnim razmještajem vojne opreme i materijala, čime se povećava naša zajednička sigurnost;
16. pozdravlja pokretanje stalne strukturirane suradnje (PESCO); naglašava njezin potencijal za jačanje europskog doprinosa u okviru NATO-a; smatra da se njome može povećati sinergija i učinkovitost te da ona predstavlja ključan korak u poboljšanju sigurnosnih i obrambenih kapaciteta EU-a i potencijalnih rezultata europskih članica NATO-a i uvjeren je da snažniji EU i NATO osnažuju jedan drugoga;
17. ističe komplementarnost PESCO-a i NATO-a te da bi PESCO trebao biti pokretač daljnje suradnje EU-a i NATO-a u području razvoja kapaciteta jer je cilj njime ojačati obrambene kapacitete EU-a i općenito učiniti zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku učinkovitijom i relevantnijom u pružanju odgovora na današnje sigurnosne i vojne izazove; naglašava važnost transparentnosti i obavješćivanja Sjedinjenih Američkih Država i drugih članica NATO-a o PESCO-u kako bi se izbjegle krive predodžbe;
18. naglašava da bi u sljedećoj zajedničkoj izjavi EU-a i NATO-a trebalo inzistirati na tome da kapaciteti koje su na multinacionalnoj razini razvijale države članice EU-a, uključujući PESCO, i članice NATO-a budu dostupni i za operacije EU-a i za operacije NATO-a; naglašava da najnovije odluke EU-a (koordinirano godišnje preispitivanje u području obrane (CARD), PESCO, Europski fond za obranu), kojima se želi postići da Europljani preuzmu veću odgovornost za vlastitu sigurnost, doprinose jačanju NATO-a te jamčenju pravedne transatlantske raspodjele tereta, imajući na umu cilj zajedničkog rješavanja zajedničkih sigurnosnih izazova, izbjegavanje nepotrebnih udvostručavanja i razvoj dosljednih, komplementarnih i interoperabilnih obrambenih kapaciteta; smatra da bi se razvoj zajedničkih standarda, postupaka, osposobljavanja i vježbi trebao smatrati važnim za omogućavanje učinkovitije suradnje EU-a i NATO-a;
19. napominje da će nakon Brexita 80 % troškova NATO-a za obranu biti izvan EU-a, a tri od četiri bojne na Istoku vodit će države koje nisu članice EU-a;
20. potiče EU i NATO da organiziraju redovite vježbe na strateškoj razini na kojima bi sudjelovao najviši politički vrh obiju organizacija; u tom smislu pozdravlja estonsku vježbu EU CYBRID 2017, na kojoj je po prvi put na nekoj vježbi EU-a sudjelovao glavni tajnik NATO-a;
Glavna područja suradnje
21. ističe sve češću pojavu hibridnih sigurnosnih prijetnji u odnosu na konvencionalne te napominje da je za borbu protiv njih potrebna međunarodna suradnja; poziva EU i NATO da dodatno ojačaju otpornost i razviju zajednički pogled na situaciju u odnosu na hibridne prijetnje; potiče EU i NATO da koordiniraju svoje mehanizme za reagiranje na krizne situacije kako bi reakcije na hibridne prijetnje bile usklađene; pozdravlja nedavno zajedničko svečano otvorenje centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji u Helsinkiju, kojem su prisustvovali glavni tajnik NATO-a i potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica, te potiče države članice EU-a na osnivanje takvih centara izvrsnosti po uzoru na centar u Helsinkiju; u tom pogledu pozdravlja odvojene, ali usporedne vježbe, PACE17 i CMX17, koje su se održale 2017. i tijekom kojih je osoblje EU-a odnosno NATO-a testiralo svoje postupke za obavješćivanje i razmjenu informacija tijekom pojave fiktivne hibridne prijetnje; pozdravlja usklađeno djelovanje zapadnih saveznika kao odgovor na navodni ruski kemijski napad u Ujedinjenoj Kraljevini;
22. smatra da bi se u sljedećoj zajedničkoj izjavi EU-a i NATO-a trebao pozitivno ocijeniti ostvareni napredak i pozvati na konkretnu primjenu svih prijedloga koje su usvojile obje institucije; smatra da je potrebno uložiti više napora u provedbu mnogih već preuzetih obveza;
