IZVJEŠĆE o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredbi (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 1093/2010

27.9.2018 - (COM(2017)0790 – C8-0453/2017 – 2017/0359(COD)) - ***I

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku
Izvjestitelj: Markus Ferber

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredbi (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 1093/2010

(COM(2017)0790 – C8-0453/2017 – 2017/0359(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2017)0790),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela Prijedlog Parlamentu (C8-0453/2017),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 22. kolovoza 2018.[1],

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. travnja 2018.[2],

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0296/2018),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako zamijeni, bitno izmijeni ili namjerava bitno izmijeniti svoj Prijedlog;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman    1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA^[3]*

na Prijedlog Komisije

---------------------------------------------------------

2017/0359 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredbi (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 1093/2010

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke,[4]

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,[5]

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)  Strogi bonitetni zahtjevi sastavni su dio regulatornih uvjeta pod kojima financijske institucije mogu pružati usluge u Uniji. Kad je riječ o bonitetnom tretmanu i nadzoru, na investicijska društva kao i na kreditne institucije primjenjuje se Direktiva 2013/36/EU[6] te Uredba (EU) br. 575/2013[7], dok su zahtjevi o izdavanju odobrenja za rad i drugi zahtjevi o organizaciji i poslovanju utvrđeni u Direktivi 2004/39/EZ[8].

(2)  Postojeći bonitetni režimi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU uglavnom se temelje na uzastopnim verzijama međunarodnih regulatornih standarda koje je za velike bankarske grupe utvrdio Bazelski odbor za nadzor banaka i samo djelomično obuhvaćaju posebne rizike svojstvene različitim aktivnostima investicijskih društava. Specifične slabe točke i rizike svojstvene investicijskim društvima trebalo bi stoga posebno rješavati s pomoću odgovarajućih i razmjernih bonitetnih aranžmana na razini Unije.

(3)  Rizici koji nastaju zbog samih investicijskih društava i koji one predstavljaju za svoje klijente i šira tržišta na kojima posluju ovise o vrsti i opsegu njihovih djelatnosti, te o tome djeluju li investicijska društva kao zastupnici svojih klijenata i sami nisu strana u obavljenim transakcijama ili trguju za vlastiti račun.

(4)  Dobrim bonitetnim zahtjevima trebalo bi osigurati uredno upravljanje investicijskim društvima i u najboljim interesima njihovih klijenata. Trebalo bi uzeti u obzir da bi investicijska društva i njihovi klijenti mogli sudjelovati u vrlo rizičnim poslovima te različite stupnjeve rizika koje investicijska društva preuzimaju i koje sama predstavljaju. Isto tako, takvim bonitetnim zahtjevima trebalo bi izbjeći neopravdano administrativno opterećenje za investicijska društva.

(5)  Brojni zahtjevi koji proizlaze iz okvira Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU namijenjeni su uklanjaju rizika s kojima se uobičajeno suočavaju kreditne institucije. Postojeći su zahtjevi stoga uglavnom prilagođeni očuvanju kreditnog kapaciteta kreditnih institucija u gospodarskim ciklusima i zaštiti deponenata i poreznih obveznika od moguće propasti i nisu namijenjeni rješavanju različitih profila rizičnosti investicijskih društava. Investicijska društva nemaju velike portfelje kredita za građanstvo i poduzeća i ne primaju depozite. Štetni učinci njihove propasti na sveukupnu financijsku stabilnost manje su vjerojatni nego u slučaju kreditnih institucija. Rizici s kojima se suočavaju investicijska društva i koje ona predstavljaju stoga su znatno drugačiji od rizika s kojima se suočavaju i koje predstavljaju kreditne institucije i ta bi se razlika trebala jasno odražavati u bonitetnom okviru Unije.

(6)  Bonitetni zahtjevi koji se na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013 primjenjuju na investicijska društva temelje se na zahtjevima za kreditne institucije. Brojna se izuzeća od tih zahtjeva primjenjuju na investicijska društva kojima se odobrenje za rad ograničava na određene investicijske usluge koje nisu obuhvaćene postojećim bonitetnim okvirom. To je potvrda da rizici koji proizlaze iz takvog poslovanja tih društava nisu iste vrste kao rizici kreditnih institucija. Investicijska društva koja obavljaju djelatnosti koje su obuhvaćene postojećim okvirom i koje obuhvaćaju ograničeno trgovanje financijskim instrumentima podliježu odgovarajućim zahtjevima iz okvira koji se odnose na kapital, no mogu primijeniti izuzeća u drugim područjima kao što su likvidnost, velike izloženosti i financijska poluga. Na investicijska društva na čije se odobrenje za rad ne primjenjuju ta ograničenja primjenjuje se cijeli okvir, kao i na kreditne institucije.

(7)  Trgovanje financijskim instrumentima, u svrhu upravljanja rizicima, zaštite od rizika ili upravljanja likvidnošću ili pak zauzimanja dugih ili kratkih pozicija u odnosu na vrijednosti instrumenata u budućem razdoblju, djelatnost je kojom se mogu baviti i kreditne institucije i investicijska društva koja imaju odobrenje za trgovanje za vlastiti račun i koja su već obuhvaćena bonitetnim okvirom Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013. Da bi se izbjegli nejednaki uvjeti zbog kojih bi u tom području moglo doći do regulatorne arbitraže između kreditnih institucija i investicijskih društava, kapitalni zahtjevi koji proizlaze iz tih pravila radi pokrivanja rizika trebali bi se i dalje primjenjivati na ta investicijska društva. Pravilima su obuhvaćene i izloženosti tih investicijskih društava prema drugim ugovornim stranama u specifičnim transakcijama i odgovarajući kapitalni zahtjevi te bi se ona stoga trebala i dalje primjenjivati, ali na jednostavniji način. Naposljetku, pravila iz postojećeg okvira o velikim izloženostima relevantna su i kada su izloženosti iz trgovanja tih investicijskih društava prema određenim drugim ugovornim stranama posebno velike i tako zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane za investicijska društva nastaje prekomjerno koncentrirani izvor rizika. Stoga bi se te odredbe trebale i dalje primjenjivati na investicijska društva, ali na jednostavniji način.

(8)  Razlike u primjeni postojećeg okvira u različitim državama članicama mogle bi narušiti jednaka pravila o poslovanju investicijskih društava u Uniji. Te razlike proizlaze iz sveukupne složenosti primjene okvira na različita investicijska društva ovisno o uslugama koje pružaju, pri čemu neka nacionalna tijela u nacionalnom pravu ili praksi prilagođavaju ili pojednostavnjuju takvu primjenu. S obzirom na to da postojeći bonitetni okvir ne rješava sve rizike s kojima se suočavaju ili koje predstavljaju neke vrste investicijskih društava, na određena su investicijska društva u nekim državama članicama primijenjeni dodatni veliki kapitalni zahtjevi. Ujednačenim odredbama o rješavanju tih rizika trebalo bi osigurati usklađen bonitetni nadzor investicijskih društava u cijeloj Uniji.

(9)  Stoga je potreban poseban bonitetni režim za investicijska društva koja na temelju svoje veličine i međusobne povezanosti s ostalim financijskim i gospodarskim akterima nisu sistemska. Na sistemska investicijska društva trebao bi se, međutim, i dalje primjenjivati postojeći bonitetni okvir na temelju Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013. Ta investicijska društva podskup su investicijskih društava na koja se trenutačno primjenjuje okvir Direktive 2013/36/EU / Uredbe (EU) br. 575/2013 i koja ne mogu iskoristiti posebna izuzeća od bilo kojeg od njegovih glavnih zahtjeva. Poslovni modeli i profili rizičnosti najvećih i međusobno najviše povezanih investicijskih društava slični su onima značajnih kreditnih institucija – pružaju usluge nalik uslugama banaka i preuzimaju rizike znatnih razmjera. Stoga je primjereno da se na ta investicijska društva i dalje primjenjuju odredbe iz Direktive 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 575/2013. Nadalje, sistemska investicijska društva dovoljno su velika i njihovi poslovni modeli i profili rizičnosti prijetnja su stabilnom i urednom funkcioniranju financijskih tržišta jednako kao i velike kreditne institucije.

(10)  Posebnim bonitetnim režimom za investicijska društva koja se na temelju svoje veličine i međusobne povezanosti s ostalim financijskim i gospodarskim akterima ne smatraju sistemskim trebalo bi rješavati specifične poslovne prakse različitih vrsta investicijskih društava. Posebno bi se na investicijska društva u kojima postoji najveća mogućnost stvaranja rizika za klijente, tržišta ili uredno funkcioniranje samih investicijskih društava trebali primjenjivati jasni i učinkoviti bonitetni zahtjevi prilagođeni tim specifičnim rizicima. Te bi bonitetne zahtjeve trebalo prilagoditi vrsti investicijskog društva, najboljim interesima klijenata te vrste investicijskog društva i promicanju nesmetanog i urednog funkcioniranja tržišta na kojima te vrste društava posluju. Njihovom bi se primjenom trebali ublažiti rizici u utvrđenim područjima i trebali bi pridonijeti urednoj likvidaciji investicijskog društva u slučaju njegove propasti, uz minimalno narušavanje stabilnosti financijskih tržišta.

(10a)  Režim predviđen ovom Uredbom ne bi trebao utjecati na obvezu imenovanih održavatelja tržišta na mjestima trgovanja iz Direktive 2014/65/EU, a koja se odnosi na davanje ponuda i kontinuiranu nazočnost na tržištu.

(11)  Na svako bi se investicijsko društvo pojedinačno trebao primjenjivati bonitetni režim za investicijska društva koja se na temelju njihove veličine i međusobne povezanosti s ostalim financijskim i gospodarskim akterima ne smatraju sistemskim. Međutim, s obzirom na to da su rizici koje stvaraju mala i međusobno nepovezana investicijska društva uglavnom ograničeni, trebalo bi im dopustiti da iskoriste izuzeće od određenih bonitetnih zahtjeva ako su dio bankarske grupe čije je sjedište u istoj državi članici i ako u istoj državi članici podliježu nadzoru na konsolidiranoj osnovi na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 / Direktive 2013/36/EU jer bi se u takvim slučajevima ti rizici primjereno obuhvatili konsolidiranom primjenom Uredbe (EU) br. 575/2013 / Direktive 2013/36/EU na grupu. Zbog mogućeg postojećeg tretmana grupe investicijskih društava u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU, od matičnog društva u takvoj grupi trebalo bi zahtijevati dovoljno kapitala radi potpore knjigovodstvenoj vrijednosti njegovih udjela u društvima kćerima. Nadalje, kako bi se uzeli u obzir slučajevi veće rizičnosti ili međusobne povezanosti takvih grupa investicijskih društava, na njih bi se mogli primjenjivati kapitalni zahtjevi na temelju konsolidiranog stanja grupe. Ako pripadaju grupi osiguravatelja, tim malim i međusobno nepovezanim investicijskim društvima trebalo bi omogućiti i izuzeće od zahtjeva u pogledu koncentracije, objave i izvješćivanja.

(12)  Kako bi se investicijskim društvima omogućilo da se radi ispunjenja kapitalnih zahtjeva na temelju bonitetnog okvira specifičnog za investicijska društva i dalje oslanjaju na svoj postojeći regulatorni kapital, definiciju i sastav regulatornog kapitala trebalo bi uskladiti s Uredbom (EU) br. 575/2013. To uključuje potpune odbitke koji se primjenjuju na bilančne stavke i regulatorni kapital u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013, kao što su odgođena porezna imovina i ulaganja u instrumente kapitala drugih subjekata financijskog sektora. Međutim, investicijska društva trebala bi moći od odbitaka izuzeti neznačajna ulaganja u instrumente kapitala subjekata financijskog sektora ako ih drže za potrebe trgovanja, radi potpore održavanju tržišta tih instrumenata. Radi usklađenja sastava regulatornog kapitala s Uredbom (EU) br. 575/2013, investicijska bi društva stavkama redovnog osnovnog kapitala trebala ispuniti najmanje 56 % kapitalnog zahtjeva, dok bi se stavke dodatnog osnovnog kapitala mogle priznati do najviše 44 % regulatornog kapitala, a stavke dopunskog kapitala do najviše 25 % regulatornog kapitala.

(13)  Kako bi se osiguralo da investicijska društva uvijek posluju s razinom kapitala koja im je bila potrebna za izdavanje odobrenja za rad, sva bi investicijska društva u svakom trenutku trebala ispunjavati zahtjev za trajni minimalni kapital jednak inicijalnom kapitalu potrebnom za izdavanje odobrenja za obavljanje relevantnih investicijskih usluga utvrđenih u skladu s Direktivom (EU) ----/--/[IFD].

(14)  Kako bi se osigurala jednostavna primjena minimalnog kapitalnog zahtjeva za mala i međusobno nepovezana investicijska društva, njihov bi kapital trebao biti jednak njihovu zahtjevu za trajni minimalni kapital ili četvrtini njihovih fiksnih općih troškova izmjerenih na temelju njihove aktivnosti u prethodnoj godini, ovisno o tome što je veće, u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/488[9]. Mala i međusobno nepovezana investicijska društva koja žele biti dodatno oprezna u regulatornom pogledu i izbjeći reklasifikaciju ne bi trebalo spriječiti u tome da posjeduju regulatorni kapital u većem iznosu od onog koji se zahtijeva ovom Uredbom ili da primjenjuju mjere koje su strože od onih koje se zahtijevaju ovom Uredbom.

(15)  Kako bi se uzeli u obzir veći rizici investicijskih društava koja nisu mala ni međusobno nepovezana, njihov minimalni kapitalni zahtjev trebao bi biti veći od zahtjeva za njihov trajni minimalni kapital, četvrtine njihovih fiksnih općih troškova za prethodnu godinu ili zbroja njihovih zahtjeva u okviru skupa faktora rizika prilagođenih investicijskim društvima („faktori K”) kojim se kapital utvrđuje u odnosu na rizike u određenim područjima poslovanja investicijskih društava.

(16)  Za potrebe posebnih bonitetnih zahtjeva za investicijska društva, investicijska bi društva trebalo smatrati malim i međusobno nepovezanim ako ne obavljaju investicijske usluge koje su vrlo rizične za klijente, tržišta ili njih same te ako je zbog njihove veličine manje vjerojatno da će s prouzročiti dalekosežne negativne učinke za klijente i tržišta ako se ostvare rizici svojstveni njihovu poslovanju ili u slučaju njihove propasti. U skladu s time, mala i međusobno nepovezana investicijska društva trebalo bi definirati kao društva koja ne trguju za vlastiti račun ili zbog kojih ne nastaju rizici povezani s trgovanjem financijskim instrumentima, koja pod svojom kontrolom ▌imaju ograničenu imovinu ili novčana sredstva klijenata, koja upravljaju imovinom u okviru diskrecijskog upravljanja portfeljem ▌ čiji je iznos manji od 1,2 milijarde EUR, koja obrađuju naloge klijenata u iznosu manjem od 100 milijuna EUR dnevno za novčane transakcije ili manjem od 1 milijarde EUR za transakcije izvedenicama i čija bilanca iznosi manje od 100 milijuna EUR, a ukupni godišnji bruto prihodi od investicijskih usluga manji su od 30 milijuna EUR.

(17)  Kako bi se spriječila regulatorna arbitraža i smanjio poticaj investicijskim društvima da svoje poslovanje strukturiraju tako da izbjegnu premašivanje pragova iznad kojih više ne bi ispunjavali uvjet za mala i međusobno nepovezana društva, na sva investicijska društva koja su dio iste grupe trebalo bi kombinirano primijeniti pragove za imovinu kojom se upravlja, obrađene naloge klijenata, vrijednost bilance i ukupne bruto prihode. Ostali su kriteriji binarni, odnosno drži li investicijsko društvo novčana sredstva klijenta, administrira li ili pohranjuje imovinu klijenta ili trguje financijskim instrumentima i stvara rizike za tržište ili drugu ugovornu stranu, i ne ostavljaju prostora za takvo restrukturiranje te bi ih stoga trebalo pojedinačno procjenjivati. Kako bi se obuhvatili novi poslovni modeli i rizici koje oni stalno predstavljaju, te bi pragove i kriterije trebalo procjenjivati na kraju dana, uz iznimku držanja novčanih sredstava klijenta koje bi trebalo procjenjivati tijekom dana i vrijednosti bilance i ukupnih bruto prihoda koje bi trebalo procjenjivati na temelju stanja investicijskog društva na kraju zadnje financijske godine.

(18)  Investicijska društva koja premaše regulatorne pragove ili ne ispune ostale kriterije ne bi trebalo smatrati malim i međusobno nepovezanim i na njih bi trebalo primijeniti zahtjeve za ostala investicijska društva u skladu s posebnim prijelaznim odredbama iz ove Uredbe. To bi bio poticaj investicijskim društvima da svoje poslovanje planiraju tako da je jasno da ispunjuju uvjete za mala i međusobno nepovezana društva. Kad je riječ o investicijskim društvima koja ne ispunjuju zahtjeve za mala i međusobno nepovezana društva na temelju čega bi ostvarila pravo na takav tretman, trebalo bi predvidjeti fazu u kojoj bi se pratilo ispunjuje li društvo te kriterije i je li najmanje šest uzastopnih mjeseci bude ispod odgovarajućih pragova.

(19)  Sva bi investicijska društva trebala svoj kapitalni zahtjev izračunavati s pomoću skupa faktora K kojima su obuhvaćeni rizici za klijenta („RtC”), rizici za tržište („RtM”) i rizici za društvo („RtF”). Faktor K u okviru RtC-a obuhvaća imovinu klijenta kojom se upravlja ▌ (K-AUM), pohranjenu imovinu koja se administrira (K-ASA), novčana sredstva klijenta (K-CMH) i obrađene naloge klijenta (K-COH).

(20)  Faktor K u okviru RtM-a obuhvaća rizik neto pozicija (K-NPR) u skladu s odredbama CRR-a o tržišnim rizicima ili, ako to nadležno tijelo dopusti za pozicije koje se poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane, na temelju iznosa marže koja se daje klirinškom članu investicijskog društva (K-CMG). Investicijsko društvo trebalo bi imati mogućnost da istodobno primijeni faktor K-NPR i faktor K-CMG na različite pozicije.

(21)  Faktori K u okviru RtF-a obuhvaćaju izloženost investicijskog društva nastanku statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju (K-TCD) u skladu s pojednostavnjenim odredbama o kreditnom riziku druge ugovorne strane na temelju CRR-a, koncentracijski rizik zbog velikih izloženosti investicijskog društva prema posebnim drugim ugovornim stranama na temelju odredbi CRR-a koje se odnose na rizik od velikih izloženosti u knjizi trgovanja (K-CON) i operativni rizici od dnevnog prometa trgovanja investicijskog društva (K-DTF).

