IZVJEŠĆE o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2017. i politici Europske unije u tom području

21.11.2018 - (2018/2098(INI))

Odbor za vanjske poslove
Izvjestitelj: Petras Auštrevičius

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2017. i politici Europske unije u tom području

(2018/2098(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a, a osobito Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR) i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (ICESCR) koje je donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda u prosincu 1966. u New Yorku,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta (UNCRC),

–  uzimajući u obzir članke 2., 3., 8., 21. i 23. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje od 2015. do 2019. koji je Vijeće usvojilo 20. srpnja 2015., kao i njegov Pregled sredinom razdoblja iz lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir UN-ovih 17 ciljeva održivog razvoja i Program održivog razvoja do 2030.,

–  uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća koje su donesene 1976. i revidirane 2011.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji od 11. svibnja 2011. (Istanbulska konvencija) koju je EU potpisao 13. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) od 18. prosinca 1979.,

–  uzimajući u obzir Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji,

–  uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i Visoke predstavnice Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljen „Rodna jednakost i jačanje položaja žena: preobrazba života djevojčica i žena uz pomoć vanjskih odnosa EU-a 2016. – 2020.”, usvojen 2015. godine (SWD(2015)0182),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CRPD),

–  uzimajući u obzir Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti 1325 (2000.), 1820 (2008.), 1888 (2009.), 1889 (2009.), 1960 (2010.), 2106 (2013.), 2122 (2013.) i 2242 (2015.),

–  uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o mladima, miru i sigurnosti 2250 (2015.) i 2419 (2018.),

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti 1820 (2008.) o uklanjanju spolno utemeljenog nasilja u oružanim sukobima,

–  uzimajući u obzir Globalnu strategiju za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije koju je 28. lipnja 2016. predstavila potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini, kao i prvo izvješće o provedbi objavljeno 2017. pod naslovom „Od zajedničke vizije do zajedničkog djelovanja: provedba globalne strategije EU-a”,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća o autohtonim narodima od 15. svibnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/168/CFSP od 21. ožujka 2011. o Međunarodnom kaznenom sudu i o stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2003/444/ZVSP[1],

–  uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima autohtonih naroda i zaključni dokument sjednice Opće skupštine na visokoj razini od 25. rujna 2014. poznate pod nazivom Svjetska konferencija o autohtonim narodima,

–  uzimajući u obzir Njujoršku deklaraciju o izbjeglicama i migrantima koja je donesena na Općoj skupštini UN-a 19. rujna 2016.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 69/167 Opće skupštine Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 2014. u kojoj se podsjeća na potrebu zaštite i promicanja ljudskih prava i temeljnih sloboda svih migranata, bez obzira na migracijski status, i Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji iz 1990.,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju 67/139 Opće skupštine UN-a od 20. prosinca 2012. kojom se uspostavlja otvorena radna skupina UN-a za starenje s mandatom za razmatranje prijedloga o međunarodnom pravnom instrumentu za promicanje i zaštitu prava i dostojanstva osoba starije dobi,

–  uzimajući u obzir izvješće neovisnog stručnjaka o svim ljudskim pravima osoba starije dobi s 33. sjednice Vijeća UN-a za ljudska prava od 8. srpnja 2016.,[2]

–  uzimajući u obzir izvješće otvorene radne skupine UN-a za starenje s njezine osme radne sjednice od 28. srpnja 2017.[3],

–  uzimajući u obzir ministarsku deklaraciju iz Lisabona od 2017. s naslovom „Održivo društvo za sve dobne skupine. Ostvarenje potencijala dužeg životnog vijeka” donesenu na četvrtoj ministarskoj konferenciji Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o starenju od 22. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir Europski migracijski program od 13. svibnja 2015. (COM(2015)0240) i Komunikaciju Komisije o uspostavi novog Okvira za partnerstvo s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa od 7. lipnja 2016. (COM(2016)0385),

–  uzimajući u obzir skup tematskih smjernica EU-a o ljudskim pravima, uključujući smjernice o braniteljima ljudskih prava,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima koje se odnose na slobodu izražavanja na internetu i izvan njega, a koje je Vijeće usvojilo 2014.,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom usvojene 2005. i revidirane 2009.[4],

–  uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti prava djeteta, koje su usvojene 2007. i revidirane 2017., kao i Alat EU-a i UNICEF-a o pravima djece: integriranje dječjih prava u razvojnu suradnju;

–  uzimajući u obzir Smjernice za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba (LGBTI), koje je Vijeće donijelo 2013.,

–  uzimajući u obzir načela iz Yogyakarte („Načela i obveze države o primjeni Zakona o međunarodnim ljudskim pravima u odnosu na spolnu orijentaciju, rodni identitet, rodno izražavanje i spolna obilježja”) donesena u studenome 2006. i deset dodatnih načela („dodatnih 10”) donesenih 10. studenoga 2017.,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja, koje je Vijeće usvojilo 2013.,

–  uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća i predstavnika vlada država članica koji se sastaju u Vijeću te Europskog parlamenta i Europske komisije pod naslovom „Novi europski konsenzus o razvoju: ,Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost’”, koju su Vijeće, Parlament i Komisija donijeli 7. lipnja 2017.,

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o smrtnoj kazni koje je Vijeće usvojilo 2013. godine,

–  uzimajući u obzir smjernice politike EU-a prema trećim zemljama u vezi s mučenjem i drugim oblicima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, koje su usvojene 2001. i revidirane 2012.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. srpnja 2018. naslovljenu „Ususret vanjskoj strategiji EU-a protiv ranih i prisilnih brakova – sljedeći koraci”[5],

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 4. prosinca 2017. o koracima poduzetima u pogledu Strategije EU-a za iskorjenjivanje trgovanja ljudima (COM(2017)0728),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. svibnja 2018. o zaštiti djece migranata[6],

–  uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravima i odgovornostima pojedinaca, skupina i društvenih tijela za promicanje i zaštitu opće priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda (branitelji ljudskih prava) iz prosinca 1998.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja[7],

–  uzimajući u obzir Konvenciju br. 169 Međunarodne organizacije rada (MOR) o autohtonim i plemenskim narodima donesenu 27. lipnja 1989,.

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o izvozu oružja: provedba zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP[8],

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. listopada 2013. o diskriminaciji na temelju kaste[9] i izvješće posebne izvjestiteljice UN-a za manjinska pitanja o manjinama i diskriminaciji na temelju kaste od 28. siječnja 2016. i smjernice UN-a o diskriminaciji na temelju podrijetla,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2017. godinu,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2017. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2016. i politici Europske unije u tom području[10] te svoje prethodne rezolucije o ranijim godišnjim izvješćima,

–  uzimajući u obzir svoje rezolucije u vezi sa slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava u 2017.,

–  uzimajući u obzir nagradu Saharov za slobodu mišljenja koja je 2017. godine dodijeljena demokratskoj oporbi u Venezueli: Nacionalnoj skupštini (Julio Borges) i svim političkim zatvorenicima kako ih navodi organizacija Foro Penal Venezolano, a predstavljaju ih Leopoldo López, Antonio Ledezma, Daniel Ceballos, Yon Goicoechea, Lorent Saleh, Alfredo Ramos i Andrea González,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka)[11],

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP[12], uzimajući u obzir rad Posebnog odbora za terorizam (TERR), koji je Europski parlament odlučio uspostaviti 6. srpnja 2017. i koji je počeo raditi 14. rujna 2017.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za ženska prava i jednakost spolova (A8-0373/2018),

A.  budući da su poštovanje i promicanje, nedjeljivost i zaštita univerzalnosti ljudskih prava te promicanje demokratskih načela i vrijednosti, uključujući vladavinu prava, poštovanje ljudskog dostojanstva te načelo jednakosti i solidarnosti temelji etičke i pravne stečevine EU-a i njegove zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) kao i njegova cjelokupnog vanjskog djelovanja; budući da bi EU trebao i dalje nastojati biti vodeći globalni akter u univerzalnom promicanju i zaštiti ljudskih prava, uključujući na razini multilateralne suradnje, posebice u okviru aktivne i konstruktivne uloge u različitim tijelima UN-a i u skladu s Poveljom UN-a, Poveljom Europske unije o temeljnim pravima i međunarodnim pravom te dužnostima u području ljudskih prava i obvezama preuzetima u okviru Programa za održivi razvoj do 2030. i ciljeva održivog razvoja;

B.  budući da civilno društvo ima središnju ulogu u izgradnji i jačanju demokracije, preispitivanju državne vlasti i promicanju dobrog upravljanja, transparentnosti i odgovornosti; budući da organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu kao vitalna snaga društva; budući da postoji poveznica između oslabljenog civilnog društva, ograničenog političkog i građanskog prostora, povećane korupcije, društvene i rodne nejednakosti, niskih razina ljudskog, društvenog i gospodarskog razvoja i društvenih sukoba; budući da treba osigurati odgovarajuća sredstva te ih rasporediti na najučinkovitiji način za jačanje promicanja ljudskih prava i demokracije u trećim zemljama te da se djelovanje civilnog društva ne smije otežavati restriktivnim zakonima, gornjim granicama za financiranje, ograničavajućim postupcima za izdavanje dozvola ili previsokim porezima;

C.  budući da se brojne zemlje svijeta suočavaju s problemima nekažnjavanja i nepravde, ne pružaju dovoljno djelotvornog liječenja, imaju slabo razvijene usluge potpore žrtvama i slabe financijske potpore žrtvama terorizma, osobito u zemljama gdje se velik dio građana susreo s terorizmom;

D.  budući da se 2017. velik broj dionika civilnog društva, među ostalima, odvjetnika, intelektualaca, novinara, vjerskih predstavnika i boraca za ljudska prava, uključujući aktiviste za zaštitu okoliša, diljem svijeta suočio sa smanjenjem prostora za civilno društvo i sve većim brojem napada, progona, proizvoljnih uhićenja ili pritvaranja, čak i ubojstava; budući da je mehanizam za borce za ljudska prava u EU-u ProtectDefenders.eu učinkovito pomogao stotinama aktivista, ali je suočen sa sve većim potrebama; budući da bi EU i njegove države članice trebali namijeniti više sredstava većem sudjelovanju civilnog društva i uložiti pojačane napore u zaštitu boraca za ljudska prava i potporu njima;

E.  budući da bi politike za potporu ljudskih prava i demokracije trebalo uključiti u sve ostale politike EU-a koje imaju vanjskopolitičku dimenziju, kao što su politike u području razvoja, migracija, sigurnosti, borbe protiv terorizma, prava žena i rodne ravnopravnosti, proširenja i trgovine, posebno uvođenjem uvjeta za poštovanje ljudskih prava; budući da je povećanje usklađenosti između vanjskih i unutarnjih politika EU-a, ali i među vanjskim politikama međusobno, temeljna pretpostavka uspješne i učinkovite politike EU-a u području ljudskih prava;

F.  budući da je nezakonita okupacija državnog područja ili jednog njegova dijela trajno kršenje međunarodnog prava, kojim se aktivira odgovornost okupatorske sile prema civilnom stanovništvu u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom;

Opća razmatranja

1.  izražava duboku zabrinutost zbog odmaka od demokracije, ljudskih prava i vladavine prava diljem svijeta u 2017. te potiče EU i njegove države članice da bezuvjetno promiču europske i međunarodne standarde u pogledu ljudskih prava, vladavine prava, demokracije i prava manjina na koje su se obvezali i da osiguravaju veću usklađenost između unutarnjih i vanjskih politika EU-a o ljudskim pravima te bolju koordinaciju između vanjskih politika država članica, u područjima kao što su migracije, borba protiv terorizma i trgovina, s obzirom na to da utjecaj EU-a kao vjerodostojnog i legitimnog međunarodnog aktera ovisi o njegovoj sposobnosti da unapređuje poštovanje ljudskih prava i demokracije na unutarnjoj i vanjskoj razini;

2.  ponovno potvrđuje da države imaju krajnju odgovornost u zaštiti svih ljudskih prava donošenjem i provedbom međunarodnih ugovora i konvencija o ljudskim pravima, praćenjem kršenja ljudskih prava i jamčenjem učinkovitog pravnog lijeka za žrtve; ističe da se mir, sigurnost i razvoj međusobno nadopunjuju te ovise o sposobnosti suočavanja sa zlostavljanjem, zločinima protiv čovječnosti, ratnim zločinima i genocidom; upozorava na ograničenja slobode kretanja, slobode okupljanja i slobode izražavanja;

3.  podsjeća na to da je ravnopravnost žena i muškaraca, kao što je navedeno u članku 3. stavku 3. UEU-a, jedno od temeljnih načela Europske unije i njezinih država članica, te da je promicanje te ravnopravnosti s pomoću rodno osviještene politike jedan od glavnih ciljeva EU-a, među ostalim i u drugim zemljama diljem svijeta, putem njegove vanjske politike;

4.  naglašava da je EU predan promicanju rodne ravnopravnosti i uključivanju rodno osviještene politike u sva svoja djelovanja, što je ujedno obveza iz Ugovorâ, kako bi rodna ravnopravnost postala prioritet u svim smjernicama EU-a, radnim odnosima, politikama i vanjskim aktivnostima EU-a; u skladu s time podržava povezana koordinirana nastojanja u multilateralnim dijalozima i aktivnostima delegacija EU-a, kao što su misije promatranja izbora; ističe da je potrebno ojačati rad glavne savjetnice ESVD-a za rodna pitanja u trećim zemljama u cilju promicanja mira, sigurnosti i temeljnih sloboda, osiguravajući za njezino područje nadležnosti namjenska proračunska sredstva;

5.  smatra da istinski neovisno, pluralističko i dinamično civilno društvo pridonosi razvoju i stabilnosti, osigurava demokratsku konsolidaciju, uključujući diobu vlasti, socijalnu pravdu i poštovanje ljudskih prava te potiče transparentnost, odgovornost i dobro upravljanje, posebno mjerama za suzbijanje korupcije i ekstremizma; ističe ključnu i središnju ulogu boraca za ljudska prava i nevladinih organizacija u promicanju i podržavanju primjene prava koja su propisana u glavnim međunarodnim sporazumima o ljudskim pravima uključujući provedbom obrazovnih programa i podizanjem razine osviještenosti o aktivnostima međunarodnih organizacija; ističe važnost provedbe smjernica EU-a za branitelje ljudskih prava i njegovu sposobnost da putem Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) i dalje pruža potporu borcima za ljudska prava i nevladinim organizacijama u slučajevima kada su u najvećoj opasnosti, posebno jamčeći veću nadležnost mehanizma ProtectDefenders.eu;

6.  napominje važnost pružanja hitne potpore braniteljima ljudskih prava te postupanja sa svim zatvorenicima u skladu s međunarodnim standardima; naglašava zabrinutost za sigurnost branitelja ljudskih prava te da se počinitelji moraju privesti pravdi; pozdravlja stalna nastojanja Europske zaklade za demokraciju da promiče demokraciju i poštovanje temeljnih prava i sloboda u istočnom i južnom susjedstvu EU-a; prepoznaje rizik s kojim se suočavaju branitelji ljudskih prava, uključujući braniteljice ljudskih prava, koje se suočavaju s posebnim rizicima i prijetnjama zbog svojega spola, i aktiviste za zaštitu okoliša, te poziva ESVD i države članice da obrate posebnu pozornost na njih u Smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava; ističe potrebu za snažnom koordinacijom EU-a u radu s tijelima trećih zemalja u pogledu branitelja ljudskih prava i pitanja civilnog društva te pohvaljuje pojedinačne inicijative država članica uz mjere EU-a;

7.  pozdravlja aktivno sudjelovanje EU-a u Vijeću UN-a za ljudska prava (UNHRC), u okviru kojeg oblikuje rezolucije ili sudjeluje u njihovu oblikovanju, izdaje izjave, sudjeluje u interaktivnim dijalozima i raspravama te saziva posebne sjednice o situaciji u pogledu ljudskih prava; prepoznaje predanost EU-a rješavanju situacija u pojedinim zemljama u okviru UNHRC-a; ističe važnost sudjelovanja EU-a u dijalozima i suradnji u pogledu ljudskih prava na multilateralnoj razini; u potpunosti podržava aktivnosti i djelovanje UNHRC-a u obrani ljudskih prava diljem svijeta; pohvaljuje rad Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava pod vodstvom Zeida al-Husseina; sa zanimanjem iščekuje bliski dijalog i aktivnu suradnju s novoimenovanom visokom povjerenicom Michelle Bachelet; poziva Komisiju i države članice da povećaju razinu potpore funkcioniranju OHCHR-a i posebnih postupaka;

8.  cijeni rad službi za ljudska prava Komisije i ESVD-a u sjedištima i delegacijama EU-a te rad posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava (PPEU) Stavrosa Lambrinidisa u povećanju učinkovitosti, kohezije i vidljivosti ljudskih prava u vanjskoj politici EU-a te podsjeća na svoj zahtjev da njegov mandat postane trajan i uključuje veće odgovornosti; pozdravlja najnoviji pristup inicijative EU-a u pogledu dobre prakse u području ljudskih prava, koja je usmjerena na najbolje prakse koje se primjenjuju u različitim zemljama; stoga još jednom poziva na reviziju mandata radi odobravanja PPEU-u ovlasti pokretanja vlastitih inicijativa, odgovarajućih resursa, javnog istupanja radi izvješćivanja o rezultatima posjeta trećim zemljama te o stavovima EU-a u pogledu ljudskih prava;

