Indeks 
Usvojeni tekstovi
srijeda, 26. veljače 2014. - StrasbourgZavršno izdanje
Kohezijska politika
 Optimizacija razvoja potencijala najudaljenijih regija
 Ocjena financija Unije
 Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EZ-a i republika Kostarike, El Salvadora, Gvatemale, Hondurasa, Nikaragve i Paname, uz izuzetak njegovog članka 49. stavka 3. ***
 Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EZ-a i republika Kostarike, El Salvadora, Gvatemale, Hondurasa, Nikaragve i Paname, u vezi s njegovim člankom 49. stavkom 3. ***
 Smjernice za politike zapošljavanja država članica *
 Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost *
 Izmjena Odluke 2009/831/EZ u pogledu razdoblja njezine primjene *
 Izmjena Odluke 2004/162/EZ u pogledu njezine primjene na Mayotte od 1. siječnja 2014. *
 Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EZ-a i Indonezije, s iznimkom pitanja koja se odnose na ponovni prihvat
 Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i Indonezije, s iznimkom pitanja koja se odnose na ponovni prihvat ***
 Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EZ-a i Indonezije, u vezi s pitanjima koja se odnose na ponovni prihvat ***
 Sporazum između EU-a i Republike Turske o ponovnom prihvatu osoba koje borave bez dozvole ***
 Preporuka za odlukeu - Produženje valjanosti članka 147. Poslovnika Parlamenta do kraja osmog parlamentarnog saziva
 Izmjena članka 166. (konačno glasovanje) i članka 195. stavka 3. (glasovanje u odboru) Pravilnika Parlamenta
 Jedinstveni europski željeznički prostor ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Interoperabilnost željezničkog sustava ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Sigurnost željeznica ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Agencija Europske unije za željeznice
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Normalizacija računa željezničkih prijevoznika ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Izvješćivanje o događajima povezanima sa sigurnošću u civilnom zrakoplovstvu ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Uvođenje sustava eCall u vozila ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Posredovanje u osiguranju ***I
  Tekst
  Pročišćeni tekst
 Treći program za djelovanje EU-a na području zdravstva 2014. - 2020. ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Transeuropske telekomunikacijske mreže ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Pristup internetskim stranicama tijela javnog sektora ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Zajednički europski zakon o prodaji robe ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Proizvodnja, oglašavanje i prodaja duhanskih i srodnih proizvoda ***I
  Rezolucija
  Pročišćeni tekst
 Dugoročno financiranje europskog gospodarstva
 Seksualno iskorištavanje i prostitucija te njezin utjecaj na jednakost spolova
 Promicanje razvoja odgovornim poslovnim praksama

Kohezijska politika
PDF 303k   DOC 81k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o sedmom i osmom izvješću Europske komisije o napretku na području kohezijske politike EU-a i strateškom izvješću iz 2013. o provedbi programa za razdoblje 2007. – 2013. (2013/2008(INI) )
P7_TA(2014)0132 A7-0081/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir „Sedmo izvješće Komisije o napretku na području ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije” od 24. studenog 2011. (COM(2011)0776 ) i prateći radni dokument službi Komisije, (SEC(2011)1372 ,

–   uzimajući u obzir „Osmo izvješće Komisije o napretku na području ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije – regionalna i urbana dimenzija krize” od 26. lipnja 2013. (COM(2013)0463 ) i prateći radni dokument službi Komisije, (SEC(2013)0232 ),

–   uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Kohezijska politika: Strateško izvješće iz 2013. o provedbi programa u razdoblju 2007. – 2013.” od 18. travnja 2013. (COM(2013)0210 ) i prateći radni dokument službi Komisije, (SEC(2013)0129 ),

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 6. listopada 2011. o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, obuhvaćenima Zajedničkim strateškim okvirom, o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1083/2006, COM(2011) 0615,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2009. o kohezijskoj politici: ulaganje u stvarnu ekonomiju(1) ,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. listopada 2010. o kohezijskoj i regionalnoj politici EU-a nakon 2013.,(2)

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. svibnja 2010. o doprinosu kohezijske politike u ostvarivanju ciljeva Lisabonske strategije i strategije EU-a do 2020.,(3)

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 6. listopada 2011. o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju posebnih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj i cilju „Ulaganje u razvoj i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (COM(2011) 0614),

–   uzimajući u obzir četvrto izvješće Odbora regija o praćenju strategije Europa 2020., Odbor regija, listopad 2013.,

–   uzimajući u obzir zajednički dokument Glavne uprave Komisije za regionalnu i urbanu politiku i njezine Glavne uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost naslovljen „Doprinos kohezijske politike EU-a zapošljavanju i rastu u Europi”, srpanj 2013.,

–   uzimajući u obzir studiju koju je objavio Parlament naslovljenu „Kohezijska politika nakon 2013.: kritičko ocjenjivanje zakonodavnih prijedloga”, lipanj 2012.,

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7‑0081/2014 ),

A.   budući da empirijski dokazi pokazuju da je ekonomska, financijska i socijalna kriza zaustavila proces konvergencije ili ga čak unazadila, povećavajući tako nejednakosti među regijama i prekidajući dugo razdoblje tijekom kojega su se regionalne nejednakosti u BDP-u po glavi stanovnika i nezaposlenost unutar EU-a dosljedno smanjivali, te istodobno ozbiljnije pogađajući slabije regije u Uniji;

B.   budući da su javna sredstva na razini država članica i EU-a sve oskudnija i podložna sve većem pritisku, dok su kriza i iz nje proistekla recesija te kriza javnog duga u nekoliko država članica primorale države članice da konačno provedu potrebne važne strukturne reforme kako bi doprinijele ponovnom gospodarskom rastu i stvaranju radnih mjesta, što je ponekad prouzročilo smanjenja u financiranju iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda;

C.   budući da su politike fiskalne konsolidacije osnažile ulogu i povećale važnost kohezijske politike kao izvora javnog ulaganja, posebno ispod nacionalne razine, budući da financijska sredstva te politike čine više od polovine svih javnih ulaganja u znatnom broju država članica i regija;

D.   budući da kriza negativno utječe na sve europske regije i gradove, čime se povećava važnost financijskih sredstava u okviru kohezijske politike u tranzicijskim i razvijenijim regijama;

E.   budući da doprinos ciljevima strategije Europa 2020. ima vrlo snažnu regionalnu dimenziju koju bi trebalo uzeti u obzir pri izradi i provedbi sljedeće generacije programa u okviru kohezijske politike i drugih investicijskih politika EU-a;

F.   budući da je naglasak kohezijske politike dosad bio na integriranju, a ne na definiranju, praćenju i ocjenjivanju ostvarivanja ciljeva, dok sustavi praćenja i ocjenjivanja ne ispunjavaju u cijelosti svoju svrhu poboljšanja definiranja različitih ciljeva u skladu s lokalnim, regionalnim i međuregionalnim obilježjima, posebnostima i potrebama;

G.   budući da je kohezijska politika i dalje glavni izvor javnog financiranja EU-a u kontekstu Višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. te budući da se novim okvirom kohezijske politike naglasak stavlja na potrebu koncentriranja ulaganja na regionalnoj i lokalnoj razini na važnim područjima kao što su stvaranje radnih mjesta, MSP-i, zapošljavanje (posebno zapošljavanje mladih), mobilnost radne snage, osposobljavanje i obrazovanje, istraživanje i inovacije, IKT, održivi promet i otklanjanje uskih grla, održiva energija, okoliš, promicanje institucijskog kapaciteta javnih tijela i učinkovite javne uprave te urbani razvoj i gradovi;

H.   budući da je potreba za većim postignućima s manje resursa potaknula uvrštavanje pametne specijalizacije u novi okvir kohezijske politike (Uredba o zajedničkim odredbama(4) ) kako bi regije imale strateški i manje rascjepkan pristup gospodarskom razvoju ciljanom potporom istraživanju i inovacijama;

I.   budući da partnerstvo i upravljanje na više razina predstavljaju opća horizontalna načela u pogledu ostvarivanja strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, u kontekstu sljedećeg zakonodavnog okvira kohezijske politike;

J.   budući da ocjenjivanja provedena tijekom programa za razdoblje 2007. – 2013. nisu obuhvatila cijeli ciklus ocjenjivanja koji uključuje učinkovitost, djelotvornost i učinak;

K.   budući da je stopa apsorpcije sredstava u državama članicama oko 50 %, a u zadnjoj godini razdoblja oko 30 %;

L.   budući da MSP-i imaju poteškoća s financiranjem iz bankarskog sektora;

Opći provedbeni problemi u tekućem programskom razdoblju

1.   pozdravlja sedmo i osmo izvješće o napretku, kao i strateško izvješće te poziva Komisiju, koja trenutno pokreće ex-post ocjenjivanje za razdoblje 2007. – 2013., i države članice da osiguraju da se praćenje i ocjenjivanje temelji na pouzdanim podacima, da prate učinkovitost, djelotvornost i učinak aktivnosti te da osiguraju dovršetak ex-post ocjenjivanja do kraja 2015., kako je utvrđeno u prijašnjoj Općoj uredbi, kako bi izvukli jasne pouke za provedbu novog programskog razdoblja;

2.   smatra da su politike konsolidacije proračuna same po sebi nedovoljne da bi se povećao rast i promicala ulaganja kojima se stvaraju kvalitetna održiva radna mjesta, za što su potrebne i mjere kojima se podržava gospodarstvo i potiče napredak ostvaren na putu ka oporavku, koji je i dalje krhak i slab;

3.   poziva Komisiju i države članice da povećaju ulaganja u poduzetništvo, pokretanje poduzeća i samozapošljavanje kao sredstvo stvaranja većeg broja radnih mjesta, posebno s obzirom na to da mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća osiguravaju više od dvije trećine radnih mjesta u privatnom sektoru EU-a; smatra da se posebno treba naglasiti regionalna i lokalna razina; također drži da ulaganje u socijalna poduzeća i socijalno poduzetništvo pruža dobre dodatne mogućnosti za ostvarenje socijalnih potreba koje nisu zadovoljene javnim dobrima i uslugama.

4.   izražava zabrinutost zbog nedostatka dovoljnih javnih financijskih sredstava, posebno ispod nacionalne razine, za adekvatnu provedbu strategije Europa 2020., što je prouzročeno ekonomskom krizom, te zbog činjenice da znatan broj slabije razvijenih država članica i regija u velikoj mjeri ovisi o financiranju iz kohezijske politike; smatra da bi prije donošenja bilo kakvih odluka povezanih s mogućim makroekonomskim sankcijama trebalo pažljivo razmotriti veliku ovisnost razvoja nekih država članica o kohezijskim sredstvima.

5.   vjeruje da osiguravanje veće učinkovitosti i sinergija između proračuna EU-a i nacionalnih proračuna može predstavljati važno uporište za politike usmjerene na jačanje rasta iako su sredstva dodijeljena kohezijskoj politici iz sadašnjeg višegodišnjeg financijskog okvira relativno mala u usporedbi s potrebama na terenu;

6.   smatra da je za doprinos ostvarenju strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast u skladu s ciljevima ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, bez obzira na potrebu usredotočavanja na sektore s dugoročnim potencijalom za stvaranje radnih mjesta i inovacije, važno uzeti u obzir znatne potrebe mnogih manje razvijenih regija u pogledu ulaganja u infrastrukturne projekte u temeljnim sektorima kao što su promet, telekomunikacije i energija;

7.   vjeruje da se, unatoč dokazima da lokalne i regionalne vlasti sudjeluju u pripremi partnerskih sporazuma, moraju poduzeti daljnje aktivnosti za jačanje teritorijalne dimenzije upravljačkog sustava kohezijske politike, strategije Europa 2020. i Europskog semestra osiguravanjem stvarnog dijaloga i komplementarnosti između različitih razina upravljanja, s jedne strane, i dosljednosti prioriteta utvrđenih na tim razinama s potrebama i posebnostima prepoznatima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, s druge strane; u tom pogledu naglašava da je važno osigurati da su općine i regije primjereno uključene u donošenje nacionalnih strategija te definirati njihove specifične probleme i izazove, istodobno izbjegavajući svako povećanje administrativnog opterećenja;

8.   smatra da se kohezijskom politikom strategiji Europa 2020. daje nužna teritorijalna dimenzija potrebna za bavljenje pitanjem vrlo relevantnih razlika u rastu unutar Unije i država članica, osigurava da se potencijal rasta također iskorištava u najudaljenijim i najrjeđe naseljenim područjima Unije, te se bavi činjenicom da razlike u institucionalnom kapacitetu znače da različite regije ne mogu jednako primjenjivati dane ciljeve kao referentne vrijednosti;

Usredotočenost na zapošljavanje i socijalnu uključenost

9.   posebno je zabrinut zbog toga što se zbog krize znatno povećao postotak stanovnika koji su izloženi riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, koji su materijalno nezbrinuti, koji su pogođeni uništavanjem okoliša ili čiji je intenzitet rada vrlo nizak te kojima prijeti rizik od isključenosti i energetskog siromaštva, što prevladava u konvergencijskim regijama i gradovima, a posebno u područjima oko glavnih gradova koja se u skladu s pokazateljima smatraju razvijenima, dok su istodobno posebno pogođene žene, obitelji sa samohranim roditeljima, velike obitelji s četvero ili više djece, skrbnici (posebno osobe koje skrbe o članu obitelji s invaliditetom), članovi marginaliziranih zajednica ili starije osobe koje su pred umirovljenjem, a kojima je pristup jednakim mogućnostima otežan;

10.   smatra da je hitno potrebno pozabaviti se tim pitanjima, koja snažno potkopavaju koheziju među regijama i mogu ugroziti srednjoročnu i dugoročnu konkurentnost Unije, koncentriranjem na politike kojima se osiguravaju održivo i kvalitetno zapošljavanje i socijalna uključenost, posebno mladih, promicanjem ključne uloge MSP-a u tom pogledu, smanjenjem rascjepkanosti i olakšavanjem prelaženja s jednog radnog mjesta na drugo, usredotočenošću na programe ponovnog profesionalnog osposobljavanja osoba koje su dugo nezaposlene, iskorištavanjem iskustava onih koji su na kraju svoje karijere te promicanjem jednake ekonomske neovisnosti žena i muškaraca; također smatra važnim promicanje fizičke dostupnosti informacija te pristupa informacijskim i komunikacijskim medijima, čije se ostvarivanje mora mjeriti pouzdanim, objektivnim i usporedivim pokazateljima te uzimajući u obzir demografske probleme;

11.   ustraje u ulozi koju Europski socijalni fond (ESF) ima u smanjenju nejednakosti među regijama u pogledu ljudskog kapitala te u tome da pri pružanju pomoći u povećanju stope zaposlenosti, usporedno i u kombinaciji s Europskim fondom za regionalni razvoj (EFRR), doprinosi ostvarivanju nekih od sadašnjih prioriteta Unije, a to su poticanje zapošljavanja mladih i tržišta rada, promicanje održivog gospodarstva i rasta, smanjenje broja osoba koje prerano napuštaju školovanje te suzbijanje siromaštva, diskriminacije i socijalne isključenosti; ustraje u tome da postoji potreba za jačanjem načela dobrog financijskog upravljanja , a posebno u pogledu učinkovitosti i djelotvornosti aktivnosti ESF-a te poziva Komisiju da u potpunosti analizira sveukupni utjecaj i stvarni učinak ESF-a na stopu nezaposlenosti i na stvaranje radnih mjesta;

12.   priznaje da velik dio izdataka ESF-a odlazi na promicanje većeg broja boljih radnih mjesta, potporu integraciji i sudjelovanju zapostavljenih skupina, uključujući osobe s invaliditetom, te na razvoj uključivog društva dostupnog svima; naglašava, međutim, da bi se u doba krize više pozornosti trebalo pridavati tome da se ESF učinkovito usmjeri na suzbijanje nejednakosti na lokalnoj i regionalnoj razini te socijalnog isključenja, omogućavanje pristupa zaposlenju najranjivijim skupinama, a posebno mladima, te na pomoć u reintegraciji žena na tržište rada smanjenjem podijeljenosti utemeljene na spolu;

13.   napominje da je velik udio učenika koji napuštaju školovanje u nekim regijama znatno iznad cilja od 10 % i da se tim učenicima mora ponuditi obrazovanje, obuka ili posao koji će odgovarati njihovim potrebama; u tom kontekstu upućuje na važnost programa Jamstvo za mlade za učenike koji napuštaju školovanje; naglašava da je za smanjenje broja učenika koji napuštaju školovanje važno da obrazovni sustav bude uključiv i da nudi jednake mogućnosti svim mladim ljudima; napominje da se stoga mora pronaći rješenje za integraciju nisko kvalificiranih mladih osoba na tržište rada omogućavanjem pristupačnog, dostupnog i kvalitetnog strukovnog osposobljavanja i osposobljavanja na radnom mjestu kako bi im se pomoglo da steknu vještine, uzimajući u obzir da nedostatak kvalifikacija može povećati rizik od nezaposlenosti, što pak povećava rizik od siromaštva i obuhvaća mnoštvo socijalnih izazova koji su povezani s isključenošću, otuđenjem i neuspješnim naporima da se izgradi neovisan život; ističe da je u tom smislu ključan doprinos ESF-a koji se sastoji u pomaganju mladim ljudima da nastave školovanje i steknu odgovarajuće kvalifikacije potrebne za posao i karijeru te u osiguravanju šireg pristupa visokokvalitetnom obrazovanju s posebnim projektima za djecu iz zapostavljenih skupina i manjina, uključujući osobe s invaliditetom; poziva države članice da potaknu odgovarajuće strukovno osposobljavanje i osposobljavanje na radnom mjestu za one koji će od toga imati koristi;

14.   naglašava da nezaposlenost mladih uvelike ovisi o sveukupnoj gospodarskoj situaciji pa je uslijed toga bitna važnost potpore, usmjeravanja i praćenja mladih pri prijelazu iz obrazovanja u profesionalni život; smatra da bi Komisija stoga mogla uskladiti sve buduće prijedloge za politike na tom području s inicijativama „Mladi u pokretu” i „Mogućnosti mladih”;

15.   naglašava da je stopa zaposlenosti u nekim regijama i dalje ispod 60 %, a neke su regije u svojim nacionalnim ciljevima podbacile za 20 – 25 %, što se posebno negativno odražava na mlade, žene, starije osobe, skrbnike i osobe s invaliditetom; naglašava da su određene mjere za suočavanje s krizom imale negativan učinak na koheziju i bitno povećale nejednakosti u EU-u; naglašava da su potrebne ciljane mjere koje obuhvaćaju stvaranje radnih mjesta, mogućnosti osposobljavanja i zadržavanja radnih mjesta da bi visokorizične skupine i dalje bile zaposlene ili da bi se stvorile mogućnosti za njihovo zapošljavanje; naglašava da u određenim izoliranim zajednicama već generacijama vlada nezaposlenost, čime su posebno ugrožene marginalizirane skupine;

16.   ističe da su stope zaposlenosti ostale znatno ispod cilja strategije Europa 2020. prema kojemu bi do 2020. godine barem 75 % stanovništva u dobi od 20 do 64 godine trebalo biti zaposleno; primjećuje da iako ne postoje posebni ciljevi u pogledu stope zaposlenosti na regionalnoj razini, države članice EU-a pojedinačno su postavile nacionalne ciljeve koji u većini slučajeva nisu postignuti s obzirom na to da je financijska i gospodarska kriza imala snažan nerazmjeran utjecaj na regionalna tržišta rada pretežno južne Europe s iznimnim povećanjem nezaposlenosti mladih;

17.   vjeruje da su sve regije suočene s izazovom stvaranja održivog rasta i jačanja učinkovitog gospodarenja resursima; u tom pogledu naglašava potrebu za politikama koje obuhvaćaju određivanje prioriteta u potrošnji na području obrazovanja, cjeloživotnog učenja, istraživanja, inovacija i razvoja, energetske učinkovitosti i lokalnog poduzetništva, kao i za stvaranjem novih financijskih instrumenata za sve vrste poduzeća, a posebno za MSP-e;

18.   podsjeća na potencijal MSP-a u stvaranju radnih mjesta te poziva države članice da razviju politike kojima se poboljšava pristup financiranju te uvjeti financiranja MSP-a; poziva Komisiju da zajedno s državama članicama radi na povećanju transparentnosti i predvidivosti sustava poziva na dostavu ponuda te na smanjenju trajanja razdoblja od objavljivanja poziva na dostavu ponuda do dodjele ugovora, posebno za MSP-e koji se natječu u okruženju koje se brzo mijenja;

19.   poziva na posvećivanje posebne pozornosti kreativnom i kulturnom sektoru, doprinoseći tako postizanju ciljeva strategije Europa 2020., posebice stvaranju radnih mjesta; naglašava temeljni doprinos tih sektora razvoju regija i gradova; poziva na trajne mjere promicanja obrazovanja žena u tim sektorima kako bi se osiguralo učinkovito iskorištavanja njihovih kvalifikacija i stvaranje novih mogućnosti zapošljavanja;

Dokazi ocjenjivanja

20.   podsjeća da, unatoč snažnim dokazima o tome da se provedba kohezijske politike ubrzala i da su programima koji su njezin rezultat dani važni doprinosi na mnogim područjima na kojima je ulaganje nužno za ekonomsku modernizaciju i konkurentnost (kao što su istraživanje i razvoj, potpora MSP-ima, ponovna industrijalizacija, socijalna uključenost te obrazovanje i osposobljavanje), neke su države članice izložene riziku da neće uspjeti provesti svoje programe prije kraja tekućeg programskog razdoblja; u tom pogledu poziva Komisiju da detaljno analizira uzroke niskih stopa apsorpcije te poziva države članice da osiguraju sufinanciranje kako bi ubrzale primjenu fondova;

21.   potiče države članice na razmatranje sinergija između financiranja iz kohezijske politike i drugih izvora financiranja EU-a (kao što su TEN-T, TEN-E, IPE, Obzor 2020., COSME i drugi programi) te sinergija s financiranjem koje osiguravaju Europska investicijska banka i Europska banka za obnovu i razvoj; poziva države članice da ubrzaju provedbu te da pojednostave i poboljšaju pristup raspoloživim sredstvima kako bi potaknule MSP-e, organizacije civilnog društva, lokalne općine i druge zainteresirane korisnike na njihovo korištenje;

Problemi praćenja i evaluacije

22.   smatra da ocjenjivanje ima temeljnu ulogu u političkoj debati i procesu učenja, ali je zabrinut zbog toga što, iako se osiguravanjem praćenja podataka i informacija o provedbi poboljšava kvaliteta postavljenih ciljeva, u mnogim slučajevima neujednačena kvaliteta izvještavanja o napretku dovodi do toga da je teško stvoriti potpunu i točnu sliku o napretku u ostvarivanju ciljeva na regionalnoj i lokalnoj razini naglašava da bi tijekom ocjenjivanja također trebalo procijeniti i predložiti mjere uklanjanja nepotrebnog opterećenja korisnika, uključujući MSP-e, lokalna i regionalna tijela vlasti i NVO-e; smatra da se ne smiju nametati nikakva dodatna opterećenja povezana s praćenjem;

23.   vjeruje da izvješća o napretku ne daju u potpunosti jasnu sliku o napretku u provedbi kohezijske politike i napretku prema ostvarenju utvrđenih ciljeva zbog nedostupnosti podataka na relevantnoj razini ili zbog nedovoljno jasne povezanosti danih statističkih podataka i mjere u kojoj su ostvareni ciljevi kohezijske politike koje je potrebno pratiti;

24.   poziva Komisiju i države članice da se u potpunosti koriste sredstvima za praćenje i ocjenjivanje dostupnima u kontekstu sadašnjeg zakonodavnog okvira kako bi poboljšale transparentnost izvještavanja i kvalitetu izrade i provedbe programa (jača usmjerenost na rezultate, korištenje zajedničkih pokazatelja ostvarenja, izbor određenih pokazatelja rezultata programa i jasan okvir izvršenja);

25.   smatra da ocjenjivanje programa kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. koji se sufinanciraju iz ERDF-a i Kohezijskog fonda pri uspostavljanju takvih programa u državama članicama pokazuju dobro prosječno poznavanje zahtjeva za jednakost spolova (70 %(5) ), ali i da jednakost spolova nije učinkovito uključena u te programe kroz jasnu identifikaciju problema ili mjerljive ciljeve (manje od 8 %); poziva Komisiju da uvođenjem i korištenjem pokazatelja još više poboljša sustave izvješćivanja država članica kako bi bilo moguće ocijeniti potporu koju kohezijska politika osigurava za stvaran napredak na području jednakosti spolova te u kojoj je mjeri taj napredak postignut;

26.   poziva Komisiju da provjeri primjenjuju li upravljačka tijela Direktivu o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u odnosu na korisnike projekata te poduzimaju li odgovarajuće mjere za smanjenje tog kašnjenja;

27.   poziva službu Komisije za unutarnju reviziju i Europski revizorski sud da pojačaju revizije uspješnosti kohezijskih i strukturnih fondova, a posebno ESF-a;

o
o   o

28.   nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

(1) SL C 87 E, 1.4.2010., str. 113.
(2) SL C 371 E, 20.12.2011., str. 39.
(3) SL C 161 E, 31.5.2011., str. 120.
(4) Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).
(5) http://ec.europa.eu/regional_policy/sources/docgener/evaluation/pdf/2009-03-16-inception-report.pdf


Optimizacija razvoja potencijala najudaljenijih regija
PDF 340k   DOC 110k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o optimizaciji razvoja potencijala najudaljenijih regija stvaranjem sinergije između strukturnih fondova i drugih programa Europske unije (2013/2178(INI) )
P7_TA(2014)0133 A7-0121/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir članke 349. i 355. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) koji priznaje poseban status najudaljenijim regijama te predviđa usvajanje „posebnih mjera” omogućujući potpunu provedbu ugovora i zajedničkih politika,

–   uzimajući u obzir članak 107. stavak 3. podstavak (a) UFEU-a o državnoj potpori tim regijama,

–   uzimajući u obzir članke od 174. nadalje UFEU-a koji utvrđuju cilj gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te koji određuju strukturne financijske instrumente za ispunjenje tog cilja,

–   uzimajući u obzir komunikacije Komisije o najudaljenijim regijama, a osobito Komunikaciju od 17. listopada 2008. naslovljenu „Najudaljenije regije: prednost Europe” (COM(2008)0642 ),

–   uzimajući u obzir svoje rezolucije o najudaljenijim regijama, a osobito Rezoluciju od 20. svibnja 2008. o strategiji za najudaljenije regije: postignuća i mogućnosti za budući razvoj(1) ,

–   uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije pod nazivom „Regije 2020. − procjena budućih izazova za regije Unije” (SEC(2008)2868 ),

–   uzimajući u obzir poruku konferencije od 7. srpnja 2008. s otoka Réuniona „Europska unija i prekomorsko područje: strategije za suočavanje s klimatskim promjenama i gubitkom bioraznolikosti” i zaključke Vijeća Europske unije od 25. lipnja 2009. o „Srednjoročnom pregledu provedbe akcijskog plana EU-a o bioraznolikosti i prema strategiji Europske unije o invazivnim stranim vrstama”,

–   uzimajući u obzir zajednički memorandum najudaljenijih regija od 14. listopada 2009. pod naslovom „Najudaljenije regije u 2020. godini”,

–   uzimajući u obzir zajedničku platformu od 6. srpnja 2010. Konferencije zastupnika u Europskom parlamentu iz najudaljenijih regija naslovljenu na predsjednika Europske komisije, Joséa Manuela Durãoa Barrosa,

–   uzimajući u obzir zajednički memorandum Španjolske, Francuske, Portugala i najudaljenijih regija od 7. svibnja 2010. naslovljen „Obnovljena vizija europske strategije za najudaljenije regije”,

–   uzimajući u obzir zajednički doprinos najudaljenijih regija od 28. siječnja 2011. petom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji,

–   uzimajući u obzir izvješće „Najudaljenije europske regije na jedinstvenom tržištu: utjecaj EU-a u svijetu” od 12. listopada 2011. koje je članu Europske komisije g. Michelu Barnieru predstavio g. Pedro Solbes Mira,

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. travnja 2012. o ulozi kohezijske politike u najudaljenijim regijama Europske unije u okviru strategije „Europa 2020.”(2) ,

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. lipnja 2012.: „Najudaljenije regije Europske unije: prema partnerstvu za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2012)0287 ),

–   uzimajući u obzir izvješće koje vodi zastupnik Serge Letchimy u ime predsjednika Vlade Republike Francuske pod naslovom „Članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije: doprinos primjeni okvira posebnih pravila za globalni projekt razvoja najudaljenijih regija”,

–   uzimajući u obzir sve zajedničke doprinose te tehničke i političke dokumente Konferencije predsjednika najudaljenijih regija Europske unije, osobito uzimajući u obzir završnu izjavu Devetnaeste konferencije predsjednika najudaljenijih regija Europske unije od 17. i 18. listopada 2013.,

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A7-0121/2014 ),

A.   budući da prednosti, sredstva i potencijali najudaljenijih regija, koje je Europska komisija prepoznala u svojoj strategiji iz 2008. i Komunikaciji iz 2012., pokrivaju ključna područja za Europsku uniju kao što su istraživanje, inovacija i rast i budući da ih europski fondovi i programi nedovoljno podržavaju i financiraju;

B.   budući da se najudaljenije regije kao cjelina sastoje od arhipelaga, otoka i izolirane regije u amazonskoj šumi koje karakteriziraju posebna zajednička ograničenja koja ih izdvajaju od ostalih posebnih geografskih slučajeva u Uniji (otočne, planinske i rijetko naseljene regije);

C.   budući da, govoreći o ciljevima koje je Unija postavila za izvršavanje strategije rasta Europa 2020., strategije Obzor 2020., strategije Energija 2020., programa LIFE+ i Natura 2000., transeuropskih telekomunikacijskih mreža, prijevoza i energije, najudaljenije regije čine regije izvrsnosti koje mogu značajno pridonijeti ostvarenju ovih izazova;

D.   budući da je zbog toga važno potaknuti dugotrajna ulaganja i promicati snagu inovacija najudaljenijih regija radi trajnog jačanja gospodarskog i društvenog razvoja te povećati mogućnosti uspjeha različitih strategija Unije,

E.   budući da za ostvarenje ovih strategija strukturne fondove i europske fondove za ulaganja za najudaljenije regije treba uskladiti ili dopuniti kako bi najudaljenijim regijama omogućili sudjelovanje, u razini njihovih mogućnosti i u skladu s njihovim ciljevima, u velikim izazovima s kojim se Europska unija suočava;

F.   budući da trenutni kontekst gospodarske i socijalne krize ima posebno ozbiljne posljedice na najudaljenije regije Europske unije, osobito po pitanju konkurentnosti i zapošljavanja, i budući da je, da bismo zadovoljili potrebe gospodarskog rasta i suočili se s problemom nezaposlenosti, potrebno donijeti hitne i odgovarajuće odgovore u sljedećem financijskom razdoblju i razdoblju programiranja;

G.   budući da se članak 349. treba upotrijebiti kao pravna osnova koja, posebnim mjerama, najudaljenijim regijama omogućuje da pronađu mjesto koje im pripada u programima Unije koji na konkretan način mogu razviti njihove priznate potencijale;

H.   budući da najudaljenije regije mogu postati pilot područja i područja izvrsnosti u korist cijele Unije u područjima kao što su: biološka raznolikost, okoliš, prilagodba na klimatske promjene i njihovo ublažavanje, upravljanje i promatranje ekstremnih klimatskih pojava, istraživanje, inovacija, svemir, zračni prostor, oceani, plavi rast, pomorsko prostorno planiranje i pomorsko upravljanje, seizmologija, vulkanologija, nove bolesti, obnovljivi izvori energije, promet, telekomunikacije, kapacitet za hitnu humanitarnu intervenciju u trećim zemljama i kultura;

I.   budući da su najudaljenije regije smještene u zatvorenim morima Kariba, Indijskog oceana i Atlantskog oceana, da one Europskoj uniji daju status svjetske pomorske sile, da njihov geostrateški položaj pridonosi svjetskoj dimenziji Unije i da se odlikuju iznimnim prirodnim, morskim i ribolovnim resursima koji predstavljaju više od 50 % svjetske biološke raznolikosti;

J.   budući da su najudaljenije regije jedinstvene i tvore cjelinu koja se istovremeno nalazi unutar Europske unije i izvan nje i koju Europska komisija treba promicati i podupirati osobito provedbom zajedničkih politika;

K.   budući da optimizacija potencijala najudaljenijih regija traži stvaranje maksimalnih sinergija među svim instrumentima, fondovima i programima Unije;

Nove mogućnosti za najudaljenije regije

1.   vjeruje da prednosti, potencijali, sredstva i iskustva najudaljenijih regija tvore dodatnu priliku za Uniju i države članice u rješavanju izazova s kojima su suočene u pogledu globalizacije, sposobnosti inovacije, rasta, socijalne kohezije, demografskih pritisaka, klimatskih promjena, sprečavanje većih rizika prirodnih katastrofa, energije, održivog upravljanja prirodnim resursima i očuvanja biološke raznolikosti;

2.   vjeruje da poboljšanje pristupa najudaljenijih regija različitim programima i fondovima Unije kratkoročno i dugoročno doprinosi čitavoj Uniji; izražava žaljenje zbog političkih rješenja na europskoj razini koja upotrebljavaju samo kohezijske politike u financiranju gotovo svih projekata razvoja najudaljenijih regija;

3.   podupire Europsku komisiju u njezinoj želji da provede politike koje će ojačati autonomiju, gospodarsku konsolidaciju i stvaranje trajnih radnih mjesta u najudaljenijim regijama iskorištavanjem njihovih prednosti i praktičnim i domišljatim mjerama na temelju članka 349. UFEU-a te ad hoc instrumenata osobito u područjima energije, prometa i informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) za svaki od fondova i programa kojima je cilj utvrditi prednosti najudaljenijih regija u cilju održivog rasta;

4.   također naglašava koliko je za najudaljenije regije potreban i važan doprinos europskih politika, između ostalog poreznim i carinskim instrumentima, u promicanju i diversifikaciji ekonomske osnove gospodarstava najudaljenijih regija i u otvaranju novih radnih mjesta;

5.   smatra da članak 349. UFEU-a pruža odgovarajuću pravnu osnovu za usvajanje određenih mjera za najudaljenije regije, ali istovremeno žali zbog ograničene i smanjene upotrebe te odredbe Ugovora koja uspostavlja mogućnost dodjele posebnog statusa najudaljenijim regijama;

6.   poziva Komisiju da uspostavi kontaktnu skupinu među dotičnim europskim povjerenicima, radnom skupinom među službama koja koordinira politike koje se tiču najudaljenijih regija i zastupnicima izabranim iz najudaljenijih regija u Europski parlament kako bi ocijenili predviđene i/ili već pokrenute programe za najudaljenije regije;

7.   naglašava da su najudaljenije regije, budući da su udaljene od europskog kontinenta, vektori širenja utjecaja Europske unije koja je svjesna svoje svjetske dimenzije i uloge u svijetu koji se duboko mijenja;

8.   naglašava da se određena pozornost treba posvetiti najudaljenijim regijama u slučaju prirodnih katastrofa, uzimajući u obzir njihova posebna svojstva te u skladu s člankom 349. koji uspostavlja mogućnost usvajanja određenih mjera, podsjećajući na važnost koordinacije strukturnih fondova i fondova solidarnosti Europske unije;

9.   poziva da ulaganja ostvarena uslugama od općeg gospodarskog interesa u ITK, prijevoz, vodu i energiju postanu prioritet u tim regijama i potiču veću dosljednost okvira za državne potpore u najudaljenijim regijama kako bi uspješno odgovorili na ciljeve strategije „Europa 2020.”;

10.   vjeruje u usku povezanost između svijesti o svjetskoj dimenziji koju Unija može imati i pozornosti koja se daje njezinim najudaljenijim regijama; vjeruje da Unija i države članice ne pridaju dovoljno pažnje važnosti i budućem dosegu koje predstavljaju njihovi strateški izbori ulaganja u najudaljenije regije te da je ta situacija pokazatelj nedovoljnog ulaganja u svjetsku i međunarodnu dimenziju Unije; za najudaljenije regije smatra bitnim poboljšati sinergije između instrumenata i programa kako bi se promicala međunarodna suradnja tih regija u svijetu;

11.   podsjeća da je za promicanje sinergija između strukturnih fondova i drugih programa Unije važno usvojiti makroregionalnu perspektivu i razviti strategije za makroregije koje uključuju najudaljenije regije, iskorištavanjem mogućnosti osobina i sredstava tih regija;

12.   poziva nacionalna i regionalna tijela da iskoriste pristup više fondova te da uspostave, koliko je moguće i na najučinkovitiji način, točke artikulacije između strukturnih fondova i financijskih instrumenata drugih programa Europske unije;

13.   poziva Komisiju da produbi europsku strategiju u pogledu najudaljenijih regija na način da omogući razvoj prednosti tih regija te uzme u obzir njihova strukturna i stalna ograničenja; u tom okviru poziva Komisiju da udovolji prijedlozima najudaljenijih regija koji su naročito izloženi u njihovim akcijskim planovima;

Sinergija s programom Obzor 2020.

14.   smatra da najudaljenije regije imaju mogućnost biti na čelu istraživanja i tehnologije u područjima navedenima u ciljevima programa Obzor 2020. kao što su svemir, zračni prostor, biotehnologije, praćenje prirodnih rizika, pomorsko istraživanje, bioraznolikost, obnovljive vrste energije, zdravlje, prilagodba klimatskim promjenama i pametan promet;

15.   podsjeća da je cilj kohezijske politike 2014. – 2020., između ostalog, poduprijeti istraživanje, razvoj tehnologije i inovacije;

16.   izražava žaljenje što najudaljenije regije, s obzirom da njihovi projekti zbog njihovih posebnih osobina vrlo teško ispunjavaju zahtjeve za dobivanje financiranja Zajednice, nisu bile dovoljno podržane okvirnim programom za istraživanje i razvoj u razdoblju 2007. – 2013. te stoga imaju niske stope sudjelovanja i uspjeha te su manje prisutne u europskim istraživačkim mrežama; u tom cilju poziva Komisiju da podrži istraživanje u najudaljenijim regijama i potiče postizanje kritične mase;

17.   smatra da samo EFRR najudaljenijim regijama ne može omogućiti potpunu provedbu ciljeva kohezijske politike te strategija EU 2020. i Obzor 2020.; smatra da bi u tom cilju Komisija trebala prilagoditi i jamčiti pristup najudaljenijih regija programu Obzor 2020. stvaranjem namjenskih programa koji potiču integraciju najudaljenijih regija u europske i međunarodne mreže istraživanja i inovacija; s tim u vezi podsjeća da strategija Obzor 2020. u odjeljku o programu namijenjenom širenju sudjelovanja i izvrsnosti, pokazateljima stanja inovacija u Uniji, naglašava postojanje značajnih razlika u izvedbi na području istraživanja i inovacija i određenih mjera za širenje izvrsnosti i sudjelovanja među državama članicama i regijama zaostalima po pitanju istraživanja i inovacija;

18.   poziva na vrednovanje strukturnog razvoja sveučilišta najudaljenijih regija kako bi se u sinergiji s programom Obzor 2020. pridonijelo i europskom i međunarodnom širenju utjecaja sveučilišta najudaljenijih regija, njihovih istraživačkih centara, istraživača i studenata; podsjeća da su programi koji potiču međusveučilišnu mobilnost studenata, profesora i službenika ozbiljno ugroženi u najudaljenijim regijama uzimajući u obzir dodatne troškove izolacije i udaljenosti;

19.   podsjeća da programi istraživanja i inovacija trebaju biti dovoljno fleksibilni da bi se prilagodili novim granicama i novim izazovima znanja kao što su otvorena mora koja predstavljaju veliki potencijal;

20.   skreće pozornost na rastući gospodarski interes proizašao iz bogatstva morskoga dna i ogromni biogenetski, mineralni i biotehnološki potencijal najudaljenijih regija u tim područjima te važnost njihovog uzimanja u obzir u „novoj europskoj strategiji za najudaljenije regije” kako bi se osigurao razvoj gospodarstva znanja temeljen na moru i stvaranje gospodarskih aktivnosti s visokom dodanom vrijednošću u područjima kao što su medicina, farmacija i energija;

Sinergija s unutarnjim tržištem

21.   poziva Komisiju da se nadahne različitim zaključcima izvješća Solbes u cilju podizanja razine uključivanja i razvoja najudaljenijih regija na unutarnjem tržištu;

22.   naglašava da se tržišno natjecanje u najudaljenijim regijama ne ostvaruje na jednak način kao u ostatku europskog prostora jer u tim regijama nije moguće slobodno funkcioniranje tržišta u većini područja usluga od općeg gospodarskog interesa čija aktivnost nije privlačna za privatna ulaganja; naglašava da je ponuda kvalitetnih proizvoda po konkurentnim cijenama moguća jedino uz prikladnu državnu kompenzaciju te da Komisija treba hitno ocijeniti pružanje tih usluga u najudaljenijim regijama kako bi se osigurala veća fleksibilnost i bolja prilagodba postojećeg zakonodavnog okvira Unije stvarnim okolnostima;

23.   poziva Komisiju da poboljša poštovanje odredbi tržišnoga natjecanja da bi izbjegla situacije monopola i kartela u najudaljenijim regijama;

24.   poziva Komisiju da objavi vodič za mala i srednja poduzeća u najudaljenijim regijama i o njihovom doprinos unutarnjem tržištu, uzimajući u obzir različite europske programe i fondove koji su na snazi u najudaljenijim regijama;

25.   poziva Komisiju da se posveti rješavanju problema dodatnih troškova i skupoće življenja u najudaljenijim regijama te da ih uzme u obzir prilikom izrade europskih politika;

Sinergije s programom LIFE+ i strategijom Energija 2020.

26.   smatra da je potencijal najudaljenijih regija u upravljanju, očuvanju i obnovi biološke raznolikosti, prilagodbi na klimatske promjene i razvoju obnovljivih izvora energije mogu optimizirati omogućavajući Uniji postizanje njezinih ciljeva stvaranjem sinergije i dodatnog financiranja između kohezijske politike, programa LIFE+ i strategije Energija 2020.;

27.   napominje da program LIFE+ za razdoblje od 2014. do 2020. nastoji sufinancirati inovativne projekte za očuvanje okoliša i borbe protiv klimatskih promjena; ističe da je važno razviti sinergije u skladu s ciljevima 5. i 6. kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. s obzirom na to da je u vezi s tim neophodno pojačati sudjelovanje najudaljenijih regija u programu LIFE+;

28.   izražava žaljenje zbog odbijanja preoblikovanja pripremnog djelovanja BEST u program posvećen najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima, suprotno mišljenju Europskog parlamenta i zaključcima Vijeća od 25. lipnja 2009.;

29.   žali što staništa, životinjske i biljne vrste koje treba zaštiti u francuskim najudaljenijim regijama nisu uvrštene u Prilog I. Direktive 92/43/EEZ o staništima, biljnom i životinjskom svijetu, čime je onemogućena primjena Direktive u francuskim najudaljenijim regijama i isključeno sudjelovanje najudaljenijih regija u mrežama i programima NATURA 2000.;

30.   poziva Komisiju da razradi program Natura 2000. koji je specifičan za najudaljenije regije, a zasniva se na članku 349. UFEU-a;

31.   poziva Komisiju da na temelju uspješnih primjera i rezultata postignutih na području obnovljivih izvora energije u određenim najudaljenijim regijama promiče mjere usmjerene k postizanju energetske neovisnosti i ostvarivanju ciljeva strategije Energija 2020. te podsjeća Komisiju na njezin prijedlog o stvaranju posebnog programa na području energije namijenjenog smanjenju troškova opskrbe, infrastrukture i usluga ponuđenih u najudaljenijim regijama kako bi se potaknule politike na području obnovljivih izvora energije, a na temelju programa POSEI i u vidu postizanja najviše moguće razine sinergije s novim vrstama aktivnosti EU-a;

32.   skreće pozornost na potrebu poticanja vrednovanja postojećeg potencijala na području obnovljivih izvora energije na otocima, gdje je ovisnost o fosilnim izvorima energije još i veća zbog njihove udaljenosti i zemljopisne izolacije; smatra da bi zbog toga trebalo voditi računa o potrebi uključivanja instrumenta, u okviru europske energetske politike, kojima se omogućuje primjereno suočavanje s problemima izoliranih energetskih sustava;

Sinergije s europskim programima za mlade

33.   naglašava da su ciljevi 8., 9. i 10. nove kohezijske politike zapošljavanje, socijalna uključenost, borba protiv siromaštva, obrazovanje, osposobljavanje i stručno osposobljavanje;

34.   naglašava da najudaljenije regije imaju najviši postotak nezaposlenosti, pogotovo kod mladih; ipak, skreće pozornost na poteškoće koje nastaju prilikom upotrebe sredstava namijenjenih Jamstvu za mlade na temelju sufinanciranja; izražava žaljenje zbog nepostojanja posebnih odredbi za najudaljenije regije u programima za zapošljavanje i društvene inovacije te podsjeća da je u najudaljenijim regijama već došlo do problema u korištenju mogućnosti koje im nudi program Progress; traži razvoj socijalnog pravca u vidu provedbe hitnog pilotnog plana za borbu protiv nezaposlenosti u najudaljenijim regijama; zahtjeva uspostavu posebnih radnih skupina za zapošljavanje mladih u okviru Komisije u cilju provedbe Jamstva za mlade i mobilizacije ESF-a i Inicijative za zapošljavanje mladih;

35.   poziva EIB da integrira najudaljenije regije u svoju inicijativu pod nazivom „Zapošljavanje mladih” i u svoj program pod nazivom „Ulaganje u vještine”;

36.   izražava zabrinutost zbog znatnog odljeva mozgova s kojim su suočene najudaljenije regije zbog visokih stopa nezaposlenosti i nedovoljnog broja predloženih mogućnosti osposobljavanja, posebice jer su obučeni i kvalificirani radnici neophodni za održivi razvoj, pogotovo na područjima koja su u tim regijama tradicionalna ili su im svojstvena, ali podjednako i radi poticanja razvoja novih aktivnosti i suočavanja sa svjetskom konkurentnošću;

37.   ističe da je cilj novog programa Erasmus razvoj društva znanja; naglašava da je postizanje tog cilja neophodno za provedbu strategije Europa 2020. u kojoj je znanje postavljeno kao osnovni pokretač europskog gospodarstva; ističe neophodnost stvaranja veće sinergije između programa Erasmus i ESF-a u najudaljenijim regijama na način da se potaknu ljudski resursi i lokalno stručno znanje, koji su moćni pokretači rasta;

38.   podržava razvoj sveučilišnih kapaciteta najudaljenijih regija i novih grana izvrsnosti kako bi se povećala privlačnost i širenje utjecaja sveučilišta najudaljenijih regija u Europi; podupire razvoj međusveučilišnih partnerstva između ostalog i širenjem tih partnerstava na sveučilišta trećih zemalja s kojima najudaljenije regije održavaju povlaštene odnose; također zahtijeva da programi ERASMUS+ i EURES snose prevelike troškove prijevoza povezane s ograničenjem koje predstavlja udaljen zemljopisni položaj kako bi se studentima iz najudaljenijih regija omogućilo da sudjeluju u europskim programima za studentsku razmjenu, a sveučilištima najudaljenijih regija da bolje iskoriste program Erasmus Mundus među državama članicama i ostatkom svijeta;

Sinergije s transeuropskim mrežama (promet, telekomunikacije, energija)

39.   upućuje na izvještaj Teixeira o ulozi kohezijske politike u najudaljenijim regijama Europske unije u kontekstu strategije Europa 2020. (2011/2195(INI) , kojim se poziva Komisiju na uspostavu posebnog programa za područje energije, prometa te informacijskih i komunikacijskih tehnologija na temelju programa POSEI, a naročito posebnog okvira za pomoć prometu u najudaljenijim regijama, namijenjenog u prvom redu javnom prometu i razvoju pomorskog prometa između otoka;

40.   ističe potrebu razvoja sinergija među transeuropskim mrežama u najudaljenijim regijama mehanizmom međusobnog povezivanja u Europi, programom Civitas, Obzorom 2020. i ulaganjima sredstava iz EFRR-a i kohezijskih fondova, povezanima s prometom, telekomunikacijama i energijom;

41.   podsjeća da pristupačnost ima ključnu ulogu u kontekstu razvoja najudaljenijih regija, a je ona često uvjetovana postojanjem kompleksne unutarnje i vanjske mreže usluga pomorskog i zračnog prometa, čime se stvarju teški uvjeti u pogledu mobilnosti i pristupačnosti u najudaljenijim regijama, u kojima ne postoji alternativa ni zračnom ni pomorskom prometu i koje se osim toga suočavaju s porastom cijena u prometu, iz čega pak proizlaze negativne posljedice na gospodarskom i socijalnom području;

42.   pozdravlja odluku Komisije o uključivanju najudaljenijih regija u transeuropske mreže, ali izražava žaljenje zbog toga što je većina tih regija isključena iz prioritetnih koridora, a na taj način i iz financiranja iz Instrumenta za povezivanje Europe; poziva Komisiju da preispita to isključivanje u okviru svoje strategije za najudaljenija područja i da zajamči ulaganja u promet u najudaljenijim regijama kako bi se riješio problem izolacije i otočnog smještaja; poziva Komisiju da uspostavi poseban sektorski okvir za najudaljenije regije u cilju poticanja dostupnosti i povezivanja najudaljenijih regija s europskim kontinentom;

43.   izražava žaljenije zbog toga što projekti morskih autocesta nisu dalje napredovali zbog prioriteta koji je dodijeljen vezama kratke udaljenosti, čime su na diskriminirajući način najudaljenije regije isključene; poziva Komisiju da preispita spomenuto isključivanje u okviru njezine strategije za najudaljenija područja;

44.   ističe potrebu za preispitivanjem okvira za državne potpore za pomorski promet u svrhu omogućavanja dodjele državne potpore namijenjene vezama između najudaljenijih regija i trećih zemalja;

45.   naglašava važnost prilagodbe klasifikacije regionalnih zračnih luka na način da se one, u slučaju najudaljenijih regija, ne mogu ograničiti po pitanju putničkih tokova i isplativosti;

46.   smatra da, s obzirom na važnost digitalne ekonomije, problem digitalnog jaza između najudaljenijih regija i Europe predstavlja kočnicu razvoju i konkurentnosti najudaljenijih regija; primjećuje da je kašnjenje u uspostavi i modernizaciji ITK-a u najudaljenijim regijama dodatan problem, povrh geografske udaljenosti i kašnjenju u digitalnom razvoju; predlaže ubrzanje razvoja ITK-a širenjem i modernizacijom mreža, uspostavljanjem sinergija s EFRR-om te olakšanim pristupom financijskim sredstvima EIB-a za navedene projekte i naglašava potrebu dodjeljivanja prednosti pri pristupu programu GMES i GALILEO za spomenute regije;

Sinergije s pomorskom politikom Unije (ZRP, EFPR)

47.   podsjeća da najudaljenije regije doprinose statusu Europske unije kao svjetske pomorske sile;

48.   poziva Komisiju da dodatno osvijesti njezinu svjetsku pomorsku dimenziju, izazov koji more, oceani i plavi rast predstavljaju za cjelokupan prostor Unije te strateški položaj najudaljenijih regija, ulogu koju one mogu odigrati u održivom iskorištavanju mora, oceana i obalnih područja u svjetskom pomorskom upravljanju i razvoju gospodarstva znanja utemeljenoga na moru;

49.   primjećuje manjak sinergije između kohezijske politike i ZRP-a koji još uvijek ne uzima dovoljno u obzir stvarnost ovih regija; ističe važnost zadržavanja programa POSEI za ribarstvo i predlaže razvoj istraživanja i inovacija na području pomorskog gospodarstva, kao potencijalnih čimbenika rasta;

50.   naglašava da su najudaljenije regije ovisne o ribolovnim resursima svojih isključivih gospodarskih pojaseva, koji predstavljaju biološki i ekološki vrlo osjetljivu točku, te kako je potrebno primjereno i učinkovito zaštititi njihova biogeografski osjetljiva područja, osobito u vidu dodjele isključivog pristupa tim područjima lokalnim flotama koje koriste ekološku ribolovnu opremu; naglašava da je potrebno zajamčiti uravnoteženo i održivo iskorištavanje resursa održavajući pritom ribolovne aktivnosti; zahtijeva da dionici iz najudaljenijih regija budu uključeni u buduće ribarske sporazume Unije, koji će biti oblikovani s obzirom na dugotrajni interes lokalnog stanovništva, kao i da se poglavlje o najudaljenijim regijama sustavno uključi u procjene utjecaja;

51.   izražava žaljenje zbog toga što je program POSEI-Ribarstvo, kojim se uvodi sustav naknade dodatnih troškova prodaje određenih ribarstvenih proizvoda iz najudaljenijih regija proizišlih iz udaljenosti tih regija, nedavno integriran u Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) i zbog toga što otad više ne predstavlja samostalno pravno uređenje oblikovano posebno i isključivo za te regije, čime se smanjuje važnost pozitivne diskriminacije, koja je prepoznata kao pravo najudaljenijih regija u skladu s člankom 349. UFEU-a;

52.   izražava žaljenje zbog toga što u okviru novog ZRP-a tim regijama zbog njihova položaja nije odobrena pomoć za obnovu flota;

Sinergije sa zajedničkom poljoprivrednom politikom

53.   primjećuje da je poljoprivreda dinamično područje koje otvara radna mjesta i sudjeluje u razvoju aktivnosti s visokom dodanom vrijednošću; podsjeća, međutim, na posebnosti poljoprivrede najudaljenijih regija koje snažno utječu na tu aktivnost, a osobito na mala gospodarstva ili na granice tržišta; podsjeća da je treći cilj nove kohezijske politike jačanje malih i srednjih poduzeća u poljoprivrednom sektoru;

54.   ukazuje na to da se poljoprivreda u najudaljenijim regijama suočava s izazovima diversifikacije i konkurentnosti kao i s novim izazovima povezanima s globalizacijom, liberalizacijom tržišta, prehrambenom autonomijom i održivim razvojem;

55.   ističe potrebu zadržavanja POSEI-a, prokušanog programa koji je prilagođen stvarnim potrebama najudaljenijih regija, koji je, međutim, obilježen stalnim manjkom financijskih sredstava, a taj se problem mora pod hitno riješiti; u tom smislu ističe potrebu da se programu POSEI dodijele potrebna sredstva kako bi se proizvođačima u najudaljenijim regijama pomoglo da prevladaju učinke liberalizacije, koja je predviđena u više sektora i povezana s europskim politikama i sklapanjem međunarodnih sporazuma, između ostalog, u sektorima mlijeka, šećera, ruma, mesa i banana; ističe gospodarsku, društvenu i okolišnu važnost sve poljoprivredne proizvodnje u najudaljenijim regijama; brani ideju zadržavanja programa POSEI u zasebnom, autonomnom okviru;

56.   potiče stvaranje sinergija između kohezijske politike i programa EFRR u jamčenju održivog upravljanja vodnim resursima u vidu modernizacije, širenja mreža za navodnjavanje, prostornog planiranja, osposobljavanja, turističkog vrednovanja održive poljoprivrede i ruralnih zajednica;

57.   poziva Komisiju da potakne unutarnju poljoprivrednu proizvodnju i stavljanje na tržište u kratkom prodajnom lancu, tj. kvalitetnu lokalnu proizvodnju koja će zamijeniti uvoz;

58.   potiče stvaranje zaštićenih oznaka izvornosti, oznaka kontroliranog podrijetla te lokalnih oznaka u najudaljenijim regijama te zahtijeva politiku usmjerenu na promicanje koja odgovara potrebama najudaljenijih regija te potrebama zaštite zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla;

Sinergije s vanjskom politikom Unije

59.   izražava žaljenje zbog postojanog manjka povezanosti između europskih fondova, ERF-a, EFRR-a i ETC-a, osobito u projektima prekogranične suradnje, koja je neophodna za ispunjenje traženih ciljeva ovih fondova; u tom smislu podsjeća na potrebu osiguranja usklađenosti programskih mehanizama ERF-a i EFRR-a;

60.   poziva Komisiju da potakne savjetovanje među državama članicama Unije, najudaljenijim regijama, prekomorskim zemljama i područjima i zemljama AKP-a radi jačanja dijaloga i poticanja integracije najudaljenijih regija u njihova geografska područja; u tu svrhu naglašava središnju ulogu koju bi ubuduće trebala imati izaslanstva Unije kako bi se olakšao dijalog između različitih dionika programiranja u najudaljenijim regijama, prekomorskim zemljama i područjima i zemljama AKP-a;

61.   poziva Komisiju da obrati veću pozornost na geostrateški položaj najudaljenijih regija zbog njihove blizine mnogim kontinentima;

62.   poziva Komisiju da dovrši akcijski plan za šire susjedstvo, na kojem radi od 1999., i da identificira prepreke i rješenja kojima bi se olakšala regionalna integracija najudaljenijih regija u njihova geografska područja; u ovom kontekstu podsjeća na povlaštene povijesno-kulturne odnose svih najudaljenijih regija s određenim trećim zemljama kao i na potencijal razvoja gospodarskih i trgovinskih odnosa te suradnje sa nekoliko regija svijeta;

63.   traži od Komisija da u većoj mjeri uzme u obzir utjecaje trgovinskih sporazuma sklopljenih s trećim zemljama na gospodarstvo najudaljenijih regija, zahtijevajući, po potrebi, prethodnu sistematičnu provedbu studije o utjecaju o zaštiti osjetljivih proizvoda te o pravednoj naknadi štete koja je prouzročena u određenim granama; također zahtijeva uspostavu mehanizma za savjetovanje s regionalnim tijelima u tim regijama; preporučuje Komisiji da za važeće međunarodne sporazume predvidi periodične studije, kojima bi omogućila procjenu i uzimanje u obzir osjetljivosti tržišta u najudaljenijim regijama;

64.   izražava žaljenje zbog toga što u sporazumima sklopljenima sa zemljama Latinske Amerike i zemljama AKP-a nisu uzeti u obzir interesi najudaljenijih regija te što nijedna studija o utjecaju nije provedena prije pregovora o navedenim sporazumima;

65.   poziva Komisiju da u pregovore o trgovinskim sporazumima sa zemljama AKP-a susjednim najudaljenijim regijama sustavno uključe specifičnu komponentu za uspostavu tržišta najudaljenije regije – zemlje AKP-a u cilju boljeg uključivanja najudaljenijih regija u njihovo geografsko okružje;

66.   podsjeća da je u interesu najudaljenijih regija da se Uniji omogući razvijanje i ostvarivanje kapaciteta humanitarne intervencije u slučaju prirodnih katastrofa; poziva stoga na stvaranje europskih civilnih snaga sigurnosti;

Sinergija s programima borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti

67.   upozorava na važne probleme, a osobito na socijalnu isključenost, s kojima se suočavaju najudaljenije regije; podsjeća da je deveti cilj nove kohezijske politike promocija socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svakog oblika diskriminacije te da program EFRR, kao prioritet ulaganja predviđa potporu najpotrebitijem stanovništvu;

68.   pozdravlja usvajanje programa FEAD i zahtijeva da njegova primjena bude osobito učinkovita u najudaljenijim regijama;

69.   ukazuje na to da su neke najudaljenije regije suočene s povećanim potrebama na području stanovanja, u prvom redu zbog snažnog demografskog rasta u nekima od tih područja; potiče uspostavljanje okvira za ulaganje u socijalno stanovanje i donošenje posebnih odredbi kako bi se omogućilo da se pomoć koja podupire ulaganja u socijalno stanovanje ne smatra državnom pomoći; primjećuje da su neke najudaljenije regije suočene s pojačanim procesom dezertifikacije, koja dovodi do degradacije staništa karakterističnih za te lokalitete, pojave kojoj se potrebno suprotstaviti u vidu pomoći za obnovu gradova i promicanja gospodarskih aktivnosti prilagođenih različitim lokalitetima na način da doprinose održavanju broja stanovništva;

Sinergije s programima COSME i mikrofinancijski instrument Progress

70.   napominje da se neke najudaljenije regije nalaze u području u kojem je industrijska konkurencija jaka, osobito zbog niskih cijena radne snage i obilja sirovina u susjednim zemljama; podsjeća kako su ciljevi 3. i 8. kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. usmjereni na jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća i promicanje održivog zapošljavanja visoke kvalitete;

71.   ističe da se mikropoduzeća i mala i srednja poduzeća u najudaljenijim regijama, koja se i dalje osnivaju u velikom broju unatoč krizi, ipak suočavaju s većim poteškoćama u vezi s pristupom financiranju, što ugrožava njihov razvoj i održivost;

72.   u tom smislu pozdravlja ciljeve budućeg programa COSME, osmišljenog u cilju podupiranja europskih malih i srednjih poduzeća, osobito u pogledu financiranja i osvajanja novih tržišta; pozdravlja uspostavu mikrofinancijskog instrumenta Progress; poziva Komisiju da zajamči učinkovitu provedbu tih programa u najudaljenijim regijama te pozdravlja mogućnost dijaloga s EIB-om i Europskim investicijskim fondom o mogućnosti poboljšanja pristupa financiranju malih i srednjih poduzeća u najudaljenijim regijama u cilju stvaranja lokalnih investicijskih fondova u svakoj najudaljenijoj regiji te razvoja regionalnog tržišta rizičnog kapitala;

73.   ističe nužnost prilagodbe gospodarskog razvoja svih najudaljenijih regija u skladu s potencijalom; primjećuje, na primjer, da nedostatak kapaciteta za obradu otpada otvara dovoljno prostora za napredak na području zapošljavanja i okoliša;

74.   pozdravlja nedavno otvaranje javne rasprave pod naslovom „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća”; stoga poziva Komisiju da u svoje buduće zaključke uključi problematiku i ovlasti malih i srednjih poduzeća u najudaljenijim regijama o tom pitanju;

75.   naglašava da je turizam jedan od ključnih pokretača gospodarstva najudaljenijih regija; u tom smislu smatra da su razvoj i modernizacija hotelskih kompleksa u najudaljenijim regijama u vidu zajedničke potpore iz EFRR-a i programa COSME neophodne u poticanju diversifikacije i razvoja ponude održivog turizma najudaljenijih regija;

76.   predlaže pojednostavljivanje viznih politika ne samo za države članice Unije, nego i za određene treće zemlje, kako bi se pogodovalo turizmu i da bi se potaknuo razvoj multidestinacijskog turizma između najudaljenijih regija i susjednih zemalja;

Sinergije s programom Kreativna Europa

77.   primjećuje da najudaljenije regije odlikuje snažan multikulturalizam te da kulturna košnica najudaljenijih regija treba hraniti europsku kulturnu košnicu kao i živjeti od nje; poziva Komisiji da projektima iz najudaljenijih regija otvori pristup programu Kreativna Europa;

78.   poziva Komisiju da definira strategiju za razvoj i širenje kulturnog naslijeđa najudaljenijih regija po uzoru na program Euromed Heritage IV.;

o
o   o

79.   nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 279 E, 19.11.2009., str. 12.
(2)SL C 258 E, od 7.9.2013., str. 1.


Ocjena financija Unije
PDF 221k   DOC 49k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o ocjeni financija Unije na temelju postignutih rezultata: novi instrument za poboljšani postupak Europske komisije za davanje razrješnice (2013/2172(INI) )
P7_TA(2014)0134 A7-0068/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir članke 318. i 319. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–   uzimajući u obzir izvješća o ocjeni koja je Komisija prihvatila u 2012. i 2013. (COM(2012)0040 , COM(2012)0675 i COM(2013)0461 ),

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7‑0068/2014 ),

A.   budući da je ocjena instrument namijenjen utvrđivanju i objašnjavanju rezultata i učinaka postupka te pronalaženju drugih rješenja kojima bi se doprinijelo donošenju odluka i time dodatno poboljšao postupak;

B.   budući da reviziju treba razlikovati od ocjene s obzirom na to da ocjenu provode upravna tijela, a za reviziju su nadležna revizijska tijela;

C.   budući da se ocjena rezultata i revizija uspješnosti temelje na ciljevima utvrđenima u prvoj fazi izrade programa;

D.   budući da je tijekom predstavljanja nacrta Komisije za novi višegodišnji financijski okvir u lipnju 2011. predsjednik Barroso zatražio da se proračunske odluke donose „ne na temelju tradicionalnih stavki koje određuje birokracija već uzimajući u obzir činjenice i ciljeve [...] kako bi se što bolje iskoristio svaki potrošeni euro”;

E.   budući da je, unatoč predanosti Komisije u postizanju uspješnosti, izrada proračuna na temelju aktivnosti još uvijek temeljno načelo u pripremi proračuna Unije;

F.   budući da je 3. srpnja 2013. Parlament zatražio od Komisije da osnuje radnu skupinu sastavljenu od predstavnika Komisije, Parlamenta, Vijeća i Revizorskog suda koja bi ispitala mjere za izvršavanje proračuna na temelju uspješnosti i, u tu svrhu, izradu akcijskog plana sa zadanim rokovima;

1.   ukazuje na to da se, zahvaljujući usmjerenosti na financije Unije na temelju postignutih rezultata, izvješćem o ocjeni predviđenim člankom 318. UFEU-a upotpunjuje pristup temeljen na poštovanju propisa koji je Revizorski sud razradio u poglavljima od 1. do 9. svojeg godišnjeg izvješća te se Parlamentu daje prilika da bolje izvrši svoju ovlast političkog nadzora rada europskih tijela javne vlasti;

2.   podsjeća da je postupak davanja razrješnice politički postupak koji ima za cilj izvršenje proračuna Europske unije koje vrši Komisija u svojoj nadležnosti i u suradnji s državama članicama;

3.   podsjeća da je 17. travnja 2013. Parlament potaknuo Komisiju da izmijeni strukturu izvješća o ocjeni iz članka 318. „tako da se razlikuju unutarnje i vanjske politike i da se usredotoči, u odjeljku o unutarnjim politikama, na strategiju Europa 2020. [...]”, stavljajući pritom „naglasak na napredak postignut u provedbi vodećih inicijativa”(1) ;

4.   također podsjeća da se u Međuinstitucionalnom sporazumu(2) priloženom Višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za 2014. – 2020. navodi da će „Komisija razlikovati unutarnje politike, koje su usmjerene na strategiju Europa 2020., od vanjskih i da će se više koristiti podacima o uspješnosti, uključujući rezultate revizija uspješnosti, kako bi procijenila financije EU-a na temelju postignutih rezultata”;

5.   ukazuje na to da je izrada proračuna na temelju aktivnosti još uvijek temeljno načelo pri pripremi proračuna Unije; izražava zabrinutost zbog činjenice da je Revizorski sud u svojem godišnjem izvješću za 2012. zaključio da je zakonodavni okvir za mnogo područja povezanih s proračunom EU-a složen i da se ne usmjerava dovoljno na uspješnost te izražava žaljenje što se prijedlozi za poljoprivredu i koheziju za programsko razdoblje 2014. – 2020. i dalje u osnovi temelje na doprinosima (usmjerenost na troškove) te se stoga još uvijek usredotočuju na poštovanje pravila, umjesto na uspješnost.

6.   pozdravlja činjenicu da je u svojem posljednjem izvješću o ocjeni financija Unije na temelju postignutih rezultata (COM(2013)0461 ) Komisija uzela u obzir nekoliko preporuka koje je Parlament iznio u svojim odlukama o davanju razrješnice;

7.   žali, međutim, zbog toga što je Komisija, umjesto da se usredotoči na postizanje glavnih ciljeva Unije i učinkovitost njezinih politika, osigurala niz sažetaka ocjena za programe EU-a u svim područjima politike s kojima su povezani rashodi u okviru aktualnog VFO-a, u skladu sa stavkama tekućeg proračuna;

8.   ukazuje na to da je Revizorski sud procijenio drugo i treće izvješće o ocjeni te da je zaključio da unatoč poboljšanjima, izvješća ne pružaju dokaze o postignućima politika EU-a koji su dovoljno raspoloživi, relevantni i pouzdani da bi ih se moglo upotrijebiti u postupku davanja razrješnice;

9.   potiče Komisiju da u svojoj ocjeni financijskih postignuća Unije iskoristi posebne informacije o postignućima država članica;

10.   ustraje na tome da izvješće o ocjeni financijske uspješnosti ne bi trebalo rezultirati novim skupom djelomičnih ocjena, bez obzira na to jesu li provedene sredinom ili na kraju programskog razdoblja;

11.   ukazuje na to da proračunsko tijelo treba svake godine imati jasno viđenje o tomu u kojoj su se mjeri ostvarili glavni ciljevi Unije, a koje u prvom koraku dobiva ocjenom glavnih financijskih programa, a u drugom koraku poprečnom ocjenom na temelju programskih izjava o operativnim rashodima(3) kojima se ocjenjuje u kojoj su mjeri programi pridonijeli ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020.;

12.   smatra da ocjena Komisije treba služiti kao izvor informacija i poticaj Revizorskom sudu; traži od Revizorskog suda da obavlja godišnju reviziju postupka ocjenjivanja Komisije, da o tome izvijesti Parlament u svojem godišnjem izvješću i to uzme u obzir pri određivanju svojeg programa za reviziju uspješnosti;

13.   poziva Revizorski sud da Parlamentu podnese izvješće o postignutom napretku Komisije u osmišljanju i provedbi svojih postupaka upravljanja rizikom, vođenja i unutarnje kontrole s ciljem ostvarivanja ciljeva Unije na transparentan i odgovoran način te da izradi preporuke ako naiđe na bilo kakve nedostatke;

14.   pozdravlja akcijski plan za sastavljanje izvješća o ocjeni iz članka 318., kako je utvrđeno u radnom dokumentu službi Komisije priloženom njezinom posljednjem izvješću o ocjeni (SWD(2013)0229 ), a naročito cijeni to što izvješće o ocjeni predviđeno člankom 318. uključuje podatke o uspješnosti iz planova upravljanja, godišnjih izvješća o radu i sažetog izvješća, kako je Parlament zatražio 2013.;

15.   također pozdravlja činjenicu da Komisija namjerava strukturirati svoje izvješće o ocjeni na temelju novog okvira uspješnosti za sljedeći VFO;

16.   ukazuje na to da takav okvir uspješnosti treba obuhvatiti sljedeća tri osnovna elementa: ostvarenje ciljeva (rezultata) programa, dobro upravljanje Komisije i država članica programom te način na koji rezultati programa i dobro upravljanje doprinose ostvarenju glavnih ciljeva Unije;

17.   naglašava da se to mjerenje uspješnosti može provesti samo u područjima u kojima Unija snosi određenu političku odgovornost i na koje Europa može znatno utjecati;

18.   ustraje na potrebi da se objedine podaci koji su dobiveni postupkom ocjenjivanja na svjetskoj razini i, kada je riječ o unutarnjim politikama, u pogledu ciljeva strategije Europa 2020.;

19.   traži od Komisije da njemu i Vijeću podnese izvješće o ocjeni financija Unije na temelju dobivenih rezultata iz drugog stavka članka 318. UFEU-a do 30. lipnja godine koja slijedi nakon ocijenjene financijske godine;

20.   nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću te Revizorskom sudu Europske unije.

(1) Vidi odluku Parlamenta o „davanju razrješnice u vezi s izvršenjem općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2011., dio III. – Komisija i izvršne agencije”,(SL L 308, 16.11.2013, str. 27.).
(2) SL C 373, 20.12.2013, str.1.
(3) Vidi „Nacrt općeg proračuna Europske komisije za financijsku godinu 2014.: radni dokument Dio I ‒ Programske izjave o operativnim izdacima“, COM(2013)0450 , lipanj 2013.


Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EZ-a i republika Kostarike, El Salvadora, Gvatemale, Hondurasa, Nikaragve i Paname, uz izuzetak njegovog članka 49. stavka 3. ***
PDF 196k   DOC 36k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju u ime Europske unije Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica s jedne strane i republika Kostarike, El Salvadora, Gvatemale, Hondurasa, Nikaragve i Paname s druge strane, uz izuzetak njegovog članka 49. stavka 3. (12399/2013 – C7-0425/2013 – 2012/0219A(NLE)) (Suglasnost)
P7_TA(2014)0135 A7-0463/2013

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (12399/2013),

–   uzimajući u obzir Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica s jedne strane i republika Kostarike, El Salvadora, Gvatemale, Hondurasa, Nikaragve i Paname s druge strane (13368/2012),

–   uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 209. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0425/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A7-0463/2013 ),

1.   daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i republika Kostarike, El Salvadora, Gvatemale, Hondurasa, Nikaragva i Paname.


Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između EZ-a i republika Kostarike, El Salvadora, Gvatemale, Hondurasa, Nikaragve i Paname, u vezi s njegovim člankom 49. stavkom 3. ***
PDF 197k   DOC 37k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma u ime Europske unije o političkom dijalogu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i republika Kostarike, El Salvadora, Gvatemale, Hondurasa, Nikaragve i Paname, s druge strane, u vezi s njegovim člankom 49. stavkom 3. (12400/2013 – C7-0426/2013 – 2012/0219B(NLE)) (Suglasnost)
P7_TA(2014)0136 A7-0119/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (12400/2013),

–   uzimajući u obzir Sporazum o političkom dijalogu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica s jedne strane i Republike Kostarike, Republike El Salvadora, Republike Gvatemale, Republike Hondurasa, Republike Nikaragve i Republike Paname s druge strane (13368/2012),

–   uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 79. stavkom 3. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0426/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0119/2014 ),

1.   daje suglasnost za sklapanje Sporazuma;

2.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Kostarike, Republike El Salvadora, Republike Gvatemale, Republike Hondurasa, Republike Nikaragve i Republike Paname.


Smjernice za politike zapošljavanja država članica *
PDF 189k   DOC 34k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o smjernicama za politike zapošljavanja država članica (COM(2013)0803 – C7-0417/2013 – 2013/0392(NLE)) (Savjetovanje)
P7_TA(2014)0137 A7-0470/2013

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0803 ),

–   uzimajući u obzir članak 148. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0417/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 55. i članak 46. stavak 1. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0470/2013 ),

1.   prihvaća prijedlog Komisije;

2.   poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.   traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.


Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost *
PDF 365k   DOC 58k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost s obzirom na standardnu prijavu PDV-a (COM(2013)0721 – C7-0394/2013 – 2013/0343(CNS) ) (Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)
P7_TA(2014)0138 A7-0090/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2013)0721 ),

–   uzimajući u obzir članak 113. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0394/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7‑0090/2014 ),

1.   prihvaća prijedlog Komisije s predloženim izmjenama;

2.   poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

3.   poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

4.   poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

5.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Tekst koji je predložila Komisija   Izmjena
Amandman 1
Prijedlog Direktive
Uvodna izjava 1.
(1)   Direktivom Vijeća 2006/112/EZ12 od poreznih obveznika zahtijeva se podnošenje prijava PDV-a, ali se državama članicama omogućuje fleksibilno određivanje potrebnih informacija. Zbog toga dolazi do neusklađenosti pravila i postupaka kojima se uređuje podnošenje prijava PDV-a u Uniji, sve veće složenosti za poslovne subjekte i obveza PDV-a koje stvaraju prepreke trgovini u Uniji.
(1)   Direktivom Vijeća 2006/112/EZ12 od poreznih obveznika zahtijeva se podnošenje prijava PDV-a, ali se državama članicama omogućuje fleksibilno određivanje potrebnih informacija. Zbog toga dolazi do neusklađenosti pravila i postupaka kojima se uređuje podnošenje prijava PDV-a u Uniji, sve veće složenosti za poslovne subjekte, nepotrebnog administrativnog opterećenja za porezna tijela država članica i za porezne obveznike, rupa u zakonu koje omogućavaju prijevare povezane s PDV-om, obveza PDV-a koje stvaraju prepreke trgovini u Uniji i nepotrebnih troškova za porezna tijela država članica i za porezne obveznike .
_____________
_____________
12. Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.)
12. Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.)
Amandman 2
Prijedlog Direktive
Uvodna izjava 2.
(2)   Kako bi se smanjilo opterećenje za poslovne subjekte i unaprijedilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta, treba uvesti standardnu prijavu PDV-a za sve poslovne subjekte koji trguju u Uniji. Primjena standardiziranih prijava trebala bi olakšati nadzor država članica nad prijavama PDV-a.
(2)   Kako bi se smanjilo opterećenje za poslovne subjekte i unaprijedilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta, treba uvesti standardnu prijavu PDV-a za sve poslovne subjekte koji trguju u Uniji i primjena standardiziranih prijava trebala bi olakšati ubiranje i plaćanje PDV-a i nadzor poreznih vlasti država članica nad prijavama PDV-a. Također bi trebala doprinijeti u smislu da pomogne poslovnim subjektima uskladiti se sa zakonodavstvom o PDV-u čime bi se smanjila stopa pogreške i u konačnici doprinijelo smanjenju ili čak iskorjenjivanju prijevara povezanih s PDV-om i razlika u PDV-u.
Amandman 3
Prijedlog Direktive
Uvodna izjava 3.
(3)   Administrativna opterećenja treba svesti na najmanju mjeru. Stoga bi podatke koji se zahtijevaju u standardnoj prijavi PDV-a trebalo ograničiti na skup obveznih podataka. Štoviše, s obzirom na standardnu prijavu PDV-a i druge prijave, državama članicama ne treba dopustiti da zahtijevaju druge podatke osim onih propisanih u poglavlju 5. glave XI. Direktive.
(3)   Administrativna opterećenja treba svesti na najmanju mjeru. Stoga bi podatke koji se zahtijevaju u standardnoj prijavi PDV-a trebalo ograničiti na skup obveznih podataka. Štoviše, s obzirom na standardnu prijavu PDV-a i druge prijave, državama članicama ne treba dopustiti da zahtijevaju druge podatke osim onih propisanih u poglavlju 5. glave XI. Direktive. Standardna prijava PDV-a u potpunosti će ispuniti svoj potencijal ako države članice u cijelosti i pravovremeno prenesu ovu Direktivu u svoje nacionalne zakone i druge propise ne odstupajući od njezina područja primjene.
Amandman 4
Prijedlog Direktive
Uvodna izjava 9.a (nova)
(9a)   Porezne vlasti država članica trebale bi staviti na raspolaganje svojim službenicima i poreznim obveznicima internetske tutorijale o pravilnom elektroničkom podnošenju kako bi se osiguralo da se podnošenje standardiziranih prijava PDV-a provodi na primjeren i siguran način.
Amandman 5
Prijedlog Direktive
Uvodna izjava 14.a (nova)
(14a)   Kako bi se dodatno smanjilo opterećenje za poslovne subjekte i unaprijedilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta zahtjevi za informacijama u standardnoj prijavi PDV-a trebali bi postati u potpunosti ujednačeni u svim državama članicama, te bi Komisija trebala unutar pet godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive ocijeniti provedbu ove Direktive s obzirom na to gledište te iznijeti odgovarajuće prijedloge.
Amandman 6
Prijedlog Direktive
Članak 2. – stavak 2.a (novi)
2a.   Do ...* [SL molimo umetnuti datum: pet godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive] Komisija preispituje prikladnost ove Direktive s ciljem daljnjeg smanjenja opterećenja za poslovne subjekte i unapređenja funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Rezultati preispitivanja priopćavaju se Europskom parlamentu i Vijeću uz, ako je potrebno, odgovarajuće zakonodavne prijedloge.
Amandman 7
Prijedlog Direktive
Članak 3.
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. U roku od tri mjeseca nakon objave dostupna je u pročišćenom obliku zajedno s Direktivom koju izmjenjuje.

Izmjena Odluke 2009/831/EZ u pogledu razdoblja njezine primjene *
PDF 189k   DOC 34k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o izmjeni Odluke 2009/831/EZ u pogledu razdoblja njezine primjene (COM(2013)0930 – C7-0022/2014 – 2013/0446(CNS) ) (Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)
P7_TA(2014)0139 A7-0113/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2013)0930 ),

–   uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0022/2014 ),

–   uzimajući u obzir članak 55. i članak 46. stavak 1. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A7-0113/2014 ),

1.   prihvaća prijedlog Komisije;

2.   poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.   traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.


Izmjena Odluke 2004/162/EZ u pogledu njezine primjene na Mayotte od 1. siječnja 2014. *
PDF 189k   DOC 34k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o izmjeni Odluke 2004/162/EZ u pogledu njezine primjene na Mayotte od 1. siječnja 2014. (COM(2014)0024 – C7-0031/2014 – 2014/0010(CNS) ) (Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)
P7_TA(2014)0140 A7-0144/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2014)0024 ),

–   uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7‑0031/2014 ),

–   uzimajući u obzir članak 55. i članak 46. stavak 1. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A7-0144/2014 ),

1.   prihvaća prijedlog Komisije;

2.   poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.   traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.


Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EZ-a i Indonezije, s iznimkom pitanja koja se odnose na ponovni prihvat
PDF 246k   DOC 94k
Rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane, s iznimkom pitanja koja se odnose na ponovni prihvat (11250/2013 – C7-0351/2013 – 2013/0120A(NLE))
P7_TA(2014)0141 A7-0093/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (11250/2013),

–   uzimajući u obzir nacrt Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane (14032/2009),

–   uzimajući u obzir Sporazum o suradnji od 7. ožujka 1980. između Europske ekonomske zajednice i Indonezije, Malezije, Filipina, Singapura i Tajlanda – država članica Udruženja zemalja Jugoistočne Azije(1) (ASEAN) – i naknadnih protokola o pridruživanju,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. rujna 2002. o Komunikaciji Komisije o Europi i Aziji: strateški okvir za ojačano partnerstvo(2) ,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. lipnja 2003. o situaciji u Indoneziji, posebno u pokrajini Aceh(3) ,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. studenog 2003. o Acehu(4) ,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. siječnja 2005. o nedavnoj katastrofi uzrokovanoj tsunamijem u Indijskom oceanu(5) ,

–   uzimajući u obzir pregovore o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane, koje je odobrilo Vijeće 25. studenog 2004., zaključilo u lipnju 2007. i potpisalo 9. studenog 2009.,

–   uzimajući u obzir Sporazum između Europske unije i vlade Republike Indonezije o određenim aspektima zračnog prometa, koji je potpisan 29. lipnja 2011.(6) ,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. srpnja 2011. o Indoneziji, uključujući i napade na manjine(7) ,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 2. veljače 2012. o vanjskoj politici EU-a prema državama skupine BRICS i drugim silama u nastanku: ciljevi i strategije(8) ,

–   uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2012/308/ZVSP od 26. travnja 2012. o pristupanju Europske unije Ugovoru o prijateljstvu i suradnji u jugoistočnoj Aziji(9) ,

–   uzimajući u obzir misije Europskog parlamenta za promatranje izbora na izborima u Indoneziji 5. travnja 2004. i 20. rujna 2004., u Istočnom Timoru 30. kolovoza 1999., 30. kolovoza 2001., 9. travnja 2007., 30. lipnja 2007. i 7. srpnja 2012. te u pokrajini Aceh 11. prosinca 2006.,

–   uzimajući u obzir Izjavu iz Jakarte o načelima za antikorupcijske agencije od 27. studenog 2012.,

–   uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–   uzimajući u obzir članke 91. i 100., članak 191. stavak 4. te članke 207. i 209. u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za vanjske poslove (A7-0093/2014 ),

A.   budući da će odnosi između Europske unije i Republike Indonezije (u daljnjem tekstu Indonezija) biti uređeni gore spomenutim Okvirnim sporazumom o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji (u daljnjem tekstu „SPSˮ);

B.   budući da je ovo prvi SPS ove vrste između Europske unije i Indonezije i ima za cilj jačanje političke, gospodarske i sektorske suradnje od zajedničkog interesa i daljnje jačanje bilateralne i regionalne suradnje kao odgovor na globalne izazove;

C.   budući da SPS kao ključne elemente sadrži potvrdu vrijednosti izraženih u Povelji Ujedinjenih naroda, Općoj deklaraciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima i drugim međunarodnim ugovorima koji se primjenjuju na obje strane te njihovu obvezu prema načelima demokracije, dobrog upravljanja i vladavine prava, te odredbe o uspostavi ili jačanju suradnje u područjima poput ljudskih prava, trgovine i ulaganja, energetike, turizma, prometa i infrastrukture, očuvanja mora i ribarstva, industrijske politike i malih i srednjih poduzeća (MSP), zaštite podataka i prava intelektualnog vlasništva te suzbijanja širenja oružja za masovno uništenje (OMU), borbe protiv organiziranog kriminaliteta, korupcije, pranja novca, terorizma i financiranja terorizma;

D.   budući da je Indonezija četvrta država svijeta po broju stanovnika, treća demokracija po veličini, država s najvećom muslimanskom većinom s milijunima sljedbenika drugih vjera i heterogeno društvo s više od 240 milijuna stanovnika različitog etničkog, jezičnog i kulturnog podrijetla, od kojih je 40 % mlađe od 25 godina, da je strateški smještena u arhipelagu s više od 17 000 otoka koji se prostiru na području od 5 400 kilometara od istoka prema zapadu i nalaze se u Indijskom i Tihom oceanu;

1.  zahtijeva da Vijeće uzme u obzir sljedeće preporuke:

   (a) pozdravlja SPS kao prvi sporazum te vrste između EU-a i jedne od država ASEAN-a; smatra da je riječ o dokazu brzo rastuće važnosti veza između EU-a i Indonezije i očekuje da će se sporazumom otvoriti novo razdoblje u bilateralnim odnosima, koje se temelji na zajedničkim načelima kao što su demokracija, vladavina prava i ljudska prava, jednakost, međusobno poštovanje i uzajamna korist;
   (b) naglašava da Indonezija nakon 33-godišnje autoritarne vojne vladavine u posljednjih 15 godina prolazi kroz demokratsku, političku, društvenu i gospodarsku transformaciju; napominje da Indonezija prolazi kroz ubrzanu urbanizaciju, ima rastuću srednju klasu (koja broji više od 70 milijuna osoba), obilne prirodne resurse, najveće gospodarstvo u jugoistočnoj Aziji (BDP je u zadnje dvije godine rastao za više od 6 %), a više od polovice svjetske trgovine prolazi njezinim sjevernim morskim granicama te je ona sve prisutnija na diplomatskom polju u regionalnim i svjetskim forumima, kao što su UN, WTO IOC (Povjerenstvo za Indijski ocean), G20 te ASEAN, čiji je Indonezija osnivač i najveći član te prepoznaje važnu ulogu Indonezije u široj regiji;
   (c) pohvaljuje napredak koji je Indonezija postigla u razvijanju demokratskog upravljanja i obvezi koju je prema demokraciji pokazalo njezino pluralističko društvo, što je vidljivo u slobodnim i poštenim izborima, slobodi medija, aktivizmu civilnog društva, gospodarskoj otpornosti i smanjenju siromaštva, obrazovanju te drugim pokazateljima milenijskih razvojnih ciljeva, u građenju dobrih odnosa sa susjedima i u zalaganju za demokraciju i ljudska prava; napominje međutim da postoje ozbiljni izazovi za vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava, prije svega u vezi s osiguravanjem pozivanja na odgovornost kršitelja ljudskih prava, što uključuje i vojsku, te kršitelja manjinskih prava, kao što su prava pripadnika vjerskih, etničkih i rodnih skupina te skupine LGBTI, kao i izazovi povezani s borbom protiv korupcije; ističe da se ti izazovi mogu rješavati u sklopu međunarodne suradnje, prije svega u okviru SPS-a;
   (d) ističe brzo rastuće veze između EU-a i Indonezije u trgovini i drugim gospodarskim područjima imajući u vidu poslovne mogućnosti koje pruža gospodarstvo koje privlači sve veće razine inozemnog i domaćeg ulaganja; predlaže da bi se bolja infrastruktura i povezanost te regulatorni okvir trebali postići putem suradnje u okviru odredbi SPS-a povezanih s trgovinom i ulaganjima, oporezivanjem i carinama, dijalogom o gospodarskoj politici, okolišem, industrijskom politikom i MSP-ima te prometom kako bi se oslobodio puni gospodarski potencijal Indonezije i promicao održivi rast, stvaranje radnih mjesta i smanjenje siromaštva, i u državama članicama EU-a i u Indoneziji;
   (e) naglašava da je cilj SPS-a daljnje jačanje odnosa između EU-a i Indonezije, uz već postojeće mehanizme suradnje i radi suradnje u rješavanju globalnih izazova, na temelju zajedničkih načela jednakosti, međusobnog poštovanja, međusobne koristi, demokracije, aktivnog sudjelovanja civilnog društva, vladavine prava, dobrog upravljanja i ljudskih prava, pomoću razvoja političke i gospodarske suradnje u pitanjima trgovine, ulaganja, industrijske politike i MSP-a, okoliša, klimatskih promjena, energije, znanosti i tehnologije, prava intelektualnog vlasništva, turizma, obrazovanja i kulture te migracije, kao i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, krijumčarenja droge, korupcije, organiziranog kriminala i trgovanja ljudima;
   (f) vjeruje da bi se odnos između Indonezije i EU-a trebao prepoznati kao strateški te da bi se trebali održavati redoviti sastanci na vrhu u cilju pregleda bilateralnih i globalnih razvoja događaja; preporučuje da se posjeti Indoneziji na visokoj razini održavaju redovito, prije svega posjeti predsjednika Europske komisije, visokog predstavnika/potpredsjednika Komisije i zastupnika Europskog parlamenta te da bi izdavanje viza i pristup međunarodnih organizacija civilnog društva trebalo zajednički olakšati na takav način da se omogući intenziviranje međuljudskih kontakata i razmjena organizacija civilnog društva; pozdravlja u tom smislu uspostavu zajedničkog odbora, u skladu s člankom 41. SPS-a, koji bi se trebao sastajati najmanje svake dvije godine naizmjence u Indoneziji i Bruxellesu;
   (g) potiče EU i Indoneziju da u potpunosti iskoriste SPS kako bi postigli dugoročne geostrateške koristi u suočavanju s globalnim sigurnosnim izazovima na bilateralnim, regionalnim i svjetskim multilateralnim forumima, kao što su borba protiv klimatskih promjena i širenja OMU-a, borba protiv terorizma, korupcije, organiziranog kriminaliteta, krijumčarenja droge, pranja novca i financiranja terorista, suradnja na području zaštite podataka, te nastavak suradnje na drugim područjima koja nisu izričito obuhvaćena SPS-om, kao što su pripravnost i odgovor na katastrofe, rješavanje sukoba, malo i lako oružje i sigurnost na moru, uključujući piratstvo;
   (h) pozdravlja činjenicu da je Indonezija 2005. ratificirala Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i nedavne ratifikacije raznih instrumenata Ujedinjenih naroda povezanih s radnicima migrantima, osobama s invaliditetom, djecom u oružanim sukobima i prodajom djece, dječjom prostitucijom i dječjom pornografijom; očekuje nužne institucionalne i pravne reforme kako bi se postigla usklađenost s tim instrumentima;
   (i) iznimno cijeni mirovni sporazum i gospodarski razvoj postignut u Acehu u posljednjih osam godina te se nada daljnjem napretku prema izdizanju pokrajine i njezinog stanovništva iz siromaštva;
   (j) pohvaljuje napore indonezijskih vlasti u suzbijanju korupcije, uključujući rad Komisije za iskorjenjivanje korupcije; no zabrinut je što je korupcija i dalje ozbiljan problem i velika zapreka razvoju, unatoč tome što je Indonezija 2006. ratificirala Konvenciju UN-a protiv korupcije te stoga traži daljnje mjere u okviru članka 35. SPS-a radi razmjene najboljih praksi u borbi protiv korupcije, uključujući i povrat imovine skrivene u državama članicama EU-a ili u bilo kojoj drugoj jurisdikciji, kao i u suzbijanju gospodarskog i financijskog kriminala;
   (k) potiče države članice EU-a da prošire međusobnu pravnu pomoć s Indonezijom u borbi protiv korupcije i da surađuju s Indonezijom u odbijanju davanja utočišta subjektima koji sudjeluju u korupcijskim radnjama i kršenju ljudskih prava;
   (l) primjećuje važnost indonezijskog Zakona br. 34/2004. i ministarske uredbe br. 22 iz 2009. u kojima se određuje da sva vojna poduzeća i gospodarske aktivnosti obvezno preuzima Vlada Indonezije; ističe ključni učinak pridržavanja tog zakona i te uredbe za demokratsku odgovornost u suzbijanju korupcije i zaštiti ljudskih prava;
   (m) pohvaljuje Indoneziju za ulogu koju je imala u vođenju procesa Foruma za ljudska prava iz Balija na regionalnoj razini; no zabrinut je zbog nedosljednosti zakona 8/1985 i novog Zakona o masovnim organizacijama 17/2013 (kojim se ukida Zakon o udruženjima 8/1985) o civilnim organizacijama („zakon Ormasˮ) koji, unatoč tome što je navodno namijenjen osiguravanju tolerancije i sprečavanju nasilja protiv društvenih skupina, ako se ne promijeni u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava, predstavlja rizik nametanja nepotrebnih i katkad teških upravnih, pravnih i financijskih ograničenja na aktivnosti nevladinih organizacija, čime se znatno smanjuju sposobnosti djelovanja civilnog društva u Indoneziji i ograničavaju slobode udruživanja, izražavanja i okupljanja te slobode mišljenja, savjesti i vjere; smatra u tom smislu da je godišnji dijalog između EU-a i Indonezije o ljudskim pravima odgovarajuća platforma za rješavanje takvih pitanja;
   (n) ističe da i nacionalna i inozemna poduzeća koja posluju u Indoneziji trebaju razvijati svoje aktivnosti u skladu s načelima društvene odgovornosti poduzeća; pozdravlja uredbu Vlade br. GR 47/2012 o društvenoj i ekološkoj odgovornosti društava s ograničenom odgovornošću, koja se općenito primjenjuje na indonezijska poduzeća i omogućava poticaje i sankcije; naglašava međutim potrebu za izgradnju kapaciteta radi provedbe Glavnih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; poziva EU da u okviru SPS-a pruži neophodnu tehničku pomoć i Indoneziju da razvije svoj nacionalni plan provedbe Glavnih načela UN-a; pohvaljuje Indoneziju za domaćinstvo međunarodnog sastanka pod vodstvom njezine Komisije za uklanjanje korupcije, zajedno s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj i Uredom Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal, na temu načela za agencije za borbu protiv korupcije, koji je održan u studenom 2012.;
   (o) sa žaljenjem primjećuje da je sve jači naglasak na islamska učenja u javnom obrazovanju kojim se ugrožava vjerski, etnički i kulturni pluralizam i raznolikost, koji su ugrađeni u moto Indonezije „Bhineka Tunggal Ikaˮ („Zajedništvo u raznolikostiˮ), te raširena percepcija manjka političke odlučnosti vlasti pri rješavanju problema vjerskog ekstremizma, viđeni kao doprinos porastu sektaškog nasilja i diskriminacije osoba koje pripadaju vjerskim i etničkim manjinama; i dalje je zabrinut zbog činova diskriminacije, uznemiravanja ili nasilja počinjenima nad osobama koje pripadaju etničkim manjinama, ženama i pripadnicima skupine LGBTI, a koji se ponekad odvijaju u okviru različitih pravila i uredbi koje se odnose na pornografiju, svetogrđe ili aktivnosti vjerskih manjina;
   (p) izražava zabrinutost zbog nasilja koje se vrši nad vjerskim manjinama, a koje se odražava u napadima na ahmedije i šijite i u zatvaranjima crkava u nekim dijelovima države, te zbog diskriminacijskih uredbi i državnih praksi prema osobama koje ne pripadaju ni jednoj od šest priznatih religija u smislu prijavljivanja brakova i rođenja ili izdavanja osobnih iskaznica; snažno potiče indonezijske vlasti da osiguraju praktičnu primjenu vjerskih sloboda predviđenih Ustavom te da nastave promicati vjersku toleranciju; u tom smislu smatra da je godišnji dijalog između EU-a i Indonezije o ljudskim pravima, kao i članak 39. SPS-a o modernizaciji države i javne uprave, odgovarajuća platforma za rješavanje tih pitanja;
   (q) podsjeća da je ukidanje smrtne kazne ključni cilj politike Unije o ljudskim pravima; poziva indonezijske vlasti da razmotre ukidanje smrtne kazne ili barem proglašavanje moratorija na njezinu primjenu; smatra u tom smislu da je godišnji dijalog između EU-a i Indonezije o ljudskim pravima odgovarajuća platforma za rješavanje takvih pitanja; k tomu snažno potiče EU da u bližoj suradnji s indonezijskim civilnim društvom promiče ljudska prava, vladavinu prava i borbu protiv korupcije te da se zalaže za ukidanje smrtne kazne;
   (r) i dalje je ozbiljno zabrinut zbog mučenja i drugih kršenja ljudskih prava nad civilnim stanovništvom Papue i Zapadne Papue, gdje je prema procjenama u posljednjih 50 godina ubijeno više od stotinu tisuća ljudi; pozdravlja nedavnu najavu guvernera Papue da će se Papua prvi put nakon mnogo godina otvoriti stranim novinarima i nevladinim organizacijama; poziva EU da pruži pomoć indonezijskim vlastima, kao što je prethodno učinjeno u slučaju Aceha, u razvoju sveobuhvatnog pristupa za poboljšanje stanja u Papui; i dalje je zabrinut zbog sukoba između sigurnosnih snaga i skupina koje se zalažu za neovisnost, te zbog uznemirujućih izvještaja o kršenju ljudskih prava koja se pripisuju sigurnosnim snagama, te zbog izostanka napretka u obrazovanju, zdravstvu i mogućnostima zapošljavanja te mogućnostima korištenja slobode izražavanja i okupljanja, što je ključno za Papuance, uz zaštitu okoliša, prirodnih resursa i njihova kulturnog identiteta; potiče indonezijske vlasti da daju slobodan pristup nezavisnim promatračima EU-a u to područje;
   (s) pohvaljuje indonezijsku vladu za napore u omogućavanju UNHCR-u da djeluje u zemlji i da pomaže u postupanju s tražiteljima azila i izbjeglicama; primjećuje važnost javnog političkog diskursa radi širenja potpore društva tražiteljima azila i izbjeglicama; k tomu predlaže Indoneziji i EU-u da u potpunosti provode članak 34. SPS-a radi suradnje na migracijskim pitanjima, uključujući legalnu i nelegalnu migraciju, krijumčarenje i trgovanje ljudima;
   (t) snažno potiče EU i Indoneziju da blisko surađuju u okviru članka 4. SPS-a o pravnoj suradnji kako bi Indonezija dovršila ratifikaciju Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. te Rimskog statuta o Međunarodnom kaznenom sudu;
   (u) pozdravlja nastavak dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Indonezije, koji je uspostavljen 2010., te potiče veće sudjelovanje i doprinos civilnog društva u tom dijalogu i u provedbi nacionalnog plana za djelovanje na području ljudskih prava;
   (v) pozdravlja uredbe iz 2006., 2008. i 2010. kojima se zabranjuje genitalno sakaćenje žena; prepoznaje napore indonezijskih vlasti, uključujući ratifikaciju Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije protiv žena, Konvencije UN-a o pravima djeteta, kao i rad nacionalne komisije za nasilje nad ženama (Komnas Perempuan) te lokalnog civilnog društva u širenju informacija o opasnostima genitalnog sakaćenja žena; primjećuje da se, unatoč tim naporima i donošenju rezolucije UN-a o zabrani genitalnog sakaćenja žena, ta tradicija i dalje prakticira u nekim dijelovima Indonezije; preporučuje u tom smislu da EU i Indonezija blisko surađuju u okviru članka 31. SPS-a o zdravlju i da se posluže dijalogom o ljudskim pravima radi razmjene najboljih praksi u cilju iskorjenjivanja genitalnog sakaćenja i smanjivanja zdravstvenih rizika za mlade djevojke i žene koje takvi postupci donose; poziva Indoneziju da podvostruči napore u uklanjanju ovog ozbiljnog oblika nasilja na temelju spola nad djevojčicama i ženama, koje je ujedno i teško kršenje njihovih ljudskih prava;
   (w) pohvaljuje napredak Indonezije u svojem nacionalnom planu uklanjanja najgorih oblika dječjeg rada i u svojem pravnom okviru za suzbijanje iskorištavanja djece;
   (x) prepoznaje važnu ulogu radničkih pokreta u dijalozima i pregovorima s vladom i drugim zainteresiranim stranama radi promicanja radnih uvjeta i prava socijalne zaštite u Indoneziji; preporučuje da bi se željena suradnja u okviru odredbi SPS-a o zaštiti ljudskih prava i nediskriminaciji trebala baviti pitanjima povezanima s jednakošću spolova na radnom mjestu i rješavanjem razlike u plaćama na temelju spola; posebno naglašava važnost posebnih radnji radi osiguravanja sveobuhvatnog provođenja međunarodnih temeljnih standarda o radu s obzirom na to da se radnice još uvijek iskorištava i diskriminira pretjeranim radom, premalim plaćama i zlostavljanjima od uprave;
   (y) naglašava da se izvoz iz EU-a u Indoneziju udvostručio u posljednjih šest godina dosegavši vrijednost od 9,6 milijardi EUR u 2012.; primjećuje da je bilateralna trgovina iznosila samo 25 milijardi EUR, što Indoneziju čini 29. trgovinskim partnerom EU-a u svijetu i tek četvrtim u regiji, iako Indonezija predstavlja 40 % BDP-a i stanovništva ASEAN-a; napominje međutim da se ulaganje EU-a u Indoneziju snažno razvija, te je drugo po redu nakon Singapura u smislu izravnog ulaganja te da je 1 000 poduzeća iz EU-a uložilo više od 1 000 milijardi EUR i zaposlilo 1,1 milijun Indonežana;
   (z) poziva EU i Indoneziju da razmotre početak pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini, uz suradnju na koju se poziva u okviru SPS-a, radi postupnog uklanjanja velikih trgovinskih ograničenja, uključujući jačanje konzultacija o poštovanju pravila WTO-a, promicanje korištenja međunarodnih standarda o tehničkim ograničenjima u trgovini, poboljšanje zaštite prava intelektualnog vlasništva, povećanje transparentnosti trgovinskih uredbi, razvoj carinske suradnje i promicanje nediskriminirajućeg investicijskog režima, čime bi se povećala trgovina robom, ulaganja, usluge i javna nabava;
   (aa) pohvaljuje Indoneziju za napore u partnerskom radu s EU-om radi uklanjanja trgovine ilegalnim drvom i drvnim proizvodima; primjećuje potpisivanje dobrovoljnog partnerskog sporazuma o provedbi zakona, upravljanju i trgovini u području šumarstva (FLEGT − VPA) između EU-a i Indonezije u rujnu 2013.; primjećuje da je izvoz drvnih proizvoda Indonezije u EU u prvom tromjesečju 2013. porastao za 114 %; sa zadovoljstvom očekuje izdavanje dozvola FLEGT, koje potvrđuju legalnost drva i drvnih proizvoda, za uvoz drva i drvnih proizvoda Indonezije u EU nakon što obje strane procijene da je indonezijski sustav osiguravanja legalnosti drva (TLAS) dovoljno snažan; te očekuje da će se redovitim zajedničkim procjenama istraživati sposobnost relevantnih aktera za provedbu FLEGT-VPA;
   (ab) prepoznaje ključnu ulogu Indonezije i EU-a u borbi protiv klimatskih promjena zbog njihove geopolitičke i gospodarske važnosti, veličine teritorija i broja stanovnika te pozdravlja sve veću ulogu Indonezije u međunarodnim pregovorima na temu klimatskih promjena; hvali ambiciozan plan Indonezije, najavljen 2009., o smanjenju rasta emisija te njezin poziv za međunarodnu potporu kako bi se postigla još veća smanjenja u toj zemlji; primjećuje da su krčenje šuma i promjena u korištenju zemljišta glavni uzročnici emisija stakleničkih plinova u Indoneziji, ali će rastući energetski sektor preuzeti tu ulogu šumarstva do 2027. godine; stoga poziva strane SPS-a da odmah uspostave institucionalizirani mehanizam bilateralne suradnje sukladno članku 23. SPS-a o energiji, koji bi mogao biti izgrađen na primjeru Jedinice za klimatske promjene Ujedinjene Kraljevine (UKCCU) u Indoneziji uspostavljene 2011., kako bi se diversificirala opskrba energijom razvojem novih i obnovljivih oblika energije i njihova infrastruktura prijenosa radi povezivanja obnovljive energije s centrima potražnje i radi postizanja racionalne upotrebe energije kako bi se suzbile klimatske promjene i promicao održivi rast;
   (ac) izražava ozbiljnu zabrinutost zbog učinaka rastuće potražnje za palminim uljem na krčenje šuma u Indoneziji, koja je najveći svjetski proizvođač i potrošač palminog ulja; pozdravlja moratorij na krčenje novih šuma koji je vlada uvela 2011., ali traži da se poduzmu mjere za zatvaranje raznih rupa u zakonu koje su dosad uvelike smanjile njegov učinak;
   (ad) pozdravlja sporazum o zračnom prometu između EU-a i Indonezije iz 2011., u kojem se uklanjaju nacionalna ograničenja u bilateralnim zračnim uslugama te se ostvaruje korak naprijed u jačanju svekolike suradnje između EU-a i Indonezije; preporučuje poduzimanje daljnjih koraka u okviru članka 34. SPS-a o prometu, posebno uspostavu bliskog dijaloga na području pomorskog i kopnenog prometa radi jačanja infrastrukture u indonezijskom arhipelagu te radi potpune provedbe međunarodnih standarda sigurnosti prometa i sprečavanja onečišćenja uzrokovanih prometom;
   (ae) izražava uznemirenost zbog stalnog ponavljanja šumskih požara za koje se uglavnom okrivljuju plantaže palminog ulja, poduzeća za sječu i poljoprivrednici koji na taj način krče zemlju za sađenje, ali se time prouzročuje dodatno globalno zatopljivanje, zbog čega se Indonezija ubraja među zemlje s najvećom emisijom stakleničkih plinova; pozdravlja obećanje indonezijske vlade da ratificira sporazum ASEAN-a o prekograničnoj izmaglici do početka sljedeće godine i potiče vlasti da hitno poduzmu učinkovitije preventivne mjere;
   (af) primjećuje da je turizam jedan od vodećih sektora indonezijskog gospodarstva; naglašava u tom smislu da članak 17. SPS-a daje odličnu mogućnost razmjene informacija i uspostavu najboljih praksi za maksimalno iskorištavanje indonezijskog potencijala prirodnog i kulturnog nasljeđa i ublažavanje negativnog učinka, kao što je onečišćenje ili oštećivanje morskog ekosustava, kako bi se razvili modeli održivog turizma i povećao pozitivan doprinos turizma poštujući interese lokalnih zajednica;
   (ag) primjećuje da su međuljudske razmjene između Indonezije i EU-a provođene preko programa Erasmus Mundus II, u sklopu kojeg je dodijeljeno 200 stipendija u razdoblju između 2008. i 2010.; potvrđuje da Europska komisija predviđa da će radionice i seminari povećati razumijevanje i znanja indonezijskih MSP-a o međunarodnim standardima i kvalitativnim uvjetima; traži međutim daljnje povećanje razmjena studenata i akademskog osoblja i uspostavu redovitih programa osposobljavanja u okviru članka 25. SPS-a o kulturi i obrazovanju, te razmjenu najboljih praksi i znanja na području turizma, poduzetništva i jezika; osim toga u tom smislu poziva Indoneziju i EU da razmotre otvaranje pregovora o mjerama pojednostavnjenja viznog režima kako bi se olakšale međuljudske razmjene;
   (ah) napominje da je EU između 2007. i 2013. Indoneziji pružio otprilike 400 milijuna EUR razvojne pomoći; prepoznaje da Indonezija od 2014. više neće moći sudjelovati u višegodišnjim indikativnim programima nakon što je ostvarila status zemlje nižeg srednjeg prihoda, ali će se i dalje moći koristiti Općim sustavom povlastica EU-a; potiče stoga Indoneziju da nastavi provoditi politike koje su imale prioritet i prethodno primale sredstva iz višegodišnjih indikativnih programa, kao što su obrazovanje, trgovina i ulaganja, provođenje zakona i pravosuđe, opća izgradnja kapaciteta i klimatske promjene; smatra da će bilateralna suradnja u okviru SPS-a uz financiranje Europske investicijske banke, kao i svi budući sporazumi o gospodarskom partnerstvu, imati važnu ulogu u ostvarivanju tih prioriteta u Indoneziji;
   (ai) predlaže da Indonezija i EU utvrde područja suradnje u okviru odredbi SPS-a kako bi se bolje provodio veliki gospodarski plan Indonezije (MP3EI) i bolje upravljalo njime, razmjenom znanja i najbolje prakse za javno-privatna partnerstva i, kao dio obveza Indonezije i nekih država članica EU-a u sklopu G20, blisko surađivalo u suzbijanju prijenosa dobiti i izbjegavanja poreza te na uspostavi automatske razmjene poreznih informacija;
   (aj) potiče EU da u okviru SPS-a podrži napore Indonezije u modernizaciji javne uprave, prije svega u izgradnji kapaciteta za izradu i provedbu politika te u jačanju institucija pravosuđa i provođenja zakona;
   (ak) poziva na suradnju EU-a i Indonezije u provedbi Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) i na održivo očuvanje i upravljanje prirodnim resursima i biološkom raznolikosti, prije svega šumskim, morskim i ribolovnim resursima; izražava zabrinutost zbog povećanja krčenja šuma u privatnom sektoru za plantaže palminog ulja i gume na štetu monokultura;
   (al) pozdravlja činjenicu da je Indonezija ratificirala Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora te poziva EU da pruži pomoć u institucionalnim i drugim reformama potrebnima za usklađivanje s tom konvencijom i za jačanje pomorske sigurnosti u regiji;
   (am) pozdravlja SPS koji je dokaz rastuće važnosti veza između EU-a i Indonezije i otvara novo razdoblje u bilateralnim odnosima jačanjem političke, gospodarske i sektorske suradnje u širokom rasponu područja politika, pojednostavnjenjem tokova trgovine i ulaganja i međuljudskih razmjena, pa i u kontekstu inicijativa EU-a i ASEAN-a, te jačanjem suradnje između Indonezije i EU-a u odgovaranju na globalne izazove, uz već postojeću suradnju u kontekstu drugih međunarodnih organizacija u kojima i EU i Indonezija imaju sve važniju ulogu; naglašava da bilateralna i multilateralna suradnja može potaknuti rješavanje sukoba na regionalnoj i globalnoj razini te poboljšati učinkovitost u povratu imovine i borbi protiv terorizma, piratstva, pranja novca i poreznih oaza; stoga pozdravlja činjenicu da su sve države članice ratificirale SPS, koji je potpisan davne 2009. godine;

2.   nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 144, 10.6.1980., str. 2.
(2) SL C 272 E, 13.11.2003., str. 476.
(3) SL C 68 E, 18.3.2004., str. 617.
(4) SL C 87 E, 7.4.2004., str. 528.
(5) SL C 247 E, 6.10.2005., str. 147.
(6) SL L 264, 8.10.2011., str. 2.
(7) SL C 33 E, 5.2.2013., str. 201.
(8) SL C 239 E, 20.8.2013., str. 1.
(9) SL L 154, 15.6.2012., str. 1.


Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i Indonezije, s iznimkom pitanja koja se odnose na ponovni prihvat ***
PDF 194k   DOC 35k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane, s iznimkom pitanja koja se odnose na ponovni prihvat (11250/2013 – C7-0351/2013 – 2013/0120A(NLE)) (Suglasnost)
P7_TA(2014)0142 A7-0134/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (11250/2013),

–   uzimajući u obzir nacrt Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane (14032/2009),

–   uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 91., člankom 100., člankom 191. stavkom 4., člankom 207. i člankom 209., u vezi s člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0351/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjska pitanja (A7-0134/2014 ),

1.   daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Indonezije.


Okvirni sporazum o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između EZ-a i Indonezije, u vezi s pitanjima koja se odnose na ponovni prihvat ***
PDF 194k   DOC 35k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane, u vezi s pitanjima koja se odnose na ponovni prihvat (11313/2013 – C7-0356/2013 – 2013/0120B(NLE)) (Suglasnost)
P7_TA(2014)0143 A7-0115/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (11313/2013),

–   uzimajući u obzir nacrt Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane (14032/2009),

–   uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 79. stavkom 3. u vezi s člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0356/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A7-0115/2014 ),

1.   daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Indonezije.


Sporazum između EU-a i Republike Turske o ponovnom prihvatu osoba koje borave bez dozvole ***
PDF 193k   DOC 34k
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o potpisivanju Sporazuma između Europske unije i Republike Turske o ponovnom prihvatu osoba koje borave bez dozvole (10697/2012 – C7-0029/2014 – 2012/0122(NLE)) (Suglasnost)
P7_TA(2014)0144 A7-0097/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (10697/2012),

–   uzimajući u obzir nacrt Sporazuma između Europske unije i Republike Turske o ponovnom prihvatu osoba koje borave bez dozvole (10693/2012),

–   uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 79. stavkom 3. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a)(v) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7‑0029/2014 ),

–   uzimajući u obzir članak 81. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A7‑0097/2014 ),

1.   daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

2.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Turske.


Preporuka za odlukeu - Produženje valjanosti članka 147. Poslovnika Parlamenta do kraja osmog parlamentarnog saziva
PDF 206k   DOC 52k
Odluka Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o produženju valjanosti članka 147. Poslovnika Parlamenta do kraja osmog parlamentarnog saziva (2014/2585(RSO) )
P7_TA(2014)0145 B7-0186/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir članak 342. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir Uredbu Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici(1) , kako je zadnji put izmijenjena Uredbom Vijeća (EU) br. 517/2013(2) ,

–   uzimajući u obzir Kodeks o višejezičnosti koji je Predsjedništvo donijelo 17. studenog 2008.,

–   uzimajući u obzir svoju odluku od 11. ožujka 2009. o produženju uporabe članka 147. do kraja sadašnjeg parlamentarnog saziva(3) te kasnije odluke Predsjedništva o produženju odstupanja od članka 146. do kraja ovog saziva,

–   uzimajući u obzir članak 147. stavak 4. Poslovnika,

A.   budući da se u skladu s člankom 146. svi dokumenti Parlamenta moraju sastavljati na službenim jezicima, i svi zastupnici imaju pravo u Parlamentu govoriti na službenom jeziku po svom izboru, s usmenim prevođenjem na druge službene jezike;

B.   budući da su na temelju članka 147. do kraja sedmog parlamentarnog saziva dopuštena odstupanja od članka 146., u mjeri u kojoj i ako, unatoč primjerenim mjerama predostrožnosti, nema na raspolaganju dovoljan broj lingvista potrebnih za jedan od službenih jezika; budući da Predsjedništvo za svaki službeni jezik, za koji se smatra da je potrebno odstupanje, na prijedlog glavnog tajnika mora utvrditi jesu li za to ispunjeni uvjeti te svoju odluku revidirati svakih šest mjeseci;

C.   budući da se Uredbom Vijeća (EZ) br. 920/2005(4) predviđa da do početka 2017. za irski jezik važe mjere za privremeno odstupanje za razdoblje od pet godina, koje se može obnoviti;

D.   budući da se unatoč svim primjerenim mjerama predostrožnosti ne očekuje da će kapaciteti za irski i malteški jezik biti takvi da od početka osmog parlamentarnog saziva omogućuju potpunu uslugu usmenog prevođenja na te jezike; budući da za neke druge jezike, iako će biti dovoljno kapaciteta za pokrivanje potreba pri uobičajenim aktivnostima Parlamenta, broj usmenih prevoditelja možda neće biti dovoljan za potpuno pokrivanje svih dodatnih potreba tijekom osmog parlamentarnog saziva kad će dotične države članice predsjedati Vijećem;

E.   budući da se i dalje očekuje da će, unatoč stalnim i neprekidnim međuinstitucionalnim naporima i značajnom napretku, broj kvalificiranih prevoditelja i pravnika lingvista biti tako ograničen u pogledu irskog jezika da se u bliskoj budućnosti neće moći osigurati potpuna jezična pokrivenost za irski jezik u skladu s člankom 146.; budući da se Uredbom Vijeća (EZ) br. 920/2005 ne zahtijeva da zakonodavstvo EU-a doneseno prije 1. siječnja 2007. (pravna stečevina) bude prevedeno na irski jezik; budući da su uslijed mjera odstupanja iz te Uredbe trenutačno samo prijedlozi Komisije za uredbe Europskog parlamenta i Vijeća podneseni na irskom jeziku te, sve dok se takvo stanje nastavi, službe Parlamenta neće moći pripremiti irske inačice drugih vrsta zakonodavnih akata;

F.   budući da možda neće biti moguće osigurati potpunu pokrivenost za hrvatski jezik od početka osmog parlamentarnog saziva, iako se od pristupanja Hrvatske Uniji 1. srpnja 2013. kapaciteti za hrvatski jezik stalno povećavaju;

G.   budući da se člankom 147. stavkom 4. predviđa da na obrazloženu preporuku Predsjedništva Parlament na kraju parlamentarnog razdoblja može odlučiti produžiti valjanost tog članka;

H.   budući da je uslijed svega navedenog Predsjedništvo preporučilo da se valjanost članka 147. produži do kraja osmog parlamentarnog saziva;

1.   odlučuje produžiti valjanost članka 147. Poslovnika Parlamenta do kraja osmog parlamentarnog saziva;

2.   nalaže svojem predsjedniku da ovu preporuku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Komisiji.

(1)SL 17, 6.10.1958., str. 385.
(2)SL L 158, 10.6.2013., str. 1.
(3)SL C 87 E, 1.4.2010., str.186.
(4)Uredba Vijeća (EZ) br. 920/205 od 13. lipnja 2005. kojom se izmjenjuje Uredba br. 1 od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici i Uredba br. 1. od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj zajednici za atomsku energiju te uvođenju mjera za privremeno odstupanje od tih Uredbi (SL L 156, 18.6.2005., str. 3.), kako je produžena Uredbom Vijeća (EU) br. 1257/2010 (SL L 343, 29.12.2010., str. 5.).


Izmjena članka 166. (konačno glasovanje) i članka 195. stavka 3. (glasovanje u odboru) Pravilnika Parlamenta
PDF 260k   DOC 43k
Odluka Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o izmjeni članka 166. Poslovnika Europskog parlamenta o konačnom glasovanju i članka 195. stavka 3. o glasovanju u odboru (2014/2001(REG) )
P7_TA(2014)0146 A7-0035/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog izmjene Poslovnika B7‑0252/2013 ,

–   uzimajući u obzir članke 211. i 212. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7‑0035/2014 ),

1.   odlučuje u Poslovnik unijeti niže navedene izmjene;

2.   podsjeća da te izmjene stupaju na snagu prvoga dana sljedeće sjednice;

3.   nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

Tekst na snazi   Izmjena
Amandman 3
Poslovnik Europskog parlamenta
Članak 166.
Prilikom glasovanja o prijedlogu zakonodavnog akta Parlament glasuje poimenično jedinstvenim i/ili konačnim glasovanjem, uz pomoć elektroničkog sustava glasovanja .
Prilikom odlučivanja na temelju izvješća Parlament glasuje poimenično jedinstvenim i/ili konačnim glasovanjem u skladu s člankom 167 . stavkom 2. O amandmanima se poimenično glasuje samo na temelju zahtjeva koji je podnesen u skladu s člankom 167.
Amandman 4
Poslovnik Europskog parlamenta
Članak 195. – stavak 3.
3.   U odboru se glasuje dizanjem ruke osim ako četvrtina članova odbora ne zatraži poimenično glasovanje. U tom se slučaju glasuje u skladu s člankom 167. stavkom 2.
3.   U svakom jedinstvenom ili konačnom glasovanju u odboru o izvješću glasuje se poimenično u skladu s člankom 167. stavkom 2. Kod glasovanja o amandmanima i drugim glasovanjima glasuje se dizanjem ruke osim ako predsjednik ne odluči održati elektroničko glasovanje ili ako četvrtina članova odbora ne zatraži poimenično glasovanje.

Jedinstveni europski željeznički prostor ***I
PDF 640k   DOC 266k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o uspostavi jedinstvenog europskog željezničkog prostora u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika i upravljanja željezničkom infrastrukturom (COM(2013)0029 – C7-0025/2013 – 2013/0029(COD) ) (Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
P7_TA(2014)0147 A7-0037/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0029 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0025/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir obrazložena stajališta, koja su u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i razmjernosti, predložili francuski Senat, litavski Parlament, luksemburški zastupnički dom, prvi i drugi dom nizozemskog Parlamenta i švedski Parlament, u kojima tvrde da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1) ,

–   uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. listopada 2013.(2) ,

–   uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za regionalni razvoj (A7-0037/2014 ),

1.   usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.   traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o uspostavi jedinstvenog europskog željezničkog prostora u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika i upravljanja željezničkom infrastrukturom
(Tekst značajan za EGP)

P7_TC1-COD(2013)0029


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3) ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4) ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5) ,

budući da:

(1)   Tijekom posljednjeg desetljeća upotreba mreže europskih autocesta je porasla za 27 % dok je upotreba željezničke mreže zabilježila pad od 2 %. Osim toga, rast željezničkog putničkog prijevoza nije bio dovoljan za povećanje njegova udjela u ukupnom prijevozu u usporedbi s cestovnim i zračnim prijevozom. Udio željezničkog prijevoza putnika u Europskoj uniji od 6 % ostao je više ili manje nepromjenjiv te nepromjenjiv. usluge željezničkog prijevoza putnika nisu držale korak s razvojem potreba u pogledu ponude i kvalitete. [Am. 1]

(1a)   Glavni razlozi nedovoljnog udjela željezničkog prometa u ukupnom prometu u Europi su nepošteno tržišno natjecanje u odnosu na druge načina prijevoza, nedostatak političke volje da se razvije željeznički prijevoz i nedovoljno ulaganje u željezničke mreže. [Am. 2]

(2)   Tržišta Unije za teretne i međunarodne putničke vlakove otvorila su se za tržišno natjecanje 2007. i 2010. Direktivama 2004/51/EZ(6) i 2007/58/EZ(7) . Osim toga, neke države članice otvorile su za tržišno natjecanje svoje usluge domaćeg prijevoza putnika ili uvođenjem prava slobodnog pristupa ili objavljivanjem javnih natječaja za sklapanje ugovora o obavljanju javnih usluga ili na temelju obje mjere.

(2a)   Praktični učinci odredbi tih Direktiva moraju se ocijeniti provjerom kvalitete pruženih usluga na temelju posebnih činjenica, nadmetanja te cijena uporabe, troškova i pristojbi. [Am. 3]

(2b)   Kako bi se uspostavio jedinstveni europski željeznički prostor, iznimno je važno da se odgovarajuće zakonodavstvo učinkovito i u potpunosti primijeni u svim državama članicama u propisanim rokovima. S obzirom na prepoznate nedostatke unutar sektora, države članice trebale bi pomno nadzirati primjenu zakonodavstva Unije. [Am. 4]

(2c)   Nekoliko studija i upitnika pokazuju da je u državama članicama koje su svoja tržišta otvorile za domaći putnički prijevoz, kao što su Švedska i Ujedinjena Kraljevina, željezničko tržište doživjelo rast, uključujući zadovoljnije putnike i osoblje. [Am. 5]

(3)   Direktivom 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o uspostavi jedinstvenog europskog željezničkog prostora (8) uspostavlja se jedinstven europski željeznički prostor sa zajedničkim pravilima o upravljanju željezničkim prijevoznicima i upraviteljima infrastrukture, o financiranju infrastrukture i naplaćivanju pristojbi za njezinu uporabu, o uvjetima pristupa željezničkoj infrastrukturi i uslugama te o regulatornom nadzoru željezničkog tržišta. Kad su se osigurali svi ti elementi, sad je moguće dovršiti otvaranje željezničkog tržišta Unije i reformirati upravljanje upraviteljima infrastrukture kako bi se osigurao jednak pristup infrastrukturi a radi poboljšanja kvalitete željezničkih usluga u cijeloj Uniji i istovremenog očuvanja socijalnog standarda i uvjeta zapošljavanja. [Am. 6].

(3a)   Od ključnog je značenja završiti otvaranje željezničkog tržišta Unije kako bi željeznice mogle postati vjerodostojna alternativa drugim oblicima prijevoza u smislu cijene i kvalitete. [Am. 7]

(4)   Direktivom 2012/34/EU od Komisije se zahtijeva da predlaže, ako je primjereno, zakonodavne mjere u vezi s otvaranjem tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika i da razvije odgovarajuće uvjete za osiguravanje najisplativijeg nediskriminatornog pristupa infrastrukturi, uključujući infrastrukturu za prodaju karata u vlasništvu postojećeg pružatelja usluga na tržištu, na temelju postojećih zahtjeva za razdvajanje upravljanja infrastrukturom od usluga željezničkog prijevoza. [Am. 8]

(4a)   Otvaranje tržišta za domaći putnički prijevoz imat će pozitivan učinak na funkcioniranje europskog željezničkog tržišta, to će dovesti do veće fleksibilnosti i većeg broja mogućnosti za trgovačka društva i putnike. Željeznički radnici također će imati koristi od otvaranja tržišta s obzirom na to da će biti stvoreni bolji uvjeti za pružanje vlastitih usluga novim sudionicima na tržištu. Iskusni radnici mogu dati novim sudionicima dodanu vrijednost, što dovodi do boljih uvjeta rada. [Am. 9]

(4b)   Države članice odgovorne su za organizaciju svojih tržišta rada za željezničko osoblje. One bi trebale stoga osigurati da način na koji je organizirano tržište rada ne utječe negativno na kvalitetu usluge. Europskim pravom već je propisan jasni okvir za zaštitu željezničkih radnika. [Am. 10]

(5)   Uspostavom koordinacijskog odbora trebalo bi se osigurati bolje usklađivanje između upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika s ciljem postizanja učinkovitog upravljanja i korištenja infrastrukturom. Osim toga, kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje svakodnevnog upravljanja mrežom, uključujući upravljanje prometom na mreži tijekom zimskih sezona, upravitelj infrastrukture trebao bi se na razini kontrole prometa uskladiti sa željezničkim prijevoznicima bez ugrožavanja vlastite neovisnosti i odgovornosti za upravljanje mrežom ili postojećih pravila. [Am. 11]

(6)   Države članice bi također trebale osigurati da sam upravitelj infrastrukture dosljedno upravlja svim funkcijama koje su potrebne za održiv rad, održavanje i razvoj željezničke infrastrukture.

(6a)   Kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje unutar europskog željezničkog prostora, potrebno je ne samo osigurati nediskriminirajući pristup infrastrukturi već i uključiti nacionalne željezničke mreže te ojačati regulatorna tijela. To bi se jačanje trebalo provesti kroz davanje većih ovlasti nadležnim regulatornim tijelima i razvoj mreže regulatornih tijela koja bi u budućnosti bili glavni subjekti u regulaciji željezničkog tržišta Unije. [Am. 12]

(6b)   Kada vrši sve relevantne funkcije u skladu s ovom Direktivom, od upravitelja infrastrukture trebalo bi se tražiti da koristi svoje kvalifikacije za stalno poboljšavanje učinkovitosti upravljanja željezničkom infrastrukturom da bi se korisnicima omogućile visokokvalitetne usluge. [Am. 13]

(7)   Ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica u pogledu planiranja infrastrukture i njezinog financiranja, uspostavom europske mreže upravitelja infrastrukture trebala bi se učinkovito rješavati prekogranična pitanja kao što su pristojbe za pristup prugama među upraviteljima infrastrukture u različitim državama članicama. [Am. 14]

(8)   Kako bi se osigurao jednak pristup infrastrukturi, povezane strukture bi trebale biti oblikovane na način kojim se onemogućava nastanak sukoba trebalo bi ukloniti sve sukobe interesa koji proizlaze iz povezanih struktura koje uključuju upravljanje između upravljanja infrastrukturom i prijevozne prijevoznih djelatnosti. Uklanjanje potencijalnih poticaja za diskriminaciju konkurenata jedini je način da se zajamči jednak pristup željezničkoj infrastrukturi. To je preduvjet za uspješno otvaranje tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika. Time bi se također trebala ukloniti mogućnost namirivanja gubitaka iz drugih dobitaka, koja postoji u takvim povezanim strukturama i koja vodi do poremećaja tržišta kao i dogovori povezani s nagrađivanjem osoblja te pružanjem drugih pogodnosti koje bi mogle izazvati pojavu povlaštenog tretmana u odnosu na jednog od konkurenata . [Am. 15]

(9)   Postojeći zahtjevi za neovisnost upravitelja infrastrukture o željezničkim prijevoznicima, kao što su utvrđeni Direktivom 2012/34/EU, obuhvaćaju samo osnovne funkcije upravitelja infrastrukture, odnosno odlučivanje o dodjeli željezničkih trasa i odlučivanje o pristojbama za uporabu infrastrukture. Međutim potrebno je da se sve funkcije obavljaju neovisno, s obzirom na to da se i druge funkcije mogu koristiti za diskriminaciju konkurenata. To posebno vrijedi za odluke o pristupu uslugama izdavanja karata, postajama i željezničkim stanicama, o ulaganjima ili održavanju u kojima se može dati prednost dijelovima mreže koje uglavnom koriste prijevoznici povezanog poduzetnika. Odluke o planiranju radova održavanja mogu utjecati na raspoloživost željezničkih trasa konkurentima. [Am. 16]

(9a)   Unatoč provedbi jamstava iz Direktive 2013/34/EU kojima se osigurava neovisnost upravitelja infrastrukture, vertikalno povezani poduzetnici mogli bi zloupotrebljavati svoju strukturu kako bi osigurala nedopuštenu konkurentsku prednost željezničkim prijevoznicima koji pripadaju takvim poduzetnicima. [Am. 17]

(10)   Postojeći zahtjevi Direktive 2012/34/EU uključuju samo pravnu i organizacijsku neovisnost te neovisnost u odlučivanju. Time se ne isključuje u potpunosti mogućnost zadržavanja povezanog poduzetnika pod uvjetom da su osigurane te tri vrste neovisnosti. U pogledu neovisnosti u odlučivanju mora se osigurati da odgovarajuća jamstva isključuju nadzor povezanog poduzetnika nad odlučivanjem upravitelja infrastrukture. Međutim čak i potpunom primjenom tih jamstava ne uklanjaju se u cijelosti mogućnosti diskriminatornog ponašanja prema konkurentnima koje postoje u vertikalno povezanom poduzetnika. To se posebno odnosi na potencijal namirivanja gubitaka iz drugih dobitaka koji još postoji u povezanim strukturama ili regulatorna tijela u najmanju ruku vrlo teško nadziru i provode jamstva uspostavljena radi sprečavanja te pojave. Institucionalno razdvajanje upravljanja infrastrukturom od željezničkog prijevoza najdjelotvornija je mjera za rješavanje tih problema.

(11)   Ovom se Direktivom želi uspostaviti neovisno i pošteno tržišno natjecanje među željezničkim prijevoznicima te se stoga ograničava željeznički prijevoznik da zadrži vertikalno povezani model koji je naveden u članku 3. bi države članice trebale biti dužne osigurati da jedna te ista pravna ili fizička osoba ili osobe nemaju pravo vršiti nadzor nad upraviteljem infrastrukture i istovremeno vršiti nadzor nad željezničkim prijevoznikom ili ostvarivati bilo koje pravo u pogledu njega. I obrnuto, nadzor nad željezničkim prijevoznikom trebao bi isključivati mogućnost vršenja nadzora nad upraviteljem infrastrukture ili ostvarivanja bilo kakvog prava u pogledu njega. [Am. 18]

(12)   Ako države članice i dalje zadržavaju upravitelja infrastrukture koji je dio vertikalno povezanog poduzetnika, trebale bi barem uvesti stroga jamstva kojima se osigurava djelotvorna neovisnost cijelog upravitelja infrastrukture u odnosu na povezanog poduzetnika. Ta se jamstva ne bi samo trebala odnositi na poslovnu organizaciju upravitelja infrastrukture u odnosu na povezanog poduzetnika nego i na upravljačku strukturu upravitelja infrastrukture i njima bi se trebalo, koliko je to moguće u okviru povezane strukture, spriječiti financijske transakcije između upravitelja infrastrukture i drugih pravnih subjekata povezanog poduzetnika. Ta jamstva ne predstavljaju samo potrebne mjere za ispunjavanje postojećih zahtjeva u skladu s Direktivom 2012/34/EU u pogledu neovisnosti odlučivanja osnovnih funkcija i neovisnosti upravitelja infrastrukture, nego sadrže i dodatne zahtjeve kojima se isključuje mogućnost da se prihodi upravitelja infrastrukture upotrebljavaju za financiranje drugih subjekata unutar vertikalno povezanog poduzetnika. To bi se trebalo primjenjivati neovisno o primjeni fiskalnog zakonodavstva država članica i ne dovodeći u pitanje pravila EU-a o državnim potporama.

(12a)   Poboljšanje sigurnosti željeznica trebalo bi se ozbiljno razmotriti tijekom procesa otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika, osobito kada je riječ o reformiranju postojećih povezanih struktura, kako bi se spriječilo stvaranje dodatnih administrativnih prepreka koje otežavaju održavanje i poboljšanje sigurnosti. [Am. 19]

(12b)   Mogućnost upravitelja infrastrukture da isplaćuje dividende konačnom vlasniku vertikalno povezanog poduzetnikane bi trebala spriječiti upravitelja infrastrukture da osigura pričuve kako bi poboljšao svoju financijski položaj i uravnotežio bilancu svojih računa u razumnom razdoblju, kao što je propisano ovom Direktivom. Sve isplate dividendi upravitelja infrastrukture trebale bi biti namijenjene ulaganjima u obnovu postojeće željezničke infrastrukture. [Am. 107]

(12c)   Holding društvo u vertikalno povezanom poduzetniku može pridonijeti strateškim odlukama potrebnim za dobro funkcioniranje sustava željezničkog prijevoza u cjelini u interesu svih strana aktivnih na željezničkom tržištu, ne dovodeći u pitanje odluke koje se odnose na funkcije upravitelja infrastrukture. [Am. 108]

(12d)   Također bi trebalo omogućiti da predstavnici konačnih vlasnika vertikalno integriranog poduzetnika u nadzornom odboru uključe osobe koje su krajnji vlasnici imenovali, ali koje nisu njihovi zaposlenici, pod uvjetom da nemaju odgovornost ili interes u bilo kojem drugom subjektu vertikalno integriranog poduzetnika. [Am. 109]

(12e)   Pravila kojima se osigurava neovisnost upravitelja infrastrukture unutar vertikalno povezanog poduzetnika ne bi trebala dovoditi u pitanje kriterije Eurostata o državnom deficitu i dugu, s obzirom na to da holding u svakom slučaju, čak i uzimajući u obzir mjere zaštite neovisnosti upravitelja infrastrukture, i dalje može zadržati vlasništvo nad infrastrukturom, a usto i dovoljan broj funkcija kako se ne bi smatrao pukim umjetnim subjektom čiji je isključivi cilj smanjenje državnog duga u smislu tih kriterija. [Am. 110]

(13)   Unatoč provedbi jamstava kojima se osigurava neovisnost, vertikalno povezani poduzetnici mogli bi zloupotrebljavati svoju strukturu kako bi osigurala nedopuštenu konkurentsku prednost željezničkim prijevoznicima koji pripadaju takvim poduzetnicima. Stoga bi Komisija, ne dovodeći u pitanje članak 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu trebala provjeriti da se ta jamstva djelotvorno primjenjuju i da su uklonjeni svi preostali oblici narušavanja tržišnog natjecanja. Ako Komisija ne može potvrditi da se to postiglo, sve bi države članice trebale imati mogućnost ograničiti ili ukinuti pravo pristupa povezanim prijevoznicima o kojima je riječ.

(13a)   Uzimajući u obzir nejednakost mreža u pogledu veličine i gustoće te različitih organizacijskih struktura regionalnih i lokalnih vlasti i njihova iskustva u procesu otvaranja tržišta, svaka bi država članica trebala imati dovoljno fleksibilnosti da organizira svoju mrežu kako bi se mogla postići optimalna kombinacija usluga otvorenog pristupa i usluga koje se pružaju u sklopu ugovora o pružanju javnih usluga ne bi li se svim putnicima osigurala visoka kvaliteta usluga. Nakon odabira ugovora o obavljanju javnih usluga za koje se raspisuje natječaj, svaka bi država članica trebala utvrditi na temelju svakog pojedinačnog slučaja koje je mehanizme jamstava potrebno uvesti za svaku uslugu u slučaju da se natječaj ne okonča uspješno. Ti mehanizmi ne bi trebali stvoriti željezničkim prijevoznicima koji upravljaju navedenim uslugama nikakve dodatne troškove. [Am. 20]

(14)   Davanje željezničkim prijevoznicima iz Unije pravo pristupa željezničkoj infrastrukturi u svim državama članicama s ciljem pružanja usluga domaćeg prijevoza putnika može imati posljedice za organizaciju i financiranje usluga putničkog prijevoza koje se pružaju na temelju ugovora o obavljanju javne usluge. Države članice bi trebale imati mogućnost ograničavanja takvog prava pristupa ako to ugrožava ekonomsku ravnotežu tih ugovora obavljanju javne usluge ili kvalitetu usluga koje pružaju ako je odgovarajuće regulatorno tijelo to odobrilo. [Am. 21]

(15)   Regulatorna tijela bi Na vlastitu inicijativu ili na zahtjev zainteresiranih strana , regulatorna tijela bi trebala ocijeniti i na temelju objektivne ekonomske analize trebala ocijeniti potencijalni gospodarski učinak usluga domaćeg putničkog prijevoza koje se pružaju pod uvjetima otvorenog pristupa na postojeće ugovore o obavljanju javne usluge. [Am. 22]

(16)   U procesu ocjenjivanja trebala bi se uzeti u obzir potreba da se svim sudionicima tržišta osigura dostatna pravna sigurnost za razvoj njihovih aktivnosti. Postupak bi trebao biti što jednostavniji, učinkovitiji i transparentniji te usklađen s procesom raspodjele infrastrukturnog kapaciteta.

(17)   Pri ocjenjivanju može li ekonomska ravnoteža ugovora o obavljanju javne usluge biti narušena trebalo bi uzeti u obzir unaprijed određena mjerila. Takva mjerila i detalji postupka koje treba poštovati mogu se s vremenom mijenjati, i to posebno s obzirom na iskustvo regulatornih tijela, nadležnih tijela i željezničkih prijevoznika te kako bi se njima uzele u obzir posebne značajke usluga domaćeg putničkog prijevoza.

(18)   Pri ocjenjivanju može li ekonomska ravnoteža ugovora o obavljanju javne usluge biti narušena, regulatorna bi tijela trebaju trebala razmotriti gospodarski i socijalni učinak predviđene usluge na postojeće ugovore o obavljanju javne usluge uzimajući u obzir njezin učinak na profitabilnost bilo kojih svih usluga koje su uključene u ugovor o obavljanju javne usluge i posljedice za jačanje kohezijske politike u određenom području i neto troškove nadležnog državnog tijela koje dodjeljuje ugovore. Pri ocjenjivanju trebaju bi se trebali ispitati čimbenici kao što su potražnja putnika, cijene karata, izdavanje karata, mjesto i broj postaja te vrijeme i učestalost predložene nove usluge. [Am. 23]

(18a)   Kako bi se utvrdilo je li kvaliteta usluge koja se pruža u okviru ugovora o obavljanju javnih usluga uvjetovana slobodnim pristupom uslugama na istoj mreži, regulatorna tijela trebaju uzeti u obzir, posebice, djelotvornost mreže, održavanje linija i točnost usluga koje se pružaju u okviru ugovora o obavljanju javnih usluga. [Am. 24]

(19)   Kako bi se povećala privlačnost usluga željezničkog prijevoza putnika, države članice bi trebale imati mogućnost zahtijevati od željezničkih prijevoznika koji pružaju usluge domaćeg putničkog prijevoza da sudjeluju u zajedničkom informacijskom sustavu i integriranom sustavu za izdavanje izdavanja karata, jedinstvenih karata i rezervacija. Ako se uspostavi takav sustav, trebalo bi se osigurati da se njime takvim sustavom ne uzrokuje poremećaje tržišta ili pravi razlika između željezničkih prijevoznika. [Am. 25]

(19a)   Važno je da željeznički prijevoznici sudjeluju u izradi integriranih sustava za izdavanje karata, posebno u pogledu lokalnog i regionalnog prijevoza, kako bi se povećala privlačnost željezničkog prijevoza putnika. Takav sustav ne bi trebao uzrokovati poremećaje tržišta ili praviti razlike između željezničkih prijevoznika. [Am. 26]

(19b)   Budući da se novim paketom nastoje ojačati prava putnika, kao i sloboda kretanja koja predstavlja jednu od temeljnih stupova Unije, potrebno je uložiti veće napore kako bi u tim pravima uživale i osobe s invaliditetom te osobe smanjene pokretljivosti. Stoga poboljšanje pristupačnosti prijevoznim sredstvima i infrastrukturi postaje prioritetno. Kako bi se postigao taj cilj, potrebno je potaknuti prekogranične kontakte. To se također odnosi na pružanje pomoći za tu određenu kategoriju putnika koja bi trebala biti usklađena unutar šireg sustava. U tom bi se smislu trebao pokrenuti proces konzultacija u kojem će sudjelovati socijalni partneri, javnost i organizacije za zaštitu prava osoba s invaliditetom. [Am. 27]

(19c)   S obzirom na iskustvo stečeno kroz mrežu regulatornih tijela iz članka 57. Direktive br. 2012/34/EU, Komisija bi trebala najkasnije do 31. prosinca 2016. izraditi zakonodavni prijedlog o jačanju mreže regulatornih tijela formaliziranjem njihovih postupaka i pridavanjem im pravne osobnosti. To bi tijelo trebalo imati funkciju nadzora i arbitraže, što bi mu omogućilo da se bavi prekograničnim i međunarodnim problemima te razmatra žalbe na odluke koje donose nacionalna regulatorna tijela. [Am. 28]

(19d)   U cilju završetka uspostave jedinstvenog europskog željezničkog prostora i s obzirom na tržišno natjecanje u željezničkom sektoru, Komisija aktivno podupire i potiče socijalni dijalog na razini Unije kako bi osigurala dugoročnu odgovarajuću zaštitu željezničkih radnika od neželjenih učinaka otvaranja tržišta, kao što je socijalni damping. [Am. 29]

(19e)   Putnici bi trebali imati pristup sustavima za izdavanje karata koji funkcioniraju i integriranim sustavima za izdavanje karata. Takvim bi sustavima željeznice postale privlačnije prijevozno sredstvo za ljude. Sustavi za izdavanje karata koje izradi sektor unutar država članica trebali bi biti interoperabilni jedni s drugima kako bi se omogućilo stvaranje sustava na razini Unije koji bi obuhvatio sve operatere željezničkog prijevoza putnika. [Am. 30]

(19f)   S obzirom na iskustvo stečeno kroz mrežu regulatornih tijela iz članka 57. Direktive 2012/34/EU, Komisija bi trebala izraditi zakonodavni prijedlog o zamjeni mreže s europskim regulatornim tijelom formaliziranjem njegovih postupaka i pridavanjem mu pravne osobnosti, najkasnije do 31. prosinca 2019. godine, kada će se početi pružati usluge putničkog prijevoza u domaćem željezničkom prometu. To bi tijelo trebalo imati funkciju nadzora i arbitraže, što bi mu omogućilo da se bavi prekograničnim i međunarodnim problemima te razmatra žalbe na odluke koje donose nacionalna regulatorna tijela. [Am. 31]

(19g)   Kako bi se izbjegao socijalni damping, željeznički prijevoznik smio bi pružati usluge željezničkog prijevoza samo ako udovoljava kolektivnim ugovorima ili nacionalnim zakonima koji jamče postojanje jednakih standarda u državi članici u kojoj namjerava poslovati. Stoga bi se trebala predvidjeti jednaka plaća za isto radno mjesto. Nadležno regulatorno tijelo trebalo bi nadzirati usklađenost s ovim zahtjevom. [Am. 32]

(19h)   Nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi odobriti ili zatražiti promjene u sustavima prijenosa osoblja. To može uključiti primjenu razdoblja razmišljanja za osoblje za koje treba ostvariti prijenos. Prilikom odlučivanja regulatorno tijelo trebalo bi biti usmjereno na izbjegavanje prijenosa osjetljivih informacija s upravitelja infrastrukture na drugi subjekt unutar povezanog poduzetnika. [Am. 33]

(19i)   Otvaranje tržišta ne bi trebalo imati nikakve negativne posljedice na radne i socijalne uvjete željezničkih radnika. Mjerodavne socijalne klauzule treba poštovati kako bi se izbjegao socijalni damping ili nepošteno tržišno natjecanje za nove sudionike na tržištu koji ne poštuju minimalne socijalne standarde u željezničkom sektoru. [Am. 34]

(19j)   Željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture trebali bi u okviru svoje kulture sigurnosti uspostaviti „kulturu poštenja” kako bi aktivno poticali osoblje na prijavljivanje nesreća, poremećaja i izbjegnutih nesreća povezanih sa sigurnošću, a da ih se pritom ne izlaže kažnjavanju ili diskriminaciji. Kultura poštenja omogućava željezničkoj industriji da izvuče pouke iz nesreća, poremećaja i izbjegnutih nesreća te stoga unaprijedi sigurnost radnika i putnika na željeznici. [Am. 35]

(19k)   Komisija bi trebala osigurati da države članice u potpunosti i ispravno provedu odredbe Direktive Vijeća 2005/47/EZ (9) . [Am. 36] .

(19l)   S obzirom na razvoj jedinstvenog europskog željezničkog prostora i daljnjeg otvaranja željezničkog tržišta, države članice trebale bi iskoristiti kolektivne ugovore da bi se izbjegao socijalni damping i nepošteno tržišno natjecanje. [Am. 37]

(19m)   Komisija bi trebala procijeniti učinak ove Direktive na razvoj tržišta rada za željezničko osoblje u vlaku i, ako je potrebno, predložiti nove zakonodavne mjere za certificiranje takvog osoblja. [Am. 38]

(19n)   Osoblje u vlaku čini profesionalnu skupinu u željezničkom sektoru koja ispunjava bitne zadaće u pogledu sigurnosti. Tradicionalno obavlja sigurnosne operativne zadaće u željezničkom sustavu i odgovorna je za udobnost i sigurnost putnika u vlaku. Certificiranje slično certificiranju strojovođa lokomotiva omogućuje jamstvo visoke razine stručnosti i vještina, prepoznavanje važnosti tih profesionalnih skupina za sigurnost željezničkih usluga, ali i jednostavniju mobilnost radnika. [Am. 39]

(19o)   Nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi odobriti ili zatražiti promjene u sustavima prijenosa osoblja. To može uključiti primjenu razdoblja razmišljanja za osoblje za koje treba ostvariti prijenos. Prilikom odlučivanja regulatorno tijelo trebalo bi biti usmjereno na izbjegavanje prijenosa osjetljivih informacija s upravitelja infrastrukture na drugi subjekt unutar povezanog poduzetnika. [Am. 40]

(20)   U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima od 28. rujna 2011. (10) države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje zakonodavstva EU-a priložiti dokument ili više dokumenata u kojima će objasniti odnos između elemenata direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje zakonodavstva EU-a. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra da je dostava tih dokumenata opravdana,

(20a)   Upravitelji infrastrukture trebali bi surađivati u slučaju nezgoda ili nesreća koje utječu na odvijanje prekograničnog prometa kako bi međusobno razmijenili bilo kakve važne informacije i kako bi se na taj način izbjegli negativni učinci prelijevanja. [Am. 41]

(20b)   Regulatorno tijelo trebalo bi biti ovlašteno za nadzor radova održavanja infrastrukture kako bi se osiguralo da se oni ne izvode na način koji dovodi do diskriminacije između željezničkih prijevoznika. [Am. 42]

(20c)   Upravitelj infrastrukture unutar vertikalno povezanog poduzetnika trebao bi imati mogućnost pružiti svojem osoblju određene socijalne usluge u prostorima koje koriste drugi subjekti unutar vertikalno povezanog poduzetnika. [Am. 43]

(20d)   Upravitelju infrastrukture unutar vertikalno povezanog poduzetnika trebalo bi biti dopušteno da uz odobrenje regulatornog tijela surađuje s drugim subjektima unutar vertikalno povezanog poduzetnika u pogledu razvoja informatičkih sustava. [Am. 44]

(20e)   Uvjeti prodaje karata putem izravne prodaje ili rezervacija u Uniji koji su navedeni u članku 9. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (11) trebali bi se smatrati ispunjenima od 12. prosinca 2019., do kada bi trebao biti uspostavljen sustav prodaje karata i pružanja općih putničkih informacija u skladu s odredbama ove Direktive. [Am. 45]

(20f)   Regulatorno tijelo može dati smjernice o poboljšanju neovisnosti osoblja i rukovođenju upravitelja infrastrukture u vertikalno povezanom prijevozniku u pogledu dodjele željezničkih trasa i pristojbi za uporabu infrastrukture. [Am. 118]

(20g)   U skladu s ovom Direktivom države članice u svakom trenutku mogu odabrati različite tipove struktura za upravitelje infrastruktura koji djeluju unutar jedinstvenog europskog željezničkog prostora, tj. odvojeni ili vertikalno povezani poduzetnici, čak i ako su već uveli strukturu odvojenog tipa. Ovom Direktivom utvrđuje se niz pravila i načela o unutarnjoj organizaciji tih struktura. [Am. 47]

(20h)   Za potrebe ove Direktive pojmovi nadzornog odbora, administrativnog odbora, upravnog odbora ili tijela koja pravno zastupaju prijevoznika trebali bi se primjenjivati na postojeće korporativne strukture u državama članica, pri čemu bi se trebalo izbjegavati stvaranje dodatnih tijela. [Am. 119]

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 2012/34/EU mijenja se kako slijedi:

-1. U članku 1. dodaju se sljedeći stavci: "

‘2a Ovom se Direktivom želi učiniti željeznički prijevoz privlačnijim prijevoznim sredstvom građanima Europe. Njezin je cilj biti od pomoći u stvaranju obradivih podataka i uspostavljanju integriranog sustava za izdavanje karata. Sustavi za izdavanje jedinstvenih karata koje razvije željeznički sektor unutar država članica trebali bi biti interoperabilni jedni s drugima kako bi se omogućilo stvaranje sustava na razini Unije koji bi obuhvatio sve operatere željezničkog prijevoza putnika. [Am. 49]

„2b. Postizanje cilja ove Direktive kojom se želi stvoriti jedinstveni europski željeznički prostor provodit će se na temelju socijalnog dijaloga na razini Unije kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita željezničkih radnika od neželjenih učinaka otvaranja tržišta.” [Am. 50]

"

-1b. U članku 2. umeće se sljedeći stavak: "

„3a. Članci 7., 7.a, 7.b, 7.c, 7.d i 7.e ne primjenjuju se na mreže kraće od 500 km ako:

(a)   te mreže nisu od strateške važnosti za funkcioniranje europskog željezničkog tržišta; ili

(b)   su tehnički i organizacijski izolirane od glavne domaće željezničke mreže.” [Am. 87]

"

1.   Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)   točka 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„(2) „upravitelj infrastrukture” znači bilo koje tijelo ili poduzeće koje osigurava razvoj, upravljanje i održavanje željezničke infrastrukture na mreži; razvoj uključuje planiranje mreže, financijsko planiranje i planiranje ulaganja te izgradnju i modernizaciju infrastrukture; upravljanje infrastrukturom uključuje sve elemente postupka dodjeljivanja željezničkih trasa, uključujući utvrđivanje i ocjenjivanje raspoloživosti te dodjeljivanje pojedinih trasa, upravljanje prometom te naplaćivanje pristojbi za uporabu infrastrukture, uključujući utvrđivanje i ubiranje pristojbi; održavanje uključuje obnovu infrastrukture i druge aktivnosti upravljanja imovinom”;

"

(b)   točka 5. briše se;

(c)   dodaje se sljedeća nova točka 31:"

'(31) „vertikalno povezani poduzetnik” znači poduzetnik u kojem:

—   jedno ili više željezničkih prijevoznika u vlasništvu su ili djelomičnom vlasništvu istog poduzetnika kao i upravitelj infrastrukture (holding društvo) ili

—   upravitelj infrastrukture u vlasništvu je ili djelomičnom vlasništvu jednog ili više željezničkih prijevoznika ili

—   jedno ili više željezničkih prijevoznika u vlasništvu su ili djelomičnom vlasništvu upravitelja infrastrukture”;

"

(ca)   Dodaje se sljedeća točka: "

„(32) „integrirani sustav za izdavanje karata” znači sustav za izdavanje karata koji putnicima omogućava putovanje koje uključuje presjedanje u sklopu i između različitih načina prijevoza, poput vlakova, autobusa, tramvaja, podzemne željeznice, trajekata ili zrakoplova.”