(22)  Sveukupni kapitalni zahtjev na temelju faktora K zbroj je zahtjeva faktora K u okviru RtC-a, RtM-a i RtF-a. K-AUM, K-ASA, K-CMH, K-COH i K-DTF odnose se na opseg djelatnosti povezan sa svakim faktorom K. Opseg za K-CMH izračunava se na temelju pomičnog prosjeka za prethodnih 12 kalendarskih mjeseci. Opseg za ▌K-ASA, K-COH i K-DTF izračunava se na temelju pomičnog prosjeka za prethodna tri mjeseca dok se za K-AUM temelji na prethodnoj godini. Kako bi se odredio kapitalni zahtjev, taj se opseg množi s odgovarajućim koeficijentima utvrđenima u ovoj Uredbi. Kapitalni zahtjevi za K-NPR određuju se na temelju CRR-a, dok se kapitalni zahtjevi za K-CON i K-TCD određuju pojednostavnjenom primjenom odgovarajućih zahtjeva na temelju CRR-a koji se odnose na tretman velikih izloženosti u knjizi trgovanja, odnosno na kreditni rizik druge ugovorne strane. Iznos faktora K je nula ako društvo ne poduzme odgovarajuću aktivnost.

(23)  Faktori K u okviru RtC-a zamjenske su varijable kojima su obuhvaćena područja poslovanja investicijskih društava u kojima eventualno može nastati šteta za klijente pojave li se problemi. Faktor K-AUM obuhvaća rizik od nastanka štete za klijente zbog nepravilnog diskrecijskog upravljanja portfeljem klijenata ili loše obavljenih usluga i klijentima je koristan u smislu kontinuiteta usluge upravljanja portfeljem ▌. Faktor K-ASA obuhvaća rizik pohrane i administriranja imovine klijenata i osigurava da investicijska društva drže kapital razmjeran takvim stanjima bez obzira na to pojavljuje li se imovina u bilanci investicijskog društva ili se evidentira odvojeno u drugim financijskim izvještajima. Faktor K-CMH obuhvaća rizik mogućeg nastanka štete kada investicijsko društvo drži novčana sredstva svojih klijenata, uzimajući u obzir jesu li ona u njegovoj vlastitoj bilanci ili se evidentiraju odvojeno u drugim financijskim izvještajima. Faktor K-COH obuhvaća potencijalni rizik za klijente društva koje izvršava njihove naloge (u ime klijenta, a ne u ime samog društva), na primjer u okviru usluga izvršenja ili kada je društvo u smislu klijentovih naloga samo jedno od društava u lancu.

(24)  Kad je riječ o investicijskim društvima koja trguju za vlastiti račun, faktor K za RtM temelji se na pravilima o tržišnim rizicima za pozicije u financijskim instrumentima, u valuti i u robi, u skladu s izmijenjenom Uredbom (EU) br. 575/2013[10]. Time se investicijskim društvima omogućuje da odaberu hoće li primjenjivati standardizirani pristup na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 (pojednostavnjeni standardizirani pristup na temelju izmijenjene Uredbe (EU) br. 575/2013) ako je njihova imovina manja od 300 milijuna EUR ili revidirani standardizirani pristup na temelju izmijenjene Uredbe (EU) br. 575/2013, ili interne modele. U posljednja dva slučaja dobiveni kapitalni zahtjev moguće je umanjiti na 65 % i time postaje trajna mogućnost iz izmijenjene Uredbe (EU) br. 575/2013 da se taj postupak privremeno primjenjuje u trajanju od tri godine, kako bi se uzeo u obzir sveukupni manji bonitetni značaj investicijskih društava. Alternativno, kapitalni zahtjev ▌pozicija koje se poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane trebao biti jednak maržama koje se daju njihovim klirinškim članovima.

(25)  Kad je riječ o investicijskim društvima koja trguju za vlastiti račun, faktori K-TCD i K-CON u okviru RtF-a pojednostavnjena su primjena pravila iz CRR-a o kreditnom riziku druge ugovorne strane, odnosno riziku velike izloženosti. Faktor K-TCD obuhvaća rizik za investicijska društva koji proizlazi iz transakcija s OTC izvedenicama, iz repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane, transakcija s dugim rokom namire i maržnih kredita s drugim ugovornim stranama koje ne ispunjuju svoje obveze i izračunava se tako što se vrijednost izloženosti dobivena na temelju zamjenskog troška i dodatnog zahtjeva za potencijalnu buduću izloženost pomnoži s faktorima rizika na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013, uzimajući pritom u obzir učinke ublažavanja rizika ostvarene učinkovitim netiranjem i razmjenom kolaterala. Faktor K-CON obuhvaća koncentracijski rizik koji se odnosi na pojedinačne ili vrlo povezane druge ugovorne strane iz privatnog sektora prema kojima je izloženost društava veća od 25 % njihova regulatornog kapitala ili od specifičnih alternativnih pragova u odnosu na kreditne institucije ili druga investicijska društva, i to tako da se u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 uvode dodatni kapitalni zahtjevi za izloženosti veće od tih ograničenja. Konačno, faktor K-DTF obuhvaća operativne rizike za investicijska društva koji proizlaze iz velikih volumena transakcija zaključenih u jednom danu za vlastiti račun ili u svoje ime, a za račun klijenata, i koji bi mogli nastati zbog neodgovarajućih ili neuspješnih internih postupaka, zbog ljudske pogreške i sustava ili vanjskih događaja, na temelju zamišljene vrijednosti dnevnog trgovanja.

(26)  Sva investicijska društva trebala bi pratiti i kontrolirati svoj koncentracijski rizik, uključujući i u odnosu na svoje klijente. Međutim, samo bi investicijska društva na koja se primjenjuje minimalni kapitalni zahtjev u okviru faktora K trebala nadležnim tijelima podnositi izvješća o svojim koncentracijskim rizicima. Kad je riječ o investicijskim društvima koja su specijalizirana za robne izvedenice ili emisijske jedinice stakleničkih plinova i njihove izvedenice s velikim koncentriranim izloženostima prema nefinancijskim grupama kojima pripadaju, gornje granice za koncentracijski rizik smiju se prekoračiti bez dodatnog kapitala u okviru faktora K-CON sve dok je to u svrhu upravljanja likvidnošću ili rizicima na razini cijele grupe.

(27)  Sva investicijska društva trebala bi imati interne postupke za praćenje i upravljanje svojim zahtjevima za likvidnost. Ti bi postupcima trebali pridonijeti njihovu urednom funkcioniranju tijekom vremena, bez potrebe za izdvajanjem likvidnosti posebno za razdoblja stresa. Stoga bi sva investicijska društva trebala u svakom trenutku u likvidnoj imovini imati minimalno trećinu iznosa zahtjeva za svoje fiksne opće troškove. Ta bi likvidna imovina trebala biti vrlo kvalitetna i u skladu s popisom navedenim u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2015/61 o koeficijentu likvidnosne pokrivenosti[11] te korektivnim faktorima koji se na tu imovinu primjenjuju na temelju te Delegirane uredbe. Kako bi se uzele u obzir razlike u profilima likvidnosti investicijskih društava u odnosu na kreditne institucije, na popis odgovarajuće likvidne imovine trebalo bi dodati neopterećena vlastita novčana sredstva društva (koja ne smiju uključivati novčana sredstva klijenta). Mala i međusobno nepovezana investicijska društva mogla bi dodatno uključiti stavke potraživanja od kupaca i naknada ili provizija koja dospijevaju u roku od 30 dana, pod uvjetom da ne premašuju jednu trećinu minimalnog likvidnosnog zahtjeva, da se ne ubrajaju u dodatne likvidnosne zahtjeve nadležnog tijela te da se na njih primjenjuje korektivni faktor od 50 %. U iznimnim bi okolnostima investicijskim društvima trebalo dopustiti da padnu ispod traženog praga zbog unovčenja svoje likvidne imovine radi pokrivanja likvidnosnih zahtjeva, pod uvjetom da o tome odmah obavijeste nadležno tijelo. Sva financijska jamstva koja su dana klijentima zbog čije bi aktivacije mogle nastati veće likvidnosne potrebe trebala bi smanjiti iznos dostupne likvidne imovine za najmanje 1,6 % ukupne vrijednosti takvih jamstava.

(28)  Trebalo bi izraditi odgovarajući proporcionalni regulatorni okvir za izvješćivanje u vezi s novim bonitetnim režimom koji bi trebalo pažljivo prilagoditi poslovanju investicijskih društava i zahtjevima bonitetnog okvira. Izvještajni zahtjevi za investicijska društva trebali bi se odnositi na razinu i sastav njihova regulatornog kapitala, njihove kapitalne zahtjeve, osnovu za izračun njihovih kapitalnih zahtjeva, profil njihovih djelatnosti i veličinu u odnosu na parametre prema kojima se investicijska društva smatraju malim i međusobno nepovezanim, njihove likvidnosne zahtjeve i postupanje u skladu s odredbama o koncentracijskom riziku. EBA-i bi trebalo povjeriti izradu nacrta provedbenih tehničkih standarda kojima bi se pobliže odredili detaljni obrasci i mehanizmi tog regulatornog izvješćivanja i ti bi standardi trebali biti proporcionalni veličini i složenosti različitih investicijskih društava te bi se posebno trebalo uzeti u obzir smatraju li se investicijska društva malim i međusobno nepovezanim.

(29)  Radi transparentnosti za njihove ulagatelje i šira tržišta, investicijska društva koja se ne smatraju malim i međusobno nepovezanim trebala bi javno objaviti podatke o svojoj razini kapitala, kapitalnim zahtjevima, svojim sustavima upravljanja te politikama i praksama primitaka. Transparentnost isplata primitaka u velikim iznosima u službi je legitimnog cilja od općeg interesa, a to je pridonijeti pouzdanosti i stabilnosti financijskih tržišta, s obzirom na važnu ulogu tih osoba koje ostvaruju visoke zarade u usmjeravanju poslovanja i dugoročnoj uspješnosti investicijskih društava. Radi zaštite povjerljivosti podataka informacije o primicima osoba koje ostvaruju visoke zarade objavljuju se na zbirnoj osnovi. Zahtjevi o javnoj objavi ne bi se trebali primjenjivati na mala i međusobno nepovezana društva osim ako izdaju instrumente dodatnog osnovnog kapitala, radi transparentnosti za ulagatelje u te instrumente.

(30)  Radi što jednostavnijeg prijelaza investicijskih društava sa zahtjeva iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU na zahtjeve iz ove Uredbe i Direktive (EU) ----/--[IFD], primjereno je osigurati odgovarajuće prijelazne mjere. Konkretno, u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe investicijska društva čiji bi se kapitalni zahtjevi u skladu s ovom Uredbom više nego udvostručili u usporedbi s njihovim postojećim kapitalnim zahtjevom u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU trebala bi moći ublažiti učinke potencijalnih povećanja tako što bi ograničila kapitalni zahtjev na dvostruku vrijednost njihova relevantnog kapitalnog zahtjeva u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU.

Da se nova investicijska društva sličnog profila kao i postojeća društva ne bi dovela u nepovoljan položaj, u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe investicijska društva na koja se nikada nisu primjenjivali kapitalni zahtjevi u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU trebala bi moći ograničiti svoje kapitalne zahtjeve na temelju ove Uredbe na dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za fiksne opće troškove.

Jednako tako, investicijska društva na koja se primjenjivao samo zahtjev za inicijalni kapital u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU i čiji bi se kapitalni zahtjevi u skladu s ovom Uredbom više nego udvostručili u usporedbi s onim u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU trebala bi moći u razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe ograničiti svoje kapitalne zahtjeve na temelju ove Uredbe na dvostruku vrijednost njihova zahtjeva za inicijalni kapital u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 / Direktivom 2013/36/EU.

Te prijelazne mjere bile bi, ovisno o slučaju, dostupne i investicijskim društvima iz Uredbe (EU) br. 575/2013 članka 498., čime se ta društva izuzimaju od zahtjeva za regulatorni kapital na temelju te uredbe, dok zahtjevi za inicijalni kapital za ta investicijska društva ovise o investicijskim uslugama koje pružaju ili aktivnostima koje obavljaju. U razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe njihovi kapitalni zahtjevi na temelju prijelaznih odredbi iz ove Uredbe trebali bi se izračunavati uzimajući u obzir te primjenjive razine. 

U razdoblju od pet godina od datuma početka primjene ove Uredbe ili do datuma primjene donesenih izmjena Uredbe (EU) br. 575/2013 / Direktive 2013/36/EU u pogledu kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik na temelju članka 1. stavka 84. Komisijina Prijedloga uredbe o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013, ovisno o tome što nastupi ranije, investicijska društva na koja se primjenjuju odgovarajuće odredbe iz ove Uredbe trebala bi nastaviti izračunavati svoj kapitalni zahtjev za knjigu trgovanja u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

(31)  Najveća investicijska društva koja pružaju ključne usluge pravnim osobama i usluge investicijskog bankarstva (trgovanje financijskim instrumentima za vlastiti račun ili pružanje usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa) imaju slične poslovne modele i profile rizičnosti kao i značajne kreditne institucije. Ta su društva zbog svojih djelatnosti izložena kreditnom riziku, uglavnom u obliku kreditnog rizika druge ugovorne strane, te tržišnom riziku zbog pozicija koje preuzimaju za vlastiti račun, bez obzira jesu li povezane s klijentima ili nisu. Ona kao takva i zbog svoje veličine i sistemskog značaja predstavljaju rizik za financijsku stabilnost.

(32)  Ta velika društva dodatan su izazov za nacionalna nadležna tijela pri provedbi učinkovitog bonitetnog nadzora. Iako najveća investicijska društva pružaju prekogranične usluge investicijskog bankarstva znatnih razmjera, ona kao investicijska društva podliježu bonitetnom nadzoru nadležnih tijela koja su imenovana u skladu s Direktivom 2004/39/EU i koja nisu nužno ista nadležna tijela imenovana u skladu s Direktivom 2013/36/EU, što bi moglo stvoriti nejednake uvjete pri primjeni odredbi Uredbe (EU) br. 575/2013 / Direktive 2013/36/EU u Uniji. Zbog toga nadležna tijela koja provode nadzor ne mogu steći cjelokupan bonitetni uvid koji je ključan za učinkovito rješavanje rizika povezanih s velikim prekograničnim društvima. Zbog toga bonitetni nadzor može postati manje učinkovit čime se ujedno može narušiti tržišno natjecanje u Uniji. Stoga bi najvećim investicijskim društvima trebalo dati status kreditnih institucija radi sinergije nadzora prekograničnog poslovanja na tržištu za pravne osobe u skupini subjekata iste razine, promicanja jednakih uvjeta i omogućavanja usklađenog nadzora u svim skupinama.

(33)  Ta društva postaju kreditne institucije te bi stoga trebala nastaviti primjenjivati Uredbu (EU) br. 575/2013 i Direktivu 2013/36/EU, podlijegati nadzoru tijela nadležnih za kreditne institucije, uključujući ESB u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma. Time bi se osigurala usklađena i učinkovita provedba bonitetnog nadzora kreditnih institucija te ujednačena primjena jedinstvenih pravila za financijske usluge na sve kreditne institucije zbog njihove sistemske važnosti. Da bi se spriječila regulatorna arbitraža i umanjili rizici zaobilaženja pravila, nadležna tijela trebala bi izbjegavati situacije u kojima bi potencijalno sistemske grupe strukturirale svoje poslovanje tako da ne prekorače pragove iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) i ne zaobiđu obvezu podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad kao kreditne institucije na temelju Direktive 2013/36/EU članka 8.a.

(33a)  Društva bi trebala primati depozite ili druga povratna sredstva iz javnih i bespovratnih sredstava za vlastiti račun tek nakon što dobiju odobrenje za te aktivnosti u skladu s Direktivom 2013/36/EU.

(34)  Osim toga, nadzorom kreditnih institucija na konsolidiranoj osnovi želi se, među ostalim, osigurati stabilnost financijskog sustava, te bi se on radi učinkovitosti trebao primjenjivati na sve grupe, uključujući i one čije matično društvo nije kreditna institucija ili investicijsko društvo. Stoga bi se na sve kreditne institucije, uključujući i one koje su ranije imale status investicijskih društava, trebala primjenjivati pravila o nadzoru matičnog društva na pojedinačnoj i konsolidiranoj osnovi koji obavljaju nadležna tijela na temelju Direktive 2013/36/EU glave VII. poglavlja 3. odjeljka I.

(35)  Uredbom (EU) br. 600/2014 u Uniji su uvedeni usklađeni propisi o odobravanja pristupa društvima iz trećih zemalja koja pružaju investicijske usluge ili aktivnosti prihvatljivim kvalificiranim nalogodavateljima i profesionalnim ulagateljima s poslovnim nastanom u Uniji. Pristup tržištu uvjetovan je Komisijinom odlukom o istovrijednosti i upisom društva iz treće zemlje u ESMA-in registar. Važno je da se istovrijednost ocjenjuje na temelju relevantnog primjenjivog prava Unije te da postoje učinkoviti instrumenti za praćenje uvjeta za donošenje odluke o istovrijednosti. Stoga bi od društava iz trećih zemalja trebalo zahtijevati da ESMA-i jedanput godišnje dostavljaju informacije o vrsti i opsegu usluga i aktivnosti koje pružaju u Uniji. Trebalo bi unaprijediti i suradnju u području nadzora u vezi s praćenjem, provedbom i ispunjenjem uvjeta za istovrijednost.

(35a)  Kako bi se zajamčili jednaki uvjeti i poticala transparentnost tržišta Unije, Uredbu (EU) br. 600/2014 trebalo bi izmijeniti kako bi ponude sistematskih internalizatora, poboljšanja cijena i transakcijske cijene podlijegali sustavu pomaka cijena kada trguju sa svim veličinama kotacija. Stoga bi se i na prošireno područje primjene trebali primjenjivati trenutno važeći regulatorni tehnički standardi koji se odnose na sustav pomaka cijene.

(36)  Kako bi se osigurala zaštita ulagatelja te cjelovitosti i stabilnosti financijskih tržišta u Uniji, Komisija bi pri donošenju odluke o istovrijednosti trebala uzeti u obzir potencijalne rizike koji bi mogli nastati zbog usluga i aktivnosti koje bi ta društva iz trećih zemalja pružala u Uniji nakon te odluke. Njihovu sistemsku važnost treba razmatrati na temelju kriterija kao što je sličnost vrste i opsega usluga koje pružaju i aktivnosti koje obavljaju predmetna društva iz trećih zemalja. Komisija u tu istu svrhu može smatrati da je primjereno uzeti u obzir je li treća zemlja utvrđena kao nekooperativna jurisdikcija u porezne svrhe u okviru relevantne politike Unije ili kao visokorizična treća zemlja u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/849[12].