9.  pozdravlja godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2017. godinu i napominje da je ono doneseno puno ranije ove godine, u skladu sa zahtjevima Parlamenta iznesenima u njegovim prethodnim izvješćima; traži od Vijeća da i dalje ulaže napore u završetak tih godišnjih izvješća ranije u godini; potiče Vijeće da osigura da se sljedeće godišnje izvješće donese na temelju odgovarajućeg postupka savjetovanja; smatra da je godišnje izvješće nezaobilazno za nadzor politike EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu te za obavješćivanje i raspravu o njoj i traži da se javno promiče diljem svijeta;

10.  priznaje napredak u pogledu postupka i oblika izvješćivanja, ali očekuje od Vijeća i potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da još više vode računa o stajalištima iz relevantnih rezolucija i/ili preporuka Parlamenta kako bi se zajamčila bolja i učinkovitija interakcija među institucijama EU-a u pogledu pitanja ljudskih prava;

11.  ponavlja važnost iznošenja ključnih pozitivnih i negativnih trendova kako bi se ocijenila učinkovitost djelovanja EU-a; u tom pogledu smatra da bi se, prema potrebi, temeljitijim javnim izvješćivanjem, koje se konkretno zasniva na prioritetima i pokazateljima navedenima u strategijama EU-a o ljudskim pravima za pojedine zemlje, među ostalim, potaknula veća dosljednost u provedbi uvjetnih klauzula o ljudskim pravima te procjenama i prilagodbama učinka politika EU-a o ljudskim pravima; naglašava potrebu za praćenjem i cjelovitom provedbom postojećih smjernica EU-a;

12.  priznaje da su dijalozi EU-a o ljudskim pravima važan alat sveobuhvatne diplomacije za promicanje ljudskih prava i demokracije u bilateralnim odnosima s trećim zemljama; međutim, primjećuje stalne prepreke postizanju konkretnih rezultata putem dijaloga o ljudskim pravima, kao što je postojanje dvostrukih standarda, te zato poziva na zauzimanje jedinstvenog stajališta država članica; poziva Komisiju i ESVD da traže načine na koje bi poboljšali učinkovitost i važnost dijaloga o ljudskim pravima i da, ako nisu konstruktivni, brzo reagiraju i nadopune ih upotrebom političkog dijaloga ili javne diplomacije; potiče Komisiju i ESVD da povećaju transparentnost u dijalozima, uključujući većim sudjelovanjem dionika civilnog društva, i da za ocjenu uspješnosti svakog dijaloga upotrebljavaju jasna mjerila; naglašava važnost toga da EU tijekom dijaloga o ljudskim pravima postavlja pitanja o slučajevima pojedinih branitelja ljudskih prava u opasnosti i da ustrajno traži oslobađanje zatvorenih branitelja te zaštitu onih kojima prijeti opasnost; nadalje, savjetuje institucijama EU-a da dužnosnicima izaslanstva i osoblju EU-a omogući odgovarajuća sredstva i osposobljavanje o ljudskim pravima i demokraciji;

13.  ponavlja da Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju za razdoblje 2015. – 2019. i njegov pregled sredinom razdoblja iz 2017. moraju biti vodeći instrumenti za djelovanje u području ljudskih prava te u tom pogledu ističe da je potrebno planirati dostatne resurse i stručna znanja kako bi se ispravno proveli ključni prioriteti EU-a; poziva institucije EU-a i države članice da zajamče učinkovitu i dosljednu provedbu trenutačnog Akcijskog plana, uključujući putem istinske suradnje s organizacijama civilnog društva;

14.  poziva EU da ojača svoje instrumente i politike u pogledu institucijskog razvoja i vladavine prava te da uključi referentne vrijednosti kako bi se osigurala odgovornost i nastojala spriječiti nekažnjivost kršenja ljudskih prava; poziva na učinkovitu raspodjelu odgovarajućih sredstava radi dodatnog promicanja ljudskih prava i demokracije;

15.  u tom pogledu podsjeća na ključnu potporu koju EIDHR pruža u provedbi strateškog okvira EU-a i Akcijskog plana za ljudska prava i demokraciju, kao i smjernica o ljudskim pravima i strategija zemalja, koja je EU-u omogućila da u tom području djeluje bolje u strateškom smislu te je zajamčila odgovornost, vidljivost i učinkovitost; snažno poziva da se EIDHR uključi kao zaseban i neovisan instrument u strukturu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021. – 2027. kako se njegova vrlo jasna raznolikost ne bi razvodnila u većem fondu za vanjska djelovanja; snažno potiče suradnju među instrumentima vanjskog financiranja EU-a kako bi se izbjeglo udvostručenje i preklapanje te kako bi se mogli utvrditi mogući nedostaci i potrebe za financiranje;

16.  podsjeća na to da bi iskustvo i znanje stečeni tijekom tranzicije k demokraciji u okviru politika proširenja i susjedstva mogli pozitivno pridonijeti utvrđivanju najboljih praksi koje bi se mogle upotrijebiti za podupiranje i osnaživanje drugih demokratskih procesa diljem svijeta; izražava uvjerenje da revidirana Europska politika susjedstva treba podupirati gospodarsku, socijalnu i političku reformu, štititi ljudska prava i pomoći u uspostavi vladavine prava, istodobno ispunjavajući obveze EU-a prema partnerima; ponavlja da je promicanje ljudskih prava i demokracije u interesu i partnerskih zemalja i EU-a; ističe da je potrebno razviti međuparlamentarne odnose između EU-a i njegovih partnera u okviru iskrenog dijaloga utemeljenog na međusobnom razumijevanju i povjerenju, radi učinkovitog promicanja ljudskih prava;

17.  ističe rad svojeg Pododbora za ljudska prava (DROI), koji blisko surađuje s drugim institucijama EU-a, posebnim predstavnikom EU-a (PPEU), ESVD-om, civilnim društvom, uključujući nevladine organizacije, i multilateralnim institucijama za ljudska prava; napominje da je Pododbor za ljudska prava 2017. izradio nacrt triju izvješća koja su na plenarnoj sjednici donesena kao rezolucije o apatridnosti u južnoj i jugoistočnoj Aziji[13], o rješavanju pitanja povrede ljudskih prava u kontekstu ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, uključujući genocid[14] i o korupciji i ljudskim pravima u trećim zemljama[15];

18.  predlaže da se tijekom prvog tromjesečja 2019. uspostavi unutarnja radna skupina za preispitivanje promicanja i širenja ljudskih prava koje provode njegovi odbori s vanjskim mandatom i delegacije za odnose s trećim zemljama u mandatu 2014. – 2019.; namjerava izvući preporuke iz tog preispitivanja radi poboljšanog parlamentarnog djelovanja u području ljudskih prava u sljedećem parlamentarnom mandatu, uključujući u pogledu nadzora aktivnosti ESVD-a i Komisije, unutarnjeg institucijskog ustroja i promicanja ljudskih prava unutar svojih tijela;

19.  smatra da se uloga hitnih rezolucija, na temelju članka 135. Poslovnika, može dodatno razvijati kako bi se učvrstilo ljudska prava i demokraciju kroz povećano pravodobno razmatranje, usmjeravanje i učinkovitost;

Specifični izazovi u području ljudskih prava

20.  izražava veliku zabrinutost u pogledu postupnog sužavanja prostora za djelovanje civilnog društva u 2017. i žali zbog činjenice da su borci za ljudska prava, novinari i nevladine organizacije često ciljevi uznemiravanja, zastrašivanja i nasilja, uključujući ubojstva; izražava zabrinutost zbog stalnih izricanja zabrana putovanja aktivistima za ljudska prava koji žele prisustvovati sjednicama Vijeća UN-a za ljudska prava u Ženevi i drugih međunarodnih institucija te strogo osuđuje te zabrane i poziva dotične vlade da ih ukinu; naglašava da je neprihvatljivo da su predstavnici civilnog društva i medija spriječeni u tome da sudjeluju u radu međunarodnih tijela te ustraje na tome da se poštuju temeljna ljudska i politička prava predstavnika civilnog društva; izražava zabrinutost zbog činjenice da su neki aktivisti za ljudska prava zadržani u pokušaju povratka u svoje zemlje nakon što su saslušani u međunarodnim institucijama;

21.  žali zbog činjenice da se sve veći globalni fenomen sužavanja prostora za djelovanje civilnog društva može pojaviti i u ukorijenjenim demokracijama i državama srednjeg i visokog dohotka; poziva EU i njegove države članice da vode primjerom; osuđuje zakonodavstvo koje ograničava aktivnosti civilnog društva, na primjer, zatvaranje nevladinih organizacija ili zamrzavanje njihovih sredstava; poziva da se stavi izvan snage zakonodavstvo kojim se uvode samovoljni ili nametljivi zahtjevi o djelovanju nevladinih organizacija, uključujući ograničavanje inozemnog financiranja; osuđuje širenje javnog diskursa kojim se sve više potkopava uloga organizacija civilnoga društva; potiče izaslanstva EU-a i diplomatska predstavništva država članica da nastave pratiti i skretati pozornost na slučajeve povrede slobode okupljanja i udruživanja, uključujući razne oblike zabrana i ograničenja u pogledu organizacija civilnoga društva i njihovih aktivnosti ili promicanje lažnih nevladinih organizacija koje financiraju neke vlade; potiče ih da nastave aktivno podupirati borce za ljudska prava sustavnim praćenjem sudskih postupaka, posjećivanjem pritvorenih aktivista i, prema potrebi, davanjem izjava o pojedinačnim slučajevima;

22.  osuđuje činjenicu da je medijska sloboda bila veoma ugrožena 2017. i da su, prema godišnjem pregledu organizacije Reporteri bez granica, napadi dosegli rekordnu razinu u 2017.; ističe potrebu da se poštuju načela mišljenja i izražavanja, kako je navedeno u članku 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima; ponavlja važnost slobode izražavanja, na internetu i izvan njega, kao ključnog elementa za ispravno funkcioniranje demokratskog društva s obzirom na to da ona potiče kulturu pluralizma kojom se jača uloga civilnog društva i građana u pozivanju vlada i donositelja odluka na odgovornost i kojom se osnažuje vladavina prava; snažno osuđuje prijetnje, zastrašivanja i napade na novinare, neovisne medije, blogere i zviždače, kao i govor mržnje, zakone protiv kleveta i poticanje nasilja jer oni ugrožavaju vladavinu prava i vrijednosti koje proizlaze iz ljudskih prava; ističe da je u 2017. uhićeno na stotine mirnih prosvjednika i novinara, od kojih su mnogi podvrgnuti zlostavljanju i proizvoljno pritvoreni te su trebali platiti visoke kazne u postupcima u kojima nisu bili zajamčeni minimalni postupovni standardi; potiče EU da dodatno pojača svoje napore za zaštitu prava slobode misli i izražavanja u svim odnosima s trećim zemljama; naglašava da je važno zajamčiti učinkovitu i sustavnu provedbu smjernica EU-a o slobodi izražavanja na internetu i izvan njega te redovito pratiti njihov učinak;

23.  naglašava ključnu važnost akademske slobode kao ljudskog prava koje štite međunarodni ugovori; snažno osuđuje sve napade na akademsku slobodu, kao što su ubojstva, prisilni nestanci, nasilje, zatvaranje, prekidi zaposlenja, napadi na ugled i nepravedno optuživanje; ističe ozbiljnost svih napada na akademsku slobodu jer je ona ključna za stvaranje pluralističkog i demokratskog društva;

24.  snažno osuđuje činjenicu da su u 2017. brojni borci za ljudska prava bili suočeni s digitalnim prijetnjama, što uključuje ugrožavanje podataka zapljenom opreme, daljinski nadzor i curenje podataka; osuđuje praksu nadzora i hakiranja na internetu radi pribavljanja informacija koje se mogu upotrijebiti u pravnim slučajevima ili kampanjama ocrnjivanja; izražava veliku zabrinutost zbog sve veće upotrebe određenih tehnologija za kibernetički nadzor s dvojnom namjenom protiv političara, aktivista, blogera i novinara; u tom pogledu odlučno poziva institucije EU-a da brzo i učinkovito ažuriraju propis o kontroli izvoza robe s dvojnom namjenom;

25.  ponovno potvrđuje da su neovisnost sudstva i potpuna transparentnost sustava za pravosuđe, u kojem svi sudionici moraju obavljati svoje funkcije na ispravan i neovisan način, preduvjeti za razvoj demokratske države i pravne zaštite ljudskih prava; oštro osuđuje sve pokušaje uvođenja ograničenja slobode sudaca, javnih tužitelja i odvjetnika kao i sve oblike izravnog i neizravnog nasilja koji se protiv njih provode; poziva EU da obrati iznimnu pozornost na ovu stavku u kontekstu svojih diplomatskih odnosa sa zemljama izvan EU-a;

26.  priznaje da su otvoreni internet i tehnološki napreci omogućili bržu prijavu povreda ljudskih prava; kritizira pokušaje nekih vlada da nadziru masovne komunikacijske alate, uključujući internet; izražava zabrinutost zbog učestalosti lažnih vijesti i dezinformacija državnih i nedržavnih subjekata iz 2017. godine, koje pridonose širenju argumenata protiv ljudskih prava, ograničavaju pristup besplatnim, točnim i nepristranim informacijama, potiču nasilje, mržnju i diskriminaciju prema određenim skupinama ili pojedincima te utječu na ishod izbora i time potkopavaju demokraciju; u tom pogledu naglašava potrebu da EU razvije snažniji pozitivan diskurs o ljudskim pravima, čvrsto se suprotstavi vladama koje sponzoriraju širenje dezinformacija ili dovode u pitanje univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava te poveća svoje napore u podržavanju slobodnih i neovisnih medija diljem svijeta; ističe važnost obrazovanja, kulture, znanja i kritičkog mišljenja u suzbijanju lažnih vijesti i njihova širenja;

27.  poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da imenuje izaslanika EU-a za kibernetička pitanja kako bi se u vanjskim politikama razvijao otvoren, interoperabilan, siguran i pouzdan internet na kojemu se poštuju ljudska prava i potiču standardi za odgovorno ponašanje države na internetu;

28.  ponovno potvrđuje da sloboda misli, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja, uključujući slobodu prakticiranja ili neprakticiranja vjere koju osoba sama odabere, napuštanja ili promjene vjere te pravo na apostaziju i ateističke stavove moraju biti bezuvjetno zajamčeni međukulturnim i međuvjerskim dijalogom; osuđuje diskriminaciju na temelju misli, savjesti, vjeroispovijedi ili uvjerenja, progon svih etničkih i vjerskih skupina u 2017. i napade na njih; poziva na izbjegavanje instrumentalizacije religije za političke ciljeve; osuđuje pokušaje državnih i nedržavnih subjekata da, među ostalim, usvajanjem i uvođenjem zakona o bogohuljenju ograniče slobodu misli, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja, slobodu okupljanja i slobodu izražavanja; zahtijeva da se poduzmu daljnje mjere za zaštitu prava vjerskih manjina, nevjernika i ateista, uključujući žrtve zakona o bogohuljenju; poziva EU i države članice da se više uključe u političke rasprave o stavljanju izvan snage takvih zakona, da više rade na unapređenju poštovanja slobode misli, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja te na promicanju međureligijskog dijaloga i dijaloga među skupinama različitih uvjerenja u odnosima s trećim zemljama; poziva Komisiju i ESVD da preuzmu aktivnu ulogu u olakšavanju sigurnog i dobrovoljnog povratka ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove zbog progona na temelju vjeroispovijedi ili uvjerenja; zahtijeva poduzimanje konkretnih mjera u cilju učinkovite provedbe smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja; podupire praksu EU-a koji preuzima vodeću ulogu u oblikovanju tematskih rezolucija o slobodi misli, savjesti, vjeroispovijedi i uvjerenja na Vijeću UN-a za ljudska prava (UNHRC) i Općoj skupštini UN-a; podupire rad Jána Figela, posebnog izaslanika EU-a za promicanje slobode vjeroispovijedi ili uvjerenja izvan EU-a;

29.  duboko žali što se mučenje, neljudsko ili ponižavajuće ponašanje i smrtne kazne i dalje primjenjuju u mnogim zemljama diljem svijeta te poziva EU da uloži dodatne napore za iskorjenjivanje tih praksi; smatra da su uvjeti zatvaranja, uključujući pristup skrbi i lijekovima, i stanje zatvora u određenom broju zemalja iznimno zabrinjavajući; pozdravlja službeno pokretanje Saveza za suzbijanje trgovine proizvodima koji služe za mučenje 18. rujna 2017. i uspostavu Koordinacijske skupine EU-a za borbu protiv mučenja, čija je zadaća pratiti njegovu provedbu; u tom smislu pozdravlja ažuriranje zakonodavstva EU-a o trgovini određenim proizvodima koji bi se mogli upotrebljavati za provođenje smrtne kazne, mučenja ili drugih oblika neljudskog postupanja ili kažnjavanja; napominje da je broj pogubljenja diljem svijeta u 2017. pao za 4 % u odnosu na prethodnu godinu; poziva zemlje koje to još nisu učinile da uvedu trenutan moratorij na smrtnu kaznu kao korak prema njezinu ukidanju; smatra da je nužno boriti se protiv svih oblika mučenja i zlostavljanja zatvorenih osoba, među ostalim psihološkog mučenja, i da je potrebno pojačati napore u pogledu poštovanja relevantnog međunarodnog prava i zajamčiti odštetu za žrtve;