"

(cb)   Dodaje se sljedeća točka: "

„(33) „jedinstvena karta” znači jedna ili više karata koje predstavljaju ugovor o prijevozu za uzastopne željezničke usluge koje izvodi jedan ili nekoliko željezničkih prijevoznika;” [Am. 52]

"

(cc)   Dodaju se sljedeće točke: "

'(34) „nadzorni odbor” znači svaka skupina pojedinaca koju vlasnici trgovačkog društva imenuju za promicanje svojih interesa, nadzor i kontrolu rada rukovodećeg osoblja i odobravanje glavnih odluka uprave o poslovanju;

(35)   „upravni odbor” znači svaka skupina pojedinaca nadležna za izvršne dužnosti svakodnevnog upravljanja trgovačkim društvom;” [Am. 53]

"

(cd)   Dodaje se sljedeća točka: "

„(36) „usluge putničkog prijevoza željeznicama velikih brzina” znači putničke usluge koje se obavljaju na posebno izgrađenim prugama velikih brzina opremljene za brzine uglavnom od 250 km/h ili veće i koje protječu tom brzinom većinu puta.”; [Am. 54]

"

2.   U članku 6. briše se stavak 2.;

2a.   Umeće se sljedeći članak: "

„Članak 6.a

Pod uvjetom da ne dolazi do sukoba interesa i da se jamči povjerljivost poslovno osjetljivih informacija, nijednim dijelom ove Direktive ne sprečava se države članice da ovlaste upravitelja infrastrukture da sudjeluje u sporazumima o suradnji, na transparentan, neisključiv i nediskriminirajući način, s jednim podnositeljem zahtjeva ili više njih u pogledu određene linije ili lokalnog ili regionalnog dijela mreže tako da financijski potakne učinkovitiju suradnju u odnosu na dio mreže o kojoj je riječ. Takvi se poticaji mogu sastojati od smanjenja ili povećanja naknada za pristup prugama koje odgovaraju mogućim uštedama troškova ili povećanjem prihoda za željezničkog prijevoznika ili upravitelja infrastrukture koji proizlaze iz te suradnje. Cilj takve suradnje jest učinkovitije upravljanje prekidima, radovima održavanja ili zakrčenom infrastrukturom, ili linijom ili dijelom mreže koja je izložena kašnjenjima, ili poboljšanje sigurnosti.

Njezino trajanje ograničeno je na najviše pet godina i nakon tog razdoblja može se obnoviti. Upravitelj infrastrukture obavještava regulatorno tijelo iz članka 55. o planiranoj suradnji. Regulatorno tijelo daje prethodno odobrenje za sporazum o suradnji, zahtijeva njegovu izmjenu ili ga odbacuje ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni. Može zahtijevati izmjenu sporazuma u bilo kojem trenutku tijekom trajanja sporazuma. Upravitelj infrastrukture obavještava koordinacijski odbor iz članka 7.d o sporazumu o suradnji. Ovaj se stavak ne primjenjuje na suradnju koja je dopuštena na temelju članaka 7.a i 7.b između upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika koji su dijelovi istoga vertikalno povezanog poduzetnika. ” [Am. 120]

"

3.   Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:"

„Članak 7.

Institucionalno razdvajanje upravitelja infrastrukture

1.   Države članice osiguravaju da je upravitelj infrastrukture obavlja sve funkcije iz članka 3. stavka 2. i da je neovisan o bilo kojem željezničkom prijevozniku.

Ako su na datum stupanja na snagu ove Direktive neki dijelovi željezničke infrastrukture koji su obuhvaćeni definicijama iz Priloga I. u vlasništvu ili pod upravljanjem prijevoznika koji nisu upravitelj infrastrukture, države članice mogu odlučiti da se takvi uvjeti trebaju održati, pod uvjetom da su ti prijevoznici pravno odvojeni i neovisni o bilo kojem željezničkom prijevozniku. [Am. 121]

Kako bi se zajamčila neovisnost upravitelja infrastrukture, države članice osiguravaju da su upravitelji infrastrukture organizirani u subjektu pravno odvojenom od bilo kojeg željezničkog prijevoznika.

2.   Države članice također osiguravaju da istoj pravnoj ili fizičkoj osobi ili osobama nije dopušteno:

(a)   izravno ili neizravno vršiti nadzor istovremeno nad željezničkim prijevoznikom i upraviteljem infrastrukture u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004*, imati bilo kakav financijski interes ili ostvarivati bilo kakvo pravo u pogledu njih;

(b)   imenovati članove nadzornog odbora, upravnog odbora ili tijela koja pravno zastupaju upravitelja infrastrukture i istovremeno izravno ili neizravno vršiti nadzor, imati financijski interes ili ostvarivati pravo u pogledu željezničkog prijevoznika;

(c)   biti članom nadzornog odbora, upravnog odbora ili tijela koja pravno zastupaju prijevoznika ili i željezničkog prijevoznika i upravitelja infrastrukture;

(d)   upravljati željezničkom infrastrukturom ili biti dio uprave upravitelja infrastrukture i istovremeno izravno ili neizravno vršiti nadzor, imati bilo kakav financijski interes ili ostvarivati bilo kakvo pravo u pogledu željezničkog prijevoznika, ili upravljati željezničkim prijevoznikom ili biti dio njegove uprave i istovremeno izravno ili neizravno vršiti nadzor, imati bilo kakav financijski interes ili ostvarivati bilo kakvo pravo u pogledu upravitelja infrastrukture.

3.   Ako je osoba iz stavka 2. država članica ili drugo javno tijelo, za provedbu ovog članka smatra se da dva javna tijela koja su fizički i pravno odvojena jedno od drugoga i koja vrše nadzor ili ostvaruju prava iz stavka 2. u pogledu upravitelja infrastrukture s jedne i željezničkog prijevoznika s druge strane, nisu ista osoba ili osobe.

4.   Pod uvjetom da ne dolazi do sukoba interesa i da se jamči povjerljivost poslovno osjetljivih informacija, upravitelj infrastrukture može sklopiti podugovor o izvođenju određenih radova u vezi s razvojem, obnovom i održavanjem, u pogledu kojih zadržava ovlast odlučivanja, sa željezničkim prijevoznicima ili bilo kojim drugim tijelom koje nadzire upravitelj infrastrukture.

4a.   Pod uvjetom da se poštuju odredbe o institucionalnom razdvajanju upravitelja infrastrukture, kao što je utvrđeno u stavcima 1. do 3., da ne dođe do sukoba interesa i da se jamči povjerljivost poslovno osjetljivih informacija, države članice mogu ovlastiti upravitelja infrastrukture da sudjeluje u sporazumima o suradnji, na transparentan, neisključiv i nediskriminirajući način, s jednim podnositeljem zahtjeva ili više njih u pogledu određene linije ili lokalnog ili regionalnog dijela mreže tako da potakne podnositelja zahtjeva na učinkovitiju suradnju u odnosu na dio mreže o kojoj je riječ. Takvi poticaji obuhvaćaju smanjenja pristojbi za pristup prugama, što odgovara mogućim uštedama troškova za upravitelja infrastrukture kao rezultat te suradnje. Cilj takve suradnje jest učinkovitije upravljanje prekidima, radovima održavanja ili zakrčenom infrastrukturom, ili linijom ili dijelom mreže koja je izložena kašnjenjima, ili poboljšanje sigurnosti. Njezino trajanje ograničeno je na najviše pet godina i može se produljiti. Upravitelj infrastrukture obavještava regulatorno tijelo iz članka 55. o planiranoj suradnji. Regulatorno tijelo daje prethodno odobrenje za sporazum o suradnji, zahtijeva njegove izmjene ili ga odbacuje ako navedeni uvjeti nisu ispunjeni. Može zahtijevati izmjenu sporazuma u bilo kojem trenutku tijekom trajanja sporazuma. Upravitelj infrastrukture obavještava koordinacijski odbor iz članka 7.d o sporazumu o suradnji. [Am. 56]

5.   Ako na dan stupanja na snagu ove Direktive upravitelj infrastrukture pripada vertikalno povezanom poduzetniku, države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati stavke 2. do 4. ovog članka. U tom slučaju država članica o kojoj je riječ osigurava da je upravitelj infrastrukture u pogledu organizacije i donošenja odluka obavlja sve funkcije iz članka 3. stavka 2. i da je organizacijski i u svojim odlukama djelotvorno neovisan o bilo kojem željezničkom prijevozniku u skladu sa zahtjevima iz članaka 7.a. i do 7.b c .”

__________________

* Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (Uredba EZ o koncentracijama) Tekst značajan za EGP (SL L 24, 29.01.2004., str. 1.)"[Am. 122]

"

4.   Umeću se sljedeći članci :"

„Članak 7.a.

Djelotvorna neovisnost upravitelja infrastrukture u vertikalno povezanom poduzetniku

1.   Države članice osiguravaju da je upravitelj infrastrukture organiziran u tijelu pravno odvojenom od bilo kojeg željezničkog prijevoznika ili holding društva koji nadziru takve prijevoznike i od bilo kojih drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog poduzetnika.

2.   Pravni subjekti unutar vertikalno povezanog poduzetnika koji djeluju na tržištima usluga željezničkog prijevoza ne posjeduju nikakav izravni ili neizravni dionički udio u upravitelju infrastrukture, izravno, neizravno ili preko društava kćeri . Upravitelj infrastrukture jednako tako ne posjeduje nikakav dionički udio u bilo kojem pravnom subjektu unutar vertikalno povezanog poduzetnika koje djeluje na tržištima usluga željezničkog prijevoza, izravno, neizravno ili preko društava kćeri .

Ovom odredbom se ne zabranjuje postojanje vertikalno povezanog poduzetnika kada jednog ili više željezničkih prijevoznika ima u vlasništvu, ili djelomičnom vlasništvu isti poduzetnik koji je upravitelj infrastrukture (holding društvo).

3.   Prihodi upravitelja infrastrukture ne smiju se koristiti za financiranje drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog poduzetnika nego samo za financiranje poslovanja upravitelja infrastrukture. Isplate dividendi konačnom vlasniku vertikalno povezanog trgovačkog društva omogućene su. Te isplate dividendi od upravitelja infrastrukture namijenjene su ulaganju u obnovu infrastrukture koja se koristi te ne sprječavaju upravitelja infrastrukture u stvaranju rezervi radi upravljanja dobiti i gubitaka u poslovnom ciklusu.

Ove odredbe ne primjenjuju se na privatne ulagatelje u slučaju javno-privatnih partnerstava.

Upravitelj infrastrukture smije odobravati zajmove bilo kojim drugim pravnim subjektima samo svojim društvima kćerima . Unutar vertikalno povezanog poduzetnika ća i bilo koji drugi pravni subjekt unutar vertikalno povezanog poduzeća ne smije odobravati zajmove upravitelju infrastrukture zajmove upravitelju infrastrukture može dodijeliti samo holding društvo a podložni su nadzoru regulatornog tijela iz članka 55. Holding društvo prikazat će regulatornom tijelu da je zajam dodijeljen po tržišnoj cijeni i da udovoljava članku 6.

Sve usluge koje upravitelju infrastrukture pružaju drugi pravni subjekti temelje se na ugovorima i plaćaju se po tržišnoj cijeni. Dug koji se pripisuje upravitelju infrastrukture jasno se odvaja od duga koji se pripisuje drugim pravnim subjektima unutar vertikalno povezanog poduzetnika.

Računi upravitelja infrastrukture i računi drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog društva vode se na način kojim se osigurava ispunjenje ovih odredbi i omogućuju odvojeni financijski ciklusi za upravitelja infrastrukture i za druge pravne subjekte unutar vertikalno povezanog društva .

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 4., upravitelj infrastrukture prikuplja financijska sredstva na tržištima kapitala neovisno, a ne preko drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog društva. Drugi pravni subjekti unutar vertikalno povezanog poduzeća ne prikupljaju financijska sredstva preko upravitelja infrastrukture .[Am. 123 ]

5.   Upravitelj infrastrukture vodi detaljnu evidenciju o svim poslovnim i financijskim odnosima s drugim pravnim subjektima unutar vertikalno povezanog društva te je u skladu s člankom 56. stavkom 12. stavlja na raspolaganje regulatornom tijelu na njegov zahtjev.

Članak 7.b.

Djelotvorna neovisnost osoblja i uprave upravitelja infrastrukture unutar vertikalno povezanog poduzetnika

1.   Ne dovodeći u pitanje odluke regulatornog tijela iz članka 56., upravitelj infrastrukture ima djelotvorne ovlasti odlučivanja u vezi sa svim funkcijama iz članka 3. stavka 2., s dodjelom željezničkih trasa i pristojbama za uporabu infrastrukture , neovisno o drugim pravnim subjektima unutar vertikalno povezanog poduzetnika. Cjelokupnom upravljačkom strukturom i korporativnim statusima upravitelja infrastrukture osigurava se da niti jedan pravni subjekt unutar vertikalno povezanog poduzeća ne određuje, izravno ili neizravno, ponašanje upravitelja infrastrukture u vezi s tim funkcijama.

Cjelokupnom upravljačkom strukturom i korporativnim statusima upravitelja infrastrukture osigurava se da niti jedan pravni subjekt unutar vertikalno povezanog poduzetnika ne određuje, izravno ili neizravno, ponašanje upravitelja infrastrukture u vezi s dodjelom željezničkih trasa i pristojbama za uporabu infrastrukture.

Članovi nadzornog i upravnog odbora upravitelja infrastrukture i rukovodeće osoblje koje im je neposredno podređeno postupaju u skladu s tim načelima.

2.   Članovi upravnog odbora i rukovodeće osoblje upravitelja infrastrukture nisu članovi nadzornih ili upravnih odbora ili rukovodeće osoblje bilo kojih drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog poduzeća.

Članovi nadzornih ili upravnih odbora i rukovodeće osoblje drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog poduzeća nisu članovi upravnog odbora ili rukovodeće osoblje upravitelja infrastrukture.

3.   Upravitelj infrastrukture ima nadzorni odbor koji je sastavljen od predstavnika konačnih vlasnika vertikalno povezanog poduzeća.

Nadzorni odbor može se savjetovati s koordinacijskim odborom iz članka 7.d. u vezi s pitanjima za koje je nadležan.

Odluke o imenovanju i produženju mandata, radnim uvjetima uključujući naknadu i prestanku mandata članova upravnog odbora upravitelja infrastrukture donosi nadzorni obor. Regulatorno tijelo iz članka 55. obavještava se o identitetu i uvjetima kojima se uređuju trajanje i prestanak mandata osoba koje nadzorni odbor predloži za imenovanje u upravni odbor upravitelja infrastrukture ili kojima produži mandat, kao i o osnovama svih predloženih odluka o prestanku mandata. Navedeni uvjeti i odluke iz ovog stavka postaju obvezujući samo ako ih je regulatorno tijelo izričito odobrilo. Regulatorno tijelo može se protiviti takvim odlukama ako postoji sumnja u stručnu neovisnost osobe predložene za člana upravnog odbora ili u slučaju preuranjenog prekida mandata člana upravnog odbora upravitelja infrastrukture.

Djelotvorno pravo na žalbu regulatornom tijelu daje se članovima upravnog odbora koji žele podnijeti žalbu na preuranjen prekid mandata.

4.   Članovi nadzornog ili upravnog odbora i rukovodeće osoblje upravitelja infrastrukture tri godine nakon odlaska iz upravitelja infrastrukture nemaju pravo biti na rukovodećim položajima u bilo kojim drugim pravnim subjektima unutar vertikalno povezanog poduzeća. Članovi nadzornog ili upravnog odbora i rukovodeće osoblje drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog poduzeća tri godine nakon odlaska iz navedenih pravnih subjekata nemaju pravo biti na rukovodećim položajima u upravitelju infrastrukture.

5.   Upravitelj infrastrukture ima svoje rukovodeće osoblje. i nalazi se u prostorijama koje su odvojene od drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog poduzeća. Kako bi se osigurala neovisnost upravitelja infrastrukture, pristup informacijskim sustavima zaštićen je. Unutarnjim pravilima ili ugovorima o zapošljavanju osoblja kontakti s drugim pravnim subjektima unutar vertikalno povezanog poduzeća jasno se ograničavaju na službenu komunikaciju povezanu s funkcijama koje obavlja a koje također obavlja u vezi s drugim željezničkim prijevoznicima izvan vertikalno povezanog poduzeća. Prijenosi osoblja između upravitelja infrastrukture i drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog poduzeća, osim prijenosa iz točke (c), mogući su samo ako se može osigurati da neće doći do razmjene osjetljivih informacija među njima . Osjetljive informacije koje posjeduje upravitelj infrastrukture propisno se štite i ne prenose se drugim subjektima.

Upravitelj infrastrukture može svojim zaposlenicima ponuditi socijalne usluge, poput onih koje se nude u školama, vrtićima, sportskim centrima i restoranima, u prostorijama kojima se koriste drugi pravni subjekti unutar vertikalno povezanog poduzetnika. Upravitelj infrastrukture može surađivati s drugim subjektima vertikalno povezanih poduzetnika u pogledu razvoja njihovih informacijskih sustava.

Regulatorno tijelo odobrava ili traži promjene mehanizama koje se odnose na provedbu ovog stavka u cilju osiguravanja neovisnosti upravitelja infrastrukture. Regulatorno tijelo može tražiti da mu povezani poduzetnik dostavi sve informacije koje bi mogle biti potrebne.

6.   Upravitelj infrastrukture ima potreban organizacijski kapacitet da izvršava sve svoje funkcije neovisno o drugim pravnim subjektima unutar vertikalno povezanog poduzeća te mu nije dopušteno prenijeti obavljanje tih funkcija ili aktivnosti povezanih s njima na navedene pravne subjekte.

Pod uvjetom da ne dolazi do sukoba interesa, poremećaji tržišta ili diskriminacije i da se jamči povjerljivost poslovno osjetljivih informacija, upravitelj infrastrukture može sklopiti podugovor o izvođenju određenih radova u vezi s razvojem, obnovom i održavanjem, u pogledu kojih zadržava ovlast odlučivanja, sa željezničkim prijevoznicima ili bilo kojim drugim tijelom koje nadzire upravitelj infrastrukture.

7.   Članovi nadzornih ili upravnih odbora i rukovodeće osoblje upravitelja infrastrukture nemaju interesa niti izravne ili neizravne financijske koristi od bilo kojih drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog poduzeća. Elementi njihove naknade koji su povezani s uspješnošću ne ovise o poslovnim rezultatima bilo kojih drugih pravnih subjekata unutar vertikalno povezanog poduzeća ili bilo kojih drugih pravnih subjekata koje to poduzeće nadzire, nego isključivo o poslovnim rezultatima upravitelja infrastrukture. [Am. 124/rev]

Članak 7.c.

Postupak provjere sukladnosti

1.   Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu odlučuje o tome zadovoljavaju li upravitelji infrastrukture koji su dio vertikalno povezanog poduzeća zahtjeve iz članka 7.a. i članka 7.b. i je li provedba tih zahtjeva primjerena kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti natjecanja za sve željezničke prijevoznike i izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja na zadanom tržištu.

2.   Komisija ima pravo od države članice u kojem vertikalno povezano poduzeće ima poslovni nastan u razumnom roku tražiti da joj dostavi sve potrebne informacije. Komisija se savjetuje s regulatornim tijelom ili tijelima o kojima je riječ i, ako je to primjereno, s mrežom regulatornih tijela iz članka 57.

3.   Države članice mogu ograničiti prava pristupa iz članka 10. željezničkim prijevoznicima koji su dio vertikalno povezanog poduzeća kojem pripada upravitelj infrastrukture o kojem je riječ ako Komisija obavijesti države članice da nije podnesen zahtjev u skladu sa stavkom 1. ili da ga Komisija tek treba proučiti ili ako u skladu s postupkom iz članka 62. stavka 2. odluči da:

(a)   na zahtjev Komisije za dostavu informacija u skladu sa stavkom 2. nije se primjereno odgovorilo, ili

(b)   upravitelj infrastrukture o kojem je riječ ne ispunjava zahtjeve utvrđene u člancima 7.a. i 7.b., ili

(c)   provedba zahtjeva iz članaka 7. a. i 7.b. nije dostatna kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti natjecanja za sve željezničke prijevoznike i izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja u državi članici u kojoj upravitelj infrastrukture o kojem je riječ ima poslovni nastan.

Komisija odlučuje u razumnom roku.

4.   Država članica o kojoj je riječ može zatražiti od Komisije da poništi svoju odluku iz stavka 3. u skladu s postupkom iz članka 62. stavka 2. ako ta država članica na zadovoljavajući način dokaže Komisiji da više nema osnove za tu odluku. Komisija odlučuje u razumnom roku.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. do 4., regulatorno tijelo iz članka 55. neprestano nadzire ispunjavanje zahtjeva iz članaka 7.a. i 7.b. Svi podnositelji zahtjeva koji smatraju da ti zahtjevi nisu ispunjeni imaju pravo na žalbu regulatornom tijelu. Ako je takva žalba podnesena, regulatorno tijelo odlučuje u roku naznačenom u članku 56. stavku 9. o potrebnim mjerama za rješavanje situacije. [Am. 101 I 125/rev ]

Članak 7.c.

Koordinacijski odbor

1.   Države članice osiguravaju da upravitelji infrastrukture za svaku mrežu uspostave i organiziraju koordinacijske odbore. Članovi tog odbora mogu biti barem upravitelj infrastrukture, poznati podnositelji zahtjeva u smislu članka 8. stavka 3. i, ako to zatraže, potencijalni podnositelji zahtjeva, njihove predstavničke organizacije, predstavnici korisnika usluga željezničkog prijevoza robe i putnika te po potrebi tijela regionalne i lokalne vlasti uključujući nadležna tijela . . Predstavnici država članica i regulatorno tijelo o kojem je riječ pozivaju se na sastanke koordinacijskog odbora u svojstvu promatrača. [Am. 59]

2.   Koordinacijski odbor izrađuje prijedloge ili savjetuje upravitelja infrastrukture i, ako je primjereno, državu članicu u vezi s:

(a)   potrebama podnositelja zahtjeva u pogledu održavanja i razvoja infrastrukturnog kapaciteta;

(b)   sadržajem ciljeva rada usmjerenih korisnicima koji se navode u sporazumima iz članka 30. i sadržajem poticaja iz članka 30. stavka 1. te njihovom provedbom;

(c)   sadržajem i provedbom izvješća o mreži iz članka 27.;

(d)   okvirom i pravilima za naplaćivanje pristojbi koje utvrđuje država i sustavom naplaćivanja pristojbi koji utvrđuje upravitelj infrastrukture u skladu s člankom 29. te iznosom i strukturom pristojbi za uporabu infrastrukture;

(e)   postupkom raspodjele infrastrukturnog kapaciteta, uključujući pravila prvenstva pri raspodjeli kapaciteta među različitim kategorijama korisnika infrastrukture; načelo koordinacije u slučaju proturječnih zahtjeva za pružanje željezničke usluge uređeno je člankom 46. stavkom 4; [Am. 60]

(f)   pitanjima intermodalnosti

(g)   i drugim pitanjima koja su povezana s uvjetima pristupa i uporabe infrastrukture te kvalitetom usluga upravitelja infrastrukture.

(ga)   pitanja s kojima se suočavaju korisnici usluga željezničkog prijevoza robe i putnika, uključujući kvalitetu usluge, pristojbe za korištenje infrastrukture, visinu i transparentnost cijena željezničkih usluga. [Am. 61]

Ne dovodeći u pitanje poslovnu tajnu, koordinacijski odbor ovlašten je radi obavljanja svojih zadaća koordinacijski odbor ovlašten je od upravitelja infrastrukture zatražiti odgovarajuće informacije o točkama (a) do (g ga ). [Am. 62]

3.   Koordinacijski odbor sastavlja poslovnik koji posebno uključuje pravila o sudjelovanju na sastancima i njihovoj učestalosti (najmanje jednom u tri mjeseca). U poslovniku koordinacijskog odbora predviđa se između ostalog redovno savjetovanje, barem jednom godišnje, s korisnicima usluga željezničkog prijevoza robe i putnika u koordinacijskom odboru te s predstavnicima zaposlenika u željezničkom sektoru. Izvješće o raspravama koordinacijskog odbora u kojem su naznačena stajališta članova odbora svake se godine podnosi upravitelju infrastrukture, državi članici, regulatornom tijelu, korisnicima usluga željezničkog prijevoza robe i putnika te predstavnicima zaposlenika u željezničkom sektoru i Komisiji. [Am. 63]

Članak 7.d.

Europska mreža upravitelja infrastrukture

1.   Države članice osiguravaju da upravitelji infrastrukture sudjeluju i surađuju u mreži za razvoj željezničke infrastrukture Unije, posebno kako bi se osigurali

(i)   pravovremena i učinkovita provedba transeuropske prometne mreže, uključujući ključne koridore mreže, koridore za teretni prijevoz u skladu s Uredbom (EU) br. 913/2010* i provedba plana za uvođenje Europskog sustava upravljanja željezničkim prometom (ERTMS) koji je utvrđen Odlukom 2012/88/EU** i

(ii)   olakšavanje učinkovitih i djelotvornih prekograničnih usluga putničkog prijevoza unutar Unije, uključujući prekograničnom suradnjom za rješavanje uskih grla.

1a.   Mreža također razvija zajednička okvirna načela za naplatu u slučaju prekograničnih putničkih linija koje prometuju na više od jedne mreže kako je definirano u članku 37. i za dodjelu kapaciteta kako je predviđeno u članku 40. Ta zajednička načela podliježu mišljenju mreže regulatornih tijela iz članka 57. [Am. 64]

Komisija je članica mreže. Usklađuje i podupire rad mreže te po potrebi izrađuje preporuke za nju. Osigurava aktivno sudjelovanje odgovarajućih upravitelja infrastrukture.

2.   Mreža sudjeluje u aktivnostima praćenja tržišta iz članka 15. te analizira i uspoređuje učinkovitost i djelotvornost upravitelja infrastrukture na temelju zajedničkih pokazatelja i kriterija kvalitete kao što su pouzdanost, kapacitet, raspoloživost, točnost i sigurnost njihovih mreža, kvaliteta imovine i njezina uporaba, održavanje, obnova, poboljšanja, ulaganja i financijska učinkovitost te transparentnost okvira za naplatu i pravila naplate . [Am. 65]

3.   Nakon što uzme u obzir stajalište mreže, Komisija donosi može donijeti mjere kojima se određuju zajednička načela i prakse mreže, posebno kako bi se osigurala dosljedna analiza i usporedba rezultata, te postupci koje treba slijediti pri suradnji u mreži. Te se mjere donose provedbenim delegiranim aktom u skladu s postupkom iz članka 60 62. stavka 3 .” [Am. 66]

________________________

* (SL L 276, 20.10.2010., str. 22.).

** (SL L 51, 23.02.2012., str. 51.)." [Am. 66]

"

5.   Članak 10. mijenja se kako slijedi:

(a)   stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Željezničkim prijevoznicima daje se radi pružanja svih vrsta usluga željezničkog prijevoza putnika, pod pravednim, nediskriminatornim i transparentnim uvjetima, pravo pristupa željezničkoj infrastrukturi u svim državama članicama. Željeznički prijevoznici imaju pravo ukrcati putnike na bilo kojem kolodvoru i iskrcati ih na drugom. To pravo uključuje pristup infrastrukturi koja povezuje servisne objekte iz točke 2. Priloga II.”;

"

(aa)   umeće se sljedeći stavak : "

„2a. Država članica ne mora odobriti pravo pristupa infrastrukturi u svrhu pružanja bilo koje vrste usluga željezničkih usluga željezničkim prijevoznicima koji su pod izravnom ili neizravnom kontrolom osobe ili osoba iz treće zemlje ili trećih zemalja u kojima se prijevoznicima iz Unije ne odobrava pod uvjetima sličnima onima iz ove Direktive pravo pristupa infrastrukturi i objektima za pružanje usluga. U svrhu ovog stavka, kontrola se temelji na pravima, ugovorima ili bilo kakvom drugom sredstvu, koje zasebno ili u kombinaciji, vodeći računa o svim činjeničnim i pravnim okolnostima, omogućava vršenje odlučujućeg utjecaja na poduzetnika, posebno putem:

(a)   vlasništva ili prava korištenja svih ili dijela osnovnih sredstava predmetnog poduzetnika;

(b)   prava ili ugovora koji omogućuju odlučujući utjecaj na sastav, glasovanje ili odlučivanje tijela poduzetnika”; [Am. 67]

"

(b)   stavci 3. i 4. brišu se.

6.   Članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)   stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

‘1. Države članice mogu ograničiti pravo pristupa iz članka 10. stavka 2. uslugama željezničkog putničkog prijevoza između određenog polazišta i određenog odredišta ako bi ostvarivanje tog prava ugrozilo ekonomsku ravnotežu navedenog ili navedenih ugovora o pružanju javne usluge. Pravo pristupa iz članka 10. stavka 2. uslugama putničkog prijevoza željeznicama velikih brzina ne ograničava se.

Nadležna tijela i upravitelji infrastrukture daju prethodnu obavijest svim zainteresiranim stranama o zahtjevima za kapacitetom u skladu s Uredbom (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća* koji bi mogli biti u sukobu s pravima pristupa u skladu s člankom 10. ove Direktive.

Sve putničke usluge koje nisu dio ugovora o pružanju javne usluge nazivaju se uslugama otvorenog pristupa.

Ako nadležno tijelo izradi novi ugovor o pružanju javne usluge, ili proširi područje primjene postojećeg ugovora, u smislu korištenja više infrastrukturnog kapaciteta nego prije, prijevoznici koji pružaju postojeće usluge otvorenog pristupa na koje bi ta odluka nadležnog tijela mogla utjecati ne podliježu nikakvim ograničenjima.

______________________

* Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007., str. 1.). ˮ [Am. 68]

"

(b)   prvi podstavak stavka 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„Kako bi se utvrdilo bi li ekonomska ravnoteža ugovora o obavljanju javne usluge mogla biti ugrožena, odgovarajuće regulatorno tijelo ili tijela iz članka 55. provode objektivnu ekonomsku analizu i odlučuju na temelju unaprijed određenih kriterija. To utvrđuju po primitku zahtjeva koji su im u roku od jednog mjeseca od obavijesti o predviđenoj usluzi putničkog prijevoza podnijele sljedeće strane:

Ti kriteriji između ostalog obuhvaćaju utjecaj ostvarivanja prava na pristup na profitabilnost svake usluge uključene u ugovor o obavljanju javne usluge, uključujući posljedične utjecaje na neto troškove nadležnog javnog tijela koje je dodijelilo ugovor, potražnju putnika, cijene karata, izdavanje karata, mjesto i broj stanica te vrijeme i učestalost predložene nove usluge, a utvrđuje ih regulatorno tijelo iz članka 55. u skladu s provedbenim mjerama navedenima u stavku 4. ovog članka. U analizi se ocjenjuje hoće li nova usluga otvorenog pristupa ugroziti provedivost usluga koje se pružaju u okviru ugovora o obavljanju javne usluge.

Ekonomska ravnoteža ugovora o pružanju javne usluge ne smatra se ugroženom ako regulatorno tijelo predvidi da će moguća nova usluga uglavnom stvarati prihod željezničkom sektoru, a ne ga odnositi, te da gubitak prihoda za niz usluga u okviru ugovora o javnoj nabavi, ako ga i bude, neće biti znatan. U skladu s takvom analizom i odlukom odgovarajućeg regulatornog tijela, države članice imaju pravo odobriti, promijeniti ili uskratiti pravo pristupa traženoj usluzi prijevoza putnikaˮ.

"

(c)   umeću se sljedeći stavci: "

„2a. Ako je ugovor o pružanju javnih usluga dodijeljen u postupu javnog natječaja u skladu sa zakonodavstvom Unije, države članice mogu, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1370/2007, ograničiti pravo pristupa iz članka 10. stavka 2. ove Direktive za trajanja ugovora o pružanju javnih usluga između polazišta i odredišta koje su obuhvaćene tim ugovorom o pružanju javnih usluga. Podatak da je pravo pristupa ograničeno objavljuje se kad se pokrene natječajni postupak za taj ugovor o pružanju javnih usluga. Nije ograničeno pravo pristupa bilo kojoj dodatnoj novoj usluzi u smislu članka 10. stavka 2. za koje je regulatorno tijelo predvidjelo da će uglavnom ostvarivati prihod željezničkom sektoru, a ne ga odnositi, te u pogledu kojih se predviđa da gubitak prihoda za skup usluga na temelju ugovora o obavljanju javnih usluga, ako postoji, neće biti znatan.

Ograničenja iz ovog stavka ne smiju uzrokovati ograničavanje prava ukrcaja putnika na bilo kojem kolodvoru koji se nalazi na trasi međunarodnog prijevoza putnika i iskrcaja putnika na nekom drugom kolodvoru, uključujući kolodvore koji se nalaze u istoj državi članici.

2b.   Regulatorno tijelo ili tijela koja vrše analizu iz stavaka 2. i 2.a svoju odluku donose po primitku zahtjeva koji su im u roku od jednog mjeseca od primitka obavijesti o predviđenoj usluzi putničkog prijevoza iz članka 38. stavka 4. podnijele sljedeće strane:

(a)   nadležno tijelo ili nadležna tijela koja dodjeljuju ugovor o obavljanju javne usluge;

(b)   bilo koje drugo zainteresirano nadležno tijelo koje u skladu s ovim člankom ima pravo ograničavanja pristupa;

(c)   upravitelj infrastrukture;

(d)   željeznički prijevoznik koji izvršava ugovor o obavljanju javne usluge.”;

"

(da)   željeznički prijevoznik koji je podnio zahtjev za kapacitet u skladu s člankom 38. stavkom 4.; “[Am. 69 i 114]

(d)   Stavci 3. i 4 zamjenjuju se sljedećim:"

‘3. Regulatorno tijelo obrazlaže svoju odluku i navodi uvjete pod kojima sljedeće strane u roku od jednog mjeseca od njezine objave mogu zatražiti preispitivanje odluke:

(a)   odgovarajuće nadležno tijelo ili tijela;

(b)   upravitelj infrastrukture;

(c)   željeznički prijevoznik koji izvršava ugovor o obavljanju javne usluge;

(d)   željeznički prijevoznik koji traži pristup.”;

"

U slučaju da regulatorno tijelo odluči u skladu sa stavkom 2. da bi se predviđenom uslugom putničkog prijevoza iz članka 38. stavka 4. ugrozila ekonomska ravnoteža ugovora o obavljanju javne usluge, ono navodi moguće promjene takve usluge kojima bi se osiguralo da su ispunjeni uvjeti za davanje prava pristupa iz članka 10. stavka 2.”;

4.   Na temelju iskustva koje su stekla regulatorna tijela, nadležna tijela i željeznički prijevoznici te aktivnosti mreže iz članka 57. stavka 1., Komisija do 16. prosinca 2016. donosi mjere u kojima se propisuju pojedinosti postupka i kriteriji koje je potrebno slijediti za primjenu stavaka 1., 2. i 3. ovog članka. Navedeni delegirani Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 60 62. stavka 3. [Am. 70]

(e)   stavak 5. briše se.

7.   Umeće se sljedeći članak 13.a.:"

„Članak 13.a.

Zajednički informacijski sustav i integrirani sustav za izdavanja karata [Am. 71]

1.   Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 1371/2007 (12) i Direktivu 2010/40/EU (13) , Svi podaci povezani s voznim redom smatraju se javnima te su i shodno tome dostupni.

Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 1371/2007 i Direktivu 2013/40/EU, države članice zahtijevaju od svih željezničkih dionika kao što su željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i prodavači karata da do 12. prosinca 2019. počnu koristiti interoperabilni sustav za izdavanje jedinstvenih karata i informacijski sustav kojim se ispunjava cilj da putnici unutar Unije imaju na raspolaganju sve potrebne podatke za planiranje puta, rezervaciju i kupnju karata.

Države članice zahtijevaju od željezničkih prijevoznika da surađuju u uspostavi zajedničkog putničkog informacijskog sustava i sustava za izdavanje karata, jedinstvenih karata i rezervacija do 12. prosinca 2019. za sve putničke usluge željezničkog prijevoza koje se pružaju na njihovom teritoriju u okviru ugovora o javnim uslugama u skladu s Uredbom (EZ) br. 1370/2007, ili odlučuju ovlastiti nadležna tijela da uspostave takav sustav. Takav sustav ne smije uzrokovati poremećaje tržišta ili praviti razlike između željezničkih prijevoznika. Njime upravlja javni ili privatni pravni subjekt ili udruženje svih željezničkih prijevoznika koji pružaju usluge putničkog prijevoza.

Željeznički prijevoznici koji pružaju komercijalne javne usluge prijevoza putnika imaju slobodan pristup takvom sustavu u svrhu pružanja informacija i prodaje karata za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika kao dodatka na vlastite prijevozne usluge.

Svaki takav sustav mora biti osmišljen tako da je interoperabilan u skladu s Direktivom 2008/57/EZ i osnovnim tehničkim specifikacijama za telematske aplikacije. Mora primjenjivati te tehničke zahtjeve kako bi se posebno osigurala dosljednost u naplaćivanju i obračunavanju, povjerljivost poslovnih informacija, zaštita osobnih podataka i sukladnost s pravilima tržišnog natjecanja. Svaki sustav ili aplikacija koji putnicima nude dodatne usluge moraju biti interoperabilni s tim tehničkim specifikacijama.

Države članice osiguravaju da je pristup osnovnim tehničkim specifikacijama za telematske aplikacije slobodan i nediskriminatoran.

Svaki trgovački sporazum među sudionicima mora biti u skladu s pravilima o tržišnom natjecanju.

Troškovi takvog sustava pošteno se dijele među sudionicima na temelju njihovih doprinosa.

Regulatorno tijelo osigurava da se takvim sustavom za izdavanje jedinstvenih karata ne uzrokuju poremećaji tržišta ili pravi razlika između željezničkih prijevoznika.

Također države članice mogu od željezničkih prijevoznika i pružatelja usluga prijevoza putnika drugim načinima prijevoza zatražiti da sudjeluju u zajedničkom interoperabilnom i informacijskom putničkom sustavu i integriranom sustavu za izdavanje karata, jedinstvenih karata i rezervacija ili odlučiti ovlastiti nadležna relevantna tijela za uspostavu takvog sustava. Ako se uspostavi takav sustav, države članice osiguravaju da se njime ne uzrokuje poremećaje tržišta ili pravi razlika između željezničkih prijevoznika i drugih pružatelja usluga putničkog prijevoza te da njime upravlja javni ili privatni pravni subjekt ili udruženje svih željezničkih prijevoznika koji pružaju usluge putničkog prijevoza. [Am. 72]

2.   Države članice izrađuju zahtijevaju od željezničkih prijevoznika koji pružaju usluge putničkog prijevoza da izrade i usklađuju, uzimajući u obzir Odluku Komisije 2008/164/EC*, između ostalog za najvažnije trase unutar Unije, nacionalne planove za nepredviđene okolnosti kako bi se u smislu članka 18. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 putnicima osigurala pomoć u slučaju većih smetnji u pružanju usluga uzrokovanih prirodnim katastrofama ili katastrofama uzrokovanim ljudskim djelovanjem . Svaki željeznički prijevoznik koji pruža uslugu željezničkog prijevoza putnika i upravitelj kolodvora izrađuju vlastiti plan za nepredviđene okolnosti u skladu s nacionalnim planovima za nepredviđene okolnosti. .”

______________________

* Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br . 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007., str. 1). [Am.73 ]

"

7a.   U članku 19. dodaje se sljedeća točka: "

„(da) obvezali su se primijeniti kolektivne ugovore država članica u kojima prijevoznik želi djelovati.”. [Am. 74]

"

8.   U članku 38. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

‘4. Ako podnositelj zahtjeva radi pružanja usluga putničkog prijevoza namjerava zatražiti infrastrukturni kapacitet, o tome obavještava upravitelje infrastrukture i regulatorna tijela o kojima je riječ najmanje 18 mjeseci prije stupanja na snagu voznog reda na koji se zahtjev za kapacitet odnosi. Kako bi regulatorna tijela o kojima je riječ mogla ocijeniti potencijalni ekonomski učinak na postojeće ugovore o obavljanju javne usluge, regulatorna tijela osiguravaju da su o tome bez odlaganja u roku od najviše pet dana obaviješteni nadležno tijelo koje je na temelju ugovora o obavljanju javne usluge dodijelilo uslugu putničkog prijevoza na toj trasi, bilo koje drugo nadležno tijelo koje u skladu s člankom 11. ima pravo ograničavanja pristupa i bilo koji željeznički prijevoznik koji izvršava ugovor o obavljanju javne usluge na trasi te usluge putničkog prijevoza.

"

8a.   U članak 42. umeće se sljedeći stavak 1.a: "

„1a. U cilju sprječavanja diskriminacije protiv podnositelja zahtjeva, regulatorno tijelo iz članka 55. ove Direktive daje prethodno odobrenje za takav okvirni sporazum i na vlastitu inicijativu nadzire okvirni sporazum koji je na snazi. Podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe regulatornom tijelu ako vjeruje da su prema njemu postupali na nepošten način, da je žrtva diskriminacije ili da mu je okvirni ugovor na bilo koji način naštetio. U slučaju žalbe protiv okvirnog ugovora, regulatorno tijelo potvrđuje da nije potrebna izmjena okvirnog sporazuma ili traži izmjenu tog okvirnog sporazuma u skladu s uputama koje je odredilo regulatorno tijelo, najkasnije dva mjeseca od trenutka kad regulatorno tijelo primi žalbu. Upravitelj strukture i željeznički prijevoznik najkraćem mogućem roku i u svakom slučaju najkasnije jedan mjesec nakon primitka obavijesti o zahtjevu regulatornog tijela postupaju u skladu s odlukom regulatornog tijela. Prilikom izvršavanja funkcija opisanih u ovom stavku, regulatorno tijelo posebnu pozornost posvećuje zaštiti poslovne tajne. [Am. 75]

"

8b.   U članku 46. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: "

'4. Načela kojima se uređuje postupak koordinacije utvrđuju se u izvješću o mreži. Ona posebno odražavaju teškoće organiziranja međunarodnih željezničkih trasa i učinak koji izmjena može imati na druge upravitelje infrastrukture. U slučaju proturječnih zahtjeva za pružanje željezničke usluge na istom tržišnom segmentu, upravitelj infrastrukture, kada raspoređuje kapacitet, uzima u obzir samo spornu infrastrukturu, a ne ukupni obujam kapaciteta koji su tražili podnositelji zahtjeva koji se natječu.”; [Am. 76]

"

8c.   U članku 54. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: "

'1. U slučaju poremećaja u kretanju vlakova zbog tehničkog kvara ili nesreće, upravitelj infrastrukture mora poduzeti sve potrebne mjere kako bi normalizirao situaciju. U tu svrhu sastavlja plan postupanja u nepredviđenim okolnostima u kojem navodi razna tijela javne vlasti koja moraju biti obaviještena u slučaju ozbiljnih nesreća ili smetnji u kretanju vlakova. U slučaju poremećaja koji bi mogao imati utjecaj na prekogranični promet, upravitelj infrastrukture dijeli sve mjerodavne informacije s drugim upraviteljima infrastrukture na čiju mrežu i promet taj poremećaj može utjecati. Predmetni upravitelji infrastrukture surađuju u cilju normalizacije prekograničnog prometa. [Am. 77]

"

8d.   U članku 55. dodaje se sljedeći stavak: "

„3a. Države članice osiguravaju da regulatorna tijela imaju nužna organizacijska i operativna sredstva iz članka 56. ove Direktive te da, ako je potrebno, donose akcijski plan kojim će im se osigurati ta sredstva.”; [Am. 78]

"

8e.   Članak 56. zamjenjuje se sljedećim: "

„Članak 56.

Funkcije regulatornog tijela

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 46. stavak 6., podnositelj zahtjeva ima pravo žalbe regulatornom tijelu ako smatra da se s njim nepravedno postupalo, da ga se diskriminiralo ili na bilo koji način stavilo u nepovoljniji položaj, a poglavito u pogledu odluka koje je donio upravitelj infrastrukture ili, kad je to primjereno, željeznički prijevoznik ili upravitelj servisnih objekata u pogledu:

(a)   izvješća o mreži u njegovoj provizornoj i konačnoj verziji;

(b)   kriterija navedenih u njemu;

(c)   postupka dodjele i njegovih rezultata;

(d)   programa ubiranja pristojbi;

(e)   visine ili strukture infrastrukturnih naknada koje treba platiti;

(f)   uvjeta za pristup u skladu s člancima 10. do 13.;

(g)   pristupa uslugama i naplate usluga u skladu s člankom 13.

(ga)   planiranih ili neplaniranih radova na održavanju.

2.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja u odnosu na osiguranje tržišnog natjecanja na tržištima željezničkih usluga, regulatorno tijelo ima ovlasti nadzirati tržišne uvjete na tržištima željezničkih usluga te posebno nadzirati stavak 1. točke (a) do (ga) na vlastitu inicijativu kako bi se izbjegao bilo koji vid diskriminacije protiv podnositelja zahtjeva. Naročito provjerava sadrži li izvješće o mreži diskriminacijske odredbe ili proizlazi li iz njega diskrecijsko pravo upravitelja infrastrukture koje ovaj može koristiti na način koji diskriminira podnositelje zahtjeva.

3.   Regulatorno tijelo također blisko surađuje s nacionalnim tijelom nadležnim za sigurnost u smislu Direktive 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava u Zajednici (14) i s tijelom za izdavanje dozvola u smislu ove Direktive.

Države članice osiguravaju da ta tijela zajednički razviju okvir za razmjenu informacija i suradnju s ciljem sprječavanja negativnih učinaka na tržišno natjecanje ili sigurnost na željezničkom tržištu. Taj okvir uključuje mehanizam uz pomoć kojeg regulatorno tijelo daje nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost i tijelu za izdavanje dozvola preporuke o pitanjima koja mogu utjecati na natjecanje na željezničkom tržištu i uz pomoć kojeg nacionalno tijelo nadležno za sigurnost daje regulatornom tijelu i tijelu za izdavanje dozvola preporuke o pitanjima koja mogu utjecati na sigurnost. Ne dovodeći u pitanje neovisnost svakog tijela u okviru svojih nadležnosti, odgovarajuće tijelo pregledava svaku takvu preporuku prije donošenja odluka. Ako odgovarajuće tijelo odluči odstupiti od tih preporuka, razloge za to navodi u svojim odlukama.

4.   Države članice mogu odlučiti da se regulatornom tijelu dodjeljuje zadaća da donese neobvezujuća mišljenja o provizornim verzijama poslovnog plana iz članka 8. stavka 3. te ugovorni sporazum i plan za povećanje kapaciteta, te posebno da naznači odgovaraju li ti instrumenti tržišnim uvjetima na tržištima željezničkih usluga.

5.   Regulatorno tijelo mora imati potreban organizacijski kapacitet s obzirom na ljudske i materijalne resurse, koji je razmjeran važnosti željezničkog sektora u državi članici.

6.   Regulatorno tijelo osigurava da su pristojbe koje je odredio upravitelj infrastrukture u skladu s Odjeljkom 2. te da su nediskriminirajuće. Regulatorno tijelo osigurava da pristojbe za pristup koje određuje upravitelj infrastrukture, operatori uslužnih objekata ili željeznički prijevoznici, uključujući za pristup prugama i postajama, njihovim zgradama i drugim objektima, uključujući objekte za prikaz putnih informacija, nisu diskriminatorne. S tim u vezi, predložene promjene visine ili strukture pristojbi iz ovog stavka prijavljuju se regulatornom tijelu barem dva mjeseca prije planiranog stupanja na snagu. Sve do jednog mjeseca prije njihova stupanja na snagu, regulatorno tijelo može ustrajati na smanjenju ili povećanju predloženih izmjena, njihovom odlaganju ili ukidanju. Pregovori između podnositelja zahtjeva i upravitelja infrastrukture koji se odnose na visinu infrastrukturnih pristojbi dopušteni su samo ako se odvijaju pod nadzorom regulatornog tijela. Regulatorno tijelo intervenira ako postoji vjerojatnost da su pregovori u suprotnosti sa zahtjevima ovog poglavlja .

7.   Regulatorno tijelo redovito se i u svakom slučaju barem svake dvije godine savjetuje s predstavnicima korisnika usluga željezničkog prijevoza robe i putnika kako bi uzelo u obzir njihova stajališta o željezničkom tržištu.

8.   Regulatorno tijelo ima ovlast zatražiti relevantne informacije od upravitelja infrastrukture, podnositelja zahtjeva i bilo koje zainteresirane treće strane u državi članici o kojoj je riječ.

Zatražene informacije dostavljaju se u razumnom roku koji utvrdi regulatorno tijelo, a koji ne smije biti dulji od jednog mjeseca, osim ako u iznimnim okolnostima regulatorno tijelo ne pristane na produženje roka od najviše dva dodatna tjedna i odobri ga. Regulatornom se tijelu omogućuju da takve zahtjeve izvrši odgovarajućim kaznama, uključujući novčanim kaznama. Informacije koje se dostavljaju regulatornom tijelu uključuju sve podatke koji su potrebni regulatornom tijelu u okviru njegove žalbene funkcije i funkcije nadzora natjecanja na tržištu željezničkih usluga u skladu sa stavkom 2. To uključuje podatke potrebne za statističke svrhe i svrhe motrenja tržišta.

9.   Regulatorno tijelo razmatra prigovore i, ako je potrebno, u roku od mjesec dana od primitka prigovora traži potrebne podatke od svih mjerodavnih stranaka i započinje s njima savjetovanje. Odlučuje o prigovorima, poduzima korake za ispravljanje situacije te obavješćuje mjerodavne stranke o svojoj utemeljenoj odluci u unaprijed određenom razumnom roku, koji je u svakom slučaju unutar razdoblja od šest tjedana računajući od dana primitka svih relevantnih informacija. Ne dovodeći u pitanje ovlasti nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja za osiguranje natjecanja na tržištima željezničkih usluga, regulatorno tijelo po potrebi na vlastitu inicijativu odlučuje o primjerenim mjerama za ispravljanje diskriminacije nad podnositeljima zahtjeva, poremećaja tržišta i drugih nepoželjnih pojava na tim tržištima, posebno u pogledu stavka 1. točaka (a) do (ga).

Odluka regulatornog tijela obvezujuća je za sve stranke obuhvaćene tom odlukom i ne podliježe kontroli bilo kojeg drugog administrativnog tijela. Regulatornom se tijelu omogućuju da svoje odluke izvrši odgovarajućim kaznama, uključujući novčanim kaznama.

U slučaju žalbe protiv prigovora na odbijanja dodjele infrastrukturnog kapaciteta ili protiv uvjeta ponude kapaciteta, regulatorno tijelo je dužno ili potvrditi da nisu potrebne izmjene odluke upravitelja infrastrukture ili zatražiti izmjene te odluke u skladu s njegovim uputama koje je odredilo regulatorno tijelo. .Upravitelj infrastrukture najkasnije jedan mjesec nakon primitka obavijesti o toj odluci postupa u skladu s njom.

10.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da odluke koje donese regulatorno tijelo podliježu sudskoj kontroli. Žalbom se obustavlja provedba odluke regulatornog tijela samo kada bi neposredan učinak odluke regulatornog tijela mogao uzrokovati nepopravljivu ili očito pretjeranu štetu za podnositelja zahtjeva. Ova odredba ne dovodi u pitanje ovlasti suda pred kojim se vodi žalbeni postupak u skladu s ustavnim pravom, ako je primjenjivo.

11.   Države članice osiguravaju da su odluke koje donese regulatorno tijelo objavljene.

12.   Regulatorno tijelo ima ovlasti provođenja revizija ili pokretanja unutarnjih revizija kod upravitelja infrastrukture, operatora uslužnih objekata i po potrebi željezničkih prijevoznika kako bi provjerilo usklađenost s odredbama o odvojenom računovodstvu utvrđenima u članku 6. S time u vezi regulatorno tijelo ima pravo zahtijevati bilo kakve informacije. Regulatorno tijelo posebno ima pravo zahtijevati od upravitelja infrastrukture, operatora uslužnih objekata i svih prijevoznika ili drugih subjekata koji obavljaju ili sadrže različite vrste željezničkog prijevoza ili upravljanja infrastrukturom iz članka 6. stavaka 1. i 2. i članka 13. da dostave sve ili dio računovodstvenih informacija navedenih u Prilogu VIII., koje su podrobne u onoj mjeri koja se ocijeni potrebnom i razmjernom.

Ne dovodeći u pitanje ovlasti nacionalnih tijela nadležnih za pitanja državnih otpora, regulatorno tijelo može također iz poslovnih knjiga izvoditi zaključke u vezi s državnom pomoći, o kojima izvješćuje navedeno tijelo.

13.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 60. o određenim izmjenama Priloga VIII. Stoga se Prilog VIII. može izmijeniti kako bi ga se prilagodilo razvoju računovodstvenih i nadzornih praksi i/ili kako bi ga se dopunilo dodatnim elementima potrebnima za provjeru odvojenog računovodstva.

____________________

* Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Zajednice (preinaka) Tekst značajan za EGP (SL L 191, 18.7.2008., str. 1.)’. [Am. 79]

"

8f.   U članku 57. dodaje se sljedeći stavak: "

„9a. Ako smatra da odluka upravitelja infrastrukture sprječava razvoj međunarodne usluge, podnositelj zahtjeva može pitanje izravno uputiti nacionalnoj mreži regulatornih tijela radi dobivanja mišljenja. O tom se koraku istodobno obavješćuje predmetno nacionalno regulatorno tijelo. Mreža po potrebi traži objašnjenja od upravitelja infrastrukture i u svakom slučaju, od nacionalnog regulatornog tijela o kojem je riječ. Mreža donosi i objavljuje svoje mišljenje te ga dostavlja nacionalnom regulatornom tijelu o kojem je riječ.

Mreža regulatornih tijela podnosi Komisiji godišnje izvješće o radu. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija u roku od jedne godine nakon stupanja na snagu ove Direktive i najkasnije 31. prosinca 2019. donosi zakonodavni prijedlog o osnivanju Europskog regulatornog tijela i dodjeljuje mu pravnu osobnost, nadzornu i arbitražnu funkciju te ovlasti rješavanja prekograničnih pitanja i rješavanja žalbi protiv odluka koje su donijela nacionalna regulatorna tijela. To novo tijelo zamjenjuje Europsku mrežu regulatornih tijela.” [Am. 80]

"

9.   U članku 63. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Komisija do 31. prosinca 2024. ocjenjuje učinak ove Direktive na željeznički sektor i dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija izvješće o njezinoj provedbi. Ocjena uzima u obzir stajališta Europskog regulatornog tijela o tome postoji li diskriminacijska praksa ili druge vrste narušavanja tržišnog natjecanja i stajališta socijalnih partnera u mjerodavnom odboru Unije za socijalni dijalog. [Am. 81]

Europsko regulatorno tijelo Komisija do istog datuma ocjenjuje postoji li postoje li u vezi s upraviteljima infrastrukture koji su dio vertikalno povezanog poduzeća diskriminacijska praksa prakse ili druge vrste narušavanja tržišnog natjecanja i objavljuje preporuke za daljnje političke mjere . Komisija po potrebi na temelju tih preporuka predlaže nove zakonodavne mjere. [Am. 82]

Najkasnije 18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive Komisija procjenjuje njezin učinak na razvoj tržišta rada za željezničko osoblje u vlaku i, ako je potrebno, predlaže nove zakonodavne mjere za certificiranje takvog osoblja.”; [Am. 83]

"

Članak 1.a

Uredba (EZ) br. 1371/2007 izmjenjuje se kako slijedi:

Članak 2. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: "

„3. Stupanjem ove Uredbe na snagu, članci 9., 10., 11., 12., 19., članak 20. stavak 1. i članak 26. primjenjuju se na sve usluge željezničkog prijevoza putnika u cijeloj Uniji.” [Am. 84]

"

Članak 2.

1.   Države članice dužne su najkasnije do ...(15) [18 mjeseci nakon stupanja na snagu] donijeti i objaviti zakone, propise i administrativne odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji šalju tekst glavnih odredbi nacionalnog zakonodavstva koje donesu na području obuhvaćenom ovom Direktivom.

Članak 3.

1.   Ova Direktiva stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.Tri mjeseca nakon objave dostupna je u svom pročišćenom obliku zajedno s Direktivom br. 2012/34/EU, koju izmjenjuje. [Am. 85]

2.   Točke 5. do 8. članka 1. primjenjuju se od 1. siječnja 2018. [kako bi se vozni red mogao početi primjenjivati 14. prosinca 2019.

Do datuma primjene točke 5. i ne dovodeći u pitanje međunarodne putničke usluge, od država članica se ne zahtijeva da odobre pravo pristupa željezničkim prijevoznicima i njihovim izravno ili neizravno nadziranim društvima kćerima koja imaju dozvolu za obavljanje prijevoza u državi članici u kojoj nije odobren sličan pristup. [Am. 86]

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u...,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(2) SL C 356, 5.12.2013., str. 92.
(3)SL C, 327, 12.11.2013., str. 122.
(4)SL C, 356, 5.12.2013., str.92.
(5) Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014.
(6)SL L 164, 30.04.2004., str. 164.
(7)SL L 315, 3.12.2007., str. 44.
(8)Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012., str. 32.).
(9) Direktiva Vijeća 2005/47/EZ od 18. srpnja 2005. o Sporazumu između Zajednice europskih željeznica (CER) i Europske federacije radnika u prometu (ETF) o određenim pitanjima uvjeta rada mobilnih radnika u interoperabilnom prekograničnom prometu u željezničkom sektoru(SL L 195, 27.7.2005, str. 15.).
(10) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
(11) Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3. 12. 2007., str. 14.).
(12)SL L 315, 3.12.2007., str. 14.
(13)SL L 207, 6.8.2010., str. 1.
(14) SL L 191, 18.7.2008., str. 1.
(15) 18 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive.


Usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika ***I
PDF 477k   DOC 157k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 o otvaranju tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika (COM(2013)0028 – C7-0024/2013 – 2013/0028(COD) ) (Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
P7_TA(2014)0148 A7-0034/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0028 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0024/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir obrazložena stajališta, koja su u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i razmjernosti, predložili litavski Parlament, luksemburški zastupnički dom, prvi i drugi dom nizozemskog Parlamenta, austrijsko savezno vijeće (Bundesrat), švedski Parlament, u kojima tvrde da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1) ,

–   uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(2)

–   uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za regionalni razvoj (A7-0034/2014 ),

1.   usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.   traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1370/2007 o otvaranju tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika
(Tekst važan za EGP)

P7_TC1-COD(2013)0028


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora(3) ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4) ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5) ,

budući da:

(1)   Tijekom posljednjeg desetljeća rast željezničkog prijevoza putnika nije bio dovoljan za povećanje njegovog udjela u ukupnom prijevozu u usporedbi s cestovnim i zračnim prijevozom. Udio željezničkog prijevoza putnika u Europskoj uniji od 6 % ostao je više ili manje stabilan. Usluge željezničkog prijevoza putnika nisu držale korak s potrebama koje su se mijenjale razvojem drugih načina prijevoza u pogledu raspoloživosti i kvalitete. Imajući to na umu nužno je izvući sve relevantne pouke iz pristupa koji je Unija zauzela tijekom triju prethodnih reformi željeznica. [Am. 1]

(1a)   Željeznički prijevoz ima značajnu društvenu i ekološku ulogu i značajnu ulogu u pogledu planiranja mobilnosti te može bitno povećati svoj ukupni udio u europskom prijevozu putnika. U tom pogledu ulaganje u istraživanje kao i u infrastrukturu te željeznička vozila može znatno doprinijeti novom rastu te na taj način potaknuti zapošljavanje izravno u željezničkom sektoru te neizravno povećanjem mobilnosti zaposlenika drugih sektora. Željeznički prijevoz može izrasti u značajnu i modernu industrijsku granu Unije ako se države članice usuglase oko pojačane suradnje. [Am. 2]

(2)   Tržište Unije za usluge međunarodnog željezničkog prijevoza putnika otvoreno je za tržišno natjecanje od 2010. Osim toga, neke države članice otvorile su za tržišno natjecanje svoje usluge domaćeg prijevoza putnika uvođenjem prava slobodnog pristupa ili objavljivanjem javnih natječaja za sklapanje ugovora o obavljanju javnih usluga ili na temelju obadvije mjere.

(3)   Komisija je u Bijeloj knjizi o prometnoj politici od 28. ožujka 2011.(6) objavila svoju namjeru za ostvarenjem unutarnjeg tržišta u željezničkom prijevozu čime se željezničkim poduzećima iz Unije omogućuje pružanje svih vrsta usluga željezničkog prijevoza bez nepotrebnih tehničkih i administrativnih prepreka. Kako bi se taj cilj lakše ostvario, potrebno je osmisliti aktualnu reformu s obzirom na modele željezničkog prijevoza koji su se pokazali učinkovitima u Uniji. [Am. 5]

(3a)   Trebala bi se poboljšati kvaliteta usluga javnog prijevoza putnika i ojačati njihova učinkovitost, istodobno održavajući postojeće usluge javnog prijevoza putnika koje funkcioniraju učinkovito. [Am. 6]

(3b)   Dovršetak otvaranja željezničkog tržišta Unije trebalo bi smatrati ključnim kako bi željeznice mogle postati vjerodostojna alternativa drugim oblicima prijevoza u smislu cijene i kvalitete. [Am. 7]

(3c)   Bitno je da nadležna tijela imaju središnju ulogu u organizaciji usluga javnog prijevoza putnika. Ta tijela snose odgovornost za planiranje usluga javnog prijevoza putnika, uključujući odgovornost za utvrđivanje dionica koje će se odrediti za otvoreni pristup ili dodijeliti ugovorima o obavljanju javnih usluga te odgovornost za utvrđivanje načina dodjele. Nadalje, ona bi trebala obrazložiti činjenicu da se ciljevi održivosti, učinkovitosti i kvalitete mogu ostvariti samo primjenom načina sklapanja ugovora koji su sama izabrala te bi to obrazloženje trebala objaviti. [Am. 8]

(4)   Kad nadležna tijela organiziraju usluge domaćeg prijevoza putnika, trebaju osigurati da su obveze obavljanja javnih usluga te zemljopisno područje primjene ugovora o obavljanju javnih usluga primjereni, potrebni i razmjerni za postizanje ciljeva politike javnog prijevoza putnika na svojem njihovu teritoriju. Ta politika trebala bi biti utvrđena u održivim nacrtima javnog prijevoza i ostaviti ostavljajući prostor za tržišna rješenja prijevoza . Postupak utvrđivanja nacrta javnog prijevoza i obveza obavljanja javnih usluga trebao bi biti transparentan relevantnim zainteresiranim subjektima i potencijalnim novim sudionicima uključujući potencijalne nove sudionike na tržištu. [Am. 9]

(5)   Kako bi se osiguralo pouzdano financiranje javnog prijevoza za postizanje ciljeva iz održivih nacrta javnog prijevoza, nadležna tijela moraju tako oblikovati obveze obavljanja javnih usluga da se ciljevi javnog prijevoza mogu postići ostvariti na visokovalvalitetan i troškovno učinkovit način, uzimajući u obzir naknadu za neto financijski učinak obavljanja tih usluga te osigurati dugoročnu financijsku održivost javnog prijevoza, organiziranog u okviru ugovora o obavljanju javnih usluga. To uključuje sprečavanje previsokih i preniskih naknada uzrokovanih sadržajem obveza obavljanja javnih usluga ili neispunjavanjem financijskih obveza od strane nadležnog tijela. Obveze obavljanja javnih usluga mogu uključivati mreže u kojima se neke usluge mogu obavljati uz primjerenu dobit bez financijske naknade; uključivanje takvih usluga u područje primjene obveza obavljanja javnih usluga ne smije dovesti do plaćanja naknada čiji iznos premašuje iznos potreban za pružanje cijelog niza mrežnih usluga. [Am. 10]

(6)   Posebno je važno da nadležna tijela ispunjavaju te kriterije za obveze obavljanja javnih usluga i područje primjene ugovora o obavljanju javnih usluga kako bi tržište za javni željeznički prijevoz putnika glatko funkcionirao jer usluge prijevoza sa slobodnim pristupom trebaju biti dobro usklađene s uslugama prijevoza koje se obavljaju u okviru ugovora o obavljanju javnih usluga. Stoga bi neovisno regulatorno tijelo iz sektora željeznice trebalo osigurati da je taj postupak ispravno primijenjen i transparentan.

(7)   Treba utvrditi najveći godišnji opseg ugovora o obavljanju javnih usluga za željeznički prijevoz putnika kako bi se olakšalo koji se sklapa na temelju konkurentnog javnog nadmetanja na način kojim se olakšava tržišno natjecanje između malih ponuđača, novih sudionika na tržištu i postojećih operatera za takve ugovore te istovremeno nadležnim tijelima dopušta određena fleksibilnost radi optimiranja opsega u skladu s gospodarskim i operativnim aspektima. [Am. 64]

(8)   Kako bi se olakšala priprema javnih natječaja i time pojačalo tržišno natjecanje, nadležna tijela trebaju osigurati da, štiteći poslovne tajne, svi operateri javih usluga koji su zainteresirani za podnošenje takvih ponuda dobiju određene informacije o uslugama prijevoza i infrastrukturi koje obuhvaća ugovor o obavljanju javnih usluga koji ne dopušta da se smatra da ih nadležno tijelo diskriminira u odnosu na druge sudionike u natječaju . [Am. 12]

(9)   Određene gornje granice za izravno sklapanje ugovora o obavljanju javnih usluga na području prijevoza željeznicom treba prilagoditi posebnim gospodarskim uvjetima pod kojima se provode postupci javnog nadmetanja u tom sektoru.

(9a)   Kako bi se osiguralo pošteno javno nadmetanje i spriječila zlouporaba naknade, trebalo bi se primjenjivati načelo uzajamnosti. To načelo ne bi se trebalo primjenjivati samo na države članice i poduzeća osnovana u Uniji nego i na poduzeća iz trećih zemalja koja žele sudjelovati u postupcima nabave u Uniji. [Am. 65]

(10)   Uspostava unutarnjeg tržišta za usluge željezničkog prijevoza putnika zahtijeva zajednička pravila o konkurentskom javnom nadmetanju za ugovore o obavljanju javnih usluga u tom sektoru koja bi se trebala na usklađen način primjenjivati u svim državama članicama, uzimajući u obzir specifične okolnosti svake države . [Am. 14]

(11)   Radi stvaranja okvirnih uvjeta kojima će se omogućiti da društvo potpuno iskoristi dobrobiti učinkovitog otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika, važno je da države članice osiguraju primjerenu razinu socijalne zaštite za djelatnike operatera javnih usluga. primjerenu razinu socijalne zaštite za djelatnike operatera javnih usluga. [Am. 16]

(12)   Ako tržište to ne osigura pod primjerenim i nediskriminirajućim uvjetima, nadležna tijela moraju odgovarajućim i učinkovitim mjerama olakšati pristup operatera javnih usluga željezničkim vozilima.

(13)   Neke ključne značajke predstojećih postupaka javnog nadmetanja za ugovore o obavljanju javnih usluga trebaju biti potpuno transparentne kako bi se omogućio bolje organiziran odaziv tržišta.

(14)   U skladu s unutarnjom logikom Uredbe (EZ) br. 1370/2007 treba razjasniti da se prijelazno razdoblje do 2. prosinca 2019. odnosi samo na obvezu organiziranja postupaka konkurentnih javnih nadmetanja za ugovore o obavljanju javnih usluga. [Am. 66]

(15)   Priprema željezničkih prijevoznika za obvezno konkurentno javno nadmetanje za ugovore o obavljanju javnih usluga zahtijeva dodatno vrijeme kako bi se omogućilo učinkovito i održivo unutarnje restrukturiranje poduzeća s kojima su se u prošlosti takvi ugovori izravno sklapali. Stoga su potrebne prijelazne mjere za ugovore koji su izravno sklopljeni između datuma stupanja na snagu ove Uredbe i 3. prosinca 2019. [Am. 67]

(16)   Čim se ostvari otvaranje tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika, budući da će nadležna tijela možda trebati poduzeti mjere za osiguranje visoke razine tržišnog natjecanja ograničavanjem broja ugovora koje dodjeljuju jednom željezničkom prijevozniku, trebalo bi predvidjeti odgovarajuće odredbe.

(17)   Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebale bi biti dodijeljene Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(7) .

(18)   Komisija je u okviru izmjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 994/98 (Uredba o davanju ovlasti)(8) predložila i izmjenu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2012)0730 ). Radi usklađivanja pristupa uredbama o skupnom izuzeću u području državnih potpora i u skladu s postupcima predviđenim člankom 108. stavkom 4. i člankom 109. Ugovora, potpore za koordinaciju prijevoza ili povrat sredstava za ispunjavanje određenih obveza svojstvenih pojmu javne usluge kako je navedeno u članku 93. Ugovora trebale bi pripadati području primjene Uredbe o davanju ovlasti.

(19)   Uredbu (EZ) br. 1370/2007 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9) , Uredba (EZ) br. 1370/2007 mijenja se kako slijedi: [Am. 17]

1.   Članak 2. ovime se mijenja kako slijedi:

(-a) umeće se sljedeća točka: "

„(aa) „javni željeznički prijevoz putnika” znači javni prijevoz putnika željeznicom i ne uključuje druge vrste prijevoza putnika tračnicama, kao što su podzemna željeznica, tramvaji ili, ako tako odluče države članice, sustavi tramvaj-vlak;”; [Am. 18]

"

(a)   Točka (c) zamjenjuje se sljedećim:"

„(c) „lokalno nadležno tijeloˮ znači svako nadležno tijelo čije zemljopisno područje nadležnosti nije cijela država i koje pokriva potrebe za prijevozom, između ostalog, u urbanoj aglomeraciji i/ili ruralnom području ili regiji, uključujući na prekograničnoj razini ;”; [Am. 19]

"

(b)   U točki (e) dodaje se sljedeći podstavak:"

„Opseg obveza obavljanja javnih usluga isključuje obuhvaća sve usluge javnog prijevoza koje su nužne, između ostalog, prelaze ono što je potrebno za postizanje učinka na lokalnu, regionalnu ili podnacionalnu gospodarsku, tehničku ili zemljopisnu mrežu na lokalnoj, regionalnoj ili podnacionalnoj razini . Takvi učinci mreže proizlaze iz integracije usluga prijevoza koja javni prijevoz čini privlačnijim za putnike i učinkovitijim za sektor javnog prijevoza. Učinci mreže mogu se postići uslugama kojima se ostvaruje rentabilnost i uslugama kojima se ona ne ostvaruje te na različitim razinama, zemljopisnoj razini, razini voznog reda vlakova ili razini cijena”. ˮ [Am. 20]

"

2.   Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 2.a

Nacrti multimodalnog i održivog javnog prijevoza i obveza obavljanja javnih usluga [Am. 21]

1.  Nadležna tijela utvrđuju i redovno ažuriraju nacrte javnog prijevoza putnika kojima se obuhvaćaju svi relevantni načini prijevoza za područje u njihovoj nadležnosti. Tim nacrtima javnog prijevoza određuju se ciljevi politike javnog prijevoza i sredstva za njihovu provedbu, a uključuju sve relevantne načine prijevoza za područje u njihovoj nadležnosti, promičući time socijalnu i teritorijalnu koheziju . Ti će se nacrti moći sastojati od informacija o nacrtima javnog prijevoza koje već postoje u javnom sektoru. Ako već postoje međuregionalne usluge, uzimaju se u obzir. Ti nacrti obuhvaćaju Uključuju najmanje: [Am. 22]

   (a) strukturu mreže ili trasa;
   (b) temeljne zahtjeve koje mora ispuniti ponuda javnog prijevoza, kao što su dostupnost, teritorijalna povezivost, sigurnost, modalna i intermodalna međusobna uključujući, između ostalog, pristupačnost za osobe s invaliditetom te modalnu i intermodalnu povezanost na glavnim spojnim čvorištima, značajke ponude, kao što su vremena djelovanja, učestalost usluga i najmanji stupanj uporabe kapaciteta ; [Am. 23]
   (ba) za javni željeznički prijevoz putnika, kriterije učinkovitosti, uključujući, između ostalog, udio javnog prijevoza, točnost, ekonomičnost, učestalost usluga, zadovoljstvo korisnika i kvalitetu željezničkih vozila; [Am. 24]
   (c) standarde kvalitete i povezane s pitanjima kao što su značajke opreme stajališta i željezničkih vozila, točnost i pouzdanost, čistoća, služba i informacije za korisnike, obrada i rješavanje pritužbi, nadzor kvalitete usluge i sigurnosti te aspekte kontrole u pogledu željezničkih vozila, infrastrukture i usluga, uključujući informiranje ; [Am. 25]
   (d) načela tarifne politike;, kao što je primjena socijalnih cijena ; [Am. 26]
   (e) operativne zahtjeve kao što je prijevoz bicikala, upravljanje prometom, plan intervencije u slučaju poremećaja. važeća pravila u vezi s pravima putnika, socijalnim uvjetima i uvjetima rada te sa zaštitom okoliša i utvrđivanjem ciljeva zaštite okoliša . [Am. 27]

Pri izradi nacrta javnog prijevoza nadležna tijela posebno poštuju važeća pravila u vezi s pravima putnika te socijalnom zaštitom, zaštitom u području zapošljavanja i zaštitom okoliša. [Am. 28]

Nadležna tijela donose i objavljuju nacrte javnog prijevoza nakon savjetovanja s relevantnim zainteresiranim subjektima. Za potrebe ove Uredbe relevantni zainteresirani subjekti, koje treba uzeti u obzir, su barem operateri prijevoza, upravitelji uključujući barem prijevozne operatere, upravitelje infrastrukture, po potrebi , te organizacije koje zastupaju putnike i zaposlenike, i te nacrte objavljuju . [Am. 29]

2.   Utvrđivanje obveza obavljanja javnih usluga i sklapanje ugovora o obavljanju javnih usluga u skladu je s važećim nacrtima javnog prijevoza.