(37)  Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Uredbe, to jest utvrditi učinkovit i proporcionalan bonitetni okvir kojim se osigurava da investicijska društva koja imaju odobrenje za rad u Uniji posluju na dobroj financijskoj osnovi i da se njima uredno upravlja, te, prema potrebi, u najboljem interesu njihovih klijenata, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ova Uredba odnosi se samo na ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(38)  Uz sudjelovanje Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) objavilo je izvješće na temelju detaljne analize, prikupljenih podataka i savjetovanja o nestandardiziranom bonitetnom režimu za sva nesistemska investicijska društva, a koje je osnova za revidirani bonitetni okvir za investicijska društva.

(39)  Kako bi se osigurala usklađena primjena ove Uredbe, EBA-i bi trebalo povjeriti izradu nacrta tehničkih standarda kojima će se pobliže odrediti način izračuna fiksnih općih troškova, izračuna u svrhu određivanja kapitalnih zahtjeva jednakih inicijalnoj marži koja se daje klirinškim članovima te obrazaca za javne objave i regulatorno izvješćivanje na temelju ove Uredbe.

(40)  Kako bi se osigurala ujednačena primjena ove Uredbe i uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu daljnjeg određivanja definicija u ovoj Uredbi i tehničke prilagodbe na elemente kapitalnih zahtjeva iz ove Uredbe koji nisu ključni. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja sa stručnjacima, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu od 13. travnja 2016. o boljoj izradi zakonodavstva. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(41)  Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe, a posebno u pogledu donošenja nacrta provedbenih tehničkih standarda EBA-e o obrascima za objavu i izvješćivanje, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(42)  Kako bi se osigurala pravna sigurnost i izbjegla preklapanja između postojećeg bonitetnog okvira koji se primjenjuje i na kreditne institucije i na investicijska društva i ove Uredbe, Uredba (EU) br. 575/2013 i Direktiva 2013/36/EU izmjenjuju se kako bi se iz njezina područja primjene uklonila investicijska društva. Međutim na investicijska društva koja su dio bankarske grupe i dalje bi se trebale primjenjivati one odredbe iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU koje su relevantne za bankarsku grupu, kao npr. odredbe o posredničkom matičnom društvu u EU-u iz [članka 21.b] Direktive 2013/36/EU i pravila o bonitetnoj konsolidaciji iz dijela prvog glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

DIO PRVIOPĆE ODREDBE

GLAVA I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Uredbom propisuju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na investicijska društva koja su dobila odobrenje za rad i nad kojima se provodi nadzor u skladu s Direktivom 2014/65/EU te nad kojima se provodi nadzor radi utvrđivanja usklađenosti s bonitetnim zahtjevima u skladu s Direktivom (EU) ----/--[IFD] u vezi sa sljedećim:

(a)  kapitalni zahtjevi koji se odnose na mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente rizika za društvo, rizika za klijente i rizika za tržište;

(b)  zahtjevi kojima se ograničava koncentracijski rizik;

(c)  likvidnosni zahtjevi koji se odnose na mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente likvidnosnog rizika;

(d)  izvještajni zahtjevi u vezi s točkama (a), (b) i (c);

(e)  zahtjevi za javnu objavu.

Članak 2.

Nadzorne ovlasti

Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom, nadležna tijela moraju imati ovlasti i provoditi postupke utvrđene u Direktivi (EU) ----/--[IFD].

Članak 3. Primjena strožih zahtjeva u investicijskim društvima

Ovom Uredbom ne sprečava se da investicijska društva imaju razinu regulatornog kapitala i njegovih sastavnih dijelova koja nadilazi zahtjeve navedene u ovoj Uredbi ni da provode mjere strože od navedenih u ovoj Uredbi.

Članak 4.

Definicije

1.  Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)  „društvo za pomoćne usluge” znači društvo za pomoćne usluge definirano u članku 4. stavku 1. točki 18. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(2)  „klijent” znači klijent kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 9. Direktive 2014/65/EU;

(3)  „trgovci robom” znači trgovci robom kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki 145. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(4)  „robne izvedenice” znači robne izvedenice kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 30. Uredbe (EU) br. 600/2014;

(5)  „nadležno tijelo” znači nadležno tijelo kako je definirano u članku 3. stavku 5. Direktive (EU) ----/--[IFD];

(6)  „kreditna institucija” znači kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(7)  „dnevni promet trgovanja” znači vrijednost transakcija u knjizi trgovanja ako društvo trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta;

(8)  „trgovanje za vlastiti račun” znači trgovanje za vlastiti račun kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 6. Direktive 2014/65/EU;

(9)  „izvedenice” znači izvedenice kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 29. Uredbe (EU) br. 600/2014;

(10)  „konsolidirano stanje nakon primjene faktora K” znači stanje nakon što se na temelju faktora K zahtjevi iz ove Uredbe primijene na investicijsko društvo kao da je to investicijsko društvo zajedno s jednim ili više subjekata iz iste grupe osnovalo jedno investicijsko društvo;

(11)  „izvršavanje naloga za račun klijenta” znači izvršavanje naloga za račun klijenta kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 4. Direktive 2014/65/EU;

(12)  „izloženost” znači sljedeće:

(a)  za potrebe ograničenja koncentracijskog rizika, svaka imovina ili izvanbilančna stavka koja se drži u knjizi trgovanja i koja nije izričito izuzeta na temelju članka 40.;

(b)  za potrebe izvješćivanja o koncentracijskom riziku, svaka imovina ili izvanbilančna stavka;

(13)  „financijska institucija” znači društvo koje nije kreditna institucija ili investicijsko društvo čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući financijski holding, mješoviti financijski holding, investicijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu i društvo za upravljanje imovinom, ali isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge kako su definirani u članku 212. stavku 1. točki (g) Direktive 2009/138/EU;

(14)  „financijski instrument” znači financijski instrument kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 50. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(15)  „financijski holding” znači financijski holding kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 20. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(16)  „subjekt financijskog sektora” znači subjekt financijskog sektora kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 27. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(17)  „inicijalni kapital” znači inicijalni kapital kako je definiran u članku 3. stavku 17. Direktive (EU) ----/--[IFD];

(18)  „grupa povezanih osoba” znači grupa povezanih osoba kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 39. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(19)  „investicijsko savjetovanje” znači investicijsko savjetovanje kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 4. Direktive 2014/65/EU;

(20)  „investicijsko društvo” znači investicijsko društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/65/EU;

(21)  „investicijski holding” znači financijska institucija čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom investicijska društva ili financijske institucije, od kojih je barem jedno društvo kći investicijsko društvo, koja nije financijski holding kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 20. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(22)  „investicijske usluge i aktivnosti” znači investicijske usluge i aktivnosti kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 2. Direktive 2014/65/EU;

(23)  „grupa investicijskih društava” znači grupa društava koja ne uključuje kreditnu instituciju, u kojoj je matično društvo investicijsko društvo, investicijski holding ili mješoviti financijski holding i koja može uključivati druge financijske institucije i vezane zastupnike u vlasništvu investicijskog društva. Članovi grupe investicijskih društava mogu biti matično društvo i njegova društva kćeri ili društva koja ispunjuju uvjete iz članka 22. Direktive 2013/34/EU;

(24)  „faktori K” znači kapitalni zahtjevi iz dijela trećeg glave II. za rizike koje investicijsko društvo predstavlja za klijente, tržišta i sebe samog;

(25)  „K-AUM” ili „faktor K za imovinu kojom se upravlja (AUM)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na vrijednost imovine kojom investicijsko društvo upravlja za svoje klijente u okviru ▌diskrecijskog upravljanja portfeljem ▌, uključujući imovinu čije je upravljanje delegirano nekom drugom društvu i isključujući imovinu čije je upravljanje to drugo društvo delegiralo investicijskom društvu; Iz izračuna se isključuje imovina obračunata u skladu s faktorom K-ASA.

(26)  „K-CMH” ili „faktor K za iznos novčanih sredstava klijenta (CMH)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na iznos novčanih sredstava klijenta koji investicijsko društvo drži ili kontrolira, uzimajući u obzir pravne aranžmane u vezi s odvajanjem imovine i nacionalne računovodstvene propise koji se primjenjuju na novčana sredstva klijenta koja investicijsko društvo drži;

(27)  „K-ASA” ili „faktor K za pohranu i administriranje imovine (ASA)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na vrijednost imovine koju investicijsko društvo pohranjuje i administrira za klijente, uključujući imovinu čije je upravljanje delegirano nekom drugom društvu, kad se ta imovina pojavljuje u bilanci investicijskog društva ili se evidentira odvojeno u drugim financijskim izvještajima;

(28)  „K-COH” ili „faktor K za obrađene naloge klijenta (COH)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na vrijednost naloga koje investicijsko društvo obrađuje za klijente, od primitka i prijenosa naloga klijenta do izvršenja naloga za račun klijenata;

(29)  „K-CON” ili „faktor K za koncentracijski rizik (CON)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na izloženosti u knjizi trgovanja investicijskog društva prema klijentu ili grupi povezanih osoba čija vrijednost prekoračuje ograničenja iz članka 36. stavka 1.;

(30)  „K-CMG” ili „faktor K za jamstvo klirinškog člana (CMG)” znači kapitalni zahtjev koji je jednak iznosu inicijalnih marži danih klirinškom članu, ako je klirinški član odgovoran za izvršenje i namiru transakcija investicijskog društva koje posluje za vlastiti račun;

(31)  „K-DTF” ili „faktor K za dnevni promet trgovanja (DTF)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na dnevnu vrijednost transakcija koje investicijsko društvo zaključuje trgovanjem za vlastiti račun ili izvršenjem naloga u svoje ime i za račun klijenata, isključujući vrijednost naloga kojima investicijsko društvo rukuje za klijente preko primanja i prijenosa naloga klijenata te preko izvršenja naloga u ime klijenata kako se već odražava u COH-u;

(32)  „K-NPR” ili „faktor K za rizik neto pozicija (NPR)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na vrijednost transakcija evidentiranu u knjizi trgovanja investicijskog društva;

(33)  „K-TCD” ili „faktor K za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju (TCD)” znači kapitalni zahtjev koji se odnosi na izloženosti u knjizi trgovanja investicijskog društva u instrumentima i transakcijama iz članka 25. zbog kojih nastaje rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju;

(34)  „transakcija s dugim rokom namire” znači transakcija s dugim rokom namire kako je definirana u članku 272. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(35)  „maržni kredit” znači maržni krediti kako su definirani u članku 272. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(36)  „upravljačko tijelo” znači upravljačko tijelo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 36. Direktive 2014/65/EU;

(37)  „matično društvo” znači matično društvo u smislu članka 2. stavka 9. i članka 22. Direktive 2013/34/EEZ;

(38)  „sudjelujući udio” znači sudjelujući udio kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 35. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(39)  „dobit” znači dobit kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 121. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(40)  „kvalificirana središnja druga ugovorna strana” znači kvalificirana središnja druga ugovorna strana kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 88. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(41)  „upravljanje portfeljem” znači upravljanje portfeljem kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 8. Direktive 2014/65/EU;

(42)  „regulatorni kapital” znači kapitalni zahtjev utvrđen u članku 11.;

(43)  „repo transakcija” znači repo transakcija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 83. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(44)  „društvo kći” znači društvo kći u smislu članka 2. stavka 10. i članka 22. Direktive 2013/34/EU, uključujući svako društvo kći društva kćeri krajnjeg matičnog društva;

(45)  „vezani zastupnik” znači vezani zastupnik kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 29. Direktive 2014/65/EU;

(46)  „ukupni bruto prihodi” znači godišnji prihod od poslovanja investicijskog društva ostvaren u vezi s investicijskim uslugama i aktivnostima koje je društvo ovlašteno obavljati, uključujući prihod od kamata, dionica ili udjela i drugih vrijednosnih papira s fiksnim ili promjenjivim prinosom, od provizije i naknada, dobitaka i gubitaka koje investicijsko društvo ostvari od svoje imovine kojom trguje, od imovine koju drži po fer vrijednosti ili od aktivnosti zaštite od rizika, ali isključujući svaki prihod koji nije povezan s obavljenim investicijskim uslugama i aktivnostima;

(47)  „izloženost iz trgovanja” znači izloženost iz trgovanja definirana u članku 4. stavku 1. točki 91. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(48)  „knjiga trgovanja” znači knjiga trgovanja definirana u članku 4. stavku 1. točki 86. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(49)  „matično investicijsko društvo iz Unije” znači investicijsko društvo u državi članici koje nije društvo kći nekog drugog investicijskog društva koje je odobrenje za rad dobilo u bilo kojoj državi članici ili financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga koji je osnovan u bilo kojoj državi članici;

(50)  „matični investicijski holding iz Unije” znači investicijski holding u državi članici koji nije društvo kći investicijskog društva koje je odobrenje za rad dobilo u bilo kojoj državi članici ili drugog investicijskog holdinga u bilo kojoj državi članici;

(51)  „matični mješoviti financijski holding iz Unije” znači matično društvo grupe investicijskih društava koje je mješoviti financijski holding kako je definiran u članku 2. stavku 15. Direktive 2002/87/EZ.

2.  Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 54. radi pojašnjenja:

(a)  definicija iz stavka 1. kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Uredbe;

(b)  definicija iz stavka 1. kako bi se pri primjeni ove Uredbe u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima.

GLAVA II.

RAZINA PRIMJENE ZAHTJEVA

POGLAVLJE 1.

Primjena zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

Članak 5.Opće načelo

Investicijska društva dužna su ispunjavati zahtjeve iz dijela drugog do dijela sedmog na pojedinačnoj osnovi.

Članak 6.Izuzeća

1.  Nadležna tijela mogu izuzeti investicijsko društvo od primjene članka 5. u vezi s dijelom drugim do četvrtim te dijelom šestim i sedmim ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  investicijsko društvo jest društvo kći i obuhvaćeno je nadzorom na konsolidiranoj osnovi kreditne institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, u skladu s odredbama dijela prvog glave II. poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)  i investicijsko društvo i njegovo matično društvo podliježu izdavanju odobrenja za rad i nadzoru u istoj državi članici;

(c)  tijela nadležna za nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 suglasna su s tim izuzećem;

(d)  regulatorni kapital na odgovarajući je način raspodijeljen između matičnog društva i investicijskog društva i ispunjeni su svi sljedeći uvjeti:

i.  investicijsko društvo ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1.;

ii.  trenutačno ne postoje i ne mogu se predvidjeti značajne praktične ili pravne prepreke za matično društvo u vezi s promptnim prijenosom kapitala ili otplatom obveza;

iii.  nakon prethodnog odobrenja nadležnog tijela, matično društvo dalo je izjavu kojom jamči za obveze koje je preuzelo investicijsko društvo ili tvrdi da su rizici investicijskog društva zanemarivi;

iv.  investicijsko društvo obuhvaćeno je postupcima procjene rizika, mjerenja i kontrole koje provodi matično društvo; i

v.  matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava na temelju udjela u kapitalu investicijskog društva ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela investicijskog društva.

1a.  Nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od primjene članka 5. u vezi s dijelom četvrtim, šestim i sedmim ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  investicijsko društvo je društvo kći i obuhvaćeno je nadzorom na konsolidiranoj osnovi društva za osiguranje ili društva za reosiguranje u skladu s člankom 228. Direktive 2009/138/EC Europskog parlamenta i Vijeća[13];

(b)  i investicijsko društvo i njegovo matično društvo podliježu izdavanju odobrenja za rad i nadzoru u istoj državi članici;

(c)  tijela nadležna za nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s Direktivom 2009/138/EZ suglasna su s tim izuzećem;

(d)  regulatorni kapital na odgovarajući je način raspodijeljen između matičnog društva i investicijskog društva i ispunjeni su svi sljedeći uvjeti:

i.  investicijsko društvo ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1.;

ii.  trenutačno ne postoje i ne mogu se predvidjeti značajne praktične ili pravne prepreke za matično društvo u vezi s promptnim prijenosom kapitala ili otplatom obveza;

iii.  nakon prethodnog odobrenja nadležnog tijela, matično društvo dalo je izjavu kojom jamči za obveze koje je preuzelo investicijsko društvo ili tvrdi da su rizici investicijskog društva zanemarivi;

iv.  investicijsko društvo obuhvaćeno je postupcima procjene rizika, mjerenja i kontrole koje provodi matično društvo; i

v.  matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava na temelju udjela u kapitalu investicijskog društva ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela investicijskog društva.

2.  Nadležna tijela mogu izuzeti investicijska društva od primjene članka 5. u vezi s dijelom petim ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  investicijsko društvo obuhvaćeno je nadzorom na konsolidiranoj osnovi u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)  grupa je uvela centralizirane funkcije upravljanja likvidnošću i

(c)  tijela nadležna za nadzor na konsolidiranoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 suglasna su s tim izuzećem.

POGLAVLJE 2.

Primjena zahtjeva za usklađenost s kriterijem kapitala grupe i izuzeća

Članak 7.Kriterij kapitala grupe

1.  Matično investicijsko društvo iz Unije, matični investicijski holding iz Unije i matični mješoviti financijski holding iz Unije dužni su imati iznos regulatornog kapitala koji je barem dovoljan za pokriće zbroja sljedećih stavki:

(a)  zbroj ukupne knjigovodstvene vrijednosti svih ulaganja, podređenih potraživanja i instrumenata iz članka 36. stavka 1. točaka (h) i (i), članka 56. točaka (c) i (d) i članka 66. točaka (c) i (d) Uredbe (EU) br. 575/2013 u investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za pomoćne usluge i vezanim zastupnicima u grupi investicijskih društava i

(b)  ukupni iznos svih potencijalnih obveza prema investicijskim društvima, financijskim institucijama, društvima za pomoćne usluge i vezanim zastupnicima.

2.  Nadležna tijela mogu dopustiti da matični investicijski holding iz Unije ili matični miješani financijski holding iz Unije imaju iznos regulatornog kapitala manji od iznosa izračunanog u stavku 1. ako taj iznos nije manji od zbroja kapitalnih zahtjeva koji se na pojedinačnoj osnovi utvrđuju za investicijska društva, financijske institucije, društva za pomoćne usluge i vezane zastupnike u grupi i ukupnog iznosa svih potencijalnih obveza prema tim subjektima.

Za potrebe stavka 1., ako se na subjekte iz stavka 1. ne primjenjuju bonitetni propisi Unije ili nacionalni bonitetni propisi, primjenjuje se zamišljeni kapitalni zahtjev.