30.  snažno osuđuje sve okrutne zločine i kršenja ljudskih prava koje su počinili državni subjekti, kao i nedržavni subjekti, uključujući protiv građana koji mirno ostvaruju svoja ljudska prava; zgrožen je golemim brojem počinjenih zločina, uključujući ubojstva, mučenje, silovanje, porobljavanje i seksualno ropstvo, novačenje djece vojnika, prisilna vjerska preobraćenja i sustavna ubojstva usmjerena na vjerske i etničke manjine; potiče EU i države članice da se bore protiv zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina i da osiguraju da se njihovi počinitelji privedu pravdi; poziva EU da pruži potporu organizacijama i istražnim timovima UN-a koji prikupljaju, čuvaju i štite digitalne dokaze i druge oblike dokaza o zločinima koje je počinila bilo koja strana u tim sukobima kako bi se olakšao njihov kazneni progon na međunarodnoj razini; napominje da su internetske platforme izbrisale videosnimke koje su dokaz o potencijalnim ratnim zločinima u okviru svojeg nastojanja da uklone teroristički sadržaj i propagandu;

31.  podržava ključnu ulogu Međunarodnog kaznenog suda (ICC) u slučajevima u kojima dotične države nisu u mogućnosti ili ne žele izvršiti svoju nadležnost; poziva EU i njegove države članice da pruže diplomatsku i financijsku potporu ICC-u; poziva EU i njegove države članice da potaknu države članice UN-a na ratifikaciju i provedbu Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda i zaprepašten je povlačenjima iz Statuta i prijetnjama povlačenjem; isto tako, poziva sve potpisnice Rimskog statuta da se koordiniraju i surađuju s Međunarodnim kaznenim sudom; poziva sve države članice da ratificiraju izmjenu iz Kampale o zločinu agresije i da dodaju „najteže zločine” na popis zločina za koje je EU nadležan; ponovno naglašava važnost drugih ključnih mehanizama za zaustavljanje nekažnjavanja, uključujući primjenom opće nadležnosti, i poziva države članice da se prilagode odgovarajućem zakonodavstvu; u tom pogledu podsjeća da prava žrtava moraju biti u srži sveg djelovanja; ponovno poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da imenuje posebnog predstavnika EU-a za međunarodno humanitarno pravo i međunarodno pravosuđe s mandatom da promiče, obuhvati i zastupa iskazanu predanost EU-a borbi protiv nekažnjavanja;

32.  pozdravlja napore EU-a da podrži Međunarodni, nepristrani i neovisni mehanizam koji je uspostavio UN u Siriji radi pružanja pomoći u istragama teških zločina; naglašava potrebu za uspostavom sličnog neovisnog mehanizma u drugim zemljama; poziva EU i države članice EU-a koje to još nisu učinile da daju financijski doprinos Međunarodnom, nepristranom i neovisnom mehanizmu;

33.  ponovno naglašava da države mogu pred Međunarodnim sudom podignuti tužbu protiv drugih država zbog kršenja međunarodnih ugovora, kao što je Konvencija UN-a protiv mučenja, kako bi se utvrdila odgovornost države kao neizravno sredstvo za sudsko utvrđivanje osobne kaznene odgovornosti u kasnijoj fazi;

34.  duboko žali zbog nedostatka poštovanja međunarodnog humanitarnog prava i snažno osuđuje zabrinjavajuće česte smrtonosne napade na bolnice, škole i druge civilne mete u oružanim sukobima diljem svijeta u 2017.; smatra da se međunarodna osuda napada mora temeljiti na neovisnim istragama i stvarnoj odgovornosti; pohvaljuje rad humanitarnih radnika u okviru pružanja humanitarne pomoći; poziva države članice, institucije EU-a i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da zajamče dosljedan i učinkovit razvoj politika i djelovanja EU-a u vezi s međunarodnim humanitarnim pravom i da upotrijebe sve instrumente koji su im na raspolaganju kako bi riješili to pitanje; zaključuje da bi trebalo biti dostupno detaljnije izvješćivanje EU-a i država članica o provedbi smjernica za promicanje usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom u konkretnim konfliktnim situacijama, uključujući najmanje godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji; poziva međunarodnu zajednicu da uspostavi instrumente kojima bi se na najmanju moguću mjeru smanjilo vrijeme između upozorenja i odgovora u cilju sprečavanja izbijanja, ponovnog izbijanja i eskalacije nasilnih sukoba, kao u sustavu ranog upozoravanja EU-a; poziva EU i države članice da pruže više financijske potpore za humanitarnu pomoć i razvojnu pomoć; napominje smanjenje službene razvojne pomoći za 2,4 % od 2016. do 2017. te da službena razvojna pomoć ne postiže ciljanu razinu od 0,7 % BND-a;

35.  podsjeća na svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica[16]; izražava duboku zabrinutost zbog upotrebe naoružanih bespilotnih letjelica izvan međunarodnoga pravnog okvira; ponovno poziva EU da hitno izradi pravno obvezujući okvir za upotrebu naoružanih bespilotnih letjelica kako bi se njime zajamčilo da države članice u skladu sa svojim zakonskim obvezama ne provode nezakonita ciljana smaknuća ili da ne omogućuju da druge zemlje provode takva smaknuća; poziva Komisiju da na pravilan način obavješćuje Parlament o upotrebi financijskih sredstava EU-a za sve istraživačke i razvojne projekte povezane s izradom bespilotnih letjelica; poziva na procjenu utjecaja na ljudska prava kad je riječ o daljnjim razvojnim projektima za bespilotne letjelice;

36.  poziva Visoku predstavnicu / potpredsjednicu Komisije i države članice da prošire režim EU-a za mjere ograničavanja tako da uključuju režim sankcija za kršenje ljudskih prava u okvire kojeg bi se odluke ZVSP-a o sankcijama mogle temeljiti na ozbiljnim kršenjima ljudskih prava, slično kao u aktu potaknutom slučajem Magnickog;

37.  potiče Visoku predstavnicu / potpredsjednicu Komisije i države članice da rade na međunarodnoj zabrani oružanih sustava u kojima ne postoji ljudska kontrola nad primjenom sile, kao što je Parlament zatražio u nekoliko navrata, te da tijekom pripreme za relevantne sastanke na razini UN-a hitno osmisle i usvoje zajedničko stajalište o autonomnim oružanim sustavima te da na relevantnim forumima zauzmu zajednički stav i u skladu s njime postupaju;

38.  naglašava da korupcija ugrožava vladavinu prava, demokraciju, konkurentnost gospodarstava i ljudska prava; naglašava potrebu za podupiranjem boraca za ljudska prava i zviždača koji se bore protiv korupcije; poziva na to da se poboljšaju mehanizmi i prakse protiv korupcije, kao što su izricanje kazni pojedincima i zemljama koje počine teška kaznena djela korupcije; poziva ESVD i Komisiju da osmisle zajednički program o ljudskim pravima i borbi protiv korupcije, posebno inicijative za povećanje transparentnosti, borbu protiv nekažnjavanja, jačanje agencija za borbu protiv korupcije te veću transparentnost i mogućnost praćenja upotrebe sredstava EU-a; poziva Komisiju da u okviru svih budućih trgovinskih sporazuma pregovara o odredbama za borbu protiv korupcije; podsjeća na preporuke o korupciji i ljudskim pravima iznesene u svojoj Rezoluciji od 13. rujna 2017. o korupciji i ljudskim pravima u trećim zemljama[17] i poziva institucije EU-a i države članice da poduzmu daljnje mjere u tom pogledu;

39.  izražava zabrinutost zbog uništavanja, nezakonite pljačke i vandalizma na lokalitetima kulturne baštine te snažno podržava inicijative za otkrivanje činjenica, zaštitu i spašavanje baštine;

40.  naglašava važnost slobodnih i pravednih izbora za demokratske procese i izražava zabrinutost zbog rastućeg broja nezakonitih izbora diljem svijeta; podsjeća da su neovisni mediji i različita mišljenja ključni za jamčenje slobodnih i pravednih izbora; poziva EU da ospori rezultate namještenih ili lažiranih izbora i da primijeni sve diplomatske, ekonomske i političke alate na raspolaganju da očuva vjerodostojnost izbora diljem svijeta i da obveže države na ispunjavanje kriterija za slobodne i pravedne izbore; smatra da je podrška koju EU pruža izbornim procesima i demokraciji diljem svijeta u okviru svojih misija za praćenje izbora i daljnjih mjera, potpore tijekom održavanja izbora i osobito aktivne uloge Parlamenta u tom pogledu, iznimno važna; ističe važnost promatranja izbora u kontekstu mirne demokratske tranzicije, jačanja vladavine prava, političkog pluralizma i povećanog sudjelovanja žena u izbornim procesima te transparentnosti i poštovanja ljudskih prava; podsjeća na važnost uključivanja lokalnih organizacija civilnoga društva u proces nadziranja izbora te u provedbu preporuka koje su izdale misije promatranja izbora; smatra da se miješanjem u izbore drugih zemalja kibernetičkim operacijama krši pravo ljudi da slobodno biraju svoje predstavnike;

41.  pozdravlja to što je EU potpisao Istanbulsku konvenciju i ističe da je potrebno boriti se svim sredstvima protiv nasilja nad ženama i spriječiti ga, uključujući nasilje u obitelji; poziva one države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju i provedu Konvenciju u najkraćem roku; u tom pogledu podržava zajedničku inicijativu EU-a i UN-a „Spotlight”; potiče države da povećaju napore u pogledu zakonodavstva kako bi se što ranije rješavala pitanja rodno uvjetovanog nasilja, genitalnog sakaćenja žena i seksualnog nasilja; podsjeća da nasilje nad ženama ima duboke korijene u rodnoj nejednakosti i da ga je zato potrebno sveobuhvatno rješavati, te naglašava važnost socijalnih službi i zaštite; naglašava da su pouzdani statistički podaci o učestalosti, uzrocima i posljedicama svih vrsta nasilja protiv žena ključni za razvoj učinkovitog zakonodavstva i strategija za borbu protiv rodno utemeljenog nasilja; zbog toga poziva EU da pomogne zemljama da poboljšaju prikupljanje podataka u tom području i ispune međunarodne pravne obveze; traži od EU-a da surađuje s drugim zemljama u cilju financiranja i oblikovanja programa kako bi se spriječilo seksualno i rodno nasilje te odgovorilo na njega diljem svijeta; osuđuje sve oblike tjelesnog, seksualnog i psihološkog nasilja i iskorištavanja, masovna silovanja, trgovanje spolnim i reproduktivnim pravima žena te njihovo kršenje; naglašava da odgovarajuća i pristupačna zdravstvena skrb kao i univerzalno poštovanje spolnih i reproduktivnih prava žena te pristup obrazovanju trebaju biti zajamčeni svim ženama te da one trebaju moći donositi slobodne i odgovorne odluke o svojemu zdravlju, tijelu te spolnim i reproduktivnim pravima; ističe da je obrazovanje ključno sredstvo za borbu protiv diskriminacije i nasilja nad ženama i djecom; osuđuje ponovno uvođenje pravila „globalnog blokiranja”;

42.  ističe potrebu da se EU nastavi ustrajno zalagati za potpunu provedbu dužnosti i obveza u pogledu prava žena preuzetih u okviru Konvencije UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), Pekinške platforme za djelovanje, Programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju te za poštovanje rezultata njihovih revizijskih konferencija;

43.  podsjeća na objavu prvog godišnjeg provedbenog izvješća Akcijskog plana za ravnopravnost spolova 2016. – 2020. (GAP II) za 2016. u kolovozu 2017., u kojemu se ističu brojna pozitivna kretanja u promjeni života djevojčica i žena osiguravanjem njihova fizičkog i psihičkog integriteta, čime se promiču njihova ekonomska i društvena prava te se jačaju njihovi glasovi i sudjelovanje; vjeruje da EU treba nastaviti promicati potporu za žene u okviru aktivnosti zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP), sprečavanja sukoba i obnove nakon sukoba; ponovno ističe važnost Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 o ženama, miru i sigurnosti; naglašava da je veće uključivanje javnog i privatnog sektora nužno za poštovanje prava žena i njihovo sudjelovanje u javnim i privatnim institucijama, oblikovanju politika, gospodarskom životu i mirovnim procesima; ističe da poslovni sektor ima važnu ulogu u jačanju prava žena; potiče Komisiju da preuzme vodstvo u rješavanju problema seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja u sektorima humanitarne i razvojne pomoći jer bi ti sektori trebali imati najviše standarde dužnosti i odgovornosti za svoj rad; naglašava važnost preispitivanja i jačanja postupaka zaštite i pravila o djelovanju;

44.  poziva ESVD da zajamči da će rezultati 62. sjednice Komisije o statusu žena biti uključeni u njegove politike te da će se njima pružiti novi poticaj za postizanje rodne ravnopravnosti i za osnaživanje žena i djevojčica u ruralnim područjima;

45.  ističe da je važno da su obrazovanje i osposobljavanje u području STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika), kao i humanističkih znanosti, dostupni ženama i djevojčicama, s posebnim naglaskom na razvoju njihovih talenata i vještina i većem sudjelovanju u sektorima STEM-a;

46.  poziva Komisiju da razmotri načine i sredstva da EU jednostrano pristupi Konvenciji UN-a o pravima djeteta s obzirom na to da su je sve države članice EU-a ratificirale te da primarno i sekundarno pravo EU-a uključuje suštinske odredbe koje se odnose na zaštitu prava djeteta; poziva države koje još nisu ratificirale Konvenciju UN-a o pravima djeteta da to hitno učine; pozdravlja donošenje revidiranih Smjernica EU-a za promicanje i zaštitu prava djeteta te ističe da je potrebno da one obuhvate svu djecu, uključujući najzapostavljeniju i onu u ranjivim položajima; ističe činjenicu da su djeca često izložena posebnim vrstama zlostavljanja, kao što su dječji brakovi, dječja prostitucija, novačenje djece vojnika, genitalno sakaćenje, dječji rad i trgovanje djecom, osobito u kontekstu humanitarnih kriza i oružanih sukoba te im je stoga potrebna veća zaštita; poziva EU na suradnju s trećim zemljama kako bi se okončali rani, dječji i prisilni brakovi tako da se kao najniža zakonska dobna granica za sklapanje braka odredi dob od 18 godina, uz zahtjev da se provjeri dob oboje supružnika te njihov potpuni i slobodni pristanak, uvede obvezna evidencija sklopljenih brakova, te da se zajamči poštovanje tih pravila; naglašava da EU treba uložiti veće napore u rješavanje pitanja zaštite djece, posebno maloljetnika bez pratnje, i da treba posvetiti posebnu pozornost obrazovanju i psihosocijalnoj potpori; poziva na ispravnu provedbu Smjernica za zaštitu škola i sveučilišta od vojne upotrebe tijekom oružanog sukoba; poziva na hitno rješavanje pitanja djece bez državljanstva, u EU-u i izvan njega, posebno one rođene izvan zemlje porijekla njihovih roditelja, te djece migranata, u skladu s međunarodnim pravom; potiče EU i države članice da uspostave akcijski plan za suzbijanje pritvaranja djece zbog njihova migracijskog statusa, u skladu s Njujorškom deklaracijom o izbjeglicama i migrantima; podsjeća na pravo omogućivanja posebne zaštite u najboljem interesu djeteta;

47.  poziva EU i države članice da uspostave potpunu transparentnost i praćenje u pogledu sredstava koja se dodjeljuju trećim zemljama za suradnju u području migracija te da osiguraju da takva suradnja nije na korist, izravno ili neizravno, sigurnosnim, policijskim i pravosudnim sustavima koji krše ljudska prava u tom kontekstu; naglašava mogućnost odvajanja razvojne suradnje od suradnje u području ponovnog prihvata i upravljanja migracijama; izražava zabrinutost zbog moguće instrumentalizacije vanjske politike EU-a kao „upravljanja migracijama” i naglašava da svi pokušaji suradnje s trećim zemljama, uključujući zemlje porijekla i tranzita, u području migracije moraju biti usko povezani s poboljšanjem uvjeta u pogledu ljudskih prava u tim zemljama i usklađenošću s međunarodnim pravom u pogledu ljudskih prava i izbjeglica; izražava duboku zabrinutost zbog velikog broja izbjeglica, migranata i interno raseljenih osoba kojima se, kao žrtvama sukoba, progona, propusta u upravljanju, mreža krijumčarenja i trgovine ljudima, ozbiljno krše ljudska prava te izražava solidarnost s njima; naglašava hitnu potrebu za hvatanjem u koštac s temeljnim uzrocima migracijskih tokova te ujedno za rješavanjem vanjske dimenzije fenomena migracija, između ostalog, pronalaskom održivih rješenja za sukobe i gospodarsku nerazvijenost u našem susjedstvu i diljem svijeta razvijajući suradnju i partnerstvo s uključenim trećim zemljama koje poštuju međunarodno pravo, jamče poštovanje ljudskih prava i čuvaju vjerodostojnost EU-a i unutar i izvan EU-a; poziva EU i države članice da pružaju humanitarnu pomoć u područjima obrazovanja, stambenog zbrinjavanja, zdravlja i drugim područjima djelovanja u kojima je migrantima i izbjeglicama potrebna potpora i da ispravno provedu politike o povratku; ističe da bi EU trebao poticati predmetne zemlje da potpišu Protokol protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom; napominje da je UN u 2017. zabilježio da je otprilike 258 milijuna ljudi živjelo u zemlji u kojoj nisu rođeni; poziva Komisiju da u svojim politikama za zaštitu i promicanje prava migranata i izbjeglica i dalje smatra prioritetom; ustraje u tome da je potrebno razviti i bolje provoditi okvire za zaštitu migranata i izbjeglica, posebice otvaranjem sigurnih i zakonitih migracijskih ruta i odobravanjem humanitarnih viza; poziva Parlament da nadzire migracijske sporazume; žali zbog pokušaja da se humanitarna pomoć tereti, narušava ili čak kriminalizira te ustraje u potrebi za većim kapacitetima za traganje i spašavanje za ljude u opasnosti na moru i kopnu kako bi se ispunile naše primarne obveze u okviru međunarodnog prava; ističe da je broj ljudi koji borave u državi članici, a građani su zemalja koje nisu članice EU-a na dan 1. siječnja 2017. bio 21,6 milijuna, što je 4,2 % stanovništva 28 država članica EU-a; poziva države članice da se uključe u ozbiljan dijalog za uspostavu zajedničkog i uključivog shvaćanja, podijeljene odgovornosti i zajedničke svrhe u području migracija; pozdravlja inicijativu UN-a za Globalni sporazum UN-a za sigurne, uredne i zakonite migracije i Globalni sporazum UNHCR-a o izbjeglicama te činjenicu da ljudska prava imaju najvažniju ulogu u tim paktovima;