3.  Specifikacije obveza obavljanja javnih usluga za javni prijevoz putnika i opseg njihove primjene utvrđuje se na sljedeći način:

   (a) određuju se u skladu s člankom 2. točkom (e);
   (b) trebaju biti su primjerene za postizanje ciljeva iz nacrta javnog prijevoza, odnosno njima se utvrđuje postupak sklapanja ugovora u pogledu standarda kvalitete koje treba postići te primjerenih sredstava kako bi se postigli ciljevi iz nacrta javnog prijevoza ; [Am. 30]
   (c) neophodni su ne smiju prekoračiti okvire koji su neophodni i proporcionalni za postizanje ciljeva iz nacrta javnog prijevoza te se njima u pogledu javnog željezničkog prijevoza putnika uzima u obzir Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10) [Am. 31]

Pri ocjeni primjenjivosti iz točke (b) uzima se u obzir je li javna intervencija u obavljanju prijevoza putnika primjereno sredstvo za postizanje ciljeva iz nacrta javnog prijevoza. [Am. 32]

Za javni željeznički prijevoz putnika pri ocjeni nužnosti i proporcionalnosti iz točke (c) uzimaju se u obzir usluge prijevoza iz članka 10. stavka 2. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o uspostavi jedinstvenog europskog željezničkog područja (preinaka) (11) te sve informacije pružene upraviteljima infrastrukture i regulatornim tijelima u skladu s prvom rečenicom članka 38. stavka 4. te Direktive. [Am. 33]

4.   Specifikacije obveza obavljanja javnih usluga i s njima povezana naknada neto financijskog učinka obveza obavljanja javnih usluga (a) postižu ciljeve iz nacrta javnog prijevoza na troškovno učinkovit način i (b) dugoročno financijski osiguravaju obavljanje javnog prijevoza putnika. [Am. 34]

5.   Pri pripremanju specifikacija nadležno tijelo utvrđuje nacrt specifikacija obveza obavljanja javnih usluga i njihov opseg, temeljne korake za ocjenjivanje njihove sukladnosti sa zahtjevima utvrđenim stavcima 2., 3. i. 4. te rezultate ocjenjivanja.

O tim se specifikacijama nadležno tijelo savjetuje na primjeren način sa zainteresiranim subjektima, na primjer barem s operaterima prijevoza s prijevoznim operaterima, upraviteljima infrastrukture, po potrebi, te organizacijama koje zastupaju putnike i zaposlenike, te poštuje njihova stajališta. [Am. 35]

6.  Za javni željeznički prijevoz putnika:

   (a) sukladnost ocjenjivanja i postupka iz ovog članka osigurava regulatorno tijelo iz članka 55. Direktive 2012/34/EU, također na vlastitu inicijativu na zahtjev bilo kojeg zainteresiranog subjekta; [Am. 36] .
   (b) minimalni broj ugovora o obavljanju javnih usluga za željeznički prijevoz u određenoj državi članici je:
   najveći godišnji jedan, u slučaju da nacionalni tržišni opseg željezničkog prijevoza putnika obuhvaćen ugovorom o obavljanju javne usluge iznosi do 20 milijuna vlak-kilometara; određuje se višom od sljedećih vrijednosti: deset milijuna vlak-kilometara ili trećina ukupnog opsega nacionalnog javnog prijevoza putnika, koji se izvode u skladu s ugovorom o obavljanju javnih usluga.ˮ
   dva, u slučaju da nacionalni tržišni opseg željezničkog prijevoza putnika obuhvaćen ugovorom o obavljanju javne usluge iznosi više od 20 i do 100 milijuna vlak-kilometara, pod uvjetom da vrijednost jednog ugovora ne premašuje 75 % ukupnog tržišnog opsega obuhvaćenog ugovorima o obavljanju javnih usluga;
   tri, u slučaju da nacionalni tržišni opseg željezničkog prijevoza putnika obuhvaćen ugovorom o obavljanju javne usluge iznosi više od 100 i do 200 milijuna vlak-kilometara, pod uvjetom da vrijednost jednog ugovora ne premašuje 75 % ukupnog tržišnog opsega obuhvaćenog ugovorima o obavljanju javnih usluga;
   četiri, u slučaju da nacionalni tržišni opseg željezničkog prijevoza putnika obuhvaćen ugovorom o obavljanju javne usluge iznosi više od 200 milijuna vlak-kilometara, pod uvjetom da vrijednost jednog ugovora ne premašuje 50 % ukupnog tržišnog opsega obuhvaćenog ugovorima o obavljanju javnih usluga. [Am. 69
   (ba) Nadležno tijelo utvrđuje dionice koje se dodjeljuju u okviru ugovora o obavljanju javnih usluga u skladu s Direktivom 2012/34/EU. [Am. 38]

__________________________

* Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012., str. 32.)."

"

3.   Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)   U stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:"

„(a) jasno određuju obveze obavljanja javnih usluga utvrđenih člankom 2. točkom (e) i člankom 2.a kojih se operater javnih usluga treba pridržavati, kao i dotična zemljopisna područja; te dotične prometne mreže i traže od operatera usluga da nadležnom tijelu stave na raspolaganje sve informacije značajne za sklapanje ugovora o obavljanju javnih usluga , uz obvezu čuvanja poslovne tajne;”; ˮ [Am. 39]

"

(b)   Posljednja rečenica stavka 1. točke (b) zamjenjuje se sljedećim:"

„U slučaju ugovora o obavljanju javnih usluga koji nisu sklopljeni u skladu s člankom 5. stavkom 3. ovi ti se parametri utvrđuju tako da plaćanje naknade ne smije premašiti naknada ne premašuje iznos potreban niti je manja od iznosa potrebnog za pokrivanje neto financijskog učinka na troškove koji su nastali i prihoda koji su ostvareni ispunjavanjem obveza obavljanja javnih usluga, uzimajući u obzir s tim povezani prihod koji je operater javnih usluga zadržao i razumnu dobit;ˮ; [Am. 40]

"

(ba)   Stavak 5. zamjenjuje se sljedećim: "

Ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo i pravo Unije , uključujući reprezentativne kolektivne ugovore između socijalnih partnera, nadležna tijela od odabranog operatera javne usluge zahtijevaju da radnicima osiguraju radne uvjete na temelju obvezujućih nacionalnih, regionalnih ili lokalnih socijalnih standarda i/ili da primijene obvezan prijelaz osoblja u slučaju promjene operatera. Kad se takvi prijelazi dogode, radnicima koje je prethodno zaposlio prijašnji operater radi pružanja usluga osiguravaju se jednaka prava koja bi imali da je postojao prijelaz u smislu Direktive 2001/23/EZ. Ako nadležna tijela zahtijevaju da se operateri javnih usluga usklade s određenim društvenim standardima, u ponudama za nadmetanje i ugovorima o javnim uslugama navode se dotični radnici i transparentno navode pojedinosti njihovih ugovornih prava i uvjeta pod kojima se zaposlenici smatraju povezanima s uslugama.”; [Am. 41]

"

(c)   Stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

6. Ako nadležna tijela U skladu s nacionalnim pravom zahtijevaju od operatera javnih usluga da ispunjavaju određene standarde kvalitete nadležna tijela određuju obvezujuću kvalitetu i socijalne standarde, utvrđuju odgovarajuće socijalne i kvalitativne kriterije, uključujući obvezu operatera koji obavljaju javne usluge da postupaju u skladu s primjenjivim reprezentativnim kolektivnim ugovorima i osiguraju dostojne uvjete zaposlenja i radne uvjete, uključujući ih ili utvrđuju socijalne kriterije i kriterije kvalitete, ti se standardi i kriteriji uključuju u ponude upućujući na njih u dokumentaciji za javno nadmetanje i ugovore u ugovorima o obavljanju javnih usluga , bez obzira na postupak sklapanja ugovora .”; [Am. 42]

"

(d)   Dodaje se sljedeći stavak:"

„8. Svim zainteresiranim stranama nadležna tijela stavljaju na raspolaganje relevantne informacije za pripremu ponude u okviru konkurentnog konkurentskog postupka nadmetanja, uz obvezu čuvanja poslovne tajne . One uključuju informacije o potražnji putnika, cijenama karata, troškovima i prihodima povezanim s javnim prijevozom putnika na koji se odnosi javno nadmetanje te detalje o specifikacijama infrastrukture koja je značajna za prometovanje traženih vozila ili željezničkih vozila čime im se omogućuje da pripreme nacrt poslovnih planova utemeljen na detaljnim informacijama. Upravitelji željezničke infrastrukture podupiru nadležna tijela pri utvrđivanju svih relevantnih specifikacija infrastrukture. Neispunjavanje gore utvrđenih odredaba podliježe pravnoj reviziji iz članka 5. stavka 7.ˮ. [Am. 43]

"

4.   Članak 5. mijenja se kako slijedi:

(-a) umeće se sljedeći stavak: "

„1a. Svako nadležno tijelo, bilo to zasebno tijelo ili skupina tijela, koje uključuje više od jedne države članice, može sklapati ugovore o obavljanju javnih usluga u skladu s pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi.”; [Am. 44]

"

(-aa) Dodaju se sljedeći stavci: "

„3a. Do kraja prijelaznog razdoblja iz članka 8. stavka 2. države članice i, ako to dopušta nacionalno pravo, nadležna tijela mogu isključiti iz postupaka konkurentskog nadmetanja koje u skladu sa stavkom 3. ovoga članka organiziraju na svojem teritoriju svakog željezničkog prijevoznika ili operatera ili podružnicu koje izravno ili neizravno kontrolira željeznički prijevoznik ili njegovo holding društvo ako željeznički prijevoznik koji obavlja kontrolu, holding društvo koje obavlja kontrolu ili njihova društva kćeri:

   (a) imaju dozvolu za obavljanje prijevoza i pružanje usluga domaćeg željezničkog prijevoza u državi članici u kojoj nadležnim tijelima nije dopušteno sklapanje ugovora o obavljanju javnih usluga u postupcima konkurentskog nadmetanja i
   (b) imali su korist od izravno sklopljenih ugovora o javnim uslugama u željezničkom prijevozu čiji je udio u smislu vrijednosti veći od 50 % ukupne vrijednosti svih ugovora o javnim uslugama željezničkog prijevoza sklopljenih s tim željezničkim prijevoznikom i njegovim podružnicama.

Za potrebe ovog stavka „kontrola” znači sva prava, ugovori ili druga sredstva koja, odvojeno ili zajedno i uzimajući u obzir sve relevantne činjenične ili pravne okolnosti, pružaju mogućnost odlučujućeg utjecaja na određeno poduzeće, a posebno:

   (a) vlasništvom ili pravom korištenja cjelokupne ili dijela imovine određenog poduzeća;
   (b) pravima ili ugovorima kojima se dodjeljuje odlučujući utjecaj na sastav, glasovanje ili odlučivanje tijela tog poduzeća.

3b.   Države članice i,ako to dopušta nacionalno pravo, nadležna tijela mogu iz konkurentskog javnog nadmetanja isključiti sve operatere ili poduzeća koja su pod izravnom ili neizravnom kontrolom jedne ili više pravnih ili fizičkih osoba registriranih u trećoj zemlji ili trećim zemljama, osim ako ta zemlja ili te zemlje poduzimaju mjere koje omogućuju sklapanje ugovora u postupku konkurentskog nadmetanja sa željezničkim prijevoznikom koji ima dozvolu u državi članici.”; [Am. 68]

"

(a)   Stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:"

„4. Osim ako to zabranjuje nacionalno pravo, nadležna tijela mogu odlučiti izravno sklopiti ugovore o obavljanju javnih usluga:

   (a) ako je njihova prosječna godišnja vrijednost procijenjena na: manje od 1 000 000 EUR ili manje od 5 000 000 EUR u slučaju ugovora o obavljanju javnih usluga uključujući javni željeznički prijevoz, ili
   (b) ako imaju namjeru godišnje napraviti manje od 300 000 kilometara usluga javnog prijevoza putnika ili manje od 150 000 500 000 kilometara u slučaju kad je ugovorom o obavljanju javnih usluga obuhvaćen javni željeznički prijevoz. [Am. 47]
   (ba) ako se tehničke specifikacije zasebnih željezničkih sustava na području javnog željezničkog prijevoza putnika znatno razlikuju od Tehničkih specifikacija za interoperabilnost glavne željezničke mreže pojedine države članice na koju nisu spojeni. [Am. 75]

U slučaju da se ugovor o obavljanju javnih usluga izravno sklopi s malim ili srednjim poduzetnikom koji posluje s najviše 23 vozila, ove te granične vrijednosti mogu se povisiti do prosječne godišnje vrijednosti, procijenjene na manje od 2 000 000 EUR, ili na manje od 600 000 prevezenih kilometara usluga javnog prijevoza u javnom prijevozu putnika godišnje.ˮ; [Am. 48]

"

(aa)   Stavak 5. zamjenjuje se sljedećim: "

„5. U slučaju prekida usluga ili neposrednog rizika takve situacije, nadležno tijelo može poduzeti hitne mjere. Hitna situacija može uključivati nemogućnost nadležnog tijela za pravovremeno pokretanje postupka nadmetanja za ugovor o pružanju javnih usluga i/ili pravovremeno sklapanje tog ugovora s operaterom. Ta hitna mjera provodi se izravnim sklapanjem ili službenim dogovorom o produljenju ugovora o javnim uslugama ili zahtjeva za ispunjavanjem određenih obveza obavljanja javnih usluga. Operater javne usluge ima pravo žalbe na odluku kojom se nameće ispunjavanje obveza pružanja određenih javnih usluga. Sklapanje ili produljenje ugovora o javnim uslugama izvanrednom mjerom odnosno nametanje takvog ugovora ne smije biti dulje od dvije godine.”; [Am. 63]

"

(b)   Stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:"

6. U skladu s Direktivom 2012/34/EU i osim ako je to zabranjeno nacionalnim pravom ta nadležna tijela koja su zadužena za donošenje nacrta javnog prijevoza iz članka 2.a mogu odlučiti da, radi povećanja tržišnog natjecanja između željezničkih prijevoznika, izravno sklopiti ugovore za javni željeznički prijevoz o obavljanju usluga javnog željezničkog prijevoza putnika kojima je obuhvaćena ista mreža ili skupina trasa sklope s različitim željezničkim prijevoznicima. U tu svrhu nadležna tijela mogu prije početka postupka nadmetanja ograničiti broj ugovora koje će sklopiti s istim željezničkim prijevoznikom.ˮ pod sljedećim uvjetima:

   (a) nacrt javnog prijevoza sadrži zahtjeve koji se primjenjuju tijekom cijelog trajanja ugovora i odnose se na sljedeće:
   porast broja putnika,
   točnost usluga,
   ekonomičnost u smislu produktivnosti kapitala,
   učestalost željezničkih operacija,
   zadovoljstvo korisnika,
   kvalitetu željezničkih vozila.
   (b) nadležno tijelo najkasnije 18 mjeseci prije početka ugovora objavljuje način postupanja u skladu sa zahtjevima iz točke (a) ovog stavka izravnim sklapanjem ugovora o obavljanju javnih usluga te redovito ocjenjuje ispunjavanje tih zahtjeva u godišnjem izvješću iz članka 7. stavka 1. Ako zainteresirani željeznički operater ili prijevoznik podnese žalbu u pogledu izravnog sklapanja ugovora, regulatorno tijelo ocjenjuje razloge koje je navelo nadležno tijelo i donosi odluku najkasnije dva mjeseca nakon podnošenja žalbe. Regulatorno tijelo može postupati i na vlastitu inicijativu.
   (c) regulatorno tijelo najkasnije 24 mjeseca prije isteka tekućeg ugovora ocjenjuje jesu li ispunjeni zahtjevi utvrđeni u točki (a) ovog stavka i procijenjeni u skladu s člankom 7. stavkom 1. Nadležno tijelo dostavlja regulatornom tijelu sve podatke potrebne za ocjenjivanje.

Ako regulatorno tijelo zaključi da zahtjevi utvrđeni u točki (a) ovog stavka nisu ispunjeni, bez odgađanja obvezuje nadležno tijelo da sklopi novi ugovor o obavljanju javnih usluga u skladu sa stavkom 3 ovog članka.

Odluka neovisnog regulatornog tijela obvezujuća je i odmah primjenjiva.

Odstupajući od članka 4. stavka 3. trajanje takvih ugovora ne premašuje devet godina.

Komisija donosi delegirane akte u kojima se detaljno navode zahtjevi utvrđeni u točki (a) ovog stavka.”. [Am. 50]

"

5.   Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 5.a

Željeznička vozila

1.   U skladu s pravilima o državnim potporama države članice nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere da bi osigurale učinkovit i nediskriminirajući pristup osigurala učinkovite i nediskriminirajuće uvjete pristupa odgovarajućim željezničkim vozilima za javni željeznički prijevoz putnika operaterima koji žele pružati usluge javnog željezničkog prijevoza putnika na temelju ugovora o obavljanju javnih usluga. [Am. 51]

2.   Kad na relevantnom tržištu nema poduzeća koja daju u najam željeznička vozila, koja bi svim zainteresiranim operaterima javnog željezničkog prijevoza putnika omogućila najam željezničkih vozila iz stavka 1. pod nediskriminirajućim i tržišno održivim uvjetima, države članice osiguravaju da preostalu vrijednost rizika za željeznička vozila snosi nadležno tijelo u skladu s pravilima o državnim potporama ako to zahtijevaju operateri koji namjeravaju i sposobni su sudjelovati u postupku nadmetanja za ugovore o obavljanju javnih usluga, kako bi mogli sudjelovati u postupcima nadmetanja.

Nadležno tijelo može ispuniti zahtjev iz prvog podstavka na jedan od sljedećih načina različite načine kojima se olakšava ekonomija opsega, kao što su : [Am. 52]

   (a) kupovinom po tržišnoj cijeni željezničkih vozila koja se upotrebljavaju za izvršavanje ugovora o obavljanju javnih usluga da bi ih stavili na raspolaganje izabranom operateru javnih usluga po tržišnoj cijeni ili kao dio ugovora o obavljanju javnih usluga u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b), člankom 6. i, ako je primjenjivo, s Prilogom. [Am. 53]
   (b) ispostavljanjem garancije za financiranje željezničkih vozila koja se koriste za izvršavanje ugovora o obavljanju javnih usluga po tržišnoj cijeni ili kao dio ugovora o obavljanju javnih usluga u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b), člankom 6. i, ako je primjenjivo, s Prilogom. Takva garancija može obuhvaćati preostalu vrijednost rizika, pri čemu se, po potrebi, poštuju mjerodavna pravila o državnim potporama.
   (c) tako da se u ugovoru o obavljanju javnih usluga obveže da će po isteku ugovora preuzeti željeznička vozila po tržišnoj cijeni.
   (ca) suradnjom sa susjednim lokalnim tijelima radi stvaranja većeg voznog parka željezničkih vozila. [Am. 54]

3.   U slučajevima iz točaka (b) i (c) drugog podstavka stavka 2. nadležno tijelo ima pravo tražiti od operatera javnih usluga da po isteku ugovora o obavljanju javnih usluga prenese željeznička vozila na novog operatera s kojim je sklopljen ugovor. Nadležno tijelo može obvezati novog operatera javnog prijevoza da preuzme željeznička vozila. Prijenos se radi po tržišnim cijenama. [Am. 55]

3.4.   Ako su željeznička vozila prenesena na novog operatera javnog prijevoza, u dokumentaciji o nadmetanju nadležno tijelo objavljuje detaljne informacije o trošku održavanja željezničkih vozila i njihovom fizičkom stanju.ˮ. [Am. 56]

4.   Komisija do [18 mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] donosi mjere kojima se utvrđuju detalji postupka koji treba slijediti za primjenu stavaka 2. i 3. ovog članka. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 9.a stavka 2.ˮ [Am. 57 i 82]

"

6.   U članku 6. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Sve naknade povezane s općim pravilima ili s ugovorom o obavljanju javnih usluga trebaju biti u skladu s člankom 4., bez obzira na to kako je ugovor sklopljen. Sve naknade, bilo koje prirode, povezane s ugovorima o obavljanju javnih usluga koji nisu sklopljeni u skladu s člankom 5. stavkom 3. ili povezani s općim pravilima, također su u skladu s odredbama iz Priloga.ˮ.

"

7.   Članak 7. Mijenja se kako slijedi:

(a)   Stavak 1. Zamjenjuje se sljedećim:"

„1. Svako nadležno tijelo jednom godišnje objavljuje skupno izvješće o obvezama obavljanja javnih usluga za koje je ono odgovorno, datumu početka i trajanju ugovora o obavljanju javnih usluga, odabranim operaterima javnih usluga, plaćenim naknadama i isključivim pravima koja su uz naknadu dodijeljena tim operaterima javnih usluga. U izvješću se ocjenjuje sukladnost i određuju svi pokazatelji usluge prijevoza, uključujući točnost, pouzdanost, čistoću, zadovoljstvo korisnika izmjereno javnom anketom i najmanja stopa korištenja kapaciteta. U ovom izvješću pravi se razlika između autobusnog i željezničkog prijevoza, omogućuje nadzor i ocjenjivanje obavljanja, kvalitete i financiranja mreže javnog prijevoza i, te se po potrebi, ono daje podatke navode podaci o prirodi i opsegu svih dodijeljenih isključivih prava. Države članice olakšavaju središnji pristup tim izvješćima, na primjer na zajedničkoj internetskoj stranici.ˮ Komisija izrađuje sažetak tih izvješća i dostavlja ga Europskom parlamentu i Vijeću na svim radnim jezicima.”; [Am. 58]

"

(b)   U stavku 2. dodaje se sljedeća točka:"

„(d) predviđeni datum početka i trajanje ugovora o obavljanju javnih usluga.ˮ

"

8.   Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)   Prvi podstavak stavka 2. zamjenjuje se sljedećim:"

„2. Ne dovodeći u pitanje stavak 3., sklapanje ugovora o obavljanju javnih usluga u željezničkom prijevozu s izuzetkom drugih vrsta koji se odnose na prijevoz cestom i ostale vrste prijevoza tračnicama kao što su podzemna željeznica, tramvaj ili tramvaji sustavi tramvaj-vlak , od 3. prosinca 2019. u skladu je s člankom 5. stavkom 3. Najkasnije do 3. prosinca 2019. svi ugovori o obavljanju javnih usluga drugim vrstama prijevoza tračnicama i cestom moraju biti sklopljeni koji se odnose na željeznički prijevoz putnika od 3. prosinca 2022. sklapaju se u skladu s člankom 5. stavkom 3. Tijekom ovog prijelaznog razdoblja koje traje do 3. prosinca 2019. 2022 . nadležnim tijelima zaduženima za donošenje nacrta javnog prijevoza iz članka 2.a dodjeljuju se sve ovlasti potrebne za sklapanje ugovora o obavljanju javnih usluga u skladu s člankom 5. Tijekom prijelaznih razdoblja države članice poduzimaju mjere za postupno usklađivanje s člankom 5. stavkom 3. da bi se izbjegli ozbiljni strukturni problemi, posebno oni vezani uz prijevozne kapacitete.ˮ; [Am. 59]

"

(aa)   U stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:"

„U roku od šest mjeseci nakon prve polovice prijelaznog razdoblja države članice Komisiji dostavljaju izvješće o napretku s naglaskom na provedbi postupnog sklapanja ugovora o obavljanju javnih usluga koji su u skladu s člankom 5. Na temelju izvješća o napretku država članica Komisija može predložiti državama članicama odgovarajuće mjere.”; [Am. 60]

"

(b)   Umeće se sljedeći stavak:"

„2.a Ugovori o obavljanju javnih usluga za javni željeznički prijevoz putnika koji nisu u skladu s člankom 5. i koji su izravno sklopljeni između 1. Siječnja 2013. I 2. prije 3. prosinca 2019. Mogu se nastaviti do datuma isteka njihove valjanosti. No ni u kojem slučaju ne smiju se nastaviti nakon 31. Prosinca 2022.ˮu svakom slučaju istječu najkasnije … (12) .”; [Am. 61]

"

(c)   U stavku 3. posljednja rečenica drugog podstavka zamjenjuje se sljedećim:"

„Ugovori navedeni pod (d) mogu se nastaviti do svog isteka, pod uvjetom da su ograničenog trajanja koje je slično trajanjima navedenim u članku 4.ˮ.

"

9.   Umeće se sljedeći članak:"

„Članak 9.a

Postupak u odboru

1.   Komisiji pomaže Odbor za jedinstveno europsko željezničko područje osnovan prema članku 62. Direktive 2012/34/EU. Taj odbor smatra se odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(13) .

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.ˮ.

"

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dan nakon dana objave u Službenom listu Europske unije . Tri mjeseca nakon objavljivanja bit će dostupna u pročišćenom obliku zajedno s Uredbom (EZ) br. 1370/2007 koju izmjenjuje. [Am. 62]

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u ,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(2) SL C 356, 5.12.2013., str. 92.
(3)SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(4)SL C 356, 5.12.2013., str. 92.
(5) Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014.
(6)Bijela knjiga: Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom i resursno učinkovitom prometnom sustavu; COM(2011)0144
(7)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(8) Uredba Vijeća (EU) br. .../... o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalnih državnih potpora i Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika, COM(2012)0730 od 5.12.2012.
(9) Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243).
(10) Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012., str. 32.).
(11)SL L 343 od 14.12.2012., str. 32.
(12) 10 godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe (odnosno akta o izmjenama – 2013/0028(COD) ).
(13) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).


Interoperabilnost željezničkog sustava ***I
PDF 1073k   DOC 487k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Europske unije (preinaka) (COM(2013)0030 – C7-0027/2013 – 2013/0015(COD) ) (Redovni zakonodavni postupak – preinaka)
P7_TA(2014)0149 A7-0033/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0030 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 91. stavak 1., 170. i 171. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0027/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir obrazložena mišljenja litavskog i švedskog Parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1) ,

–   uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 7. listopada 2013.(2) ,

–   uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o primjeni sustavnije metode preinaka pravnih akata(3) ,

–   uzimajući u obzir pismo od 16.prosinca 2013. Odbora za pravna pitanja upućeno Odboru za promet i turizam u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za regionalni razvoj (A7-0033/2014 ),

A.   budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

1.   usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.   zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Europske unije (preinaka )
(Tekst važan za EGP)

P7_TC1-COD(2013)0015


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1. te članke 170. i 171.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4) ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(5) ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(6) ,

budući da:

(1)   Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Zajednice (7)  znatno je izmijenjena nekoliko puta. Budući da treba napraviti daljnje izmjene, Direktivu treba preinačiti radi jasnoće.

(2)   Kako bi se građanima Unije, gospodarskim subjektima te regionalnim i lokalnim vlastima u potpunosti omogućilo uživanje prednosti koje proizlaze iz uspostavljanja područja bez unutrašnjih granica i ostvarivanja cilja teritorijalne kohezije , naročito je prikladno poboljšati međusobnu povezanost i interoperabilnost nacionalnih željezničkih mreža te pristup mrežama, uključujući za putnike s invaliditetom, provođenjem mjera koje bi se pokazale potrebnima na području usklađenosti tehničkih standarda . [Am. 1]

(3)   Ostvarivanje interoperabilnosti unutar željezničkog sustava na području Unije treba dovesti do utvrđivanja optimalne razine tehničke usklađenosti te omogućiti olakšavanje, poboljšanje i razvoj međunarodnog željezničkog prijevoza unutar Unije i s trećim zemljama te doprinijeti postupnom oblikovanju unutarnjeg tržišta opreme i usluga za izgradnju, obnovu, modernizaciju i rad željezničkog sustava unutar Unije. [Am. 2]

(4)   Za komercijalni se promet vlakova po čitavoj željezničkoj mreži naročito zahtijeva odlična kompatibilnost među značajkama željezničke infrastrukture i željezničkih vozila, kao i učinkovito međusobno povezivanje informacijskih i komunikacijskih sustava te sustava za prodaju karata različitih upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika. O toj usklađenosti i međusobnoj povezanosti ovise razine provođenja, sigurnost, kakvoća prijevoza i troškovi, kao i, naročito, interoperabilnost željezničkog sustava. [Am. 3]

(5)   Regulatornim okvirom za željeznice treba odrediti jasne odgovornosti za osiguranje sukladnosti s pravilima o sigurnosti, zdravlju, socijalnoj zaštiti i zaštiti potrošača primjenjivima na željezničke mreže.[Am. 4]

(6)   Među nacionalnim propisima, internim pravilima i tehničkim specifikacijama koji se primjenjuju na željezničke sustave, podsustave i komponente postoje velike razlike, budući da sadrže tehničke posebnosti industrije pojedine države i propisuju specifične dimenzije i naprave te posebne značajke. Takvo stanje sprečava nesmetan željeznički promet po čitavoj mreži Unije te uživanje u pogodnostima standardizacije i ekonomije razmjera na jedinstvenom tržištu . [Am. 5]

(7)   Zbog takvog su se stanja tijekom godina stvorile vrlo tijesne veze između nacionalne željezničke industrije i nacionalnih željezničkih prijevoznika na štetu stvarnog otvaranja tržišta koje bi omogućilo novim sudionicima da se uključe na tržište. Kako bi se povećala njihova konkurentnost na svjetskoj razini, te industrije zahtijevaju otvoreno, konkurentno europsko tržište.

(8)   Stoga je primjereno utvrditi temeljne zahtjeve povezane s interoperabilnošću željeznica za čitavu Uniju, koji se trebaju primjenjivati na njezin željeznički sustav.

(9)   Uslijed razvoja tehničkih specifikacija za interoperabilnost (TSI-ja) pokazala se potreba za pojašnjavanjem odnosa između temeljnih zahtjeva i TSI-ja s jedne strane te europskih standarda i ostalih dokumenata normativne naravi s druge. Posebno treba naglasiti razliku između standarda ili dijelova standarda koji trebaju biti obvezni kako bi se postigli ciljevi ove Direktive i „usklađenih” standarda koji su razvijeni u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni Direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i Direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8)  . Kada je to nužno TSI-ji mogu izravno upućivati na europske standarde ili specifikacije, koji postaju obvezni od trenutka kada se TSI počne primjenjivati.

(10)   Da bi stvarno povećala konkurentnost željezničkog sektora Unije bez narušavanja tržišnog natjecanja između ključnih aktera u željezničkom sustavu, TSI-je treba izraditi poštujući načela otvorenosti, konsenzusa i transparentnosti koja su definirana u Prilogu II. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

(11)   Kakvoća željezničkog prijevoza u Uniji ovisi, između ostaloga, o odličnoj kompatibilnosti značajki mreže u najširem smislu, uključujući stabilna postrojenja svih dotičnih podsustava i značajki vozila, uključujući pokretne dijelove svih dotičnih podsustava. O toj kompatibilnosti ovise razina učinkovitosti, sigurnost, kakvoća usluge i troškovi.

(12)   TSI sadrži sve uvjete koje interoperabilni sastavni dio treba ispunjavati i postupak koji se mora primijeniti pri ocjenjivanju sukladnosti. Pored toga, potrebno je utvrditi da za svaku sastavnicu treba primijeniti postupak za ocjenjivanje sukladnosti i prikladnosti za uporabu koji je naznačen u TSI-jima, te da za svaku sastavnicu postoji odgovarajuća potvrda.

(13)   Pri razvoju novih TSI-ja cilj bi uvijek trebao biti osiguravanje kompatibilnosti s postojećim sustavom. To će pomoći promicanju konkurentnosti željezničkog prometa i spriječiti nepotrebne dodatne troškove radi zahtjeva u pogledu modernizacije ili obnavljanja postojećih podsustava da se osigura sukladnost unatrag. U tim iznimnim slučajevima kada se ne može osigurati kompatibilnost, TSI-jima se može uspostaviti potreban okvir za odlučivanje o tome treba li za postojeći podsustav nova odluka ili dozvola za stavljanje u rad, uz odgovarajuće rokove.

(14)   Iz sigurnosnih je razloga potrebno dodijeliti identifikacijsku šifru svakom vozilu koje se stavlja u promet. Nakon toga vozilo valja upisati u nacionalni registar vozila. Registri trebaju biti otvoreni za savjetovanje sa svim državama članicama i određenim gospodarskim subjektima unutar Unije. Nacionalni registri vozila trebaju biti dosljedni u pogledu oblika podataka. Stoga moraju biti obuhvaćeni zajedničkim operativnim i tehničkim specifikacijama.

(15)   Ako određeni tehnički aspekti koji odgovaraju temeljnim zahtjevima ne mogu biti izričito pokriveni TSI-jem, aspekti koje još treba razmotriti su u prilogu TSI-ju navedeni kao otvorena pitanja. Na ta otvorena pitanja primjenjuju se nacionalni propisi dok ne bude dovršen TSI.

(16)   Potrebno je utvrditi postupak koji valja slijediti u slučaju temeljnih zahtjeva koji se primjenjuju na podsustav, a koji još nisu obuhvaćeni u odgovarajućem TSI-ju. U takvom slučaju tijela odgovorna za ocjenjivanje sukladnosti i postupke provjere trebaju biti prijavljena tijela iz članka 17. Direktive 2008/57/EZ.

(17)   Direktiva 2008/57/EZ odnosi se na cijeli željeznički sustav unutar Unije, a opseg TSI-ja proširuje se i na vozila i mreže koji nisu uključeni u transeuropski željeznički sustav. Stoga Prilog I. treba pojednostaviti uklanjanjem određenih upućivanja na transeuropski željeznički sustav.

(18)   Funkcionalne i tehničke specifikacije koje podsustavi i njihova sučelja moraju ispunjavati mogu se razlikovati u odnosu na korištenje podsustava, na primjer u odnosu na kategorije pruga i vozila.

(19)   Kako bi se osigurala postupna provedba interoperabilnosti željeznica unutar cijele Unije i postupno smanjila raznovrsnost naslijeđenih sustava, u TSI-jima treba navesti odredbe koje bi se primjenjivale u slučaju obnove ili modernizacije postojećih podsustava i mogu se odrediti rokovi za ostvarenje ciljnog sustava.

(20)   S obzirom na postupni pristup uklanjanju prepreka interoperabilnosti željezničkog sustava i vrijeme koje je radi toga potrebno za usvajanje TSI-ja, potrebno je poduzeti mjere kako bi se izbjegla situacija da države članice donesu nove nacionalne propise ili pokrenu projekte kojima se povećava raznolikost sadašnjeg sustava.

(21)   Kako bi se uklonile prepreke za interoperabilnost i zbog širenja područja primjene TSI-jeva na čitav željeznički sustav Unije, treba postupno smanjiti broj nacionalnih propisa. Nacionalne propise treba razlikovati od propisa koji se izričito odnose na lokalne zahtjeve i propise potrebne da se obuhvate otvorena pitanja u TSI-jima. Drugu vrstu propisa treba postupno ukidati zbog rješavanja otvorenih pitanja u TSI-jima.

(22)   Usvajanjem postupnog pristupa ispunjavaju se posebne potrebe cilja interoperabilnosti željezničkog sustava, čije je obilježje stara nacionalna infrastruktura i željeznička vozila čije prilagođavanje ili obnova zahtijeva velika ulaganja, a posebno se treba voditi računa o tome da željeznice ne bi bile ekonomski prikraćene u odnosu na ostale vrste prijevoza.

(23)   U pogledu opsega i složenosti željezničkog sustava pokazalo se potrebnim iz praktičnih razloga podijeliti ga na sljedeće podsustave: infrastrukturu, prometno-upravljačke i signalno-sigurnosne podsustave uz prugu, prometno-upravljačke i signalno-sigurnosne podsustave u vozilu, energiju, željeznička vozila, odvijanje prometa i upravljanje njime, održavanje i telematske aplikacije za putnički i teretni promet. Za svaki od tih podsustava potrebno je odrediti temeljne zahtjeve i tehničke specifikacije, posebno s obzirom na njihove sastavne dijelove i sučelja, kako bi se ispunili ti temeljni zahtjevi. Isti je sustav podijeljen na stabilne i pokretne elemente koji s jedne strane sadrže mrežu koja se sastoji od pruga, kolodvora, terminala i svih vrsta stabilnih postrojenja koja su potrebna za jamčenje sigurnog i neprekinutog rada sustava, te s druge strane, svih vozila koja putuju tom mrežom. Stoga se, u smislu ove Direktive, vozilo sastoji od jednog podsustava (željeznička vozila) i kada je to primjenjivo, ostalih podsustava (uglavnom prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav u vozilu). Iako je sustav podijeljen na nekoliko dijelova, Agencija Europske unije za željeznice („Agencija”) trebala bi zadržati pregled sustava kako bi osigurala sigurnost i interoperabilnost. [Am. 6]

(24)   Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, čija je stranka i Unija, navodi pristupačnost kao jedno od svojih općih načela i zahtijeva da države stranke poduzmu odgovarajuće mjere osiguravanja pristupačnosti osobama s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s ostalima, uključujući razvijanjem, poticanjem i praćenjem provedbe minimalnih standarda i smjernica za pristupačnost. Stoga je pristupačnost za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću bitan zahtjev za interoperabilnost željezničkog sustava, u skladu sa zakonodavstvom Unije o putnicima sa smanjenom pokretljivošću . [Am. 7]

(25)   Provedba odredbi o interoperabilnosti željezničkog sustava u vezi s troškovima i koristima ne bi smjela neopravdano sprečavati očuvanje postojeće željezničke mreže svake države članice, već treba težiti cilju interoperabilnosti.

(26)   TSI-ji također utječu na uvjete pod kojima korisnici koriste željeznički prijevoz te je stoga potrebno savjetovati se s tim korisnicima o aspektima koji se njih tiču, uključujući udruge osoba s invaliditetom . [Am. 8]

(27)   Svakoj se dotičnoj državi članici treba dozvoliti da ne koristi određene TSI-je u ograničenom broju propisno obrazloženih situacija. Treba jasno definirati ovakve situacije i postupke koje se primjenjuje u slučaju neprimjenjivanja TSI-ja.

(28)   Izrada TSI-ja i njihova primjena na željeznički sustav ne bi smjela ometati tehnološke inovacije, koje bi trebale biti usmjerene poboljšanju gospodarske učinkovitosti.

(29)   Kako bi se ispunile odgovarajuće odredbe o postupcima nabave u željezničkom sektoru, a posebno Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (9) , naručitelji trebaju uključiti tehničke specifikacije u opću dokumentaciju ili u uvjete svakog ugovora. U tu je svrhu potrebno utvrditi niz pravila na koje će se pozivati te tehničke specifikacije.

(30)   U interesu je Unije uspostava sustava međunarodne standardizacije, na temelju kojeg bi se mogli oblikovati takvi standardi koje sudionici u međunarodnoj trgovini doista koriste i kojima se ispunjavaju uvjeti politike Unije. Stoga europske organizacije za standardizaciju trebaju nastaviti svoju suradnju s međunarodnim standardizacijskim tijelima.

(31)   Ugovorne stranke moraju odrediti daljnje uvjete potrebne za dopunjavanje europskih specifikacija ili drugih standarda. Te bi specifikacije trebale ispuniti temeljne zahtjeve koji su usklađeni na razini Unije i koje željeznički sustav mora ispunjavati.

(32)   Postupci ocjenjivanja sukladnosti ili prikladnosti za uporabu sastavnih dijelova trebaju se temeljiti na uporabi modula obuhvaćenih u Odluci Komisije 2010/713/EU od 9. studenoga 2010. o modulima za postupke ocjene sukladnosti, prikladnosti za uporabu i EZ provjere podsustava koji se koriste u tehničkim specifikacijama za interoperabilnost donesenim na temelju Direktive 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) . Za promicanje industrijskog razvoja potrebno je, koliko god je to moguće, izraditi postupke koji uključuju sustav osiguranja kakvoće.

(33)   Sukladnost sastavnih dijelova vezana je uglavnom za njihovo područje uporabe, kako bi se zajamčilo ne samo njihovo slobodno kretanje na tržištu Unije, već i interoperabilnost sustava. Potrebno je ocijeniti prikladnost za uporabu većine najvažnijih sastavnih dijelova u pogledu sigurnosti, dostupnosti i ekonomičnosti sustava. Stoga proizvođači ne moraju pričvrstiti oznaku CE na one sastavne dijelove koji podliježu odredbama ove Direktive. Na temelju ocjene sukladnosti i/ili prikladnosti za uporabu, dovoljna je izjava proizvođača o sukladnosti.

(34)   Proizvođači su ipak obvezni staviti oznaku CE na određene sastavne dijelove zbog potvrde njihove sukladnosti s drugim odredbama Unije koje se na njih odnose.

(35)   Kada TSI stupi na snagu, veliki će se broj interoperabilnih sastavnih dijelova već nalaziti na tržištu. Potrebno je predvidjeti prijelazno razdoblje kako bi se ti sastavni dijelovi uključili u podsustav, čak i ako nisu u potpunosti u skladu s tim TSI-jem.

(36)   Podsustavi koji čine željeznički sustav podliježu postupku provjere. Ta provjera treba omogućiti tijelima odgovornima za njihovo puštanje u rad da se uvjere da je rezultat u fazama projektiranja, izgradnje i stavljanja u promet u skladu s važećim uredbama te tehničkim i operativnim propisima. Ona također treba proizvođačima jamčiti jednako postupanje bez obzira na državu članicu.

(37)   Nakon što se podsustav stavi u promet, potrebno je osigurati da radi i da se održava u skladu s temeljnim zahtjevima koji se na njega odnose. Prema Direktivi […/…]  [Direktiva o sigurnosti željeznica](11) , za ispunjavanje tih propisa odgovorni su upravitelj infrastrukture ili željeznički prijevoznik, svaki za svoj podsustav.

(38)   Potrebno je pojasniti postupak stavljanja u promet vozila i stabilnih postrojenja uzimajući u obzir odgovornosti upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika.

(39)   Radi lakšeg stavljanja vozila u promet i smanjivanja upravnih opterećenja, potrebno je uvesti pojam dozvole za stavljanje vozila u promet koji je važeći u cijeloj Uniji kao preduvjet koji omogućava željezničkim prijevoznicima da stave vozilo u promet. Osim toga, ovaj je pojam više u skladu s Odlukom br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (12) .

(39a)   Kako bi se stvorio jedinstveni europski željeznički prostor, smanjili troškovi i trajanje postupaka izdavanja dozvola te povećala sigurnost željeznica, nužno je da se postupci izdavanja dozvole ujednače i usklade na razini Unije. Za to je potrebna jasna podjela zadaća i odgovornosti između Agencije i državnih tijela nadležnih za sigurnost tijekom prijelaznog razdoblja.

Agencija bi trebala koristiti dragocjeno stručno znanje, lokalno znanje i iskustvo nacionalnih tijela za sigurnost. Trebala bi delegirati posebne zadaće i odgovornosti nacionalnim tijelima za sigurnost na temelju ugovornih sporazuma na koje se upućuje u članku 22.a, ali konačnu odluku u svim postupcima izdavanja dozvola trebala bi donijeti Agencija. [Am. 9]

(40)   Treba evidentirati odrednice dozvole za stavljanje vozila na tržište zajedno s ostalim podacima o vozilu da bi se osigurala sljedivost vozila i njihove povijesti. [Am. 10]

(41)   U TSI-jima treba navesti postupke za provjeru kompatibilnosti vozila i mreže nakon dostave dozvole za stavljanje vozila na tržište i prije početka nove operacije .odluke o stavljanju u promet . [Am. 11]

(42)   Kako bi se pomoglo željezničkim prijevoznicima da se odluče na stavljanje vozila u promet i izbjeglo suvišne provjere i nepotrebno upravno opterećenje, također treba razvrstati nacionalne propise radi ujednačenja nacionalnih propisa različitih država članica koji obuhvaćaju iste teme.

(43)   Prijavljena tijela koja su odgovorna za provjeru postupaka ocjene sukladnosti i prikladnosti za uporabu sastavnih dijelova, te postupka ocjene podsustava, trebaju, posebno u nedostatku europskih specifikacija, što je moguće tješnje usklađivati svoje odluke.

(44)   Kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (13) , nacionalna javna tijela u cijeloj Uniji trebaju dati prednost transparentnoj akreditaciji koja osigurava potrebnu razinu povjerenja u potvrde o sukladnosti za dokazivanje tehničke osposobljenosti prijavljenih tijela i mutatis mutandis tijela zaduženih za provjeru sukladnosti s nacionalnim propisima. Međutim, nacionalna tijela također mogu smatrati kako raspolažu prikladnim sredstvima da navedeno ocjenjivanje izvrše samostalno. U tom slučaju, kako bi se zajamčila prikladna razina vjerodostojnosti ocjena koje su izvršila druga nacionalna tijela, trebala bi osigurati Komisiji i drugim državama članicama sve potrebne dokumentirane dokaze kojima se potvrđuje da su ocijenjena tijela za ocjenjivanje sukladnosti u skladu s relevantnim regulatornim zahtjevima.

(45)   Ova Direktiva treba biti ograničena na utvrđivanje zahtjeva o interoperabilnosti za interoperabilne sastavne dijelove i podsustave. Radi lakšeg usklađenja s tim zahtjevima potrebno je predvidjeti pretpostavku usklađenosti za interoperabilne sastavne dijelove i podsustave koji udovoljavaju usklađenim normama donesenima u skladu s Uredbom (EU) br. 1025/2012 za potrebe formuliranja detaljnih tehničkih specifikacija tih zahtjeva.

(46)   TSI-je treba revidirati u redovitim vremenskim razmacima. Kad se otkriju manjkavosti u TSI-jima, treba zatražiti od Agencije Europske unije za željeznice (u daljnjem tekstu: Agencija) da izda mišljenje koje, pod određenim uvjetima, može biti objavljeno i kojim se mogu koristiti svi zainteresirani subjekti (uključujući industriju i prijavljena tijela) kao prihvatljivim načinom sukladnosti dok se ne revidiraju dotični TSI-ji.

(46a)   Regulatorne mjere trebale bi nadopuniti inicijative usmjerene ka pružanju financijske potpore inovativnim i interoperabilnim tehnologijama u željezničkom sektoru kao npr. projekt „Shift2Rail”. [Am. 12]

(47)   Budući da države članice ne mogu pojedinačnim djelovanjem u dovoljnoj mjeri postići cilj ove Direktive, odnosno interoperabilnost unutar željezničkog sustava na razini Unije, s obzirom da pojedinačne države članice nisu u poziciji donositi potrebne mjere za ostvarivanje te interoperabilnosti, te se ona stoga može bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ovom se Direktivom ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(48)   Radi izmjene elemenata ove Direktive koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u odnosu na prilagodbu Priloga II. tehničkom napretku u pogledu raščlambe željezničkog sustava na podsustave i opisa tih podsustava, sadržaja TSI-ja i izmjena TSI-ja, uključujući izmjene potrebne da se isprave manjkavosti u TSI-jima, područje primjene i sadržaj izjave „EZ-a” o sukladnosti i prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova, postupke provjere podsustava, uključujući opća načela, sadržaj, postupak i dokumente vezane uz "EZ-ov" postupak provjere te uz postupak provjere u slučaju nacionalnih propisa . Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svog rada na pripremama održi odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti istovremeno, pravovremeno i prikladno dostave Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 13]

(49)   Kako bi obuhvatila manjkavosti otkrivene u TSI-jima, Komisija treba donijeti delegirane akte o izmjeni tih TSI-ja po hitnom postupku.

(50)   Kako bi se osigurala provedba članka 6. stavka 1. ove Direktive u odnosu na mandat Agenciji za izradu nacrta TSI-ja i njihove kasnije izmjene te za iznošenje odgovarajućih preporuka Komisiji, provedbene ovlasti trebale bi biti dodijeljene Komisiji.

(51)   Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Direktive, na Komisiju bi se trebale prenijeti provedbene ovlasti za: sadržaj dokumentacije koja se obvezno prilaže uz zahtjev za neprimjenu jednog ili više TSI-ja ili njihovih dijelova, pojedinosti, format i načine prijenosa te dokumentacije; područje primjene i sadržaj izjave o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova, njezin format i pojedinosti o podacima koje obuhvaća izjava „EZ-a” o sukladnosti i prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova ; razvrstavanje prijavljenih nacionalnih pravila u različite skupine s ciljem olakšavanja provjera kompatibilnosti između stabilnih i pokretnih postrojenja; postupke provjere podsustava, uključujući opća načela, sadržaj, postupak i dokumente povezane s postupkom „EZ” provjere i postupkom provjere u slučaju primjene nacionalnih propisa; obrasce za izjavu o „EZ” provjeri i za izjavu o provjeri u slučaju primjene nacionalnih propisa te obrasce za pojedine dokumente tehničke dokumentacije koji se moraju priložiti uz izjavu o provjeri; zajedničke specifikacije sadržaja, oblika podataka, funkcionalne i tehničke arhitekture, načina rada i pravila za unošenje i pretraživanje podataka za registar infrastrukture. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (14) . [Am. 14]

(52)   U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima od 28. rujna 2011. države članice obvezale su se da će, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje zakonodavstva EU-a priložiti dokument ili više dokumenata u kojima će objasniti odnos između elemenata direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje zakonodavstva EU-a. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra da je dostava tih dokumenata opravdana.

(53)   Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo treba biti ograničena na one odredbe koje predstavljaju znatnu promjenu u odnosu na prijašnju Direktivu. Obveza prenošenja odredbi koje nisu izmijenjene proizlazi iz prethodne Direktive.

(54)   Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prenošenje direktiva navedenih u dijelu B Priloga IV. u nacionalno zakonodavstvo.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Direktivom uspostavljaju uvjeti koji se moraju ispuniti radi ostvarivanja interoperabilnosti unutar željezničkog sustava na području Unije, na način koji je sukladan odredbama Direktive […/…o sigurnosti željezničkog sustava unutar Unije Direktiva o sigurnosti željeznica]]. Ti se uvjeti odnose na projektiranje, izgradnju, stavljanje u promet, modernizaciju, obnovu, rad i održavanje dijelova tog sustava, kao i stručnu usposobljenost te zdravstvene i sigurnosne uvjete osoblja koje doprinosi njegovom radu i održavanju. Ostvarivanje tog cilja nužno podrazumijeva utvrđivanje optimalne razine tehničke usklađenosti te omogućuje pridonijeti postupnom oblikovanju unutarnjeg tržišta opreme i usluga za izgradnju, obnovu, modernizaciju i rad željezničkog sustava unutar Unije. [Am. 15]

2.   Ova Direktiva za svaki podsustav utvrđuje odredbe o interoperabilnim sastavnim dijelovima, sučeljima i postupcima, kao i uvjetima za ukupnu kompatibilnost željezničkog sustava koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti.

3.   Države članice mogu iz područja primjene mjera za provedbu ove Direktive isključeni su sljedeći sustavi isključiti : [Am. 16] :

(a)   podzemne željeznice, tramvaje, sustave tramvaj-vlak i druge sustave lake željeznice; [Am. 17]

(b)   mreže koje su funkcionalno odvojene od ostatka željezničkog sustava i koje su predviđene samo za provođenje lokalnog, gradskog ili prigradskog putničkog prometa, kao i željezničke prijevoznike koji obavljaju promet isključivo na tim mrežama;

(ba)   željezničku infrastrukturu u privatnom vlasništvu i vozila koja se koriste isključivo u takvoj infrastrukturi, pri čemu je koristi samo njezin vlasnik za vlastiti prijevoz robe; [Am. 19]

(bb)   infrastrukturu i vozila predviđena isključivo za lokalnu, povijesnu ili turističku uporabu. [Am. 20]

4.   Države članice mogu iz područja primjene mjera za provedbu ove Direktive isključiti:

(a)   željezničku infrastrukturu u privatnom vlasništvu i vozila koja se koriste isključivo u takvoj infrastrukturi, pri čemu je koristi samo njezin vlasnik za vlastiti prijevoz robe;

(b)   infrastrukturu i vozila predviđena isključivo za lokalnu, povijesnu ili turističku uporabu. [Am. 21]

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(1)   „željeznički sustav Unije” znači elementi konvencionalnih željezničkih sustava i sustava velikih brzina, navedeni u Prilogu I., točkama 1. i 2. ; [Am. 22]

(2)   „interoperabilnost” znači mogućnost željezničkog sustava da osigura siguran i neprekinuti promet vlakova kojim se postižu potrebne razine iskorištenosti tih pruga; Ta se sposobnost temelji na svim regulatornim, tehničkim i operativnim uvjetima koji se moraju ispuniti kako bi se zadovoljili temeljni zahtjevi. [Am. 23]

(3)   „vozilo” znači željezničko vozilo s vlastitim pogonom vučom ili bez nje koje se na vlastitim kotačima je prikladno za kretanje kreće po željezničkoj pruzi u nepromjenjivom ili promjenjivom sastavu. Vozilo se sastoji od jednoga strukturnog ili funkcionalnog podsustava ili od više njih; [Am. 24]

(4)   „mreža” znači pruge, kolodvori, terminali i sve vrste stabilnih postrojenja potrebnih za osiguranje sigurnog i neprekinutog prometa željezničkim sustavom;

(5)   „podsustav” znači konstrukcijski ili funkcionalni dijelovi željezničkog sustava, kako je navedeno u Prilogu II.;

(5a)   „mobilni podsustav” znači podsustav željezničkih vozila, prometno-upravljački podsustav i signalni podsustav te vozilo, kada se sastoji od jednog podsustava; [Am. 25]

(6)   „interoperabilni sastavni dijelovi” znači sve osnovne sastavnice, skupina komponenata, podsklop ili cjelovit sklop opreme koja je ugrađena ili koju se namjerava ugraditi u podsustav o kojem, izravno ili neizravno, ovisi interoperabilnost željezničkog sustava, uključujući opipljive i neopipljive predmete;

(7)   „temeljni zahtjevi” znači svi uvjeti opisani u Prilogu III. koje moraju ispunjavati željeznički sustav, podsustavi i interoperabilni sastavni dijelovi, uključujući sučelja;

(8)   „europska specifikacija” znači zajednička tehnička specifikacija, europska tehnička suglasnost kako je utvrđeno u Prilogu XXI. Direktivi 2004/17/EZ ili europska norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br 1025/2012;

(9)   „tehnička specifikacija za interoperabilnost” (TSI), znači specifikacija donesena u skladu s ovom Direktivom, kojom je obuhvaćen svaki podsustav ili dio podsustava, kako bi se ispunili temeljni zahtjevi i osigurala inteoperabilnost željezničkog sustava;

(9a)   „tijelo za ocjenjivanje sukladnosti” znači tijelo koje je prijavljeno ili imenovano da kao tijelo zaduženo za poslove ocjenjivanja sukladnosti, uključujući umjeravanje, ispitivanje, potvrđivanje i pregled. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti klasificirano je kao „prijavljeno tijelo” nakon njegova prijavljivanja od strane države članice. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti klasificirano je kao „prijavljeno tijelo” nakon njegova imenovanja od strane države članice; [Am. 27]

(10)   „osnovni parametar” znači svaki regulatorni, tehnički ili operativni uvjet koji je od ključne važnosti za interoperabilnost i utvrđen je u relevantnim TSI-jima;

(11)   „poseban slučaj” znači svaki dio željezničkog sustava za koji su u TSI-jima potrebne posebne privremene ili konačne odredbe zbog geografskih, topografskih ili urbanističkih ograničenja ili takvih koja utječu na kompatibilnost s postojećim sustavom, naročito željezničke pruge i mreže izdvojene od ostatka mreže Unije, tovarni profil, širinu kolosijeka ili prostor između tračnica, te željeznička vozila koja su namijenjena isključivo za lokalnu, regionalnu ili povijesnu uporabu, kao i željeznička vozila s podrijetlom iz trećih zemalja ili namijenjena njima;

(12)   „modernizacija” znači svaka veća preinaka podsustava ili dijela podsustava koja donosi promjenu tehničke dokumentacije koja se prilaže izjavi o „EZ“ provjeri, ako takva tehnička dokumentacija postoji, i koja povećava cjelokupne radne karakteristike podsustava. Kad se izmjene trebaju izvršiti u odnosu na podsustav ili vozilo, odgovarajući TSI će odrediti treba li ili ne predmetni posao odrediti kao veliki i, ukoliko da, razloge takvog određivanja ; [Am. 28]

(13)   „obnova” znači svaka veća izmjena na podsustavu ili dijelu podsustava koja ne mijenja cjelokupne radne karakteristike podsustava. Kad se izmjene trebaju izvršiti u odnosu na podsustav ili vozilo, odgovarajući TSI će odrediti treba li ili ne predmetni posao odrediti kao veliki i, ukoliko da, razloge takvog određivanja ; [Am. 29]

(14)   „postojeći željeznički sustav” znači struktura koju čine pruge i stabilna postrojenja postojećeg željezničkog sustava, kao i željeznička vozila svih kategorija i podrijetla za vožnju po toj infrastrukturi;

(15)   „zamjena u okviru održavanja” znači svaka izmjena komponenata u okviru preventivnog ili korektivnog održavanja dijelovima s istom funkcijom i radnim karakteristikama;

(16)   „stavljanje u promet” znači sve aktivnosti kojima se podsustav ili vozilo stavlja u operativno stanje;

(17)   „naručitelj” znači javni ili privatni subjekt koji naručuje projektiranje i/ili izgradnju, obnovu ili modernizaciju podsustava. Taj subjekt može biti željeznički prijevoznik, upravitelj infrastrukture, posjednik, subjekt zadužen za održavanje ili koncesionar koji je odgovoran za provođenje projekta; [Am. 30]

(18)   „posjednik” znači osoba ili subjekt koji je vlasnik vozila ili ima pravo upotrebljavati ga, koristiti ga to vozilo kao prijevozno sredstvo, te je kao takav registriran u registru vozila iz članka 43 članaka 43. i 43.a .; [Am. 31]

(18a)   „vlasnik” znači osoba ili subjekt koji je vlasnik vozila te je kao takav registriran u registru vozila iz članaka 43. i 43.a; [Am. 32]

(19)   „projekt u kasnijoj fazi razvoja” znači svaki projekt čija je faza planiranja/izgradnje dostigla točku kada bi promjena tehničkih specifikacija mogla ugroziti održivost planiranog projekta;

(20)   „usklađena norma” znači europska norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 1025/2012;

(21)   „nacionalno tijelo nadležno za sigurnost” znači tijelo za sigurnost kako je određeno u članku 3. Direktive …/…/EU [Direktiva o sigurnosti željeznica o sigurnosti željezničkog sustava unutar Unije ];

(22)   „tip” znači tip vozila koji određuje osnovne značajke projekta vozila, kako su obuhvaćene potvrdom o tipskom ispitivanju ili ispitivanju projekta opisanom u odgovarajućem modulu za provjeru;

(23)   „serija” znači broj identičnih vozila tipa projekta;

(24)   „subjekt zadužen za održavanje” znači subjekt koji je zadužen za održavanje vozila i koji je definiran u članku 3. Direktive …/…/EU [Direktiva o sigurnosti željeznica];

(25)   „laka željeznica” znači gradski i/ili prigradski željeznički prijevozni sustav koji ima manji kapacitet i manju brzinu od sustava uobičajenih ili podzemnih željeznica, ali veći kapacitet i veću brzinu od sustava tramvaja. Sustavi lake željeznice mogu imati vlastitu prugu ili je mogu dijeliti s cestovnim prometom te obično ne razmjenjuju vozila s putničkim prometom na dugim relacijama ili teretnim prometom;

(26)   „nacionalna pravila” znače su sva obvezujuća pravila koja sadrže sigurnosne zahtjeve koje je prijavila država članica i za željeznicu ili tehničke zahtjeve postavljene na razini države članice i koja su primjenjiva na željezničke prijevoznike s dionike u željezničkom prijevozu , , bez obzira na tijelo koje ih izdaje; [Am. 33]

(27)   „stanje projektiranog rada” znači uobičajeni način rada i predvidivi pogoršani uvjeti (uključujući trošenje) u opsegu i pod uvjetima primjene navedenima u tehničkoj dokumentaciji i dokumentaciji o održavanju;

(27a)   „područje uporabe” znači mrežu ili mreže u Uniji, unutar jedne države članice ili skupine država članica, za koje je vozilo tehnički usklađeno u skladu sa svojom tehničkom dokumentacijom; [Am. 34]

(27b)   „izolirana mreža” znači željeznička mreža države članice, ili njezin dio, sa širinom kolosijeka od 1520 mm, koja je zemljopisno ili tehnički odvojena od europske mreže standardne nominalne širine (1435 mm – dalje u tekstu „standardna širina”) i koja je zajedno s trećim zemljama dobro integrirana u željezničku mrežu širine kolosijeka od 1520 mm, ali koja je izolirana od standardne mreže Unije. [Am. 35]

(28)   „prihvatljiv način osiguravanja sukladnosti” znači neobvezujuća mišljenja koja izdaje Agencija radi definiranja načina utvrđivanja sukladnosti s temeljnim zahtjevima, kako bi se privremeno nadoknadila umanjena vrijednost TSI-ja dok se TSI ne izmjeni ; [Am. 36]

(28a)   „Prihvatljivi nacionalni načini osiguravanja sukladnosti” znači drugi načini osiguravanja sukladnosti u državi članici koji daju osnove pretpostavci o sukladnosti s relevantnim dijelom nacionalnih pravila. Ti prihvatljivi nacionalni načini odobravanja prijavljuju se Agenciji. [Am. 37]

(29)   „stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje na raspolaganje interoperabilnog sastavnog dijela, podsustava ili vozila koje je spremno funkcionirati u stanju projektiranog rada na tržištu Unije;

(30)   „proizvođač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja proizvodi interoperabilni sastavni dio ili podsustav odnosno za koju je te komponente dizajnirao ili proizveo netko drugi, i koja ih stavlja na tržište pod vlastitim imenom ili zaštitnim znakom;

(31)   „ovlašteni zastupnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji, koju je proizvođač ili naručitelj pisano ovlastio da u njegovo ime obavlja određene zadaće; [Am. 38]

(32)   „tehnička specifikacija” znači dokument kojim se propisuju tehnički zahtjevi koje proizvod, , podsustav, proces ili usluga moraju ispuniti; [Am. 39]

(33)   „akreditacija” ima značenje dano u Uredbi (EZ) br. 765/2008;

(34)   „nacionalno akreditacijsko tijelo” ima značenje dano u Uredbi (EZ) br. 765/2008;

(35)   „ocjenjivanje sukladnosti” znači postupak kojim se dokazuje da su određeni zahtjevi koji se odnose na proizvod, proces, uslugu, sustav, osobu ili tijelo ispunjeni;

(36)   „tijelo za ocjenjivanje sukladnosti” znači tijelo koje obavlja poslove ocjenjivanja sukladnosti, uključujući umjeravanje, ispitivanje, potvrđivanje i pregled;

(37)   „osoba s invaliditetom ili posebnim potrebama i osoba sa smanjenom pokretljivošću” znači svaka osoba koja ima trajno ili privremeno tjelesno, duševno, intelektualno ili osjetilno oštećenje koje, u interakciji s različitim preprekama, može ometati njezino potpuno i učinkovito korištenje prijevoznim sredstvima na ravnopravnoj osnovi s ostalim putnicima ili čija je pokretljivost u prometu smanjena zbog dobi i koja, dakle, zahtijeva posebne usluge ; [Am. 40]

(38)   „upravitelj infrastrukture” znači upravitelj infrastrukture kako je definiran u članku 3. Direktive …/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća(15) [o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora];

(39)   „željeznički prijevoznik” znači željeznički prijevoznik kako je definiran u članku 3. Direktive …/… [o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora] i bilo koje drugo javno ili privatno poduzeće čija je djelatnost prijevoz robe i/ili putnika željeznicom, pri čemu to poduzeće mora osigurati vuču, što uključuje i poduzeća koja osiguravaju samo vuču.

Članak 3.

Temeljni zahtjevi

1.   Željeznički sustav, podsustavi i interoperabilni sastavni dijelovi, uključujući sučelja, moraju ispunjavati mjerodavne temeljne zahtjeve.

2.   Tehničke specifikacije, navedene u članku 34. Direktive 2004/17/EZ, koje su potrebne za nadopunjavanje europskih specifikacija ili drugih standarda koji se koriste u Uniji, ne smiju biti u suprotnosti s temeljnim zahtjevima.

2a.   Nikoga se ne smije izravno ili neizravno diskriminirati na temelju invaliditeta. Kako bi se svim građanima Unije omogućila korist od prednosti uređenja nekog prostora bez unutarnjih granica, države članice osiguravaju da je željeznički sustav bez prepreka. [Am. 41]

POGLAVLJE II.

TEHNIČKE SPECIFIKACIJE ZA INTEROPERABILNOST (TSI)

Članak 4.

Sadržaj tehničkih specifikacija za interoperabilnost

1.   Svaki podsustav definiran u Prilogu II. mora biti obuhvaćen jednim TSI-jem. Po potrebi, podsustav može biti obuhvaćen s nekoliko TSI-ja i jedan TSI može obuhvaćati nekoliko podsustava.

2.   Komisija je u skladu s člankom 46. ovlaštena donositi delegirane akte koji se odnose na prilagodbu Priloga II. tehničkom napretku u pogledu raščlambe željezničkog sutava na podsustave i opisa tih podsustava.

3.   Fiksni podsustavi moraju biti u skladu s TSI-jima koji su na snazi u trenutku njihovog stavljanja u rad, modernizacije ili obnove, u skladu s ovom Direktivom prvog imenovanja prijavljenog tijela i najkasnije u trenutku odobrenja za izdavanje dozvola za izgradnju. Vozila moraju biti u skladu s TSI-jima i nacionalnim propisima na snazi u trenutku prvog imenovanja prijavljenog tijela . Ta se usklađenost mora stalno održavati za vrijeme uporabe svakog sustava. [Am. 42]

4.   Svaki TSI mora:

(a)   navesti predviđeno područje primjene (dio mreže ili vozila iz Priloga I.; podsustav ili dio podsustava iz Priloga II.);

(b)   utvrditi temeljne zahtjeve za svaki dotični podsustav i njegova sučelja u odnosu na druge podsustave;

(c)   uspostaviti funkcionalne i tehničke specifikacije koje podsustav i njegova sučelja moraju ispunjavati u odnosu na druge podsustave. U slučaju potrebe te se specifikacije mogu razlikovati u odnosu na korištenje podsustava;

(d)   odrediti interoperabilne sastavne dijelove i sučelja, koji moraju biti obuhvaćeni europskim specifikacijama, uključujući europske standarde, koji su potrebni za postizanje interoperabilnosti unutar željezničkog sustava. To uključuje i identifikaciju mogućih rezervnih željezničkih dijelova koje treba standardizirati u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. .../... Europskog parlamenta i Vijeća (16) . Popis rezervnih dijelova koje treba standardizirati uključen je u svaki TSI, uključujući i postojeće primjerke; [Am. 43]

(e)   za svaki razmatrani slučaj navesti postupke za ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova s jedne strane ili „EZ” provjere podsustava s druge strane. Ti se postupci moraju temeljiti na modulima utvrđenim u Odluci 2010/713/EU(17) ;

(f)   navesti strategiju za provođenje TSI-ja. Naročito je potrebno utvrditi faze za izvođenje postupnog prijelaza iz postojećeg stanja u konačno stanje kada sukladnost s TSI-jima postaje norma, uključujući određivanje rokova za dovršenje tih faza u slučaju potrebe . Raspored kojim se utvrđuju faze povezuje se s procjenom kojom se analiziraju predviđeni troškovi i koristi njegove provedbe te očekivane posljedice za subjekte i gospodarske sudionike na koje se utječe ; [Am. 44]

(g)   navesti uvjete stručne osposobljenosti, zdravstvene i sigurnosne uvjete na radnome mjestu koji se zahtijevaju za dotično osoblje pri radu s gore spomenutim sustavom i pri njegovom održavanju, kao i za primjenu TSI-ja.

(h)   navesti odredbe koje se odnose na postojeće podsustave i tipove vozila, osobito u slučaju modernizacije i obnove, s novom dozvolom ili bez nje ili novim rješenjem za stavljanje u promet;

(i)   navesti parametre koje provjerava željeznički prijevoznik i postupke koji se primjenjuju za provjeru tih parametara nakon dostave dozvole za stavljanje vozila na tržište, a prije donošenja rješenja za stavljanje u promet kako bi se osigurala kompatibilnost između vozila i trasa na kojima je predviđeno da prometuju; [Am. 45]

(ia)   navesti posebne parametre koje treba provjeriti i opskrbiti opisima za obnovu, poboljšanje ili zamjenu rezervnih dijelova ili interoperabilnih sastavnih dijelova s kojima treba postupati u skladu s člankom 21. stavkom 3. [Am. 46]

5.   Svaki TSI izrađuje se na temelju pregleda postojećeg podsustava i navodi ciljni podsustav koji je moguće postupno postići u razumnom roku. Sukladno tome, postupno donošenje TSI-ja i sukladnost s istima omogućit će postupno ostvarivanje interoperabilnosti željezničkog sustava u zadanom roku.

6.   TSI-ji moraju na odgovarajući način sačuvati kompatibilnost postojećeg željezničkog sustava svake države članice. S tim je ciljem moguće za svaki TSI predvidjeti posebne slučajeve, kako s obzirom na infrastrukturu, tako i na vozila; posebna se pozornost mora posvetiti tovarnom profilu, širini kolosijeka ili prostoru između kolosijeka i vozila s podrijetlom iz trećih zemalja ili koji su njima namijenjeni. Za svaki poseban slučaj, TSI-jima se određuju provedbeni propisi za elemente TSI-ja koji su predviđeni u stavku 4. točkama (c) do (g).

7.   Ako određeni tehnički aspekti koji odgovaraju temeljnim zahtjevima ne mogu biti izričito obuhvaćeni TSI-jem, oni se moraju jasno naznačiti u Prilogu TSI-ju kao otvorena pitanja.

8.   TSI-ji ne sprečavaju države članice da se odluče koristiti se infrastrukturama za promet željezničkih vozila koje nisu obuhvaćene TSI-jima.

9.   TSI-ji mogu izravno i jasno upućivati na europske ili međunarodne standarde ili specifikacije ili tehničku dokumentaciju koju objavi Agencija, ako je to nužno potrebno radi postizanja ciljeva ove Direktive. U takvom se slučaju takvi standardi ili specifikacije (ili njihovi mjerodavni dijelovi) ili tehnička dokumentacija smatraju prilozima dotičnim TSI-jima i smatraju se obveznim od trenutka kada TSI stupi na snagu. U nedostatku takvih standarda, specifikacija ili tehničke dokumentacije i do njihove izrade moguće je upućivati na druge, jasno utvrđene normativne dokumente koji su lako dostupni i u javnoj uporabi.

Članak 5.

Izrada nacrta, donošenje i revizija TSI-ja

1.   Komisija izdaje mandat Agenciji za izradu nacrta TSI-jeva i njihovih izmjena te za davanje odgovarajućih preporuka Komisiji.

1a.   Radi uspostavljanja i provođenja najodrživijih rješenja, pri izradi nacrta, donošenju i reviziji svih TSI-ja, uključujući osnovne parametre, u obzir se uzimaju predviđeni troškovi i koristi svih tehničkih rješenja, zajedno s njihovim sučeljima. [Am. 47]

2.   Izrada nacrta svakog TSI-ja ima sljedeće faze.

(a)   Agencija utvrđuje osnovne parametre za TSI kao i sučelja s ostalim podsustavima ili po potrebi s drugim specifičnim slučajevima. Za svaki od tih parametara i sučelja predlažu se najodrživija alternativna rješenja, zajedno s tehničkom i gospodarskom opravdanošću.

(b)   Agencija na temelju tih osnovnih parametara izrađuje nacrte za TSI. Po potrebi, Agencija uzima u obzir tehnički napredak, već obavljen rad na standardizaciji, već uspostavljene radne skupine i priznati istraživački rad.

Nacrtima TSI-ja prilaže se ukupna ocjena predviđenih troškova i koristi provođenja TSI-ja. U toj se ocjeni navodi vjerojatni utjecaj na sve uključene operatore i gospodarske subjekte i uzimaju se u obzir zahtjevi iz Direktive .../.../EU [ o sigurnosti željezničkog sustava unutar Europske unije Direktiva o sigurnosti željeznica ] . Države članice sudjeluju u toj ocjeni davanjem, kad je to potrebno, traženih podataka. [Am. 48]

3.   Radi uzimanja u obzir tehnološkog razvoja ili društvenih zahtjeva, Agencija izrađuje nacrt TSI-ja i njihovih izmjena na temelju mandata iz stavka 1., u skladu s člancima 4. i 15. Uredbe (EU) br …/… [Uredba o Agenciji] i poštujući načela otvorenosti, konsenzusa i transparentnosti kako su definirana u Prilogu II. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

4.   Tijekom pripremnih radova Odbor iz članka 48. potrebno je redovito obavješćivati o pripremnim radovima na izradi TSI-ja. Tijekom tog rada Komisija može na zahtjev odbora na izradi TSI-ja Komisija može oblikovati sva pozivanja ili korisne preporuke koje se tiču izrade TSI-ja i analize troškova i koristi. Komisija naročito može, na zahtjev države članice, naložiti ispitivanje alternativnih rješenja i navođenje procjene troškova i koristi tih alternativnih rješenja u izvješću koje je priloženo nacrtu TSI-ja. [Am. 49]

5.   Ako je zbog tehničke kompatibilnosti potrebno istodobno stavljanje u promet različitih podsustava, datumi stupanja na snagu dotičnih TSI-ja moraju također biti isti.