3.  Matično investicijsko društvo iz Unije, matični investicijski holding iz Unije i matični mješoviti financijski holding iz Unije dužni su imati sustave za praćenje i kontrolu izvora kapitala i financiranja svih investicijskih društava, investicijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, financijskih institucija, društava za pomoćne usluge i vezanih zastupnika u grupi investicijskih društava.

Članak 8.Konsolidacija na temelju faktora K

Nadležna tijela matičnog investicijskog društva iz Unije ili nadležna tijela utvrđena u skladu s člankom 42. stavkom 2. Direktive (EU)----/--[IFD] mogu od matičnog investicijskog društva iz Unije, matičnog investicijskog holdinga iz Unije ili matičnog mješovitog financijskog holdinga iz Unije zahtijevati postupanje u skladu sa zahtjevima iz članka 15. na osnovi konsolidiranog stanja na temelju faktora K ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)  postoje materijalno značajni rizici za klijente ili tržište koji proizlaze iz grupe u cjelini i koji nisu u cijelosti obuhvaćeni kapitalnim zahtjevima koji se na pojedinačnoj osnovi primjenjuju na investicijska društva u grupi ili

(b)  kad je riječ o grupama investicijskih društava visokog stupnja međusobne povezanosti u smislu upravljanja rizicima, primjena zahtjeva za investicijska društva na pojedinačnoj osnovi mogla bi uzrokovati udvostručavanje zahtjeva za ta društva.

DIO DRUGI

REGULATORNI KAPITAL

Članak 9. Kapitalni zahtjevi

1.  Regulatorni kapital investicijskog društva sastoji se od zbroja osnovnog kapitala i dopunskog kapitala i pritom:

(a)  najmanje 56 % zbroja sastoji se od redovnog osnovnoga kapitala u skladu s dijelom drugim glavom 1. poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)  najviše 44 % zbroja može se sastojati od dodatnog osnovnoga kapitala u skladu s dijelom drugim glavom 1. poglavljem 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)  najviše 25 % zbroja može se sastojati od dopunskog osnovnoga kapitala u skladu s dijelom drugim glavom 2. poglavljem 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2.  Odstupajući od stavka 1., sljedeće se ne primjenjuje pri određivanju regulatornoga kapitala:

(a)  pragovi izuzeća iz članka 48. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)  odbici iz članaka 46., 60. i 70. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)  događaj koji je pokretač iz članka 54. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013. Umjesto toga, investicijsko društvo utvrđuje događaj koji je pokretač u smislu instrumenta dodatnog osnovnoga kapitala iz stavka 1.;

(d)  ukupni iznos iz članka 54. stavka 4. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013. Iznos čija se vrijednost može smanjiti ili konvertirati ukupni je iznos glavnice instrumenta dodatnog osnovnoga kapitala iz stavka 1.

3.   Investicijska društva pri utvrđivanju kapitalnih zahtjeva u skladu s ovom Uredbom primjenjuju odredbe iz dijela drugog, glave 1. poglavlja 6. Uredbe (EU) br. 575/2013.

3a.  Odstupajući od stavaka 1., 2. i 3. ovog članka, nadležna tijela mogu investicijskim društvima koja ispunjavaju uvjete iz članka 12. stavka 1. omogućiti da ispune zahtjeve za regulatorni kapital prihvatljivim instrumentima koji nisu oni navedeni u Uredbi (EU) br. 575/2013.

Članak 10.Udjeli izvan financijskog sektora

1.  Za potrebe ovog dijela, investicijsko društvo pri utvrđivanju stavki redovnog osnovnoga kapitala iz članka 26. Uredbe (EU) br. 575/2013 odbija iznose koji prelaze ograničenja navedena u točkama (a) i (b);

(a)  udio u društvu koje nije subjekt financijskog sektora, čiji iznos prelazi 15 % regulatornoga kapitala investicijskog društva;

(b)  ukupni iznos udjela investicijskog društva u društvima koja nisu subjekti financijskog sektora koji prelazi 60 % njegova regulatornoga kapitala.

2.  Nadležna tijela mogu zabraniti investicijskom društvu udjele iz stavka 1. čiji iznos prelazi postotke regulatornoga kapitala utvrđene u tom stavku. Nadležna tijela dužna su bez odgode javno objaviti svoju odluku kojom izvršavaju tu ovlast.

3.  Dionice ili udjeli u društvima koja nisu subjekti financijskog sektora ne uključuju se u izračun iz stavka 1. ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)  te se dionice ili udjeli drže privremeno za vrijeme postupka financijske pomoći iz članka 79. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)  držanje tih dionica ili udjela je pozicija proizišla iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koja se drži najviše pet radnih dana;

(c)  te se dionice ili udjeli drže u ime investicijskog društva a za tuđi račun.

4.  Dionice ili udjeli koji nisu dugotrajna financijska imovina iz članka 35. stavka 2. Direktive 86/635/EEZ ne uključuju se u izračun iz stavka 1.

DIO TREĆI KAPITALNI ZAHTJEVI

GLAVA I.OPĆI ZAHTJEVI

Članak 11.Kapitalni zahtjev

1.  Iznos kapitala investicijskog društva u svakom trenutku jednak je onome što je najveće od sljedećeg:

(a)  njegov zahtjev za fiksne opće troškove izračunan u skladu s člankom 13.;

(b)  njegov zahtjev za trajni minimalni iznos izračunan u skladu s člankom 14.;

(c)  njegov zahtjev za faktor K izračunan u skladu s člankom 15.

2.  Odstupajući od stavka 1., kapital investicijskog društva koje ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. u svakom je trenutku jednak najvećem od iznosa navedenih u stavku 1. točkama (a) i (b).

3.  Ako smatraju da je došlo do značajne promjene u poslovanju investicijskog društva, nadležna tijela mogu za investicijsko društvo zahtijevati drugačiji kapitalni zahtjev iz ovog članka, u skladu s glavom IV. poglavljem 2. odjeljkom IV. Direktive (EU)----/--[IFD].

Članak 12.Mala i međusobno nepovezana investicijska društva

1.  Za potrebe ove Uredbe investicijska društva smatraju se malim i međusobno nepovezanim investicijskim društvima ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  vrijednost imovine kojom se upravlja (AUM) izračunana u skladu s člankom 17. iznosi manje od 1,2 milijarde EUR;

(b)  vrijednost obrađenih naloga klijenata (COH) izračunana u skladu s člankom 20. iznosi manje od:

i. 100 milijuna EUR dnevno za gotovinske transakcije ili

ii. 1 milijardu EUR dnevno za izvedenice;

(c)  vrijednost pohranjene imovine koja se administrira (ASA) izračunana u skladu s člankom 19. jednaka je 50 000 000 EUR;

(d)  vrijednost novčanih sredstava klijenta (CMH) izračunana u skladu s člankom 18. jednaka je EUR 5 000 000;

(e)  vrijednost dnevnog prometa trgovanja (DTF) izračunana u skladu s člankom 32. jednaka je nuli;

(f)  vrijednost rizika neto pozicija (NPR) ili jamstva klirinškog člana (CMG) izračunani u skladu s člancima 22. i 23. jednaki su nuli;

(g)  vrijednost rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju (TCD) izračunana u skladu s člankom 26. jednaka je nuli;

(h)  vrijednost ukupne bilance investicijskog društva manja je od 100 milijuna EUR;

(i)  iznos ukupnih godišnjih bruto prihoda od investicijskih usluga i aktivnosti investicijskog društva manji je od 30 milijuna EUR.

Za potrebe točaka (a), (b), (c), (e), (f) i (g) primjenjuju se vrijednosti na kraju dana.

Za potrebe točke (d) primjenjuju se vrijednosti unutar dana.

Za potrebe točaka (h) i (i) primjenjuju se vrijednosti na kraju zadnje financijske godine.

2.  Uvjeti iz stavka 1. točaka (a), (b), (h) i (i) primjenjuju se kombinirano za sva investicijska društva koja su članovi grupe.

Uvjeti iz točaka (c), (d), (e), (f) i (g) primjenjuju se na svako investicijsko društvo na pojedinačnoj osnovi.

▌

2a.  Za potrebe stavka 1. točaka od (a) do (d) investicijsko društvo ne smatra se malim i nepovezanim investicijskim društvom ako to investicijsko društvo premaši, na temelju pomičnog prosjeka, primjenjivi prag tijekom prethodnog razdoblja od šest mjeseci.

2b.  Za potrebe stavka 1. točaka (e), (f) i (g) investicijsko društvo ne smatra se malim i nepovezanim investicijskim društvom nakon razdoblja od tri mjeseca od datuma na koji primjenjivi prag nije ispunjen.

3.  Za potrebe stavka 1. točaka (h) i (i) investicijsko društvo ne smatra se malim i nepovezanim investicijskim društvom ako je primjenjivi prag premašen na kraju prethodne financijske godine.

4.  Investicijska društva koja naknadno ispune sve uvjete iz stavka 1. koje nisu ispunjavala, smatraju se, podložno odobrenju nadležnog tijela, malim i međusobno nepovezanim investicijskim društvima po isteku razdoblja od tri mjeseca od datuma kada su ti uvjeti bili ispunjeni.

▌

Članak 13. Zahtjev za fiksne opće troškove

1.  Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (a), zahtjev za fiksne opće troškove iznosi najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova iz prethodne godine.

2.  Ako smatra da je došlo do značajne promjene u poslovanju investicijskog društva, nadležno tijelo može prilagoditi iznos kapitala iz stavka 1.

3.  Ako investicijsko društvo nema fiksnih općih troškova iz prethodne godine, njegov kapital može uz odobrenje nadležnih tijela iznositi najmanje jednu četvrtinu fiksnih općih troškova koji su bili predviđeni u njegovu poslovnom planu za godinu nakon godine u kojoj je započeo obavljanje svojih djelatnosti.

4.  Nakon savjetovanja s ESMA-om i uzimajući u obzir Delegiranu uredbu Komisije (EU) 2015/488 EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se:

  (apobliže određuje izračun zahtjeva iz stavka 1. i

  (b)   za potrebe ove Uredbe definira pojam značajne promjene iz stavka 2.

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive].  

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 14.Zahtjev za trajni minimalni iznos

Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (b) zahtjev za trajni minimalni iznos jednak je najmanje vrijednostima inicijalnog kapitala iz članka 8. Direktive (EU) ----/--[IFD].

GLAVA II.KAPITALNI ZAHTJEV ZA FAKTORE K

POGLAVLJE 1.Opća načela

Članak 15.Zahtjev za faktore K i primjenjivi koeficijenti

1.  Za potrebe članka 11. stavka 1. točke (c), zahtjev za faktore K jednak je najmanje zbroju sljedećeg:

(a)  faktora K za rizik za klijenta (RtC) izračunanih u skladu s poglavljem 2.;

(b)  faktora K za rizik za tržište (RtM) izračunanih u skladu s poglavljem 3.;

(c)  faktora K za rizik za društvo (RtF) izračunanih u skladu s poglavljem 4.

2.  Na odgovarajuće faktore K primjenjuju se sljedeći koeficijenti:

Tablica 1.

FAKTORI K		KOEFICIJENT
Imovina kojom se upravlja u okviru diskrecijskog upravljanja portfeljem ▌	K-AUM	0,02 %
Novčana sredstva klijenta	K-CMH (na odvojenim računima)	0.3 %
	K-CMH (na neodvojenim računima)	0.5 %
Pohrana i administriranje imovine	K-ASA	0,04 %
Obrađeni nalozi klijenata	K-COH gotovinske transakcije	0,1 %
	K-COH izvedenice	0,01 %
Dnevni promet trgovanja	K-DTF gotovinske transakcije	0,1 %
	K-DTF izvedenice	0,01 %

3.  Investicijsko društvo prati vrijednost svojih faktora K za trendove zbog kojih bi u sljedećem izvještajnom razdoblju trebalo primijeniti znatno drugačiji kapitalni zahtjev i obavješćuje svoje nadležno tijelo o tom materijalno drugačijem kapitalnom zahtjevu.

4.  Ako smatraju da je nastupila značajna promjena u poslovanju investicijskog društva koja utječe na iznos relevantnog faktora K, nadležna tijela mogu prilagoditi odgovarajući iznos u skladu s člankom 36. stavkom 2. Direktive (EU) ----/--[IFD].

5.  Kako bi se osigurala ujednačena primjena ove Uredbe i u obzir uzela kretanja na financijskim tržištima, EBA uz savjetovanje s ESMA-om izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi:

(a)  utvrđivanja metoda za mjerenje faktora K u dijelu trećem glavi II.;

(b)  prilagodbe koeficijenata iz ovog članka stavka 2.;

(c)  definiranja pojma odvojenog računa za potrebe ove Uredbe utvrđivanjem uvjeta kojima se osigurava zaštita novca klijenta u slučaju propasti investicijskog društva;

(d)  procjene u pogledu toga trebaju li se aktivnosti savjetovanja uvrstiti u K-AUM i trebaju li se navesti metode za njihovo potencijalno uvrštavanje.

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima 10. – 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

6.  ESMA prilagođava koeficijente K-DTF iz tablice 1. u stavku 2. u slučaju da se u situacijama stresa na tržištu kako je navedeno u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2017/578 čini da su zahtjevi faktora K-DTF pretjerano ograničavajući i štetni za financijsku stabilnost.

POGLAVLJE 2Faktori K RtC

Članak 16.Zahtjev za faktore K RtC

Zahtjev za faktore K RtC utvrđuje se s pomoću sljedeće formule:

K-AUM + K-CMH + K-ASA + K-COH

pri čemu:

(a)  vrijednost faktora K-AUM jednaka je vrijednosti faktora AUM koja se mjeri u skladu s člankom 17. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.;

(b)  vrijednost faktora K-CMH jednaka je vrijednosti faktora CMH koja se mjeri u skladu s člankom 18. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.;

(c)  vrijednost faktora K-ASA jednaka je vrijednosti faktora ASA koja se mjeri u skladu s člankom 19. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.;

(d)  vrijednost faktora K-COH jednaka je vrijednosti faktora COH koja se mjeri u skladu s člankom 20. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2.

Članak 17.Mjerenje vrijednosti faktora AUM radi izračuna vrijednosti faktora K-AUM

1.  U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-AUM, vrijednost faktora AUM pomični je prosjek mjesečne vrijednosti ukupne imovine kojom se upravlja, mjereno na zadnji radni dan za svaki od prethodnih 15 kalendarskih mjeseci, pretvoreno u funkcionalnu valutu subjekata u tom trenutku, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri mjeseca.

Vrijednost faktora AUM prosjek je ili jednostavna aritmetička sredina izmjerenih vrijednosti za preostalih 12 mjeseci.

Vrijednost faktora K-AUM izračunava se u prvih 14 dana svakog kalendarskog mjeseca.

2.  Ako investicijsko društvo službeno delegira upravljanje imovinom nekom drugom financijskom subjektu, ta se delegirana imovina uključuje u ukupni iznos faktora AUM koji se mjeri u skladu sa stavkom 1.

Ako drugi financijski subjekt službeno delegira imovinu kojom se upravlja investicijskom društvu, ta se delegirana imovina ne uključuje u ukupni iznos imovine kojom se upravlja koja se mjeri u skladu sa stavkom 1.

3.  Investicijsko društvo koje imovinom upravlja kraće od 15 mjeseci može za izračun vrijednosti faktora K-AUM primijeniti vrijednost faktora AUM predviđenu u poslovnom planu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  povijesni se podaci primjenjuju čim postanu dostupni;

(b)  nadležno je tijelo pozitivno ocijenilo poslovni plan investicijskog društva dostavljen u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

Članak 18.Mjerenje vrijednosti faktora CHM radi izračuna vrijednosti faktora K-CHM

1.  U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-CMH, vrijednost faktora CMH pomični je prosjek dnevne vrijednosti ukupnih novčanih sredstava klijenta, mjereno na kraju svakog radnog dana za proteklih dvanaest kalendarskih mjeseci.

Vrijednost faktora CMH prosjek je ili jednostavna aritmetička sredina dnevno izmjerenih vrijednosti tijekom dvanaest kalendarskih mjeseci.

Vrijednost faktora K-CMH izračunava se na kraju radnog dana nakon mjerenja iz prvog podstavka.

2.  Investicijsko društvo koje novčana sredstva klijenta drži kraće od dvanaest mjeseci može za izračun vrijednosti faktora K-CMH primijeniti vrijednosti predviđene u poslovnom planu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  povijesni se podaci primjenjuju čim postanu dostupni;

(b)  nadležno je tijelo pozitivno ocijenilo poslovni plan investicijskog društva dostavljen u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

Članak 19.Mjerenje vrijednosti faktora ASA radi izračuna vrijednosti faktora K-ASA

1.  U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-ASA, vrijednost faktora ASA pomični je prosjek vrijednosti ukupne imovine koja se dnevno pohranjuje i administrira, mjereno na kraju svakog radnog dana u proteklih petnaest kalendarskih mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora ASA prosjek je ili jednostavna aritmetička sredina dnevno izmjerenih vrijednosti tijekom preostalih dvanaest kalendarskih mjeseci.

Vrijednost faktora K-ASA izračunava se u prvih 14 dana svakog kalendarskog mjeseca.

2.  Investicijsko društvo koje posluje kraće od petnaest mjeseci može za izračun vrijednosti faktora K-ASA primijeniti vrijednosti predviđene u poslovnom planu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  povijesni se podaci primjenjuju čim postanu dostupni;

(b)  nadležno je tijelo pozitivno ocijenilo poslovni plan investicijskog društva dostavljen u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

Članak 20.Mjerenje vrijednosti faktora COH radi izračuna vrijednosti faktora K-COH

1.  U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-COH, vrijednost faktora COH pomični je prosjek vrijednosti ukupnih obrađenih naloga klijenta, mjereno na kraju svakog radnog dana u proteklih šest kalendarskih mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora COH prosjek je ili jednostavna aritmetička sredina dnevno izmjerenih vrijednosti tijekom preostala tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora K-COH izračunava se u prvih 14 dana svakog tromjesečja.

2.  Vrijednost faktora COH mjeri se kao zbroj apsolutne vrijednosti transakcija kupnje i apsolutne vrijednosti transakcija prodaje, gotovinskih i izvedenicama, u skladu sa sljedećim:

(a)  kad je riječ o gotovinskim transakcijama, vrijednost je iznos koji je uplaćen ili primljen za svaku transakciju;

(b)  kad je riječ o izvedenicama, vrijednost trgovanja zamišljeni je iznos ugovora.