48.  žali zbog činjenice da i dalje postoji trgovina ljudima; naglašava činjenicu da trgovina ljudima poistovjećuje ljude s robom i jedan je od najgorih oblika kršenja ljudskih prava; u tom pogledu naglašava važnost dosljednosti u okviru vanjske i unutarnje dimenzije politika EU-a za borbu protiv trgovanja ljudima na svim razinama; poziva EU i njegove države članice da više surađuju s trećim zemljama kako bi se istražile sve faze trgovine ljudima, uključujući sve oblike iskorištavanja osoba, posebice žena i djece, kao što su trgovina organima, prisilni rad i seksualno iskorištavanje te da surađuju s UN-om i civilnim društvom u tom području; poziva na uspostavu jasnih načela i pravnih instrumenata za rješavanje slučajeva kršenja ljudskih prava u pogledu surogatstva; izražava duboku zabrinutost zbog krajnje ranjivog položaja migranata i izbjeglica, posebice žena i djece, u pogledu iskorištavanja, krijumčarenja i trgovine ljudima, uključujući migracijske žarišne točke; ističe potrebu promicanja politike usredotočene na žrtve, sprečavanja i smanjivanja stope te vrste zločina te suzbijanja zarade koja proizlazi iz trgovine ljudima;

49.  potiče sve države, uključujući EU i države članice, da se uključe u pregovore o donošenju pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za ljudska prava za transnacionalne korporacije i druga poduzeća putem aktivnog sudjelovanja u otvorenim međuvladinim radnim skupinama uspostavljenima na razini UN-a; još jednom naglašava da je potrebna brza provedba Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, osobito u pogledu trećeg stupa o pristupu pravnim lijekovima; uviđa veliku važnost Globalnog sporazuma UN-a i nacionalnih akcijskih planova o poslovanju i ljudskim pravima; izražava važnost akcijskog plana EU-a o poslovanju i ljudskim pravima te poziva Komisiju da ubrza njegov razvoj s ciljem postizanja potpune primjene vodećih načela UN-a; potiče sva poduzeća, uključujući poduzeća sa sjedištem u EU-u, da postupaju s dužnom pažnjom te potvrđuje važnost promicanja korporativne društvene odgovornosti i važnost toga da europska poduzeća imaju vodeću ulogu u promicanju međunarodnih standarda u području poslovanja i ljudskih prava; poziva sve zemlje da učinkovito i brzo provedu vodeća načela UN-a te da zajamče da poduzeća u njihovoj nadležnosti poštuju ljudska prava i socijalne i radne standarde; potiče sve zemlje da se bore protiv poduzeća koja upotrebljavaju sirovine ili drugu robu iz područja sukoba; ponavlja svoj poziv za uključivanje pravila o korporativnoj odgovornosti za povrede ljudskih prava u sporazume EU-a i trećih zemalja; naglašava da bi žrtvama povreda ljudskih prava povezanih s poslovanjem trebalo zajamčiti odgovarajući i učinkoviti pristup pravnim lijekovima; ponovno potvrđuje da je potrebno hitno riješiti pitanja kršenja ljudskih prava i korupciju međunarodnih korporacija i osigurati da one snose odgovornost; žali zbog činjenice da Komisija nije reagirala u skladu s pozivima iz Rezolucije Parlamenta od 25. listopada 2016. o korporativnoj odgovornosti za ozbiljne povrede ljudskih prava u trećim zemljama[18]; poziva na poduzimanje mjera kojima se industriju obvezuje na iskorjenjivanje dječjeg rada i sprečavanje kršenja ljudskih prava; poziva Komisiju da uspostavi međuinstitucijsku radnu skupinu za poslovanje i ljudska prava te da istraži inicijativu o dužnoj pažnji na razini EU-a;

50.  podsjeća da se EU obvezao da će u središte svojih odnosa s trećim zemljama staviti ljudska prava i demokraciju; stoga naglašava da treba podupirati unapređivanje ljudskih prava i demokratskih načela, uključujući provedbu uvjetnih klauzula o ljudskim pravima u međunarodnim sporazumima, u sklopu svih politika EU-a koje imaju vanjsku dimenziju, uključujući trgovinsku politiku; naglašava ulogu koju trgovinski odnosi mogu imati za rast u zemljama u razvoju i zaštitu njihovih lokalnih tržišta; napominje da bi potpora demokratskim sustavima i težnje naroda prema slobodi trebale i dalje biti vodeća načela gospodarskih interesa EU-a; podsjeća da je usklađenost politika od temeljne važnosti za razvoj i ističe važnost promicanja ljudskih prava u trgovinskim i razvojnim politikama u svim njihovim fazama; poziva EU da osigura da roba koja se pušta u promet u EU-u u okviru sustava etičke certifikacije nije proizvedena prisilnim i dječjim radom; poziva na uvođenje instrumenta koji bi bio posebno namijenjen za praćenje i jačanje rodne politike u trgovinskim sporazumima; pozdravlja programe, projekte i financiranje EU-a u trećim zemljama te naglašava potrebu procjene i sprečavanja kršenja uspostavom mehanizma za podnošenje pritužbi za pojedince ili skupine;

51.  smatra da su trgovinski sustavi OSP+ jedan od glavnih instrumenata trgovinske politike EU-a za promicanje demokracije, ljudskih prava, održivog razvoja i ekoloških standarda u trećim zemljama; poziva Komisiju da preispita i bolje nadzire sustave OSP+ kako bi osigurala da zemlje korisnice poštuju standarde ljudskih prava; naglašava da bi u okviru revidiranog sustava OSP+ Komisija trebala težiti povećanju transparentnosti i odgovornosti tog mehanizma, uspostavi jasnih postupaka za značajno i pojačano sudjelovanje organizacija civilnog društva te provedbi učinkovite procjene učinka na ljudska prava prije dodjele trgovinskih povlastica i tijekom provedbe; poziva na moguće uključivanje Rimskog statuta ICC-a na popis konvencija koje je potrebno usvojiti za postizanje statusa OSP+; apelira na Komisiju da nastavi financirati inicijative civilnog društva koje nadziru provedbu tog sustava; naglašava važnost provedbe oblika suradnje za olakšavanje gospodarskog i socijalnog razvoja trećih zemalja, s posebnim naglaskom na potrebe njihovih stanovnika;

52.  poziva sve države članice da se strogo pridržavaju kodeksa ponašanja EU-a pri izvozu oružja, a posebno da obustave sve prijenose oružja, nadzorne i obavještajne opreme te materijala koji bi vlade mogle upotrijebiti u zatiranju ljudskih prava i napadima na civile; ističe da globalna trgovina oružjem i ratnim materijalima pridonosi njihovoj upotrebi u brojnim sukobima u trećim zemljama; napominje da su države članice EU-a među najvećim izvoznicima oružja na globalnoj razini i smatra nužnima primjenu i osnaživanje međunarodnih standarda u pogledu prodaje oružja;

53.  snažno osuđuje sve oblike diskriminacije, uključujući na osnovi rase, vjeroispovijedi, kaste i sličnih sustava naslijeđenog statusa, spola, seksualne orijentacije i rodnog identiteta, invaliditeta ili bilo kojeg drugog statusa; zabrinut je zbog brojnih očitovanja rasizma, ksenofobije i drugih oblika netolerancije i nedovoljne političke zastupljenosti najranjivijih skupina kao što su etničke, jezične i vjerske manjine, osobe s invaliditetom, pripadnici zajednice LGBTI, žene i djeca; poziva EU da bez razlike uloži više napora u iskorjenjivanje svih oblika diskriminacije i da promiče osviještenost, kulturu tolerancije i uključivanja te posebnu zaštitu najranjivijih skupina, i to u okviru ljudskih prava i političkih dijaloga, rada izaslanstava EU-a i javne diplomacije; poziva sve zemlje da osiguraju da njihove odgovarajuće institucije u okviru svojih nadležnosti pruže učinkovitu pravnu zaštitu; naglašava važnost razvoja obrazovnih strategija u školama kako bi se podigla razina osviještenosti među djecom i pružili im se alati potrebni za utvrđivanje svih oblika diskriminacije;

54.  naglašava da je potrebno vjerodostojno uključiti načelo dostupnosti svim osobama i sva prava osoba s invaliditetom u sve relevantne politike EU-a, uključujući u politike na području razvojne suradnje te naglašava obvezujuću i horizontalnu narav toga problema; poziva EU da uključi borbu protiv diskriminacije zbog invaliditeta u svoje vanjsko djelovanje i politike za pomoć u razvoju; poziva vlade trećih zemalja da provedu reviziju svih zakona kako bi ih uskladili s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CRPD); poziva sve zemlje da ratificiraju CRPD i ponovno naglašava važnost njegove učinkovite provedbe;

55.  pozdravlja sudjelovanje EU-a i njegovih država članica na osmoj sjednici otvorene radne skupine UN-a za starenje, a posebno njihove zajedničke podneske i izjave o jednakosti, nediskriminaciji, nasilju, zlostavljanju i zanemarivanju osoba starije životne dobi; i dalje je zabrinut zbog učestalosti dobne diskriminacije i drugih prepreka pri ostvarivanju ljudskih prava osoba starije životne dobi; poziva EU i države članice da pruže punu podršku radu radne skupine, uključujući dodjelom odgovarajućih sredstava za njezino funkcioniranje i/ili podupiranjem takve dodjele, te da odgovore na predstojeće pozive na dodjelu, savjetuju i uključe starije ljude u njihovu pripremu te u odgovarajuća izaslanstva;

56.  pozdravlja aktivno sudjelovanje EU-a na sastanku za reviziju Regionalne provedbene strategije za Europu koja se odnosi na Madridski međunarodni akcijski plan o starenju koji se održao u Lisabonu 2017.; naglašava da Madridski međunarodni akcijski plan o starenju može uvelike pridonijeti boljem ostvarivanju prava starijih osoba;

57.  osuđuje proizvoljno pritvaranje, mučenje, progon i ubojstva pripadnika skupine LGBTI; priznaje da spolna orijentacija i rodni identitet mogu povećati rizik od diskriminacije, nasilja i progona; primjećuje da se u brojnim zemljama svijeta pripadnici skupine LGBTI i dalje suočavaju s progonom i nasiljem na temelju svoje seksualne orijentacije; osuđuje kršenja prava žena i pripadnika manjina, čime se krši temeljno pravo na tjelesni integritet i identitet, kao što je genitalno sakaćenje žena i genitalno sakaćenje interseksualnih osoba; primjećuje da 72 zemlje još uvijek kriminaliziraju istospolne veze i da se u 13 zemalja zbog toga primjenjuje smrtna kazna; potiče te zemlje da odmah promijene svoje zakonodavstvo; pozdravlja napore EU-a da poveća prava i zakonsku zaštitu pripadnika zajednice LGBTI; potiče izaslanstva EU-a i veleposlanstva država članica da u potpunosti provedu smjernice EU-a za skupinu LGBTI; poziva Komisiju da u tu svrhu provede godišnje izvješćivanje o provedbi zaključaka Vijeća; napominje da je prema procjeni prve godine Akcijskog plana za ravnopravnost spolova 2016. – 2020. (GAP II) trećina izaslanstava promicala prava pripadnika skupine LGBTI;

58.  osuđuje stalna kršenja ljudskih prava nad ljudima koji trpe posljedice kastinskih hijerarhija i diskriminacije na temelju kaste, segregacije i prepreke uzrokovane kastinskim sustavima, uključujući uskraćivanje pristupa zapošljavanju, pravosuđu i drugim temeljnim ljudskim pravima; izražava veliku zabrinutost zbog institucionalizirane diskriminacije koja iz toga proizlazi i zbog zabrinjavajuće učestalosti nasilnih napada na temelju kaste; poziva EU i države članice da pojačaju napore i podupru inicijative na razini UN-a i izaslanstva radi iskorjenjivanja diskriminacije na temelju kaste;

59.  naglašava važnost provođenja politika jednakosti kojima se svim nacionalnim, etničkim, vjerskim ili jezičnim manjinama, kao i autohtonim narodima, omogućuje neosporno uživanje temeljnih prava; pozdravlja Rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 71/178 o pravima autohtonih naroda, kojom se 2019. proglašava Međunarodnom godinom autohtonih jezika; podsjeća da je posebni izvjestitelj o pravima autohtonih naroda izjavio kako je u posljednjih nekoliko godina došlo do zabrinjavajućeg porasta broja slučajeva diskriminacije, napada, prijetnji protiv autohtonih naroda te kriminalizacije i ubijanja onih koji brane svoju zemlju, teritorije i resurse, osobito žena; naglašava potrebu da EU zajamči zaštitu tih boraca za prava i da se svi zločini istraže, a počinitelji snose odgovornost; poziva EU i države članice da aktivno djeluju u pogledu potpunog priznavanja, zaštite i promicanja prava autohtonih naroda; poziva države da ratificiraju odredbe Konvencije Međunarodne organizacije rada br. 169 o autohtonim i plemenskim narodima;

60.  prima na znanje mnogostruke koristi koje pruža internet; međutim, zabrinut je zbog toga što veliki komercijalni operateri za marketinške potrebe masovno prikupljaju osobne podatke korisnika, bez njihova znanja i/ili pristanka, koji bi se potom mogli upotrijebiti na potencijalno štetan način, na primjer za represiju aktivnosti koje provode borci za ljudska prava, ugrožavanje njihove slobode izražavanja te za utjecanje na ishode izbora i donošenje političkih odluka; poziva poduzeća koja se bave podacima da provedu procjene ljudskih prava; osuđuje poslovne modele koji se temelje na povredama ljudskih prava i poziva na to da se osobni podaci prikupljaju u skladu s pravilima o zaštiti podataka i ljudskim pravima; poziva međunarodnu zajednicu, uključujući EU i njegove države članice, da hitno poboljšaju i provedu učinkovito zakonodavstvo u tom području;

61.  priznaje da su terorizam i radikalizacija ozbiljna prijetnja demokraciji i ljudskim pravima koja šteti društvu, i žali zbog činjenice da su napadi u 2017. često bili usmjereni na pojedince ili skupine koje utjelovljuju te vrijednosti; snažno osuđuje činjenicu da je 2017. godine došlo do više od 1 000 terorističkih napada u cijelom svijetu, što je za posljedicu imalo približno 6 123 smrtna slučaja; podržava napore EU-a u sprečavanju i borbi protiv terorizma i radikalizacije, uključujući inicijative i mreže u cijelom EU-u kao što je Mreža za osvješćivanje o radikalizaciji, ali ponavlja da svi napori moraju biti u skladu s međunarodnim pravom o ljudskim pravima; ističe da je obrazovanje najbolji instrument za rješavanje radikalizacije; naglašava potrebu za pružanjem posebne pozornosti i potpore žrtvama terorističkih napada, uključujući psihološku pomoć, pojedinačne procjene svake žrtve, pravnu podršku, uslugama prijevoda i tumačenja te općenito učinkovitim uslugama potpore žrtvama; naglašava potrebu za uspostavom strategija borbe protiv terorizma koje su u skladu s vladavinom prava i jamče poštovanje ljudskih prava; preporučuje da suradnja s trećim zemljama u pitanjima borbe protiv terorizma uključuje temeljite procjene rizika za temeljne slobode i ljudska prava te mehanizme zaštite u slučaju kršenja prava; poziva Komisiju da razvije bolju razmjenu i koordinaciju podataka putem svojih kanala i agencija radi brzog sprečavanja i utvrđivanja terorističkih prijetnji te privođenja počinitelja pravdi;

62.  podsjeća da su sankcije osnovni alat ZVSP-a; potiče Vijeće da, kada je to potrebno radi ostvarenja ciljeva ZVSP-a, donese sankcije predviđene zakonodavstvom EU-a, prije svega radi zaštite ljudskih prava i konsolidacije i pružanja potpore demokraciji, brinući se istovremeno o tome da one ne utječu na civilno stanovništvo; traži da te sankcije budu usmjerene na službenike za koje je utvrđeno da su odgovorni za povrede ljudskih prava kako bi bili kažnjeni za zločine i zloupotrebe koje su počinili;

63.  smatra da sport može imati pozitivnu ulogu u promicanju ljudskih prava; međutim, žali zbog činjenice da postoji posebna veza između određenih zloupotreba ljudskih prava i velikih sportskih događaja u zemljama domaćinima takvih događaja ili zemljama kandidatkinjama; podsjeća da takva zloupotreba uključuje deložacije, ušutkavanja organizacija civilnog društva i boraca za ljudska prava te iskorištavanja radnika prilikom izgradnje velikih sportskih objekata; poziva EU da razvije politički okvir na razini Unije za sport i ljudska prava te da surađuje s nacionalnim sportskim savezima, korporativnim subjektima i organizacijama civilnog društva o modalitetima njihova sudjelovanja na takvim događanjima; poziva međunarodna i nacionalna sportska tijela i organizacije te zemlje domaćine velikih događaja da poštuju prakse dobrog upravljanja i zaštitu ljudskih prava, uključujući radnička prava, slobodu medija i zaštitu okoliša, da provedu mjere za suzbijanje korupcije tijekom pripreme i za trajanja velikih sportskih događaja te da uspostave mehanizme za pružanje pravnog lijeka za sva kršenja ljudskih prava; pozdravlja odluku koju je Međunarodna organizacija rada donijela u studenome 2017. kako bi zatvorila predmet u pogledu postupanja prema radnicima migrantima u okviru priprema za Svjetsko nogometno prvenstvo koje će se održati 2022.; napominje da će se sporazumom o reformama, ako se on učinkovito provede, radnicima omogućiti bolja zaštita;

64.  potiče EU da uvede učinkovite i održive politike za suzbijanje globalnih klimatskih promjena; naglašava da su klimatske promjene jedan od glavnih uzroka sve većeg internog raseljavanja i prisilne migracije; poziva međunarodnu zajednicu da uspostavi mjere za suzbijanje i zaštitu onih na koje te klimatske promjene utječu; primjećuje da bi se u sklopu vanjske politike EU-a trebali razviti kapaciteti za praćenje rizika povezanih s klimatskim promjenama, uključujući prevenciju kriza i osjetljivost na sukobe; smatra da posljedično i brzo djelovanje u području klime na ključan način pridonosi prevenciji socijalnih, gospodarskih i sigurnosnih rizika, sukoba i nestabilnosti, a na kraju i prevenciji velikih političkih, socijalnih i gospodarskih troškova; stoga ističe važnost uključivanja klimatske diplomacije u politike EU-a za sprečavanje sukoba, te širenja i prilagodbe opsega misija i programa EU-a u trećim zemljama i područjima sukoba; stoga ističe potrebu brze provedbe politika za smanjivanje učinka klimatskih promjena u skladu s Pariškim sporazumom;

°

°  °

65.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću sigurnosti UN-a, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku 70. zasjedanja Glavne skupštine UN-a, predsjedniku Vijeća UN-a za ljudska prava, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava te voditeljima delegacija EU-a.