23. u tom kontekstu smatra da od inicijativa za jačanje obrambene Europe koristi trebaju imati obje organizacije, čime bi se državama članicama Unije omogućilo da pojačaju svoju stratešku autonomiju i da budu sposobne za uvjerljivo zajedničko vojno djelovanje; podsjeća da su te inicijative u potpunosti komplementarne s inicijativama NATO-a;
24. smatra da je također važno osigurati provedbu načela uključivosti, reciprociteta i punog poštovanja samostalnosti odlučivanja obiju organizacija, kako je navedeno u zaključcima Vijeća od 5. prosinca 2017.;
25. pozdravlja uspješnu usporednu i koordiniranu vježbu upravljanja kriznim situacijama provedenu 2017., koja je bila korisna platforma za razmjenu najboljih praksi; sa zanimanjem očekuje razmatranje stečenih iskustava i nastavak suradnje na zajedničkim vježbama između EU-a i NATO-a, uključujući vježbu pod vodstvom EU-a koja je planirana za 2018.;
26. napominje da su trenutačni postupci za razmjenu povjerljivih informacija između te dvije organizacije i dalje pretjerano složeni i neučinkoviti; smatra da se obje organizacije suočavaju sa sličnim strateškim izazovima i da će se slijedom toga zajedno baviti posljedicama; smatra da se jačanjem uzajamnog povjerenja mora poboljšati suradnja u području razmjene povjerljivih informacija i analize obavještajnih podataka, među ostalim u području borbe protiv terorizma; naglašava da će EU morati povećati svoj kapacitet izdavanjem uvjerenja o sigurnosnoj provjeri većem broju članova osoblja, pružanjem osposobljavanja za rad s povjerljivim informacijama i ulaganjem u sigurnosnu komunikaciju; smatra da bi misije i operacije obje organizacije također imale koristi od poticanja reciprociteta i načela „potrebe za razmjenom” odgovarajućih informacija; smatra da bi se usporedna i koordinirana procjena obavještajnih podataka mogla iskoristiti za učinkovitiju zajedničku borbu protiv hibridnih prijetnji;
27. poziva EU i NATO da pojačaju svoju suradnju u području strateške komunikacije, među ostalim jačanjem partnerstva između Centra izvrsnosti za stratešku komunikaciju NATO-a i Odjela za stratešku komunikaciju (StratCom) Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD);
28. pozdravlja novu jedinicu EU-a za otkrivanje hibridnih prijetnji i njezinu interakciju s jedinicom NATO-a za analizu hibridnih prijetnji u pogledu razmjene informacija o pregledu stanja i analize potencijalnih hibridnih prijetnji;
29. uvjeren je da su u području kibersigurnosti ključni suradnja i razmjena informacija i svjestan je napretka postignutog u tom području; naglašava da je potrebno poboljšati sprečavanje i otkrivanje kiberincidenata te pružanje odgovora na njih; poziva obje organizacije da usklade svoje nadzorne aktivnosti i po potrebi razmjenjuju podatke koji se odnose na kiberobranu, čime će se olakšati obavještajni napori EU-a i NATO-a; potiče EU i NATO da poboljšaju svoju operativnu suradnju i koordinaciju te da potiču interoperabilnost razmjenom najboljih praksi o načinima, metodama i postupcima koji se koriste za utvrđivanje odgovornosti za kibernapade; smatra da je bolja razmjena informacija između EU-a i NATO-a prioritet kako bi se omogućilo identificiranje svih odgovornih izvora kibernapada i vođenje povezanih sudskih postupaka; smatra da je također važno uskladiti aktivnosti osposobljavanja i surađivati u području kiberistraživanja i kibertehnologije; pozdravlja dogovor između tima za hitne računalne intervencije EU-a i NATO-ove službe za odgovor na računalne incidente; smatra da u okviru novog mandata Agencije Europske unije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA), NATO-ov interes mogu zaokupiti nove aktivnosti koje se odnose na suradnju u području kiberobrane;
30. smatra da je važno osigurati komplementarnost i izbjegavati nepotrebno udvostručavanje napora u području izgradnje pomorskih kapaciteta kako bi se učinkovitije zaštitila pomorska sigurnost; pozdravlja povećanu operativnu suradnju i koordinaciju između EU-a i NATO-a, uključujući razmjenu informacija o pregledu stanja na osnovi iskustva iz Sredozemlja i Roga Afrike, čime se istražuju daljnje mogućnosti za uzajamnu logističku potporu i razmjenu informacija među osobljem obiju organizacija u vezi s operativnim aktivnostima, uključujući aktivnosti povezane s nezakonitim migracijama;