6.   Pri izradi, donošenju i reviziji TSI-ja potrebno je voditi računa o mišljenju korisnika u pogledu značajki koje imaju izravan utjecaj na uvjete u kojima oni koriste te podsustave. U tu se svrhu u fazi izrade i revizije TSI-ja Agencija savjetuje s predstavničkim udrugama i tijelima korisnika. Izvješće o rezultatima tog savjetovanja prilaže se nacrtu TSI-ja.

7.   U skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br …/… [Uredba o Agenciji], Agencija sastavlja i redovito ažurira popis udruga i tijela korisnika s kojima se potrebno savjetovati. Popis nužno uključuje predstavničke udruge i tijela iz svih država članica te ga je moguće ponovno ispitati i ažurirati na zahtjev države članice ili na inicijativu Komisije. [Am. 50]

8.   Pri izradi, donošenju i reviziji TSI-ja uzima se u obzir mišljenje odgovarajućih socijalnih partnera u svim državama članicama u vezi s uvjetima iz članka 4. stavka 4. točke (g) te iz svakog drugog TSI-ja koji izravno ili neizravno utječe na uključeno osoblje . U tu se svrhu Agencija savjetuje sa socijalnim partnerima prije podnošenja preporuka Komisiji u vezi s TSI-jima i njihovim izmjenama. Socijalni se partneri u tu svrhu savjetuju u okviru Odbora za sektorski dijalog, osnovanog u skladu s Odlukom Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju Odbora za sektorski dijalog između socijalnih partnera na europskoj razini (18) . Socijalni partneri svoje mišljenje daju u roku od tri mjeseca.[Am. 51]

9.   Kada revizija TSI-ja vodi do promjene zahtjeva, novom se verzijom TSI-ja mora osigurati kompatibilnost s podsustavima stavljenima u promet u skladu s prethodnim verzijama TSI-ja.

10.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u vezi s TSI-jima i njihovim izmjenama u skladu s člankom 46.

Kada, u slučaju manjkavosti otkrivenih u TSI-jima u skladu s člankom 46., to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog članka primjenjuje se postupak predviđen u članku 47.

Članak 6.

Manjkavosti u TSI-jima

1.   Ako se nakon donošenja ispostavi da je TSI manjkav, taj će TSI biti izmijenjen u skladu s člankom 5. stavkom 3.

2.   Dok se ne revidira TSI, Komisija od Agencije može zatražiti mišljenje. Komisija analizira mišljenje Agencije i obavješćuje države članice o svojim zaključcima.

3.   Na zahtjev Komisije, mišljenja Agencije iz stavka 2. predstavljaju prihvatljiv način osiguravanja sukladnosti radi ispunjavanja temeljnjih zahtjeva i stoga se mogu koristiti za procjenu projekata.

3a.   Član mreže predstavničkih tijela može preko Komisije nastupiti kao podnositelj zahtjeva te zatražiti prikupljanje mišljenja o nedostacima nekog TSI-ja. Podnositelja zahtjeva se odmah obavješćuje o donesenoj odluci. Komisija propisno dostavlja izjavu o razlozima za svako odbijanje. [Am. 52]

Članak 7.

Neprimjenjivanje TSI-ja

1.   Države članice imaju pravo ne primjenjivati jedan ili više TSI-ja ili njihovih dijelova u sljedećim slučajevima:

(a)   za predloženi novi podsustav ili njegov dio, za obnovu ili modernizaciju postojećeg podsustava ili njegovog dijela, ili za bilo koji element iz članka 1. stavka 1. u kasnijoj fazi razvoja ili koji je predmet ugovora u tijeku izvođenja na datum primjene tih TSI-ja;

(b)   ako nakon nesreće ili prirodne katastrofe uvjeti za brzu obnovu mreže u gospodarskom ili tehničkom smislu ne dopuštaju djelomičnu ili potpunu primjenu odgovarajućih TSI-ja; u tom će slučaju neprimjenjivanje TSI-ja biti vremenski ograničeno;

(c)   za svaku predloženu obnovu, nadogradnju ili modernizaciju postojećeg podsustava ili njegovog dijela, u slučaju kada bi primjena tih TSI-ja ozbiljno štetila gospodarskoj održivosti projeka projekta . [Am. 53]

2.   U slučaju iz stavka 1. točke (a), unutar razdoblja od jedne godine od stupanja na snagu svakog TSI-ja, svaka država članica Komisiji dostavlja popis projekata koji se provode na njezinom području, a koji su u kasnijoj fazi razvoja.

3.   U svim slučajevima iz stavka 1., dotična država članica šalje Komisiji zahtjev da ne primjenjuje TSI, također navodeći alternativne odredbe koje ta država članica namjerava primjenjivati umjesto TSI-ja. Komisija utvrđuje provedbenim aktima sadržaj dokumentacije koja se prilaže uz zahtjev za neprimjenu jednog ili više TSI-ja ili njihovih dijelova, pojedinosti, format i načine prijenosa te dokumentacije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3. Komisija provjerava dokumentaciju, analizira alternativne odredbe koje država članica namjerava primjenjivati umjesto TSI-ja, odlučuje o prihvaćanju ili neprihvaćanju zahtjeva da se ne primjenjuje TSI i obavješćuje državu članicu o svojoj odluci.

4.   Dok Komisija ne donese odluku, država članica može bez odlaganja primjenjivati alternativne odredbe iz stavka 3.

5.   Komisija svoju odluku donosi u roku od četiri mjeseca od postavljanja zahtjeva kojemu je priložena ukupna dokumentacija. U nedostatku takve odluke, zahtjev se smatra prihvaćenim.

6.   Sve države članice moraju biti obaviještene o rezultatima analize i rezultatu postupka utvrđenog u stavku 3.

POGLAVLJE III.

INTEROPERABILNI SASTAVNI DIJELOVI

Članak 8.

Stavljanje interoperabilnih sastavnih dijelova na tržište

1.   Države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi se interoperabilni sastavni dijelovi:

(a)   stavili na tržište samo ako omogućuju postizanje interoperabilnosti unutar željezničkog sustava uz istodobno ispunjavanje temeljnih zahtjeva;

(b)   koristili u području uporabe, koje im je namijenjeno u skladu s područjem uporabe određenim u članku 2. točki 27.a , te na primjeren način ugradili i održavali. [Am. 54]

Te odredbe ne smiju ometati stavljanje tih sastavnih dijelova na tržište za druge načine uporabe.

2.   Države članice na svom području i na temelju ove Direktive ne smiju zabranjivati, ograničavati ili ometati stavljanje interoperabilnih sastavnih dijelova na tržište za uporabu u željezničkom sustavu ako su one u skladu s ovom Direktivom. Naročito ne smiju zahtijevati preglede koji su već izvršeni u okviru postupka za dobivanje izjave o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu.

Država članica ne smije zabraniti, ograničiti ili ometati stavljanje u rad interoperabilnih sastavnih dijelova prepoznatih za područje za koje su namijenjeni ako se to područje nalazi na njezinu državnom području. [Am. 55]

Komisiju se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 46. o području utvrđuje provedbenim aktima područje primjene i sadržaju sadržaj izjave o sukladnosti „EZ” sukladnosti i ili prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova, njezin format i pojedinosti o podacima koje obuhvaća. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3. [Am. 56]

2a.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje format i pojedinosti o podacima obuhvaćenima u izjavi "EZ-a"o sukladnosti i prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3. [Am. 57]

Članak 9.

Sukladnost ili prikladnost za uporabu

1.   Države članice i Agencija smatraju interoperabilnima i sukladnim s osnovnim zahtjevima one interoperabilne sastavne dijelove koji su obuhvaćeni izjavom o sukladnosti „EZ“ ili prikladnosti za uporabu.

2.   Svi interoperabilni sastavni dijelovi podliježu postupku ocjenjivanja sukladnosti i prikladnosti za uporabu iz određenog TSI-ja i moraju biti popraćeni odgovarajućom potvrdom.

3.   Države članice i Agencija smatraju da interoperabilni sastavni dio ispunjava temeljne zahtjeve ako je u skladu s uvjetima utvrđenim u odgovarajućem TSI-ju ili odgovarajućim europskim specifikacijama izrađenima radi usklađivanja s tim uvjetima.

4.   Rezervni dijelovi za podsustave koji su već u prometu kada odgovarajući TSI stupi na snagu, mogu se ugraditi u te podsustave bez da podliježu postupku iz stavka 2.

5.   U TSI-jima je moguće predvidjeti prijelazno razdoblje za željezničke proizvode koji su u tim TSI-jima utvrđeni kao interoperabilni sastavni dijelovi koji su već stavljeni na tržište u trenutku stupanja na snagu TSI-ja. Takvi sastavni dijelovi moraju ispunjavati zahtjeve iz članka 8. stavka 1.

Članak 10.

Potupak za izjavu o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu

1.   Za uspostavljanje izjave o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti nekog interoperabilnog sastavnog dijela za uporabu, proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Uniji primjenjuje odredbe utvrđene u mjerodavnim TSI-jima.

2.   Kada se to nalaže u odgovarajućem TSI-ju, ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti interoperabilnog sastavnog dijela za uporabu obavlja prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti kod kojeg je proizvođač ili njegov ovlašteni zastupnik s poslovnim nastanom u Uniji podnio zahtjev.

3.   Ako interoperabilni sastavni dijelovi podliježu drugim direktivama Unije kojima su obuhvaćeni drugi aspekti, u takvim se slučajevima u izjavi o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu navodi da interoperabilni sastavni dijelovi također ispunjavaju uvjete tih drugih direktiva.

4.   Ako niti proizvođač niti njegov ovlašeni zastupnik nisu ispunili obveze koje proizlaze iz stavaka 1. i 3., te je obveze dužna ispuniti ona osoba koja interoperabilne sastavne dijelove stavlja na tržište. U smislu ove Direktive jednake obveze primjenjuju se za sve one koji sklapaju interoperabilne sastavne dijelove ili dijelove interoperabilnih sastavnih dijelova različitog podrijetla ili koji proizvode interoperabilne sastavne dijelove za vlastitu uporabu.

5.   Kako bi se izbjeglo stavljanje na tržište interoperabilnih sastavnih dijelova koji nisu usklađeni s temeljnim zahtjevima i ne dovodeći u pitanje odredbe članka 11.:

(a)   u svakom slučaju gdje država članica ustanovi da je izjava o sukladnosti „EZ” nepropisno sastavljena, ona od proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Uniji po potrebi zahtijeva da iznova uspostavi sukladnost interoperabilnog sastavnog dijela i da prestane s kršenjem prema uvjetima utvrđenima u toj državi članici;

(b)   ako neusklađenost i dalje traje, država članica poduzima sve odgovarajuće korake kako bi ograničila ili zabranila stavljanje dotičnog interoperabilnog sastavnog dijela na tržište ili se pobrinula da se on ukloni s tržišta u skladu s postupcima predviđenima u članku 11.

Članak 11.

Neusklađenost interoperabilnih sastavnih dijelova s temeljnim zahtjevima

1.   Kada država članica ustanovi da interoperabilni sastavni dio s izjavom o sukladnosti „EZ” ili prikladnosti za uporabu i stavljen na tržište vjerojatno neće ispunjavati temeljne zahtjeve kada ga se bude koristilo kako je planirano, ona poduzima sve potrebne mjere kako bi ograničila njegovo područje primjene, zabranila njegovu uporabu, povukla ga s tržišta ili ga opozvala. Država članica odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice o poduzetim mjerama i navodi razloge za svoju odluku, pri čemu naročito naznačava proizlazi li neusklađenost iz:

(a)   neispunjavanja temeljnih zahtjeva;

(b)   neispravne primjene europskih specifikacija, kada se upućuje na primjenu takvih specifikacija;

(c)   neprimjerenosti europskih specifikacija.

2.   Agencija na temelju ovlaštenja Komisije bez odlaganja i svakako u roku od 20 dana započinje postupak savjetovanja sa zainteresiranim Komisija se što je prije moguće savjetuje s dotičnim stranama. Nakon tog savjetovanja, Agencija utvrđuje opravdanost mjere. Agencija odmah obavješćuje Komisiju, državu članicu koja je u tom pogledu Kada nakon savjetovanja Komisija ustanovi opravdanost mjere, ona o tome odmah obavješćuje državu članicu koja je poduzela inicijativu za tu mjeru. Ako Komisija nakon savjetovanja ustanovi neopravdanost mjere, ona o tome odmah obavješćuje državu članicu koja je poduzela inicijativu, kao i proizvođača ili njegovog ovlaštenog zastupnika s poslovnim nastanom u Uniji. [Am. 58]

3.   Ako interoperabilni sastavni dio s izjavom o sukladnosti „EZ” nije sukladan, nadležna država članica poduzima odgovarajuće mjere protiv osobe koja je sastavila izjavu te o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

4.   Komisija jamči obavješćivanje država članica o tijeku i rezultatima tog postupka. [Am. 59]

POGLAVLJE IV.

PODSUSTAVI

Članak 12.

Slobodno kretanje podsustava

Ne dovodeći u pitanje odredbe poglavlja V., države članice na svom području i na temelju ove Direktive ne smiju zabraniti, ograničiti ili priječiti izgradnju, stavljanje u promet i rad konstrukcijskih podsustava koji su dio željezničkog sustava i koji ispunjavaju temeljne zahtjeve. One naročito ne smiju zahtijevati preglede koji su već obavljeni:

(a)   u okviru postupka koji vodi do izdavanja izjave „EZ“ o provjeri,

(b)   ili u drugim državama članicama, prije ili nakon stupanja na snagu ove Direktive, kako bi se provjerila sukladnost s istim zahtjevima u istim radnim uvjetima.

Članak 13.

Sukladnost s TSI-jima i nacionalnim propisima

1.   Države članice i Agencija smatraju da su interoperabilni i da ispunjavaju temeljne zahtjeve oni konstrukcijski podsustavi koji čine željeznički sustav i koji, po potrebi, imaju izjavu o „EZ” provjeri utvrđenu upućivanjem na TSI-jeve u skladu s člankom 15 . ili izjavom o provjeri utvrđenom upućivanjem na prijavljene nacionalne propise u skladu s člankom 15.a, ili objema. [Am. 60]

2.   Provjera interoperabilnosti konstrukcijskog podsustava koji sačinjava željeznički sustav izvodi se u vezi s ispunjavanjem temeljnih zahtjeva upućivanjem na TSI-je i nacionalne propise prijavljene u skladu sa stavkom 3 . [Am. 61 ]

2a.   Odluke o dodjeli odobrenja temelje se na onim TSI-jima i prijavljenim nacionalnim propisima koji su primjenjivi u trenutku podnošenja zahtjeva. [Am. 62]

3.   Države članice za svaki podsustav sačinjavaju popis nacionalnih propisa koji se koriste za provođenje temeljnih zahtjeva i/ili prihvatljivih nacionalnih načina osiguravanja sukladnosti u sljedećim slučajevima: [Am. 63]

(a)   kada TSI-ji ne obuhvaćaju potpuno određene aspekte koji odgovaraju temeljnim zahtjevima (otvorena pitanja);

(b)   kada je neprimjenjivanje jednog ili više TSI-ja ili njihovih dijelova bilo prijavljeno u skladu s člankom 7.;

(c)   kada poseban slučaj zahtijeva primjenu tehničkih pravila koja nisu uključena u odgovarajući TSI.

(d)   u slučaju kad nacionalni propisi služe za opis postojećih sustava.

(da)   u slučaju kada mreže i vozila nemaju TSI-jeve; [Am. 64]

(db)   iz posebnih sigurnosnih razloga jedne ili više država članica, pod uvjetom da su dokazani i podložni ovlastima Agencije. [Am. 65]

4.   Države članice određuju tijela odgovorna za provođenje postupka za izjavu o „EZ“ provjeri iz članka 15. u vezi s tim tehničkim propisima.

Članak 14.

  Nacionalni propisi 

1.   Države članice obavješćuju Komisiju i Agenciju o popisu nacionalnih propisa koji se koriste u skladu s člankom 13. stavkom 3. u sljedećim slučajevima :iz članka 13. stavka 3.:[Am. 66]

(a)   pri svakoj promjeni popisa propisa ili [Am. 67]

(b)   kada je zahtjev nakon predaje zahtjeva za neprimjenjivanje TSI-ja predan u skladu s člankom 7. ili [Am. 68]

(c)   nakon objavljivanja odgovarajućeg TSI-ja ili njegove revizije, obzirom na uklanjanje nacionalnih propisa koji su postali suvišni zbog riješenih otvorenih pitanja u TSI-jima.

(ca)   kad nacionalni propis(i) još nije/nisu prijavljen(i) do datuma stupanja na snagu ove Direktive. [Am. 69]

1a.   U roku od jednog mjeseca nakon stupanja na snagu ove Direktive države članice obavješćuju Komisiju o svim postojećim nacionalnim propisima koji nisu prijavljeni do tog dana. [Am. 70]

2.   Države članice obavješćuju Agenciju i Komisiju o cjelovitom tekstu postojećih nacionalnih propisa odgovarajućim računalnim sustavom u skladu s člankom 23. Uredbe (EU) br. …/… [Uredba o Agenciji]. [Am. 71]

3.   Države članice mogu donijeti nove nacionalne propise samo u sljedećim slučajevima:

(a)   kada TSI ne ispunjava u potpunosti temeljne zahtjeve;

(b)   kao nužnu preventivnu mjeru, posebice nakon nesreće.

4.   Ako država članica namjerava uvesti novi nacionalni propis, nacrt tog propisa podnosi prosljeđuje Agenciji i Komisiji na pregled barem tri mjeseca prije predviđenog stupanja na snagu, navodeći razlog uvođenja u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. .../... [Uredba o Agenciji] preko odgovarajućega računalnog sustava u skladu s člankom 23. te Uredbe. [Am. 72]

4a.   Pri prijavi postojećeg ili novog nacionalnog propisa država članica pruža dokaz o potrebi za tim propisom kako bi ispunila temeljni zahtjev koji još nema relevantan TSI. Državama članicama ne odobrava se prijavljivanje nijednog nacionalnog propisa bez obrazloženja te potrebe.

Agencija ima na raspolaganju dva mjeseca da pregleda nacrt pravila i Komisiji da preporuku. Komisija odobrava ili odbacuje nacrt pravila. Samo u slučaju hitnih preventivnih mjera, države članice mogu usvojiti i primijeniti novo pravilo bez odgađanja, uz valjanost od 2 mjeseca. Ako se takvo pravilo odnosi na više država članica, Komisija u suradnji s nacionalnim tijelima za sigurnost vodi usklađivanje pravila na razini EU-a. [Am. 73]

5.   Države članice osiguravaju da su nacionalni propisi, uključujući one koji obuhvaćaju sučelja između vozila i mreže, dostupna besplatno i na jeziku koji razumiju sve dotične strane.

6.   Države članice mogu odlučiti ne prijaviti propise i ograničenja izričito lokalne naravi. U takvim slučajevima države članice takve propise i ograničenja moraju navesti u registrima infrastrukture iz članka 45.

7.   Nacionalna pravila odobrena u skladu s ovim člankom ne podliježu postupku prijavljivanja iz Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(19) .

8.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje razvrstavanje prijavljenih nacionalnih pravila propisa u različite skupine s ciljem olakšavanja uzajamnog priznavanja u različitim državama članicama i provjera kompatibilnosti između stabilnih i pokretnih postrojenja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3. Agencija razvrstava, u skladu s tim provedbenim aktima, nacionalne propise prijavljene u skladu s tim člankom te objavljuje odgovarajući registar. U registru se također popisuju svi prihvatljivi nacionalni načini osiguravanja sukladnosti. [Am. 74]

U skladu s provedbenim pravilima iz prvog podstavka Agencija razvrstava nacionalne propise koji su prijavljeni u skladu s ovim člankom.

9.   Nacrte nacionalnih propisa i važeće nacionalne propise ispituje Agencija u skladu s postupcima utvrđenima u člancima 21. i 22. Uredbe (EU) br. …/… [Uredba o Agenciji].

Članak 15.

Postupak za izdavanje izjave o „EZ” provjeri

1.   Za izdavanje izjave o „EZ” provjeri, podnositelj zahtjeva moli prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje je odabrao za tu namjenu da primijeni postupak „EZ” provjere. Podnositelj zahtjeva može biti naručitelj ili proizvođač ili njihov ovlašteni zastupnik u Uniji.

2.   Zadatak prijavljenog tijela za ocjenjivanje sukladnosti odgovornog za „EZ” provjeru podsustava počinje u fazi projektiranja i obuhvaća čitavo razdoblje proizvodnje do faze prihvata pred početak stavljanja podsustava u rad. On također može obuhvatiti obuhvaća i provjeru sučelja dotičnog podsustava sa sustavom u koji se uključuje, na temelju dostupnih podataka iz mjerodavnog TSI-ja i registara iz članaka 44. i 45. [Am. 75]

3.   Prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti odgovorno je za sastavljanje tehničke dokumentacije koja se prilaže izjavi o „EZ” provjeri. Ta tehnička dokumentacija mora sadržavati sve potrebne dokumente o značajkama podsustava i po potrebi sve dokumente o potvrđivanju sukladnosti interoperabilnih sastavnih dijelova. Ona također sadrži sve elemente koji se odnose na uvjete i ograničenja uporabe te upute o servisiranju, stalnom ili rutinskom nadzoru, prilagođavanju i održavanju.

4.   Svaka izmjena tehničke dokumentacije navedene u stavku 3. koja utječe na provedene provjere implicira potrebu modernizacija podrazumijeva potrebu da se izda nova izjava o „EZ” provjeri. [Am. 76]

5.   Prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti može izdati privremene izjave o provjeri kako bi obuhvatilo određene faze postupka provjere određenih dijelova podsustava. U takvom se slučaju primjenjuju postupci provjere utvrđeni u skladu sa stavkom 7. točkom (a).

6.   Ako je to dopušteno odgovarajućim TSI-jima, prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti može izdati potvrde o sukladnosti za seriju podsustava ili određenih dijelova tih podsustava.

7.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje:

(a)   postupke provjere podsustava, uključujući opća načela, sadržaj, postupak i dokumente povezane s postupkom „EZ” provjere i postupkom provjere u slučaju primjene nacionalnih propisa.

(b)   obrasce za izjavu o „EZ” provjeri i za izjavu o provjeri u slučaju primjene nacionalnih propisa te obrasce dokumenata za tehničku dokumentaciju koji se moraju priložiti uz izjavu o provjeri.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3. [Am. 78]

7a.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 46. radi utvrđivanja postupaka provjere podsustava, uključujući opća načela, sadržaj, postupak i dokumente povezane s "EZ-ovim" postupkom provjere i postupkom provjere u slučaju primjene nacionalnih propisa. [Am. 79]

7b.   Komisija provedbenim aktima utvrđuje obrasce za izjavu "EZ-a" o provjeri i za izjavu o provjeri u slučaju primjene nacionalnih propisa te obrasce dokumenata za tehničku dokumentaciju koji se moraju priložiti izjavi o provjeri.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3. [Am. 80]

Članak 15.a

Postupak za izdavanje izjave o provjeri u slučaju nacionalnih propisa

Postupci za izdavanje izjave "EZ-a" o provjeri iz članka 15. također se prema potrebi primjenjuje radi izdavanja izjave o provjeri u vezi s nacionalnim propisima.

Države članice imenuju tijela zadužena za provođenje postupka provjere u vezi s nacionalnim propisima u skladu s člankom VI. [Am. 77]

Članak 16.

Neispunjavanje temeljnih zahtjeva podsustava

1.   Ako država članica ustanovi da konstrukcijski podsustav za koji postoji izjava o „EZ” provjeri s priloženom tehničkom dokumentacijom nije u potpunosti u skladu s ovom Direktivom i ako naročito ne ispunjava temeljne zahtjeve, ona može zatražiti dodatne preglede.

2.   Država članica koja to zahtijeva bez odlaganja mora obavijestiti Komisiju o svim dodatnim pregledima koje traži te navesti utemeljene razloge za to. Komisija se savjetuje sa zainteresiranim stranama.

3.   Država članica koja to zahtijeva mora navesti je li nepotpuno ispunjavanje odredaba Direktive posljedica:

(a)   neispunjavanja temeljnih zahtjeva ili TSI-ja ili nepravilne primjene TSI-ja; u tom slučaju Komisija odmah obavješćuje državu članicu u kojoj prebiva osoba koja je sastavila pogrešnu izjavu o „EZ” provjeri i od države članice zahtijeva da poduzme odgovarajuće mjere;

(b)   neprimjerenosti TSI-ja; u tom se slučaju primjenjuje postupak izmjene TSI-ja iz članka 6.

Članak 17.

Pretpostavka o sukladnosti

Smatra se da interoperabilni sastavni dijelovi i podsustavi koji udovoljavaju usklađenim normama ili njihovim dijelovima na koje se upućuje u Službenom listu Europske unije ispunjavaju temeljne zahtjeve obuhvaćene tim normama ili njihovim dijelovima navedenima u Prilogu III.

POGLAVLJE V.

STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I STAVLJANJE U RAD

Članak 18.

Stavljanje stabilnih postrojenja u rad

1.   Prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustavi uz prugu te podsustavi energije i infrastrukture stavljaju se u rad samo ako su projektirani, izgrađeni i ugrađeni tako da ispunjavaju temeljne zahtjeve navedene u Prilogu III. i ako dobiju odgovarajuću dozvolu u skladu sa stavkom 2.

2.   Svako nacionalno tijelo nadležno za sigurnost odobrava stavljanje u pogon rad podsustava energije i infrastrukture te prometno-upravljačkih podsustava i signalni sustav koje nije ERTMS, koji se nalaze ili rade na području njegove njezine države članice. Nacionalna tijela za sigurnost u obzir uzimaju mišljenje Agencije kad se radi o koridorima TEN-T ili prekograničnim odsjecima.

Agencija ovlašćuje prekogranične infrastrukture s jednim upraviteljem infrastrukture. [Am. 81]

Agencija izdaje rješenja kojima odobrava stavljanje u rad prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava uz prugu koji se nalaze ili rade na području Unije. ovlašćuje sustav ERTMS u bliskoj suradnji s nacionalnim tijelima za sigurnost . Prije no što Agencija ovlasti ERTMS, nacionalna tijela za sigurnost nadležna su za provjeru operativne kompatibilnosti s nacionalnim mrežama. Agencija osigurava ujednačenu primjenu sustava ERTMS u Uniji. [Am. 82]

U slučaju ERTMS-a, Agencija se savjetuje s predmetnim nacionalnim tijelom za sigurnost najkasnije jedan mjesec od primitka potpunog zahtjeva kako bi se osigurao usklađeni razvoj ERTMS-a u Uniji. Nacionalno tijelo za sigurnost unutar dva mjeseca izdaje mišljenje Agenciji o tehničkoj i operativnoj kompatibilnosti podsustava s vozilima koja su namijenjena za rad u predmetnom dijelu te mreže. Agencija, koliko je to moguće, uzima to mišljenje u obzir prije izdavanja dozvole te u slučaju neslaganja, obavještava nacionalno tijelo za sigurnost uz navođenje razloga za to. Ovaj članak ne dovodi u pitanje obveze Agencije kao tijela nadležnog za sustav sukladno poglavlju 6. Uredbe (EU) br. .../... [Uredba Agencije].

Ako se Agencija ne slaže s negativnom ocjenom nacionalnog tijela za sigurnost o tome obavještava predmetno tijelo, dajući razloge za to neslaganje. Agencija i nacionalno tijelo za sigurnost surađuju s ciljem donošenja procjene prihvatljive objema stranama. Po potrebi, i ako Agencija i nacionalno tijelo za sigurnost tako odluče, u postupak može biti uključen i podnositelj zahtjeva. Ako se ne postigne dogovor o uzajamno prihvatljivoj procjeni u roku od jednog mjeseca nakon što je Agencija o svom neslaganju obavijestila nacionalno tijelo za sigurnost, Agencija donosi konačnu odluku, osim ako nacionalno tijelo za sigurnost nije predmet poslalo na arbitražu Odboru za žalbe u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. … / … [Uredba o Agenciji]. Odbor za žalbe odlučuje o tome hoće li potvrditi prijedlog odluke Agencije najkasnije jedan mjesec nakon zahtjeva nacionalnog tijela za sigurnost.

Svaku odluku kojom se odbija stavljanje u promet stabilnih postrojenja Agencija mora biti primjereno utemeljiti. Podnositelj zahtjeva može, najkasnije jedan mjesec od primitka negativne odluke, od Agencije zatražiti reviziju odluke. Taj se zahtjev upotpunjuje obrazloženjem. Agencija ima rok od dva mjeseca od primitka zahtjeva za preispitivanje da potvrdi ili preinači svoju odluku. Ako je negativna odluka Agencije potvrđena, podnositelj zahtjeva može podnijeti žalbu Odboru za žalbe uspostavljenom u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. …/… [Uredba o Agenciji]. [Am. 83]

Agencija i nacionalna tijela nadležna za sigurnost osiguravaju detaljne upute o načinu dobivanja dozvola iz prvog i drugog podstavka. Upute za podnošenje zahtjeva koje opisuju i objašnjavaju zahtjeve za te dozvole i navode dokumente koji se moraju dostaviti podnositeljima zahtjeva su na raspolaganju besplatno. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost i Agencija surađuju pri širenju takvih informacija.

3.   Da bi odobrili stavljanje u rad podsustava iz stavka 1., nacionalno tijelo nadležno za sigurnost ili Agencija, ovisno o tome koje je tijelo nadležno prema stavku 2., moraju dobiti dokaz o:

(a)   izjavi o „EZ“ provjeri;

(b)   tehničkoj kompatibilnosti tih podsustava sa sustavom u koji se ugrađuju, utvrđenoj na temelju mjerodavnih TSI-ja, nacionalnih propisa i registara;

(c)   sigurnoj integraciji tih podsustava, utvrđenoj na temelju mjerodavnih TSI-ja, nacionalnih propisa, registara te zajedničkih sigurnosnih metoda navedenih u članku 6. Direktive…/…/EU [o sigurnosti željezničkog sustava unutar Unije Direktiva o sigurnosti željeznica].

(ca)   izjavu o provjeri u slučaju primjene nacionalnih propisa. [Am. 84]

Najkasnije jedan mjesec nakon primitka zahtjeva podnositelja, Agencija ili nacionalno tijelo za sigurnost, ovisno o nadležnosti, obavještavaju podnositelja zahtjeva da je dokumentacija potpuna ili traži potrebne dopunske podatke, za što postavlja razumni rok. [Am. 85]

4.   Pri obnovi ili modernizaciji postojećih podsustava, podnositelj zahtjeva šalje dokumentaciju o projektu nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost (kod podsustava za podsustave energije i infrastrukture i prometno-upravljačke podsustave te signalne sustave koji nisu ERTMS )) ili Agenciji (kod prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava uz prugu za ERTMS ili prekograničnu infrastrukturu s jednim upraviteljem infrastrukture ). Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost ili Agencija tu dokumentaciju razmatraju i na temelju kriterija navedenih u stavku 5. odlučuju je li potrebna nova dozvola za stavljanje u rad. Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost i Agencija donose svoje odluke u unaprijed utvrđenom, razumnom roku, a u svakom slučaju najkasnije četiri tri mjeseca nakon primitka svih potrebnih podataka. [Am. 86]

5.   Pri obnovi ili modernizaciji postojećih podsustava potrebna je nova izjava „EZ“ o provjeri, kako je navedeno u članku 15. stavku 4. Osim toga, potrebna je i nova dozvola za stavljanje u rad kad:

(a)   bi predviđeni radovi mogli imati negativan učinak na ukupnu sigurnost podsustava ili

(b)   to zahtijevaju mjerodavni TSI-ji ili

(c)   to zahtijevaju nacionalni provedbeni planovi koje su donijele države članice.

Članak 19.

Stavljanje mobilnih podsustava na tržište

1.   Podnositelj zahtjeva stavlja na tržište podsustav željezničkih vozila te prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav u vozilu mobilne podsustave samo ako su projektirani, izgrađeni i ugrađeni tako da ispunjavaju temeljne zahtjeve navedene u Prilogu III. [Am. 87]

2.   Podnositelj zahtjeva posebno osigurava da se dostavi izjava „EZ“ o provjeri.

3.   Pri obnovi ili modernizaciji postojećih podsustava potrebna je nova izjava „EZ“ o provjeri, kako je navedeno u članku 15. stavku 4.

Članak 20.

Dozvola za stavljanje vozila na tržište

1.   Vozilo se stavlja na tržište tek nakon ishođenja dozvole za vozilo stavljanje vozila na tržište koju izdaje Agencija u skladu sa stavkom 5. ovim člankom . [Am. 88]

Dozvola za stavljanje vozila na tržište navodi:

(a)   područje uporabe;

(b)   vrijednosti parametara opisane u TSI-jima i, ako je primjenjivo, u nacionalnim propisima, koji su relevantni za provjeru tehničke kompatibilnosti vozila i područja uporabe;

(c)   sukladnost vozila s odgovarajućim TSI-jima i skupom nacionalnih propisa koji se odnose na parametre iz točke (b);

(d uvjete korištenja vozila i sva druga ograničenja. [Am. 89]

2.   Agencija izdaje rješenja kojima dozvoljava stavljanje vozila na tržište. Tim se dozvolama potvrđuju vrijednosti parametara bitnih za provjeru tehničke kompatibilnosti između vozila i stabilnih postrojenja opisane u TSI-jima. Dozvola za stavljanje vozila u promet izdaje se na temelju dokumentacije vozila ili tipa vozila koju predaje podnositelj zahtjeva i koja uključuje pisani dokaz o sljedećem: tržište također sadrži podatke o usklađenosti vozila s mjerodavnim TSI-jima i skupom nacionalnih propisa koji se odnose na te parametre.

–   u odnosu na mobilne podsustave koji čine vozilo:

(a)   primjerena izjava o provjeri u skladu s člankom 19. ,

(b)   tehnička kompatibilnost unutar vozila ;

(c)   sigurna integracija unutar vozila ;

–   u odnosu na vozilo:

tehnička kompatibilnost vozila s mrežama na području uporabe. [Am. 90]

Tehnička usklađenost utvrđuje se na temelju mjerodavnih TSI-ja i, po potrebi, nacionalnih propisa i registara. Kada su za dobivanje pisanih dokaza o tehničkoj kompatibilnosti potrebna ispitivanja, uključena nacionalna tijela za sigurnost mogu podnositelju zahtjeva izdati privremenu dozvolu za korištenje vozila u svrhu praktičnih provjera na mreži. Upravitelj infrastrukture nakon savjetovanja s podnositeljem zahtjeva ulaže potrebne napore kako bi se osiguralo provođenje svih testova u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva podnositelja. Po potrebi, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost poduzima mjere kojima jamči provođenje tih ispitivanja.

Sigurna integracija tih podsustava u vozilo uspostavlja se na temelju mjerodavnih TSI-ja, zajedničkih sigurnosnih metoda navedenih u članku 6. Direktive…/…/EU [ o sigurnosti željezničkog sustava unutar Unije Direktiva o sigurnosti željeznica] i , po potrebi, nacionalnih propisa. [Am. 91]

3.   Agencija izdaje dozvolu vozilu nakon procjene elemenata iz dokumentacije navedene u stavku 2. u unaprijed utvrđenom, razumnom roku, a u svakom slučaju najkasnije četiri mjeseca nakon primitka svih potrebnih podataka podnositelja zahtjeva. Unutar jednog mjesec Agencija obavještava podnositelja zahtjeva o tome je li dokumentacija potpuna. Svaka negativna odluka donesena u vezi sa zahtjevom mora biti propisno obrazložena .U dozvoli za stavljanje vozila na tržište mogu biti navedeni uvjeti za korištenje vozila i druga ograničenja.

Dozvole su priznate u svim državama članicama.

Agencija u potpunosti preuzima odgovornost za sve dozvole koje izdaje. [Am. 92]

3a.   Tijekom prijelaznog razdoblja iz članka 50.a, podnositelj zahtjeva može izabrati predati svoj zahtjev za ishođenje dozvole za vozilo Agenciji ili mjerodavnom nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost. [Am. 94]

4.   Dozvola za stavljanje vozila na tržište izdaje se na temelju dokumentacije vozila ili tipa vozila koju predaje podnositelj zahtjeva i koja uključuje pisani dokaz o:

(a)   stavljanju na tržište mobilnih podsustava koji čine vozilo u skladu s člankom 19.;

(b)   tehničkoj kompatibilnosti podsustava navedenih u točki (a) u vozilu, utvrđenoj na temelju mjerodavnih TSI-ja, nacionalnih propisa i registara;

(c)   sigurnoj integraciji podsustava navedenih u točki (a) u vozilu, utvrđenoj na temelju mjerodavnih TSI-ja, nacionalnih propisa i zajedničkih sigurnosnih metoda navedenih u članku 6. Direktive…/… [o sigurnosti željezničkog sustava unutar Unije]. [Am. 93]

5.   Svaka odluka o odbijanju izdavanja dozvole vozilu mora biti propisno obrazložena. Podnositelj zahtjeva može, najkasnije jedan mjesec od primitka negativne odluke, od Agencije ili nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost, prema potrebi, zatražiti reviziju odluke. Agencija ili nacionalno tijelo nadležno za sigurnost imaju dva mjeseca od datuma primitka zahtjeva za reviziju da potvrde ili promijene svoju odluku. donosi odluke iz stavka 2. u unaprijed utvrđenom, razumnom roku, a u svakom slučaju najkasnije četiri mjeseca nakon primitka svih potrebnih podataka. Te su dozvole važeće u svim državama članicama. [Am. 95]

U slučaju potvrde negativne ocjene Agencije, podnositelj zahtjeva može se žaliti Odboru za žalbe imenovanom u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. .../... [ o osnivanju Europske agencije za željeznice Uredba o Agenciji]. [Am. 96]

U slučaju potvrde negativne ocjene nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost, podnositelj zahtjeva može se žaliti tijelu za žalbe koje određuje nadležna država članica u skladu s člankom 17. stavkom 3. Direktive .../... [Direktiva o sigurnosti željeznica]. Države članice u svrhu takvog žalbenog postupka mogu imenovati regulatorno tijelo u skladu s člankom 56. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (20) . [Am. 97]

Agencija osigurava detaljne upute o načinu dobivanja dozvole za stavljanje vozila na tržište. Upute za podnošenje zahtjeva koje opisuju i objašnjavaju zahtjeve za dozvolu za stavljanje vozila na tržište i navode dokumente koji se moraju dostaviti podnositeljima zahtjeva su na raspolaganju besplatno. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost surađuju s Agencijom pri širenju takvih informacija.

6.   Agencija može promijeniti ili povući izdati dozvolu vozilu ako ono više ne ispunjava uvjete prema kojima je dozvola izdana, uz navođenje razloga za svoju odluku . Agencija bez odgode dopunjava Europski registar vozila iz članka 43.a. za stavljanje vozila na tržište za seriju vozila. Te su dozvole važeće u svim državama članicama.

Ako nacionalno tijelo nadležno za sigurnost otkrije da odobreno vozilo ne ispunjava temeljne zahtjeve, ono bez odgode obavješćuje Agenciju i sva ostala mjerodavna nacionalna tijela nadležna za sigurnost. Agencija odlučuje o potrebnim mjerama unutar jednog mjeseca. U slučajevima koji zahtijevaju hitne preventivne mjere, Agencija može odmah ograničiti ili ukinuti dozvolu prije donošenja odluke. [Am. 98]

7.   Podnositelj zahtjeva može se žaliti Odboru za žalbe imenovanom u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. …/… [o osnivanju Europske agencije za željeznice] protiv odluka Agencije ili nepostupanja Agencije u rokovima iz stavka 5. Najkasnije šest mjeseci nakon donošenja ove Direktive, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 46. o detaljnim pravilima o postupku dodjele dozvole, uključujući:

(a)   detaljne upute koje opisuju i objašnjavaju zahtjeve za izdavanje dozvole vozilu i navode dokumente koji se moraju dostavit

(b)   proceduralne mjere za postupak odobravanja, poput sadržaja i rokova za svaku fazu postupka;

(c)   kriterije za procjenu dokumentacije podnositelja zahtjeva. [Am. 99]

8.   Pri obnovi ili modernizaciji postojećih vozila koja već posjeduju dozvolu za stavljanje vozila na tržište:

(a)   potrebna je nova izjava „EZ“ o provjeri, kako je navedeno u članku 15. stavku 4. i

(b)   potrebna je nova dozvola za vozilo za stavljanje vozila na tržište ako se izmijene ako dođe do ikakvih velikih izmjena vrijednosti parametara sadržane sadržanih u već izdanoj dozvoli za vozilo. [Am. 100]

9.   Na zahtjev podnositelja prijave, dozvola za stavljanje vozila na tržište može uključivati jasnu naznaku mreža ili pruga ili skupina mreža ili pruga na kojima željeznički prijevoznik može staviti takvo vozilo u promet bez daljnjih provjera, kontrola ili testiranja tehničke kompatibilnosti vozila i tih mreža ili pruga. U tom slučaju podnositelj zahtjeva prilaže kao dio zahtjeva dokaz o tehničkoj kompatibilnosti vozila s dotičnim mrežama ili prugama.

Takvu naznaku moguće je dodati, na zahtjev prvobitnog ili drugog podnositelja zahtjeva, nakon izdavanja odgovarajuće dozvole za stavljanje na tržište. [Am. 101]

9a.   Nacionalna tijela za sigurnost država članica u kojima se predmetna mreža nalazi također mogu izdati dozvole za vozila koja rade ili su namijenjena radu u željezničkim mrežama ili izoliranim mrežama. U takvim slučajevima podnositelj zahtjeva može uputiti Agenciji ili nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost tih država članica.

Unutar prijelaznog razdoblja iz članka 50.a, nacionalna tijela za sigurnost onih država članica koje posjeduju izoliranu mrežu uspostavljaju zajedničke postupke izdavanja rješenja o sigurnosti željeznice i osiguravaju uzajamno priznavanje dozvola za vozila koje izdaju. U slučaju oprečnih odluka nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost i ako ilo koja uzajamno prihvatljiva odluka ne postoji, Agencija primjereno donosi odluku u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. .../... [Uredba o Agenciji].

Ako do kraja prijelaznog razdoblja utvrđenog člankom 50.a ta nacionalna tijela nadležna za sigurnost nisu uspostavila rješenja za zajedničke postupke i uzajamno priznavanje rješenja o sigurnosti, ovlaštenja iz ovog članka dodjeljuje jedino Agencija.

Ako su rješenja za zajedničke postupke izdavanja rješenja i uzajamno priznavanje rješenja o sigurnosti uspostavljena, nacionalna tijela nadležna za sigurnost tih država članica koje posjeduju izolirane mreže mogu nastaviti izdavati rješenja o sigurnosti, a podnositelji zahtjeva mogu podnijeti zahtjev za rješenjem o sigurnosti Agenciji ili odgovarajućim nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost nakon kraja prijelaznog razdoblja iz članka 50.a.

Deset godina nakon stupanja na snagu ove Direktive Komisija Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja izvješće o napretku ostvarenom prema interoperabilnosti izolirane željezničke mreže te, prema potrebi, podnosi odgovarajući zakonodavni prijedlog. [Am. 102]

Članak 20.a

Registracija odobrenih vozila

Prije prve uporabe vozila i nakon što mu je izdana dozvola u skladu s člankom 20., vozilo se registrira na zahtjev posjednika.

Nakon što Agencija izda dozvolu, vozilo se registrira u europskom registru vozila u skladu s člankom 43.a.

Kad je područje uporabe vozila ograničeno na teritorij jedne države članice, a dozvolu je izdalo nacionalno tijelo nadležno za sigurnost, vozilo se registrira u nacionalni registar vozila dotične države članice u skladu s člankom 43. [Am. 103]

Članak 21.

Stavljanje Uporaba vozila u promet [Am. 104]

1.   Željeznički prijevoznici stavljaju vozilo u promet tek nakon što u dogovoru s upraviteljem infrastrukture provjere tehničku kompatibilnost između vozila i trase te sigurnu integraciju vozila u sustav u kojem je namijenjeno za rad, utvrđenu na temelju mjerodavnih TSI-ja, nacionalnih propisa, registara te zajedničkih sigurnosnih metoda navedenih u članku 6. Direktive. Prije nego što željeznički prijevoznik uporabi vozilo u području uporabe koje je utvrđeno dozvolom, koristeći sustav upravljanja sigurnošću, osigurava: [Am. 105]

U tu svrhu vozilo najprije dobiva dozvolu za stavljanje na tržište u skladu s člankom 20.

(a)   da je vozilo odobreno u skladu s člankom 20. te da je registrirano; [Am. 106]

(aa)   tehničku usklađenost između vozila i trase na temelju infrastrukturnog registra, odgovarajućih TSI-ja ili svih ostalih informacija koje je upravitelj infrastrukture morao besplatno i u razumnom roku dostaviti, ako infrastrukturni registar ne postoji ili je nepotpun. [Am. 107]

(ab)   integracija vozila u kompoziciju vlaka u kojem je namijenjeno za rad, na temelju sustava upravljanja sigurnošću prema članku 9. Direktive o sigurnosti i TSI-ja o radu i upravljanju. [Am. 108]

1a.   Kako bi pomogao željezničkim prijevoznicima provjeriti tehničku kompatibilnost i sigurnu integraciju između vozila i trase ili trasa, upravitelj infrastrukture, na zahtjev, osigurava željezničkim prijevoznicima dodatne podatke povezane s obilježjima trase ili trasa. [Am. 109]

2.   Željeznički prijevoznik mora o svojoj odluci o radu stavljanju vozila u promet obavijestiti Agenciju, upravitelja infrastrukture i dotično nacionalno tijelo nadležno za sigurnost. Te se odluke evidentiraju u nacionalnim registrima vozila iz članka 43 i z europskom registru iz članka 43.a. . [Am. 110]

3.   Pri obnovi ili modernizaciji postojećih vozila potrebna je nova izjava „EZ“ o provjeri, kako je navedeno u članku 15. stavku 4. Osim toga, nova odluka željezničkog prijevoznika o stavljanju takvih vozila na tržište potrebna je kad:

(a)   bi predviđeni radovi mogli imati negativan učinak na ukupnu sigurnost podsustava ili

(b)   kad to zahtijevaju mjerodavni TSI-ji. [Am. 111]

Članak 22.

Dozvola za tipove stavljanje tipova vozila na tržište [Am. 112]

1.   Agencija ili nacionalno tijelo za sigurnost tijekom prijelaznog razdoblja utvrđenog člankom 50.a izdaju rješenja za tipove izdaje dozvole za stavljanje tipova vozila na tržište. [Am. 113]

Agencija i nacionalna tijela nadležna za sigurnost osiguravaju osigurava detaljne upute o načinu dobivanja dozvole tipova za stavljanje tipova vozila na tržište . Upute Dokument s uputama za podnošenje zahtjeva u kojemu se koje opisuju i objašnjavaju zahtjevi zahtjeve za tu dozvolu za stavljanje tipova vozila na tržište i navode dokumenti dokumente koji se moraju dostaviti podnositeljima zahtjeva su na raspolaganju nudi se besplatno. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost surađuju s Agencijom pri širenju takvih informacija. [Am. 114]

2.   Međutim, ako Agencija ili nacionalno tijelo za sigurnost izdaju izda dozvolu za vozilo, stavljanje vozila na tržište istovremeno će izdati dozvolu odgovarajućeg tipa vozila. [Am. 115]

3.   Vozilo koje je u skladu s tipom vozila za koje je već izdana dozvola za stavljanje odgovarajućeg tipa vozila na tržište, dobiva bez dodatnih provjera dozvolu za vozilo stavljanje vozila na tržište na temelju izjave o sukladnosti s tim tipom vozila, koju podnosi podnositelj zahtjeva. [Am. 116]

4.   U slučaju izmjene odgovarajućih odredbi u TSI-jima ili nacionalnim pravilima na temelju kojih je izdana dozvola za stavljanje tipa tip vozila na tržištu, u TSI-ju ili nacionalnom pravilu određuje se ostaje li već izdana dozvola za stavljanje tog tipa tip vozila na tržište i dalje važeća ili ju se mora obnoviti. Ako dozvolu treba obnoviti, provjere koje vrši Agencija mogu se odnositi samo na izmijenjene propise. Obnavljanje dozvole za stavljanje tipa vozila na tržište ne utječe na dozvole za stavljanje vozila na tržište koje su već izdane na temelju prethodne dozvole za stavljanje tog tipa prethodnih dozvola za tipove vozila na tržište . [Am. 117]

5.   Izjava o sukladnosti tipa vozila oblikuje se u skladu s Odlukom 2010/713/EU.

6.   Izjava o sukladnosti tipa vozila oblikuje se u skladu s:

(a)   postupcima provjere odgovarajućih TSI-ja za vozila koja su u skladu s TSI-jima;

(b)   postupcima ocjenjivanja sukladnosti utvrđenima u modulima B+D i B+F Odluke 768/2008/EEZ za vozila koja nisu u skladu s TSI-jima. Kada je to primjereno, Komisija može donijeti provedbene akte kojima određuje ad hoc module za ocjenjivanje sukladnosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3.

7.   Dozvole za stavljanje tipa vozila na tržište registriraju se u Europskom registru dozvola za stavljanje tipova vozila na tržište iz članka 44.

Članak 22.a

Suradnja Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost

Za potrebe članaka 18., 20. i 22., Agencija može sklopiti sporazume o suradnji s nacionalnim tijelima nadležnim za sigurnost u skladu s člankom 69. Uredbe (EU) br. .../... [ o osnivanju Europske agencije za željeznice Uredba o Agenciji].

Takvi sporazumi mogu biti posebni ili okvirni sporazumi te uključivati jedno ili više nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost. Sporazumi sadržavaju poseban opis zadataka i uvjeta za rezultate, vremenske rokove za njihovo postizanje te iznos pristojbi koje plaća podnositelj zahtjeva

Oni mogu uključivati i konkretne sporazume o suradnji u slučaju mreža koje zahtijevaju konkretnu stručnost iz zemljopisnih razloga, zbog uznapredovalog uvođenja ERTMS-a ili različitog kolosijeka ili iz povijesnih razloga, s ciljem smanjenja administrativnog opterećenja i troškova za podnositelja zahtjeva. Takvi sporazumi moraju biti sklopljeni prije nego što Agencija stekne pravo primiti zahtjeve u skladu s ovom Direktivom, a u svakom slučaju šest mjeseci nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 46. u vezi s takvim sporazumima o suradnji. Ti delegirani akti usvajaju se najkasnije šest mjeseci od stupanja na snagu ove Direktive.

Pet godina nakon sklapanja prvog sporazuma o suradnji i svake sljedeće tri godine, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja izvješće s ocjenom sporazuma o suradnji sklopljenih s Agencijom. [Am. 118]

POGLAVLJE VI.

OBAVJEŠĆIVANJE TIJELA ZA OCJENJIVANJE SUKLADNOSTI

Članak 23.

Obavješćivanje

Države članice obavješćuju Komisiju i ostale države članice o tijelima koja su odgovorna za provođenje zadataka ocjenjivanja sukladnosti trećih strana sukladno ovoj Direktivi.

Članak 24.

Tijela koja provode prijavljivanje

1.   Države članice imenuju tijelo koje provodi prijavljivanje koje je nadležno za utvrđivanje i provedbu postupaka potrebnih za ocjenjivanje i prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti i nadzor nad prijavljenim tijelima za ocjenjivanje sukladnosti, uključujući sukladnost s člancima 27. do 29.

2.   Države članice mogu odlučiti da ocjenjivanje i praćenje iz stavka 1. provodi nacionalno akreditacijsko tijelo u smislu Uredbe (EZ) br. 765/2008 i u skladu s njom.

3.   Ako tijelo koje provodi prijavljivanje delegira ili na drugi način povjeri ocjenjivanje, prijavljivanje ili praćenje iz stavka 1. tijelu koje nije tijelo javne vlasti, navedeno tijelo ima pravnu osobnost i ispunjava zahtjeve iz članka 25. Ono uvodi rješenja kojima se obuhvaćaju odgovornosti koje proizlaze iz njegovih aktivnosti.

4.   Tijelo koje provodi prijavljivanje preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavlja tijelo iz stavka 3.

Članak 25.

Zahtjevi u vezi s tijelima koja provode prijavljivanje

1.   Tijelo koje provodi prijavljivanje uspostavlja se tako da ne dolazi do sukoba interesa s tijelima za ocjenjivanje sukladnosti.

2.   Tijelo koje provodi prijavljivanje organizirano je i djeluje tako da čuva objektivnost i nepristranost svojih aktivnosti.

3.   Tijelo koje provodi prijavljivanje organizirano je tako da svaku odluku koja se odnosi na prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti donose mjerodavne osobe različite od onih koje provode ocjenjivanje.

4.   Tijelo koje provodi prijavljivanje ne nudi niti obavlja aktivnosti koje obavljaju tijela za ocjenjivanje sukladnosti kao ni usluge savjetovanja na tržišnoj ili konkurentskoj osnovi.

5.   Tijelo koje provodi prijavljivanje štiti povjerljivost prikupljenih podataka.

6.   Tijelo koje provodi prijavljivanje raspolaže dostatnim brojem stručnih djelatnika za ispravnu provedbu svojih zadaća.

Članak 26.

Obveze obavještavanja tijela koja provode prijavljivanje

Države članice obavještavaju Komisiju o svojim postupcima za ocjenjivanje i prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti te praćenju prijavljenih tijela i o svim promjenama u vezi s tim.

Komisija osigurava dostupnost tih podataka javnosti.

Članak 27.

Zahtjevi koji se odnose na tijela za ocjenjivanje sukladnosti

1.   U svrhu prijavljivanja tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ispunjava zahtjeve utvrđene u stavcima 2. do 7. i u člancima 28. i 29. Ti su zahtjevi također primjenjivi na tijela koja su imenovale države članice u skladu s člankom 13. stavkom 4.

2.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osniva se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i ima status pravne osobe.

3.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sposobno je izvršavati sve zadatke ocjenjivanja sukladnosti koje mu je dodijelio relevantni TSI i za koje je prijavljeno, bez obzira na to obavlja li navedene zadatke samo ili se obavljaju u njegovo ime i pod njegovom odgovornošću.

U svakom trenutku, za svaki zasebni postupak ocjenjivanja sukladnosti i svaki tip ili kategoriju proizvoda za koje je prijavljeno, tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ima na raspolaganju:

(a)   potrebno osoblje s tehničkim znanjem i s dostatnim i prikladnim iskustvom za obavljanje zadataka ocjenjivanja sukladnosti;

(b)   relevantne opise postupaka u skladu s kojima se ocjenjivanje sukladnosti provodi, a kojima se osigurava transparentnost i mogućnost ponavljanja tih postupaka. Ima uspostavljenu prikladnu politiku i postupke za razlikovanje zadataka koje izvršava kao prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti od drugih aktivnosti;

(c)   prikladne postupke za obavljanje aktivnosti kojima se vodi računa o veličini poduzeća, sektoru u kojem djeluje, njegovoj strukturi, stupnju složenosti dotične tehnologije proizvoda te masovnoj ili serijskoj prirodi proizvodnoga procesa.

Raspolaže sredstvima potrebnim za ispravno obavljanje tehničkih i administrativnih zadataka povezanih s aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti te ima pristup svoj potrebnoj opremi ili postrojenjima.

4.   Tijela za ocjenjivanje sukladnosti sklapaju osiguranje od odgovornosti, osim ako odgovornost preuzme država u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili ako je za ocjenjivanje sukladnosti izravno odgovorna sama država članica.

5.   Osoblje tijela za ocjenjivanje sukladnosti čuva profesionalnu tajnu s obzirom na sve informacije dobivene tijekom obavljanja zadataka na temelju relevantnog TSI-ja ili drugih odredaba nacionalnog zakonodavstva, osim u odnosu na nadležna tijela države članice u kojoj se obavljaju aktivnosti. Vlasnička su prava zaštićena.

6.   Tijela za ocjenjivanje sukladnosti sudjeluju u relevantnim aktivnostima normizacije i aktivnostima koordinacijske skupine prijavljenoga tijela osnovane u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom Unije ili osiguravaju da je njihovo osoblje koje obavlja ocjenjivanje informirano o tim aktivnostima, te kao opće smjernice primjenjuju administrativne odluke i dokumente nastale kao rezultat rada te skupine.

7.   Tijela za ocjenjivanje sukladnosti sudjeluju u aktivnostima ad hoc radne skupine ERTMS utvrđene člankom 25. Uredbe (EU) br. …/… [o osnivanju Europske agencije za željeznice Uredba o Agenciji] ili osiguravaju da osoblje koje ocjenjuje sukladnost bude obaviješteno o tim aktivnostima. Slijede smjernice koje su rezultat rada te skupine. Ako smatraju da je neprikladno ili nemoguće primijeniti ih, tijela za ocjenjivanje sukladnosti svoje primjedbe daju na uvid ad hoc radnoj skupini ERTMS radi stalnog poboljšanja smjernica.

Članak 28.

Nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti

1.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti jest tijelo koje ima svojstvo treće strane i neovisno je o organizaciji ili proizvođaču čiji proizvod ocjenjuje.

Tijelo koje je dio poslovne udruge ili strukovnog saveza koji zastupa poduzeća uključena u projektiranje, proizvodnju, isporuku, sklapanje, upotrebu ili održavanje proizvoda koje ono ocjenjuje može se smatrati tijelom za ocjenjivanje sukladnosti pod uvjetom da je dokazana njegova neovisnost i nepostojanje sukoba interesa.

2.   Zajamčena je nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njihovog najvišeg rukovodstva i osoblja koje obavlja ocjenjivanje.

3.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo i osoblje odgovorno za provedbu ocjenjivanja sukladnosti nisu projektant, proizvođač, dobavljač, ugraditelj, kupac, vlasnik, korisnik ili održavatelj proizvoda koje ocjenjuju, kao niti ovlašteni predstavnik bilo koje od tih stranaka. To ne isključuje upotrebu ocijenjenih proizvoda koji su potrebni za rad tijela za ocjenjivanje sukladnosti ili upotrebu takvih proizvoda u osobne svrhe.

4.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo i osoblje odgovorno za provedbu ocjenjivanja sukladnosti nisu izravno uključeni u projektiranje, proizvodnju ili izgradnju, marketing, ugrađivanje, upotrebu ili održavanje tih proizvoda niti predstavljaju stranke koje sudjeluju u tim aktivnostima. Ne sudjeluju ni u kakvoj aktivnosti koja može biti u sukobu s neovisnošću njihove prosudbe ili poštenjem u odnosu na poslove ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljeni. To se posebno odnosi na usluge savjetovanja.

5.   Tijela za ocjenjivanje sukladnosti osiguravaju da aktivnosti njihovih tvrtki kćeri ili podizvođača ne utječu na povjerljivost, objektivnost ili nepristranost njihovog ocjenjivanja sukladnosti.

6.   Tijela za ocjenjivanje sukladnosti i njihovo osoblje provode ocjenjivanje sukladnosti na najvišem stupnju profesionalnog poštenja i potrebne tehničke stručnosti u određenom području, bez pritisaka i poticaja, posebno financijskih, koji bi mogli utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate njihovog ocjenjivanja sukladnosti, posebno u vezi s osobama ili skupinama osoba koje su zainteresirane za rezultate tih aktivnosti.

Članak 29.

Osoblje tijela za ocjenjivanje sukladnosti

1.   Osoblje odgovorno za ocjenjivanje sukladnosti ima sljedeće vještine:

(a)   dobro tehničko i stručno obrazovanje kojim su obuhvaćene sve aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti prijavljeno, kao i osposobljavanje u vezi s pitanjima dostupnosti ; [Am. 119]

(b)   zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva povezanih s ocjenjivanjima koja provode i odgovarajuće ovlaštenje za provedbu tih ocjenjivanja;

(c)   odgovarajuće znanje i razumijevanje osnovnih zahtjeva, primjenjivih usklađenih standarda i relevantnih odredaba zakonodavstva Unije te provedbenih propisa;

(d)   sposobnost izrade potvrda, bilješki i izvještaja kojima se dokazuje da su ocjenjivanja izvršena.

2.   Naknada za rad najvišeg rukovodstva i osoblja koje obavlja ocjenjivanje u tijelu za ocjenjivanje sukladnosti ne ovisi o broju provedenih ocjenjivanja ili o njihovim rezultatima.

Članak 30.

Pretpostavka o sukladnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti

Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže da ispunjava kriterije propisane mjerodavnim usklađenim standardima ili njihovim dijelovima na koje se upućuje u Službenom listu Europske unije , smatra se da ono ispunjava zahtjeve utvrđene člancima 27. do 29. ako su ti zahtjevi obuhvaćeni važećim usklađenim standardima.

Članak 31.

Društva kćeri i podizvođači tijela za ocjenjivanje sukladnosti

1.   Ako prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dodijeli podizvođaču određene zadatke povezane s ocjenjivanjem sukladnosti ili se opredijeli za društvo kćer, ono osigurava da podizvođač ili društvo kćer ispunjava zahtjeve utvrđene u člancima 27. do 29. i obavještava tijelo koje provodi prijavljivanje na odgovarajući način.

2.   Prijavljena tijela preuzimaju potpunu odgovornosti za zadatke koje obavljaju podizvođači ili društva kćeri bez obzira na njihov poslovni nastan.

3.   Aktivnosti prijavljenih tijela mogu se dati podizvođaču ili ih može obaviti društvo kćer samo uz pristanak klijenta.

4.   Prijavljena tijela stavljaju na raspolaganje tijelu koje provodi prijavljivanje odgovarajuće dokumente koji se odnose na ocjenjivanje kvalifikacija podizvođača ili društva kćeri i poslova koje obavljaju u skladu s relevantnim TSI-jem.

Članak 32.

Akreditirana interna tijela

1.   Poduzeće koje podnosi zahtjev može se koristiti akreditiranim internim tijelom za ocjenjivanje sukladnosti radi provedbe postupaka iz modula A1, A2, C1 ili C2 određenih u Prilogu II. Odluci 768/2998/EZ i iz modula CA1 i CA2 određenih u Prilogu I. Odluci 2010/713/EZ. To je tijelo zaseban dio poduzeća koje podnosi zahtjev i ne sudjeluje u projektiranju, proizvodnji, isporuci, ugrađivanju, upotrebi i održavanju proizvoda koje ocjenjuje.

2.   Akreditirano interno tijelo ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a)   Akreditirano je u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008.

(b)   Tijelo i njegovo osoblje raspoznaju se na razini organizacije, a unutar poduzeća čiji su dio koriste metode izvještavanja kojima se osigurava njihova nepristranost, koja se dokazuje relevantnom nacionalnom akreditacijskom tijelu.

(c)   Ni tijelo ni njegovo osoblje nisu odgovorni za projektiranje, proizvodnju, isporuku, ugrađivanje, rad i održavanje proizvoda koje ocjenjuju niti obavljaju aktivnosti koje mogu biti u sukobu s neovisnošću njihove prosudbe ili poštenjem u odnosu na njihovo ocjenjivanje.

(d)   Tijelo pruža svoje usluge isključivo poduzeću čiji je ono dio.

3.   Akreditirano interno tijelo ne prijavljuje se državama članicama ili Komisiji, već informacije o njegovoj akreditaciji pružaju poduzeća čiji je ono dio ili nacionalno akreditacijsko tijelo obavještava tijelo koje provodi prijavljivanje na njegov zahtjev.

Članak 33.

Zahtjev za prijavljivanje

1.   Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti podnosi zahtjev za prijavljivanje tijelu koje provodi prijavljivanje u državi članici u kojoj ima poslovni nastan.

2.   Tom zahtjevu prilaže se opis ocjenjivanja sukladnosti, modul ili moduli za ocjenjivanje sukladnosti i proizvod ili proizvodi za koje navedeno tijelo tvrdi da je nadležno, te potvrda o akreditaciji, ako postoji, koju je izdalo nacionalno akreditacijsko tijelo kojom se potvrđuje da tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ispunjava zahtjeve iz članaka 27. do 29.

3.   Ako navedeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ne može dostaviti potvrdu o akreditaciji, ono tijelu koje provodi prijavljivanje dostavlja kao dokaz sve dokumente potrebne za provjeru, priznavanje i redovno praćenje njegove sukladnosti sa zahtjevima iz članaka 27. do 29.

Članak 34.

Postupak prijavljivanja

1.   Tijela koja provode prijavljivanje mogu prijaviti samo ona tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja ispunjavaju zahtjeve iz članaka 27. do 29.

2.   Ona obavještavaju Komisiju i druge države članice koristeći se elektroničkim alatom za prijavljivanje koji je izradila Komisija i koja njime upravlja.

3.   Prijavljivanje uključuje sve pojedinosti ocjenjivanja sukladnosti, modul ili module za ocjenjivanje sukladnosti, određeni proizvod ili proizvode te relevantnu potvrdu o stručnosti.

4.   Ako se prijavljivanje ne temelji na potvrdi o akreditaciji iz članka 31. stavka 2., tijelo koje provodi prijavljivanje dostavlja Komisiji i ostalim državama članicama kao dokaz dokumente kojima se potvrđuje stručnost tijela za ocjenjivanje sukladnosti i mjere na snazi čime se osigurava da će se tijelo redovito pratiti i da će nastaviti ispunjavati zahtjeve iz članaka 27. do 29.

5.   Tijelo o kojem je riječ može obavljati aktivnosti prijavljenog tijela za ocjenjivanje sukladnosti samo ako Komisija i druge države članice ne podnesu prigovor u roku od dva tjedna od prijavljivanja ako je upotrijebljena potvrda o akreditaciji ili u roku od dva mjeseca od prijavljivanja ako akreditacija nije upotrijebljena.

6.   Komisija i druge države članice obavještavaju se o svakoj naknadnoj relevantnoj promjeni u prijavljivanju.

Članak 35.

Identifikacijski brojevi i popisi prijavljenih tijela za ocjenjivanje sukladnosti

1.   Komisija dodjeljuje identifikacijski broj prijavljenom tijelu za ocjenjivanje sukladnosti.

Prijavljenom tijelu za ocjenjivanje sukladnosti dodjeljuje se jedan identifikacijski broj čak i ako je ono prijavljeno na temelju nekoliko akata Unije.

2.   Komisija objavljuje popis tijela prijavljenih na temelju ove Direktive, uključujući identifikacijske brojeve koji su im dodijeljeni i aktivnosti za koje su prijavljena.

Komisija osigurava ažuriranje navedenog popisa.

Članak 36.

Promjene u prijavljivanju

1.   Ako je tijelo koje provodi prijavljivanje utvrdilo ili je obaviješteno o tome da prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti više ne ispunjava zahtjeve iz članaka 27. do 29. ili da ne može ispuniti svoje obveze, ono ograničava, obustavlja ili povlači prijavu, ako je potrebno, ovisno o ozbiljnosti neispunjavanja tih zahtjeva ili obveza. Ono o tome bez odlaganja obavještava Komisiju i ostale države članice.

2.   U slučaju ograničenja, obustave ili povlačenja prijave, ili ako je prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti prestalo s radom, država članica koja provodi prijavljivanje poduzima odgovarajuće korake kako bi osigurala da dokumentaciju obradi drugo prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ili da na zahtjev odgovornih tijela koja provode prijavljivanje i tijela za nadzor nad tržištem bude njima na raspolaganju.

Članak 37.

Osporavanje stručnosti prijavljenog tijela

1.   Komisija istražuje sve slučajeve u kojima sumnja ili je upozorena na sumnju u stručnost prijavljenog tijela za ocjenjivanje sukladnosti ili njegovog redovnog ispunjavanja preuzetih zahtjeva i obveza.

2.   Država članica koja provodi prijavljivanje na zahtjev dostavlja Komisiji sve podatke koji se odnose na osnovu za prijavljivanje ili održavanje stručnosti dotičnog tijela.

3.   Komisija osigurava da se sa svim osjetljivim podacima dobivenim tijekom njezinog istraživanja postupa povjerljivo.

4.   Ako Komisija utvrdi da prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ne zadovoljava ili više ne zadovoljava zahtjeve za prijavljivanje, o tome obavještava državu članicu koja provodi prijavljivanje i od nje zahtijeva da poduzme potrebne popravne mjere, uključujući povlačenje prijave ako je to potrebno.

Članak 38.

Radne obveze prijavljenih tijela

1.   Prijavljena tijela ocjenjuju sukladnost u skladu s postupcima ocjenjivanja sukladnosti iz relevantnog TSI-ja.

2.   Ocjenjivanja sukladnosti provode se razmjerno tako da se izbjegnu nepotrebna opterećenja gospodarskih subjekata. Tijela za ocjenjivanje sukladnosti obavljaju svoje aktivnosti vodeći računa o veličini poduzeća, sektoru u kojem djeluje, njegovoj strukturi, stupnju složenosti dotične tehnologije proizvoda te masovnoj ili serijskoj prirodi proizvodnoga procesa.

Pri tome oni ipak djeluju s ciljem ocjenjivanja sukladnosti proizvoda s odredbama ove Direktive.

3.   Ako prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti utvrdi da proizvođač ne ispunjava zahtjeve utvrđene relevantnim TSI-jem, odgovarajućim usklađenim standardima ili tehničkim specifikacijama, ono zahtijeva da proizvođač poduzme odgovarajuće popravne mjere i ne izda potvrdu o sukladnosti.

4.   Ako prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tijekom praćenja sukladnosti nakon izdavanja potvrde utvrdi da proizvod više ne ispunjava relevantni TSI, odgovarajuće usklađene standarde ili tehničke specifikacije, ono zahtijeva da proizvođač poduzme odgovarajuće popravne mjere i ako je to potrebno, obustavlja ili povlači potvrdu.

5.   Ako popravne mjere nisu poduzete ili nemaju traženi učinak, prijavljeno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti po potrebi ograničava, obustavlja ili povlači potvrde.

Članak 39.

Obveza obavještavanja za prijavljena tijela

1.   Prijavljena tijela obavještavaju tijelo koje provodi prijavljivanje o sljedećem:

(a)   o svakom odbijanju, ograničenju, ukidanju ili povlačenju potvrde;

(b)   o svim okolnostima koje utječu na područje prijavljivanja i uvjete za prijavljivanje;

(c)   o svakom zahtjevu za dostavu podataka koji su primili od tijela za nadzor nad tržištem u vezi s ocjenjivanjem sukladnosti;

(d)   na zahtjev, o ocjenjivanju sukladnosti obavljenom na području za koje su prijavljeni i svakoj drugoj obavljenoj aktivnosti, uključujući prekogranične aktivnosti i ugovore s podizvođačima.

2.   Prijavljena tijela osiguravaju drugim tijelima koja su prijavljena u skladu s ovom Direktivom i koja provode slične aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti kojima su obuhvaćeni isti proizvodi relevantne informacije o pitanjima u vezi s negativnim i, na zahtjev, pozitivnim rezultatima ocjenjivanja sukladnosti.

3.   Prijavljena tijela dostavljaju Agenciji EZ potvrde o provjeri podsustava, EZ potvrde o sukladnosti interoperabilnih sastavnih dijelova i EZ potvrde o prikladnosti za upotrebu interoperabilnih sastavnih dijelova.

Članak 40.

Razmjena iskustva

Komisija organizira razmjenu iskustava među nacionalnim tijelima država članica koja su odgovorna za politiku prijavljivanja.

Članak 41.

Koordinacija prijavljenih tijela

Komisija osigurava odgovarajuću koordinaciju i suradnju među tijelima koja su prijavljena u skladu s ovom Direktivom te pravilno upravljanje u obliku resorne skupine prijavljenih tijela. Agencija podupire aktivnosti prijavljenih tijela u skladu s člankom 20. Uredbe (EU) br. …/… [o osnivanju Europske agencije za željeznice Uredba o Agenciji].

Države članice osiguravaju da tijela koja su prijavile sudjeluju u radu te skupine izravno ili preko imenovanih zastupnika.

POGLAVLJE VII.

registri

Članak 42.

Sustav numeriranja vozila

1.   Svako vozilo koje se stavlja u promet u željezničkom sustavu Unije ima europski broj vozila (EBV) koji mu dodjeljuje Agencija u vrijeme izdavanja dozvole .nacionalno tijelo za sigurnost nadležno za relevantan teritorij prije stavljanja vozila u promet. [Am. 120]

2.   Željeznički prijevoznici koji upravljaju vozilom osiguravaju da je vozilo označeno dodijeljenim EBV-om i odgovorni su za ispravnu registraciju vozila . [Am. 121]

3.   EBV je utvrđen u Odluci Komisije 2007/756/EZ(21) .

4.   Vozilu se EBV dodjeljuje samo jednom, osim ako nije navedeno drukčije u Odluci 2007/756/EZ.

5.   Bez obzira na stavak 1. u slučaju vozila koja prometuju ili namjeravaju prometovati iz trećih zemalja ili u treće zemlje, u kojima je širina kolosijeka drukčija od one na glavnoj željezničkoj mreži unutar Unije, države članice mogu dozvoliti promet vozilima koja su jasno označena na temelju drukčijeg sustava šifriranih oznaka.

Članak 43.

Nacionalni registri vozila

1.   Svaka država članica vodi registar vozila koja su stavljena u promet na njezinom teritoriju. Registar ispunjava sljedeće kriterije:

(a)   ispunjava zajedničke specifikacije iz stavka 2.;

(b)   ažurira ga tijelo koje je neovisno o svim željezničkim prijevoznicima;

(c)   javan je. dostupan je nacionalnim tijelima za sigurnost i istražnim tijelima određenim u člancima 16. i 21. Direktive […/… o sigurnosti željezničkog sustava u Uniji]; također je dostupan, kao odgovor na svaki utemeljen zahtjev, regulatornim tijelima iz članaka 55. i 56. Direktive 2012/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. kojom se uspostavlja jedinstveni europski željeznički prostor (22) , Agenciji, željezničkom prijevozniku i upraviteljima infrastrukture, kao i onim osobama ili organizacijama koje vozila registriraju ili koje su navedene u registru. [Am. 122]

2.   Komisija preko provedbenih akata donosi zajedničke specifikacije sadržaja, oblika podataka, funkcionalne i tehničke arhitekture, načina rada, uključujući načine razmjene podataka te pravila za unošenje i pretraživanje podataka za nacionalne registre vozila. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3.