• [1]  SL L 76, 22.3.2011., str. 56.
• [2]  A/HRC/33/44.
• [3]  A/AC.278/2017/2.
• [4]  SL C 303, 15.12.2009., str. 12.
• [5]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0292.
• [6]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0201.
• [7]  SL L 130, 19.5.2017., str. 1.
• [8]  SL C 75, 26.2.2016., str. 111.
• [9]  SL C 181, 19.5.2016., str. 69.
• [10]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0494.
• [11]  SL L 119, 4.5.2016., str. 1.
• [12]  SL L 88, 31.3.2017., str. 6.
• [13]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0247.
• [14]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0288.
• [15]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0346.
• [16]  SL C 285, 29.8.2017., str. 110.
• [17]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2017)0346.
• [18]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0405.

OBRAZLOŽENJE

Izvjestitelj u središte ovog izvješća stavlja nadzornu ulogu Parlamenta u odnosu na izvršnu vlast. Parlamentarni nadzor treba shvatiti ozbiljno, a odbori sve više razvijaju i jačaju svoje aktivnosti kako bi Parlamentu omogućili da provodi nadzor nad drugim institucijama, da nadzire ispravnu upotrebu proračuna EU-a i da zajamči ispravnu provedbu prava EU-a. Ovo je izvješće usmjereno na sustavno uvrštavanje ljudskih prava u vanjsku politiku EU-a i na to u kojoj je mjeri to postignuto 2017. u okviru parlamentarnog nadzora zajedničke vanjske i sigurnosne politike.

Cilj je ovog izvješća:

–  nadzirati i komentirati politiku o ljudskim pravima i djelovanje Europske unije u 2017. na osnovi godišnjeg izvješća koje je Vijeće donijelo 28. svibnja 2018. i dokumenata na kojima se ono temelji, a to su Strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju (2012. – 2022.) i trenutačni Akcijski plan (2015. – 2019.),

–  dati pregled djelovanja Europskog parlamenta u području ljudskih prava, uključujući dodjelu nagrade Saharov za 2017. i donesene hitne rezolucije,

Vanjsko djelovanje Europske unije i ljudska prava

Europska unija temelji se na snažnoj predanosti promicanju i zaštiti ljudskih prava, demokracije i vladavine prava diljem svijeta. Održivi mir, razvoj i blagostanje nisu mogući bez poštovanja ljudskih prava. Na toj se predanosti temelje sve unutarnje i vanjske politike Europske unije. Europska unija aktivno promiče i brani univerzalna ljudska prava u okviru svojih granica i pri uspostavi odnosa sa zemljama koje nisu članice EU-a. EU je tijekom godina donio važne referentne dokumente o promicanju i zaštiti ljudskih prava te je razvio niz diplomatskih alata i alata za suradnju radi promicanja unapređenja ljudskih prava diljem svijeta.

U Ugovoru iz Lisabona ljudska prava i demokracija stavljeni su u središte vanjskih odnosa Europske unije, pri čemu se navodi:

„Djelovanje Unije na međunarodnoj sceni vodi se načelima koja su nadahnjivala njezino stvaranje, razvoj i proširenje i koja ona nastoji promicati u ostatku svijeta: demokraciji, vladavini prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanju ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti i solidarnosti te poštovanju načelâ Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava. Unija nastoji razvijati odnose i graditi partnerstva s trećim zemljama i međunarodnim, regionalnim ili globalnim organizacijama s kojima dijeli načela iz prvog podstavka. Ona promiče multilateralna rješenja zajedničkih problema, osobito u okviru Ujedinjenih naroda”. (Članak 21. stavak 1. UEU-a)

Od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona vanjske odnose EU-a uglavnom oblikuje i provodi Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, koja je istodobno i potpredsjednica Komisije. Pomaže joj Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD).

Vijeće je u lipnju 2012. donijelo strateški okvir za ljudska prava i demokraciju. U okviru su utvrđeni opći ciljevi EU-a u pogledu ljudskih prava. Okvirom se utvrđuju načela, ciljevi i prioriteti za poboljšanje djelotvornosti i dosljednosti politike EU-a tijekom deset godina, od 2012. do 2021. Ta načela uključuju sustavno uvrštavanje ljudskih prava u sve politike EU-a.

Okvir se provodi periodičkim akcijskim planom uz taj okvir. U tom se akcijskom planu utvrđuju konkretni ciljevi u vezi s vremenskim okvirima te se određuju relevantni dionici. Donesen je prvi akcijski plan za razdoblje 2012. – 2014. nakon kojeg je uslijedio drugi akcijski plan za razdoblje 2015. – 2019. Temelji se na postojećem mehanizmu politike EU-a za potporu ljudskih prava i demokracije u području vanjskog djelovanja, osobito smjernicama EU-a, paketima s alatima i drugim dogovorenim stajalištima te različitim instrumentima za vanjsko financiranje. Trenutačni akcijski plan sadržava 34 vrste aktivnosti, koje odgovaraju sljedećim općim ciljevima: poticanje odgovornosti lokalnih dionika, rješavanje izazova u području ljudskih prava, osiguravanje sveobuhvatnog pristupa sukobima i krizama utemeljenog na ljudskim pravima, poticanje bolje usklađenosti i dosljednosti te učinkovitije politike EU-a za potporu ljudskih prava i demokracije. Pregled Akcijskog plana sredinom razdoblja usvojen je 2017.

PRILOG I.: INDIVIDUAL CASES RAISED BY THE EUROPEAN PARLIAMENT

(JANUARY - DECEMBER 2017)