▌Iz vrijednosti faktora COH isključene su transakcije koje je provelo investicijsko društvo i koje proizlaze iz održavanja investicijskog portfelja kada investicijsko društvo već računa vrijednosti faktora K-AUM u pogledu ulaganja tog klijenta.

▌

Investicijska društva mogu iz izračuna vrijednosti COH isključiti sve naloge koji nisu izvršeni, kada je to neizvršenje posljedica pravodobnog otkazivanja naloga od strane klijenta.

3.  Investicijsko društvo koje posluje kraće od tri mjeseca može za izračun vrijednosti faktora K-COH primijeniti vrijednosti predviđene u poslovnom planu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  povijesni se podaci primjenjuju čim postanu dostupni;

(b)  nadležno je tijelo pozitivno ocijenilo poslovni plan investicijskog društva dostavljen u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

POGLAVLJE 3Faktori K RtM

Članak 21.Zahtjev za faktore K RtM

1.  Vrijednost zahtjeva za faktore K RtM za pozicije iz knjige trgovanja investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta, ▌jest vrijednost faktora K-NPR izračunana u skladu s člankom 22.

1a.  Odstupajući od stavka 1., nadležno tijelo odobrava investicijskom društvu utvrđivanje zahtjeva za faktore K RtM primjenom vrijednosti faktora K-CMG izračunane u skladu s člankom 23. za pozicije koje se poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  investicijsko društvo nije član grupe koja obuhvaća kreditnu instituciju;

(b)  za izvršenje i namiru transakcija investicijskog društva koje se poravnavaju posredstvom središnje druge ugovorne strane odgovoran je klirinški član koji za njih i jamči ili se u protivnom namiruju na temelju isporuke po plaćanju;

(c)  izračun inicijalne marže koju investicijsko društvo daje klirinškom članu temelji se na internom modelu klirinškog člana koji ispunjuje uvjete iz članka 41. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća[14].

Članak 22.Izračun vrijednosti faktora K-NPR

1.   Za potrebe faktora K-NPR, kapitalni zahtjev za pozicije iz knjige trgovanja investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta, izračunava se primjenom jednog od sljedećih pristupa:

(a)  [pojednostavnjeni standardizirani] pristup utvrđen u dijelu trećem glavi IV. poglavljima od 2. do 4. Uredbe (EU) br. 575/2013▌;

(b)  standardizirani pristup utvrđen u [dijelu trećem glavi IV. poglavlju 1.a Uredbe (EU) br. 575/2013, u skladu s člankom 1. točkom 84. Prijedloga Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i priznate obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012];  

(c)  pristup internog modela utvrđen u [dijelu trećem glavi IV. poglavlju 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013, u skladu s člankom 1. točkom 84. Prijedloga Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i priznate obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012].

Vrijednost faktora K-NPR izračunana primjenom pristupa navedenih u točkama (b) i (c) množi se faktorom od 65 %.

2.   Za potrebe stavka 1. točke (a) druge rečenice, investicijsko društvo izračunava vrijednost bilančnog i izvanbilančnog poslovanja u skladu s [člankom 325.a stavcima od 2. do 7. Uredbe (EU) br. 575/2013].

Članak 23.Izračun vrijednosti faktora K-CMG

1.  ▌Vrijednost faktora K-CMG najveći je ukupni iznos inicijalne marže koju je investicijsko društvo dalo klirinškom članu u protekla tri mjeseca.

2.  EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje način izračuna iznosa inicijalne marže iz stavka 1. točke (c).     

EBA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Direktive].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje revidiranih regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

POGLAVLJE 4Faktori K RtF

Članak 24.Zahtjev za faktore K RtF

1.  Zahtjev za faktore K RtF utvrđuje se s pomoću sljedeće formule:

K-TCD +K-DTF + K-CON

pri čemu:

vrijednost faktora K-TCD jednaka je iznosu izračunanom u skladu s člankom 26.;

vrijednost faktora K-DTF jednaka je vrijednosti faktora DTF koja se mjeri u skladu s člankom 32. i množi s odgovarajućim koeficijentom iz članka 15. stavka 2. i

vrijednost faktora K-TCD jednaka je iznosu izračunanom u skladu s člankom 38.

Vrijednosti faktora K-TCD i K-CON temelje se na transakcijama koje su evidentirane u knjizi trgovanja investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta.

Vrijednost faktora K-DTF temelji se na transakcijama koje su evidentirane u knjizi trgovanja investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta, i transakcijama koje investicijsko društvo zaključi tijekom izvršavanja naloga u svoje ime i za račun klijenata.

Odjeljak I.

Nastanak statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u trgovanju

Članak 25. Područje primjene

1.  Ovaj se odjeljak primjenjuje na sljedeće transakcije:

(a)  izvedenice navedene u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 575/2013, osim sljedećeg:

i.  OTC izvedenica kojima se trguje sa središnjim državama i središnjim bankama država članica;

ii.   OTC izvedenica koje se izravno ili neizravno poravnavaju posredstvom kvalificirane središnje druge ugovorne strane;

iii.   OTC izvedenica koje poravnava klirinški član, pri čemu transakcije podliježu obvezi poravnanja u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili istovrijednom zahtjevu za poravnanje tog ugovora u trećoj zemlji ili ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

aa. pozicije i imovina investicijskog društva koje se odnose na te transakcije razlikuju se i odvojene su, i na razini klirinškog člana i na razini kvalificirane središnje druge ugovorne strane, od pozicija i imovine klirinškog člana i ostalih klijenata tog klirinškog člana, a zbog tog razlikovanja i te odvojenosti te pozicije i ta imovina ne ulaze u stečajnu masu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti klirinškog člana, jednog ili više njegovih drugih klijenata;

bb. zakoni, propisi i ugovori koji se primjenjuju na klirinškog člana ili ga obvezuju, osiguravaju da se u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti izvornoga klirinškog člana, klijentove pozicije koje se odnose na te ugovore i transakcije te odgovarajući kolateral prenesu na drugog klirinškog člana u odgovarajućem razdoblju marže za rizik;

cc. investicijsko je društvo ishodilo neovisno i obrazloženo pravno mišljenje u pisanom obliku u kojem se zaključuje da u slučaju spora investicijsko društvo ne snosi gubitke nastale zbog insolventnosti njegova klirinškog člana ili klijenata njegova klirinškog člana;

iv.   izvedenica s kojima se trguje na burzi:

v.  izvedenica koje se drže radi zaštite od rizika pozicije društva koja proizlazi iz aktivnosti koje nisu iz knjige trgovanja;

(b)  transakcija s dugim rokom namire;

(c)  repo transakcija;

(d)  transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;

(e)  maržnih kredita.

2.  Odstupajući od ovog odjeljka investicijsko društvo može izračunati svoj kapitalni zahtjev za transakcije iz stavka 1. primjenom jedne od metoda iz [dijela 3. glave II. odjeljka 3., 4. ili 5. Uredbe (EU) br. 575/2013] i odmah o tome obavješćuje nadležno tijelo.

Članak 26.Izračun vrijednosti faktora K-TCD

Za potrebe faktora K-TCD kapitalni zahtjev određuje se s pomoću sljedeće formule:

Kapitalni zahtjev = Vrijednost izloženosti * RF

pri čemu je RF faktor rizika utvrđen za pojedinu vrstu druge ugovorne strane u skladu s tablicom 2.

Tablica 2.

Vrsta druge ugovorne strane	Faktor rizika
Kreditne institucije i investicijska društva	1,6 %
Ostale druge ugovorne strane	8 %

Članak 27. Izračun vrijednosti izloženosti

Vrijednost izloženosti izračunava se primjenom sljedeće formule:

Vrijednost izloženosti = Maks. (0; RC + PFE - C)

pri čemu:

RC = trošak zamjene, kako je utvrđen u članku 28.

PFE = potencijalna buduća izloženost, kako je utvrđena u članku 29. i

C = kolateral, kako je utvrđen u članku 30.

Trošak zamjene (RC) i kolateral (C) primjenjuju se na sve transakcije iz članka 25.

Potencijalna buduća izloženost (PFE) primjenjuje se samo na ugovore o izvedenicama i transakcije s dugim rokom namire.

Članak 28. Trošak zamjene (RC)

Trošak zamjene iz članka 27. utvrđuje se kako slijedi:

(a)  za ugovore o izvedenicama trošak zamjene utvrđuje se kao sadašnja tržišna vrijednost (CMV);

(b)  za transakcije s dugim rokom namire trošak zamjene utvrđuje se kao iznos namire;

(c)  za repo transakcije i transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe trošak zamjene utvrđuje se kao neto iznos uzet u zajam i primljen.

Članak 29.Potencijalna buduća izloženost

1.  Potencijalna buduća izloženost (PFE) iz članka 28. izračunava se za svaku izvedenicu i transakciju s dugim rokom namire kao umnožak:

(a)  efektivnog zamišljenog (EN) iznosa transakcije koji se utvrđuje u skladu s ovim člankom stavcima od 2. do 6.;

(b)  faktora nadzora (SF) koji se utvrđuje u skladu s ovim člankom stavkom 7. i

(c)  faktora dospijeća (MF) koji se utvrđuje u skladu s ovim člankom stavkom 8.

2.  Efektivni zamišljeni (EN) iznos umnožak je zamišljenog iznosa koji se izračunava u skladu s ovim člankom stavkom 3., njegova trajanja za ugovore o kamatnim i kreditnim izvedenicama koje se izračunavaju u skladu s ovim člankom stavkom 4. i njegova delta-koeficijenta za ugovore o opciji koji se izračunava u skladu s ovim člankom stavkom 6.

3.  Osim ako je jasno naveden i fiksan do dospijeća, zamišljeni iznos utvrđuje se kako slijedi:

(a)  za devizne izvedenice zamišljeni iznos definira se kao zamišljeni iznos devizne komponente ugovora, konvertiran u nacionalnu valutu. Ako su obje komponente devizne izvedenice nominirane u valutama koje nisu nacionalne valute, zamišljeni iznos svake komponente konvertira se u nacionalnu valutu i zamišljeni je iznos iznos komponente veće vrijednosti u nacionalnoj valuti;

(b)  za vlasničke i robne izvedenice, emisijske jedinice stakleničkih plinova i njihove izvedenice zamišljeni iznos definira se kao umnožak sadašnje (buduće) jedinične cijene i broja jedinica kojima se trguje;

(c)  za transakcije s višestrukim isplatama koje ovise o stanju, uključujući digitalne opcije ili terminske ugovore s unaprijed definiranom dobiti, investicijsko društvo izračunava zamišljeni iznos za svako stanje i primjenjuje najveći dobiveni rezultat izračuna;

(d)  ako je zamišljeni iznos formula tržišnih vrijednosti, investicijsko društvo radi utvrđivanja zamišljenog iznosa trgovanja unosi sadašnje tržišne vrijednosti;

(e)  za ugovore o razmjeni s promjenjivim zamišljenim iznosom, kao što su ugovori o razmjeni zamišljenog iznosa glavnice koji se s vremenom smanjuje ili povećava, investicijska društva na preostalo razdoblje trajanja ugovora o razmjeni primjenjuju prosječni zamišljeni iznos kao zamišljeni iznos trgovanja;

(f)  ugovori o razmjeni s ugrađenom financijskom polugom konvertiraju se u zamišljeni iznos istovjetnog ugovora o razmjeni bez financijske poluge, odnosno, dok se sve stope u ugovoru o razmjeni množe s nekim faktorom, u svrhu utvrđivanja zamišljenog iznosa navedeni se zamišljeni iznos množi s faktorom za kamatne stope;

(g)  za ugovore o izvedenicama s višestrukim zamjenama valute glavnice, zamišljeni iznos utvrđuje se tako da se zamišljeni iznos pomnoži s brojem zamjena valute glavnice u ugovoru o izvedenici.

4.  Zamišljeni iznos kamatne stope i kreditnih izvedenica za preostalo razdoblje do dospijeća (u godinama) tih ugovora usklađuje se prema trajanju koje se utvrđuje s pomoću sljedeće formule:

trajanje = (1 – istek (-0.05 * razdoblje do dospijeća)) / 0,05;

5.  Dospijeće ugovora znači krajnji datum do kojeg ugovor može biti izvršen.

Ako se u izvedenici navodi vrijednost neke druge kamatne stope ili kreditnog instrumenta, razdoblje se utvrđuje na temelju odnosnog instrumenta.

Kad je riječ o opcijama, dospijeće znači krajnji datum izvršenja ugovora kako je naveden u ugovoru.

Kad je riječ o ugovoru o izvedenicama koji je strukturiran tako da se preostali iznos izloženosti namiruje na određene datume i uvjeti ponovno utvrđuju tako da fer vrijednost ugovora iznosi nula, preostalo razdoblje do dospijeća jednako je razdoblju do sljedećeg datuma ponovnog utvrđivanja uvjeta.

6.  Investicijsko društvo može sâmo izračunati delta-koeficijent za opcije i opcije na ugovor o razmjeni primjenom odgovarajućeg modela. U tom se modelu procjenjuje stopa promjene vrijednosti opcije u odnosu na manje promjene tržišne vrijednosti odnosnog instrumenta. Za transakcije koje nisu opcije i opcije na ugovor o razmjeni delta je 1 za duge pozicije i -1 za kratke pozicije.

7.  Faktor nadzora (SF) za svaku kategoriju imovine utvrđuje se u skladu sa sljedećom tablicom:

Tablica 3.

Kategorija imovine	Faktor nadzora
Kamatna stopa	0.5 %
Devize	4 %
Kredit	1 %
Vlasnički instrument, jedan subjekt	32 %
Vlasnički instrument, indeks	20 %
Roba i emisijske jedinice stakleničkih plinova	18 %

8.  Faktor dospijeća (MF) za svaku transakciju utvrđuje se s pomoću sljedeće formule:

        MF = (min (M;1 godina) / 1 godina)^{^0.5}

Kad je riječ o trgovanju koje nije pokriveno maržom, dospijeće (M) kraće je od godinu dana i preostalog dospijeća ugovora o izvedenicama, kako je utvrđeno u stavku 5. drugom podstavku, ali nije kraće od deset radnih dana.

Kad je riječ o trgovanju koje je pokriveno maržom, dospijeće (M) je razdoblje marže za rizik. Najkraće razdoblje marže za rizik traje najmanje deset radnih dana za transakcije izvedenicama koje se ne poravnavaju posredstvom druge ugovorne strane podložno sporazumima o dnevnom utvrđivanju marže i pet radnih dana za transakcije izvedenicama koje se poravnavaju posredstvom druge ugovorne strane podložno sporazumima o dnevnom utvrđivanju marže.

Članak 30.Izuzeća

1.  Na sve negotovinske kolaterale koje je investicijsko društvo primilo ili dalo u dvostranim i poravnanim transakcijama iz članka 23. primjenjuje se korektivni faktor u skladu sa sljedećom tablicom:

Tablica 4.

Kategorija imovine		Korektivni faktor za repo transakcije	Korektivni faktor za ostale transakcije
Dužnički vrijednosni papiri koje izdaju središnje države ili središnje banke	≤ 1 godine	0,707 %	1 %
	> 1 godina ≤ 5 godina	2,121 %	3 %
	> 5 godina	4,243 %	6 %
Izdanja dužničkih vrijednosnih papira drugih subjekata	≤ 1 godine	1,414 %	2 %
	> 1 godina ≤ 5 godina	4,243 %	6 %
	> 5 godina	8,485 %	12 %
Sekuritizacijske pozicije	≤ 1 godine	2,828 %	4 %
	> 1 godina ≤ 5 godina	8,485 %	12 %
	> 5 godina	16,970 %	24 %
Vlasnički i konvertibilni instrumenti uvršteni na burzi		14,143 %	20 %
Zlato		10,607 %	15 %
Gotovina		0 %	0 %

Za potrebe tablice 4. sekuritizacijske pozicije ne uključuju nesekuritizacijske pozicije.

2.  Vrijednost negotovinskog kolaterala koji je investicijsko društvo dalo svojoj drugoj ugovornoj strani povećava se, a vrijednost negotovinskog kolaterala koji je investicijsko društvo primilo od svoje druge ugovorne strane smanjuje se u skladu s tablicom 4.

3.  Ako između transakcije i primljenog ili danog kolaterala postoji valutna neusklađenost primjenjuje se dodatni korektivni faktor za valutnu neusklađenost od 8 %.

Članak 31.Netiranje

Za potrebe ovog odjeljka investicijsko društvo može s potpuno usklađenim ugovorima koji su obuhvaćeni sporazumom o netiranju postupati kao da je riječ o jednom ugovoru sa zamišljenom glavnicom koja je jednaka neto primicima, može netirati ostale transakcije koje su predmet ugovora o obnovi na temelju kojega se sve obveze između investicijskog društva i njegovih drugih ugovornih strana automatski prebijaju tako da ugovor o obnovi pravno zamjenjuje jedinstveni neto iznos ranijih bruto obveza, te druge transakcije ako investicijsko društvo dokaže nadležnom tijelu da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  ugovor o netiranju s drugom ugovornom stranom ili drugi sporazum kojim se stvara jedinstvena pravna obveza takav je da bi investicijsko društvo moglo potraživati ili biti dužno platiti samo neto zbroj pozitivnih i negativnih tržišnih vrijednosti uključenih pojedinačnih transakcija ako druga ugovorna strana ne ispuni svoje obveze zbog nečega od sljedećeg:

i.  nastanak statusa neispunjavanja obveza;

ii.  stečaj;

iii.  likvidacija;

iv.  slične okolnosti.

(b)  ugovor o netiranju ne sadržava odredbu kojom se, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane, drugoj ugovornoj strani koja nije u statusu neispunjavanja obveza dopušta izvršenje samo ograničenih plaćanja prema ugovornoj strani koja je u statusu neispunjavanja obveza, ili se uopće ne dopuštaju plaćanja, čak i kada je ugovorna strana koja je u statusu neispunjavanja obveza neto vjerovnik;

(c)  investicijsko je društvo ishodilo neovisno i obrazloženo pravno mišljenje u pisanom obliku o tome da bi u slučaju osporavanja sporazuma o netiranju potraživanja i obveze investicijskog društva bile jednake onima iz točke (a) u okviru sljedećeg pravnog sustava:

–  prava države u kojoj je osnovana druga ugovorna strana;

–  prava države u kojoj se nalazi podružnica ako je uključena strana/inozemna podružnica druge ugovorne strane;

–  prava kojim se uređuju pojedinačne transakcije u sporazumu o netiranju ili

–  prava kojim se uređuje svaki ugovor ili sporazum o netiranju potreban za provedbu netiranja.