2a.   Za svako vozilo se u registru navode najmanje sljedeći podaci:

(a)   EBV;

(b)   upućivanja na izjavu o provjeri i tijelo koje ju je izdalo;

(c)   podaci o upravitelju i vlasniku vozila;

(d)   ograničenja u vezi s načinom uporabe vozila;

(e)   subjekt koji je odgovoran za održavanje. [Am. 123]

3.   Vlasnik registracije nacionalnom nadležnom tijelu za sigurnost svake države članice u kojoj je vozilo korišteno stavljeno u promet odmah prijavljuje svaku promjenu podataka unesenih u nacionalni registar vozila, uništenje vozila ili svoju odluku da vozilo više ne registrira. [Am. 124]

4.   Sve dok nacionalni registri vozila država članica ne budu povezani, Svaka država članica ažurira svoj registar promjena koje je u svoj registar unijela druga država članica, s obzirom na podatke koji je se tiču. [Am. 125]

5.   U slučaju vozila koja su prvi put stavljena u promet u trećoj zemlji, a potom korištena u državi članici, ta država članica osigurava da se podaci o vozilu mogu dobiti preko nacionalnog registra vozila ili odredaba međunarodnog sporazuma. [Am. 126]

5a.   Nacionalni registri vozila uključuju se u europski registar vozila nakon isteka prijelaznog razdoblja iz članka 50.a, osim u slučajevima navedenima u članku 20. stavku 9.a pod uvjetima utvrđenima tim člankom. Komisija provedbenim aktima utvrđuje vrstu formata dokumenta. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3. [Am. 127]

Članak 43.a

Europski registar vozila

1.   Agencija vodi registar vozila koja su stavljena u promet u Uniji. Taj registar ispunjava sljedeće kriterije:

(a)   ispunjava zajedničke specifikacije iz stavka 2.;

(b)   ažurira ga Agencija;

(c)   javan je.

2.   Komisija preko provedbenih akata donosi zajedničke specifikacije sadržaja, oblika podataka, funkcionalne i tehničke arhitekture, načina rada, uključujući načine razmjene podataka te pravila za unošenje i pretraživanje podataka za europske registre vozila. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3.

3.   Vlasnik registracije Agenciji odmah prijavljuje svaku promjenu podataka unesenih u europski registar vozila, uništenje vozila ili svoju odluku da vozilo više ne registrira.

4.   Za svako vozilo se u registru navode najmanje sljedeći podaci:

(a)   EBV;

(b)   upućivanje na izjavu „EZ” o provjeri i tijelo koje ju je izdalo;

(c)   upućivanje na europski registar odobrenih tipova vozila iz članka 44.;

(d)   podaci o upravitelju i vlasniku vozila;

(e)   ograničenja u vezi s načinom uporabe vozila;

(f)   subjekt koji je odgovoran za održavanje.

Kada Agencija izdaje, obnavlja, mijenja, obustavlja ili ukida dozvolu za vozilo, dužna je odmah ažurirati registar.

5.   U slučaju vozila koja su prvi put korištena u trećoj zemlji, a potom u državi članici, ta država članica osigurava da se podaci o vozilu, uključujući barem podatke o vlasniku vozila, subjektu koji je zadužen za održavanje te ograničenjima u vezi s tim kako se vozilo smije upotrebljavati, mogu dobiti preko europskog registra vozila ili odredaba međunarodnog sporazuma. [Am. 128]

Članak 44.

Europski registar odobrenja za stavljanje tipova vozila na tržište

1.   Agencija uspostavlja i vodi registar odobrenja za stavljanje tipova vozila na tržište izdanih u skladu s člankom 22. Registar ispunjava sljedeće kriterije:

(a)   javan je i dostupan u elektroničkom obliku;

(b)   spunjava zajedničke specifikacije iz stavka 3.;

(c)   povezan je sa svim nacionalnim registrima vozila. [Am. 129]

2.   Komisija preko provedbenih akata donosi zajedničke specifikacije sadržaja, oblika podataka, funkcionalne i tehničke arhitekture, načina rada i pravila za unošenje i pretraživanje podataka za registre odobrenja za stavljanje tipova vozila na tržište. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3.

2a.   Taj registar mora obuhvaćati barem sljedeće pojedinosti za svaki tip vozila:

(a)   tehničke značajke tipa vozila, kao što su naznačene u odgovarajućim TSI-jevima;

(b)   naziv proizvođača;

(c)   datume i upućivanja kasnije dozvole za taj tip vozila, uključujući i sva ograničenja ili povlačenja,

(d)   značajke oblikovanja namijenjene osobama sa smanjenom pokretljivošću i osobama s invaliditetom;

(e)   podaci o vlasniku i upravitelju vozila;

Kada Agencija izdaje, obnavlja, mijenja, obustavlja ili ukida dozvolu za stavljanje tipova vozila u promet, dužna je ažurirati registar bez odlaganja. [Am. 130]

Članak 45.

Registar infrastrukture

1.   Svaka država članica objavljuje osigurava da je objavljen registar infrastrukture u kojem se navode vrijednosti mrežnih parametara svakog podsustava ili dijela određenog podsustava. [Am. 131]

2.   Vrijednosti parametara zabilježenih u registru infrastrukture upotrebljavaju se u kombinaciji s vrijednostima parametara zabilježenih pri odobrenju stavljanja vozila na tržište radi provjere tehničke usklađenosti između vozila i mreže.

3.   U registru infrastrukture mogu biti utvrđeni uvjeti upotrebe stabilnih postrojenja i ostala ograničenja, uključujući privremena ograničenja koja se primjenjuju na duže od šest mjeseci . [Am. 132]

4.   Svaka država članica ažurira registar osigurava ažuriranje registra infrastrukture u skladu s Provedbenom odlukom Komisije 2011/633/EU(23) . [Am. 133]

5.   S registrom infrastrukture mogu se povezati povezuju se drugi registri, na primjer registar dostupnosti za osobe s invaliditetom i osobe sa smanjenom pokretljivošću . [Am. 134]

6.   Komisija preko provedbenih akata donosi zajedničke specifikacije sadržaja, oblika podataka, funkcionalne i tehničke arhitekture, načina rada i pravila za unošenje i pretraživanje podataka za registar infrastrukture. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 48. stavka 3.

POGLAVLJE VIII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 46.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 2., i članka 5. stavka 10. članka 8. stavka 2., članka 15. stavka 7.a, članka 20. stavka 7. i članka 22.a stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na neograničeno vrijeme od datuma razdoblje od pet godina od datuma stupanja na snagu ove Direktive.

Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 135]

3.   Europski parlament ili Vijeće može u svakom trenutku opozvati delegirane ovlasti iz članka 4 stavka 2., članka 5. stavka 10, članka 8 stavka 2., članka 15. stavka 7.a, članka 20. stavka 7. i članka 22.a stavka 4. 4. stavka 2. i članka 5. stavka 3 . Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Odluka počinje proizvoditi pravne učinke dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na pravovaljanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu.

4.   Čim Komisija donese delegirani akt, dostavlja ga istovremeno Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 4. stavkom 2., člankom 5. stavkom 10., člankom 8. stavkom 2.. člankom 15. stavkom 7.a, člankom 20. stavkom 7. i člankom 22.a stavkom 4. 4. stavkom 2. i člankom 5. stavkom 3. stupa na snagu samo ako se tomu ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po obavještavanju Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 47.

Hitni postupak

1.   Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije uložen nikakav prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi korištenja hitnog postupka.

2.   Europski parlament ili Vijeće mogu se protiviti delegiranom aktu u skladu s postupkom iz članka 46. stavka 5. U tom slučaju Komisija stavlja izvan snage akt odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeća obavijesti o odluci o protivljenju.

Članak 48.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor osnovan prema članku 21. Direktive Vijeća 96/48/EZ(24) . Taj odbor smatra se odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 49.

Obrazloženje

U svakoj se odluci donesenoj na temelju ove Direktive u vezi s ocjenjivanjem sukladnosti ili prikladnosti za upotrebu interoperabilnih sastavnih dijelova, pregleda podsustava koji sačinjavaju željeznički sustav i svakoj odluci donesenoj na temelju članaka 6., 11. i 16. detaljno navode razlozi na kojima se temelji. O njoj se, što je prije moguće, obavještava dotična strana, zajedno s navođenjem pravnih lijekova koji postoje prema važećem zakonu u dotičnoj državi članici te o rokovima za njihovu upotrebu.

Članak 49.a

Sankcije

Komisija je ovlaštena usvojiti delegirane akte u skladu s člankom 46. kako bi ustanovila pravila o sankcijama za nepoštovanje vremenskih rokova određenih u ovoj Uredbi za usvajanje odluka Agencije. Također utvrđuje sustav naknade štete u slučaju da Odbor za žalbe predviđen Uredbom (EU) br. .../... [Uredbom o Agenciji] presudi u korist adresata odluke Agencije. Sankcije i naknade moraju biti učinkovite, razmjerne, nediskriminirajuće i odvraćajuće. [Am. 136]

Članak 50.

Izvješća i informacije

1.   Komisija svake tri godine, a prvi put tri dvije godine nakon objavljivanja ove Direktive, obavještava Europski parlament i Vijeće o postignutom napretku u ostvarivanju interoperabilnosti željezničkog sustava. To izvješće također sadrži analizu slučajeva iz članka 7. i primjene Poglavlja V. Na temelju rezultata izvješća Komisija predlaže poboljšanja i mjere jačanja uloge Agencije u ostvarivanju interoperabilnosti. [Am. 137]

1a.   Dvije godine nakon objavljivanja ove Direktive i nakon savjetovanja s dotičnim sudionicima, Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o funkcioniranju Agencije i njezinu napretku u izvršavanju novih dužnosti. [Am. 138]

2.   Agencija izrađuje i redovito ažurira instrument kojim je moguće, na zahtjev države članice, Europskog parlamenta ili Komisije, pregledati razinu interoperabilnosti željezničkog sustava. U tom se instrumentu koriste informacije koje su dostupne u registrima predviđenim u Poglavlju VII. [Am. 139]

Članak 50.a

Prijelazni režim

Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavak 9.a, četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive, dozvole za vozila iz članaka 20. i 22. dodjeljuje Agencija. Tijekom prijelaznog razdoblja, dozvolu za vozilo može izdati Agencija ili nacionalno tijelo nadležno za sigurnost, prema odluci podnositelja zahtjeva.

Agencija ima potreban organizacijski kapacitet i stručnost za obavljanje svih svojih funkcija u skladu s člancima 18., 20. i 22. najkasnije četiri godine od stupanja na snagu ove Direktive.

Kako bi ispunila svoje obveze, Agencija može sklopiti sporazume o suradnji s nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost u skladu s člankom 22.a. [Am. 140]

Članak 51.

Prijelazni sustav za stavljanje vozila u promet

1.   Države članice mogu nastaviti primjenjivati odredbe utvrđene u Poglavlju V. Direktive 2008/57/EZ [dvije godine jednu godinu nakon datuma stupanja na snagu] [Am. 141]

2.   Dozvole za stavljanje vozila u promet koje su izdane u skladu sa stavkom 1., uključujući dozvole izdane na temelju međunarodnih sporazuma, posebno RIC-a (Regolamento Internazionale Carrozze) i RIV-a (Regolamento Internazionale Veicoli), ostaju i dalje na snazi u skladu s uvjetima pod kojima su dozvole izdane.

3.   Vozila koja su dobila dozvolu za stavljanje u promet u skladu sa stavcima 1. i 2. moraju dobiti dozvolu za stavljanje na tržište kako bi prometovala na jednoj mreži ili više mreža koje nisu obuhvaćene njihovom dozvolom. Stavljanje vozila u promet na tim dodatnim mrežama podliježe odredbama članka 21.

Članak 52.

Ostale prijelazne odredbe

Prilozi IV., V., VI., VII. i IX. Direktivi 2008/57/EZ primjenjuju se do datuma primjene odgovarajućih delegiranih provedbenih akata iz članka 8. stavka 2. i članka 15. stavka 7.a te provedbenih akata iz članka 14. stavka 8., članka 15. stavka 7. te članka 7. stavka 3. ove Direktive. [Am. 142]

Članak 53.

Preporuke i mišljenja Agencije

Agencija daje preporuke i mišljenja u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. …/… [Uredba o Agenciji] radi provedbe ove Direktive. Te preporuke i mišljenja služe kao temelj za sve mjere Unije donesene u skladu s ovom Direktivom.

Članak 54.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 1., člankom 2., člankom 7. stavcima 1. do 4., člankom 11. stavkom 1., člankom 13., člankom 14. stavcima 1. do 7., člankom 15. stavcima 1. do 6., člancima 17. do 21., člankom 22. stavcima 3. do 7., člancima 23. do 36., člankom 37. stavkom 2., člankom 38., člankom 39., člancima 41. do 43., člankom 45. stavcima 1. do 5., člankom 51. i Prilozima I. do III. najkasnije [dvije godine jednu godinu nakon datuma stupanja na snagu]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera i korelacijsku tablicu između tih mjera i ove Direktive. Korelacijske tablice potrebne su kako bi omogućile svim sudionicima da jasno utvrde relevantne odredbe koje se primjenjuju na nacionalnoj razini za provedbu ove Direktive. [Am. 143]

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Također sadržavaju izjavu prema kojoj se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive koje se ovom Direktivom stavljaju izvan snage smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice utvrđuju način takvog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2.   Države članice Komisiji šalju tekst glavnih odredbi nacionalnog zakonodavstva koje donesu na području obuhvaćenom ovom Direktivom.

3.   Obveza prenošenja u svoje zakonodavstvo i provedba članka 13., članka 14. stavaka 1. do 7., članka 15. stavaka 1. do 6., članaka 17. do 21., članka 42., članka 43., članka 45. stavaka 1. do 5. i članka 51. ove Direktive ne odnosi se na Republiku Cipar i Republiku Maltu sve dok se na njihovom teritoriju ne uspostavi željeznički sustav.

Međutim, čim javni ili privatni subjekt podnese službeni zahtjev za izgradnju željezničke pruge, kojom će upravljati jedan željeznički prijevoznik ili više njih, dotična država članica u roku od godinu dana od primitka zahtjeva priprema zakonodavstvo za provedbu članaka iz prvog podstavka.

Članak 55.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2008/57/EZ izmijenjena direktivama navedenima u Dijelu A. Priloga II. stavlja se izvan snage [dvije godine jednu godinu nakon datuma stupanja na snagu] ne dovodeći u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prenošenje direktiva navedenih u Dijelu B. Priloga IV. u nacionalno zakonodavstvo. [Am. 144]

Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga V.

Članak 56.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci 3. do 10., članak 11. stavci 2., 3. i 4., članak 12. i članak 16. primjenjuju se [dvije godine nakon datuma stupanja na snagu].

Članak 57.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u...

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

Elementi željezničkog sustava Unije

1.   Mreža

U smislu ove Direktive mreža Unije uključuje mrežu pruga velike brzine utvrđenu točkama (a), (b) i (c) i mrežu konvencionalnih pruga utvrđenu točkama od (d) do (i) :

(a)   posebno izgrađene pruge velikih brzina opremljene za brzine uglavnom od 250 km/h ili veće, koje u odgovarajućim okolnostima omogućuju dosezanje brzina preko 300 km/h,

(b)   posebno modernizirane pruge za velike brzine velikih brzina opremljene za brzine reda od oko 200 km/h,

(c)   posebno modernizirane pruge velikih brzina koje imaju posebne značajke zbog topografskih, reljefnih ili urbanističkih ograničenja, kojima se brzina mora prilagoditi u svakom pojedinom slučaju. Ta kategorija uključuje pruge za međusobno povezivanje mreža pruga velikih brzina i konvencionalnih pruga, pruge kroz kolodvore, pristupe terminalima, opskrbne terminale itd. po kojima vozila velikih brzina voze konvencionalnim brzinama.

(d)   konvencionalne pruge namijenjene putničkom prometu,

(e)   konvencionalne pruge namijenjene mješovitom prometu (prijevoz putnika i tereta),

(f)   konvencionalne pruge namijenjene prijevozu tereta teretnom prometu ,

(g)   čvorišta putničkog prometa,

(h)   čvorišta teretnog prometa, uključujući intermodalne terminale,

(i)   pruge koje povezuju navedene sastavnice. [Am. 145]

Ta mreža uključuje sustave za upravljanje prometom, sustave praćenja i navigacije, tehničke instalacije za obradu podataka i telekomunikaciju predviđene za putnički i teretni promet na velike udaljenosti na mreži radi jamčenja sigurnog i usklađenog odvijanja prometa na mreži i učinkovitog upravljanja prometom.

2.   Vozila

U smislu ove Direktive vozila Unije obuhvaćaju sva vozila za koja je vjerojatno da će prometovati čitavom mrežom Unije ili dijelom te mreže, uključujući:

–   lokomotive i putnička željeznička vozila, uključujući vučna vozila s motorima s unutarnjim sagorijevanjem ili električna vučna vozila, vlakove s motorima s unutarnjim sagorijevanjem na vlastiti pogon ili električne putničke vlakove, putničke vagone;

–   vozila projektirana za prometovanje brzinom od najmanje 250 km/h na prugama posebno izgrađenim za velike brzine, dok pod odgovarajućim okolnostima mogu omogućavati promet brzinom koja prelazi 300 km/h

–   vozila projektirana za prometovanje brzinom reda veličine od 200 km/h na brzim prugama ili prugama posebno nadograđenima za velike brzine, kada su kompatibilna s mogućnostima koje te pruge nude.

Pored toga, vozila projektirana za prometovanje najvećom brzinom ispod 200 km/h i za koja je vjerojatno da će prometovati na čitavoj transeuropskoj mreži velikih brzina ili jednim njezinim dijelom, ako su kompatibilna s razinama radnih karakteristika te mreže, moraju ispunjavati zahtjeve za sigurno odvijanje prometa u toj mreži. U tom smislu TSI-ji konvencionalnih vozila također utvrđuju zahtjeve za siguran promet konvencionalnih vozila na mrežama velikih brzina. [Am. 146]

–   teretne vagone, uključujući tegljače za cijelu mrežu i vozila namijenjena prijevozu kamiona; [Am. 147]

–   posebna vozila poput pružnih strojeva.

Svaka od navedenih kategorija može se podijeliti na:

–   vozila za međunarodnu uporabu,

–   vozila za nacionalnu uporabu.

U TSI-jevima se navode zahtjevi za jamčenje sigurnog rada tih vozila na različitim kategorijama pruga.

PRILOG II.

PODSUSTAVI

1.   Popis podsustava

U smislu ove Direktive, sustav koji čini željeznički sustav može se podijeliti na sljedeće podsustave:

(a)   konstrukcijska područja:

–   infrastruktura,

–   energija,

–   prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav,

–   prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav,

–   željeznička vozila,

(b)   funkcionalna područja:

–   odvijanje prometa i upravljanje njime,

–   održavanje,

–   telematske aplikacije za putnički i teretni promet.

2.   Opis podsustava

Za svaki podsustav ili dio podsustava Agencija pri izradi relevantnog nacrta TSI-ja predlaže popis sastavnih dijelova i aspekata koji se odnose na interoperabilnost. Ne dovodeći u pitanje izbor aspekata i sastavnih dijelova koji se odnose na interoperabilnost ili redoslijed kojim će podlijegati TSI-jima, podsustavi uključuju:

2.1.   Infrastruktura

Tračnice, skretnice, građevinske konstrukcije (mostovi, tuneli itd.), sastavni dijelovi kolodvora povezani sa željeznicom (uključujući ulaze, perone, područja pristupa, mjesta za servisiranje, toalete i informacijski sustave, kao i njihovu dostupnost osobama s ograničenom pokretljivošću i osobama s invaliditetom), sigurnosna i zaštitna oprema.

2.2.   Energija

Sustav napajanja električnom energijom, uključujući kontaktnu mrežu i dio sustava za mjerenje potrošnje električne energije ugrađen na pruzi.

2.3.   Prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav na pruzi

Sva pružna oprema koja je potrebna radi osiguranja sigurnosti, upravljanja i nadzora vožnje vlakova kojima je odobreno obavljanje prometa na mreži.

2.4.   Prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav na vozilu

Sva oprema ugrađena na vozilu koja je potrebna radi osiguranja sigurnosti, upravljanja i nadzora vožnje vlakova kojima je odobreno obavljanje prometa na mreži.

2.5.   Odvijanje prometa i upravljanje njime

Postupci i pripadajuća oprema koja omogućuje usklađen rad različitih strukturnih podsustava pri uobičajenom radu i pri radu u otežanim uvjetima, uključujući posebno sastavljanje i vožnju vlaka, te planiranje prometa i upravljanje njime.

Stručna osposobljenost koja bi mogla biti potrebna za izvođenje svake vrste usluge željezničkog prijevoza.

2.6.   Telematski uređaji

U skladu s Prilogom I. taj se podsustav sastoji od dva elementa:

(a)   uređaji za putnički promet, uključujući sustave davanja informacija putnicima prije i tijekom putovanja, sustavi rezervacija i plaćanja, upravljanje prtljagom i upravljanje povezivanjima vlakova s drugim načinima prijevoza;

(b)   uređaji za teretni promet, uključujući informacijske sustave (nadzor tereta i vlakova u realnom vremenu), ranžirni sustavi i sustavi raspodjele vlakova, sustavi rezervacije, plaćanja i fakturiranja, upravljanje povezivanjima s drugim načinima prijevoza i izrada pratećih dokumenata u elektroničkom obliku.

2.7.   Željeznička vozila

Konstrukcija, sustav vođenja i nadzora za svu opremu vlaka, uređaji za oduzimanje struje, vuča i uređaji za pretvaranje električne energije, oprema za mjerenje potrošnje električne energije u vozilu, naprave za kočenje, naprave za priključivanje vagona, pogonski mehanizmi (podvozje vagona, osovine itd.) i ovjes, vrata, sučelja čovjek/stroj (vozač, osoblje u vlaku i putnici, uključujući i njihovu dostupnost osobama s ograničenom pokretljivošću i osobama s invaliditetom), pasivne ili aktivne sigurnosne naprave i pomagala potrebna za zdravlje putnika i osoblja u vlaku.

2.8.   Održavanje

Postupci, pripadajuća oprema, logistički centri za održavanje i rezerve koji provode obvezno korektivno i preventivno održavanje kako bi se osigurala interoperabilnost željezničkog sustava i potrebna učinkovitost.

PRILOG III.

TEMELJNI ZAHTJEVI

1.   Opći zahtjevi

1.1.   Sigurnost

1.1.1.   Projektiranje, izgradnja ili sklapanje, održavanje i praćenje sastavnica od ključne važnosti za sigurnost, a posebno onih koje su uključene u vožnju vlaka, moraju jamčiti sigurnost na razini koja odgovara ciljevima utvrđenima za mrežu, uključujući i one za posebne oslabljene uvjete.

1.1.2.   Parametri za kontakt kotač/tračnica moraju ispunjavati zahtjeve stabilnosti potrebne za osiguranje sigurne vožnje najvećom dopuštenom brzinom. Parametri opreme za kočenje moraju jamčiti mogućnost zaustavljanja unutar zaustavnog puta pri najvećoj dozvoljenoj brzini.

1.1.3.   Sastavnice koje se koriste moraju podnijeti sva uobičajena ili iznimna opterećenja koja su utvrđena tijekom njihovog rada. Kod slučajnih kvarova posljedice po sigurnost moraju biti ograničene odgovarajućim mjerama.

1.1.4.   Projektiranje stabilnih postrojenja i željezničkih vozila te izbor korištenog materijala moraju biti takvi da u slučaju požara ograniče nastanak, širenje i učinke vatre i dima.

1.1.5.   Sve naprave kojima će rukovati korisnici moraju biti projektirane tako da ne ugrožavaju sigurno rukovanje njima ili zdravlje i sigurnost korisnika ako se upotrebljavaju na predvidiv način iako to nije u skladu s objavljenim uputama.

1.2.   Pouzdanost i dostupnost

Praćenje i održavanje stabilnih i pokretnih dijelova koji su uključeni u vožnju vlaka moraju se organizirati, izvesti i kvantificirati tako da se njihov rad održi pod predviđenim uvjetima.

1.3.   Zdravlje

1.3.1.   Materijali koji zbog načina upotrebe mogu predstavljati opasnost po zdravlje onih koji im imaju pristup ne smiju se upotrebljavati u vlakovima i na željezničkoj infrastrukturi.

1.3.2.   Ti se materijali moraju izabirati, postavljati i upotrebljavati tako da se ograniči emisija štetnih i opasnih dimova i plinova, posebno u slučaju požara.

1.4.   Zaštita okoliša

1.4.1.   Učinak uspostavljanja i rada željezničkog sustava na okoliš mora se ocijeniti i uzeti u obzir u fazi projektiranja sustava u skladu s važećim odredbama Unije.

1.4.2.   Materijali koji se koriste u vlakovima i na infrastrukturi moraju sprečavati emisiju dimova ili plinova koji su štetni i opasni za okoliš, posebno u slučaju požara.

1.4.3.   Željeznička vozila i sustavi za napajanje energijom moraju biti projektirani i proizvedeni tako da budu elektromagnetski kompatibilni s instalacijama, opremom i javnim ili privatnim mrežama s kojima dolaze u doticaj.

1.4.4.   Pri radu željezničkog sustava moraju se poštovati postojeći propisi o zagađenju bukom.

1.4.5.   Rad željezničkog sustava ne smije uzrokovati nedopuštenu razinu vibracija tla tijekom aktivnosti i na područjima u blizini infrastrukture i pri uobičajenom stanju održavanja.

1.5.   Tehnička kompatibilnost

Tehničke značajke infrastrukture i stabilnih postrojenja moraju biti usklađene uzajamno i sa značajkama vlakova koji će se koristiti u željezničkom sustavu.

Ako se pokaže da je na određenim dijelovima mreže teško postići sukladnost s tim značajkama, moguće je primijeniti privremena rješenja kojima se jamči kompatibilnost u budućnosti.

2.   Posebni zahtjevi za svaki podsustav

2.1.   Infrastruktura

2.1.1.   Sigurnost

Moraju se poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje pristupa postrojenjima ili neželjenog ulaska u postrojenja.

Moraju se poduzeti mjere za ograničavanje opasnosti kojima su izložene osobe, posebno dok vlakovi prolaze kroz kolodvore.

Infrastruktura kojoj javnost ima pristup mora biti projektirana i izgrađena tako da ograničava sve opasnosti za sigurnost ljudi (stabilnost, požar, pristup, evakuacija, peroni itd.).

Moraju se utvrditi odgovarajuće odredbe kako bi se u obzir uzeli posebni sigurnosni uvjeti u vrlo dugačkim tunelima i vijaduktima.

2.2.   Energija

2.2.1.   Sigurnost

Rad sustava napajanja energijom ne smije ugrožavati sigurnost vlakova i osoba (korisnika, osoblja, osoba koji stanuju u blizini i trećih osoba).

2.2.2.   Zaštita okoliša

Rad sustava napajanja električnom ili toplinskom energijom ne smije negativno utjecati na okoliš preko određenih granica.

2.2.3.   Tehnička kompatibilnost

Sustavi napajanja električnom i toplinskom energijom koji se upotrebljavaju moraju:

–   omogućiti vlakovima postizanje utvrđenog stupnja radnih karakteristika,

–   u slučaju sustava napajanja električnom energijom, moraju biti kompatibilni s napravama za oduzimanje električne energije na vlaku.

2.3.   Prometno-upravljački i signalno-sigurnosni podsustav

2.3.1.   Sigurnost

Postrojenja i postupci upravljanja, nadzora i signalizacije koji se koriste moraju omogućiti vlakovima vožnju na stupnju sigurnosti koji odgovara utvrđenim ciljevima za mrežu. Prometno-upravljački i signalno-sigurnosni sustavi moraju i dalje jamčiti siguran prolazak vlakova koji imaju dozvolu za promet u oslabljenim uvjetima.

2.3.2.   Tehnička kompatibilnost

Sva nova infrastruktura i sva nova željeznička vozila koja su proizvedena ili izrađena nakon donošenja kompatibilnih prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih sustava moraju biti prilagođena upotrebi tih sustava.

Prometno-upravljačka i signalno-sigurnosna oprema koja je ugrađena u strojarnicu mora u posebnim uvjetima omogućiti uobičajenu vožnju čitavim željezničkim sustavom.

2.4.   Željeznička vozila

2.4.1.   Sigurnost

Konstrukcije željezničkih vozila i prijelaza između vozila moraju biti projektirane tako da u slučaju sudara ili iskakanja iz tračnica zaštite prostor za putnike i strojovođe.

Električna oprema ne smije ugrožavati sigurnost i rad prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih postrojenja

Tehnike kočenja i naprezanja koja pritom nastaju moraju se podudarati s projektom kolosijeka, građevinskim konstrukcijama i sustavima signalizacije.

Moraju se poduzeti mjere za sprečavanje pristupa dijelovima pod električnim naponom kako se ne bi ugrozila sigurnost ljudi.

U slučaju opasnosti uređaji moraju omogućiti putnicima da o tome obavijeste strojovođu i/ili vlakovođu ,, a pratećem osoblju prateće osoblje vlaka zatraže da stupi s njim u vezu. [Am. 148]

Vlakovi moraju biti sigurni za ulaženje i izlaženje. Pristupna Vrata moraju biti opremljena sustavom mehanizmom za otvaranje i zatvaranje koji jamči , kao i širina udaljenosti ruba perona od osi kolosijeka uz peron te otprema vlaka mora jamčiti sigurnost za putnike. Vlakovi moraju biti tako koncipirani da putnici ne mogu ostati zaglavljeni . [Am. 149]

Izlazi u slučaju opasnosti moraju biti osigurani i označeni.

Moraju se utvrditi odgovarajuće odredbe kako bi se u obzir uzeli posebni sigurnosni uvjeti u vrlo dugačkim tunelima.

Na vlakovima je obvezan sustav rasvjete u slučaju opasnosti zadovoljavajuće jačine i trajanja.

Vlakovi se moraju opremiti sustavom javnog razglasa kojim se omogućava komunikacija između osoblja u vlaku, i/ili strojovođe, i putnika. [Am. 150]

Putnicima se na razumljiv i sažet način priopćuju obavezni propisi za službena mjesta na željezničkoj pruzi, unutar kolodvora kao i u vlakovima (zabrane kretanja, dolasci i odlasci, upute o ponašanju, mogućnosti za osobe s ograničenom pokretljivošću, značenje oznaka, opasna mjesta itd.). [Am. 151]

2.4.2.   Pouzdanost i dostupnost

Projekti najvažnije opreme te pogonske, vučne i opreme za kočenje i sustava upravljanja i nadzora moraju biti takvi da omoguće nastavak vožnje vlakova u posebnim oslabljenim uvjetima bez štetnih posljedica za opremu koja je i dalje u pogonu.

2.4.3.   Tehnička kompatibilnost

Električna oprema mora biti kompatibilna s radom prometno-upravljačkog i signalno-sigurnosnog postrojenja

U slučaju električne vuče značajke uređaja za oduzimanje električne energije moraju biti takve da omogućuju promet vlakova unutar sustava za napajanje energijom željezničkog sustava.

Značajke željezničkih vozila moraju biti takve da omogućuju njihov promet na svakoj pruzi na kojoj je on predviđen, uzimajući u obzir relevantne klimatske i topografske uvjete. [Am. 152]

2.4.4.   Nadzor

Vlakovi moraju biti opremljeni uređajem za snimanje. Podaci prikupljeni tim uređajem i obrada podataka moraju se uskladiti.

2.5.   Održavanje

2.5.1.   Zdravlje i sigurnost

Tehnička postrojenja i postupci koji se koriste u centrima moraju osigurati siguran rad podsustava i ne smiju predstavljati opasnost za zdravlje i sigurnost.

2.5.2.   Zaštita okoliša

Tehnička postrojenja i postupci koji se koriste u centrima za održavanje ne smiju prelaziti dozvoljenu razinu štetnog djelovanja na okolinu.

2.5.3.   Tehnička kompatibilnost

Postrojenja za održavanje željezničkih vozila moraju biti takva da omogućuju izvođenje sigurnog, za zdravlje neškodljivog i ugodnog rada na svim vozilima za koja su namijenjena.

2.6.   Odvijanje prometa i upravljanje njime

2.6.1.   Sigurnost

Usklađivanje pravila za odvijanje prometa na mreži i osposobljenost strojovođa, tehničko-kolne službe, prometnika i osoblja vlakova, kao i osoblja u centrima za nadzor nad prometom mora biti takvo da osigura sigurno odvijanje prometa, imajući na umu različite zahtjeve prekograničnog i domaćeg prometa. Diljem Unije potrebno je težiti visokoj razini obrazovanja s kvalitetnim certifikatima visoke vrijednosti. [Am. 153]

Radovi na održavanju i njihova učestalost, obuka i osposobljenost osoblja na poslovima održavanja i osoblja u kontrolnim centrima te sustava osiguranja kvalitete, koje su u kontrolnim centrima i centrima za održavanje uspostavili dotični prijevoznici, moraju jamčiti visoku razinu sigurnosti.

2.6.2.   Pouzdanost i dostupnost

Radovi na održavanju i razdoblja kada se izvršavaju, obuka i osposobljenost osoblja na poslovima održavanja i osoblja u kontrolnim centrima te sustavi osiguranja kvalitete koje su u kontrolnim centrima i centrima za održavanje uspostavili dotični prijevoznici moraju jamčiti visoku razinu pouzdanosti i dostupnosti.

2.6.3.   Tehnička kompatibilnost

Usklađenost pravila za odvijanje prometa na mreži i osposobljenost strojovođa i osoblja u vlaku, kao i upravitelja prometa mora biti takva da omogućuje radnu učinkovitost željezničkog sustava, imajući na umu različite zahtjeve prekograničnog i domaćeg prometa.

2.7.   Telematske aplikacije za teretni i putnički promet

2.7.1.   Tehnička kompatibilnost

Temeljni zahtjevi za telematske aplikacije jamče minimalnu kvalitetu putničkog i teretnog prijevoza, posebno u smislu tehničke kompatibilnosti.

Moraju se poduzeti mjere radi osiguranja:

–   da se baze podataka, programska podrška i protokoli prijenosa podataka izrađuju tako da omogućuju maksimalnu razmjenu podataka među različitim aplikacijama i prijevoznicima, osim povjerljivih komercijalnih podataka,

–   jednostavnog pristupa informacijama za korisnike.

2.7.2.   Pouzdanost i dostupnost

Načini upotrebe tih baza podataka, upravljanje njima, njihovo ažuriranje i održavanje, programska podrška i protokoli razmjene podataka moraju zajamčiti učinkovitost tih sustava i kvalitetu usluga.

2.7.3.   Zdravlje

Sučelja između tih sustava i korisnika moraju ispunjavati minimalna pravila ergonomije i zaštite zdravlja.

2.7.4.   Sigurnost

Za pohranjivanje ili prijenos informacija koje se tiču sigurnosti mora se osigurati odgovarajuća razina integriteta i pouzdanosti.

PRILOG IV.

DIO A

Direktive stavljene izvan snage

s popisom njihovih uzastopnih izmjena

(iz članka 55.)

Direktiva 2008/57/EZ

(SL L 191, 18.7.2008., str. 1.)

Direktiva 2009/131/EZ

(SL L 273, 17.10.2009., str. 12.)

Direktiva 2011/18/EU

(SL L 57, 2.3.2011., str. 21.)

DIO B

Rokovi za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

(iz članka 55.)

Direktiva

Rok za prenošenje

2008/57/EZ

19.   srpnja 2010.

2009/131/EZ

19.   srpnja 2010.

2011/18/EU

31.   prosinca 2011.

PRILOG V.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 2008/57/EZ

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2. točke (a) do (z)

Članak 2. stavci 1. do 24.

-----

Članak 2. stavci 25. do 41.

Članak 3.

-----

Članak 4.

Članak 3.

Članak 5. stavci 1. do 3. točka (g)

Članak 4. stavci 1. do 3. točka (g)

-----

Članak 4. stavak 3. točke (h) i (i)

Članak 5. stavci 4. do 8.

Članak 4. stavci 4. do 8.

Članak 6.

Članak 5.

Članak 7.

Članak 6.

Članak 8.

-----

Članak 9.

Članak 7.

Članak 10.

Članak 8.

Članak 11.

Članak 9.

Članak 12.

-----

Članak 13.

Članak 10.

Članak 14.

Članak 11.

Članak 15. stavak 1.

Članak 18. stavak 3. i članak 19. stavak 2.

Članak 15. stavci 2. i 3.

-----

Članak 16.

Članak 12.

Članak 17.

Članci 13. i 14.

Članak 18.

Članak 15.

Članak 19.

Članak 16.

-----

Članak 17.

-----

Članak 18. (osim članka 18. stavka 3.)

-----

Članci 19. i 20.

Članak 20.

-----

Članak 21.

Članak 21.

Članci 22. do 25.

-----

Članak 26.

Članak 22.

Članak 27.

Članak 14. stavak 8.

Članak 28. i Prilog VIII.

Članci 23. do 41.

Članak 29.

Članak 48.

Članci 30. i 31.

-----

Članak 32.

Članak 42.

Članak 33.

Članak 43.

Članak 34.

Članak 44.

Članak 35.

Članak 45.

Članak 36.

-----

-----

Članci 46. i 47.

Članak 37.

Članak 49.

Članak 38.

Članak 54.

Članak 39.

Članak 50.

-----

Članci 51. i 52.

-----

Članak 53.

Članak 40.

Članak 55.

Članak 41.

Članak 56.

Članak 42.

Članak 57.

Prilozi I. do III.

Prilozi I. do III.

Prilog IV.

Članak 8. stavak 2.

Prilozi V. i VI.

Članak 15. stavak 7.

Prilog VII.

Članak 14. stavak 8.

Prilog VIII.

Članci 27., 28. i 29.

Prilog IX.

Članak 7. stavak 3.

Prilog X.

Prilog IV.

Prilog XI.

Prilog V.

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(2) SL C 356, 05.12.2013., str. 92.
(3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.
(4)SL C 327, 12. 11. 2013., str. 122.
(5)SL C 356, 5. 12. 2013., str. 92.
(6) Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014.
(7)Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Zajednice (preinaka) (SL L 191, 18.7.2008., str. 1.)
(8)Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.).
(9)Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004, str. 1). Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 213/2008 (SL L 74, 15.3.2008., str. 1.).
(10)Odluka Komisije 2010/713/EU od 9. studenoga 2010. o modulima za postupke ocjene sukladnosti, prikladnosti za uporabu i EZ provjere podsustava koji se koriste u tehničkim specifikacijama za interoperabilnost donesenima na temelju Direktive 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 319, 4.12.2010., str.. 1. – 52. ).
(11)Direktiva .../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća od ...(SL L…).
(12)Odluka br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 82.).
(13)Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).
(14)Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(15) Direktiva.../.../EU Europskog parlamenta i Vijeća od ...[o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora] (SL L ...)
(16) Uredba (EU) br. …/... Europskog parlamenta i Vijeća od ... o Europskoj agenciji za željeznice i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 881/2004 (SL L …)..
(17)SL L 319, 4.12.2010., str. 1.
(18) Odluka Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju Odbora za sektorski dijalog između socijalnih partnera na europskoj razini (SL L 225, 12.8.1998., str. 27.). Odluka kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1792/2006 (SL L 362, 20.12.2006., str. 1.).
(19) Directiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa (SL L 204, 21.7.1998., str. 37).
(20) Directiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012.,strp. 32).
(21) Odluka Komisije 2007/756/EZ of 9. studenoga 2007. o donošenju zajedničke specifikacije nacionalnog registra vozila u skladu s člankom 14. stavcima 4. i 5. direktiva 96/48/EZ i 2001/16/EZ (SL L 305, 23.11.2007., str. 30.).
(22)SL L 343 od 14.12.2012., str. 32.
(23) Provedbena odluka Komisije 2011/633/EU od 15. rujna 2011. o zajedničkim specifikacijama registra željezničke infrastrukture (SL L 256, 1.10.2011., str. 1).
(24) Direktiva Vijeća 96/48/EZ od 23. srpnja 1996. o interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina (SL L 235, 17.9.1996., str. 6).


Sigurnost željeznica ***I
PDF 722k   DOC 386k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti željeznica (preinaka) (COM(2013)0031 – C7-0028/2013 – 2013/0016(COD) ) (Redovni zakonodavni postupak – preinaka)
P7_TA(2014)0150 A7-0015/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0031 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0028/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Litavskog parlamenta, Rumunjskog senata i Švedskog parlamenta, podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1) ,

–   uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. listopada 2013.(2) ,

–   uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o primjeni sustavnije metode preinaka pravnih akata(3) ,

–   uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja upućeno Odboru za promet i turizam u skladu s člankom 87. stavkom 3. njegova Poslovnika,

–   uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7-0015/2014 ),

A.   budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

1.   usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

2.   traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. veljače 2014. radi donošenja Direktive 2014/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti željeznica (preinaka)
(Tekst značajan za EGP)

P7_TC1-COD(2013)0016


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(4) ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(5) ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(6) ,

budući da:

(1)   Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7) znatno je izmijenjena. S obzirom na to da su potrebne daljnje izmjene, radi jasnoće je treba preinačiti.

(1a)   Željeznice su već najsigurniji oblik prijevoza u Uniji i tijekom prošlih desetljeća dodatno su poboljšale svoje stanje sigurnosti. Dok se njihov prometni obujam povećao s oko 200 milijardi putničkih kilometara 1970. na više od 300 milijardi kilometara danas, prosječna godišnja stopa smrtnosti u putničkom željezničkom prijevozu smanjena je s 400 početkom 1970-ih na manje od 100 danas. [Am. 1]

(1b)   Sigurnost bi se trebala jamčiti ne samo putnicima i osoblju, uključujući vanjsko ugovoreno osoblje, nego i korisnicima željezničko-cestovnih prijelaza te osobama koje žive u blizini željezničke pruge. [Am. 2]

(1c)   U skladu s tehničkim i znanstvenim napretkom sigurnost željeznica trebalo bi i dalje unapređivati uzimajući u obzir očekivani napredak u konkurentnosti željezničkog prijevoza. [Am. 3]

(1d)   Željezničko okruženje u Uniji doživjelo je korjenite promjene, koje su između ostalog donijela tri željeznička paketa Unije usvojena od početka devedesetih godina 20. stoljeća. Postupno stvaranje jedinstvenog europskog željezničkog prostora obilježeno je povećanjem sudionika, sve većim uključivanjem podizvođača i sve češćim ulascima na tržište. U tom složenijem kontekstu sigurnost željeznica bitno ovisi o interakciji između svih sudionika, i to željezničkih prijevoznika, upravitelja infrastrukture, željezničke industrije i tijela nadležnih za sigurnost. Zakonodavstvo o sigurnosti željeznica trebalo bi uzeti u obzir taj razvoj i uspostaviti odgovarajuće postupke i sredstva za informiranje, upravljanje i postupanje u slučaju opasnosti. [Am. 4]

(2)   Direktivom 2004/49 2004/49/EZ utvrđen je zajednički regulatorni okvir za sigurnost željeznica usklađivanjem sadržaja sigurnosnih propisa, izdavanja rješenja o sigurnosti željezničkim prijevoznicima, zadaća i uloga nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost te provođenja istraga o nesrećama. Kako bi se međutim nastavili napori za U spostavljanje jedinstvenog tržišta usluga željezničkog prometa koje je u tijeku ima za posljedicu povećanje broja različitih aktera i komunikacijskih sučelja. Kako bi se zajamčila sigurnost željeznice u tom okruženju, ovu željezničkom prijevozu, tu je Direktivu potrebno temeljito revidirati. [Am. 5]

(2a)   S obzirom na postojeće razlike među sigurnosnim zahtjevima, koje utječu na optimalno funkcioniranje željezničkog prijevoza u Uniji, posebno je važno nastaviti proces usklađivanja operativnih i sigurnosnih pravila te pravila o istragama nesreća. [Am. 6]

(2b)   Međutim, usklađivanjem se ne bi smjela ugroziti trenutačna razina sigurnosti u bilo kojoj državi članici. [Am. 7]

(2c)   Odgovarajuća provedba i daljnje poboljšavanje Direktive Vijeća 96/49/EZ (8) i Direktive 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) od najveće su važnosti za sigurnost željeznice i zaštitu ljudskih života, javnog zdravlja i okoliša. [Am. 8]

(3)   Podzemne željeznice, tramvaji, sustavi tramvaj-vlak i drugi sustavi lake željeznice u mnogim državama članicama podliježu lokalnim ili regionalnim sigurnosnim pravilima i često ih nadziru lokalna ili regionalna tijela te nisu obuhvaćeni zahtjevima za interoperabilnost ili izdavanje dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prometu u Uniji. Tramvaji, nadalje, često podliježu zakonodavstvu o sigurnosti na cestama pa stoga ne mogu biti u potpunosti obuhvaćeni propisima o sigurnosti željeznica. Stoga bi takvi lokalni željeznički sustavi trebali biti isključeni s područja primjene ove Direktive. To ne sprečava države članice da dobrovoljno primijene odredbe ove Direktive na lokalne željezničke sustave ako to smatraju prikladnim. [Am. 9]

(4)   Razine sigurnosti u željezničkom sustavu Unije općenito su visoke, posebno u usporedbi s cestovnim prijevozom. U skladu s tehničkim i znanstvenim napretkom sigurnost treba i dalje unapređivati kad sve dok je to praktično izvedivo i uzimajući u obzir očekivani napredak u konkurentnosti željezničkog prijevoza. [Am. 10]

(4a)   Sigurnost željeznica bitno ovisi o interakciji između željezničke infrastrukture, djelatnosti, proizvođača i tijela nadležnih za sigurnost. Za jamčenje i razvoj sigurnosti trebala bi se upotrebljavati i razvijati odgovarajuća sredstva. [Am. 11]

(5)   Glavni ) Svi sudionici u željezničkom sustavu, upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici preuzimaju trebali bi preuzeti punu odgovornost za sigurnost sustava, svaki za svoje područje. Kad je to prikladno, moraju surađivati u primjenjivanju mjera za nadziranje rizika. Države članice moraju trebale bi jasno razlikovati ovu neposrednu odgovornost za sigurnost od zadaće nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost u vezi s određivanjem nacionalnog regulatornog okvira i nadgledanjem rada svih pružatelja usluga. [Am. 12]

(6)   Odgovornost upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika za rad željezničkog sustava ne isključuje sprečava ostale sudionike kao što su proizvođači, prijevoznici, pošiljatelji, utovarivači, punioci, istovarivači, primatelji, osobe zadužene za održavanje, vlasnici vozila, posjednici vozila vagona , pružatelji usluga i službe nabave od preuzimanja odgovornosti za njihove svoje proizvode ili usluge i uvođenje mjera za nadziranje rizika . Kako bi se izbjegao rizik nepravilnog preuzimanja odgovornosti, svaki relevantni sudionik trebao bi biti odgovoran za svoj postupak putem ugovornih sporazuma . Svaki sudionik željezničkog sustava trebao bi biti odgovoran u odnosu na druge sudionike, uključujući relevantna tijela, za potpuno i istinito prenošenje svih relevantnih informacija potrebnih kako bi se osigurao siguran rad provjerilo jesu li vozila, ispravna. To se naročito informacija odnosi na informacije o stanju i povijesti vozila, datoteke datoteka o održavanju, sljedivost o sljedivosti utovarnih djelatnosti i zapise zapisa o pošiljkama. [Am. 13]

(6a)   Pojavnost teških nesreća koje uključuju teretne vagone pokazala je nužnost obvezatnih europskih propisa usklađenih na razini Unije o učestalosti i vremenskim razmacima održavanja željezničkih teretnih vagona, putničkih željezničkih vozila i lokomotiva [Am. 14]

(7)   Svi željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i subjekti nadležni za održavanje morali bi osigurati da njihovi podizvođači i i druge strane provode mjere za nadziranje rizika. U tu svrhu trebali bi primjenjivati metode za praćenje iz zajedničkih sigurnosnih metoda (CSM-ovi). Njihovi podizvođači trebali bi primjenjivati ovaj postupak na temelju ugovornih odredbi. S obzirom na to da su takve odredbe jedan od ključnih dijelova sustava upravljanja sigurnošću željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture, željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture trebali bi otkriti svoje ugovorne odredbe na zahtjev Europske agencije za željeznice (u daljnjem tekstu „Agencija”) ili nacionalnog tijela za sigurnost u okviru provedbe mjera nadzora.

(7a)   Intenzitet suradnje između proizvođača, osoba zaduženih za održavanje i željezničkih prijevoznika u proteklim se desetljećima smanjio. Zbog toga je potrebno uskladiti minimalne vremenske razmake održavanja i zahtjeve kvalitete kako bi se osigurala sigurnost cjelokupnog željezničkog sustava. [Am. 15]

(8)   Zajednički sigurnosni ciljevi (CST-ovi) i CSM-ovi uvedeni su postepeno kako bi se osiguralo da se održi i, kad je to potrebno i praktično, unaprijedi visoka razina sigurnosti. Trebali bi osigurati sredstva za procjenu sigurnosti i djelovanja prijevoznika na razini Unije i u državama članicama. Zajednički pokazatelji sigurnosti (CSI-ovi) uspostavljeni su kako bi se procijenilo jesu li sustavi u skladu s CST-ovima i kako bi se olakšalo praćenje stanja sigurnosti na željeznici. [Am. 16]

(9)   Nacionalna pravila koja se često temelje na nacionalnim tehničkim normama postupno su zamijenjena postupno se zamjenjuju pravilima koja se temelje na zajedničkim normama utvrđenima CST-ovima, CMS-ovima CSM-ovima i tehničkim specifikacijama za interoperabilnost (TSI-ovi). Kako bi se uklonile prepreke za interoperabilnost, trebalo bi smanjiti broj nacionalnih propisa zbog širenja područja primjene TSI-ova na čitav željeznički sustav Unije i zbog rješavanja otvorenih pitanja u TSI-ovima. U tu bi svrhu države članice trebale moraju ažurirati svoj sustav nacionalnih pravila, brisati zastarjela pravila i o tome bez odgode obavještavati Komisiju i Agenciju. [Am. 17]

(10)   S obzirom na postupni pristup uklanjanju prepreka za interoperabilnost željezničkog sustava te istodobnog očuvanja visoke razine sigurnosti željeznice i vrijeme koje je stoga potrebno za usvajanje svih TSI-ova, potrebno je poduzeti mjere kako bi se izbjegla situacija da države članice donesu nove nacionalne propise ili pokrenu projekte kojima se povećava raznolikost sadašnjeg sustava. Sustav upravljanja sigurnošću priznato je sredstvo za sprečavanje nesreća, . Države članice , Agencija i a željeznički prijevoznici odgovorni su za neodgodivo poduzimanje korektivnih mjera kako bi se spriječile ponovne nesreće. Države članice ne bi smjele smanjivati odgovornost željezničkih prijevoznika donošenjem novih nacionalnih pravila neposredno nakon nesreće. [Am. 18]

(10a)   Sustavi kontrole vlakova i signalizacije imaju ključnu ulogu u sigurnosti željeznice. Usklađen razvoj i uvođenje „Europskog sustava upravljanja željezničkim prometom” (ERTMS) u željezničku mrežu Unije važan je doprinos poboljšanju razina sigurnosti. [Am. 19]

(11)   U provođenju svojih dužnosti i ispunjavanju svojih odgovornosti upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici morali bi provoditi sustav upravljanja sigurnošću koji ispunjava zahtjeve Unije i sadržava zajedničke elemente. Podaci o sigurnosti i provedbi sustava upravljanja sigurnošću trebali bi se dostaviti Agenciji i nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost u dotičnoj državi članici.

(11a)   Željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture trebali bi u okviru svoje kulture sigurnosti uspostaviti „kulturu pravičnosti” kako bi aktivno poticali osoblje na prijavljivanje nesreća, poremećaja i izbjegnutih nesreća povezanih sa sigurnošću, a da pritom ne budu izloženi kažnjavanju ili diskriminaciji. Kultura poštenja omogućava željezničkoj industriji da izvuče pouke iz nesreća, poremećaja i izbjegnutih nesreća te stoga unaprijedi sigurnost radnika i putnika na željeznici. [Am. 20]

(12)   Kako bi se osigurali visoka razina sigurnosti željeznice i jednaki uvjeti za sve željezničke prijevoznike, za njih moraju vrijediti isti sigurnosni zahtjevi. Željeznički prijevoznik koji posjeduje dozvolu za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu trebao bi imati rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu kako bi mu se mogao dopustiti pristup željezničkoj infrastrukturi. Rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu treba trebalo bi dokazati da je željeznički prijevoznik uspostavio svoj sustav upravljanja sigurnošću i da je u mogućnosti udovoljiti odgovarajućim sigurnosnim normama i pravilima u svim državama članicama u kojima prijevoznik posluje . Za pružanje međunarodnih usluga prijevoza trebalo bi biti dovoljno da se sustav upravljanja sigurnošću na razini Unije ili teritorija čiju će željezničku infrastrukturu željeznički prijevoznik koristiti odobri samo jedanput. [Am. 21]

(13)   Na temelju Direktive 2004/49/EZ uspostavljene su minimalno usklađene metode koje se trebaju primjenjivati na željezničke prijevoznike i nacionalna tijela nadležna za sigurnost u vezi s praćenjem, ocjenjivanjem sukladnosti, nadzorom te vrednovanjem i procjenom ocjenom rizika. Taj regulatorni okvir dovoljno je zreo za postupan prelazak na „jedinstveno rješenje o sigurnosti” valjano u čitavoj Uniji u navedenim područjima upotrebe . Prelazak na jedinstveno rješenje o sigurnosti trebalo bi učiniti željeznički sustav učiniti učinkovitijim i uspješnijim jer bi se smanjila administrativna opterećenja za željezničke prijevoznike, čime bi željeznički prijevoz postao konkurentniji u intermodalnom tržišnom natjecanju . [Am. 22]

(14)   Jedinstveno rješenje o sigurnosti trebalo bi se izdavati na temelju dokaza da je željeznički prijevoznik uspostavio svoj sustav upravljanja sigurnošću. Za osiguravanje tih dokaza mogu biti potrebne ne samo inspekcije željezničkog prijevoznika na licu mjesta već i nadzor čiji je cilj ocijeniti nastavlja li željeznički prijevoznik ispravno primjenjivati svoj sustav upravljanja sigurnošću nakon što mu je izdano jedinstveno rješenje o sigurnosti.

(15)   Upravitelj infrastrukture trebao bi snositi ključnu odgovornost za sigurno projektiranje, održavanje i rad svoje željezničke mreže. Upravitelj infrastrukture trebao bi od nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost dobiti rješenje o sigurnosti koje se odnosi na njegov sustav upravljanja sigurnošću i druge odredbe u vezi s ispunjavanjem sigurnosnih zahtjeva.

(16)   Obučavanje i osposobljavanje osoblja vlakova ključan je čimbenik za sigurnost željeznice. Željeznički prijevoznici trebali bi osigurati odgovarajuću osposobljenost, ovlaštenost i obučenost svog osoblja, također kada obavljaju svoju djelatnost u mreži druge države članice. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost trebala bi nadzirati i u tom smislu provoditi te zahtjeve. Izdavanje ovlaštenja osoblju vlakova često je nesavladiva može biti prepreka za nove sudionike. Države članice trebale bi osigurati da mogućnosti osposobljavanja i izdavanja ovlaštenja osoblju vlakova potrebnih radi zadovoljavanja zahtjeva u skladu s nacionalnim pravilima budu na raspolaganju željezničkim prijevoznicima koji namjeravaju obavljati svoju djelatnost u relevantnoj mreži. [Am. 23]

(17)   Subjekt nadležan za održavanje trebao bi imati certifikat za teretne vagone. Ako je subjekt nadležan za održavanje upravitelj infrastrukture, taj bi certifikat trebao biti uključen u postupak izdavanja rješenja o sigurnosti. Certifikat izdan takvom subjektu trebao bi jamčiti da svaki teretni vagon za koji je subjekt nadležan ispunja zahtjeve u vezi s održavanjem. Certifikat bi trebao biti valjan u čitavoj Uniji i trebalo bi ga izdavati tijelo koje može pregledati sustav za održavanje koje je uspostavio subjekt. S obzirom na to da se teretni vagoni često koriste u međunarodnom prijevozu i da bi subjekt nadležan za održavanje možda htio koristiti radionice ustanovljene u više nego jednoj državi članici, tijelo za izdavanje rješenja trebalo bi biti sposobno provoditi nadzor u cijeloj Uniji.

(17a)   Agencija bi zajedno sa stručnjacima iz sektora trebala razviti zajedničku sigurnosnu metodu za utvrđivanje ključnih komponenti sigurnosti uzimajući u obzir iskustvo zrakoplovnog sektora. [Am. 24]

(18)   U pogledu organizacije, pravne strukture i odlučivanja nacionalna tijela nadležna za sigurnost potpuno su neovisna o željezničkom prijevozniku, upravitelju infrastrukture, podnositelju zahtjeva ili i tijelu za nabavu. Svoje bi zadaće trebala bi izvršavati na otvoren i nediskriminacijski način te surađuju s Agencijom kako bi uspostavili jedinstveno željezničko područje s visokom razinom sigurnosti i uskladili svoja mjerila u procesu odlučivanja. Kako bi ispunila svoje zadatke, nacionalna tijela nadležna za sigurnost moraju imati dovoljno proračunskih sredstava i kvalitetno obučenog osoblja. Kako bi se povećala učinkovitost, dvije države članice ili više njih mogu odlučiti da će udružiti osoblje i izvore sredstva svojih nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost. [Am. 25]

(18a)   Kako bi stvorila jedinstveni europski željeznički prostor i poboljšala sigurnost željeznice, neophodno je uvođenje jedinstvenog rješenja o sigurnosti. To iziskuje jasnu raspodjelu zadataka i zaduženja između Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost. Agencija bi trebala postati kontaktno mjesto za rješenja o sigurnosti u Uniji primjenjujući dragocjeno stručno znanje, lokalno znanje i iskustvo nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost. Trebala bi prenijeti posebne zadatke i zaduženja nacionalnim tijelima za sigurnost na temelju ugovornih sporazuma iz Uredbe [...] [Uredba o Europskoj agenciji za željeznice], ali imati isključivu nadležnost da izdaje, obnavlja, mijenja ili stavlja izvan snage rješenja o sigurnosti kako za željezničke prijevoznike tako i za upravitelje infrastrukture. [Am. 26]

(19)   Ako se od nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost zahtijeva nadzor nad željezničkim prijevoznikom s poslovnim nastanom u različitim državama članicama, Agencija bi o tome trebala obavijestiti relevantna nacionalna tijela nadležna za sigurnost i osigurati potrebno usklađivanje nadzornih djelatnosti.

(19a)   Poštovanje pravila o vremenu rada, vožnje i razdobljima odmora za strojovođe i osoblje vlakova koje obavlja zadatke vezane uz sigurnost ključno je za sigurnost željeznice i pošteno natjecanje. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost trebala bi biti zadužena za provođenje i provjeravanje primjene tih pravila, a također prekogranično poslovanje. Agencija bi trebala razviti uređaj za primjenu u vlaku koji registrira razdoblja vožnje i odmora strojovođa. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost trebala bi imati nadležnost prekograničnog praćenja razdoblja vožnje i odmora. [Am. 27]

(20)   Ozbiljne željezničke nesreće su rijetke. Međutim one mogu imati razorne posljedice i mogu biti razlog za zabrinutost javnosti u vezi sa sigurnosti željezničkog sustava. Stoga bi sve takve nesreće trebalo bi istražiti sa stajališta sigurnosti kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje, a rezultate istraživanja trebalo bi istraga treba objaviti i uključiti u redovna izvješća . Druge nesreće i poremećaji također bi trebali biti predmetom istraga o sigurnosti kad bi mogli biti važni prekursori ozbiljnih nesreća. Kako bi utvrdili takve prekursore, željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture uspostavljaju „kulturu pravičnosti” kao što je utvrđeno u članku 3. [Am. 28]

(20a)   Sustav sigurnosti u željezničkom prometu temelji se na povratnim informacijama i poukama naučenima iz nesreća i poremećaja koji iziskuju strogu primjenu pravila o povjerljivosti kako bi se i u budućnosti osigurala dostupnost dragocjenih izvora informacija. U tom bi smislu trebalo na odgovarajući način zaštititi osjetljive informacije o sigurnosti. [Am. 29]

(20b)   Nesreća zadire u određen broj različitih javnih interesa, kao što je potreba za sprečavanjem budućih nesreća i dobro pravosuđe. Ti interesi nadilaze pojedinačne interese umiješanih stranaka i određeni događaj o kojem je riječ. Potrebno je skrbiti o pravoj ravnoteži među svim interesima kako bi se osigurao opći javni interes. [Am. 30]

(21)   Istragu u vezi sa sigurnosti treba odvojiti od sudske istrage o istoj nesreći i omogućiti pristup dokazima i svjedocima. Treba je provoditi stalno tijelo, neovisno o sudionicima željezničkog sektora. Tijelo bi trebalo djelovati na način kojim se izbjegava svaki sukob interesa i svaka moguća uključenost u uzroke događaja koji se istražuju; posebno bi trebalo osigurati njegovu funkcionalnu neovisnost ako je usko povezano s nacionalnim tijelom nadležnim za sigurnost ili regulatornim tijelom za željeznice u svrhu organizacijske i pravne strukture. Njegove bi se istrage trebale provoditi što je moguće otvorenije. Za svaki bi događaj istražno tijelo trebalo osnovati odgovarajuće istražno povjerenstvo s potrebnim stručnim znanjem i iskustvom kako bi se utvrdili neposredni i posredni uzroci.

(21a)   Željeznički sektor trebao bi isto tako promicati nerepresivno okruženje koje bi olakšalo spontano izvješćivanje o događajima i na taj način pridonijelo načelu „kulture pravičnosti”. [Am. 31]

(21b)   Za sprečavanje nesreća i poremećaja važno je što brže pružanje važnih informacija, među ostalim osobito izvješća i sigurnosnih preporuka koji proizlaze iz istraga koje se odnose na sigurnost. [Am. 32]]

(21c)   U željezničkom sektoru teško je nakon nesreće identificirati žrtve i kontaktirati osobe i/ili članove obitelji jer u načelu pružatelj usluga ne poznaje identitet žrtava. Međutim, u nekim bi željezničkim službama Unije, u kojima je obavezna rezervacija unaprijed ili se sigurnosna kontrola provodi prije ukrcaja putnika u vlak, bilo primjereno da pružatelji usluga imaju popis putnika i posade u vlaku isključivo za potrebe brze komunikacije s članovima obitelji i/ili osobama za kontakt. Agencija bi stoga trebala biti obvezna razviti sustave za uvrštavanje takvih informacija u putničke sustave za rezervaciju. Nacionalne agencije isto tako moraju izraditi planove za slučaj opasnosti kojima se osigurava djelovanje hitnih službi, planove za pristup i pomoć na mjestu nesreće te planove za pružanje skrbi unesrećenima. Agencija će biti u mogućnosti surađivati i pomoći u sastavljanju tih planova, uzimajući u obzir najbolju praksu. Pružatelji usluga bi također trebali imati plan za pomoć žrtvama. [Am. 33]

(22)   Kako bi se povećala učinkovitost aktivnosti istražnog tijela i kako bi mu se pomoglo u obavljanju njegovih dužnosti, istražno tijelo trebalo i, ako to zatraži, Agencija trebali bi imati pravodoban pristup mjestu nesreće, po potrebi u dobroj suradnji s pravosudnim tijelom. Sve uključene strane, također Agencija, trebale bi dostaviti sve relevantne informacije potrebne istražnom tijelu radi provođenja njegovih aktivnosti. Izvješća o istragama i svi nalazi i preporuke pružaju ključne informacije za daljnje poboljšanje sigurnosti željeznice i morali bi biti na raspolaganju javnosti na razini Unije. Adresati trebaju djelovati prema sigurnosnim preporukama te o aktivnostima povratno izvijestiti istražno tijelo. [Am. 34]

(23)   Države članice trebale bi utvrditi propise o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja odredaba ove Direktive i osigurati njihovu provedbu. Sankcije bi trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(24)   S obzirom na to da ciljeve mjera predloženih u ovoj Direktivi, dakle usklađivanje aktivnosti u državama članicama kako bi se regulirala i nadzirala sigurnost, istrage nesreća i uspostavljanje zajedničkih sigurnosnih ciljeva, zajedničkih sigurnosnih metoda, zajedničkih sigurnosnih pokazatelja i zajedničkih zahtjeva za jedinstvena rješenja o sigurnosti, države članice ne mogu postići na zadovoljavajući način i da se mogu lakše postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(25)   Kako bi se dopunili i izmijenili neki dijelovi ove Direktive koji nisu ključni, Komisiji bi u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u vezi sa zajedničkim sigurnosnim metodama i njihovom revizijom te revizijom zajedničkih sigurnosnih pokazatelja i zajedničkih sigurnosnih ciljeva. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svojega svog pripremnog rada održi provodi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini, sa socijalnim partnerima i posebice s nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnosti . Pri pripremi i izradi delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti istovremeno, pravovremeno i primjereno dostave Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 35]

(26)   Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Direktive, na Komisiju bi trebalo prenijeti provedbene ovlasti u vezi sa zahtjevima koji se odnose na sustav upravljanja sigurnošću i njegove sastavne dijelove, reviziju sustava za dodjelu certifikata subjektima nadležnim za održavanje za teretne vagone i njegovo proširenje na druga željeznička vozila te glavni sadržaj izvješća o istrazi nesreća i poremećaja. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(10) .

(27)   Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo morala bi biti ograničena na one odredbe koje predstavljaju znatnu promjenu u odnosu na prethodnu Direktivu. Obveza prenošenja odredbi koje nisu izmijenjene proizlazi iz prethodne Direktive.

(28)   Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje obvezu država članica koja se odnosi na rokove za prenošenje direktiva navedenih u dijelu B Priloga IV. u nacionalno zakonodavstvo.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju minimalne odredbe, povrh kojih države članice mogu donositi zakone samo u skladu s člankom 8., za osiguranje razvoja i unapređenje daljnjeg unapređenja sigurnosti na željeznicama Unije te olakšanje pristupa tržištu usluga za usluge željezničkog prijevoza s pomoću: [Am. 36]

(a)   usklađivanja regulatorne strukture u državama članicama;

(b)   definiranja odgovornosti sudionika u željezničkom sustavu;

(c)   razvijanja zajedničkih sigurnosnih ciljeva i zajedničkih sigurnosnih metoda, imajući u vidu postupno uklanjanje potrebe za nacionalnim pravilima veće usklađivanje nacionalnih pravila na visokoj razini sigurnosti ; [Am. 37]

(d)   zahtjeva za osnivanje tijela nadležnog za sigurnost te tijela za istragu nesreća i poremećaja u svakoj državi članici;

(e)   oodređivanja zajedničkih načela upravljanja, reguliranja i nadzora sigurnosti željeznice.

(ea)   uvođenja jedinstvenog rješenja o sigurnosti koje je važeće i priznato u svim državama članicama unutar navedenih područja upotrebe; [Am. 38]

(eb)   traženja od Agencije da objavi smjernice o sigurnosti željeznica i o izdavanju rješenja o sigurnosti, uključujući popis primjera dobrih praksi, posebno za prekogranični prijevoz. [Am. 39]

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova Direktiva primjenjuje se na željeznički sustav u državama članicama koji se može raščlaniti na podsustave prema strukturnim i funkcionalnim područjima. Obuhvaća sigurnosne zahtjeve sustava kao cjeline, uključujući sigurno upravljanje infrastrukturom i prometnim operacijama te međudjelovanje među željezničkim prijevoznicima, upraviteljima infrastrukture i drugim sudionicima u željezničkom sustavu.

2.   S područja primjene Države članice mogu izuzeti iz mjera koje donesu tijekom provedbe ove Direktive isključeni su sljedeći sustavi : [Am. 103]

(a)   podzemne željeznice, tramvaji, sustavi tramvaj-vlak i drugi sustavi lake željeznice; [Am. 40]

(b)   mreže koje su funkcionalno odvojene od ostatka željezničkog sustava i predviđene samo za izvođenje lokalnoga, gradskoga ili prigradskoga putničkog prometa, kao i željeznički prijevoznici koji rade samo na tim mrežama;

3.   Države članice mogu s područja primjene mjera za provedbu ove Direktive isključiti:

(a)   željezničku infrastrukturu u privatnom vlasništvu i vozila koja se koriste isključivo u takvoj infrastrukturi, pri čemu ih koristi samo njihov vlasnik za vlastiti prijevoz robe;

(b)   infrastrukturu i vozila predviđena isključivo za lokalnu, povijesnu ili turističku uporabu.

(ba)   laku željezničku infrastrukturu koju povremeno koriste klasična željeznička vozila u operativnim uvjetima za sustave lake željeznice, ako je takvo korištenje od strane takvih vozila potrebno jedino u svrhe povezivosti; [Am. 41

(bb)   željezničko vozilo koje je ostalo bez dozvole te ga se premješta u određeni terminal ili na određenu lokaciju kako bi mu se mogla izdati nova dozvola. [Am. 42]]

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)   „željeznički sustav Unije ” je konvencionalan željeznički sustav Unije i sustav željeznica velike brzine, kako je definiran u članku 2. Direktive [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava]; [Am. 43]

(b)   „upravitelj infrastrukture” je upravitelj infrastrukture kako je definiran u članku 2. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća 2001/14/EZ (11) ; [Am. 44]

(c)   „željeznički prijevoznik” je željeznički prijevoznik kako je definiran u članku 2. 3 . Direktive 2001/14/EZ 2012/34/EU i bilo koje drugo javno ili privatno poduzeće čija je djelatnost prijevoz robe i/ili putnika željeznicom, pri čemu to poduzeće mora osigurati vuču, uključujući poduzeća koja osiguravaju samo vuču; [Am. 45]

(ca)   „područje uporabe” znači mrežu ili mreže unutar države članice ili skupine država članica na kojima prijevozničko poduzeće namjerava poslovati;

(cb)   „izolirana mreža” znači željeznička mreža države članice, ili njezin dio, sa širinom kolosijeka od 1520 mm, koja je zemljopisno ili tehnički odvojena od europske mreže standardne nominalne širine (1435 mm – dalje u tekstu „standardna širina”) i koja je zajedno s trećim zemljama dobro integrirana u željezničku mrežu širine kolosijeka od 1520 mm, ali koja je izolirana od standardne mreže Unije. [Am. 46]

(d)   „tehnička specifikacija za interoperabilnost (TSI)” je specifikacija kojom je obuhvaćen svaki podsustav ili dio podsustava kako bi se zadovoljili bitni zahtjevi i osigurala interoperabilnost željezničkog sustava kako je definiran u članku 2. Direktive o interoperabilnosti željezničkog sustava;

(e)   „zajednički sigurnosni ciljevi (CST-ovi)” su najmanje razine sigurnosti koje trebaju dosegnuti različiti dijelovi željezničkog sustava (kao što je konvencionalni željeznički sustav, željeznički sustav velikih brzina, dugački željeznički tuneli ili pruge koje se upotrebljavaju isključivo za teretni promet) ili sustav u cjelini, izraženo u kriterijima prihvatljivog rizika;

(f)   „zajedničke sigurnosne metode (CSM-ovi)” su metode kojima se opisuje ocjena razine sigurnosti i postizanje sigurnosnih ciljeva te sukladnost s drugim sigurnosnim zahtjevima;

(fa)   „zajednički sigurnosni pokazatelji” (CSI-jevi) znače zajednički skup podataka o sigurnosti željeznica koji su prikupljeni kako bi se olakšalo praćenje stanja sigurnosti na željeznici i postizanje zajedničkih sigurnosnih ciljeva (CST-ova); [Am. 48]

(g)   „nacionalno tijelo nadležno za sigurnost” je nacionalno tijelo kojemu su povjerene zadaće u vezi sa sigurnošću željeznice u skladu s ovom Direktivom ili bilo koje tijelo kojemu je više država članica povjerilo ove zadaće kako bi se osigurao jedinstven sustav sigurnosti;

(h)   „nacionalna pravila” su znače sva obvezujuća pravila koje je prijavila država članica i koja sadrže sigurnosne zahtjeve za željeznicu, operativne ili tehničke zahtjeve postavljene na razini države članice i koja su primjenjiva na željezničke prijevoznike sudionike u željezničkom prijevozu , bez obzira na tijelo koje ih izdaje; [Am. 49]

(i)   „sustav upravljanja sigurnošću” znači podrazumijeva organizaciju i rješenja koja postupke koje uspostavlja upravitelj infrastrukture ili željeznički prijevoznik radi osiguravanja sigurnog upravljanja svojom djelatnošću; [Am. 50]

(j)   „glavni istražitelj” je osoba odgovorna za organizaciju i provođenje istrage te nadzor nad njom;

(k)   „nesreća” je neželjen ili nenamjeravan iznenadni događaj ili specifičan niz takvih događaja koji imaju ima štetne posljedice; nesreće se dijele na sljedeće kategorije: sudare, iskliznuća iz tračnica, nesreće na željezničko-cestovnim prijelazima, nesreće s ljudskim žrtvama, uključujući osobe koje nisu obuhvaćene definicijom putnika, uzrokovane željezničkim vozilima u pokretu, također na ranžirnim kolodvorima i tijekom radova na održavanju tračnica, požare i druge; [Am. 51]

(l)   „ozbiljna nesreća” je svaki sudar vlakova ili iskliznuće vlaka iz tračnica koje ima za posljedicu smrt najmanje jedne osobe ili teške ozljede pet ili više osoba ili veliku štetu na željezničkim vozilima, infrastrukturi ili okolišu, i svaka druga slična nesreća s očiglednim utjecajem na reguliranje sigurnosti željeznice ili upravljanje sigurnošću; „velika šteta” podrazumijeva štetu koju istražno tijelo odmah može procijeniti na ukupno najmanje dva milijuna eura;

(m)   „poremećaj” je svaki događaj, osim nesreće ili ozbiljne nesreće, povezan s prometom vlakova koji utječe na sigurnost prometa;

(n)   „istraga” je postupak koji se provodi u svrhu sprečavanja nesreća i poremećaja koji uključuje prikupljanje i analizu podataka, predlaganje zaključaka, uključujući otkrivanje uzroka i po potrebi izradu sigurnosnih preporuka;

(na)   „Praktično izvedivo”, kad se odnosi na svaku aktivnost, znači da predmetna aktivnost na temelju analize troškova i koristi ne dovodi do neravnomjerne raspodjele u pogledu troškova i/ili vremenskog okvira za provedbu vezano za sigurnosni cilj koji treba ostvariti; [Am. 52]

(nb)   „Druge stranke” znači sve stranke koje provode vanjske aktivnosti na sučeljima sa željezničkim sustavom koje mogu stvoriti rizike s izravnim učinkom na rad i koje moraju kontrolirati upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici; [Am. 53]

(o)   „uzroci” su djela, propusti, događaji ili uvjeti (ili njihova kombinacija) koji su doveli do nesreće ili poremećaja;

(p)   „laka željeznica” znači gradski i/ili prigradski željeznički prijevozni sustav koji ima manji kapacitet i manju brzinu od sustava uobičajenih ili podzemnih željeznica, ali veći kapacitet i veću brzinu od sustava tramvaja. Sustavi lake željeznice mogu imati vlastitu prugu ili je mogu dijeliti s cestovnim prometom te obično ne razmjenjuju vozila s putničkim prometom na dugim relacijama ili teretnim prometom;

(pa)   „prekogranični željeznički sustavi” znače željeznički sustavi koji pružaju usluge prijevoza između najbližih gradskih čvorova na svakoj strani granice; [Am. 54]

(q)   „prijavljena tijela” su tijela odgovorna za ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti za uporabu interoperabilnih sastavnih dijelova ili za ocjenjivanje postupka „EZ-a” za provjeru podsustava;

(r)   „interoperabilni sastavni dijelovi” znače sve osnovne sastavnice, skupinu komponenata, podsklop ili cjelovit sklop opreme koji je ugrađen ili koji se namjerava ugraditi u podsustav o kojem izravno ili neizravno ovisi interoperabilnost željezničkog sustava iz članka 2. Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava] ;

(s)   „posjednik” je osoba ili subjekt koji je vlasnik vozila ili ima pravo upotrebljavati ga, koristiti ga kao prijevozno sredstvo te je kao takav registriran u nacionalnom registru registrima vozila iz članka 43. i članka 43.a Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava] ; [Am. 55]

(t)   „subjekt nadležan za održavanje” je subjekt koji je nadležan za održavanje vozila i koji je kao takav registriran u nacionalnom registru vozila;

(u)   „vozilo” je željezničko vozilo s vlastitim pogonom ili bez nje njega koje se na vlastitim kotačima kreće po željezničkoj pruzi u nepromjenjivom ili promjenjivom sastavu . Vozilo se sastoji od jednoga strukturnog ili funkcionalnog podsustava ili od više njih; [Am. 56]

(v)   „proizvođač” je svaka fizička ili pravna osoba koja proizvodi interoperabilni sastavni dio, komponente ili podsustav, odnosno za koju je te komponente dizajnirao ili proizveo netko drugi, i koja ih stavlja na tržište pod vlastitim imenom ili zaštitnim znakom; [Am. 57]

(w)   „pošiljatelj” je poduzeće koje šalje robu u vlastito ime ili u ime treće osobe;

(x)   „utovarivač” je bilo koje poduzeće koje na vagon utovaruje pakiranu robu, uključujući opasnu robu, male kontejnere ili prenosive rezervoare ili u kontejner ili koje na vagon utovaruje kontejnere, spremnike za rasuti teret, višedijelne plinske spremnike, cisterne-spremnike ili prenosive rezervoare;

(xa)   „istovarivač” je poduzeće koje istovaruje kontejner iz vagona ili istovaruje pakiranu robu iz vagona ili kontejnera ili iskrcava robu iz cisterne, vagona ili kontejnera; [Am. 58]

(y)   „punilac” je bilo koje poduzeće koje utovaruje robu, uključujući opasnu robu, u cisternu (vagon s cisternom, vagon s cisternom koja se može demontirati, prenosivi rezervoar ili cisternu-spremnik), na vagon, u veći kontejner ili manji kontejner za prijevoz rasutog tereta, na oklopni vagon ili u višedijelni plinski spremnik.