COUNTRY Individual	BACKGROUND	ACTION TAKEN BY THE PARLIAMENT
AZERBAIJAN Afgan Mukhtarli	On May 29, 2017, Afgan Mukhtarli, an Azerbaijani exiled journalist, was abducted in Tbilisi. He fled to Georgia from Azerbaijan in 2014. Prior to his departure, Mukhtarli had received threats in relation to his investigative reporting on alleged corruption in the Azerbaijani Defense Ministry and was investigating the assets of the first family of Azerbaijan in Georgia. On 12 January 2017 he was sentenced to 6 year imprisonment for illegally crossing the border with 10,000 of undeclared euros and assaulting a border guard. He denies all the charges.	In its resolution of 15 June 2017, the European Parliament: - Strongly condemns the abduction of Afgan Mukhtarli in Tbilisi and his subsequent arbitrary detention in Baku; - Calls on the Azerbaijani authorities to immediately and unconditionally drop all charges against and release Afgan Mukhtarli, as well as all those incarcerated as a result of the exercise of their fundamental rights, including freedom of expression; - Reiterates its urgent call on the Azerbaijani authorities to end the practices of selective criminal prosecution and imprisonment of journalists, human rights defenders and others who criticise the government, and to ensure that all persons detained, including journalists and political and civil society activists, enjoy full due process rights and are covered by fair trial norms;
BAHRAIN Mohamed Ramadan Ali Moosa                                           Nabeel Rajab                             Abdulhadi al-Khawaja                   Khalil Al Halwachi	Mohammed Ramadan, a 32-year-old airport security guard, was arrested by the Bahraini authorities for allegedly taking part in a bombing in Al Dair on 14 February 2014, together with Ali Moosa, that killed a security officer and wounded several others. A Bahraini court sentenced Ramadan and Moosa to death. However, both retracted their confession, claiming that they confessed after being tortured in the custody of the Criminal Investigations Directorate (CID). This sentence was upheld by the Court of Cassation, Bahrain’s highest court of appeal, in late 2015. A final date for the execution is still to be cleared.                         Nabeel Rajab is a prominent Bahraini human rights defender who was sentenced to two years in prison for discussing Bahrain’s restrictions on freedom of expression and for addressing Bahrain’s poor human rights record in TV interviews. On 21st February 2018 he has been sentenced to additional 5 years in prison on charges of “spreading false rumors in time of war” “insulting public authorities”, and “insulting a foreign country”. Poor prison conditions have brought him to hospital in numerous occasions.     Abdulhadi Al-Khawaja is a Bahraini/Danish human rights activist who was heavily involved in the 2011 pro-democratic uprisings. He was arrested by the authorities along with other 13 activists (known as the Bahrain 13). In June 2011 he was sentenced to life in prison for politically motivated charges, notably his peaceful role in the protests.   Khalil al-Halwachi is a 57-year-old Bahraini scholar, former political activist held in the kingdom’s Jau Prison. He was convicted to 10 years in prison in an unfair, politically motivated trial. He has been subjected to ill treatment, including denial of medical care, by detaining authorities.	In its resolution of 16 February 2017, the European Parliament: - Deeply deplores the decision of Kuwait and Bahrain to return to the practice of capital punishment; reiterates its condemnation of the use of the death penalty, and strongly supports the introduction of a moratorium on the death penalty as a step towards its abolition; - Calls on His Majesty Sheikh Hamad bin Isa Al Khalifa of Bahrain to halt the executions of Mohamed Ramadan and Hussein Moosa, and on the Bahraini authorities to ensure a re-trial in compliance with international standards; recalls that all allegations of human rights violations committed during the proceedings must be duly investigated; - Recalls that the EU opposes capital punishment and considers it to be a cruel and inhuman punishment which fails to act as a deterrent to criminal behaviour and is irreversible in the event of error;   - Urges the EEAS and the Member States to intervene with the Bahraini Government in order to appeal for the release of Nabeel Rajab and of all those held solely on the basis of their peaceful exercise of freedom of expression and assembly, and to urge the Bahraini Government to stop the excessive use of force against demonstrators or the practice of arbitrary revocation of citizenship;           - Calls for the release of Abdulhadi al-Khawaja and Khalil Al Halwachi;
BELARUS Mikalay Statkevich                                         Sergei Kulinich Sergei Kuntsevich Uladzimir Nyaklyayev Pavel Seviarynets Vitali Rymashevski Anatol Liabedzka Yuri Hubarevich March Ales Lahvinets           Oleg Volchek Anatoli Poplavni Leonid Sudalenka	Mikalay Statkevich, prominent Belarusian opposition leader and former presidential candidate, was expected to lead the demonstration in Minsk on 15 November 2017 against a so-called “social parasites tax” on the under-employed. He was arrested and kept in a KGB detention centre for three days, with no information as to his whereabouts. He has been detained several times since January 2017, and has spent about 35 days in jail in the same year. On 5th November, 2017, he has been released from jail after serving a five-day term following a court ruling that he took part in an unsanctioned rally. After his release Statkevich told journalists that police warned him of unspecified consequences if he continues “violating the law on public gatherings.”   On 25 March 2017, police in Belarus have arrested hundreds of people during the above-mentioned protests. Thousands defied a ban to protest, taking to the streets of Minsk and other cities. Demonstrators tried to march down one of the major streets in Minsk, but were blocked by police who began arresting them, along with journalists covering the protest. The authorities had already jailed more than 100 opposition supporters for terms of between three and 15 days in the lead-up to the demonstration, reports said.   On the same day, police raided the offices of human rights group Vesna preventatively arresting at least 57 persons involved in the monitoring of ongoing peaceful protests. Prior to this, other human rights defenders, such as Oleg Volchek, Anatoli Poplavn and Leonid Sudalenka were detained and sentenced to short terms of imprisonment.	In its resolution, adopted on 6 April 2017, the European Parliament: - Condemns the undue restrictions on the right of peaceful assembly, freedom of expression and freedom of association, including on those expressing opinions about social and other public issues, and, most particularly, the harassment and detention of independent journalists, opposition members, human rights activists and other protesters;               - Condemns the crackdown on peaceful protesters and the repressions in the run-up to and during the demonstrations of 25 March 2017; stresses that despite the international community’s calls for restraint, the response by the security services was indiscriminate and inappropriate; expresses its concern over the latest developments in Belarus and highlights a clear need for a broader democratisation process in the country;     - Calls on the Belarusian authorities to immediately and unconditionally release and drop all judicial charges against all peaceful protesters, journalists, human rights defenders, civil society activists and opposition members who have been detained in connection with the current wave of demonstrations; considers the practice of preventive arrests totally unacceptable; urges the authorities to immediately disclose information about all those arrested to their families and the wider public;
CAMBODIA Khem Sokha                                   Sam Rainsy Um Sam An Hong Sok Hour Tep Vanny                       CNRP	Khem Sokha is a Cambodian former politician and activist who most recently served as the President of the Cambodia National Rescue Party (CNRP). In September 2017, the Phnom Penh Municipal Court charged Sokha with “treason and espionage”, and for allegedly orchestrating the 2014 Veng Sreng street protests. He was arrested at his home on September 3, 2017. Hun Sen and other Cambodian government officials alleged that Sokha was conspiring with unnamed foreigners.               Opposition leader Sam Rainsy remains in self-imposed exile and faces trial in absentia after 2 arrest warrant were issued against him. Other activist and opposition leaders, including Um Sam An, Hong Sok Hour and Tep Vanny were convicted and imprisoned.                     On 17 November 2017, the Supreme Court ruled to dissolve the Cambodia National Rescue Party, removing the only existing electoral threat to Prime Minister Hun Sen. The case relied on the narrative that the CNRP was attempting to overthrow the government through a so-called “colour revolution” aided by the United States.	In its resolution of 14 September 2017, the European Parliament: - Strongly condemns the arrest of CNRP President Kem Sokha on a number of charges that appear to be politically motivated; calls for the immediate and unconditional release of Kem Sokha, for all charges against him to be dropped, and for an end to threats of arrest against other opposition lawmakers; - Expresses its deep concerns about the worsening climate for opposition politicians and human rights activists in Cambodia, and condemns all acts of violence, politically motivated charges, arbitrary detention, questioning, sentences and convictions in respect of these individuals;     - Urges the Cambodian authorities to revoke the arrest warrant for, and drop all charges against, opposition leader and lawmaker Sam Rainsy, and to release and drop charges against other opposition officials and human rights defenders who have been convicted, charged, and imprisoned, notably National Assembly Member Um Sam An, Senator Hong Sok Hour and land rights activist Tep Vanny; - Urges the Cambodian Government to ensure due process in all measures taken, including the right to appeal, and to respect the rights to freedom of association and expression;       In its resolution of 14 December 2017, the European Parliament: - Expresses its serious concerns at the dissolution of the CNRP; deeply regrets the prohibition of the party, which is evidence of further autocratic action by Prime Minister Hun Sen; urges the government to reverse the decision to dissolve the CNRP, to restore the elected members of the national parliament and commune council to their positions, to allow the full participation of opposition parties in public life and to ensure free space for action for media and civil society organisations and to put an end to the climate of fear and intimidation, as these are all preconditions for free, inclusive and transparent elections; - Expresses grave concerns about the conduct of credible and transparent elections in Cambodia in 2018 following the decision by the Supreme Court to dissolve the CNRP; stresses that an electoral process from which the main opposition party has been arbitrarily excluded is not legitimate, and that a transparent and competitive election is a key instrument in guaranteeing peace and stability in the country and the entire region;
CHINA Liu Xiaobo Lee Ming-che	Liu Xiaobo, the prominent Chinese writer and human rights activist has been formally detained in prison four times over the course of the last 30 years; whereas Liu Xiaobo was jailed for 11 years in 2009 for ‘inciting subversion of state power’ after he helped to write a manifesto known as ‘Charter 08’; whereas the formal procedures followed in Liu Xiaobo’s prosecution have not allowed for him to be represented or be present himself at formal proceedings, and diplomats from over a dozen states, including several Member States, were denied access to the court for the duration of the trial; Liu Xiaobo’s wife, Liu Xia, although never charged with any offence, has been under house arrest since he was awarded the Peace Prize in 2010, and has, since then, been denied almost all human contact, except with close family and a few friends;	In its resolution of 6 July 2017, the European Parliament: - Calls on the Chinese Government to release, immediately and unconditionally, the 2010 Nobel Peace Prize winner Liu Xiaobo and his wife Liu Xia from house arrest and allow him to obtain medical treatment wherever they wish; - Urges the Chinese authorities to allow Lui Xiaobo unrestricted access to family, friends, and legal counsel; - Calls on the Chinese authorities to release Lee Ming-che immediately, as no credible evidence related to his case has been provided, to disclose information about his exact whereabouts, and to ensure, in the meantime, that Lee Ming-che is protected from torture and other ill-treatment, and that he is allowed access to his family, a lawyer of his choice and adequate medical care;
ERITREA Abune Antonios Dawit Isaak	Abune Antonios, the Patriarch of the Eritrean Orthodox Church, the nation’s largest religious community, has been in detention since 2007, having refused to excommunicate 3 000 parishioners who opposed the government; whereas since then, he has been held in an unknown location where he has been denied medical care; Dawit Isaak, a dual citizen of Eritrea and Sweden, was arrested on 23 September 2001, after the Eritrean Government outlawed privately owned media; whereas he was last heard from in 2005; whereas Dawit Isaak’s incarceration has become an international symbol for the struggle for freedom of the press in Eritrea, most recently acknowledged by an independent international jury of media professionals awarding him the UNESCO/Guillermo Cano World Press Freedom Prize 2017 in recognition of his courage, resistance and commitment to freedom of expression; In the September 2001 crackdown, 11 politicians – all former members of the Central Council of the ruling People’s Front for Democracy and Justice (PFDJ), including former Foreign Minister Petros Solomon – were arrested after they published an open letter to the government and President Isaias Afwerki calling for reform and ‘democratic dialogue’; whereas 10 journalists, including Isaak, were arrested over the following week;	In its resolution of 9 July 2017, the European Parliament: - Condemns in the strongest terms Eritrea’s systematic, widespread and gross human rights violations; calls on the Eritrean Government to put an end to detention of the opposition, journalists, religious leaders and innocent civilians; demands that all prisoners of conscience in Eritrea be immediately and unconditionally released, notably Dawit Isaak and the other journalists detained since September 2001, and Abune Antonios; demands that the Eritrean Government provide detailed information on the fate and whereabouts of all those deprived of physical liberty; - Recalls the decision of the African Commission on Human and Peoples’ Rights of May 2017, and demands that Eritrea immediately confirm the well-being of Dawit Isaak, release him, let him meet family and legal representatives and award him the necessary compensation for his years of imprisonment; further calls on Eritrea to lift the ban on independent media, as also ruled by the African Commission; - Calls on the Eritrean Government to release Abune Antonios, allow him to return to his position as Patriarch, and cease its interference in peaceful religious practices in the country; recalls that freedom of religion is a fundamental right, and strongly condemns any violence or discrimination on grounds of religion;
ETHIOPIA Dr Merera Gudina Dr Fikru Maru Berhanu Nega Jawar Mohammed	On 30 November 2016, Ethiopian security forces arrested Dr Merera Gudina, the Chairman of the Ethiopian Oromo Federalist Congress opposition party in Addis Ababa, following his visit to the European Parliament on 9 November 2016, where he shared a panel with other opposition leaders and allegedly violated the law implementing the state of emergency by ‘creating pressure against the government’, ‘threatening society through the means of violence’ and attempting to ‘disrupt constitutional order’; whereas his bail request has been denied and he is still being held in custody awaiting the verdict; whereas on 24 February 2017, Dr Gudina and two co-defendants, Berhanu Nega and Jawar Mohammed were charged with four separate counts of non-compliance with the Ethiopian criminal code;	In its resolution of 18 May 2017, the European Parliament: - Calls on the Ethiopian Government to immediately release on bail and drop all charges against Dr Merera Gudina, Dr Fikru Maru and all other political prisoners, and drop the cases against Berhanu Nega and Jawar Mohammed, who were charged in absentia and are currently in exile; stresses that for any dialogue with the opposition to be seen as credible, leading opposition politicians, such as Dr Merera Gudina, have to be released; calls on the EU High Representative to mobilise EU Member States to urgently pursue the establishment of a UN-led international inquiry for a credible, transparent and independent investigation into the killings of protesters and to put pressure on the Ethiopian government to grant its consent;
GUATEMALA Laura Leonor Vásquez Pineda Sebastián Alonzo Juan Victor Valdés Cardona Diego Esteban Gaspar Roberto Salazar Barahona Winston Leonardo Túnchez Cano	Fourteen murders and seven attempted murders of human rights defenders in Guatemala were registered between January and November 2016 by the Unit for the Protection of Human Rights Defenders of Guatemala (UDEFEGUA); whereas, according to the same sources, in 2016 there were 223 aggressions overall against human rights defenders, including 68 new legal cases launched against human rights defenders; whereas environmental and land rights defenders and those working on justice and impunity were the most frequently targeted categories of human rights defenders; 2017 has already seen the killing of human rights defenders Laura Leonor Vásquez Pineda and Sebastián Alonzo Juan, in addition to the journalists reported to have been killed in 2016 – Victor Valdés Cardona, Diego Esteban Gaspar, Roberto Salazar Barahona and Winston Leonardo Túnchez Cano;	In its resolution of 16 February 2017, the European Parliament: - Condemns in the strongest terms the recent murders of Laura Leonor Vásquez Pineda, Sebastian Alonzo Juan and the journalists Victor Valdés Cardona, Diego Esteban Gaspar, Roberto Salazar Barahona and Winston Leonardo Túnchez Cano, as well as each of the 14 assassinations of other human rights defenders in Guatemala carried out in 2016; extends its sincere condolences to the families and friends of all of those human rights defenders; - Calls for the urgent and mandatory implementation of the precautionary measures recommended by the IACHR and calls on the authorities to reverse the decision that unilaterally removes national precautionary measures benefitting human rights defenders;
INDONESIA Hosea Yeimo Ismael Alua	On 19 December 2016 Hosea Yeimo and Ismael Alua, two Papuan political activists, were detained and charged with ‘rebellion’ under the Indonesian Criminal Code, following peaceful political activities; whereas Hosea Yeimo and Ismael Alua were released on bail on 11 January 2017; whereas legal proceedings of the case continue; whereas, if convicted, they can face up to life imprisonment;	In its resolution of 19 January 2017, the European Parliament: - Welcomes the release on bail of Hosea Yeimo and Ismael Alua on 11 January 2017; notes that the legal proceedings of the case will continue; calls on the Delegation of the EU to Indonesia to follow these legal proceedings; - Asks the Indonesian authorities to consider dropping the charges against Hosea Yeimo, Ismael Alua and other prisoners of conscience against whom charges have been brought for peacefully exercising their right of freedom of expression;
LAOS Somphone Phimmasone Soukane Chaithad Lod Thammavong,	March 2017 three Lao workers, Mr Somphone Phimmasone, Mr Soukane Chaithad and Ms Lod Thammavong, were sentenced to prison terms of between 12 and 20 years and the equivalent of tens of thousands of euros in fines for criticising the government on social media in relation to alleged corruption, deforestation, and human rights violations, while working in Thailand; whereas the three also stood accused of participating in an anti-government demonstration outside the Lao Embassy in Thailand in December 2015;	In its resolution of 14 September 2017, the European Parliament: - Strongly condemns the prison sentences against Somphone Phimmasone, Soukane Chaithad and Lod Thammavong, and calls for their immediate release; - Calls on the Vice-President of the Commission / High Representative of the Union for Foreign Affairs and Security Policy to urgently raise the case of Somphone Phimmasone, Lod Thammavong and Soukane Chaithad with the Government of Laos; calls on the EU Delegation to Laos to closely monitor the human rights situation in the country and, specifically, to be present at any proceedings held against Phimmasone, Thammavong and Chaithad, and to continue to raise the cases of jailed and missing individuals with the Lao authorities;
NICARAGUA Francisca Ramirez	Francisca Ramirez, Coordinator of the National Council for the Defence of Land, Lake and Sovereignty, presented a formal complaint in December 2016 regarding acts of repression and aggressions experienced in Nueva Guinea; whereas Francisca Ramirez has been intimidated and arbitrarily detained and her family members have been violently attacked in retaliation to her activism; Journalists in Nicaragua face harassment, intimidation and detention, and have received death threats;	In its resolution of 16 February 2017, the European Parliament: - Urges the government to refrain from harassing and using acts of reprisal against Francisca Ramirez and other human rights defenders for carrying out their legitimate work; calls on the Nicaraguan authorities to end the impunity of perpetrators of crimes against human rights defenders; supports the right of environmental and human rights defenders to express their protest without retaliation; calls on Nicaragua to effectively launch an independent environmental impact assessment before engaging in further steps and to make the whole process public;
PAKISTAN Asia Bibi                       Shahbaz Bhatti Salmaan Taseer             Taimoor Raza	The case of Aasiya Noreen, better known as Asia Bibi, continues to be a matter of grave importance for human rights concerns in Pakistan; whereas Asia Bibi, a Pakistani Christian woman, was convicted of blasphemy by a Pakistani court and sentenced to death by hanging in 2010; whereas should the sentence be carried out Asia Bibi would be the first woman to be lawfully executed in Pakistan for blasphemy; whereas various international petitions have called for her release on the grounds that she was being persecuted for her religion; Christian minority minister Shahbaz Bhatti and Muslim politician Salmaan Taseer were murdered by vigilantes for advocating on her behalf and speaking out against the ‘blasphemy laws’; whereas, despite the temporary suspension of Asia Bibi’s death sentence, she remains incarcerated to the present day and her family remains in hiding; On 10 June 2017 a Pakistani counter-terrorism court sentenced Taimoor Raza to death for allegedly committing ‘blasphemy’ on Facebook; whereas the activist Baba Jan and 12 other demonstrators have been sentenced to life imprisonment, the most severe sentence ever to have been handed down for demonstrating;	In its resolution of 15 June 2017, the European Parliament: - Calls on the Pakistani Government to take urgent action to protect the lives and rights of journalists and bloggers; expresses its concern at the request made by the Pakistani authorities to Twitter and Facebook to disclose information about their users in order to identify individuals suspected of ‘blasphemy’; calls on the Government and Parliament of Pakistan to amend the Prevention of Electronic Crimes Act 2016 and to remove the overly wide-ranging provisions for monitoring and retaining data and shutting down websites on the basis of vague criteria; calls also for all death sentences handed down on charges of ‘blasphemy’ or political dissent to be commuted, including the sentence against Taimoor Raza; calls in this context on the President of Pakistan to make use of his power of clemency; - Urges the Government of Pakistan to resolve, in as positive and swift a manner as possible, the ongoing case of Asia Bibi; recommends that steps be taken to ensure the safety of Ms Bibi and her family in the light of the historic treatment of victims of blasphemy allegations by vigilantes and non-judicial actors;
PHILIPPINES Leila M. De Lima	Senator De Lima is a human rights advocate and the highest profile critic of Philippine President Rodrigo Duterte’s anti-drug campaign; On 23 February 2017, an arrest warrant was issued against Senator Leila M. De Lima of the Philippines from the opposition Liberal Party on charges of alleged drug-related offences; she was arrested and detained; if convicted, she could face a sentence from 12 years up to life in prison and be expelled from the Senate; there are numerous claims of torture in places of detention that are not giving rise to inquiries; Senator De Lima led the investigation into the alleged extrajudicial killings of an estimated 1 000 or more drug suspects in Davao, while President Duterte was mayor of the city; whereas following the hearings, Senator De Lima was exposed to a torrent of harassment and intimidation from the authorities, and these attacks have intensified over the last eight months; Human rights defenders face regular threats, harassment, intimidation and cyber bullying; whereas those violating the rights of these groups are not being held to account owing to the fact that proper investigations are not being conducted;	In its resolution of 15 March 2017, the European Parliament: - Calls for the immediate release of Senator Leila M. De Lima and for her to be provided with adequate security whilst in detention; calls on the authorities of the Philippines to ensure a fair trial, recalling the right to the presumption of innocence, to drop all politically motivated charges against her and to end any further acts of harassment against her; - Strongly condemns the high number of extrajudicial killings by the armed forces and vigilante groups related to the anti-drug campaign; expresses its condolences to the families of the victims; expresses grave concern over credible reports to the effect that the Philippine police force is falsifying evidence to justify extrajudicial killings, and that overwhelmingly the urban poor are those being targeted; calls on the authorities of the Philippines to immediately carry out impartial and meaningful investigations into these extrajudicial killings and to prosecute and bring all perpetrators to justice; calls on the EU to support such investigations; calls on the authorities of the Philippines to adopt all necessary measures to prevent further killings; - Calls for the EU to closely monitor the case against Senator De Lima;
RUSSIA Alexei Navalny and other protestors	Following the protests across Russia 26 March 2017, opposition politician Alexei Navalny was detained and fined USD 350 for organising banned protests and sentenced to 15 days in jail; The verdict of the Leninsky Court in Kirov (8 February 2017) against Russian opposition politician Alexei Navalny on charges of embezzlement attempts served to silence yet another independent political voice in the Russian Federation; whereas the European Court of Human Rights has ruled that Navalny was denied the right to a fair trial in his prosecution in 2013 on the same charges; whereas the Russian Government has opened a criminal investigation against unidentified people who called on internet for a demonstration in Moscow on 2 April 2017 demanding the resignation of Prime Minister Dmitry Medvedev, an end to Russian military operations in Ukraine and Syria, the release of Navalny and payment of compensation to activists detained during a Moscow protest on 26 March; whereas on 2 April at least 31 people were arrested during opposition protests in Moscow and thereafter detained for ‘breaches of public order’;	In its resolution of 6 April 2017, the European Parliament: - Condemns the police operations in the Russian Federation attempting to prevent and disperse peaceful anti-corruption demonstrations, and detaining hundreds of citizens, including Alexei Navalny, whose organisation initiated the demonstrations; - Expresses strong concern that the detaining of Alexei Navalny demonstrates a case of the Russian authorities using the law on public assemblies to fast-track peaceful protesters to prison and commit subsequent systemic abuse; - Condemns the constant efforts to silence Alexey Navalny, and expresses support for his organisation’s efforts to raise awareness of, and combat, corruption in public institutions and among political representatives and public office holders; regards with deep concern the Court decision of February 2017, which effectively excludes Alexey Navalny from the political arena, further constrains political pluralism in Russia and raises serious questions as to the fairness of democratic processes in Russia;
UKRAINE The cases of Crimean Tatars	Ilmi Umerov, Crimean Tatar Leader and Deputy Chair of the Mejlis, was sentenced to a period of two years in prison for voicing dissent against the illegal annexation of the Crimean peninsula under Article 280.1 of the Russian criminal code on ‘public calls to action aimed at violating Russia’s territorial integrity’; Akhtem Chiygoz, Deputy Chair of the Mejlis, was sentenced to eight years of imprisonment for ‘organising mass disturbances’ on 26 February 2014; Journalist Mykola Semena received a suspended prison sentence for a period of two-and-a-half years and a three-year ban on conducting journalistic work on the basis of Article 280.1 of the Russian criminal code on ‘public calls to action aimed at violating Russia’s territorial integrity’;	In its resolution of 5 October 2017, the European Parliament: - Condemns the sentencing of Ilmi Umerov, Crimean Tatar Leader and Deputy Chair of the Mejlis, Akhtem Chiygoz, Deputy Chair of the Mejlis, and journalist Mykola Semena; demands that these convictions be reversed and that Mr Umerov and Mr Chiygoz are immediately and unconditionally released and all charges against Mr Semena are immediately and unconditionally dropped; - Condemns the discriminatory policies imposed by the so-called authorities against, in particular, the indigenous Crimean Tatar community, the infringement of their property rights, the increasing intimidation in political, social and economic life of this community and of all those who oppose the Russian annexation;
SUDAN Mohamed Zine al-Abidine	The Sudanese National Intelligence and Security Service (NISS) filed charges against Mohamed Zine al-Abidine and his editor-in-chief, Osman Mirgani; 23 October 2017 a Sudanese court sentenced Mohamed Zine al-Abidine to a suspended jail term with a five-year probation period on charges of having violated the journalism code of ethics; The editor-in-chief of Al-Tayar, Osman Mirgani, was sentenced to pay a fine of 10 000 Sudanese pounds or serve a six-month prison sentence on the same charges, and was released after the fine was paid by the Sudanese Journalists Union; The lawyer representing both Mohamed Zine al-Abidine and Osman Mirgani has stated his intention to appeal the verdict against them; It has been reported that the NISS questions and detains journalists and has filed multiple lawsuits against Sudanese journalists and arbitrarily confiscated entire issues of newspapers. In 2016 there were at least 44 cases of confiscated publications affecting 12 newspapers, including five issues of Al-Jareeda in a single week;	In its resolution of 16 November 2017, the European Parliament: - Expresses its deep concern at the sentencing of Mohamed Zine al-Abidine by the Press Court in Khartoum on 23 October 2017 to a suspended jail term with a five-year probation period, and calls on the Sudanese authorities to immediately review all charges against him; - Urges the Sudanese authorities to put an immediate end to all forms of harassment, intimidation and attacks against journalists and defenders of freedom of online and offline expression, and to undertake democratic reforms as a means to ensure the protection and promotion of human rights in the country, including freedom of expression, in accordance with its obligations under the Interim National Constitution of Sudan and its international commitments, including the Cotonou Agreement; Calls for the EU and its Member States to provide support to civil society organisations by means of technical assistance and capacity-building programmes, so as to improve their human rights advocacy and rule-of-law capabilities and enable them to contribute more effectively to the improvement of human rights in Sudan;
VIETNAM Nguyen Van Hoa	22-year-old videographer and blogger Nguyen Van Hoa was initially arrested under Article 258 of the Vietnamese Penal Code and charged with ‘abusing democratic freedoms to infringe upon the interests of the state’; April 2017, these charges were upgraded to a violation of Article 88; whereas Article 88 of the Penal Code has been widely used against human rights defenders (HRDs) who have highlighted abuses in Vietnam. On 27 November 2017, Nguyen Van Hoa was sentenced to seven years’ imprisonment for having disseminated online information, including videos, on the environmental disaster in Ha Tinh Province that took place in April 2016, when Formosa Ha Tinh, a Taiwanese steel company, caused an illegal discharge of toxic industrial waste into the ocean, which had devastating environmental effects along 200 km of coastline, killing marine life and making people ill;	In its resolution of 14 December 2017, the European Parliament: - Condemns the sentencing of Nguyen Van Hoa to seven years in prison; underlines that Nguyen Van Hoa has exercised his right to freedom of expression; urges the Vietnamese authorities to release Nguyen Van Hoa immediately and unconditionally; - Calls on the Vietnamese authorities to release all citizens detained for peacefully exercising their freedom of expression; - Calls on the Vietnamese authorities to address the environmental disaster in the Ha Tinh Province, which caused mass fish deaths in the region and affected the lives of thousands of people, through legislative measures aimed at restoring and rehabilitating the local economy;
ZAMBIA Hakainde Hichilema	11 May 2017 marked one month since the incarceration of the UPND leader Hakainde Hichilema, who was arrested together with five of his employees by heavily armed police officers in a raid on his house on 11 April; Hichilema was accused of endangering the President’s life by allegedly obstructing the presidential motorcade in Mongu on 9 April 2017, and was immediately charged with treason, a non-bailable offence in Zambia, as well as with disobeying statutory duty, disobeying lawful orders and using insulting language; whereas he rejected all these allegations; Hichilema’s lawyers called the case baseless and requested that the Lusaka Magistrate Court drop the charges; whereas the Court upheld the charges on the ground that only the High Court was competent for treason cases; Hichilema is currently held at the Lusaka Central Correctional Facility, where access to private media, lawyers, supporters and friends is limited; whereas acts of degrading treatment under detention have been reported by Hichilema and his lawyers;	In its resolution of 18 May 2017, the European Parliament: - Expresses its concern at the arrest and incarceration of Hakainde Hichilema and insists on the need to ensure fairness, diligence and transparency at all times in the application of the law and all along the justice process; notes with concern reports of political motivation in relation to the charges, and therefore reminds the Zambian Government of its obligation to guarantee fundamental rights and the rule of law, including access to justice and the right to a fair trial, as provided for in the African Charter and in other international and regional human rights instruments; - Calls on the Zambian authorities to conduct a prompt, impartial and thorough investigation into the alleged ill-treatment suffered by Hichilema during his detention and to hold those responsible to account;
ZIMBABWE Pastor Evan Mawarire and other cases of restriction of freedom of expression	On 1 February 2017 Pastor Evan Mawarire was arrested at Harare airport on his return to Zimbabwe; whereas he was initially charged with ‘subverting a constitutional government’ under Section 22 of the Criminal Procedure Act, an offence which is punishable with imprisonment for up to 20 years; whereas on 2 February 2017 another charge was added, that of insulting the flag under Section 6 of the Flag of Zimbabwe Act; whereas Pastor Mawarire was only released on bail after having spent nine days in custody; In a public statement, the Zimbabwean Human Rights Commission expressed deep concern about the brutality and violent conduct of the police, stating that the fundamental rights of demonstrators were violated, and called on the Zimbabwean authorities to investigate and bring the perpetrators to justice; Itai Dzamara, a journalist and political activist, was abducted on 9 March 2015 by five unidentified men at a barbershop in Harare; whereas the High Court ordered the government to search for Dzamara and report on progress to the Court every fortnight until his whereabouts had been determined; whereas the fate of Mr Dzamara remains unknown;	In its resolution of 18 March 2017, the European Parliament: - Deplores the arrest of Pastor Evan Mawarire; stresses that his release on bail is not sufficient and that the politically motivated charges against him must be completely withdrawn; - Calls on the Zimbabwean authorities to ensure that the criminal justice system is not misused to target, harass or intimidate human rights defenders such as Pastor Evan Mawarire; - Calls on the Zimbabwean authorities to ascertain Mr Dzamara’s whereabouts and to ensure that those who are responsible for his abduction face justice; notes that expressing opinion in a non-violent way is a constitutional right for all Zimbabwean citizens and it is the obligation of the authorities to protect the rights of all citizens;