31. pozdravlja pojačanu taktičku i operativnu suradnju, među ostalim izravnim vezama između NATO-ove pomorske straže i Frontexa te između operacije Morski čuvar (Sea Guardian) i operacije EUNAVFOR MED Sophia, kako bi se Europskoj uniji i njezinim misijama pružila pomoć u suzbijanju nezakonitih migracija i mreža nezakonite trgovine, uključujući nezakonitu trgovinu oružjem; napominje da NATO na zahtjev može pružati logističku potporu i druge kapacitete, kao što su punjenje goriva na moru i medicinska pomoć; napominje da se time nastavlja uspješna suradnja EU-a i NATO-a u operacijama Oceanski štit (Ocean Shield) i EUNAVFOR ATALANTA u suzbijanju piratstva na Rogu Afrike;
32. potiče daljnje sinergije između EU-a i NATO-a na terenu i daljnja poboljšanja, posebno u pogledu koordinacije obavještajno-nadzorno-izvidničkih zadaća;
33. ponavlja da bi se s pomoću inicijativa EU-a usmjerenih na jačanje europske sigurnosti i obrane također trebalo osigurati da one države članice EU-a koje su i članice NATO-a ispunjavaju svoje obveze u okviru NATO saveza; smatra da istodobno članstvo u EU-u i NATO-u ne bi smjelo štetiti nijednoj državi; slično tome, naglašava da bi činjenica da neke države članice EU-a nisu ujedno i članice NATO-a trebala značiti da one imaju drugačije obveze u okviru Europske obrambene unije; naglašava da bi države članice EU-a trebale moći pokretati samostalne vojne misije i kada NATO nije voljan djelovati ili ako je akcija EU-a primjerenija;
34. pozdravlja stalni trend povećane potrošnje za obranu među članicama NATO-a; potiče sve države članice EU-a koje su i članice NATO-a da naprave znatan napredak prema postizanju cilja izdvajanja 2 % BDP-a za obranu, od kojih će 20 % biti namijenjeno za važnu novu opremu; smatra da bi države članice EU-a koje su se obvezale na smjernice NATO-a o potrošnji za obranu trebale, u okviru smjernice od 20 % za nabavu, razmisliti o dodjeli određenog iznosa za istraživanje i razvoj kako bi se zajamčio minimalni izdatak za inovacije, što može dovesti do „prelijevanja” tehnologija u civilni sektor;
35. ponavlja poziv iz Zajedničke izjave EU-a i NATO-a iz Varšave da članice „omoguće snažniju obrambenu industriju i veća istraživanja u području obrane”; čvrsto vjeruje da članice EU-a i NATO-a moraju surađivati i pronaći zajednički način za jačanje i razvijanje svoje tehnološke i industrijske baze kako bi odgovorile na prioritete u pogledu kapaciteta, osobito kroz godišnje koordinirano preispitivanje u području obrane i postupak planiranja obrane NATO-a; smatra da je važno da učinkovita i uravnotežena transatlantska suradnja u području obrambene tehnologije i industrije bude strateški prioritet obje organizacije; podržava mjere predviđene u okviru Europskog fonda za obranu, kojima se podupire zajedničko istraživanje i razvoj europskih kapaciteta; smatra da veća posvećenost planiranju istraživanja i kapaciteta može dovesti do veće učinkovitosti;
36. ponavlja da je potrebno osigurati dosljednost rezultata i rokova između EU-ovog koordiniranog godišnjeg preispitivanja u području obrane, plana razvoja sposobnosti i povezanih postupaka NATO-a, kao što je postupak obrambenog planiranja NATO-a; ističe da je potrebno zajamčiti da se multinacionalne inicijative i EU-a i NATO-a za razvoj sposobnosti međusobno nadopunjuju i potiču; naglašava da su sposobnosti koje su upotrijebljene u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike i razvijene u okviru PESCO-a i dalje u vlasništvu država članica, koje ih mogu učiniti dostupnima i drugim okvirima;