(ya)   „kultura pravičnosti” je postupak koji se mora uspostaviti radi aktivnog poticanja osoblja na prijavljivanje nesreća, poremećaja i izbjegnutih nesreća vezanih uz sigurnost, pri čemu je osoblje i dalje odgovorno za svjesna kršenja dužnosti i grubi nemar. Takvi pojedinci ne bi trebali podlijegati kazni ili diskriminaciji zbog nenamjernih pogreški ili otkrivanja takvih informacija. Kultura pravičnosti omogućava željezničkoj industriji da izvuče pouke iz nesreća, poremećaja i izbjegnutih nesreća te stoga unaprijedi sigurnost radnika i putnika na željeznici; [Am. 59]

(yb)   „primatelj” znači svaka fizička ili pravna osoba koja je navedena kao primatelj u zapisu o pošiljci i koja prima robu i zapis o pošiljci; [Am. 60]

(yc)   „prijevoznik” znači svako poduzeće s kojim je pošiljatelj ili putnik sklopio ugovor o prijevozu ili jedan od uzastopnih prijevoznika koji ima obvezu na temelju tog ugovora; [Am. 61]

POGLAVLJE II.

RAZVOJ SIGURNOSTI I UPRAVLJANJE SIGURNOŠĆU

Članak 4.

Uloga sudionika u željezničkom sustavu u razvoju i poboljšanju sigurnosti na željeznici

1.   Države članice i Agencija osiguravaju općenito u okviru svojih nadležnosti održavanje sigurnosti željeznice i, kad je to praktično izvedivo, njezino stalno poboljšavanje, uzimajući u obzir utjecaj ljudskih čimbenika, razvoj zakonodavstva Unije i međunarodnog zakonodavstva te tehnički i znanstveni napredak, pri čemu prednost ima sprečavanje ozbiljnih nesreća.

Države članice i Agencija osiguravaju da mjere za razvitak i unapređenje sigurnosti željeznice uzimaju u obzir potrebu za sustavnim pristupom.

2.   Države članice i Agencija osiguravaju da odgovornost za siguran rad željezničkog sustava i nadzor nad rizicima koji su s time povezani leži na upraviteljima infrastrukture i željezničkim prijevoznicima koji se obvezuju da će:

(a)   provoditi potrebne mjere za nadzor nad rizikom, uzajamno surađujući ako je potrebno;

(b)   primjenjivati pravila Unije i nacionalna pravila;

(c)   uspostaviti sustave upravljanja sigurnošću u skladu s ovom Direktivom.

Ne dovodeći u pitanje građanskopravnu odgovornost u skladu sa zakonodavstvom država članica, svaki je upravitelj infrastrukture i željeznički prijevoznik odgovoran korisnicima, potrošačima, dotičnim radnicima i trećim stranama za svoj dio sustava i njegov siguran rad, uključujući nabavu materijala i ugovaranje usluga. U sustavima upravljanja sigurnošću upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika također treba uzeti u obzir rizike povezane s aktivnostima trećih strana.

3.   Svaki proizvođač, osoba zadužena za održavanje, posjednik vagona, pružatelj usluga i služba nabave osigurava da su njegova željeznička vozila, objekti, postrojenja, pribor i oprema te usluge u skladu s utvrđenim zahtjevima i uvjetima za uporabu, tako da ih željeznički prijevoznik i/ili upravitelj infrastrukture može na siguran način staviti u uporabu.

4.   Svi sudionici koji imaju važnu ulogu u osiguravanju sigurnosti u okviru svojih nadležnosti provode potrebne mjere za nadziranje rizika, ako je potrebno surađujući s drugima, i snose odgovornost za ispunjavanje vlastitih obveza . Osim željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture u te sudionike ubrajaju se i:

(a)   posjednici i njihov subjekt ili subjekti nadležni za održavanje vozila;

(b)   pošiljatelji, utovarivači utovarivači, istovarivači i punioci koji imaju ulogu u osiguravanju sigurnosti pri utovaru;

(c)   proizvođači koji su odgovorni za dizajn i proizvodnju sigurnih željezničkih vozila, dijelova, komponenata ili podsklopova vozila, željezničke infrastrukture, energiju i pružni prometno-upravljački sustav te izdaju preliminarnu dokumentaciju o održavanju za određeno vozilo.

5.   Svi željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i subjekti nadležni za održavanje osiguravaju da njihovi podizvođači i druge strane izvođači provode mjere za nadziranje rizika. U tu svrhu svaki željeznički prijevoznik, upravitelj infrastrukture i subjekt nadležan za održavanje primjenjuje zajedničke metode za postupke praćenja iz Uredbe Komisije (EU) 1078/2012.(12) Njihovi podizvođači primjenjuju ovaj postupak na temelju ugovornih odredbi sporazuma . Željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i subjekti nadležni za održavanje otkrivaju svoje ugovorne odredbe sporazume na zahtjev Agencije ili nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost.

6.   Bilo koji sudionik u željezničkom sustavu koji otkrije sustavni rizik za sigurnost povezan s nedostacima i nesukladnostima u konstrukciji ili s kvarovima tehničke opreme, uključujući opremu strukturnih podsustava, obavještava u skladu s postupkom usklađenim u cijeloj Uniji, o takvim rizicima ostale strane i Agenciji kako bi im omogućio da poduzmu sve potrebne korektivne mjere za osiguranje neprekidnoga sigurnog rada željezničkog sustava.

(6a)   Države članice, Agencija i svi sudionici u željezničkom sustavu uspostavljaju „kulturu pravičnosti” kojom se osigurava dosljedno izvješćivanje o nesrećama, poremećajima i potencijalnim rizicima za sigurnost. Kako bi se zajamčilo takvo izvješćivanje, države članice uspostavljaju mehanizam kojim se omogućava da se takvo izvješćivanje provodi na osnovi povjerljivosti.

7.   U slučaju razmjene vozila među željezničkim prijevoznicima svi sudionici razmjenjuju sve informacije potrebne za siguran rad koristeći se registrom vozila iz članaka 43 . do 43.a Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava]. Takve informacije uključuju informacije o stanju i povijesti vozila, dijelove datoteka o održavanju, sljedivost utovarnih djelatnosti i komponenti ključnih za sigurnost kao i zapise o pošiljkama. Moraju biti dovoljno detaljne kako bi željezničkom prijevozniku omogućile ocjenu rizika povezanih s radom vozila. [Am. 62]

Članak 5.

Zajednički sigurnosni pokazatelji

1.   Kako bi se olakšala ocjena postizanja CST-a i osiguralo praćenje općeg razvoja sigurnosti željeznice, države članice prikupljaju informacije o zajedničkim sigurnosnim pokazateljima (CSI-ovima) s pomoću godišnjih izvješća nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost iz članka 18.

CSI-ovi se utvrđuju u skladu s Prilogom I.

1a.   Države članice podržavaju Agenciju u njezinom radu pri praćenju razvoja razine sigurnosti željeznica na razini Unije. [Am. 63]

2.   Komisija je u skladu s člankom 26. ovlaštena donositi delegirane akte koji se odnose na reviziju Priloga I., naročito kako bi ažurirala CSI-ove uzimajući u obzir tehnički napredak i kako bi prilagodila zajedničke metode za izračunavanje troškova nesreća.

Članak 6.

Zajedničke sigurnosne metode

1.   CSM-ovi opisuju na koji se način ocjenjuju razina sigurnosti kao i ostvarivanje sigurnosnih ciljeva i usklađenost s drugim sigurnosnim zahtjevima s pomoću sljedećih objašnjenja i definicija:

(a)   metode vrednovanje i procjene rizika,

(b)   metode za procjenu usklađenosti sa zahtjevima iz rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom izdanim u skladu s člancima 10. i 11.,

(c)   metode nadzora koje primjenjuju nacionalna tijela nadležna za sigurnost i metode praćenja koje primjenjuju željeznički prijevoznici, upravitelji infrastrukture i subjekti nadležni za održavanje;

(ca)   metode za praćenje razvoja sigurnosti na nacionalnoj razini i razini Unije; [Am. 64]

(d)   sve druge metode povezane s postupkom sustava upravljanja sigurnošću koje moraju biti usklađene na razini Unije.

2.   Komisija što je prije moguće daje mandate Agenciji za izradu nacrta novih CSM-ova iz stavka 1. točke (d), za reviziju i ažuriranje svih CSM-ova kako bi se uzeo u obzir tehnološki razvoj ili društveni zahtjevi te za davanje odgovarajućih preporuka Komisiji. [Am. 65]

Pri izradi nacrta preporuka Agencija uzima u obzir mišljenje korisnika, nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost, socijalnih partnera i drugih zainteresiranih strana. Preporukama se prilaže izvješće o rezultatima takvog savjetovanja i izvješće s ocjenom učinka novih CSM-ova koji se usvajaju. [Am. 66]

3.   CSM-ovi se revidiraju u redovitim vremenskim razmacima, uzimajući u obzir iskustvo stečeno njihovom primjenom i globalni razvoj sigurnosti u željezničkom prometu te s ciljem očuvanja i, kad , sve dok je to praktično izvedivo, stalnog poboljšanja sigurnosti. [Am. 67]

4.   Komisija je ovlaštena za usvajanje delegiranih akata za utvrđivanje CSM-ova i revidiranih CSM-ova u skladu s člankom 26.

5.   Države članice odmah donose sve potrebne izmjene svojih nacionalnih sigurnosnih pravila u svjetlu usvajanja i revizija CSM-ova. [Am. 68]

Članak 7.

Zajednički sigurnosni ciljevi

1.   CST-ovi definiraju najmanje razine sigurnosti koje moraju doseći različiti dijelovi željezničkog sustava i sustav kao cjelina u svakoj državi članici, izraženo u kriterijima prihvatljivog rizika za:

(a)   pojedinačne rizike koji se odnose na putnike, osoblje, uključujući osoblje ugovaratelja, korisnike željezničko-cestovnih prijelaza i ostale te, ne dovodeći u pitanje postojeće nacionalne i međunarodne propise o sigurnosti, pojedinačne rizike koji se odnose na neovlaštene osobe na željezničkim objektima;

(b)   društvene rizike.

2.   Komisija što je prije moguće daje mandat Agenciji za izradu nacrta revidiranih CST-ova i za davanje odgovarajućih preporuka Komisiji. [Am. 69]

3.   CST-ovi se revidiraju u redovitim vremenskim razmacima, uzimajući u obzir globalni razvoj sigurnosti u željezničkom prometu. Revidirani CST-ovi odražavaju sva prioritetna područja na kojima treba dodatno poboljšati sigurnost.

4.   Komisija je ovlaštena za usvajanje delegiranih akata za utvrđivanje CST-ova i revidiranih CST-ova u skladu s člankom 26.

5.   Države članice donose sve potrebne izmjene svojih nacionalnih pravila kako bi dosegle barem CST-ove i sve revidirane CST-ove u skladu s provedbenim rasporedom koji im je priložen. O tim pravilima obavještavaju Komisiju u skladu s člankom 8.

Članak 8.

Nacionalna pravila

1.   Države članice mogu donijeti sastaviti nova nacionalna pravila nakon stupanja na snagu ove Direktive samo u sljedećim slučajevima:

(a)   ako pravila koja se odnose na postojeće sigurnosne metode nisu sadržana u CSM-u;

(b)   kao nužnu preventivnu mjeru, posebice nakon nesreće.

Države članice osiguravaju da su nacionalna pravila nediskriminacijska i da se u nacionalnim pravilima njima uzima u obzir potreba za sustavnim pristupom.

Države članice mogu odlučiti ostvariti višu razinu sigurnosti od one utvrđene relevantnim CST-om pod uvjetom da je ta viša razina sigurnosti u potpunosti usklađena s postojećim CST-om.

2.   Ako država članica namjerava uvesti novo nacionalno pravilo, nacrt tog pravila odmah prosljeđuje Agenciji i Komisiji preko odgovarajućega računalnog sustava u skladu s člankom 23. Uredbe … [Uredba o Agenciji za željeznice] i prilaže mu izvješće s ocjenom učinka novog pravila koje je potrebno donijeti . Osim u slučajevima opisanima u točki (b) stavka 1. ta se obavijest daje najmanje tri mjeseca prije planiranog donošenja pravila.

Nakon primitka nacrta nacionalnog pravila Agencija pokreće postupak usklađivanja koji uključuje sva nacionalna tijela nadležna za sigurnost kako bi osigurala najviši mogući stupanj usklađenosti u cijeloj Uniji.

Novo nacionalno pravilo možda ne ostane na snazi ili stupi na snagu ako mu se Komisija, na preporuku Agencije, suprotstavi uz izjavu o razlozima svog suprotstavljanja.

3.   Ako Agencija smatra da neko nacionalno pravilo, bez obzira na to je li odobreno ili ne, više nije potrebno ili da je u suprotnosti s CSM-ovima ili nekim drugim zakonom Unije usvojenim nakon početka primjene toga nacionalnog pravila, primjenjuje se postupak iz članka 22. Uredbe … [Uredba o Agenciji za željeznice].

Kad je riječ o pitanjima na području osposobljavanja, zdravlja i sigurnosti na radu za željezničke stručnjake zadužene za zadatke ključne za sigurnost, Agencija ovaj stavak može primjenjivati samo ako je predmetno nacionalno pravilo diskriminirajuće i ako višu razinu sigurnosti osigurava CSM ili bilo koje drugo zakonodavstvo Unije.

4.   Države članice osiguravaju da su nacionalna pravila, uključujući ona koja obuhvaćaju sučelja između vozila i mreže, dostupna besplatno i na jeziku koji razumiju sve dotične strane najmanje dva službena jezika Unije .

5.   Nacionalna pravila odobrena u skladu s ovim člankom ne podliježu postupku prijavljivanja iz Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13) .

5a.   Agencija uspostavlja i objavljuje zajedničke smjernice za donošenje novih nacionalnih pravila ili za izmjenu postojećih. [Am. 70]

Članak 9.

Sustavi upravljanja sigurnošću

1.   Upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici uspostavljaju svoje sustave upravljanja sigurnošću kako bi se osiguralo da željeznički sustav može dosegnuti barem CST-ove, da je u skladu sa sigurnosnim zahtjevima iz TSI-ova te da se primjenjuju odgovarajući dijelovi CSM-ova i pravila opisana na temelju članka 8.

2.   Sustav upravljanja sigurnošću ispunjava zahtjeve prilagođene karakteru, opsegu i drugim uvjetima za određenu djelatnost. On osigurava nadzor nad svim rizicima povezanim s aktivnošću upravitelja infrastrukture ili željezničkog prijevoznika, uključujući propisnu kvalifikaciju i osposobljavanje osoblja kao i održavanje i opskrbu materijalom te ugovaranje vanjskih usluga. Ne dovodeći u pitanje postojeća nacionalna i međunarodna pravila o odgovornosti, sustav upravljanja sigurnošću također uzima u obzir, kad je to primjereno i razumno, rizike koji proizlaze iz aktivnosti drugih strana. To znači da upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici raspolažu postupcima za utvrđivanje potencijalnih rizika koji proizlaze iz vanjskih aktivnosti na sučeljima sa željezničkim sustavom i koja imaju izravan učinak na rad. [Am. 71]

Komisija provedbenim delegiranim aktima uspostavlja elemente sustava upravljanja sigurnošću, uključujući interno odobrenu i priopćenu sigurnosnu politiku; kvalitativne i kvantitativne sigurnosne ciljeve i postupke za ostvarivanje tih ciljeva; postupke za dostizanje tehničkih i operativnih standarda; postupke ocjenjivanja rizika i provedbu mjera za nadziranje rizika; osposobljavanje osoblja i mjere informiranja; postupke za osiguravanje komunikacije i dokumentiranje informacija povezanih sa sigurnošću; postupke prijavljivanja i analize poremećaja i nesreća te ostalih događaja povezanih sa sigurnošću i razvoja preventivnih mjera; osiguravanje planova za slučaj opasnosti usuglašenih s javnim tijelima; odredbe za unutarnje kontrole sustava upravljanja sigurnošću . Navedeni Ti se provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26 27. stavka 2 . [Am. 72]

2a.   Kad je riječ o željezničkom osoblju, sustav upravljanja sigurnošću uključuje mjere programa osposobljavanja osoblja i sustava kako bi se osigurala trajna osposobljenost osoblja i primjereno izvršavanje zadataka. [Am. 73]

2b.   Sustav upravljanja sigurnošću uključuje odredbe za „kulturu pravičnosti” kao što je utvrđeno u članku 3. [Am. 74]

3.   Sustav upravljanja sigurnošću bilo kojeg upravitelja infrastrukture uzima u obzir učinke različitih željezničkih prijevoznika na mrežu i donosi odredbe kojima se svim željezničkim prijevoznicima omogućuje da rade u skladu s TSI-ovima i nacionalnim pravilima te s uvjetima iz njihova rješenja o sigurnosti. Sustavi upravljanja sigurnošću razvijaju se s ciljem koordinacije postupaka u slučaju nužde koje provodi upravitelj infrastrukture sa svim željezničkim prijevoznicima koji pružaju usluge na njegovoj infrastrukturi, s hitnim službama kako bi se zajamčila brza intervencija službi spašavanja, te sa svakom drugom strankom koja bi u hitnu situaciju mogla biti uključena . Za prekograničnu infrastrukturu i posebno za prekogranične tunele razvijaju se i unapređuju posebni sustavi za upravljanje sigurnošću kako bi se osigurala potrebna koordinacija i pripremljenost nadležnih hitnih službi na obje strane granice. [Am. 75]

3a.   Upravitelji infrastrukture također uspostavljaju sustav za koordinaciju s upraviteljima u susjednim zemljama s kojima je mreža povezana. Taj sustav uključuje mehanizme informiranja u slučaju nezgoda ili poremećaja na mreži, kašnjenja koja bi mogla omesti prekogranični promet te postupke suradnje za obnovu prometa između dvije infrastrukture, pri čemu se u svakom trenutku jamči sigurnost mreže. Upravitelji infrastrukture u obje zemlje obavještavaju pružatelje usluga, dionike i odgovarajuća nacionalna tijela o svim relevantnim informacijama koje bi mogle utjecati na promet između dvije države. [Am. 76]

4.   Svake godine do 30. lipnja svi upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici dostavljaju nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost godišnje izvješće o sigurnosti koje se odnosi na prethodnu kalendarsku godinu. Izvješće o sigurnosti sadrži:

(a)   podatke o tome kako se ispunjavaju zajednički sigurnosni ciljevi organizacije i rezultate sigurnosnih nacrta;

(b)   razvoj nacionalnih sigurnosnih pokazatelja i CSI-ova iz Priloga I., ako je to važno za organizaciju koja podnosi izvještaj;

(c)   rezultate unutarnjeg nadzora sigurnosti;

(d)   zaključke o nedostacima i pogreškama u radu željezničkog prometa i upravljanju infrastrukturom koji mogu biti važni za nacionalno tijelo nadležno za sigurnost.

POGLAVLJE III.

IZDAVANJE RJEŠENJA O SIGURNOSTI ZA OBAVLJANJE USLUGA U ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU I RJEŠENJA O SIGURNOSTI ZA UPRAVLJANJE ŽELJEZNIČKOM INFRASTRUKTUROM

Članak 10.

Jedinstveno rješenje o sigurnosti

1.   Pristup željezničkoj strukturi odobrava se samo željezničkim prijevoznicima koji imaju jedinstveno rješenje o sigurnosti.

2.   Jedinstveno rješenje o sigurnosti izdaje Agencija, osim u slučajevima iz stavka 2.a, na temelju dokaza da je željeznički prijevoznik uspostavio svoj sustav upravljanja sigurnošću u skladu s člankom 9. i da ispunjava zahtjeve iz TSI-ova i drugog relevantnog zakonodavstva i svim pravilima za pojedine sustave važnima za usluge koje pruža željeznički prijevoznik kako bi se nadzirali rizici i osiguralo sigurno obavljanje prijevoznih usluga na u mreži.

2a.   Rješenja o sigurnosti za željezničke prijevoznike koji prometuju isključivo na izoliranoj mreži također može dodijeliti nacionalno tijelo nadležno za sigurnost onih država članica koje posjeduju takvu mrežu. U takvim slučajevima podnositelj zahtjeva može uputiti Agenciji ili nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost država članica o kojima je riječ.

Unutar prijelaznog razdoblja iz članka 30. nacionalna tijela nadležna za sigurnost onih država članica koje posjeduju izoliranu mrežu uspostavljaju zajedničke postupke izdavanja rješenja o sigurnosti željeznice i osiguravaju uzajamno priznavanje rješenja o sigurnosti koja izdaju. U slučaju oprečnih odluka nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost ili ako uzajamno prihvatljiva odluka ne postoji, Agencija donosi odluku u skladu s člankom 12. Uredbe ... [Uredba o Agenciji za željeznice].

Ako do kraja prijelaznog razdoblja utvrđenog člankom 30. ta nacionalna tijela nadležna za sigurnost nisu uspostavila rješenja za zajedničke postupke i uzajamno priznavanje rješenja o sigurnosti, ovlaštenja iz ovog članka dodjeljuje jedino Agencija.

Ako su do kraja prijelaznog razdoblja utvrđenog člankom 30. uspostavljena rješenja za zajedničke postupke izdavanja rješenja i uzajamno priznavanje rješenja o sigurnosti, nacionalna tijela nadležna za sigurnost tih država članica koje posjeduju izolirane mreže mogu nastaviti izdavati rješenja o sigurnosti, a podnositelji zahtjeva mogu podnijeti zahtjev za rješenjem o sigurnosti Agenciji ili nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost nakon kraja prijelaznog razdoblja iz članka 30.

Deset godina nakon stupanja na snagu ove Direktive Komisija Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja izvješće o napretku ostvareno na putu prema uspostavi zajedničkih postupaka i uzajamnog priznavanja rješenja o sigurnosti za izolirane željezničke mreže te prema potrebi podnosi odgovarajuće zakonodavne prijedloge.

3.   U jedinstvenom rješenju o sigurnosti navedeni su vrsta, opseg i opseg područje izvođenja obuhvaćenih željezničkih djelatnosti. Valjano je i priznato u cijeloj Uniji za jednake djelatnosti ili njezinim dijelovima u skladu s uvjetima koje je utvrdila Agencija .

4.   Tri mjeseca Prije početka pružanja bilo koje nove usluge koja nije obuhvaćena rješenjem o sigurnosti željeznički prijevoznik dostavlja relevantnom nacionalnom tijelu nadležnom Agenciji ili, u slučajevima iz stavka 2.a, nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost dodatnu dokumentaciju kojom potvrđuje potrebnu kako bi se potvrdilo :

(a)   da će željeznički prijevoznik poštovati operativna pravila, uključujući nacionalna pravila koja su mu bila dostupna u skladu s člankom 8. stavkom 4., i da će ocjenjivati sigurnost svojih djelatnosti, uzimajući u obzir zahtjeve iz Uredbe Komisije (EZ) br. 352/2009(14) te osiguravajući upravljanje svim rizicima s pomoću svojega sustava za upravljanje sigurnošću i donošenje svih potrebnih mjera za sigurno djelovanje;

(b)   da je željeznički prijevoznik usvojio mjere potrebne za suradnju i koordinaciju s upraviteljima infrastrukture u mrežama u kojima namjerava djelovati;

(c)   da je željeznički prijevoznik poduzeo sve potrebne mjere za osiguranje sigurnog pružanja određene usluge;

(d)   da željeznički prijevoznik ima dozvolu izdanu u skladu s Direktivom Vijeća 95/18/EZ(15) ;

(e)   da vrsta, opseg i opseg područje izvođenja djelatnosti koje namjerava izvoditi odgovaraju onima koji su navedeni u njegovome jedinstvenom rješenju o sigurnosti.

Ako Agencija ili, u slučajevima utvrđenima stavkom 2.a, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost sumnja u ispunjavanje jednoga uvjeta ili više njih, od željezničkog prijevoznika zahtijeva dodatne informacije u skladu s rokovima utvrđenima u članku 11 . stavku 1 . Ta razmjena međutim ne smije prouzročiti trenutni prekid ili odgodu početka izvođenja djelatnosti. Ako Agencija ili, u slučajevima utvrđenima u stavku 2.a, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost pronađe dokaz o neispunjavanju jednoga uvjeta ili više njih, predmet podnosi Agenciji koja poduzima odgovarajuće mjere, uključujući izmjenu, privremeno stavljanje izvan snage ili opoziv rješenja.

5.   Jedinstveno rješenje o sigurnosti obnavlja se ako željeznički prijevoznik podnosi zahtjev u razmacima ne duljim od pet godina. Ažurira se u cijelosti ili djelomično uvijek kad prije nego što se vrsta, opseg ili opseg područje izvođenja djelatnosti znatno promijeni izmijeni .

Imatelj jedinstvenog rješenja o sigurnosti bez odgode obavještava Agenciju, ili u slučajevima iz stavka 2.a, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost, o svim važnim promjenama uvjeta za jedinstveno jedinstveno rješenje o sigurnosti. Osim toga obavještava Agenciju, ili u slučajevima iz stavka 2.a, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost, uvijek kad se zaposle zaposlene nove kategorije osoblja važnog za sigurnost ili uvedu nove vrste željezničkih vozila. U tom se slučaju jednako tako primjenjuju rokovi utvrđeni u članku 11 točki 1

Agencija može zahtijevati da se jedinstveno rješenje o sigurnosti revidira ako se znatno promijeni pravni okvir za sigurnost.

6.   Ako nacionalno tijelo nadležno za sigurnost smatra da imatelj jedinstvenog rješenja o sigurnosti više ne ispunjava uvjete za rješenje, zahtijeva od Agencije njegov opoziv. Agencija ili u slučajevima iz stavka 2.a, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost može opozvati jedinstveno rješenje o sigurnosti navodeći razloge za svoju odluku. Agencija , ili u slučajevima iz stavka 2.a, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost, bez odgode obavještava sva nacionalna tijela nadležna za sigurnost o mrežama u kojima djeluje dotični željeznički prijevoznik.

7.   Agencija, ili u slučajevima iz stavka 2.a, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost, u roku od jednog mjeseca obavještava nacionalna tijela nadležna za sigurnost o izdavanju, obnavljanju, izmjeni ili opozivu jedinstvenog rješenja o sigurnosti. Navodi ime i adresu željezničkog prijevoznika, datum izdavanja, opseg i rok valjanosti rješenja i, u slučaju opoziva, razloge za svoju odluku.

8.   Agencija neprestano prati učinkovitost mjera za izdavanje jedinstvenog rješenja o sigurnosti i nadzor koji provode nacionalna tijela nadležna za sigurnost te po potrebi Komisiji daje preporuke za poboljšanje. One mogu uključivati preporuku za CSM koji obuhvaća postupak sustava za upravljanje sigurnošću koji je potrebno uskladiti na razini Unije u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (d).

8a.   Svaka fizička ili pravna osoba može uložiti žalbu protiv odluke koju je Agencija naslovila na nju u skladu s člancima 12., 16., 17. i 18. Uredbe … [Uredba o Agenciji za željeznice] ili zbog nedonošenja odluke u propisanom roku od strane Agencije. Ta se prava također primjenjuju na tijela koja predstavljaju osobe iz članka 34. stavka 2. Uredbe … [Uredba o Agenciji za željeznice] propisno ovlaštena u skladu s njihovim pravilnicima. [Am. 77]

Članak 11.

Zahtjevi za izdavanje jedinstvenog rješenja o sigurnosti

1.   Zahtjevi za izdavanje jedinstvenog rješenja o sigurnosti podnose se Agenciji. Agencija odlučuje o zahtjevu bez odgode i u svakom slučaju najkasnije četiri tri mjeseca nakon što su joj dostavljene sve potrebne informacije i dodatne informacije koje je zatražila od primitka zahtjeva . Ako se od podnositelja zahtjeva traže dodatne informacije, on ih dostavlja odmah takve se informacije pružaju u razumnom roku koji utvrdi Agencija, a koji ne smije biti dulji od jednog mjeseca, osim ako u iznimnim okolnostima Agencija ne pristane na produženje roka i odobri ga . Negativne odluke propisno se obrazlažu izjavom o razlozima

U slučaju zahtjeva za proširenjem radi djelovanja u još jednoj državi članici Agencija jednako tako donosi odluku u roku od tri mjeseca od primitka tog zahtjeva. .

2.   Agencija osigurava detaljne upute o načinu dobivanja jedinstvenog rješenja o sigurnosti. U uputama navodi sve zahtjeve koji su utvrđeni za potrebe članka 10. stavka 2. i objavljuje sve odgovarajuće dokumente.

3.   Upute za podnošenje zahtjeva koje opisuju i objašnjavaju zahtjeve za jedinstvena rješenja o sigurnosti i navode dokumente koji se moraju dostaviti podnositeljima zahtjeva su na raspolaganju besplatno i na svim službenim jezicima Unije . Nacionalna tijela nadležna za sigurnost surađuju s Agencijom pri širenju takvih informacija. [Am. 78]

Članak 12.

Rješenje o sigurnosti za upravitelje infrastrukture

1.   Kako bi se omogućilo upravljanje željezničkom infrastrukturom i njezino vođenje, upravitelj infrastrukture dobiva rješenje o sigurnosti od nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost u državi članici u kojoj ima poslovni nastan. U slučaju prekograničnih infrastruktura s jedinstvenim upraviteljem infrastrukture Agencija je nadležna za zadaće utvrđene ovim člankom.

2.   . Rješenje o sigurnosti sadrži potvrdu kojom se potvrđuje prihvatljivost sustava upravljanja sigurnošću upravitelja infrastrukture iz članka 9. koji uključuje postupke i odredbe za ispunjavanje zahtjeva potrebnih za sigurno oblikovanje, održavanje i rad željezničke infrastrukture, uključujući po potrebi održavanje i rad kontrole prometa i sustava signalizacije kao i postupke za postupanje u slučaju ozbiljne nesreće kako bi se zajamčila pomoć u hitnim slučajevima i ponovno upostavila sigurnost infrastrukture .

Rješenje o sigurnosti obnavlja se na temelju zahtjeva upravitelja infrastrukture u razmacima od pet godina. Ažurira se u cijelosti ili djelomično uvijek kad se znatno mijenja infrastruktura, signalizacija ili opskrba energijom ili načela njezina rada i održavanja. Imatelj rješenja o sigurnosti bez odgode odmah obavještava nacionalno tijelo nadležno za sigurnost i Agenciju o svim takvim izmjenama.

Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost, ili u slučaju prekograničnih infrastruktura iz stavka 1. Agencije, može zahtijevati da se rješenje o sigurnosti revidira ako se znatno promijeni pravni okvir za sigurnost.

Ako nacionalno tijelo nadležno za sigurnost, ili u slučaju prekograničnih infrastruktura iz stavka 1. Agencije, ustanovi da upravitelj infrastrukture koji ima rješenje o sigurnosti više ne zadovoljava uvjete za rješenje o sigurnosti, ono to rješenje opoziva uz obrazloženje svoje odluke.

3.   Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost bez odgode donosi odluku o podnesenom odlučuje o zahtjevu za izdavanje rješenja o sigurnosti te bez odgode i u svakom slučaju najkasnije četiri tri mjeseca nakon što su mu dostavljene sve potrebne informacija i sve primitka zahtjeva. Ako se od podnositelja zahtjeva traže dodatne informacije koje je zatražilo , takve se informacije pruža u razumnom roku koji utvrdi nacionalno tijelo nadležno za sigurnost ili Agencija, a koji ne smije biti dulji od jednog mjeseca, osim ako u iznimnim okolnostima nacionalno tijelo nadležno za sigurnost ili Agencija ne pristane na produženje roka i odobri ga . Negativne odluke propisno se obrazlažu .

Upute za podnošenje zahtjeva u kojima se opisuju i objašnjavaju zahtjevi za rješenja o sigurnosti i navode dokumenti koji se traže stavljaju se na raspolaganje.

4.   Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost u roku od jednog mjeseca obavještava Agenciju o rješenjima o sigurnosti koja su izdana, obnovljena, izmijenjena ili opozvana. U obavijesti navodi ime i adresu upravitelja infrastrukture, datum izdavanja, opseg i rok valjanosti rješenja o sigurnosti te, u slučaju opoziva, obrazloženje svoje odluke. [Am. 79]

Članak 13.

Pristup sredstvima za osposobljavanje

1.   Države članice osiguravaju da željeznički prijevoznici imaju jednakopravan i nediskriminacijski pristup sredstvima za osposobljavanje strojovođa i pratećeg osoblja u vlakovima uvijek kad je to osposobljavanje potrebno za pružanje usluga u njihovoj mreži ili za ispunjavanje zahtjeva za dobivanje rješenja o sigurnosti i zahtjeva za dobivanje dozvola i rješenja u skladu s Direktivom 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(16) .

Ponuđene usluge uključuju osposobljavanje u vezi s potrebnim poznavanjem trasa, pružanjem pomoći osobama s invaliditetom, prometnim pravilima i postupcima, sustavom signalizacije i prometno-upravljačkim sustavom te postupcima u slučaju opasnosti koji se primjenjuju na trasama na kojima se promet odvija. [Am. 80]

Države članice također osiguravaju da upravitelji infrastrukture i njihovo osoblje koje obavlja zadatke bitne za sigurnost imaju pošten i nediskriminacijski pristup osposobljavanju.

Ako osposobljavanje ne uključuje ispite i dodjelu rješenja, države članice osiguravaju da željeznički prijevoznici imaju pristup takvom rješenju.

Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost osigurava da su pri osposobljavanju ili po potrebi pri dodjeli rješenja ispunjeni zahtjevi iz Direktive 2007/59/EZ, iz TSI-ova ili iz nacionalnih pravila navedenih u članku 8.

2.   Ako usluge osposobljavanja nudi samo jedan željeznički prijevoznik ili upravitelj infrastrukture, države članice osiguravaju pristup osposobljavanju drugim željezničkim prijevoznicima po primjerenoj i nediskriminacijskoj cijeni koja je povezana s troškovima i može uključivati profitnu maržu.

3.   Pri zapošljavanju novih strojovođa, osoblja vlaka i osoblja koje obavlja zadatke ključne za sigurnost željeznički prijevoznici uzimaju u obzir svako osposobljavanje, kvalifikacije i iskustva stečena kod drugih željezničkih prijevoznika. Stoga se tim članovima osoblja odobrava pristup svim dokumentima koji potvrđuju njihovu osposobljenost, kvalifikacije i iskustvo, kao i dobivanje i slanje preslika tih dokumenata.

4.   Željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture odgovorni su za razinu osposobljenosti i kvalifikacije svojeg osoblja koje obavlja rad povezan sa sigurnošću, uključujući osoblje u vlaku . [Am. 81]

Članak 14.

Održavanje vozila

1.   Za svako se vozilo, prije početka njegova stavljanja u funkciju ili upotrebe u mreži, određuje subjekt koji je nadležan za njegovo održavanje te registriran u nacionalnom registru registrima vozila u skladu s člankom 43. i člankom 43.a Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava];

2.   Željeznički prijevoznik, upravitelj infrastrukture ili posjednik može biti subjekt nadležan za održavanje.

3.   Ne dovodeći u pitanje odgovornost željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture za sigurno funkcioniranje vlaka kako je utvrđeno člankom 4., subjekt kroz sustav održavanja osigurava da su vozila za čije je održavanje nadležan u sigurnom stanju. U tu svrhu subjekt nadležan za održavanje osigurava održavanje vozila u skladu s:

(a)   dokumentacijom za održavanje svakog vozila;

(b)   uvjetima koji su na snazi, uključujući pravila održavanja i odredbe koje se odnose na tehničke specifikacije za interoperabilnost (TSI).

Subjekt nadležan za održavanje sam održava vozila ili ih održavaju ugovorne radionice za održavanje.

4.   Kad je riječ o teretnim vagonima, svaki subjekt nadležan za održavanje dobiva rješenje od tijela koje je ovlašteno ili priznato u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 445/2011(17) ili od nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost. Proces priznavanja temelji se na kriterijima neovisnosti, stručnosti i nepristranosti.

Ako je subjekt nadležan za održavanje upravitelj infrastrukture, pridržavanje Uredbe (EU) br. 445/2011 provjerava relevantno nacionalno tijelo nadležno za sigurnost u skladu s postupcima iz članka 12. ove Direktive te se postupanje u skladu s navedenom Uredbom potvrđuje u rješenjima utvrđenima u tim postupcima.

5.   Rješenja izdana u skladu sa stavkom 4. valjana su i automatski priznata u cijeloj Uniji.

Agencija uspostavlja i objavljuje, a potom bez odgode ažurira registar ovlaštenih subjekata nadležnih za održavanje. On mora biti povezan sa svim nacionalnim registrima vozila ili registrima vozila u skladu s člankom 43.stavcima 1. do 4. i članka 43.a stavcima 1. do 4. Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava].

Komisija provedbenim aktima donosi zajedničke specifikacije tih registara koje se odnose na sadržaj, oblik podataka, funkcionalnu i tehničku arhitekturu, način rada i pravila za unošenje i pretraživanje podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 3.

5a.   Pri izradi nacrta TSI-ja ili izmjeni TSI-ja Agencija usklađuje pravila o minimalnim zahtjevima u vezi s održavanjem kako bi osigurala sigurnost cjelokupnog željezničkog sustava. Ona pritom uzima u obzir različite parametre (upotrebu, starost, materijal, kilometražu, vremenske uvjete, vrstu pruge itd.) koji utječu na trošenje. Poduzeća se mogu nastaviti služiti vlastitim sustavom održavanja pod uvjetom da Agencija smatra da taj sustav pruža jednaku ili višu razinu sigurnosti.

6.   Najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive Agencija će do 31. svibnja 2014. ocijeniti ocjenjuje sustav izdavanja rješenja subjektima nadležnima za održavanje za teretne vagone te će razmotriti mogućnost proširenja tog sustava na sva vozila i podnijeti i podnosi izvješće Komisiji. To izvješće sadrži preporuku o tome bi li taj sustav izdavanja rješenja trebalo proširiti na ostale vrste vozila. Komisija zatim poduzima odgovarajuće mjere na temelju te preporuke.

6a.   Najkasnije šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive Agencija utvrđuje željezničke komponente koje su ključne za sigurnost željeznica i razvija sustav koji omogućuje praćenje tih komponenti.

7.   Na temelju preporuke Agencije i najkasnije 36 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive, Komisija do 24. prosinca 2016. provedbenim aktima delegiranim aktima u skladu s člankom 26. donosi zajedničke uvjete za izdavanje rješenja subjektima nadležnima za održavanje za sva vozila.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 2.

Sustav izdavanja rješenja za teretne vagone utvrđen Uredbom (EU) br. 445/2011 nastavit će se primjenjivati do donošenja provedbenih delegiranih akata iz prvog podstavka. [Am. 82]

Članak 15.

Odstupanja od sustava izdavanja rješenja subjektima nadležnima za održavanje

1.   Države članice mogu odlučiti ispuniti obvezu utvrđivanja subjekta nadležnog za održavanje i izdavanja rješenja primjenom alternativnih mjera u odnosu na sustav izdavanja rješenja utvrđen člankom 14. u sljedećim slučajevima:

(a)   za vozila registrirana u trećoj zemlji i održavana u skladu sa zakonima te zemlje;

(b)   za vozila koja se koriste u mrežama ili na prugama čija se širina kolosijeka razlikuje od širine kolosijeka glavne željezničke mreže unutar Unije te za koje se ispunjavanje uvjeta iz članka 14. stavka 3. osigurava međunarodnim sporazumima s trećim zemljama;

(c)   za vozila obuhvaćena člankom 2. te vojnu opremu i specijalni prijevoz za koje nacionalno tijelo nadležno za sigurnost treba izdati ad hoc dozvolu prije njihova puštanja u promet. U tim slučajevima odstupanja se odobravaju za razdoblja od najduže pet godina.

2.   Alternativne mjere iz stavka 1. provode se uz odstupanja koja odobrava relevantno nacionalno tijelo nadležno za sigurnost ili Agencija:

(a)   pri registraciji vozila u skladu s člankom 43. Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava];ako se tiče utvrđivanja subjekta nadležnog za održavanje;

(b)   pri izdavanju rješenja i odobrenja o sigurnosti željezničkim prijevoznicima i upraviteljima infrastrukture u skladu s člancima 10. i 12. ove Direktive ako se tiče utvrđivanja subjekta nadležnog za održavanje ili izdavanja rješenja tom subjektu.

3.   Takva odstupanja utvrđuju se i pravdaju u godišnjem izvješću o sigurnosti iz članka 18. Ako se učini da se preuzimaju nepotrebni rizici za sigurnost u željezničkom sustavu Unije, Agencija o tome odmah obavještava Komisiju. Komisija stupa u kontakt s uključenim stranama i po potrebi zahtijeva od države članice da povuče svoju odluku o odstupanju.

POGLAVLJE IV.

NACIONALNA TIJELA NADLEŽNA ZA SIGURNOST

Članak 16.

Zadaće

1.   Svaka država članica osniva tijelo nadležno za sigurnost. . Države članice također mogu odlučiti zajednički osnovati tijelo nadležno za sigurnost na njihovim teritorijima. U pogledu organizacije, pravne strukture i odlučivanja to tijelo neovisno je o željezničkom prijevozniku, upravitelju infrastrukture, podnositelju zahtjeva i ili tijelu za nabavu. Tijelo raspolaže potrebnim stručnim znanjem i osobljem kako bi moglo obavljati svoje zadatke. Ono može biti ministarstvo prometa ako zadovoljava zahtjeve za neovisnost utvrđene ovim stavkom.

2.   Nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost povjerene su najmanje sljedeće zadaće:

(a)   odobravanje i puštanje puštanja u rad energetskih i infrastrukturnih podsustava koji čine željeznički sustav u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava];, uz iznimku prekograničnih infrastruktura s jednim upraviteljem infrastrukture, za koje je Agencija nadležna za zadaće utvrđene u ovom podstavku ;

(b)   nadziranje osiguravanje usklađenosti interoperabilnih sastavnih dijelova komponenti interoperabilnosti s osnovnim uvjetima iz članka utvrđenima člankom [x.] Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava];

(c)   dodjeljivanje europskog nacionalnog broja vozila u skladu s člankom 42. člancima 20 .a i 43. Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava];

(d)   na zahtjev Agencije, i na temelju ugovornih sporazuma iz Uredbe ... [Uredba o Europskoj agenciji za željeznice] te podržavajući je u tom pitanju, izdavanje, obnavljanje, izmjena i stavljanje izvan snage jedinstvenih rješenja o sigurnosti dodijeljenih u skladu s člankom 10. te provjeravanje jesu li u njima utvrđeni uvjeti i zahtjevi ispunjeni i djeluju li željeznički prijevoznici u skladu sa zahtjevima zakonodavstva Unije ili nacionalnog zakonodavstva;

(e)   izdavanje, obnavljanje, izmjena i stavljanje izvan snage rješenja o sigurnosti dodijeljenih u skladu s člankom 12. te provjeravanje jesu li u njima utvrđeni uvjeti i zahtjevi ispunjeni i djeluju li upravitelji infrastrukture u skladu sa zahtjevima zakonodavstva Unije ili nacionalnog zakonodavstva;

(f)   praćenje, promicanje i po potrebi provedba i ažuriranje pravnog okvira za sigurnost, uključujući sustav nacionalnih pravila;

(g)   nadziranje željezničkih prijevoznika u skladu s Prilogom IV. Uredbi Komisije (EU) br. 1158/2010(18) te u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 1077/2012(19) ;

(h)   nadziranje osiguravanje ispravnosti registracije vozila u nacionalnom europskom registru vozila i nacionalnima te točnosti i ažurnosti podataka u njemu tim registrima koji se odnose na sigurnost;

(ha)   praćenje usklađenosti s pravilima o vremenu rada, vremenu vožnje i razdobljima odmora strojovođa u željezničkim poduzećima i na željezničkim linijama;

(hb)   praćenje usklađenosti s važećim pravilima o sigurnom održavanju i prometovanju teretnih vagona i ostalih željezničkih vozila;

(hc)   izrada općenitog plana za slučaj opasnosti za željezničku mrežu koji je obvezan za sve sudionike u željezničkom sustavu i u kojem su detaljno opisane mjere koje treba poduzeti u slučaju ozbiljne nesreće ili opasnosti i njegovo proslijeđivanje Agenciji. Taj plan uključuje:

(i)   mehanizme i postupke koji jamče učinkovitu komunikaciju između uključenih sudionika, ponajprije između upravitelja infrastrukture, pružatelja usluga željezničkog prijevoza i hitnih službi;

(ii)   mehanizme za usklađivanje s nacionalnim agencijama susjednih zemalja;

(iii)   kanale za komuniciranje s obiteljima žrtava nakon teške nesreće kako bi mogle komunicirati s osobljem osposobljenim za različite zadatke;

(iv)   sustav pružanja skrbi žrtvama nakon nesreće, koji će ih usmjeravati u žalbenim postupcima u okviru zakonodavstva Unije, a osobito Uredbe (EZ) br.1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (20) , ne dovodeći pritom u pitanje obveze pružatelja željezničkih usluga. Takva skrb uključuje psihološku pomoć žrtvama nesreće i njihovim obiteljima.

Komisija hitno sastavlja mjere u cilju usklađivanja sadržaja i vrsta planova za slučaj opasnosti provedbenim aktovima iz članka 27. Agencija pomaže i nadzire nacionalna tijela zadužena za sigurnost pri izradi tih planova posvećujući posebnu pozornost željezničkim nesrećama koje utječu na dvije nacionalne mreže ili više njih.

3.   Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost države članice u kojoj željeznički prijevoznik djeluje poduzima nužne mjere za koordinaciju s Agencijom i drugim tijelima nadležnima za sigurnost kako bi osiguralo razmjenu svih ključnih informacija o dotičnom željezničkom prijevozniku, posebno informacija o poznatim rizicima i njegovu stanju sigurnosti. Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost također razmjenjuje informacije s drugim relevantnim nacionalnim tijelima zaduženima za sigurnost ako otkrije da željeznički prijevoznik ne poduzima nužne mjere za nadziranje rizika.

Ono Agenciju odmah obavještava o svim razlozima za zabrinutost u pogledu stanja sigurnosti željezničkog prijevoznika koji je pod nadzorom. Agencija poduzima potrebne mjere iz članka kao što je utvrđeno člankom 10. stavka stavkom 6.

4.   Zadaće iz stavka 2. ne mogu se prenijeti na upravitelja infrastrukture, željezničkog prijevoznika ili tijelo za nabavu niti se s njima za te zadaće može sklopiti podugovor.

4a.   Nacionalna tijela nadležna za sigurnost mogu uz pomoć Agencije uspostaviti mehanizme za razmjenu primjera dobre i najbolje prakse.

5a.   Nacionalna tijela nadležna za sigurnost mogu na dobrovoljnoj osnovi zatražiti od Agencije da provjeri njihov rad. Agencija također može provjeravati nacionalna tijela za sigurnost na vlastitu inicijativu. [Am. 83]

Članak 17.

Načela donošenja odluka

1.   Tijela nadležna za sigurnost obavljaju svoje zadaće na otvoren, nediskriminacijski i transparentan način. Ona posebno svim stranama daju mogućnost da budu saslušane i da obrazlože svoje odluke.

Ona odmah odgovaraju na upite i podnesene zahtjeve poštujući pritom rokove utvrđene člankom 11. stavkom 1. te bez odgađanja upućuju svoje zahtjeve za informacije i donose sve svoje odluke u roku od četiri mjeseca nakon što su sve zatražene informacije bile dostavljene. U bilo kojem trenutku mogu zatražiti tehničku pomoć upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika ili drugih kvalificiranih tijela kad obavljaju zadaće navedene u članku 16. sve obveze utvrđene ugovornim sporazumima sklopljenima s Agencijom.

U procesu razvijanja nacionalnog pravnog okvira tijelo nadležno za sigurnost savjetuje se sa svim uključenim osobama i zainteresiranim stranama i uzima ih u obzir , uključujući upravitelje infrastrukture, željezničke prijevoznike, proizvođače, subjekte nadležne za održavanje, korisnike i predstavnike osoblja.

2.   Agencija i nacionalna tijela nadležna za sigurnost slobodno provode sve inspekcije, revizije i istrage potrebne za obavljanje svojih zadaća i mora te im se osigurati osigurava pristup svim relevantnim dokumentima i objektima, postrojenjima i opremi upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika.

3.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da odluke koje donese nacionalno tijelo nadležno za sigurnost podliježu sudskoj kontroli.

4.   Nacionalna tijela nadležna za sigurnost aktivno razmjenjuju mišljenja i iskustva u okviru mreže koju je uspostavila Agencija radi usklađivanja njihovih kriterija donošenja odluka širom Unije.

4a.   Nacionalna tijela nadležna za sigurnost podržavaju Agenciju u njezinom radu pri praćenju razvoja razine sigurnosti željeznica na razini Unije.

5.   Opseg suradnje Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost u svim pitanjima koja se odnose na inspekcije na licu mjesta, povezane s izdavanjem jedinstvenog rješenja o sigurnosti i nadziranjem željezničkih prijevoznika poslije njegova izdavanja, utvrđuje se ugovornim ili drugim odredbama sporazumima između Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost najkasnije jednu godinu od stupanja na snagu ove Direktive .

Tim sporazumima može se obuhvatiti dodjeljivanje zadataka i odgovornosti Agencije nacionalnim tijelima, na primjer provjera i pripremanje dokumentacije, provjera tehničke usklađenosti, obavljanje obilazaka i izrada tehničkih studija u skladu s člankom 69. Uredbe ... [Uredba o Agenciji za željeznice].

Tim se sporazumima predviđa podjela prihoda razmjerna udjelu svakog sudionika u radnom opterećenju. [Am. 84]

Članak 18.

Godišnje izvješće

Svake godine nacionalno tijelo nadležno za sigurnost objavljuje godišnje izvješće o svojim aktivnostima u prethodnoj godini i šalje ga Agenciji najkasnije do 30. rujna. Izvješće sadrži podatke o:

(a)   razvoju sigurnosti željeznice, uključujući objedinjavanje CSI-ova utvrđenih u Prilogu I. na razini države članice;

(b)   važnim promjenama u zakonodavstvu i propisima u vezi sa sigurnosti željeznice;

(c)   razvijanju izdavanja rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom;

(d)   rezultatima i iskustvima koja se odnose na nadzor upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika;

(e)   odstupanjima o kojima je donesena odluka u skladu s člankom 14. stavkom 8;

(f)   svim inspekcijama ili nadzoru željezničkih prijevoznika koji djeluju u državi članici tijekom provedbe mjera nadzora.

(fa)   svim tehničkim pregledima željezničkih teretnih vagona na željezničkim linijama; [Am. 85]

POGLAVLJE V.

ISTRAGA NESREĆA I POREMEĆAJA

Članak 19.

Obveza provođenja istrage

1.   Države članice osiguravaju da istražno tijelo navedeno u članku 21. nakon ozbiljnih nesreća u željezničkom sustavu provede istragu čiji je cilj moguće poboljšanje sigurnosti željeznica i sprečavanje nesreća.

2.   Pored ozbiljnih nesreća istražno tijelo navedeno u članku 21. može istražiti i one nesreće i poremećaje koji su pod neznatno drugačijim uvjetima mogli dovesti do ozbiljnih nesreća, uključujući tehničke kvarove strukturnih podsustava ili interoperabilnih sastavnih dijelova europskog željezničkog sustava.

Istražno tijelo po vlastitoj procjeni odlučuje treba li provesti istragu u vezi s takvom nesrećom ili poremećajem. U svojoj odluci ono uzima u obzir:

(a)   težinu nesreće ili poremećaja;

(b)   pitanje čini li ona dio niza nesreća ili poremećaja koji su značajni za sustav u cjelini;

(c)   njihov utjecaj na sigurnost željeznice na razini Unije;

(d)   zahtjeve upravitelja infrastrukture, željezničkih prijevoznika, tijela nadležnog za sigurnost ili država članica.

3.   Opseg istraga i postupak koji treba slijediti u njihovu provođenju određuje istražno tijelo, uzimajući u obzir članke 20. i 22. i ovisno o iskustvima iz nesreće ili poremećaja koja želi iskoristiti za poboljšanje sigurnosti.

4.   Istraga se ni u kom slučaju ne treba baviti pitanjima krivnje ili odgovornosti.

Članak 20.

Status istrage

1.   Države članice u okviru vlastitog pravnog sustava utvrđuju pravni status istrage kojim se glavnim istražiteljima omogućava obavljanje njihove zadaće na najučinkovitiji način i u najkraćem roku.

2.   Države članice u skladu s važećim zakonodavstvom osiguravaju punu suradnju tijela nadležnih za sudsku istragu te se brinu za to da se istražiteljima i Agenciji, ako ona to zatraži, u najkraćem mogućem roku osigura: [Am. 86]

(a)   pristup mjestu nesreće ili poremećaja, željezničkim vozilima koja su u njih uključena te odgovarajućim infrastrukturnim, prometno-upravljačkim i signalno-sigurnosnim postrojenjima;

(b)   pravo na neposredno popisivanje dokaza i nadzirano uklanjanje olupina, infrastrukturnih postrojenja ili sastavnih dijelova za potrebe ispitivanja ili analize;

(c)   pristup sadržajima i upotreba sadržaja ugrađenih uređaja za snimanje te opreme za snimanje govornih poruka i bilježenje rada signalno-sigurnosnog i prometno-upravljačkog sustava;

(d)   pristup rezultatima obdukcije tijela žrtava;

(e)   pristup rezultatima ispitivanja osoblja vlaka i drugog željezničkog osoblja uključenog u nesreću ili poremećaj;

(f)   mogućnost ispitivanja uključenog željezničkog osoblja i drugih svjedoka;

(g)   pristup svim relevantnim informacijama ili snimkama koje posjeduju upravitelj infrastrukture, uključeni željeznički prijevoznici i nacionalno tijelo nadležno za sigurnost.

3.   Istraga se provodi neovisno o bilo kojoj sudskoj istrazi.

Članak 21.

Istražno tijelo

1.   Svaka država članica osigurava da istragu nesreća i poremećaja navedenih u članku 19. provodi stalno tijelo koje se sastoji od najmanje jednog istražitelja sposobnog za obnašanje funkcija glavnog istražitelja u slučaju nesreće ili poremećaja. To je tijelo organizacijski, pravno i u donošenju odluka neovisno o bilo kojem upravitelju infrastrukture, željezničkom prijevozniku, tijelu za ubiranje pristojbi, tijelu za dodjelu kapaciteta i prijavljenom tijelu te o bilo kojoj strani čiji bi interesi mogli biti u sukobu sa zadaćama povjerenima istražnom tijelu. Osim toga ono je funkcionalno neovisno od nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost i od bilo kojeg regulatornog tijela za željeznice.

2.   Istražno tijelo obavlja svoje zadaće neovisno o organizacijama tijelima navedenima u stavku 1. ne diskriminirajući pritom nijednu stranu i mora biti sposobno pribaviti dostatna sredstva za tu svrhu. Njegovim istražiteljima dodjeljuje se status koji im daje potrebna jamstva neovisnosti. [Am. 87]

3.   Države članice obvezuju željezničke prijevoznike, upravitelje infrastrukture i po potrebi nacionalno tijelo nadležno za sigurnost da odmah izvijeste istražno tijelo o nesrećama i poremećajima iz članka 19. Istražno tijelo ima mogućnost odgovoriti na takva izvješća i poduzeti potrebne mjere za početak istrage najkasnije jedan tjedan nakon primitka izvješća o nesreći ili poremećaju.

4.   Istražno tijelo može, osim obavljanja zadaća povezanih s istragom željezničkih nesreća i poremećaja u skladu s ovom Direktivom, provoditi i istrage drugih pojava sve dok njihovo provođenje ne ugrožava njegovu neovisnost.

5.   Istražno tijelo može po potrebi zatražiti pomoć istražnih tijela drugih država članica ili Agencije kako bi pribavilo stručna znanja ili provelo tehničke preglede, analize ili vrednovanja.

5a.   Istražna tijela mogu na dobrovoljnoj osnovi zatražiti od Agencije da provjeri njihov rad. [Am. 88]

6.   Države članice mogu istražnom tijelu povjeriti i provedbu istrage drugih željezničkih nesreća i poremećaja osim onih navedenih u članku 19.

7.   Istražna tijela aktivno razmjenjuju mišljenja i iskustva u svrhu razvoja zajedničkih metoda istrage, oblikovanja zajedničkih načela za pridržavanje sigurnosnih preporuka te prilagođavanja tehničkom i znanstvenom napretku.

Agencija podržava istražna tijela pri obavljanju ove zadaće. Istražna tijela osim toga podržavaju Agenciju u njezinom radu pri praćenju razvoja razine sigurnosti željeznica na razini Unije. [Am. 89]

Članak 22.

Istražni postupak

1.   Nesreće ili poremećaje iz članka 19. istražuje istražno tijelo države članice u kojoj su se dogodili. Ako nije moguće utvrditi u kojoj su se državi članici dogodili, ili ako su se dogodili na postrojenju koje se nalazi na granici ili u blizini granice između dviju država članica, relevantna se tijela dogovaraju o tome koje će od njih provesti istragu ili o tome da je provedu u suradnji. U prvom slučaju drugom se tijelu dopušta sudjelovanje u istrazi i u potpunosti se koriste njegovi rezultati.

Istražna tijela druge države članice i Agencija pozivaju se da sudjeluju u istrazi uvijek kad je u nesreću ili poremećaj uključen željeznički prijevoznik koji u toj državi članici ima poslovni nastan i dozvolu za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu. [Am. 90]

Ovaj stavak ne sprečava države članice da pristanu na to da relevantna tijela i u drugim okolnostima provode istrage u suradnji.

2.   Za svaku nesreću ili poremećaj tijelo nadležno za istragu osigurava odgovarajuća sredstva koja uključuju potrebna operativna i tehnička stručna znanja i dostatna sredstva za provođenje istrage. Stručna znanja mogu se dobiti unutar samog tijela ili izvan njega, ovisno o vrsti nesreće ili poremećaja koji se istražuje. [Am. 91]

3.   Istraga se provodi što je moguće otvorenije, tako da se svim stranama omogući saslušanje i razmjena rezultata. Relevantni upravitelj infrastrukture i željeznički prijevoznici, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost, žrtve i njihova rodbina, vlasnici oštećene imovine, proizvođači, zadužene hitne službe te predstavnici osoblja i korisnika redovito primaju informacije o istrazi i njezinu napretku te im se, koliko je to izvedivo, omogućuje da dostave svoja mišljenja i stajališta u vezi s istragom i dopušta da komentiraju informacije u nacrtima izvješća.

4.   Istražno tijelo zaključuje svoja ispitivanja na mjestu nesreće u najkraćem mogućem roku kako bi upravitelju infrastrukture omogućilo popravljanje infrastrukture i njezino otvaranje za željeznički prijevoz što je prije moguće.

Članak 23.

Izvješća

1.   Istraga o nesreći ili poremećaju navedenom u članku 19. predmet je izvješća koja se pripremaju u obliku primjerenom vrsti i težini nesreće ili poremećaja i relevantnosti nalaza istrage. U izvješćima se navode ciljevi istrage navedeni u članku 19. stavku 1. i ona po potrebi sadrže sigurnosne preporuke.

2.   Istražno tijelo objavljuje konačno izvješće zajedno sa sigurnosnim preporukama u najkraćem mogućem roku i obično vremenu i ne kasnije od 12 šest mjeseci nakon datuma događaja. Izvješće se zajedno sa sigurnosnim preporukama dostavlja relevantnim odgovarajućim stranama navedenima navedenim u članku 22. stavku 3. kao i dotičnim tijelima i stranama u drugim državama članicama. [Am. 92]

Komisija provedbenim delegiranim aktima utvrđuje sadržaj izvješća o istrazi nesreća i poremećaja, koji obuhvaća sljedeće elemente: sažetak; neposredne činjenice o događaju; zapisi o istragama i ispitivanjima; analize i zaključci . Navedeni delegirani Ti se provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 27. stavka 2 26 . [Am. 93]

3.   Svake godine, najkasnije do 30. rujna, istražno tijelo objavljuje godišnje izvješće u kojemu se uzimaju u obzir istrage provedene u prethodnoj godini, sigurnosne preporuke koje su izdane i aktivnosti poduzete u skladu s prethodno izdanim preporukama.

Članak 24.

Informacije koje se šalju Agenciji

1.   U roku od jednog tjedna nakon odluke o pokretanju istrage istražno tijelo o tome obavještava Agenciju. U obavijesti se navodi datum, vrijeme i mjesto događaja, kao i vrsta nesreće i njezine posljedice s obzirom na smrtno stradale, ozlijeđene i materijalnu štetu.

2.   Istražno tijelo šalje Agenciji kopiju konačnog izvješća navedenog u članku 23. stavku 2. kao i godišnjeg izvješća navedenog u članku 23. stavku 3.

2a.   Agencija uspostavlja i upravlja središnjom bazom podataka koja sadrži sve informacije podnesene u vezi s poremećajima i nesrećama. Ta baza podataka uspostavlja se najkasnije do 31. prosinca 2015. [Am. 94]

Članak 25.

Sigurnosne preporuke

1.   Sigurnosna preporuka koju izdaje istražno tijelo ni u kom slučaju ne stvara pretpostavku o krivnji ili odgovornosti za nesreću ili poremećaj.

2.   Preporuke se šalju Agenciji, nacionalnom tijelu nadležnom za sigurnost i, kada je to potrebno zbog prirode preporuke, drugim tijelima ili tijelima vlasti u državi članici ili drugim državama članicama. Države članice i njihova nacionalna tijela nadležna za sigurnost poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo propisno uzimanje u obzir sigurnosnih preporuka koje izdaju istražna tijela i po potrebi postupanje u skladu s njima.

3.   Nacionalno tijelo nadležno za sigurnost i druga tijela ili tijela vlasti, ili po potrebi druge države članice kojima su poslane preporuke, najmanje jednom godišnje izvješćuju istražno tijelo o mjerama koje su poduzete ili se planiraju u vezi s preporukom.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 26.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dana je Komisiji pod uvjetima koji su utvrđeni ovim člankom.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 2., članka 7. stavka 2., članka 9. stavka 2., članka 14. stavka 7. i članka 7 23 . stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje od pet godina od [datum stupanja na snagu ove Direktive] . Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka tog petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje na razdoblja jednakog trajanja ako se Europski parlament i Vijeće ne usprotive tom produljenju najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog od tih razdoblja . [Am. 95]

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 2. i članka 7. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona počinje proizvoditi učinke jedan dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na pravovaljanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu.

4.   Čim Komisija donese delegirani akt, istovremeno ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 5. stavkom 2. i člankom 7. stavkom 2. stupa na snagu samo ako se tomu ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po obavještavanju Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se neće protiviti. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 27.

Postupak u odboru

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj odbor smatra se odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri pozivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 28.

Izvješće i daljnje mjere Unije

Na temelju relevantnih informacija koje daje Agencija Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi ove Direktive prije ... (21) i svakih pet godina svake tri godine nakon tog datuma. [Am. 96]

Izvješću se po potrebi prilažu prijedlozi daljnjih mjera Unije.

Članak 29.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivima na povredu nacionalnih odredbi donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve mjere potrebne za osiguravanje njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne, nediskriminacijske i odvraćajuće.

Države članice obavještavaju Komisiju o tim propisima do datuma navedenog u članku 32. stavku 1. te je bez odgađanja obavještavaju o svim kasnijim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 30.

Prijelazne odredbe

Prilozi III. i IV. Direktivi 2004/49/EZ primjenjuju se do datuma primjene provedbenih akata iz članka 6. stavaka 2. i 3., članka 9. stavka 2., članka 14. stavka 7. te članka 23. stavka 2. ove Direktive.

Do (22) nacionalna tijela nadležna za sigurnost nastavljaju mogu nastaviti izdavati rješenja o sigurnosti u skladu s odredbama Direktive 2004/49/EZ ne dovodeći pritom u pitanje članak 10. stavak 2.a . Ta rješenja o sigurnosti valjana su do datuma isteka njihove valjanosti.

Tijekom dodatnog razdoblja od tri godine nakon jednogodišnjeg prijelaznog razdoblja utvrđenog u članku 32. podnositelji zahtjeva mogu podnijeti zahtjev ili Agenciji ili nacionalnom tijelu nadležno za sigurnost. Tijekom tog razdoblja nacionalna tijela nadležna za sigurnost mogu nastaviti izdavati rješenja o sigurnosti u skladu s Direktivom 2004/49/EZ. [Am. 97]

Članak 31.

Preporuke i mišljenja Agencije

Agencija daje preporuke i mišljenja u skladu s člankom 15. Uredbe … [Uredba o Agenciji za željeznice] radi provedbe ove Direktive. Te preporuke i mišljenja služe kao temelj za sve mjere Unije donesene u skladu s ovom Direktivom.

Članak 32.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člancima 2., 3., 4., 8., 10., 16., 18. i 20. odredbama ove Direktive te Prilogom I. najkasnije do ... (23) . One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi. [Am. 98]

2.   Kada države članice donose te mjere, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Također sadržavaju izjavu prema kojoj se upućivanja u postojećim zakonima i drugim propisima na direktive koje se ovom Direktivom stavljaju izvan snage smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice utvrđuju način takvog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

Države članice Komisiji šalju tekst glavnih odredbi nacionalnog zakonodavstva koje donesu na području obuhvaćenom ovom Direktivom.

3.   Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo i njezine provedbe ne primjenjuje se na Republiku Cipar i Republiku Maltu dok se na njihovu državnom području ne uspostavi željeznički sustav.

Međutim, čim javni ili privatni subjekt podnese službeni zahtjev za izgradnju željezničke pruge kojom će upravljati jedan ili više željezničkih prijevoznika, dotična država članica u roku od jedne godine od primitka zahtjeva priprema zakonodavstvo za provedbu ove Direktive.

Članak 33.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2004/49/EZ izmijenjena direktivama navedenima u Dijelu A Priloga II. stavlja se izvan snage od ... (24) ne dovodeći u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prenošenje direktiva navedenih u Dijelu B Priloga II. u nacionalno zakonodavstvo i njihovu provedbu. [Am. 99]

Upućivanja na direktive stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III.

Članak 34.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu 20. dana od dana objave u Službenom listu Europske unije .

Članci 10. i 11. primjenjuju se od ... (25) ne dovodeći u pitanje prijelazne odredbe utvrđene člankom 30 . [Am. 100]

Članak 35.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u ,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

PRILOG I.

ZAJEDNIČKI SIGURNOSNI POKAZATELJI

Nacionalna tijela nadležna za sigurnost moraju svake godine podnositi izvješće o zajedničkim sigurnosnim pokazateljima.

Ako se nakon dostave izvješća utvrde nove činjenice ili pogreške, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost prvom prikladnom prilikom, a najkasnije u sljedećem godišnjem izvješću mora izmijeniti ili ispraviti pokazatelje za određenu godinu.

Za pokazatelje koji se odnose na nesreće iz točke 1. primjenjuje se Uredba (EZ) br. 91/2003 Europskog parlamenta i Vijeća(26) ako su informacije na raspolaganju.

1.   Pokazatelji koji se odnose na nesreće

1.1.   Ukupan i (prema vlak-kilometrima) relativan broj teških nesreća i raspodjela prema sljedećim vrstama nesreća:

i.   sudar vlakova s pružnim vozilima,

ii.   sudar vlakova s preprekama unutar slobodnog profila,

iii.   iskliznuća vlakova,

iv.   nesreće na željezničko-cestovnim prijelazima, uključujući nesreće u kojima sudjeluju pješaci na prijelazima,

v.   nesreće s ljudskim žrtvama uzrokovane željezničkim vozilima u pokretu, izuzev samoubojstava,

vi.   požari na željezničkim vozilima,

vii.   ostalo.

O svakoj se teškoj nesreći podnosi izvješće po vrsti primarne nesreće, čak i ako su posljedice sekundarne nesreće ozbiljnije, na primjer kad poslije iskliznuća uslijedi požar.

1.2.   Ukupan i (prema vlak-kilometrima) relativan broj teško ozlijeđenih i smrtno stradalih osoba razvrstan u sljedeće kategorije prema vrsti nesreće:

i.   putnik (također u odnosu na ukupan broj putničkih kilometara i putničkih vlak-kilometara),

ii.   zaposlenik, uključujući osoblje ugovaratelja,

iii.   korisnici željezničko-cestovnih prijelaza,

iv.   neovlaštene osobe,

v.   ostalo.

2.   Pokazatelji koji se odnose na opasne tvari

Ukupan i (prema vlak-kilometrima) relativan broj nesreća koje i poremećaja koji uključuju prijevoz opasnih tvari razvrstan u sljedeće kategorije: [Am. 101]

i.   nesreće u kojima sudjeluje najmanje jedno željezničko vozilo koje prevozi opasne tvari, kako je utvrđeno u Dodatku,

ii.   broj takvih nesreća u kojima su ispuštene opasne tvari.

3.   Pokazatelji koji se odnose na samoubojstva

Ukupan i (prema vlak-kilometrima) relativan broj samoubojstava.

4.   Pokazatelji koji se odnose na pretkazivače nesreća

Ukupan i (prema vlak-kilometrima) relativan broj:

i.   slomljenih tračnica,

ii.   deformiranih kolosijeka,

iii.   ispada signalizacije u nesigurno stanje,

iv.   prolazaka pored signala kojim se zabranjuje daljnja vožnja,

v.   slomljenih kotača na željezničkim vozilima u prometu,

vi.   slomljenih osovina na željezničkim vozilima u prometu.

Svi pretkazivači nesreća moraju se prijaviti bez obzira na to jesu li njihov rezultat nesreće ili nisu. Pretkazivači čiji je rezultat nesreća moraju se prijaviti u skladu sa zajedničkim sigurnosnim pokazateljima koji se odnose na pretkazivače; ako su nesreće koje se dogode teške, moraju se prijaviti u skladu sa zajedničkim sigurnosnim pokazateljima koji se odnose na nesreće iz naslova 1.

5.   Pokazatelji za izračunavanje gospodarskog učinka nesreća

Agencija utvrđuje jedinične troškove na temelju podataka prikupljenih do stupanja na snagu ove Direktive.

6.   Pokazatelji koji se odnose na tehničku sigurnost infrastrukture i njezinu provedbu

6.1.   Postotak pruga na kojima se koristi automatska zaštita vlaka (ATP), postotak vlak-kilometara uz upotrebu sustava ATP.

6.2.   Broj željezničko-cestovnih prijelaza (ukupno, po kilometru dionice i kilometru pruge) prema sljedećih osam vrsta:

(a)   ktivni (zaštićeni) željezničko-cestovni prijelazi s:

i.   automatskim upozorenjem korisnika,

ii.   automatskom zaštitom korisnika,

iii.   automatskom zaštitom i upozorenjem korisnika,

iv.   automatskom zaštitom i upozorenjem korisnika te sinkroniziranom zaštitom pruge,

v.   ručnim upozorenjem korisnika,

vi.   ručnom zaštitom korisnika,

vii.   ručnom zaštitom i upozorenjem korisnika;

(b)   pasivni (nezaštićeni) željezničko-cestovni prijelazi.

7.   Pokazatelji koji se odnose na upravljanje sigurnošću

Unutarnji nadzor koji provode upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici u skladu s dokumentacijom sustava upravljanja sigurnošću. Ukupan broj provedenih nadzora i taj broj izražen kao postotak traženih (i/ili planiranih) nadzora.

8.   Definicije

Zajedničke definicije zajedničkih sigurnosnih pokazatelja i metoda izračunavanja gospodarskog učinka nesreća utvrđene su u Dodatku.