ANNEX II: LIST OF RESOLUTIONS

List of resolutions adopted by the European Parliament during the year 2017 and relating directly or indirectly to human rights violations in the world

Country	Date of adoption in plenary	Title
Africa
Central African Republic +	19.01.2017	Central African Republic
Burundi +	19.01.2017	Situation in Burundi
DCR and Gabon *	02.02.2017	Rule of law crisis in the Democratic Republic of the Congo and in Gabon
Zimbabwe +	16.03.2017	Zimbabwe, the case of Pastor Evan Mawarire
South Sudan +	18.05.2017	South Sudan
Zambia +	18.05.2017	Zambia, particularly the case of Hakainde Hichilema
Ethiopia +	18.05.2017	Ethiopia, notably the case of Dr Merera Gudina
Kenya *	18.05 2017	Dadaab refugee camp
DRC *	14.06.2017	Situation in the Democratic Republic of the Congo
Eritrea +	06.07.2017	Eritrea, notably the cases of Abune Antonios and Dawit Isaak
Burundi +	06.07.2017	Burundi
Gabon +	14.09.2017	Gabon, repression of the opposition
Malawi +	5.10.2017	Situation of people with albinism in Malawi and other African countries
Madagascar +	16.11.2017	Madagascar
Sudan +	16.11.2017	Freedom of expression in Sudan, notably the case of Mohamed Zine al -Abidine
Somalia +	16.11.2017	Terrorist attacks in Somalia
Americas
Nicaragua +	16.02.2017	Situation of human rights and democracy in Nicaragua, the case of Francisca Ramirez
Guatemala +	16.02.2017	Guatemala, notably the situation of human rights defenders
Venezuela *	27.04.2017	Situation in Venezuela
El Salvador +	14.12.2017	The cases of women prosecuted for miscarriage
Asia
Indonesia +	19.01.2017	Indonesia, notably the cases of Hosea Yeimo, Ismael Alua and the Governor of Jakarta
Philippines +	16.03.2017	Philippines – the case of Senator Leila M. De Lima
Bangladesh +	06.04.2017	Bangladesh, including child marriages
South and South East Asia *	13.06.2017	Statelessness in South and South East Asia
Azerbaijan +	15.06.2017	The case of Afgan Mukhtarli and situation of media in Azerbaijan
Pakistan +	15.06.2017	Pakistan, notably the situation of human rights defenders and the death penalty
Indonesia +	15.06.2017	Human rights situation in Indonesia
China / Taiwan +	06.07.2017	The cases of Nobel laureate Liu Xiaobo and Lee Ming-che
Cambodia +	14.09.2017	Cambodia, notably the case of Kem Sokha
Laos +	14.09.2017	Laos, notably the cases of Somphone Phimmasone, Lod Thammavong and Soukane Chaithad
Myanmar +	14.09.2017	Myanmar, in particular the situation of Rohingyas
Maldives +	5.10.2017	Situation in Maldives
Vietnam +	14.12.2017	Freedom of expression in Vietnam, notably the case of Nguyen Van Hoa
Cambodia +	14.12.2017	Cambodia: notably the dissolution of CNRP Party
Afghanistan *	14.12.2017	Situation in Afghanistan
Myanmar *	14.12.2017	Situation of the Rohingya people
Europe
Ukraine +	16.03.2017	Ukrainian prisoners in Russia and the situation in Crimea
Russia +	06.04.2017	Russia, the arrest of Alexei Navalny and other protestors
Belarus +	06.04.2017	Belarus
Ukraine +	5.10.2017	The cases of Crimean Tatar leaders Akhtem Chiygoz, Ilmi Umerov and the journalist Mykola Semena
Middle East
Kuwait and Bahrain +	16.02.2017	Executions in Kuwait and Bahrain
Middle East *	18.05.2017	Achieving the two-state solution in the Middle East
Syria *	18.05.2017	EU Strategy on Syria
Yemen *	15.06.2017	Humanitarian situation in Yemen
Yemen *	30.11.2017	Situation in Yemen
Cross-cutting issues
UNHRC sessions *	16.03.2017	EU priorities for the UN Human Rights Council sessions in 2017
Gender equality *	14.03.2017	Equality between women and men in the EU in 2014-2015
Gender equality *	14.03.2017	Equal treatment between men and women in the access to and supply of goods and services
Gender equality *	14.03.2017	EU funds for gender equality
Women *	04.04.2017	Women and their roles in rural areas
Migration *	05.04.2017	Addressing refugee and migrant movements: the role of EU external action
Business and human rights *	27.04.2017	EU flagship initiative on the garment sector
Vulnerable adults *	01.06.2017	Protection of vulnerable adults
Anti-Semitism *	01.06.2017	Combating anti-semitism
War crimes *	04.07.2017	Addressing human rights violations in the context of war crimes, and crimes against humanity, including genocide
Women *	12.09.2017	EU accession to the Council of Europe Convention on preventing and combating violence against women and domestic violence
Corruption and human rights *	13.09.2017	Corruption and human rights in third countries
Women *	3.10.2017	Women’s economic empowerment in the private and public sectors in the EU
Civil society *	3.10.2017	Addressing shrinking civil society space in developing countries
Child marriage	4.10.2017	Ending child marriage
Prison systems and conditions *	5.10.2017	Prison systems and conditions
Roma *	25.10.2017	Fundamental rights aspects in Roma integration in the EU: fighting anti-Gypsyism
Women	26.10.2017	Combating sexual harassment and abuse in the EU
Children *	14.12.2017	Implementation of the directive on combating the sexual abuse and sexual exploitation of children and child pornography

___________________________

+ - urgency resolution according to rule 135, EP RoP

* - resolutions with human rights-related issues

MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova (5.11.2018)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2017. i politici Europske unije u tom području
(2018/2098(INI))

Izvjestitelj: José Inácio Faria

PREPORUKE

Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u svoj prijedlog rezolucije uključi sljedeće prijedloge:

A.  budući da se u skladu s člankom 8. UFEU-a EU ustrajno zalaže za promicanje rodne ravnopravnosti i provedbu rodno osviještene politike u svim svojim djelovanjima i politikama; budući da strategija EU-a za ravnopravnost žena i muškaraca obuhvaća integraciju rodne ravnopravnosti u trgovinsku politiku i politiku vanjskih odnosa EU-a;

B.  budući da je nasilje nad ženama i djevojčicama jedan od najprisutnijih oblika kršenja ljudskih prava u svijetu koji pogađa sve društvene slojeve neovisno o dobi, obrazovanju, prihodima, društvenom položaju i zemlji podrijetla ili prebivališta te da predstavlja ozbiljnu prepreku postizanju rodne ravnopravnosti; budući da u slučajevima oružanih sukoba žene i djeca, uključujući žene i djecu izbjeglice, spadaju u najugroženije društvene skupine;

C.  budući da se spolno i reproduktivno zdravlje i povezana prava zasnivaju na temeljnim ljudskim pravima te su ključni elementi ljudskog dostojanstva; budući da ta prava još nisu zajamčena u cijelom svijetu, pa ni u nekim dijelovima EU-a;

1.  ističe potrebu da EU, u skladu s ciljevima održivog razvoja za Program do 2030., Europskim konsenzusom o razvoju i Akcijskim planom za ravnopravnost spolova za razdoblje 2016. – 2020. (GAP II), nastavi predano doprinositi razvoju društava slobodnih od svih oblika diskriminacije i nasilja te u rodnom smislu ravnopravnom, sigurnom, naprednijem i održivom svijetu;

2.  podsjeća na to da je ravnopravnost žena i muškaraca, kao što je navedeno u članku 3. stavku 3. UEU-a, jedno od temeljnih načela Europske unije i njezinih država članica, te da je promicanje te ravnopravnosti s pomoću rodno osviještene politike jedan od glavnih ciljeva EU-a, među ostalim i u drugim zemljama diljem svijeta, putem njezine vanjske politike;

3.  podsjeća na to da je GAP II jedno od temeljnih sredstava EU-a za poboljšanje rodne ravnopravnosti u trećim zemljama; poziva Komisiju da uzme u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 8. listopada 2015. o obnovi Plana djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju[1] te njegovu Rezoluciju od 31. svibnja 2018. o provedbi zajedničkog radnog dokumenta službi (SWD(2015)0182) naslovljenog „Rodna jednakost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena”[2];

4.  ističe potrebu da se EU nastavi ustrajno zalagati za potpunu provedbu dužnosti i obveza u pogledu prava žena preuzetih u okviru Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), Pekinške platforme za djelovanje, Programa djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju, te da poštuje ishode njihovih revizijskih konferencija;

5.  ističe potrebu da se zajamči sloboda mišljenja, uvjerenja i vjeroispovijesti, posebno za vjernice, koje su posebno ranjiva skupina;

6.  primjećuje da je neoliberalni okvir zapravo štetan za održivi razvoj i ljudska prava, uključujući prava žena, koja također čine dio ljudskih prava;

7.  ističe činjenicu da je rodna ravnopravnost temeljno ljudsko pravo i da je glavni tajnik UN-a António Guterres potvrdio da postoje snažni dokazi da je ulaganje u žene najučinkovitiji način za razvoj zajednica, poduzeća i država te da uključenost žena pomaže u jačanju mirovnih sporazuma, otpornosti društava i vitalnosti gospodarstava;

8.  istovremeno izražava zabrinutost zbog trenutačnog nazadovanja u području prava žena te spolnog i reproduktivnog zdravlja i povezanih prava, kao i zbog temeljnog zakonodavstva u mnogim dijelovima svijeta kojim se ta prava ograničavaju;

9.  naglašava da je potrebno zajamčiti univerzalan pristup svim postojećim kvalitetnim i pristupačnim uslugama spolnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući sveobuhvatne informacije o spolnom i reproduktivnom zdravlju te edukaciju o spolnosti i odnosima, planiranju obitelji, suvremenim metodama kontracepcije, sigurnom i zakonitom pobačaju i preporučenoj prenatalnoj i postnatalnoj skrbi radi sprječavanja smrtnosti djece i majki; naglašava da je usmjerenost na rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena vrlo jasna u ciljevima održivog razvoja i da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se u potpunosti ostvarila prava žena i učinkovito provele politike kojima se promiču osnaživanje žena i njihovo sudjelovanje u donošenju odluka;

10.  ističe da je važno pristup zdravlju tretirati kao ljudsko pravo; ističe da je potrebno zajamčiti pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i povezanim pravima, uključujući mjere kojima se osigurava da žene slobodno donose odluke o svojim tijelima i životima, da imaju pristup planiranju obitelji i prikladnim proizvodima za žensku higijenu te da dobiju preporučenu prenatalnu i postnatalnu skrb i da se spriječi smrtnost djece i majki; ističe činjenicu da je mogućnost sigurnog pobačaja važan element za spašavanje života žena i da se njome pridonosi izbjegavanju visokorizičnih porođaja i smanjuje smrtnost novorođenčadi i djece; ističe važnost pristupa primjerenim rodno osjetljivim uslugama mentalnog zdravlja, prije svega tijekom i nakon sukoba;

11.  snažno osuđuje ponovno uvođenje i širenje pravila „globalnog blokiranja” i njegov utjecaj na zdravlje žena i djevojčica te na njihova prava širom svijeta; ponavlja svoj poziv da EU i države članice popune financijski jaz koji je SAD ostavio u tom području, koristeći i nacionalna i europska sredstva namijenjena za financiranje razvoja;

12.  smatra neprihvatljivim što se oko tijela žena i djevojčica, posebno s obzirom na njihovo spolno i reproduktivno zdravlje i povezana prava, i dalje vode ideološke borbe; poziva EU i države članice da priznaju neotuđiva prava žena i djevojčica na tjelesni integritet i samostalno donošenje odluka i osuđuje često kršenje spolnih i reproduktivnih prava žena, uključujući uskraćivanje pristupa uslugama planiranja obitelji, pristupačnoj kontracepciji te sigurnom i zakonitom pobačaju;

13.  poziva države članice da ojačaju provedbu politika kojima se osnažuje položaj djevojčica i žena, bori protiv siromaštva i socijalne isključenosti te da se u okviru cilja održivog razvoja br. 5. i inicijative MOR-a iz 2018. „Žene na radnom mjestu” usmjere na to da se ženama i djevojčicama omogući jednak pristup osnovnom i visokom obrazovanju i osposobljavanju, cjeloživotnom učenju, dostojanstvenom radu i jednakim plaćama, jednak pristup financijskim uslugama te zastupanju u postupcima donošenja gospodarskih i političkih odluka;

14.  napominje da su organizacije za prava žena i branitelji prava žena naročito ciljana skupina i da na njih posebno utječe smanjenje prostora za djelovanje civilnog društva; ističe da EU treba politički poduprijeti i bolje štititi organizacije civilnog društva koje promiču prava žena i djevojčica u svim područjima te povećati sredstva koja im se dodjeljuju; ističe da je potrebno zajamčiti zaštitu branitelja i braniteljica ljudskih prava žena koji se suočavaju sa sve više prijetnji i nasilja te su neki čak i ubijeni zbog svojeg aktivizma; apelira na EU da uzme u obzir posebne potrebe braniteljica i branitelja ljudskih prava žena te na sve države članice da poštuju Deklaraciju UN-a o braniteljima ljudskih prava;