37. naglašava da EU i NATO moraju tijesno surađivati kako bi riješili fizičke i pravne prepreke brzom kretanju vojnog osoblja i imovine unutar i izvan EU-a da bi se, kad god je to potrebno, osiguralo neometano kretanje opreme i snaga diljem Europe, uključujući korištenje kritične infrastrukture kao što su ceste, mostovi i željezničke pruge, posebice provedbom akcijskog plana koji su predstavili potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica i Komisija na temelju plana koji su razvile države članice u okviru Europske obrambene agencije; potiče države članice EU-a da nastave u tom smjeru i iskoriste postojeći zamah; ističe da su za lakše raspoređivanje i suradnju unutar EU-a i NATO-a potrebni kompatibilni obrambeni kapaciteti; preporučuje EU-u i NATO-u da također riješe pitanje mobilnosti na europskom području onih snaga NATO-a koje nisu iz EU-a;
38. smatra da bi EU i NATO trebali zajedno činiti više kako bi se pojačala otpornost, obrana i sigurnost njihovih susjednih i partnerskih zemalja; snažno podupire činjenicu da je zajednički cilj pružiti pomoć susjednim i partnerskim zemljama u izgradnji njihovih kapaciteta i jačanju otpornosti, uključujući borbu protiv terorizma, stratešku komunikaciju, kiberobranu, skladištenje streljiva i reformu sigurnosnog sektora, osobito u trima pilot-zemljama (Bosna i Hercegovina, Moldova i Tunis);
39. podsjeća da je rješavanje sigurnosnih pitanja na zapadnom Balkanu i u susjedstvu EU-a i u interesu Europske unije i u interesu NATO-a kao i suradnja u određenim posebnim područjima; pozdravlja napore EU-a i NATO-a u pružanju političke i praktične potpore zemljama zapadnog Balkana, istočne Europe i južnog Kavkaza; predlaže državama članicama EU-a da nastave ulagati napore kako bi se osigurao kontinuiran demokratski razvoj i reforma sigurnosnog sektora; naglašava da je suradnja između EU-a i NATO-a i zemalja zapadnog Balkana ključna za rješavanje sigurnosnih prijetnji cijelom kontinentu;
40. ističe važnost načela iz Dokumenta iz Beča, a posebice načela otvorenosti i transparentnosti; u tom pogledu pozdravlja činjenicu da su vojne vježbe i zajedničke vježbe EU-a i NATO-a otvorene međunarodnim promatračima;
41. ponovno ističe važnu ulogu žena u misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike i NATO-a, posebice u postupanju prema ženama i djeci iz područja pogođenih sukobima; pozdravlja činjenicu da su i EU i NATO uvidjeli važnost te uloge; preporučuje EU-u i NATO-u da u svojim strukturama i operacijama proaktivno promiču rodnu raznolikost;
42. naglašava da EU treba zajamčiti bliski odnos s Ujedinjenom Kraljevinom nakon Brexita u području sigurnosti i obrane, svjestan činjenice da će Ujedinjena Kraljevina, iako više neće biti članica EU-a, i dalje davati najveći doprinos europskoj obrani kao članica NATO-a i europska zemlja;
°
° °
43. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici, glavnom tajniku NATO-a, agencijama EU-a u području sigurnosti i obrane, vladama i nacionalnim parlamentima država članica EU-a te Parlamentarnoj skupštini NATO-a.
- [1] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0120.
- [2] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0435.
- [3] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0440 i P8_TA(2017)0492.
- [4] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0503 i P8_TA(2017)0493.
- [5] Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0092.
MIŠLJENJE MANJINE
o Nacrtu izvješća o odnosima EU-a i NATO-a (2017/2276(INI)) AFET/8/11771)
Odbor za vanjske poslove, izvjestitelj: Ioan Mircea Paşcu
Mišljenje manjine koje podnosi zastupnik GUE/NGL-a u Europskom parlamentu Javier Couso Permuy
Izvješće prati stav Europske unije o jačanju partnerstva EU-a i NATO-a. Njime se nastavlja militaristička i agresivna europska politika povećanja i jačanja vojnih sposobnosti EU-a u području sigurnosti i obrane te opravdava povećanje financiranja u tom području u stalnoj suradnji s NATO-om.