Dio II.Dnevni promet trgovanja

Članak 32.Mjerenje vrijednosti faktora DTF radi izračuna vrijednosti faktora K-DTF

1.  U svrhu izračuna vrijednosti faktora K-DTF, vrijednost faktora DTF pomični je prosjek vrijednosti ukupnog dnevnog prometa trgovanja, mjereno na kraju svakog radnog dana u prethodnih petnaest kalendarskih mjeseci, pri čemu se isključuju vrijednosti za zadnja tri kalendarska mjeseca.

Vrijednost faktora DTF prosjek je ili jednostavna aritmetička sredina dnevno izmjerenih vrijednosti tijekom preostalih dvanaest kalendarskih mjeseci.

Vrijednost faktora K-DTF izračunava se u prvih 14 dana svake godine.

2.  Vrijednost faktora DTF mjeri se kao zbroj apsolutne vrijednosti transakcija kupnje i apsolutne vrijednosti transakcija prodaje, gotovinskih i izvedenicama, u skladu sa sljedećim:

(a)  kad je riječ o gotovinskim transakcijama, vrijednost je iznos koji je uplaćen ili primljen za svaku transakciju;

(b)  kad je riječ o izvedenicama, vrijednost trgovanja zamišljeni je iznos ugovora.

3.  Iz vrijednosti faktora DTF isključene su transakcije koje je investicijsko društvo koje pruža usluge upravljanja portfeljem izvršilo u ime subjekata za zajednička ulaganja.

U vrijednost faktora DTF uključene su transakcije koje je investicijsko društvo izvršilo u svoje ime za svoj račun ili u ime klijenta.

4.  Investicijsko društvo koje posluje kraće od petnaest mjeseci može za izračun vrijednosti faktora K-DTF primijeniti vrijednosti predviđene u poslovnom planu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)  povijesni se podaci primjenjuju čim postanu dostupni;

(b)  nadležno je tijelo pozitivno ocijenilo poslovni plan investicijskog društva dostavljen u skladu s člankom 7. Direktive 2014/65/EU.

POGLAVLJE 4.a

Članak 32.aBonitetni tretman imovine izložene aktivnostima povezanima s okolišnim ili socijalnim ciljevima

1. Nakon konzultiranja s ESRB-om te na temelju dostupnih podataka i zaključaka Stručne skupine na visokoj razini za održivo financiranje Komisije EBA ocjenjuje bi li poseban bonitetni tretman imovine izložene aktivnostima koje su u znatnoj mjeri povezane s okolišnim ili socijalnim ciljevima, u obliku prilagođenih faktora K ili prilagođenih koeficijenata faktora K, bio opravdan s bonitetnog stajališta. EBA osobito preispituje sljedeće stavke:

(a)  metodološke mogućnosti za procjenjivanje izloženosti razreda imovine aktivnostima koje su u znatnoj mjeri povezane s okolišnim ili socijalnim ciljevima;

(b)  specifične profile rizičnosti imovine izložene aktivnostima koje su u znatnoj mjeri povezane s okolišnim ili socijalnim ciljevima;

(c)  rizike povezane s amortizacijom imovine zbog regulatornih promjena kao što je ublažavanje klimatskih promjena;

(d)  potencijalne učinke posebnog bonitetnog tretmana imovine izložene aktivnostima koje su u znatnoj mjeri povezane s okolišnim ili socijalnim ciljevima na financijsku stabilnost.

2. EBA podnosi Komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o utvrđenim činjenicama... [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

3. Komisija na temelju izvješća iz stavka 2., ako je to potrebno, podnosi zakonodavni prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću.

DIO ČETVRTIKONCENTRACIJSKI RIZIK

Članak 33.Obveza nadzora

1.  Investicijsko društvo prati i kontrolira koncentracijski rizik u skladu s ovim dijelom s pomoću odgovarajućih administrativnih i računovodstvenih postupaka i snažnih mehanizama unutarnje kontrole.

2.  Za potrebe ove Uredbe pojmovi „kreditna institucija i investicijsko društvo” obuhvaćaju privatna i javna društva i njihove podružnice, koja bi, da imaju poslovni nastan u Uniji, bila kreditne institucije ili investicijska društva kako su definirani u ovoj Uredbi te koja su dobila odobrenje za rad u trećoj zemlji koja primjenjuje bonitetne nadzorne i regulatorne zahtjeve koji su barem istovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji.

Članak 34.Zahtjevi za izvješćivanje

Investicijsko društvo koje ne ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. najmanje jednom godišnje podnosi nadležnim tijelima izvješće o sljedećim razinama rizika:

(a)  razini koncentracijskog rizika povezanog s neispunjavanjem obveza drugih ugovornih strana za izloženosti iz knjige trgovanja, po pojedinačnim drugim ugovornim stranama i na agregiranoj osnovi;

(b)  razini koncentracijskog rizika u pogledu kreditnih institucija, investicijskih društava i drugih subjekata kod kojih se drži novac klijenta;

(c)  razini koncentracijskog rizika u pogledu kreditnih institucija, investicijskih društava i drugih subjekata kod kojih su deponirani vrijednosni papiri klijenta;

(d)  razini koncentracijskog rizika u pogledu kreditnih institucija kod kojih su deponirana vlastita novčana sredstva društva i

(e)  razini koncentracijskog rizika koja proizlazi iz dobiti.

Članak 35.Izračun vrijednosti izloženosti

1.  Investicijsko društvo koje ne ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. za potrebe ovog dijela izračunava sljedeće izloženosti:  

(a)  izloženosti prema pojedinačnim osobama koje proizlaze iz knjige trgovanja zbrajanjem tih izloženosti i neto izloženosti u svim financijskim instrumentima koje je izdala ta pojedinačna osoba.

Neto izloženost izračunava se tako da se od toga oduzmu one pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje su, na temelju sklopljenih sporazuma upisane ili su predmet pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje od strane trećih osoba, te se dobivena izloženost umanji za sljedeće faktore:

Tablica 5.

nulti radni dan:	100 %
1. radni dan:	90 %
2. i 3. radni dan:	75 %
4. radni dan:	50 %
5. radni dan:	25 %
nakon 5. radnog dana:	0 %.

Investicijsko društvo dužno je uspostaviti sustave praćenja i kontrole svojih izloženosti proizašlih iz poslova pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa u razdoblju od nastanka obveze do sljedećeg radnog dana zbog prirode rizika koji mogu nastati na relevantnim tržištima.

(b)  izloženosti prema grupama povezanih osoba, zbrajanjem svih izloženosti prema pojedinačnim osobama iz grupe, koje se tretiraju kao jedna izloženost.

2.  Pri izračunu izloženosti prema jednoj osobi ili grupi povezanih osoba investicijsko društvo poduzima sve odgovarajuće korake kako bi utvrdilo odnosnu imovinu u relevantnim transakcijama i drugu ugovornu stranu u odnosnim izloženostima.

Članak 36.Ograničenja koncentracijskih rizika

1.  Izloženost prema pojedinačnoj osobi ili grupi povezanih osoba investicijskog društva koje trguje za vlastiti račun, bilo u svoje ime bilo za račun klijenta, ne smije prelaziti 25 % njegova regulatornog kapitala, osim ako to društvo ispunjuje obvezu obavješćivanja iz članka 37. i kapitalni zahtjev K-CON iz članka 38.

Ako je ta pojedinačna osoba kreditna institucija ili investicijsko društvo ili ako grupa povezanih osoba uključuje jednu ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava, ta izloženost ne smije prelaziti 25 % regulatornog kapitala investicijskog društva izračunanog u skladu s člankom 11. ili 150 milijuna eura, ovisno o tome koji je iznos veći, pod uvjetom da zbroj vrijednosti izloženosti prema svim povezanim osobama koje nisu kreditne institucije ili investicijska društva ne prelazi 25 % regulatornog kapitala investicijskog društva.

Ako je iznos od 150 milijuna eura veći od 25 % regulatornog kapitala investicijskog društva, vrijednost izloženosti ne smije prelaziti 100 % regulatornog kapitala investicijskog društva.

2.  Ograničenja iz stavka 1. mogu se prekoračiti ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)  investicijsko društvo ispunjuje kapitalni zahtjev K-CON u vezi s prekoračenjem ograničenja iz stavka 1. koji se izračunava u skladu s člankom 38.;

(b)  ako je od prekoračenja prošlo 10 ili manje dana, izloženost prema toj pojedinačnoj osobi ili grupi povezanih osoba koja proizlazi iz knjige trgovanja ne smije prelaziti 500 % regulatornog kapitala investicijskog društva;

(c)  sva prekoračenja koja traju duže od 10 dana zajedno ne prelaze 600 % regulatornog kapitala investicijskog društva.

Članak 37. Obveza obavješćivanja

1.  Ako su ograničenja iz članka 36. stavka 1. prekoračena, investicijsko društvo bez odgode obavješćuje nadležna tijela o iznosu prekoračenja i nazivu pojedinačne osobe na koju se prekoračenje odnosi te, kada je to primjenjivo, o nazivu grupe povezanih osoba na koje se prekoračenje odnosi.

2.  Nadležna tijela mogu investicijskom društvu odobriti ograničeno razdoblje za poštovanje ograničenja iz članka 36. stavka 1.

Kada se primjenjuje iznos od 150 milijuna eura iz članka 36. stavka 1., nadležna tijela mogu dopustiti prekoračenje ograničenja od 100 % regulatornog kapitala investicijskog društva.

Članak 38.Izračun vrijednosti faktora K-CON

1.  U svrhu izračuna faktora K-CON prekoračenje iz članka 36. stavka 2. jest izloženost prema predmetnoj pojedinačnoj osobi ili grupi povezanih osoba koja proizlazi iz knjige trgovanja.

2.  Ako prekoračenje nije trajalo duže od 10 dana, kapitalni zahtjev K-CON iznosi 200 % iznosa zahtjeva iz stavka 1.

3.  Nakon razdoblja od 10 dana od datuma nastanka prekoračenja, prekoračenje se raspodjeljuje u odgovarajuće retke u stupcu 1. tablice 6.

4.  Kapitalni zahtjev K-CON jest iznos prekoračenja pomnoženog s odgovarajućim faktorom iz stupca 2. tablice 6.

Tablica 6.

Stupac 1.: Prekoračenje ograničenja (na temelju postotka regulatornog kapitala)	Stupac 2.: Faktori
Do 40 %	200 %
Od 40 % do 60 %	300 %
Od 60 % do 80 %	400 %
Od 80 % do 100 %	500 %
Od 100 % do 250 %	600 %
Više od 250 %	900 %

5.  Kako bi se osigurala jedinstvena primjena ove Uredbe i uzela u obzir kretanja na financijskim tržištima, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 54. kojima se određuje metoda za mjerenje faktora K u ovom članku.

Članak 39. Postupci kojima se sprečava izbjegavanje kapitalnog zahtjeva K-CON u investicijskim društvima

1.  Investicijska društva ne smiju privremeno prenijeti izloženosti koje prelaze ograničenje iz članka 36. stavka 1. na drugo društvo, ni unutar iste grupe ni izvan nje, u svrhu fiktivnog zatvaranja izloženosti tijekom desetodnevnog razdoblja iz članka 38. i kreiranja nove izloženosti.

2.  Investicijska društva dužna su imati sustave kojima se osigurava trenutačno obavješćivanje nadležnih tijela o svakom prijenosu iz stavka 1.

Članak 40. Isključenja

1.  Sljedeće se izloženosti izuzimaju od zahtjeva navedenih u članku 38. stavku 1.:

(a)  izloženosti koje ne proizlaze iz knjige trgovanja;

(b)  izloženosti koje se u potpunosti oduzimaju od regulatornog kapitala investicijskog društva;

(c)  određene izloženosti koje nastaju u uobičajenoj namiri platnih usluga, transakcijama u stranoj valuti, transakcijama s vrijednosnim papirima i pri pružanju usluga prijenosa novčanih sredstava;

(d)  stavke imovine koje čine potraživanja od središnje države:

i.  izloženosti prema središnjim državama, središnjim bankama; subjektima javnog sektora, međunarodnim organizacijama ili multilateralnim razvojnim bankama te izloženosti za koje te osobe jamče ili im se mogu pripisati;

ii.   izloženosti prema središnjim državama ili središnjim bankama (osim onih iz točke i.) koje su nominirane i, ako je primjenjivo, financirane u nacionalnoj valuti dužnika;

iii.  izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave država članica Europskog gospodarskog prostora (EGP) ili izloženosti koje su osigurane njihovim jamstvima;

(e)  izloženosti i uplate u jamstveni fond središnjih drugih ugovornih strana.

2.  Nadležna tijela mogu, u cijelosti ili djelomično, iz primjene članka 38. stavka 1. izuzeti sljedeće izloženosti:

(a)  pokrivene obveznice;

(b)  izloženosti prema jedinicama područne (regionalne) i lokalne samouprave država članica EGP-a ili izloženosti koje su osigurane njihovim jamstvima;

(c)  likvidnosne zahtjeve koji se drže u državnim vrijednosnim papirima, pod uvjetom da im se prema diskrecijskoj procjeni nadležnog tijela dodijeli investicijski rejting;

(d)  izloženosti prema priznatim burzama, kako su definirane u članku 4. stavku 1. točki 72. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 41.Izuzeće za trgovce robom i emisijskim jedinicama

1.  Odredbe iz ovog dijela ne primjenjuju se na trgovce robom i emisijskim jedinicama ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti za transakcije unutar grupe:

(a)  druga „druga ugovorna strana” jest nefinancijska druga ugovorna strana;

(b)  obje su druge ugovorne strane uključene u istu konsolidaciju;

(c)  obje druge ugovorne strane podliježu primjerenim centraliziranim postupcima procjene, mjerenja i kontrole rizika;

(d)  transakcija se može ocijeniti kao transakcija koja smanjuje rizike izravno povezane s komercijalnim aktivnostima ili aktivnostima financiranja riznice nefinancijske druge ugovorne strane ili te grupe.

2.  Za potrebe ovog članka smatra se da su druge ugovorne strane uključene u istu konsolidaciju pod jednim od sljedećih uvjeta:

(a)  druge ugovorne strane uključene su u konsolidaciju u skladu s člankom 22. Direktive 2013/34/EU;

(b)  druge ugovorne strane uključene su u konsolidaciju u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1606/2002;

(c)  u vezi s grupom čije matično društvo ima sjedište u trećoj zemlji, druge ugovorne strane uključene su u konsolidaciju u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima treće zemlje koji se smatraju istovjetnima Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI) u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1569/2007 ili računovodstvenim standardima treće zemlje čija je upotreba dozvoljena u skladu s člankom 4. te uredbe.

3.  Investicijsko društvo dužno je obavijestiti nadležno tijelo prije primjene izuzeća iz stavka 1.

Nadležno tijelo odobrava primjenu izuzeća samo ako su ispunjeni svi uvjeti niz stavka 1.

DIO PETI LIKVIDNOST

Članak 42. Likvidnosni zahtjev

1.  Investicijsko društvo dužno je imati iznos likvidne imovine istovjetan najmanje trećini iznosa zahtjeva za fiksne opće troškove izračunanog u skladu s člankom 13. stavkom 1.

Za potrebe prvog podstavka likvidna imovina jest bilo što od sljedećeg:

(a)  imovina navedena u člancima od 10. do 13. i u članku 15. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/61;

(b)  neopterećena gotovina;

(ba)  neopterećeni kratkoročni depoziti u kreditnoj instituciji koja investicijskom društvu daje pristup likvidnosti;

(bb)  dionice, potvrde o deponiranim vrijednosnim papirima, fondovi čijim se udjelima trguje na burzi, certifikati i drugi slični financijski instrumenti za koje postoji likvidno tržište u smislu članka 14. Uredbe (EU) br. 600/2014 o tržištima financijskih instrumenata, podložno korektivnom faktoru od 50 %;

(bc)  drugi financijski instrumenti za koje postoji likvidno tržište u smislu članka 14. Uredbe (EU) br. 600/2014 o tržištima financijskih instrumenata, podložno korektivnom faktoru od 50 %.

2.  Za potrebe stavka 1. investicijsko društvo koje ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. može u svoju likvidnu imovinu uključiti i potraživanja od kupaca te prihode od naknada ili provizija koji dospijevaju u roku od 30 dana ako ta potraživanja ispunjuju sljedeće uvjete:

(a)  čine najviše jednu trećinu minimalnih likvidnosnih zahtjeva navedenih u stavku 1.;

(b)  ne ubrajaju se u dodatne likvidnosne zahtjeve nadležnog tijela u pogledu rizika specifičnih za društvo u skladu s člankom 36. stavkom 2. točkom (k) Direktive (EU) ----/--[IFD];

(c)  podliježu korektivnom faktoru od 50 %.

Članak 43.Privremeno smanjenje likvidnosnog zahtjeva

1.  Investicijsko društvo može u iznimnim okolnostima smanjiti iznos likvidne imovine koju drži. U slučaju takvog smanjenja investicijsko društvo bez odgode obavješćuje nadležno tijelo.

2.  U roku od 30 dana od prvobitnog smanjenja ponovno se uspostavlja usklađenost s likvidnosnim zahtjevom iz članka 42. stavka 1.

2a.  EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, izdaje smjernice za utvrđivanje izvanrednih okolnosti za potrebe stavka 1.

Članak 44.Jamstva klijenata

Investicijsko društvo dužno je povećati svoju likvidnu imovinu za 1,6 % ukupnog iznosa jamstava danih klijentima.

DIO ŠESTIOBJAVA INFORMACIJA INVESTICIJSKIH DRUŠTAVA

Članak 45.Područje primjene

1.  Investicijsko društvo koje ne ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. javno objavljuje informacije navedene u ovom dijelu na dan objave svojih godišnjih financijskih izvještaja.

2.  Investicijsko društvo koje ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. i koje izdaje instrumente dodatnog osnovnog kapitala javno objavljuje informacije iz članaka 46., 48., 49. i 50. na dan objave svojih godišnjih financijskih izvještaja.

3.  Investicijsko društvo javno objavljuje informacije iz članaka 47. i 51. ako ispunjuje zahtjeve iz članka 23. Direktive (EU) ----/--[IFD].

Investicijsko društvo koje ispunjuje zahtjeve iz članka 23. Direktive (EU) ----/--[IFD] objavljuje informacije od financijske godine koja slijedi nakon financijske godine u kojoj je obavljena procjena iz članka 23. stavka 1. Direktive (EU) ----/--[IFD].

4.  Investicijsko društvo može odrediti odgovarajući medij i lokaciju radi učinkovitog ispunjavanja zahtjeva za objavu iz stavaka 1. i 2. Sve informacije objavljuju se na jednom mediju ili lokaciji ako je moguće. Ako se iste ili slične informacije objave na dva ili više medija, na svakom se mediju navodi upućivanje na istovjetnu informaciju na drugom mediju.