15.  poziva ESVD da zajamči da će rezultati 62. sjednice Komisije o statusu žena biti uključeni u njegove politike te da će se njima pružiti novi poticaj za postizanje rodne ravnopravnosti i za osnaživanje žena i djevojčica u ruralnim područjima;

16.  ističe da je važno da su obrazovanje i osposobljavanje u području STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika), kao i humanističkih znanosti, dostupni ženama i djevojčicama, s posebnim naglaskom na povećanju njihovih talenata i vještina i sudjelovanju u sektorima STEM-a;

17.  podsjeća na to da bi se trebale osmisliti odgovarajuće mjere u okviru obrazovanja kako bi se poduprli međunarodni edukativni programi oslobođeni od stereotipa i podržalo uključivanje građanske participacije, ljudskih prava, rodne ravnopravnosti, promicanja međukulturne osviještenosti i razumijevanja da bi se studenti bolje pripremili za građanstvo;

18.  osuđuje sve oblike nasilja, kao što su nasilje u obitelji, uznemiravanje, seksualno iskorištavanje, trgovanje ljudima, dječji i prisilni brakovi, koji se ženama i djevojčicama nameću unutar i izvan Europe i koji predstavljaju teška kršenja ljudskih prava;

19.  pozdravlja zajedničke napore i ulaganja EU-a i UN-a pri pokretanju inicijative „Spotlight”, kojoj je cilj uklanjanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, istovremeno naglašavajući da je nasilje nad ženama i djevojčicama još uvijek jedan od najraširenijih, najistrajnijih i najštetnijih oblika kršenja ljudskih prava; budući da su žene i djevojčice širom svijeta i dalje najizloženije rodno uvjetovanom i seksualnom nasilju, seksualnom uznemiravanju, zlostavljanju i iskorištavanju, uključujući političku i ekonomsku diskriminaciju, kao i obiteljskom nasilju, uznemiravanju na radnom mjestu, seksualnom iskorištavanju, zločinima iz časti, trgovanju ljudima, dječjim i prisilnim brakovima, genitalnom sakaćenju te silovanju kao ratnom oružju; stoga snažno osuđuje sve oblike nasilja nad ženama i djevojčicama; nadalje poziva EU i države članice na jačanje borbe protiv genitalnog sakaćenja žena diljem svijeta i unutar EU-a, s obzirom na to da je Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) 2017. procijenio da je najmanje 500 000 žena koje žive u EU-u podvrgnuto genitalnom sakaćenju i da je dodatnih 180 000 djevojčica i žena još uvijek u opasnosti od genitalnog sakaćenja;

20.  snažno žali zbog činjenice da se, prema studiji Europskog parlamenta o ocjeni provedbe GAP-a II, trenutačnim programiranjem, po svemu sudeći, u kriznim situacijama ili teškim sukobima marginalizira rodna dimenzija; također žali zbog toga što je, između ostalog, to značilo da djevojčice i žene žrtve silovanja kao ratnog oružja nemaju pristup nediskriminirajućoj skrbi, posebno sveobuhvatnoj zdravstvenoj skrbi, uključujući pobačaj, unatoč tome što je cilj GAP-a II osnažiti žene i omogućiti im da preuzmu kontrolu nad svojim spolnim i reproduktivnim životom;

21.  ustrajno poziva Komisiju i države članice da djelotvorno i učinkovito suzbijaju trgovinu ljudima; ističe da razne studije pokazuju da većinu žrtava trgovine ljudima čine žene i djevojčice koje su, nakon što dođu u Europu, prisiljene na prostituciju u državama članicama;

22.  traži od Komisije i ESVD-a da posvete posebnu pozornost poštovanju ljudskih prava žena i djevojčica u svim sporazumima o trgovini i partnerstvu s trećim zemljama;

23.  ističe činjenicu da se zlostavljanjem i seksualnim uznemiravanjem na radnom mjestu također krše ljudska prava;

24.  apelira na države članice koje to još nisu učinile, kao i na EU, da ubrzaju ratifikaciju i provedbu Istanbulske konvencije, prvi zakonski obvezujući međunarodni instrument kojim se u cijelosti nastoji spriječiti i suzbiti nasilje nad ženama, kako bi se zajamčila usklađenost unutarnjeg i vanjskog djelovanja EU-a u tom području; poziva na potpuno poštovanje Istanbulske konvencije; ističe činjenicu da razlike u vjeroispovijesti, kulturi ili tradiciji niti ikakve druge okolnosti ne mogu služiti kao opravdanje za diskriminaciju ili bilo kakav oblik nasilja;

25.  uviđa potrebu za rješavanjem konkretne situacije žena koje se suočavaju s višestrukim oblicima diskriminacije, primjerice na temelju rodnog identiteta, rase, klase, invaliditeta ili migracijskog statusa; poziva ESVD i države članice da osmisle i ocijene strane politike iz perspektive rodne osviještenosti i intersekcionalnosti;

26.  poziva Komisiju i države članice da udvostruče napore koje ulažu u eliminaciju svih oblika rodno uvjetovanog nasilja, uključujući dječje, rane i prisilne brakove, rodno uvjetovana ubojstva, prisilnu sterilizaciju i silovanje u braku;

27.  naglašava da je EU predan promicanju rodne ravnopravnosti i uključivanju rodno osviještene politike u sva svoja djelovanja, što je ujedno obveza iz Ugovorâ, kako bi rodna ravnopravnost postala prioritet u svim smjernicama EU-a, radnim odnosima, politikama i vanjskim aktivnostima EU-a; u skladu s time podržava povezana koordinirana nastojanja u multilateralnim dijalozima i aktivnostima delegacija EU-a, kao što su misije promatranja izbora; ističe da je potrebno ojačati rad glavne savjetnice ESVD-a za rodna pitanja u trećim zemljama, u cilju promicanja mira, sigurnosti i temeljnih sloboda, osiguravajući za njezino područje nadležnosti namjenska proračunska sredstva;

28.  poziva Komisiju da u sporazume o slobodnoj trgovini s trećim zemljama uvrsti poglavlje posvećeno rodu i klauzule kojima se te zemlje pozivaju na ratifikaciju i provedbu 27 međunarodnih konvencija – u području ljudskih i radnih prava, zaštite okoliša i dobrog upravljanja – navedenih u okviru Općeg sustava povlastica (OSP) i sustava OSP+; ističe da je ključno pratiti njihovu provedbu, poduzimati potrebne mjere te obraćati posebnu pozornost na rodnu ravnopravnost; naglašava da je Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena jedna od relevantnih konvencija u okviru sustava OSP+;

29.  žali zbog toga što prema statistici iz 2016. samo 21,9 % šefova delegacija EU-a čine žene[3]; također žali zbog toga što je samo jedan od osam posebnih predstavnika EU-a žena; žali i zbog toga što žene čine samo oko 25 % osoblja u civilnim misijama ZSOP-a; žali i zbog činjenice da ne postoje dostupni sveobuhvatni statistički podaci o sudjelovanju žena u vojnim misijama i operacijama ZSOP-a;

30.  napominje da će biti potrebna odgovarajuća sredstva za pitanje rodne ravnopravnosti u vanjskim odnosima kako bi se održala politička predanost tom cilju; ističe da su trenutačna sredstva za rodnu ravnopravnost i aktivnosti osnaživanja žena nedovoljna te traži da se u sljedećem VFO-u povećaju sredstva namijenjena za to;

31.  pozdravlja pristup uključivanja rodne perspektive u aktivnosti zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a te naglašava da je važno osigurati da zdravstveni i humanitarni djelatnici, uključujući osobe koje pružaju pomoć u hitnim slučajevima, prođu odgovarajuće rodno osjetljivo osposobljavanje;

32.  naglašava važnost uključivanja žena, mladih i osoba LGBTQI u mirovne procese i postupke pomirbe, kao i važnu ulogu koju umjetnost i međukulturni dijalog mogu imati u tom smislu, kako je navedeno u Zajedničkoj komunikaciji Europske komisije i Visoke predstavnice za vanjske poslove i sigurnosnu politiku „Ususret strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose” (JOIN(2016)0029);

33.  naglašava važnost rješavanja posebnih potreba s kojima se suočavaju udovice svih dobi u područjima u kojima je u tijeku sukob te nakon sukoba, osobito kad je riječ o potrebi za financijskom i psihološkom potporom te uviđa da bi one trebale imati istaknutu ulogu u mirovnim procesima i postupcima mirenja;

34.  ističe da razlike u vjeroispovijesti, kulturi i tradiciji nikako ne mogu služiti kao opravdanje za diskriminaciju ili bilo kakav oblik nasilja; podržava inicijativu EU-a pod nazivom „Sprečavanje nasilnog ekstremizma: rodno osjetljiv pristup” i potiče na promicanje rodno osjetljivih projekata kojima se jača uloga žena i djevojčica u izgradnji mira, sprečavanju sukoba i terorizma te pružanju humanitarne pomoći;

35.  potiče ESVD da promiče ulogu žena u sprečavanju terorizma; napominje da, kao što pokazuju razne studije, žene kao majke imaju potencijal da u okviru stalnog dijaloga i temeljne emocionalne spone s vlastitom djecom njih zaštite od radikalizacije kojoj mogu biti izložena i od opasnosti mentalnog podčinjavanja koje provode razne ekstremističke skupine; ističe da žene, upravo kao poveznica između zajednice i vlastite obitelji, mogu imati ulogu „čuvara” pružanjem ključnih informacija koje bi mogle promicati nenasilne intervencije radi sprečavanja eventualnih terorističkih djelovanja;

36.  apelira na EU da se najbolje što može i koristeći se svim raspoloživim instrumentima bori protiv rodno uvjetovanog nasilja u svojim aktivnostima s trećim zemljama kao i u svojim državama članicama;

37.  osuđuje zlodjela nad raseljenim osobama poput izbjeglica, migranata i tražitelja azila, posebno nad ženama i djevojčicama; osuđuje činjenicu da je u nekim trećim zemljama homoseksualnost još uvijek kažnjiva; osuđuje sve oblike diskriminacije i nasilja nad osobama LGBTQI; osuđuje trenutačnu situaciju u kojoj se žene i osobe LGBTQI izlažu ozbiljnom riziku od seksualnog nasilja i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja duž ruta i u prihvatnim centrima ne bi li zatražile azil u EU-u; naglašava da žene, djevojčice i osobe LGBTQI koje izraze osnovani strah od rodno uvjetovanog progona trebaju moći na siguran način zatražiti vizu iz humanitarnih razloga; poziva države članice da poduzmu sve potrebne mjere kojima će se osigurati zaštita migrantica, žena izbjeglica i tražiteljica azila, kao što su pravno savjetovanje, pristup zdravstvenoj skrbi, sigurni prostori za žene i djecu i pristup uslugama povezanim sa spolnim i reproduktivnim zdravljem i povezanim pravima, uključujući siguran pobačaj;

38.  ističe činjenicu da rodno uvjetovani oblici nasilja i diskriminacije koji uključuju, ali se ne ograničavaju na silovanje i seksualno nasilje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak, nasilje u obitelji, takozvane zločine iz časti i rodnu diskriminaciju uz odobrenje države predstavljaju progon i trebali bi biti valjani razlozi za traženje azila ili humanitarne zaštite, što bi se trebalo odražavati i okviru novog instrumenta; poziva Komisiju da stoga prepozna rodno uvjetovani progon kao valjan razlog za traženje međunarodne zaštite te da osigura uključivanje rodne perspektive u sve faze postupka azila ispunjavanjem Smjernica UNHCR-a o međunarodnoj zaštiti iz 2002.: rodno uvjetovani progon;

39.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju primjenu rodno osjetljivih pristupa kako bi se zadovoljile posebne potrebe žena i djevojčica kojima je potrebna međunarodna zaštita, s posebnim naglaskom na pružanju pomoći djevojčicama i ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja u zemlji podrijetla i duž migracijskih ruta;

40.  osuđuje sve oblike diskriminacije i nasilja nad osobama LGBTQI; poziva ESVD da u skladu sa Smjernicama za promicanje i zaštitu svih ljudskih prava osoba LGBTI razvija i promiče globalnu svijest o pravima osoba LGBTQI u okviru vanjskog djelovanja EU-a kako bi se okončala diskriminacija s kojom se one svakodnevno suočavaju;

41.  osuđuje činjenicu da žene u nekim zemljama i dalje imaju ograničen pristup postupcima donošenja odluka te da su im na taj način uskraćena temeljna građanska prava.

INFORMACIJE O USVAJANJU U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

Datum usvajanja	22.10.2018
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	18 5 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Daniela Aiuto, Maria Arena, Beatriz Becerra Basterrechea, Heinz K. Becker, Vilija Blinkevičiūtė, Arne Gericke, Anna Hedh, Agnieszka Kozłowska-Rajewicz, Florent Marcellesi, Barbara Matera, Angelika Mlinar, Maria Noichl, Marijana Petir, Pina Picierno, João Pimenta Lopes, Liliana Rodrigues, Ernest Urtasun, Ángela Vallina, Anna Záborská, Jana Žitňanská
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	José Inácio Faria, Eleonora Forenza, Jordi Solé, Julie Ward

KONAČNO GLASOVANJE POIMENIČNIM GLASOVANJEM U ODBORU KOJI DAJE MIŠLJENJE

18	+
ALDE	Beatriz Becerra Basterrechea, Angelika Mlinar
EFDD	Daniela Aiuto
GUE/NGL	Eleonora Forenza, Ángela Vallina
EPP	José Inácio Faria, Agnieszka Kozłowska‑Rajewicz, Barbara Matera
S&D	Maria Arena, Vilija Blinkevičiūtė, Anna Hedh, Maria Noichl, Pina Picierno, Liliana Rodrigues, Julie Ward
VERTS/ALE	Florent Marcellesi, Jordi Solé, Ernest Urtasun

5	–
ECR	Arne Gericke, Jana Žitňanská
EPP	Heinz K. Becker, Marijana Petir, Anna Záborská

1	0
GUE/NGL	João Pimenta Lopes

Korišteni znakovi:

+  :  za

–  :  protiv

0  :  suzdržani

• [1]  SL C 349, 17.10.2017., str. 50.
• [2]  Usvojeni tekstovi, P8_TA(2018)0239.
• [3]  Izvješće ESVD-a o ljudskim resursima za 2017., objavljeno 16. svibnja 2018.

INFORMACIJE O USVAJANJU U NADLEŽNOM ODBORU

Datum usvajanja	12.11.2018
Rezultati konačnog glasovanja	+: –: 0:	41 6 8
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Michèle Alliot-Marie, Petras Auštrevičius, Bas Belder, James Carver, Lorenzo Cesa, Aymeric Chauprade, Javier Couso Permuy, Arnaud Danjean, Georgios Epitideios, Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Michael Gahler, Tunne Kelam, Wajid Khan, Eduard Kukan, Arne Lietz, Barbara Lochbihler, Sabine Lösing, Andrejs Mamikins, Ramona Nicole Mănescu, David McAllister, Francisco José Millán Mon, Clare Moody, Pier Antonio Panzeri, Ioan Mircea Paşcu, Alojz Peterle, Tonino Picula, Julia Pitera, Cristian Dan Preda, Jozo Radoš, Michel Reimon, Jean-Luc Schaffhauser, Anders Sellström, Alyn Smith, Jordi Solé, Dobromir Sośnierz, Jaromír Štětina, Charles Tannock, Miguel Urbán Crespo, Ivo Vajgl
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Andrea Bocskor, Neena Gill, Rebecca Harms, Marek Jurek, Juan Fernando López Aguilar, Antonio López-Istúriz White, Urmas Paet, Bodil Valero, Mirja Vehkaperä, Marie-Christine Vergiat
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.	Eleonora Evi, Rupert Matthews, Miroslav Mikolášik, Liliana Rodrigues, Flavio Zanonato

POIMENIČNO KONAČNO GLASOVANJE U NADLEŽNOM ODBORU

41	+
ALDE	Petras Auštrevičius, Urmas Paet, Jozo Radoš, Ivo Vajgl, Mirja Vehkaperä
EFDD	Aymeric Chauprade, Eleonora Evi
EPP	Michèle Alliot-Marie, Lorenzo Cesa, Arnaud Danjean, Michael Gahler, Tunne Kelam, Eduard Kukan, Antonio López-Istúriz White, David McAllister, Ramona Nicole Mănescu, Francisco José Millán Mon, Alojz Peterle, Julia Pitera, Cristian Dan Preda, Anders Sellström, Jaromír Štětina
S&D	Knut Fleckenstein, Eugen Freund, Neena Gill, Wajid Khan, Arne Lietz, Juan Fernando López Aguilar, Andrejs Mamikins, Clare Moody, Pier Antonio Panzeri, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Liliana Rodrigues, Flavio Zanonato
VERTS/ALE	Rebecca Harms, Barbara Lochbihler, Michel Reimon, Alyn Smith, Jordi Solé, Bodil Valero

6	–
ECR	Bas Belder, Marek Jurek
ENF	Jean-Luc Schaffhauser
NI	James Carver, Georgios Epitideios, Dobromir Sośnierz

8	0
ECR	Rupert Matthews, Charles Tannock
GUE/NGL	Javier Couso Permuy, Sabine Lösing, Miguel Urbán Crespo, Marie-Christine Vergiat
EPP	Andrea Bocskor, Miroslav Mikolášik

Korišteni znakovi:

+  :  za

–  :  protiv

0  :  suzdržani