Protivimo se izvješću zato što se u njemu:
– zagovara da je partnerstvo EU-a i NATO-a od temeljne važnosti za razvoj zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a;
– podržava stalna strukturirana suradnja (PESCO) kao pokretač daljnje suradnje EU-a i NATO-a u području razvoja kapaciteta i jačanja stupa EU-a u okviru NATO-a;
– podržavaju mjere predviđene u okviru Europskog fonda za obranu;
– ističe važnost učinkovite transatlantske suradnje u području obrambene industrije kao strateškog prioriteta obje organizacije;
– i dalje zagovara politika militarizacije Mediterana, posebice operacija Morski čuvar (Sea Guardian) i operacija EUNAVFOR MED Sophia.
Zahtijevamo:
– raspuštanje NATO-a;
– prestanak financiranja programa vojne namjene iz proračuna EU-a i strogo poštovanje članka 41. stavka 2. UEU-a;
– ukidanje militarističkih politika EU-a: stalne strukturirane suradnje (PESCO), Europskog fonda za obranu, Europskog programa industrijskog razvoja u području obrane (EDIDP);
– korištenje javnih sredstava u cilju podupiranja kvalitetnih radnih mjesta, reindustrijalizacije te malih i srednjih poduzeća;
– da sve aktivnosti budu strogo unutar okvira Povelje UN-a i međunarodnog prava.
INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU
|
Datum usvajanja |
16.5.2018 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
36 11 8 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Francisco Assis, Petras Auštrevičius, Goffredo Maria Bettini, Elmar Brok, Klaus Buchner, Fabio Massimo Castaldo, Lorenzo Cesa, Aymeric Chauprade, Javier Couso Permuy, Andi Cristea, Arnaud Danjean, Eugen Freund, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Wajid Khan, Eduard Kukan, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Tamás Meszerics, Francisco José Millán Mon, Clare Moody, Javier Nart, Pier Antonio Panzeri, Demetris Papadakis, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Julia Pitera, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Michel Reimon, Sofia Sakorafa, Jean-Luc Schaffhauser, Alyn Smith, Dobromir Sośnierz, Jaromír Štětina, Dubravka Šuica, Charles Tannock, László Tőkés, Ivo Vajgl, Geoffrey Van Orden |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
David Coburn, Marek Jurek, Norica Nicolai, Urmas Paet, Soraya Post, Bodil Valero, Marie-Christine Vergiat, Janusz Zemke, Željana Zovko |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Renate Weber, Francis Zammit Dimech, Joachim Zeller |
||||
KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U NADLEŽNOM ODBORU
|
36 |
+ |
|
|
ALDE |
Petras Auštrevičius, Javier Nart, Norica Nicolai, Urmas Paet, Jozo Radoš, Ivo Vajgl, Renate Weber |
|
|
EFDD |
Aymeric Chauprade |
|
|
PPE |
Lars Adaktusson, Michèle Alliot-Marie, Elmar Brok, Lorenzo Cesa, Arnaud Danjean, Sandra Kalniete, Tunne Kelam, Eduard Kukan, Francisco José Millán Mon, Julia Pitera, Cristian Dan Preda, Jaromír Štětina, Dubravka Šuica, László Tőkés, Francis Zammit Dimech, Joachim Zeller, Željana Zovko |
|
|
S&D |
Francisco Assis, Goffredo Maria Bettini, Andi Cristea, Eugen Freund, Wajid Khan, Arne Lietz, Clare Moody, Pier Antonio Panzeri, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Janusz Zemke |
|
|
11 |
- |
|
|
EFDD |
Fabio Massimo Castaldo, David Coburn |
|
|
ENF |
Jean-Luc Schaffhauser |
|
|
GUE/NGL |
Javier Couso Permuy, Sabine Lösing, Sofia Sakorafa, Marie-Christine Vergiat |
|
|
S&D |
Soraya Post |
|
|
VERTS/ALE |
Barbara Lochbihler, Michel Reimon, Bodil Valero |
|
|
8 |
0 |
|
|
ECR |
Marek Jurek, Charles Tannock, Geoffrey Van Orden |
|
|
NI |
Dobromir Sośnierz |
|
|
S&D |
Demetris Papadakis |
|
|
VERTS/ALE |
Klaus Buchner, Tamás Meszerics, Alyn Smith |
|
Korišteni znakovi:
+ : za
- : protiv
0 : suzdržani