Članak 46. Ciljevi i politike upravljanja rizikom

Investicijsko društvo objavljuje svoje ciljeve i politike upravljanja rizikom za svaku pojedinu kategoriju rizika iz trećeg do petog dijela u skladu s člankom 45., uključujući strategije i postupke upravljanja tim rizicima i izjavu o rizicima koju je odobrilo upravljačko tijelo kojom se sažeto opisuje ukupni profil rizičnosti investicijskog društva povezan s poslovnom strategijom.

Članak 47. Upravljanje

Investicijsko društvo u skladu s člankom 45. objavljuje sljedeće informacije o sustavima internog upravljanja:

(a)  broj direktorskih mjesta na kojima se nalaze članovi upravljačkog tijela;

(b)  politiku raznovrsnosti pri odabiru članova upravljačkog tijela, njezinu svrhu i sve relevantne ciljeve te opseg ostvarenja svrhe i ciljeva te politike;

(c)  je li investicijsko društvo uspostavilo zaseban odbor za rizik te koliko je puta godišnje odbor za rizike zasjedao.

Članak 48. Regulatorni kapital

1.  Investicijsko društvo u skladu s člankom 45. objavljuje sljedeće informacije o svojem regulatornom kapitalu:

(a)  potpuno usklađenje stavki redovnog osnovnoga kapitala, stavki dodatnog osnovnoga kapitala, stavki dopunskoga kapitala te primjenjivih filtara i odbitaka koji se primjenjuju na regulatorni kapital investicijskog društva i bilance u revidiranim financijskim izvještajima investicijskog društva;

(b)  opis glavnih značajki instrumenata redovnog osnovnoga kapitala, dodatnog osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala koje je izdalo investicijsko društvo;

(c)  sve uvjete instrumenata redovnog osnovnoga kapitala, dodatnog osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala;

(d)  zasebna objava informacija o prirodi i iznosu bonitetnih filtara te primijenjenim odbicima i stavkama koje se ne odbijaju od regulatornoga kapitala;

(e)  opis svih ograničenja koja se primjenjuju na izračun regulatornoga kapitala u skladu s ovom Uredbom te instrumenata, bonitetnih filtara i odbitaka na koje se ta ograničenja primjenjuju.

2.  EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju obrasci za objavu u skladu sa stavkom 1. točkama (a), (b), (d) i (e).

EBA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 49.Kapitalni zahtjevi

Investicijsko društvo u skladu s člankom 45. objavljuje sljedeće informacije o svojoj usklađenosti sa zahtjevima iz članka 11. stavka 1. i članka 22. Direktive (EU) ----/--[IFD]:

(a)  sažeti prikaz pristupa investicijskog društva ocjeni adekvatnosti njezina internoga kapitala za potporu tekućim i budućim aktivnostima;

(b)  na zahtjev nadležnog tijela, rezultat postupka ocjene adekvatnosti internoga kapitala investicijskog društva, uključujući sastav dodatnog regulatornoga kapitala na temelju postupka nadzorne provjere iz članka 36. stavka 2. točke (a) Direktive (EU) ----/--[IFD];

(c)  kapitalne zahtjeve izračunane zasebno u skladu sa svakim faktorom K koji se primjenjuje na investicijsko društvo, kako je navedeno u članku 15., te u agregiranom obliku na temelju zbroja primjenjivih faktora K;

(d)  zahtjev za fiksne opće troškove utvrđen u skladu s člankom 13.

Članak 50. Objava informacija o povratu na imovinu

Investicijsko društvo u svojem godišnjem izvješću objavljuje informacije o svojem povratu na imovinu koji se izračunava kao neto dobit podijeljena s ukupnom bilancom, kako je navedeno u članku 45.

Članak 51.Politika i prakse primitaka

Investicijska društva u skladu s člankom 45. objavljuju sljedeće informacije o politici primitaka te praksama, uključujući aspekte u vezi s rodnom neutralnosti, za one kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti značajno utječu na profil rizičnosti investicijskog društva:

(a)  najvažnije značajke sustava primitaka, uključujući razinu varijabilnih primitaka i kriterije za dodjelu takvih primitaka, informacije o politici isplate u instrumentima, politici odgode i kriterijima za prijenos prava iz primitaka;

(b)  omjere između fiksnih i varijabilnih primitaka određene u skladu s člankom 28. stavkom 2. Direktive (EU) ----/--[IFD];

(c)  ukupne kvantitativne informacije o primicima raščlanjene na više rukovodstvo i zaposlenike čiji postupci značajno utječu na profil rizičnosti investicijskog društva, u kojima se navodi sljedeće:

i. iznosi primitaka dodijeljenih u financijskoj godini, podijeljeno na fiksne primitke s opisom fiksnih komponenti i varijabilne primitke te broj korisnika;

ii. iznosi i oblici dodijeljenih varijabilnih primitaka, podijeljeno na gotovinu, dionice, instrumente povezane s dionicama i ostalo, odvojeno za dio plaćen unaprijed i za odgođeni dio;

iii. iznosi odgođenih primitaka dodijeljenih za uspješnost u prethodnim razdobljima, podijeljeno na iznos za koji se pravo iz primitaka prenosi u financijskoj godini i iznos za koji se pravo iz primitaka prenosi u narednim godinama:

a) iznosi odgođenih primitaka za koje se pravo prenosi u financijskoj godini, umanjenih na temelju usklađivanja s uspješnošću;

b) zajamčeni varijabilni primici dodijeljeni tijekom financijske godine i broj korisnika tih dodijeljenih primitaka;

c) otpremnine dodijeljene u prethodnim razdobljima koje su isplaćene tijekom financijske godine;

d) broj otpremnina dodijeljenih tijekom financijske godine, podijeljeno na otpremnine unaprijed isplaćene i odgođene otpremnine, broj korisnika tih isplata i najveća isplata koja je dodijeljena jednoj osobi;

▌ ▌ (f)  informacije o tome može li se investicijsko društvo koristiti izuzećem utvrđenim člankom 30. stavkom 4. (EU) ----/--[IFD].

Za potrebe točke (f) investicijska društva koja se koriste tim izuzećem navode je li ono odobreno na temelju točke (a) ili (b) članka 30. stavka 4. Direktive (EU) ----/--[IFD] ili na temelju obje navedene točke. Navode i na koja načela primitaka primjenjuju izuzeća, broj zaposlenika koji se koriste izuzećima i njihove ukupne primitke, podijeljeno na fiksne i varijabilne primitke.

Ovim se člankom ne dovode u pitanje odredbe iz Uredbe (EU) 2016/679.

Članak 51.aInvesticijska politika

1.  Investicijska društva u skladu s člankom 45. objavljuju sljedeće informacije o svojoj investicijskoj politici:

(a)  stope sudjelovanja svih izravnih i neizravnih ulaganja ako stvarno vlasništvo premašuje 5 % vlasničkih vrijednosnih papira s pravom glasa bilo kojeg razreda, raščlanjene po državi članici i sektoru;

(b)  cjelokupni način glasanja na sastancima dioničara, osobito postotak odobrenja prijedloga koje je iznijela uprava subjekata u vlasništvu u skladu s točkom (a);

(c)   korištenje zastupničkih savjetodavnih tvrtki;

(d)  smjernice za glasovanje koje se odnose na subjekte u vlasništvu u skladu s točkom (a).

  Zahtjev za objavu iz točke (b) ne primjenjuje se ako se ugovornim aranžmanima svih dioničara koje investicijsko društvo predstavlja na sastanku dioničara investicijsko društvo ne ovlašćuje da glasuje u njihovo ime, osim ako dioničari ne daju isključive upute za glasovanje nakon što prime dnevni red sastanka.

2.  Stavak 1. ne primjenjuje se na investicijska društva koja zadovoljavaju kriterije iz članka 30. stavka 4. Direktive (EU) ----/--[IFD]/

3.  EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju obrasci za objavu u skladu sa stavkom 1. Kako bi se izbjegla odstupanja u primjeni između ove Uredbe i Direktive (EU) 2017/828, EBA prilikom razvoja tih tehničkih standarda uzima u obzir članak 3.g te Direktive.

  EBA podnosi Komisiji navedene nacrte provedbenih tehničkih standarda ... [devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

  Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 51.bZnačajni ekološki, društveni i upravljački rizici

U razdoblju od... [3 godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe] investicijska društva koja ne ispunjavaju kriterije iz članka 30. stavka 4. Direktive (EU) ----/--[IFD] objavljuju informacije o ekološkim, društvenim i upravljačkim rizicima, fizičkim rizicima i prijelaznim rizicima kako su definirani u izvješću iz [članka 32.a (novog) Direktive (EU) ----/--[IFD] i članka 98. stavka 7.c Direktive 2013/36/EU.

Za potrebe prvog podstavka informacije se objavljuju jedanput tijekom prve godine i dvaput tijekom druge godine i dalje.

DIO SEDMIIZVJEŠĆIVANJE INVESTICIJSKIH DRUŠTAVA

Članak 52. Zahtjevi za izvješćivanje

1.  Investicijsko društvo nadležnim tijelima podnosi godišnje izvješće koje obuhvaća sve sljedeće informacije:

(a)  razinu i sastav regulatornog kapitala;

(b)  kapitalne zahtjeve;

(c)  izračune kapitalnih zahtjeva;

(d)  razinu aktivnosti u pogledu uvjeta utvrđenih u članku 12. stavku 1., uključujući raščlambu bilance i primitaka po investicijskim uslugama i primjenjivom faktoru K;

(e)  koncentracijski rizik;

(f)  likvidnosne zahtjeve.

2.  Odstupajući od stavka 1. investicijsko društvo koje ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1. nije obvezno dostavljati informacije iz točaka (e) i (f).

2a.  Na zahtjev nadležnog tijela investicijsko društvo izvješćuje nadležno tijelo o ukupnim primicima svakog pojedinog člana upravljačkog tijela ili višeg rukovodstva.

3.  EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju formati, datumi izvješćivanja, definicije i informatička rješenja koja se primjenjuju za izvješćivanje iz stavka 1., pri čemu se uzimaju u obzir razlike u granularnosti informacija koje podnosi investicijsko društvo koje ispunjuje uvjete iz članka 12. stavka 1.

EBA sastavlja provedbene tehničke standarde iz prvog podstavka do [devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u ovom stavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 53. Izvještajni zahtjevi za investicijska društva koja obavljaju aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.  Investicijska društva koja ne ispunjuju uvjete iz članka 12. stavka 1. i koja obavljaju bilo koju od aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 provjeravaju vrijednost svoje ukupne imovine jednom mjesečno te tu informaciju tromjesečno dostavljaju nadležnom tijelu i EBA-i.

2.  Ako je investicijsko društvo iz stavka 1. dio grupe u kojoj je jedno društvo ili više njih investicijsko društvo koje obavlja bilo koju od aktivnosti iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, ta investicijska društva provjeravaju vrijednost svoje ukupne imovine jednom mjesečno te se o njoj međusobno obavješćuju. Ta investicijska društva zatim tromjesečno dostavljaju informaciju o svojoj kombiniranoj ukupnoj imovini odgovarajućem nadležnom tijelu i EBA-i.

3.  Ako prosječna mjesečna ukupna imovina investicijskih društava iz stavaka 1. i 2. dosegne bilo koji od pragova iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, izračunan u razdoblju od 12 uzastopnih mjeseci, EBA u skladu s člankom [8.a] Direktive 2013/36/EU obavješćuje ta investicijska društva i tijela nadležna za izdavanje odobrenja za rad.

4.  EBA, uz savjetovanje s ESMA-om, sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje obveza dostave informacija relevantnim nadležnim tijelima iz stavaka 1. i 2. kako bi se omogućilo učinkovito praćenje pragova iz članka [8.a] stavka 1. točaka (a) i (b) Direktive 2013/36/EU.

EBA taj nacrt tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [1. siječnja 2019.].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

DIO OSMIDELEGIRANI I PROVEDBENI AKTI

Članak 54.Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.  Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.  Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 2., članka 12. stavka 5., članka 15. stavka 5. i članka 38. stavka 5. dodjeljuje se Komisiji na neograničeno razdoblje od [datum stupanja na snagu ove Uredbe].

3.  Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 2. i članka 15. stavka 5. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. Opoziv ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.  Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.  Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.  Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 2. i članka 15. stavka 5. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od [dva mjeseca] od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za [dva mjeseca] na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 55.Provedbeni akti

Specifikacije obrazaca za objavu informacija propisanih u članku 48. stavku 2. te formata, datuma izvješćivanja, definicija i informatičkih rješenja koja se primjenjuju za izvješćivanje kako je propisano u članku 52. stavku 2. donose se u obliku provedbenih akata u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 56. stavka 2.

Članak 56.Postupak u odboru

1.  Komisiji pomaže Europski odbor za bankarstvo, osnovan na temelju Odluke Komisije 2004/10/EZ[15]. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća[16].

2.  Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

DIO DEVETIPRIJELAZNE ODREDBE, IZVJEŠĆA, PREISPITIVANJA I IZMJENE

GLAVA I.PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 57.Prijelazne odredbe

1.  Članci od 42. do 44. i od 45. do 51. primjenjuju se na trgovce robom i emisijskim jedinicama od [pet godina od datuma primjene ove Uredbe].

2.  Investicijsko društvo primjenjuje zahtjeve iz dijela trećeg glave IV. Uredbe (EU) br. 575/2013 do pet godina od datuma primjene ove Uredbe ili datuma primjene odredbi iz članka 22. stavka 1. točaka (b) i (c) u skladu s [dijelom trećim glavom IV. poglavljima 1.a i 1.b Uredbe (EU) br. 575/2013, u skladu s člankom 1. točkom 84. Prijedloga Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i priznate obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012], ovisno o tomu što nastupi ranije.

3.  Odstupajući od članka 11. investicijska društva mogu ograničiti svoje kapitalne zahtjeve za razdoblje od 5 godina od [datuma primjene ove Uredbe] kako slijedi:

(a)  dvostruko veći od odgovarajućeg kapitalnog zahtjeva u skladu s dijelom trećim glavom I. poglavljem 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 kad bi društvo i dalje podlijegalo toj uredbi;

(b)  dvostruko veći od primjenjivog zahtjeva za fiksne opće troškove iz članka 13. ove Uredbe ako investicijsko društvo nije postojalo prije ili na dan [datuma primjene ove Uredbe];

(c)  dvostruko veći od primjenjivog zahtjeva za inicijalni kapital iz glave IV. Direktive 2013/36/EU na [datum primjene ove Uredbe] ako se na društvo do tog datuma primjenjivao samo zahtjev za inicijalni kapital.

Članak 58.Odstupanje za društva iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

Investicijska društva koja na dan stupanja na snagu ove Uredbe ispunjuju uvjete iz članka 4. stavka 1. točke 1. podtočke (b) Uredbe (EU) 575/2013 i koja još uvijek nisu dobila odobrenje za rad kao kreditne institucije u skladu s člankom 8. Direktive 2013/36/EU i dalje podliježu Uredbi (EU) 575/2013 i Direktivi 2013/36/EU.

GLAVA II.IZVJEŠĆA I PREGLEDI

Članak 59 Klauzula o preispitivanju

1.  Komisija do [tri godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] preispituje i podnosi izvješće, po potrebi zajedno sa zakonodavnim prijedlogom, o sljedećem:

(a)  uvjetima na temelju kojih se investicijska društva smatraju malim i međusobno nepovezanim investicijskim društvima u skladu s člankom 12.;

(b)  metodama za mjerenje faktorâ K iz dijela trećeg glave II. i članka 38.;

(c)  koeficijentima iz članka 15. stavka 2.;

(d)  odredbama iz članaka od 42. do 44.;

(e)  odredbama iz dijela trećeg glave II. poglavlja 4. odjeljka 1.;

(f)  primjeni dijela trećeg na trgovce robom i emisijskim jedinicama;

(fa)  izmjeni definicije „kreditna institucija” u Uredbi (EU) br. 575/2013 na temelju članka 60. stavka 2. točke (a) ove Uredbe i mogućim nenamjernim negativnim posljedicama;

(fb)  odredbama iz članaka 46. i 47. Uredbe (EU) br. 600/2014 i njihovom usklađivanja s dosljednim okvirom za jednakovrijednost u financijskim uslugama;

(fc)  pragovima iz članka 12. stavka 1. ove Uredbe;

(fd)  primjeni standarda temeljitog preispitivanja knjige trgovanja na investicijska društva;

(fe)  metodi mjerenja vrijednosti izvedenica iz članka 32. stavka 2. točke (b) i članka 20. stavka 2. točke (b) te primjerenosti uvođenja alternativnih parametara i/ili podešavanja;

(ff)  primjerenosti toga da se ograničenja ne primjenjuju na društva za pomoćne usluge kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 18. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(fg)  potrebi za razvojem makrobonitetnih alata za rješavanje specifičnih rizika koje bi investicijska društva mogla predstavljati za financijsku stabilnost.

2.  Komisija do [tri godine od datuma primjene ove Uredbe] podnosi sveobuhvatno izvješće o primjeni ove Uredbe Europskom parlamentu i Vijeću▌.

GLAVA III.IZMJENE

Članak 60.Izmjena Uredbe (EU) br. 575/2013

Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:

1.  U naslovu, riječi „i investicijska društva” brišu se.

2.  Članak 4. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)  točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. ‚kreditna institucija’ znači društvo čija je djelatnost bilo što od sljedećeg:

(a)  primanje depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti te odobravanje kredita, a za vlastiti račun;

(b)  obavljanje bilo koje od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU ako se primjenjuje jedno od sljedećeg, a društvo nije trgovac robom i emisijskim jedinicama, subjekt za zajednička ulaganja ili društvo za osiguranje:   

i. ukupna vrijednost imovine društva premašuje 30 milijardi EUR, ili

ii. ukupna vrijednost imovine društva manja je od 30 milijardi EUR, a društvo je dio grupe u kojoj kombinirana ukupna vrijednost imovine svih društava u grupi koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU i imaju ukupnu imovinu manju od 30 milijardi EUR premašuje 30 milijardi EUR, ili

iii. ukupna vrijednost imovine društva manja je od 30 milijardi EUR, a društvo je dio grupe u kojoj kombinirana ukupna vrijednost imovine svih društava u grupi koja obavljaju bilo koju od aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2014/65/EU premašuje 30 milijardi EUR, ako nadzorna tijela koja bi bila odgovorna za odobrenje u skladu s člankom 8.a. Direktive 2013/36/EU i konsolidirajuće nadzorno tijelo uz savjetovanje s kolegijem nadzornih tijela tako odluče kako bi odgovorili na potencijalne rizike zaobilaženja pravila i potencijalne rizike za financijsku stabilnost Unije.

Za potrebe točaka ii. i iii., kada je društvo dio grupe iz treće zemlje, ukupna imovina svake podružnice iz te grupe koja ima odobrenje za rad u Uniji uključena je u kombiniranu ukupnu vrijednost imovine svih društava iz grupe.

Za potrebe ovog članka sve granične vrijednosti izračunavaju se na najvišoj razini konsolidacije.”

(b)  točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. ‚investicijsko društvo’ znači osoba definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 1. Direktive 2014/65/EU, koja je dobila odobrenje za rad na temelju te direktive, isključujući kreditne institucije;”.

(c)  točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.  ‚institucija’ znači kreditna institucija koja je dobila odobrenje za rad na temelju članka 8. Direktive 2013/36/EU ili društvo iz članka 8.a stavka 3. Direktive 2013/36/EU;’’.

(d)  točka 4. briše se;

(e)  točka 26. zamjenjuje se sljedećim:

„26. ‚financijska institucija’ znači društvo koje nije institucija, čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama od 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući investicijsko društvo, financijski holding, mješoviti financijski holding, investicijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu i društvo za upravljanje imovinom, ali isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge kako su definirani u članku 212. stavku 1. točki (g) Direktive 2009/138/EU;”.

(f)  točka 51. zamjenjuje se sljedećim:

„51. ‚inicijalni kapital’ znači iznos i vrste regulatornog kapitala iz članka 12. Direktive 2013/36/EU;”

(g)  dodaje se točka 145.:

„145. ‚trgovci robom i emisijskim jedinicama’ znači društva čija je osnovna djelatnost isključivo pružanje investicijskih usluga ili obavljanje aktivnosti povezanih s robnim izvedenicama ili ugovorima o robnim izvedenicama iz točaka 5., 6., 7., 9. i 10., izvedenicama emisijskih jedinica iz točke 4. ili emisijskim jedinicama iz točke 11. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;”.

3.  Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Kreditne institucije ispunjuju obveze iz dijela šestog i sedmog na pojedinačnoj osnovi.”.

(b)  stavak 5. briše se.

4.  U dijelu prvom glavi II. poglavlju 2. o bonitetnoj konsolidaciji umeće se novi članak 10.a:

„U svrhu primjene ovog poglavlja matični financijski holdinzi u državi članici i matični financijski holdinzi iz Unije uključuju investicijska društva ako su ta investicijska društva matična društva institucije.”.

5.  U članku 11. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Matične institucije iz EU-a, institucije pod kontrolom matičnog financijskog holdinga iz EU-a i institucije pod kontrolom matičnog mješovitog financijskog holdinga iz EU-a dužne su ispunjavati obveze iz dijela šestog na osnovi konsolidiranog položaja te matične institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga, ako grupa obuhvaća jednu ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i obavljanje aktivnosti navedenih u odjeljku A točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ”.

6.  Članak 15. briše se.

7.  Članak 16. briše se.

8.  Članak 17. briše se.

9.  U članku 81. stavak 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) društvo kći jedno je od sljedećega:

i.  institucija;

ii.  društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

iii.  investicijsko društvo;”.

10.  U članku 82. stavak 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) društvo kći jedno je od sljedećega:

i.  institucija;

ii.  društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

iii.  investicijsko društvo;”.

11.  Članak 93. mijenja se kako slijedi:

(a)  stavak 3. briše se.

(b)  stavci 4., 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„4. Ako kontrolu nad institucijom koja ulazi u kategoriju iz stavka 2. preuzme fizička ili pravna osoba osim osobe koja je prethodno kontrolirala instituciju, iznos regulatornog kapitala te institucije mora doseći iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.

5. U slučaju spajanja dviju ili više institucija koje ulaze u kategoriju iz stavka 2., iznos regulatornog kapitala institucije koja nastaje spajanjem ne smije pasti ispod ukupnog regulatornog kapitala spojenih institucija u vrijeme spajanja, sve dok se ne dosegne iznos zahtijevanog inicijalnog kapitala.

6. Ako nadležna tijela smatraju da je nužno ispuniti zahtjev iz stavka 1. da bi se osigurala solventnost institucije, odredbe iz stavaka od 2. do 4. ne primjenjuju se.”.

12.  Dio treći glava I. poglavlje I. odjeljak 2. briše se [5 godina od datuma primjene Uredbe (EU) ____/___IFR].

„12a.  U članku 119. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

  „5.  Izloženosti prema financijskim institucijama koja imaju odobrenje za rad i pod nadzorom su nadležnih tijela te podliježu bonitetnim zahtjevima koji su u smislu robusnosti usporedivi s onima koji se primjenjuju na institucije, tretiraju se kao izloženosti prema institucijama. Za potrebe ovog stavka, bonitetni zahtjevi utvrđeni u Uredbi (EU) ---/--- [IFR] smatraju se usporedivima u smislu robusnosti s bonitetnim zahtjevima koji se primjenjuju na institucije.”

13.  U članku 197. stavak 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c) dužnički vrijednosni papiri institucija i investicijskih društava koji imaju kreditnu procjenu VIPKR-a za koju je EBA utvrdila da pripada najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete prema pravilima za ponderiranje izloženosti prema institucijama u skladu s poglavljem 2.;”.

14.  U članku 202. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Institucije mogu smatrati institucije, investicijska društva, društva za osiguranje i reosiguranje te agencije za kreditiranje izvoza priznatim pružateljima nematerijalne kreditne zaštite na koje se može primijeniti tretman iz članka 153. stavka 3. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”.

15.  Članak 388. briše se.

16.  U članku 456. stavku 1. točke (f) i (g) brišu se.

17.  U članku 493. stavak 2. briše se.

18.  Članak 498. briše se.

19.  U članku 508. stavci 2. i 3. brišu se.

Članak 61.

Izmjene Uredbe (EU) br. 600/2014

Uredba (EU) br. 600/2014 mijenja se kako slijedi:

(-1)  naslov glave III. zamjenjuje se sljedećim:

  „ZAHTJEVI TRANSPARENTNOSTI ZA SISTEMATSKE INTERNALIZATORE I INVESTICIJSKA DRUŠTVA KOJI TRGUJU IZVAN UREĐENOG TRŽIŠTA I SUSTAV POMAKA CIJENA ZA SISTEMATSKE INTERNALIZATORE”

(-1a)  Umeće se sljedeći članak:

„Članak 17.aPomaci cijena

Ponude sistematskih internalizatora, poboljšanja cijena tih ponuda i cijena izvršenja moraju biti usklađene s pomacima cijena uspostavljenima u skladu s člankom 49. Direktive 2014/65/EU.”

-1.b  U članku 40. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

  „Zabrana ili ograničenje može se primijeniti u okolnostima, ili biti podložno iznimkama, koje odredi ESMA i može se izravno primijeniti na društvo za upravljanje u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2009/65/EZ i na upravitelja alternativnih investicijskih fondova u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2011/61/EU.”

-1.c  U članku 42. stavku 2. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

  „Zabrana ili ograničenje može se primijeniti u okolnostima, ili biti podložno iznimkama, koje odredi nadležno tijelo i može se izravno primijeniti na društvo za upravljanje u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2009/65/EZ i na upravitelja alternativnih investicijskih fondova u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2011/61/EU.”

1.  Članak 46. mijenja se kako slijedi:

    stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Društvo iz treće zemlje može pružati investicijske usluge ili obavljati investicijske aktivnosti navedene u Prilogu I., odjeljku A, točkama 1., 2., 4., 5., 7., 8. ili 9. Direktive 2014/65/EU s pomoćnim aktivnostima ili bez njih kvalificiranim nalogodavateljima i profesionalnim ulagateljima u smislu odjeljka I. Priloga II. Direktivi 2014/65/EU osnovanim diljem Unije bez osnivanja podružnice samo ako je registrirano u registru društava iz trećih zemalja koji vodi ESMA u skladu s člankom 47.”

(a)  u stavku 2. dodaje se sljedeća točka (d):

„(d) društvo je uvelo nužne mjere i postupke za izvješćivanje o informacijama iz stavka 6.a.”;

(b)  dodaje se sljedeći stavak 6.a:

„6.a Društva iz trećih zemalja koja pružaju usluge ili obavljaju aktivnosti u skladu s ovim člankom jednom godišnje obavješćuju ESMA-u o sljedećem:

(a)  vrsti i opsegu usluga i aktivnosti tih poduzeća u Uniji;

(b)  prometu i agregiranoj vrijednost imovine koja odgovara uslugama i aktivnostima iz točke (a);

(c)  jesu li poduzete mjere za zaštitu ulagatelja te njihov detaljan opis;

(d)  politici i mjerama upravljanja rizicima koje društvo primjenjuje pri pružanju usluga i obavljanju aktivnosti iz točke (a).”;

(c)  stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7. ESMA, uz savjetovanje s EBA-om, sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju informacije koje društvo iz treće zemlje koje podnosi zahtjev mora dostaviti u zahtjevu za registraciju iz stavka 4. i informacije koje treba dostaviti u skladu sa stavkom 6.a.

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [unijeti datum].

Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”;

(d)  dodaje se sljedeći stavak 8.:

„8. ESMA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuje format u kojem se mora dostaviti zahtjev za registraciju iz stavka 4. i informacije iz stavka 6.a.

ESMA taj nacrt provedbenih tehničkih standarda dostavlja Komisiji do [unijeti datum].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.”.

(2)   Članak 47. mijenja se kako slijedi:

(a)  u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija može donijeti odluku u skladu s ▌postupkom iz članka 50. u vezi s trećom zemljom ako pravni i nadzorni aranžmani te treće zemlje osiguravaju sve navedeno u nastavku:

(a)  društva kojima je izdano odobrenje za rad u toj trećoj zemlji ispunjavaju pravno obvezujuće bonitetne zahtjeve, organizacijske zahtjeve, zahtjeve u pogledu unutarnje kontrole i zahtjeve u pogledu poslovnog ponašanja koji imaju učinke jednakovrijedne učincima zahtjeva iz ove Uredbe, Direktive (EU) 2013/36/EU, Uredbe (EU) br. 575/2013, Direktive (EU) ----/--[IFD], Uredbe (EU)----/---[IFR] i Direktive 2014/65/EU te njihovih provedbenih mjera donesenih na temelju tih uredbi i direktiva;

(b)  društva kojima je izdano odobrenje za rad u toj trećoj zemlji podliježu učinkovitom nadzoru i provedbi kojima se osigurava ispunjavanje primjenjivih pravno obvezujućih bonitetnih zahtjeva, organizacijskih zahtjeva, zahtjeva u pogledu unutarnje kontrole i zahtjeva u pogledu poslovnog ponašanja i

(c)  pravni okvir te treće zemlje osigurava učinkovit jednakovrijedan sustav za priznavanje investicijskih društava kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja.

Ako postoji vjerojatnost da su usluge koje društva iz trećih zemalja pružaju i aktivnosti koje obavljaju u Uniji nakon donošenja odluke iz prvog podstavka od sistemske važnosti za Uniju, za pravno obvezujuće bonitetne zahtjeve, organizacijske zahtjeve, zahtjeve u pogledu unutarnje kontrole i zahtjeve u pogledu poslovnog ponašanja iz prvog podstavka može se smatrati da imaju učinke jednakovrijedne učincima zahtjeva iz akata navedenih u tom podstavku tek nakon detaljne i granularne procjene. U svrhu te procjene Komisija procjenjuje i uzima u obzir i nadzornu konvergenciju između predmetne treće zemlje i Unije.

Pri donošenju odluke iz prvog podstavka Komisija uzima u obzir je li treća zemlja utvrđena kao nekooperativna jurisdikcija u porezne svrhe u okviru relevantne politike Unije ili kao visokorizična treća zemlja u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive (EU) 2015/849.”;

(b)  u stavku 2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c) postupke koji se odnose na koordiniranje nadzornih aktivnosti, uključujući istrage i neposredne nadzore.”;

(ba)  Umeće se sljedeći stavak:

„2.a Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 50., objašnjavajući uvjete koji se trebaju ispuniti pri pružanju usluga ili obavljanju aktivnosti kako bi se smatralo da su te usluge ili aktivnosti vjerojatno od sistemske važnosti za Uniju.”

(bb)  stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

  „4. Društvo iz treće zemlje više ne može koristiti prava iz članka 46. stavka 1. ako Komisija donese odluku u skladu s ▌postupkom iz članka 50. povlačeći svoju odluku iz stavka 1. ovog članka u odnosu na tu treću zemlju.”

(c)  dodaje se sljedeći stavak 5.:

„5. ESMA prati regulatorna i nadzorna kretanja, provedbene prakse i druga relevantna tržišna kretanja u trećim zemljama za koje je Komisija u skladu sa stavkom 1. donijela odluke o jednakovrijednosti kako bi provjerila jesu li i dalje ispunjeni uvjeti na temelju kojih su donesene te odluke. Nadzorno tijelo jednom godišnje podnosi Komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću izvješće ▌o utvrđenim činjenicama.”.

(ca)  dodaje se sljedeći stavak 5.a:

„5.a Komisija jedanput godišnje Europskom parlamentu dostavlja popis potvrđenih, suspendiranih ili povučenih odluka o jednakovrijednosti, uz obrazloženje kojim se podupire svaka odluka.”

Članak 62.Izmjena Uredbe (EU) br. 1093/2010

Uredba (EU) br. 1093/2010 mijenja se kako slijedi:

(1)   U članku 4. stavku 2., dodaje se sljedeća točka v.:

„v. s obzirom na Uredbu (EU) ----/---- [IFR] i Direktivu (EU)----/--[IFD], nadležna tijela kako su definirana u članku 3. stavku 5. Direktive (EU)----/--[IFD].’’.

DIO DESETIZAVRŠNE ODREDBE

Članak 63.Stupanje na snagu i datum početka primjene

1.  Ova Uredba stupa na snagu […] dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.  Ova se Uredba primjenjuje od [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu].

2.a  Ne dovodeći u pitanjestavak 2., točka (-1) članka 61. stavka 1. primjenjuje se od ... [20 dana od dana objave ove Uredbe u Službenom listu Europske unije].

3.  Za potrebe bonitetnih zahtjeva za investicijska društva upućivanja na Uredbu (EU) br. 575/2013 u drugim aktima Unije smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Europski parlament  Za Vijeće

Predsjednik  Predsjednik

• [1]    [SL C 0, 0.0.0000., str. 0. / Još nije objavljeno u Službenom listu].
• [2]    [SL C 0, 0.0.0000., str. 0. / Još nije objavljeno u Službenom listu].
• [3] ^* Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.
• [4]   SL C […], […], str. […].
• [5]   SL C […], […], str. […].
• [6]   Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338. – 436.).
• [7]   Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1. – 337.).
• [8]   Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1. – 44.).
• [9]   Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/488 od 4. rujna 2014. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 241/2014 u odnosu na kapitalne zahtjeve za društva na osnovi fiksnih općih troškova (SL L 78, 24.3.2015., str. 1.).
• [10]   Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i priznate obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012.
• [11]   Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/61 оd 10. listopada 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija (SL L 11, 17.1.2015., str. 1. – 36.)
• [12]  Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (SL L 141, 5.6.2015., str. 73.).
• [13]   Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).
• [14]    Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).
• [15]   Odluka Komisije 2004/10/EZ od 5. studenoga 2003. o osnivanju Europskog odbora za bankarstvo (SL L 3, 7.1.2004., str. 36.).
• [16]   Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

POSTUPAK U NADLEŽNOM ODBORU

Naslov	Bonitetni zahtjevi za investicijska društva
Referentni dokumenti	COM(2017)0790 – C8-0453/2017 – 2017/0359(COD)
Datum podnošenja EP-u	20.12.2017
Nadležni odbor        Datum objave na plenarnoj sjednici	ECON 18.1.2018
Odbori koji daju mišljenje        Datum objave na plenarnoj sjednici	DEVE 18.1.2018	BUDG 18.1.2018	ITRE 18.1.2018	JURI 18.1.2018
	AFCO 18.1.2018
Odbori koji nisu dali mišljenje        Datum odluke	DEVE 31.1.2018	BUDG 24.1.2018	ITRE 23.1.2018	JURI 24.1.2018
	AFCO 26.2.2018
Izvjestitelji        Datum imenovanja	Markus Ferber 23.1.2018
Razmatranje u odboru	16.5.2018	19.6.2018
Datum usvajanja	24.9.2018
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	33 8 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Pervenche Berès, Markus Ferber, Jonás Fernández, Giuseppe Ferrandino, Sven Giegold, Roberto Gualtieri, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Barbara Kappel, Philippe Lamberts, Werner Langen, Sander Loones, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Marisa Matias, Gabriel Mato, Bernard Monot, Luděk Niedermayer, Stanisław Ożóg, Anne Sander, Martin Schirdewan, Molly Scott Cato, Pedro Silva Pereira, Ernest Urtasun, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Miguel Viegas, Steven Woolfe, Marco Zanni, Esther de Lange
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Doru-Claudian Frunzulică, Ramón Jáuregui Atondo, Jeppe Kofod, Marcus Pretzell, Romana Tomc, Lieve Wierinck, Roberts Zīle, Sophia in ‘t Veld
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Julia Pitera, Sabine Verheyen
Datum podnošenja	27.9.2018

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEMU NADLEŽNOM ODBORU

33	+
ALDE	Sophia in 't Veld, Lieve Wierinck
ECR	Sander Loones, Bernd Lucke, Stanisław Ożóg, Roberts Zīle
ENF	Barbara Kappel
PPE	Markus Ferber, Brian Hayes, Gunnar Hökmark, Werner Langen, Ivana Maletić, Gabriel Mato, Luděk Niedermayer, Julia Pitera, Anne Sander, Romana Tomc, Tom Vandenkendelaere, Sabine Verheyen, Esther de Lange
S&D	Pervenche Berès, Jonás Fernández, Giuseppe Ferrandino, Doru-Claudian Frunzulică, Roberto Gualtieri, Ramón Jáuregui Atondo, Jeppe Kofod, Olle Ludvigsson, Pedro Silva Pereira
Verts/ALE	Sven Giegold, Philippe Lamberts, Molly Scott Cato, Ernest Urtasun

8	-
EFDD	Bernard Monot, Marco Valli
ENF	Marcus Pretzell, Marco Zanni
GUE/NGL	Marisa Matias, Martin Schirdewan, Miguel Viegas
NI	Steven Woolfe

0	0

Korišteni znakovi:

+  :  za

-  :  protiv

0  :  suzdržani