Dodatak

Zajedničke definicije za csi-ove i metode izračunavanja gospodarskog učinka nesreća

1.   Pokazatelji koji se odnose na nesreće

1.1.   „Teška nesreća” je nesreća u kojoj sudjeluje najmanje jedno željezničko vozilo u pokretu, čiji su ishod najmanje jedna smrtno stradala ili teško ozlijeđena osoba, ili znatna šteta na vozilima, tračnicama, drugim postrojenjima ili u okolišu, ili velike smetnje u prometu. Nesreće u radionicama, skladištima i opskrbnim terminalima nisu uključene.

1.2.   „Znatna šteta na vozilima, tračnicama, drugim postrojenjima ili u okolišu” podrazumijeva štetu u iznosu od 150 000 EUR ili više.

1.3.   „Velike smetnje u prometu” podrazumijevaju obustavu željezničkih usluga na glavnoj željezničkoj dionici u trajanju od šest ili više sati.

1.4.   „Vlak” je jedno ili više željezničkih vozila koje vuče jedna ili više lokomotiva ili pogonskih vučnih vozila ili jedno pogonsko vučno vozilo koje se kreće samostalno, pod određenim brojem ili posebnom oznakom, od određene početne točke do određene završne točke. Laka lokomotiva, npr. lokomotiva koja se kreće samostalno, smatra se vlakom.

1.5.   „Sudar vlakova” je udar dijela jednog vlaka u prednji, stražnji ili bočni dio drugog vlaka, željezničkog vozila ili ranžirnog željezničkog vozila.

1.6.   „Sudar s preprekama unutar slobodnog profila” je sudar dijela vlaka s objektima koji su pričvršćeni za prugu ili se privremeno nalaze na njoj ili u njezinoj blizini (osim objekata na željezničko-cestovnim prijelazima ako su tijekom prelaska ispali iz vozila ili ih je izgubio korisnik). Time je obuhvaćen i sudar s kontaktnom mrežom.

1.7.   „Iskliznuće vlaka” je svaki slučaj kad najmanje jedan kotač vlaka isklizne iz tračnica.

1.8.   „Nesreće na željezničko-cestovnim prijelazima” su nesreće na željezničko-cestovnim prijelazima u kojima sudjeluje najmanje jedno željezničko vozilo te jedno ili više vozila koja prelaze preko prijelaza, drugi korisnici prijelaza, kao što su pješaci, ili drugi objekti koji se privremeno nalaze na pruzi ili u njezinoj blizini ako su ispali iz vozila ili su ih izgubili korisnici tijekom prelaska preko prijelaza.

1.9.   „Nesreće osoba koje uključuju su prouzročila željeznička vozila u pokretu” nesreće su koje doživi jedna ili više osoba kada ih udari željezničko vozilo ili predmet koji je pričvršćen na vozilo ili se s njega otkačio. Uključene su osobe koje su pale sa željezničkih vozila kao i osobe koje su pale ili su ih udarili nepričvršćeni predmeti tijekom putovanja u vozilima. [Am. 102]

1.10.   „Požari na željezničkim vozilima” su požari i eksplozije u željezničkim vozilima (uključujući i njihov teret) tijekom vožnje između odlaznog kolodvora i odredišta, uključujući i razdoblja stajanja na odlaznom kolodvoru, odredištu ili međustajalištima kao i razdoblje ranžiranja.

1.11.   „Ostale vrste nesreća” su sve nesreće osim već navedenih (sudari vlakova, iskliznuća vlakova, nesreće na željezničko-cestovnim prijelazima, nesreće koje dožive osobe, a uzrokuju ih željeznička vozila u pokretu i požari na željezničkim vozilima).

1.12.   „Putnik” je svaka osoba koja putuje željeznicom, osim članova osoblja vlaka. U svrhu statističkih podataka o nesrećama uključeni su i putnici koji se pokušavaju ukrcati u vlak koji je u pokretu ili se iz njega iskrcati.

1.13.   „Zaposlenici (uključeno je osoblje ugovaratelja te samozaposleni ugovaratelji)” su sve osobe čiji je posao povezan sa željeznicom i koje se u trenutku nesreće nalaze na radnom mjestu. To uključuje osoblje vlaka i osobe čiji je posao povezan sa željezničkim vozilima i infrastrukturnim postrojenjima.

1.14.   „Korisnici željezničko-cestovnih prijelaza” su sve osobe koje koriste prijelaz radi prelaska željezničke pruge bilo kojim prijevoznim sredstvom ili pješice.

1.15.   „Neovlaštene osobe” su sve osobe koje se nalaze na objektima željeznice gdje je nazočnost zabranjena, osim korisnika željezničko-cestovnih prijelaza.

1.16.   „Ostale (treće osobe)” su sve osobe koje nisu definirane kao „putnici”, „zaposlenici, uključujući osoblje ugovaratelja”, „korisnici željezničko-cestovnih prijelaza” ili „neovlaštene osobe”.

1.17.   „Smrtni slučaj (smrtno stradala osoba)” podrazumijeva svaku osobu koja je od posljedica nesreće preminula odmah ili u roku od 30 dana, osim u slučaju samoubojstva.

1.18.   „Ozljeda (teško ozlijeđena osoba)” podrazumijeva svaku ozlijeđenu osobu koja je zbog nesreće boravila u bolnici dulje od 24 sata, osim u slučaju pokušaja samoubojstva.

2.   Pokazatelji koji se odnose na opasne tvari

2.1.   „Nesreća koja uključuje prijevoz opasnih tvari” je nesreća ili poremećaj koji je potrebno prijaviti u skladu s RID-om(27) /ADR-om, odjeljkom 1.8.5.

2.2.   „Opasne tvari” su one tvari i proizvodi čiji je prijevoz zabranjen RID-om ili dopušten samo pod uvjetima koji su u njemu propisani.

3.   Pokazatelji koji se odnose na samoubojstva

3.1.   „Samoubojstvo” je čin namjernog samoozljeđivanja čija je posljedica smrt, kako ga je zabilježilo i razvrstalo nadležno nacionalno tijelo.

4.   Pokazatelji koji se odnose na pretkazivače nesreća

4.1.   „Slomljena tračnica” je tračnica koja je podijeljena na dva dijela ili više dijelova ili svaka tračnica s koje se odvojio komad metala, što je prouzročilo slobodan prostor na voznoj površini veći od 50 mm po duljini i 10 mm po dubini.

4.2.   „Deformacija kolosijeka” oštećenje je koje se odnosi na neprekinutost i geometriju kolosijeka, zbog kojega ja potrebno zatvoriti kolosijek ili odmah smanjiti dozvoljenu brzinu.

4.3.   „Ispad signalizacije u nesigurno stanje” svaki je ispad signalno-sigurnosnog sustava (na infrastrukturi ili željezničkim vozilima) čija je posljedica pokazivanje manje ograničavajućih signalnih informacija od zahtijevanih.

4.4.   „Prolazak pored signala kojim se zabranjuje daljnja vožnja (SPAD)” svaka je situacija u kojoj bilo koji dio vlaka nastavi vožnju izvan dopuštene granice kretanja.

Nedopušteno kretanje znači prolazak:

pored svjetlosnog signala u boji ili likovnog signala uz prugu koji upozoravaju na opasnost, pokazuju naredbu STOJ, ondje gdje sustav automatske kontrole vlakova (ATCS) ili sustav ATP nije u pogonu,

kraja dopuštenog sigurnog kretanja koje je utvrđeno u sustavu ATCS ili ATP,

pored točke koja je priopćena pismenim ili usmenim odobrenjem utvrđenim u propisima,

pored ploče sa znakom obaveznog zaustavljanja (ublaživači udarca nisu uključeni) ili ručnih signala.

Slučajevi u kojima vozila bez priključene vučne jedinice ili nezaposjednuti vlak prođu pored signala kojim se zabranjuje daljnja vožnja nisu uključeni. Nisu uključeni ni slučajevi u kojima signal iz bilo kojeg razloga pravovremeno ne ukaže na zabranu daljnje vožnje i time omogući strojovođi da zaustavi vlak prije signala.

Nacionalna tijela nadležna za sigurnost mogu odvojeno izvještavati o četiri navedena slučaja nedopuštenog kretanja, a moraju izvijestiti najmanje o zbirnom pokazatelju koji sadrži podatke o sve četiri stavke.

4.5.   „Slomljeni kotač” podrazumijeva lom koji utječe na glavne dijelove kotača i stvara rizik od nesreće (iskliznuća ili sudara).

4.6.   „Slomljena osovina” podrazumijeva lom koji utječe na glavne dijelove osovine i stvara rizik od nesreće (iskliznuća ili sudara)..

5.   Zajedničke metodologije za izračunavanje gospodarskog učinka nesreća

Agencija razvija metodologiju za izračunavanje jediničnih troškova na temelju podataka prikupljenih prije stupanja na snagu ove Direktive.

6.   Pokazatelji koji se odnose na tehničku sigurnost infrastrukture i njezinu provedbu

6.1.   „Automatska zaštita vlaka (ATP)” je sustav u okviru kojega se nadzorom brzine, uključujući automatsko zaustavljanje kod signala, provodi poštovanje signala i ograničenja brzine.

6.2.   „Željezničko-cestovni prijelaz” je svako križanje u razini željezničke pruge i puta koje odredi upravitelj infrastrukture i koje je otvoreno za javnu ili privatnu uporabu. Prijelazi između perona na kolodvorima isključeni su, kao i prijelazi preko kolosijeka namijenjeni isključivo zaposlenicima.

6.3.   „Put” je svaka javna ili privatna cesta ili brza cesta, uključujući pješačke i biciklističke staze ili druge putove namijenjene za prolazak ljudi, životinja, vozila ili strojeva.

6.4.   „Aktivni željezničko-cestovni prijelaz” je željezničko-cestovni prijelaz na kojemu su njegovi korisnici zaštićeni od nailazećeg vlaka ili su na njega upozoreni aktiviranjem naprava kad prelazak preko prijelaza nije siguran za korisnika.

Zaštita primjenom fizičkih naprava:

branici ili polubranici,

zaštitne ograde.

Upozorenje primjenom ugrađene opreme na željezničko-cestovnim prijelazima:

vidljive naprave: svjetla,

zvučne naprave: zvona, sirene, trube itd.,

fizičke naprave, npr. vibracija zbog uspornika.

Aktivni željezničko-cestovni prijelazi razvrstani su kako slijedi:

1.   „Željezničko-cestovni prijelaz s automatskom zaštitom i/ili upozorenjem” je željezničko-cestovni prijelaz na kojemu zaštitu i/ili upozorenje aktivira nailazeći vlak ili na kojemu postoji sinkronizirana zaštita pruge.

Ti su željezničko-cestovni prijelazi razvrstani kako slijedi:

i.   automatsko upozorenje korisnika,

ii.   automatska zaštita korisnika,

iii.   automatska zaštita i upozorenje korisnika,

iv.   automatska zaštita i upozorenje korisnika te zaštita pruge.

„Sinkronizirana zaštita pruge” je signal ili drugi sustav zaštite vlaka kojim se dopušta prolazak vlaka samo ako je željezničko-cestovni prijelaz zaštićen za korisnika i prohodan. Prohodnost se osigurava nadzorom i/ili otkrivanjem prepreka.

2.   „Željezničko-cestovni prijelaz s ručnom zaštitom i/ili upozorenjem” je željezničko-cestovni prijelaz na kojemu zaštitu i/ili upozorenje ručno aktivira zaposlenik željeznice i na kojemu ne postoji sinkronizirana zaštita pruge.

Ti su željezničko-cestovni prijelazi razvrstani kako slijedi:

v.   ručno upozorenje korisnika,

vi.   ručna zaštita korisnika,

vii.   ručna zaštita i upozorenje korisnika.

6.5.   „Pasivni željezničko-cestovni prijelaz” je željezničko-cestovni prijelaz bez ikakvog sustava upozorenja i/ili zaštite koji se aktivira kad prelazak preko prijelaza nije siguran za korisnika.

7.   Pokazatelji koji se odnose na upravljanje sigurnošću

7.1.   „Nadzor” je sustavan, neovisan i dokumentiran postupak pribavljanja dokaza o nadzoru i njihova objektivnog ocjenjivanja kako bi se utvrdilo u kojoj su mjeri ispunjeni kriteriji nadzora.

8.   Definicije mjernih jedinica

8.1.   „Vlak-kilometar” je mjerna jedinica koja predstavlja kretanje vlaka na udaljenosti od jednog kilometra. U tu svrhu koristi se stvarno prijeđena udaljenost ako je raspoloživa; u suprotnom se koristi standardna mrežna udaljenost između polazišta i odredišta. U obzir se uzima samo udaljenost na državnom području države koja podnosi izvješće.

8.2.   „Putnički kilometar” je mjerna jedinica koja predstavlja prijevoz jednog putnika željeznicom na udaljenosti od jednog kilometra. U obzir se uzima samo udaljenost na državnom području države koja podnosi izvješće.

8.3.   „Kilometar pruge” je u kilometrima mjerena duljina željezničke mreže u državama članicama, čiji je opseg utvrđen u članku 2. Za željezničke pruge s više kolosijeka računa se samo udaljenost između polazišta i odredišta.

8.4.   „Kolosiječni kilometar” je u kilometrima mjerena duljina željezničke mreže u državama članicama, čiji je opseg utvrđen u članku 2. Za željezničke pruge s više kolosijeka računa se duljina svakog kolosijeka.

PRILOG II.

DIO A

Direktiva stavljena izvan snage s popisom njezinih uzastopnih izmjena

(iz članka 32.)

Direktiva 2004/49/EZ

(SL L 164, 30.4.2004., str. 44.)

Direktiva 2008/57/EZ

(SL L 191, 18.7.2008., str. 1.)

Direktiva 2008/110/EZ

(SL L 345, 23.12.2008., str. 62.)

Direktiva 2009/149/EZ

(SL L 313, 28.11.2009., str. 65.)

Ispravak 2004/49/EZ

(SL L 220, 21.6.2004., str. 16.)

DIO B

Rokovi za prenošenje u nacionalno zakonodavstvo

(iz članka 32.)

Direktiva

Rok za prenošenje

2004/49/EZ

30.   travnja 2006.

2008/57/EZ

19.   srpnja 2010.

2008/110/EZ

24.   prosinca 2010.

2009/149/EZ

18.   lipnja 2010.

PRILOG III.

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 2004/49/EZ

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 8.

Članak 9.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 10.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 12.

Članak 11.

Članak 13.

Članak 13.

Članak 14.a stavci od 1. do 7.

Članak 14.

Članak 14.a stavak 8

Članak 15.

Članak 15.

--

Članak 16.

Članak 16.

Članak 17.

Članak 17.

Članak 18.

Članak 18.

Članak 19.

Članak 19.

Članak 20.

Članak 20.

Članak 21.

Članak 21.

Članak 22.

Članak 22.

Članak 23.

Članak 23.

Članak 24.

Članak 24.

Članak 25.

Članak 25.

Članak 26.

--

--

Članak 26.

Članak 27.

Članak 27.

Članak 28.

--

Članak 29.

--

Članak 30.

--

Članak 31.

Članak 28.

Članak 32.

Članak 29.

--

Članak 30.

--

Članak 31.

Članak 33.

Članak 32.

--

Članak 33.

Članak 34.

Članak 34.

Članak 35.

Članak 35.

Prilog I.

Prilog I.

Prilog II.

--

Prilog III.

--

Prilog IV.

--

Prilog V.

--

--

Prilog II.

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(2) SL C 356, 5.12.2013., str. 92.
(3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.
(4)SL C 327, 12.11.2013., str.122.
(5)SL C 356, 5.12.2013., str.92.
(6) Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014.
(7)Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (SL L 164, 30.4.2004., str. 44.).
(8) Direktiva Vijeća 96/49/EZ od 23. srpnja 1996. o usklađivanju zakonodavstva država članica u vezi s prijevozom opasnih tvari željeznicom (SL L 235, 17.9.1996., str. 25.).
(9) Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o unutarnjem prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.).
(10)Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(11)Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora ( SL L 75, 15.3.2001. 343, 14.12.2012 ., str. 29 32 .).
(12)Uredba Komisije (EU) br. 1078/2012 od 16. studenoga 2012. o zajedničkoj sigurnosnoj metodi za kontrolu koju će primjenjivati željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture nakon izdanog rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom i rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza te subjekti nadležni za održavanje (SL L 320, 17.11.2012., str. 8.).
(13) Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa (SL L 204, 21.07.1998, str. 37.).
(14)Uredba Komisije (EZ) br. 352/2009 od 24. travnja 2009. o donošenju zajedničke sigurnosne metode za vrednovanje i procjenu rizika iz članka 6. stavka 3. točke (a) Direktive 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 108, 29.4.2009., str. 4.)
(15)Direktiva Vijeća 95/18/EZ od 19. lipnja 1995. o izdavanju dozvola željezničkim prijevoznicima (SL L 143, 27.6.1995., str. 70.).
(16)Direktiva 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o davanju ovlaštenja strojovođama koji upravljaju lokomotivama i vlakovima na željezničkom sustavu Zajednice (SL L 315, 3.12.2007., str. 51.).
(17)Uredba Komisije (EU) br. 445/2011 od 10. svibnja 2011. o sustavu izdavanja ovlaštenja subjektima nadležnim za održavanje teretnih vagona i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 653/2007 (SL L 122, 11.5.2011., str. 22.).
(18)Uredba Komisije (EU) br. 1158/2010 od 9. prosinca 2010. o zajedničkoj sigurnosnoj metodi za ocjenu sukladnosti sa zahtjevima za dobivanje rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga željezničkog prijevoza (SL L 326, 10.12.2010., str. 11.).
(19)Uredba Komisije (EU) br. 1077/2012 od 16. studenoga 2012. o zajedničkoj sigurnosnoj metodi nadzora koji provode nacionalna tijela nadležna za sigurnost nakon izdavanja potvrde o sigurnosti ili rješenja o sigurnosti (SL L 320, 17.11.2012., str. 3.).
(20) Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.).
(21) Tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive.
(22) Četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive.
(23) Jednu godinu nakon stupanja na snagu ove Direktive.
(24) Četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive.
(25) Četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive.
(26)—Uredba (EZ) br. 91/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o statistici željezničkog prijevoza (SL L 14, 21.1.2003., str. 1.).
(27)RID, Odredbe koje se odnose na međunarodni prijevoz opasnih tvari željeznicom, kako su donesene Direktivom 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o unutarnjem prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30. 9. 2008., str. 13.).


Agencija Europske unije za željeznice
PDF 792k   DOC 389k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za željeznice i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 881/2004 (COM(2013)0027 – C7-0029/2013 – 2013/0014(COD) ) (Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
P7_TA(2014)0151 A7-0016/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013) 0027),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0029/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013.(1) ,

–   uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. listopada 2013.(2) ,

–   uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Litavskog parlamenta, Rumunjskog senata i Švedskog parlamenta, podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

–   uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za proračunski nadzor (A7-0016/2014 ),

1.   usvaja stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

2.   traži od Komisije da podnese financijski izvještaj kojim se u potpunosti uzima u obzir ishod zakonodavnog sporazuma između Europskog parlamenta i Vijeća o svim dijelovima zakonodavstva četvrtog željezničkog paketa kako bi se ispunili proračunski zahtjevi i zahtjevi o osoblju Europske agencije za željeznice te po mogućnosti zahtjevi službi Komisije;

3.   naglašava da odluke zakonodavnog tijela o nacrtu uredbe ne dovode u pitanje odluke proračunskog tijela u kontekstu godišnjeg postupka donošenja proračuna;

4.   zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

5.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. .../2014 o Agenciji Europske unije za željeznice i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 881/2004
(Tekst značajan za EGP)

P7_TC1-COD(2013)0014


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3) ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4) ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5) ,

budući da:

(1)   Postupno uspostavljanje europskog željezničkog prostora bez granica zahtijeva djelovanje Unije na području tehničkih propisa koji se primjenjuju na željeznice u vezi s tehničkim aspektima (interoperabilnost) i aspektima sigurnosti, pri čemu su oba nerazrješivo povezana i oba zahtijevaju visoku razinu usklađivanja na razini Unije. Relevantno zakonodavstvo o željeznici, posebno tri željeznička paketa, doneseno je u posljednja dva desetljeća, pri čemu su najmjerodavnije Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(6) te Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(7) .

(2)   Istodobna provedba ciljeva sigurnosti i interoperabilnosti zahtijeva znatan posao tehničke prirode koji mora voditi jedno specijalizirano tijelo. Stoga je bilo potrebno 2004., kao dio drugog željezničkog paketa, u okviru postojećeg institucionalnog okvira i poštujući ravnotežu snaga u Uniji, osnovati europsku agenciju nadležnu za sigurnost i interoperabilnost željeznica (dalje u tekstu: Agencija).

(3)   Europska agencija za željeznice prvobitno je osnovana Uredbom (EZ) 881/2004 Europskog parlamenta i Vijeća kako bi se potaknulo uspostavljanje europskog željezničkog prostora bez granica i pomoglo pri oživljavanju željezničkog sektora, istovremenim jačanjem njegovih bitnih prednosti u pogledu sigurnosti. Uredbu (EZ) br. 881/2004 mora se zamijeniti novim aktom zbog znatnih promjena koje bi trebalo uvesti u pogledu zadaća zadaćama Agencije i njezine unutarnje organizacije njezinoj unutarnjoj organizaciji . [Am. 1]

(4)   U četvrtom željezničkom paketu predlažu se važne promjene za poboljšanje funkcioniranja jedinstvenog europskog željezničkog prostora amandmanima o preinakama Direktive 2004/49/EZ i Direktive 2008/57/EZ, koje su u oba slučaja izravno povezane sa zadaćama Agencije. Te Direktive zajedno s ovom Uredbom posebno predviđaju izvršavanje zadaća povezanih s izdavanjem dozvola za vozila i rješenja o njihovoj sigurnosti, posebno u prekograničnom prometu na razini Unije. Time se podrazumijeva veća uloga Agencije. [Am. 2]

(5)   Agencija bi trebala doprinijeti stvaranju i djelotvornom funkcioniranju jedinstvenog europskog željezničkog prostora bez granica i jamčenju visoke razine sigurnosti uz unapređenje konkurentnosti željezničkog sektora. To bi se trebalo postići doprinosom, u tehničkom području, provedbi zakonodavstva Europske unije poboljšanjem razine interoperabilnosti željezničkih sustava i razvoju zajedničkog pristupa sigurnosti europskog željezničkog sustava. Agencija bi također trebala imati ulogu europskog tijela nadležnog za izdavanje dozvola, na razini Unije, za stavljanje željezničkih vozila i tipova vozila na tržište te dozvola za tipove vozila , rješenja o sigurnosti za željezničke prijevoznike i dozvola za puštanje u rad prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava Europskog sustava upravljanja željezničkim prometom (ERTMS) koji se nalaze ili djeluju na području cijele Unije . Ona bi osim toga trebala pratiti nacionalne željezničke propise i rad nacionalnih tijela koja djeluju na području interoperabilnosti i sigurnosti željeznica. [Am. 3]

(6)   Pri provedbi tih ciljeva Agencija bi u cijelosti trebala uzeti u obzir proces proširenja Europske unije i posebna ograničenja koja se odnose na željezničke veze s trećim zemljama te specifično stanje željezničkih mreža s različitom širinom kolosijeka, naročito ako su države članice zajedno s trećim zemljama dobro integrirane u te mreže, ali su izdvojene od glavne željezničke mreže u Uniji . Agencija bi također trebala nastojati olakšati načelo reciprociteta između pristupa trećih zemalja tržištu Unije i pristupa prijevoznika Unije tržištima trećih zemalja. snositi isključivu odgovornost za funkcije i ovlasti koje su joj dodijeljene . [Am. 4]

(6a)   Agencija bi trebala snositi isključivu odgovornost za funkcije i ovlasti koje su joj dodijeljene. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost trebala bi imati isključivu odgovornost za odluke koje donose. [Am. 5]

(7)   Pri izvršenju svojih zadaća i pogotovo u vezi s izradom preporuka Agencija bi trebala što je više moguće uzeti u obzir znanje vanjskih željezničkih stručnjaka. Oni bi poglavito trebali uključivati stručnjake iz nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost i drugih mjerodavnih nacionalnih tijela vlasti kao i stručnjake iz željezničkog sektora , uključujući predstavnička tijela i mjerodavna nacionalna neovisna prijavljena tijela za ocjenu sukladnosti vlasti . Trebali bi tvoriti kompetentne i reprezentativne radne skupine Agencije. Agencija na umu treba imati potrebu za održavanjem ravnoteže između rizika i koristi, posebno u vezi s upravljanjem sukobima interesa, s jedne strane, i ciljem dostizanja najbolje moguće razine stručnosti, s druge strane. [Am. 6 ]

(8)   Kako bi se pružio uvid u gospodarske učinke na željeznički sektor i utjecaj željezničkog sektora na društvo, kako bi se omogućilo drugima da donose odluke koje se temelje na informiranosti i kako bi se djelotvornije upravljalo radnim prioritetima i raspodjelom sredstava unutar Agencije, Agencija bi trebala pojačati svoje aktivnosti procjene učinka.

(9)   Agencija bi trebala pružati neovisnu i objektivnu tehničku potporu, prije svega Komisiji. Direktiva … [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava] osnova je za izradu i revidiranje tehničkih specifikacija za interoperabilnost (TSI-jeva), dok je Direktiva … [Direktiva o sigurnosti željeznice] osnova za izradu i revidiranje zajedničkih sigurnosnih metoda (CSM-ova) i zajedničkih sigurnosnih ciljeva (CST-ova). Za kontinuitet rada i razvoj TSI-jeva, CSM-ova i CST-ova s vremenom je potreban trajni tehnički okvir i specijalizirano tijelo s posebnim osobljem. U tu bi svrhu Agencija trebala biti nadležna za dostavljanje Komisiji preporuka u vezi s izradom i revidiranjem TSI-jeva, CSM-ova i CST-ova. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost i regulatorna tijela trebala bi jednako tako imati mogućnost od Agencije zatražiti neovisno tehničko mišljenje.

(10)   Željeznički prijevoznici suočavali su se s raznim poteškoćama pri podnošenju zahtjeva za rješenja o sigurnosti nadležnim državnim tijelima, počevši od dugotrajnog postupka i prekomjernih troškova pa sve do nepoštenog postupanja, pogotovo prema novim sudionicima na tržištu. Rješenja izdana u jednoj državi članici nisu bila bezuvjetno priznata u drugim državama članicama, što je štetilo jedinstvenom europskom željezničkom prostoru. Kako bi postupci za izdavanje rješenja o sigurnosti željezničkim prijevoznicima bili učinkovitiji i nepristraniji, ključno je prijeći na jedinstveno rješenje o sigurnosti koje bi vrijedilo u cijeloj Uniji unutar određenih područja uporabe i koje bi izdavala Agencija. Revidirana Direktiva … [Direktiva o sigurnosti željeznice] osnova je za to. [Am. 7]

(11)   Direktivom 2008/57/EZ trenutačno se predviđaju dozvole za puštanje u rad željezničkih vozila u svakoj državi članici, osim u određenim slučajevima. Radna skupina nadležna za dozvole za vozila koju je 2011. osnovala Komisija raspravila je o nekoliko slučajeva u kojima su proizvođači i željeznički prijevoznici iskusili prekomjerno trajanje i troškove postupka za izdavanje dozvola te je predložila određena poboljšanja. Budući da su neki problemi posljedica složenosti trenutnog procesa izdavanje odobrenja za uporabu vozila, on bi se trebao pojednostaviti. Svako željezničko vozilo trebalo bi dobiti samo jednu dozvolu i tu bi dozvolu za stavljanje vozila i tipova vozila na tržište trebala izdavati Agencija. Smanjivanjem troškova i trajanja postupka stvorila bi se opipljiva korist za sektor te bi se smanjio rizik od eventualne diskriminacije, pogotovo novih poduzeća koja žele ući na željezničko tržište. Revidirana Direktiva … [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava] osnova je za to.

(11a)   Na otvorenom europskom željezničkom tržištu s rastućim prekograničnim aktivnostima trebalo bi poštovati i nadzirati provedbu pravila o vremenu za vožnju i odmor, koja su nužna za željezničku sigurnost i pošteno tržišno natjecanje. Nacionalna tijela nadležna za sigurnost trebala bi biti nadležna za nadziranje vremena vožnje i odmora, između ostaloga i za prekogranične operacije. [Am. 8]

(11b)   Osoblje u vlaku obavlja sigurnosne operativne zadaće u željezničkom sustavu i odgovorno je za udobnost i sigurnost putnika u vlaku. Agencija bi trebala uspostaviti certificiranje, slično certificiranju strojovođa lokomotiva, kako bi se zajamčila visoka razina stručnosti i vještina, prepoznala važnost te profesionalne skupine za sigurnost željezničkih usluga, ali i potaknula mobilnost radnika. [Am. 9]

(12)   Za daljnji razvoj jedinstvenog europskog željezničkog prostora, posebno u vezi s davanjem odgovarajućih informacija korisnicima željezničkog prijevoza robe i putnicima, i uzimajući u obzir trenutnu uključenost Agencije, potrebno je ojačati njezinu ulogu na području telematskih aplikacija u sklopu fleksibilnog okvira koji osigurava interoperabilnost te omogućava koegzistiranje inovativnih komercijalnih strategija . Tako bi se osigurao njihov usklađen razvoj i brzo uvođenje. [Am. 10]

(13)   S obzirom na važnost Europskog sustava upravljanja željezničkim prometom (ERTMS) za neometan razvoj jedinstvenog europskog željezničkog prostora i njegovu sigurnost te uzimajući u obzir neuspjeh njegovog dosadašnjeg razvoja i uvođenja njegov dosadašnji fragmentirani razvoj , sustav je potrebno jače usklađivati na razini Unije. Agencija bi stoga, kao tijelo Unije s najvećom nadležnošću, na tom području trebala imati istaknutiju ulogu kako bi osigurala usklađen razvoj Cilj postizanja interoperabilnosti i usklađenosti nadzora vlakova i sustava signalizacije diljem EU-a trenutačno je ozbiljno narušen mnoštvom različitih nacionalnih verzija ERTMS-a. doprinijela osiguranju da oprema ERTMS-a zadovoljava važeće specifikacije i osigurala da su europski istraživački projekti povezani s ERTMS-om usklađeni s razvojem tehničkih specifikacija ERTMS-a. Nadalje, kako bi postupci za izdavanje dozvola za puštanje u rad prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava bili učinkovitiji i nepristraniji, ključno je prijeći na jedinstvenu dozvolu koja bi vrijedila u cijeloj Uniji i koju bi izdavala Agencija. Revidirana Direktiva … [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava] osnova je za to. [Am. 11]

Agencija bi stoga, kao tijelo Unije s najvećom nadležnošću, na tom području trebala imati istaknutiju ulogu kako bi osigurala usklađen razvoj ERTMS-a, doprinijela osiguranju da oprema ERTMS-a zadovoljava važeće specifikacije i osigurala da su europski istraživački projekti povezani s ERTMS-om usklađeni s razvojem tehničkih specifikacija ERTMS-a. Nadalje, kako bi postupci za izdavanje dozvola za puštanje u rad prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava bili učinkovitiji i nepristraniji, ključno je prijeći na jedinstvenu dozvolu koja bi vrijedila u cijeloj Uniji i koju bi izdavala Agencija. Revidirana Direktiva … [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava] osnova je za to.

(13a)   Tijekom proteklih godina zbog nekoliko nezgoda u sektoru željezničkog prijevoza tereta ukazala se potreba za poboljšanjem pravila za održavanje teretnih vagona na razini Unije. Agencija bi trebala raditi na usklađenim obveznim zahtjevima u vezi s redovitim intervalima održavanja. [Am. 12]

(14)   Nadležna državna tijela obično su naplaćivala izdavanje dozvola za vozila i rješenja o njihovoj sigurnosti. Prenošenjem nadležnosti na razinu Unije Agencija bi imala pravo podnositeljima zahtjeva naplatiti izdavanje rješenja o sigurnosti i dozvola navedenih u prethodnim uvodnim izjavama. Iznos tih pristojbi trebao bi se razlikovati sukladno opsegu djelatnosti i području uporabe koji su naznačeni u rješenju o sigurnosti ili dozvoli i odgovarati trenutačnom prosjeku u Uniji ili biti niži od njega i trebao bi se utvrditi delegiranim aktom koji donosi Komisija. Plan radnih mjesta financiran iz tih pristojbi ne bi trebao podlijegati smanjenju osoblja koje je predviđeno u svim institucijama i tijelima Unije. [Am. 13]

(14a)   Tim delegiranim aktom trebalo bi osigurati da iznos pristojbi nije veći od troškova postupaka izdavanja rješenja ili dozvole o kojima je riječ. [Am. 14]

(15)   Opći je cilj da se prijenos funkcija i zadaća s država članica na Agenciju obavi učinkovito i da se pritom ne smanji trenutačna visoka razina sigurnosti. Agencija bi trebala imati dostatna sredstva za svoje nove zadaće, a vremenski okvir za raspodjelu tih sredstava trebao bi se temeljiti na jasno utvrđenim potrebama. Uzimajući u obzir stručno znanje državnih tijela, posebno državnih tijela nadležnih za sigurnost, Agencija bi prilikom izdavanja navedenih dozvola i rješenja trebala imati mogućnost iskoristiti to znanje na odgovarajući način, uključujući putem ugovornih sporazuma . U tu bi se svrhu trebalo snažno poticati, promicati i olakšavati upućivanje nacionalnih stručnjaka u Agenciju. [Am. 15]

(16)   Direktivom … [Direktiva o sigurnosti željeznice] i Direktivom [Direktiva o interoperabilnosti željezničkog sustava] predviđa se provjera nacionalnih mjera u pogledu sigurnosti, interoperabilnosti i usklađenosti s pravilima o tržišnom natjecanju. Njima se također ograničava mogućnost da države članice donose nove nacionalne propise. Sadašnji sustav u kojem i dalje postoji velik broj nacionalnih propisa dovodi do eventualnih sigurnosnih rizika i sukoba s propisima Unije i stvara rizik od nedovoljne transparentnosti i prikrivene diskriminacije inozemnih prijevoznika, pogotovo manjih i novih na tržištu. Kako bi se prešlo na sustav stvarno transparentnih i nepristranih željezničkih propisa na razini Unije, trebaju se postupno smanjivati nacionalni propisi, uključujući operativna pravila . Mišljenje koje se temelji na neovisnom i nepristranom stručnom znanju ključno je na razini Unije. U tu bi svrhu trebalo pojačati ulogu Agencije. [Am. 16]

(17)   Rezultati poslovanja, organizacija i postupci odlučivanja na području interoperabilnosti i sigurnosti željeznice znatno se razlikuju među državnim tijelima nadležnim za sigurnost i prijavljenim tijelima za ocjenu sukladnosti, na štetu neometanog funkcioniranja jedinstvenog europskog željezničkog prostora. To se posebno može štetno odraziti na srednje i male poduzetnike koji žele ući na željezničko tržište u drugoj državi članici. Stoga je ključno pojačano usklađivanje s ciljem veće usklađenosti na razini Unije. Agencija bi u tu svrhu provođenjem revizija i inspekcija trebala nadzirati državna tijela nadležna za sigurnost. i prijavljena Nadzor prijavljenih tijela za ocjenu sukladnosti trebala bi provoditi nacionalna akreditacijska tijela u skladu s člankom 5 . stavkom 3. Uredbe (EZ) 765/2008. Europskog parlamenta i Vijeća (8) . Također se zahtijeva jednak nadzor uspješnosti Agencije. [Am. 17]

(18)   U području sigurnosti važno je osigurati najveću moguću transparentnost i učinkovit protok informacija. Analiza rezultata poslovanja, koja se temelji na zajedničkim pokazateljima i kojom se povezuju svi sudionici u sektoru, važna je i trebala bi se provoditi. O pitanju statistike nužna je bliska suradnja s Eurostatom (Europskim uredom za statistiku).

(19)   Kako bi se pratio napredak s obzirom na interoperabilnost i sigurnost željeznice, Agencija bi trebala biti zadužena za objavljivanje odgovarajućeg izvješća svake dvije godine. S obzirom na njezino stručno tehničko znanje i nepristranost, Agencija bi također trebala pomagati Komisiji u nadzoru provedbe zakonodavstva Unije o sigurnosti i interoperabilnosti željeznice.

(20)   Potrebno je poboljšati interoperabilnost transeuropske mreže, a projekti koji su u tijeku i novi investicijski projekti koji primaju potporu Unije moraju biti u skladu s ciljevima interoperabilnosti utvrđenim Odlukom br. 1692/96/EZ (9) . Agencija je prava ustanova koja može doprinijeti tim ciljevima. [Am. 18]

(21)   Održavanje željezničkih vozila bitan je dio sigurnosnoga sustava. Zbog nedostatka sustava certificiranja radionica za održavanje, ne postoji pravo europsko tržište za održavanje željezničke opreme. Ovo stanje uzrokuje dodatne troškove u sektoru i ima za posljedicu prijevoze bez tereta. Stoga je potrebno postupno razviti europski sustav certificiranja radionica za održavanje i ažurirati ga, pri čemu je Agencija najprimjerenije tijelo za predlaganje odgovarajućih rješenja Komisiji.

(22)   Strukovna osposobljenost potrebna za strojovođe bitan je čimbenik sigurnosti i interoperabilnosti u Uniji. Ona je također preduvjet za slobodno kretanje radnika u željezničkoj industriji. To bi se pitanje trebalo rješavati uz poštovanje postojećeg okvira socijalnoga dijaloga. Agencija bi trebala dati potrebnu tehničku podršku kako bi se ovaj aspekt uzeo u obzir na razini Unije.

(23)   Agencija bi trebala organizirati i omogućavati suradnju među državnim tijelima nadležnim za sigurnost, državnim istražnim tijelima i predstavničkim tijelima iz željezničkog sektora koja djeluju na europskoj razini radi promicanja dobrih praksi, razmjene odgovarajućih informacija, prikupljanja podataka povezanih sa željeznicom i praćenja ukupne sigurnosti željezničkog sustava.

(24)   Kako bi se osigurala najveća moguća transparentnost i jednak pristup relevantnim informacijama svim stranama, dokumenti koji su predviđeni za procese interoperabilnosti i sigurnosti trebali bi biti dostupni javnosti. Isto vrijedi za dozvole, rješenja o sigurnosti i druge odgovarajuće dokumente povezane sa željeznicom. Agencija bi trebala osigurati učinkovit, jednostavan za korištenje i lako dostupan način razmjene i objavljivanja tih informacija. [Am. 19]

(25)   Promicanje inovacija i istraživanja na području željeznice važna je zadaća koju bi Agencija s obzirom na svoj ugled i položaj trebala poticati. Sva financijska pomoć koja se pruža u vezi s tim u okviru djelovanja Agencije ne bi smjela dovesti do nikakvih poremećaja na navedenom tržištu.

(26)   Kako bi se povećala učinkovitost financijske potpore koju pruža Unija, njezina kvaliteta i usklađenost s odgovarajućim tehničkim propisima, Agencija bi u bliskoj suradnji s nacionalnim upraviteljima infrastrukture kao jedino tijelo Unije s priznatim stručnim znanjem na području željeznice trebala igrati aktivnu ulogu bi aktivno sudjelovati u ocjenjivanju željezničkih projekata s europskom dodanom vrijednošću . [Am. 20]

(27)   Zakonodavstvo o interoperabilnosti i sigurnosti željeznice, vodiči za provedbu ili preporuke Agencije mogu katkad predstavljati problem dionicima u pogledu tumačenja ili u drugom pogledu. Ispravno i jedinstveno tumačenje tih akata preduvjet je za djelotvornu provedbu željezničke pravne stečevine i funkcioniranje željezničkog tržišta. Stoga bi Agencija s tim u vezi trebala aktivno sudjelovati u aktivnostima osposobljavanja i pojašnjavanja dajući posebnu pozornost malim i srednjim poduzećima . [Am. 21]

(27a)   Agencija bi trebala u potpunosti surađivati s nacionalnim tijelima koja provode civilne ili kriminalističke istrage ako se one tiču pitanja za koja je Agencija odgovorna te im što je moguće više pomagati. [Am. 22]

(28)   Kako bi mogla propisno obavljati svoje zadaće, Agencija bi trebala biti pravna osoba i trebala bi imati neovisan proračun koji bi se uglavnom financirao doprinosom Unije i pristojbama i naknadama koje bi plaćali podnositelji zahtjeva. Doprinos Unije trebao bi se vrednovati i revidirati prilikom svake dodjele novih ovlasti koje nisu predmet naknada ili pristojbi koje plaćaju podnositelji zahtjeva. Neovisnost i nepristranost Agencije ne bi trebala biti ugrožena nikakvim financijskim doprinosima koje prima od država članica, trećih zemalja ili drugih subjekata. Kako bi se osigurala njezina neovisnost u svakodnevnom upravljanju i pri davanju mišljenja i preporuka te donošenju odluka, organizacija Agencije trebala bi biti transparentna, a izvršni direktor Agencije trebao bi imati punu odgovornost. Osoblje Agencije trebalo bi biti neovisno i zaposleno na osnovi kratkoročnih i dugoročnih ugovora o radu upućenih nacionalnih stručnjaka i stalno zaposlenih dužnosnika u odgovarajućem razmjeru kako bi se zadržalo organizacijsko znanje i osigurao kontinuitet poslovanja i istovremeno omogućila neophodna i neprestana razmjena stručnog znanja sa željezničkim sektorom. [Am. 23]

(29)   Kako bi se djelotvorno osiguralo ostvarivanje zadaća Agencije, države članice i Komisija trebale bi imati svoje predstavnike u upravnom odboru koji bi imao potrebne ovlasti, uključujući ovlast donošenja proračuna i odobravanja godišnjih i višegodišnjih programa rada.

(30)   U svrhu osiguravanja transparentnosti odluka upravnog odbora, predstavnici sektora na koje se odluke odnose trebali bi prisustvovati sastancima upravnog odbora, ali bez prava glasa, koje je rezervirano za predstavnike tijela javne vlasti koji odgovaraju tijelima demokratske kontrole. Predstavnike sektora trebala bi imenovati Komisija na temelju njihove zastupljenosti na razini Unije među željezničkim prijevoznicima, upraviteljima infrastrukture, u željezničkoj industriji, prijavljenim tijelima, imenovanim tijelima, radničkim sindikatima, među putnicima i posebice putnicima sa smanjenom pokretljivošću kao i korisnicima željezničkoga prijevoza robe. [Am. 24]

(31)   Za odgovarajuću pripremu sastanaka upravnog odbora i savjetovanje upravnog obora o odlukama koje se trebaju donijeti trebao bi se osnovati savjetodavni izvršni odbor.

(32)   Treba osigurati da su svim stranama na koje se odnose odluke Agencije neovisno i nepristrano na raspolaganju odgovarajući pravni lijekovi. Trebalo bi uspostaviti odgovarajući žalbeni postupak kojim bi se omogućilo ulaganje žalbe na odluke izvršnog direktora specijaliziranom odboru za žalbe koji djeluje u potpunoj neovisnosti od Komisije, Agencije, nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost i svih drugih sudionika u željezničkom sektoru, protiv čijih se pak odluka može podnijeti tužba Sudu Europske unije. [Am. 25]

(32a)   Osoblje Agencije koje savjetuje odbor za žalbe prethodno ne bi trebalo sudjelovati u odluci protiv koje je uložena žalba. [Am. 26]

(33)   Širom strateškom perspektivom o aktivnostima Agencije doprinijelo bi se djelotvornijem planiranju i upravljanju njezinim sredstvima te kvalitetnijim rezultatima. Stoga bi se trebao donijeti višegodišnji plan rada koji bi upravni odbor trebao nakon odgovarajućeg savjetovanja s relevantnim dionicima redovito ažurirati.

(34)   Rad Agencije trebao bi biti transparentan. Potrebno je osigurati da Europski parlament vrši djelotvoran nadzor i on bi u tu svrhu trebao imati mogućnost saslušanja izvršnoga direktora Agencije i savjetovanja o višegodišnjem i godišnjem programu rada. Agencija bi također trebala primjenjivati odgovarajuće zakone Unije koji se odnose na javnu dostupnost dokumenata. [Am. 27]

(35)   Tijekom proteklih godina, kako se osnivalo sve više decentraliziranih agencija, proračunsko tijelo je nastojalo unaprijediti transparentnost i nadzor upravljanja financijskim sredstvima Unije koja su im dodijeljena, posebno u vezi s proračunskom raspodjelom naknada, financijskom kontrolom, ovlasti davanja razrješnice, doprinosima sustavu mirovinskog osiguranja i unutarnjim proračunskim postupkom (kodeks ponašanja). Na sličan bi se način Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (10) trebala bi se bez ograničenja primjenjivati na Agenciju, koja bi trebala pristupiti Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Komisije Europskih zajednica o unutarnjim istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara(11) . [Am. 28]

(36)   Budući da ciljeve predloženog djelovanja, to jest osnivanje specijaliziranoga tijela za izradu zajedničkih rješenja u vezi sa sigurnošću i interoperabilnošću željeznica, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog zajedničke prirode posla na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija donijeti usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ovom Uredbom ne prelazi se ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(37)   Kako bi se pravilno utvrdio iznos pristojbi i naknada koje Agencija ima pravo naplatiti, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebala bi se prenijeti Komisiji za članke koji se tiču izdavanja i produljenja dozvola za puštanje u rad prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava ERTMS-a uz prugu , dozvola za stavljanje željezničkih vozila i tipova vozila na tržište te rješenja o sigurnosti. Različita razina naknada i pristojbi trebala bi se primjenjivati sukladno područjima uporabe i opsegu djelatnosti utvrđenima u rješenjima o sigurnosti i dozvolama. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svog pripremnog rada održi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Pristojbe i naknade trebale bi biti određene na transparentan, pravedan i ujednačen način i ne bi trebale ugroziti konkurentnost dotičnih europskih industrija. [Am. 29]

Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti istovremeno, pravovremeno i na prikladan način dostave Europskom parlamentu i Vijeću.

(37a)   Kako bi se na ispravan način ohrabrilo na standardizaciju rezervnih željezničkih dijelova, Komisiji treba delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi sa standardizacijom rezervnih dijelova. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. [Am. 30]

(38)   Kako bi se osigurala provedba članaka 21. i 22. ove Uredbe u pogledu provjere nacrta nacionalnih propisa i važećih propisa, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji.

(39)   Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu članaka 29., 30., 31. i 51. ove Uredbe, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća(12) .

(40)   Potrebno je provesti određena načela upravljanja Agencijom radi usklađenosti sa zajedničkom izjavom i zajedničkim pristupom koje je u srpnju 2012. utvrdila međuinstitucionalna radna skupina o decentraliziranim agencijama EU-a kako bi se racionalizirale aktivnosti agencija i povećala njihova učinkovitost.

(41)   Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i slijede načela Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE 1.

NAČELA

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom osniva Agencija Europske unije za željeznice („Agencija”).

2.   Uredbom se utvrđuje:

(a)   osnivanje i zadaće Agencije;

(b)   zadaće država članica.

3.   Uredba se primjenjuje na:

(a)   interoperabilnost u željezničkom sustavu Unije utvrđenu Direktivom ../../.EU [Direktiva o interoperabilnosti željeznica];

(b)   sigurnost željezničkog sustava Unije utvrđenu Direktivom ../../.EU [Direktiva o sigurnosti željeznice];

(c)   izdavanje dozvola strojovođama predviđeno Direktivom 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(13) i izdavanje dozvola cjelokupnom osoblju odgovornom za sigurnost [Am. 31]

3a.   Ciljevi Agencije su osigurati visoku razinu sigurnosti željeznica i pridonijeti dovršetku jedinstvenog europskog željezničkog prostora. Te ciljeve postiže:

(a)   pridonošenjem, na tehničkom planu, provedbi zakonodavstva Unije usmjerenog na poboljšanje razine interoperabilnosti željezničkog sustava i razvoj zajedničkog pristupa sigurnosti željezničkog sustava Unije;

(b)   ulogom europskog tijela, u suradnji s nacionalnim tijelima nadležnim za sigurnost, na području dozvola za stavljanje vozila na tržište i izdavanja rješenja o sigurnosti za željezničke tvrtke;

(c)   usklađivanjem nacionalnih propisa i optimizacijom postupaka;

(d)   praćenjem djelovanja nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost koja djeluju na području interoperabilnosti i sigurnosti željeznica. [Am. 32]

Članak 2.

Pravni status

1.   Agencija je tijelo Unije koje ima status pravne osobe.

2.   U svakoj državi članici Agencija ima najširu moguću pravnu sposobnost dodijeljenu pravnim osobama u skladu sa zakonodavstvom države članice o kojoj je riječ. Agencija može osobito stjecati ili raspolagati pokretnom i nepokretnom imovinom i može biti stranka u sudskim postupcima.

3.   Agenciju zastupa njezin direktor.

Članak 3.

Vrste akata Agencije

Agencija može:

(a)   uputiti Komisiji preporuke u pogledu primjene članaka 11., 13., 14., 15., 23., 24., 26., 30., 32., 31., 33. i 41.;

(b)   uputiti preporuke državama članicama preporuke u pogledu primjene članaka 21., 22. i 30. i nacionalnim tijelima nadležnim za sigurnost u pogledu primjene članka 29. stavka 4. ; [Am. 33]

(c)   dati mišljenja Komisiji u skladu s člancima 9., 21., 22. i 38. te odgovarajućim tijelima u državama članicama u skladu s člankom 9.;

(d)   donositi odluke u skladu s člancima 12., 16., 17. i 18.;

(e)   davati mišljenja koja predstavljaju prihvatljiv način osiguravanja sukladnosti u skladu s člankom 15.;

(f)   izdavati tehničke dokumente u skladu s člankom 15.;

(g)   izdavati revizijska izvješća u skladu s člancima 29. i 30.;

(h)   izdavati smjernice i druge neobvezujuće dokumente za lakšu primjenu zakonodavstva o interoperabilnosti i sigurnosti željeznice u skladu s člancima 11., 15. i 24.

POGLAVLJE 2.

METODE RADA

Članak 4.

Osnivanje i sastav radnih skupina

1.   Agencija osniva ograničen broj radnih skupina za izradu preporuka, posebno u vezi s tehničkim specifikacijama za interoperabilnost (TSI-jevima), zajedničkim sigurnosnim ciljevima (CST-ima) i zajedničkim sigurnosnim metodama (CSM-ima), zajedničkim sigurnosnim pokazateljima (CSI-ima), registrima, tijelima zaduženim za održavanje i dokumentima koji se navode u članku 15 . te odredbama o minimalnim kvalifikacijama željezničkog osoblja kojemu su povjereni sigurnosno-kritični zadaci . [Am. 34]

Agencija može na zahtjev Komisije ili na vlastitu inicijativu nakon savjetovanja s Komisijom osnovati radne skupine u drugim propisno opravdanim slučajevima.

2.   Agencija u radne skupine imenuje stručnjake.

Agencija u radne skupine imenuje predstavnike koje su za radne skupine u kojima žele sudjelovati predložila nadležna državna tijela.

Agencija u radne skupine imenuje stručnjake iz željezničkog sektora koji se nalaze na popisu iz stavka 3. Ona osigurava primjerenu zastupljenost svih država članica, tih sektora industrije i onih korisnika na koje bi se mogle odnositi mjere koje Komisija može predložiti na temelju preporuka koje joj je uputila Agencija. [Am. 35]

Agencija može po potrebi u radne skupine imenovati neovisne stručnjake i predstavnike međunarodnih organizacija čije je stručno znanje priznato u zadanom području. Djelatnici Agencije ne mogu biti imenovani u radne skupine osim funkcije predsjednika radnih skupina koju će obavljati predstavnik Agencije . [Am. 36]

3.   Svake godine, svako predstavničko tijelo iz članka 34. dostavlja Agenciji popis najosposobljenijih stručnjaka koji su ovlašteni predstavljati ih u svakoj od radnih skupina. [Am. 37]

4.   Kad god rad takvih radnih skupina izravno utječe na uvjete rada, zdravlje i sigurnost radnika u industriji, predstavnici radničkih organizacija iz svih država članica sudjeluju u odgovarajućim radnim skupinama kao punopravni članovi. [Am. 38]

5.   Troškove putovanja i dnevnice članova radnih skupina pokriva Agencija na temelju pravila i stopa koje usvoji upravni odbor.

6.   Radnim skupinama predsjeda predstavnik Agencije. [Am. 39]

7.   Rad radnih skupina je transparentan. Upravni odbor utvrđuje poslovnik radnih skupina.

Članak 5.

Savjetovanje sa socijalnim partnerima

Kada god rad iz članaka 11., 12., 15. i 32. ima izravan učinak na socijalno okruženje ili radne uvjete radnika u industriji, Agencija se savjetuje sa socijalnim partnerima u svim državama članicama u okviru Odbora za sektorski dijalog koji je osnovan u skladu s Odlukom Komisije 98/500/EZ(14) . [Am. 40]

Savjetovanja se održavaju prije nego što Agencija Komisiji dostavi svoje preporuke. Agencija vodi računa o tim savjetovanjima i u svakom je trenutku spremna iznijeti svoje preporuke. Agencija prosljeđuje Komisiji mišljenja Odbora za sektorski dijalog, u roku od dva mjeseca, a Komisija ih prosljeđuje odboru iz članka 75. [Am. 41]

Članak 6.

Savjetovanje s korisnicima željezničkoga prijevoza robe i putnicima

Kada god rad iz članaka 11. i 15. ima izravan učinak na korisnike željezničkog prijevoza robe i na putnike, Agencija se savjetuje s organizacijama koje ih predstavljaju, uključujući posebice predstavnike putnika sa smanjenom pokretljivošću . Popis organizacija s kojima se održava savjetovanje sastavlja Komisija uz pomoć odbora iz članka 75. [Am. 42]

Savjetovanja se održavaju prije nego što Agencija Komisiji dostavi svoje preporuke. Agencija vodi računa o tim savjetovanjima i u svakom je trenutku spremna iznijeti svoje prijedloge. Agencija prosljeđuje Komisiji mišljenja navedenih organizacija, u roku od dva mjeseca, a Komisija ih prosljeđuje odboru iz članka 75. [Am. 43]

Članak 7.

Procjena učinka

1.   Agencija provodi procjenu učinka svojih preporuka i mišljenja. Upravni odbor usvaja metodologiju procjene učinka na temelju metodologije Komisije uzimajući u obzir zahtjeve Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice] . Agencija se povezuje s Komisijom kako bi osigurala da se propisno uzima u obzir relevantan rad u Komisiji. Pretpostavke koje čine temelj procjene učinka, kao i korišteni izvori podataka, jasno su utvrđeni u izvješću koje prati svaku preporuku. [Am. 44]

2.   Prije početka aktivnosti obuhvaćene programom rada, Agencija provodi ranu procjenu njezina učinka u kojoj se navodi:

(a)   pitanje koje treba riješiti i moguća rješenja;

(b)   mjera u kojoj je potrebno provesti određenu aktivnost, uključujući davanje preporuke ili mišljenja Agencije;

(c)   očekivani doprinos Agencije rješavanju problema.

Nadalje, svaka aktivnost i projekt u programu rada podliježu pojedinačnoj i zajedničkoj analizi učinkovitosti kako bi se proračun i sredstva Agencije upotrijebili na najbolji moguć način.

3.   Agencija može provesti naknadno ocjenjivanje zakonodavstva koje je proizašlo iz njezinih preporuka.

4.   Države članice i relevantni dionici dostavljaju Agenciji, prema potrebi na njezin zahtjev, podatke koji su potrebni za procjenu učinka. [Am. 45]

Članak 8.

Studije

Ako je to potrebno za izvršenje njezinih zadaća, Agencija naručuje studije i financira ih iz svog proračuna.

Članak 9.

Mišljenja

1.   Agencija daje mišljenja na zahtjev jednog ili više državnih regulatornih tijela navedenih u članku 55. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15) u vezi sa sigurnosnim aspektima i aspektima interoperabilnosti pitanja na koja im je skrenuta pozornost. [Am. 46]

2.   Agencija daje mišljenja na zahtjev Komisije o izmjenama bilo kojeg akta donesenog na temelju Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica] ili … [Direktiva o sigurnosti željeznice], pogotovo ako se upozori na navodnu nepravilnost.

3.   U vezi s mišljenjima iz prethodnih stavaka i drugih članaka ove Uredbe, Agencija daje svoja mišljenja u roku od dva mjeseca, osim ako nije drukčije dogovoreno. Agencija objavljuje mišljenja u roku od dva mjeseca u obliku iz kojeg je uklonjen sav materijal na koji se primjenjuje poslovna tajna.

Članak 10.

Posjeti državama članicama

1.   Kako bi obavljala svoje zadaće, posebno one iz članaka 12., 21., 22., 16., 17., 18, 27., 28., 29., 30., 31., 33. i 38., Agencija može izvršiti posjete državama članicama u skladu s politikom koju određuje upravni odbor. [Am. 47]

2.   Agencija obavještava navedenu državu članicu o predviđenom posjetu, o imenima ovlaštenih dužnosnika Agencije i o datumu početka posjeta. Dužnosnici Agencije ovlašteni za obavljanje takvih posjeta to čine na temelju odluke izvršnog direktora u kojoj se točno navode svrha i ciljevi njihovog posjeta.

3.   Državna tijela država članica omogućuju rad osoblju Agencije.

4.   Agencija sastavlja izvješće o svakom posjetu i dostavlja ga Komisiji i državi članici o kojoj je riječ.

5.   Prethodnim stavcima ne dovode se u pitanje inspekcije iz članka 29. stavka 6. i članka 30. stavka 6. koje se obavljaju u skladu s postupkom opisanom u njima.

POGLAVLJE 3.

ZADAĆE POVEZANE SA SIGURNOŠĆU ŽELJEZNICE

Članak 11.

Tehnička potpora – preporuke o sigurnosti željeznice

1.   Agencija daje Komisiji preporuke o zajedničkim sigurnosnim metodama (CSM-ima), zajedničkim sigurnosnim pokazateljima (CSI-ima) i zajedničkim sigurnosnim ciljevima (CST-ima) koji su predviđeni člancima 6. i 7. Direktive… [Direktiva o sigurnosti željeznice]. Agencija također daje Komisiji preporuke o periodičnoj reviziji CSM-ova i CST-ova. [Am. 48]

2.   Agencija daje Komisiji na njezin zahtjev ili na vlastitu inicijativu preporuke o drugim mjerama na području sigurnosti.

3.   Agencija može izdati smjernice i druge neobvezujuće dokumente za lakšu primjenu zakonodavstva o sigurnosti željeznica.

Članak 12.

Rješenja o sigurnosti

Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 2.a Direktive ... [Direktiva o sigurnosti željeznice] Agencija izdaje , obnavlja, obustavlja, mijenja ili povlači jedinstvena rješenja o sigurnosti u skladu s člancima 10. i 11. Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice]. [Am. 49]

Članak 13.

Održavanje vozila

1.   Agencija pomaže Komisiji u vezi sa sustavom izdavanja dozvola subjektima nadležnim za održavanje u skladu s člankom 14. stavkom 6. Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice].

2.   Agencija daje Komisiji preporuke u pogledu članka 14. stavka 7. Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice].

3.   Agencija analizira sve alternativne mjere koje su izabrane u skladu s člankom 15. Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice] u izvješću iz članka 30. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 14.

Prijevoz opasnog tereta željeznicom

Agencija prati razvoj zakonodavstva povezanog s prijevozom opasnog tereta željeznicom u smislu Direktive 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(16) i uspoređuje ga sa zakonodavstvom o interoperabilnosti i sigurnosti, posebno njihovim temeljnim zahtjevima. U tu svrhu Agencija pomaže Komisiji i može dati preporuke na njezin zahtjev ili na vlastitu inicijativu.

Article 14a

Spontano prijavljivanje incidenata

Agencija uspostavlja sustav koji omogućuje spontano i anonimno izvješćivanje o bilo kakvom incidentu koji može ugroziti sigurnost sustava. Ona stvara mehanizam za automatsko informiranje odgovornih dionika. Agencija također koordinira podnošenje izvješća nacionalnih agencija, posebice ako oni utječu na sigurnost u više od jedne države. [Am. 50]

POGLAVLJE 4.

ZADAĆE POVEZANE S INTEROPERABILNOŠĆU

Članak 15.

Tehnička potpora na području interoperabilnosti željezničkog sustava

1.   Agencija:

(a)   daje Komisiji preporuke o TSI-jevima i njihovoj reviziji u skladu s člankom 5. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica];

(b)   daje Komisiji preporuke o obrascima za „EU” izjavu o provjeri i za tehničku dokumentaciju koja joj se mora priložiti, u skladu s člankom 15. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica];

(c)   daje Komisiji preporuke o specifikacijama za registre i njihovu reviziju u skladu s člancima 43., 44. i 45. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica];

(d)   daje mišljenja koja predstavljaju prihvatljiv način osiguravanja sukladnosti u vezi s manjkavostima u TSI-jima u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica] i dostavlja ih Komisiji;

(e)   daje mišljenja Komisiji u pogledu zahtjeva država članica za neprimjenjivanje TSI-jeva u skladu s člankom 7. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica];

(f)   izdaje tehničke dokumente u skladu s člankom 4. stavkom 9. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica];

(g)   daje preporuke Komisiji u vezi s uvjetima rada svog osoblja koje obavlja poslove važne za sigurnost.

(gb)   daje Komisiji preporuke o europskim standardima koje trebaju razviti relevantna europska tijela za standardizaciju, poglavito u pogledu rezervnih dijelova; [Am. 52]

(gc)   izdaje detaljne zahtjeve u pogledu standarda za relevantna europska tijela za standardizaciju kako bi izvršila mandat koji im je dala Komisija; [Am. 53]

(gd)   daje Komisiji preporuke u vezi s osposobljavanjem i certificiranjem osoblja u vlaku kojemu su povjerene sigurnosne zadaće; [Am. 54]

(ge)   daje Komisiji preporuke u cilju usklađivanja nacionalnih propisa u skladu s člankom 22. stavkom 1. osobito u slučaju kada se jedno pravilo odnosi na više država članica. Taj posao obavlja u suradnji s nacionalnim tijelima nadležnima za sigurnost; [Am. 55]

(gf)   na zahtjev Komisije izdaje mišljenja o interoperabilnim sastavnim dijelovima koji ne ispunjavaju temeljne zahtjeve, u skladu s člankom 11. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica]; [Am. 56]

(gg)   upućuje preporuke Komisiji u vezi najmanjih jediničnih intervala testiranja (vremenski i prema prijeđenim kilometrima) željezničkih vozila (teretnih vagona, putničkih vagona, lokomotiva). [Am. 57]

2.   Radi izrade preporuka iz stavka 1. točaka (a), i (b) ) i (c) Agencija: [Am. 58]

(a)   osigurava da su TSI-jevi i specifikacije za registre prilagođeni tehničkom napretku, tržišnim trendovima i društvenim zahtjevima u cilju unaprjeđenja učinkovitosti željezničkog sustava i uzimajući u obzir njegovu isplativost ; [Am. 59]

(b)   osigurava usklađivanje razvoja i ažuriranja tehničkih specifikacija za TSI-jeve s jedne strane i razvoja europskih standarda koji se pokažu nužnima za interoperabilnost s druge i održava odgovarajuće kontakte s europskim tijelima za standardizaciju.

(ba)   sudjeluje kao promatrač u dotičnim radnim skupinama nadležnima za standardizaciju; [Am. 60]

3.   Agencija može izdati smjernice i druge neobvezujuće dokumente za lakšu provedbu zakonodavstva o interoperabilnosti željeznica.

3a.   Agencija uključuje radne skupine kada je to predviđeno člankom 4. [Am. 61]

Članak 16.

Dozvole za stavljanje vozila na tržište

Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavak 9.a Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željeznica] Agencija izdaje, obnavlja, obustavlja, mijenja ili povlači dozvole za stavljanje željezničkih vozila na tržište u skladu s člankom 20. te Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti] . [Am. 62]

Članak 17.

Dozvole za stavljanje tipova vozila na tržište

Agencija izdaje, obnavlja, obustavlja, mijenja ili povlači dozvole za stavljanje tipova vozila na tržište u skladu s člankom 22. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica]. [Am. 63]

Članak 18.

Dozvole Dozvola za puštanje u rad ERTMS-a prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava uz prugu [Am. 64]

Agencija izdaje, obnavlja, obustavlja, mijenja ili povlači dozvole za puštanje u rad prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava ERTMS uz prugu koji se nalaze ili rade u cijeloj Uniji u skladu s člankom 18. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica]. [Am. 65]

Članak 19.

Telematske aplikacije

1.   Agencija djeluje kao sustavno tijelo odgovorno za održavanje tehničkih specifikacija za telematske aplikacije u skladu s odgovarajućim TSI-jevima.

1a.   Agencija može igrati ulogu u promicanju otvorenog i potpunog pristupa podacima, uključujući međunarodne zbirke podataka o rasporedu. [Am. 66]

2.   Agencija utvrđuje, objavljuje i primjenjuje postupak za obradu zahtjeva za promjenu tih specifikacija. U tu svrhu Agencija uspostavlja i održava registar zahtjeva za promjenu specifikacija za telematske aplikacije i njihov status.

3.   Agencija razvija i održava tehničke alate za upravljanje različitim verzijama specifikacija za telematske aplikacije te na vertikalnoj razini provodi usklađivanje tih različitih verzija . [Am. 67]

4.   Agencija pomaže Komisiji u praćenju uvođenja telematskih aplikacija u skladu s odgovarajućim TSI-jevima.

Članak 20.

Potpora prijavljenim tijelima za ocjenu sukladnosti

1.   Agencija podupire aktivnosti prijavljenih tijela za ocjenu sukladnosti iz članka 27. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica]. Potpora posebno uključuje izradu smjernica za ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti za uporabu interoperabilnog sastavnog dijela iz članka 9. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti] i smjernica za postupak provjere EZ-a iz članka 10. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica].

2.   Agencija olakšava suradnju prijavljenih tijela za ocjenu sukladnosti, pri čemu posebno djeluje kao tehničko tajništvo za njihovu koordinacijsku skupinu.

POGLAVLJE 5.

ZADAĆE POVEZANE S NACIONALNIM PROPISIMA

Članak 21.

Provjera nacrta nacionalnih propisa

1.   Agencija u roku od dva mjeseca od njihova primitka provjerava nacrt nacionalnih propisa koji joj je podnesen u skladu s:

(a)   člankom 8. stavkom 2. Direktive [Direktiva o sigurnosti željeznice],

(b)   člankom 14. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica].

2.   Ako nakon provjere i unutar rokova iz stavka 1. Agencija zaključi da nacionalni propisi omogućuju ispunjavanje temeljnih zahtjeva interoperabilnosti, poštovanje CSM-ova i postizanje CST-ova te da oni neće dovesti do proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja željezničkog prijevoza među državama članicama , o pozitivnoj ocjeni obavještava Komisiju i državu članicu o kojoj je riječ. Komisija može potvrditi taj propis u računalnom sustavu iz članka 23. [Am. 68]

3.   Ako provjera iz stavka 1. rezultira negativnom ocjenom, Agencija:

(a)   daje preporuku državi članici o kojoj je riječ u kojoj se obrazlaže zašto navedeni propis ne bi trebao stupiti na snagu i/ili se primjenjivati;

(b)   obavještava Komisiju o svojoj negativnoj ocjeni.

4.   Ako država članica u roku od dva mjeseca od primitka Agencijine preporuke iz točke (a) stavka 3. ne poduzme nikakve korake, Komisija može, nakon što je primila informacije iz točke (b) stavka 3. i saslušala razloge države članice o kojoj je riječ, donijeti odluku upućenu predmetnoj državi članici kojom se od nje traži da izmijeni nacrt navedenog propisa i obustavi njegovo usvajanje, stupanje na snagu ili provedbu.

4a.   Odredbe ovog članka ne primjenjuju se na nacionalna pravila u vezi sa zahtjevima za zdravlje i sigurnost na radu te kvalifikacije i osposobljavanje željezničkog osoblja sa zadaćama u pogledu sigurnosti. [Am. 69]

4b.   U slučajevima hitnih preventivnih mjera iz članka 8. Direktive [Direktiva o sigurnosti] i članka 14. stavka 4. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica], a posebno nakon nesreće ili izgreda, Agencija provodi usklađivanje pravila na razini Unije zajedno s nacionalnim tijelima za sigurnost. Po potrebi Agencija daje preporuku ili mišljenje Komisiji. [Am. 70]

Članak 22.

Provjera važećih nacionalnih propisa

1.   Agencija provjerava nacionalne propise u roku od dva mjeseca od njihova primitka u skladu s člankom 14. stavkom 3. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica].

1a.   Agencija ispituje nacionalne propise koji su na snazi na dan primjene ove Uredbe. Da bi postigla taj cilj, Agencija predlaže upravnom odboru radni plan za pristupanje toj provjeri u okviru višegodišnjih i godišnjih radnih programa navedenih u članku 48. Agencija svake godine upravnom odboru podnosi izvještaj o napretku svojih poslova i o postignutim rezultatima u skladu s člankom 50. [Am. 71]

2.   Ako nakon provjere iz stavka 1. Agencija zaključi da nacionalni propisi omogućuju ispunjavanje temeljnih zahtjeva interoperabilnosti, poštovanje CSM-ova i postizanje CST-ova te da oni neće dovesti do proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja željezničkog prijevoza među državama članicama , ona o pozitivnoj ocjeni obavještava Komisiju i državu članicu o kojoj je riječ. Komisija može potvrditi taj propis u računalnom sustavu iz članka 23. [Am. 72]

3.   Ako provjera iz stavka 1. rezultira negativnom ocjenom, Agencija:

(a)   daje preporuku državi članici o kojoj je riječ u kojoj se nalaže trenutno stavljanje izvan snage ili izmjenu problematičnog propisa i obrazlaže zašto se taj navedeni propis mora izmijeniti ili opozvati ne bi trebao stupiti na snagu i/ili se primjenjivati ; [Am. 73]

(b)   obavještava Komisiju o svojoj negativnoj ocjeni i prenosi joj preporuku upućenu državi članici . [Am. 74]

4.   Ako država članica u roku od dva mjeseca od primitka Agencijine preporuke iz točke (a) stavka 3. ne poduzme nikakve korake, Komisija može, nakon što je primila informacije iz točke (b) stavka 3. i saslušala razloge države članice o kojoj je riječ, donijeti odluku upućenu predmetnoj državi članici kojom se od nje traži da izmijeni navedeni propis ili ga stavi izvan snage.

5.   Postupci opisani u stavcima 2. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis u slučajevima u kojima Agencija ustanovi ili je obaviještena da je neki nacionalni propis, bez obzira na to je li ona obaviještena o njemu ili ne, suvišno ili u suprotnosti sa CSM-ovima, CST-ima, TSI-ima ili bilo kojim drugim zakonodavstvom na području željeznice ili da predstavlja neopravdanu prepreku na jedinstvenom željezničkom tržištu . U tom slučaju primjenjuju se rokovi utvrđeni u stavku 1 . [Am. 75]

5a.   U pitanjima koja se odnose na osposobljavanje, zdravlje i sigurnost na radu željezničkog osoblja odgovornog za ključne sigurnosne zadaće, Agencija može primjeniti ovaj članak samo ako nacionalno pravilo ima mogući diskriminacijski učinak, [Am. 76]

Članak 22.a

Upotreba baze podataka

Agencija obavlja tehničku provjeru važećih nacionalnih propisa navedenih u dostupnim nacionalnim zakonodavnim okvirima kako su navedeni u bazi podataka referentnih dokumenata koju je objavila Agencija na dan stupanja na snagu ove Uredbe. [Am. 77]

Članak 23.

Računalni sustav za svrhe obavještavanja i razvrstavanje nacionalnih propisa

1.   Agencija uspostavlja i održava namjenski računalni sustav koji sadrži nacionalne propise iz članka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 1. i prihvatljive nacionalne načine osiguravanja sukladnosti iz članka 2., točke (28.a) Direktive ...[Direktiva o interoperabilnosti željeznica]. Agencija ga stavlja na raspolaganje dionicima i javnosti. [Am. 78]

1.a   U roku od jednog mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe države članice obavješćuju Komisiju o svim postojećim nacionalnim propisima koji nisu prijavljeni do dana stupanja na snagu ove Uredbe. [Am. 79]

2.   Države članice obavještavaju Agenciju i Komisiju o nacionalnim propisima iz članka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 1. uz pomoć računalnog sustava iz stavka 1. Agencija u tom sustavu objavljuje propise te ga upotrebljava za obavještavanje Komisije u skladu s člancima 21. i 22. Agencija koristi računalni sustav za informiranje Komisije o svim negativnim preporukama upućenim državi članici u skladu s člankom 21. stavkom 3. i člankom 22. stavkom 3. točkom (b). [Am. 80]

3.   Agencija razvrstava prijavljene nacionalne propise u skladu s člankom 14. stavkom 8. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica]. U tu svrhu upotrebljava sustav iz prvog stavka ovog članka.

4.   Agencija razvrstava nacionalne propise prijavljene u skladu s člankom 8. stavkom 2. Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice], uzimajući u obzir razvoj zakonodavstva EU-a. U tu svrhu Agencija razvija alat za upravljanje propisima kojim se države članice koriste kako bi pojednostavile svoje sustave nacionalnih propisa. Agencija za objavljivanje alata za upravljanje propisima upotrebljava sustav iz prvog stavka ovog članka.

4.a   Agencija bi također preko sustava iz stavka 1. ovog članka trebala osigurati javnu dostupnost stanja ocjene tih propisa i, kada je ocjena provedena, njezinih rezultata. [Am. 81]

POGLAVLJE 6.

ZADAĆE POVEZANE S EUROPSKIM SUSTAVOM UPRAVLJANJA ŽELJEZNIČKIM PROMETOM (ertms)

Članak 24.

Sustavno tijelo za ERTMS

1.   Agencija djeluje kao sustavno tijelo nadležno za održavanje tehničkih specifikacija za ERTMS.

2.   Agencija utvrđuje, objavljuje i primjenjuje postupak za obradu zahtjeva za promjenu tih specifikacija. U tu svrhu Agencija uspostavlja i održava registar zahtjeva za promjenu specifikacija za ERTMS i njihov status.

3.   Agencija preporučuje donošenje nove verzije tehničkih specifikacija za ERTMS. Međutim ona to radi tek kad je prethodna verzija uvedena u dostatnoj mjeri. Razvoj novih verzija ne smije ugrožavati brzinu uvođenja ERTMS-a, nepromjenjivost specifikacija koja je potrebna za optimalnu proizvodnju opreme ERTMS-a, prinos od ulaganja željezničkih prijevoznika i vlasnika i učinkovito planiranje uvođenja ERTMS-a. [Am. 82]

4.   Agencija razvija i održava tehničke alate za upravljanje različitim verzijama ERTMS-a kako bi se zajamčila tehnička i operativna usklađenost između mreža i vozila opremljenih različitim verzijama te kako bi se potaknula brza provedba važećih verzija.

5.   U skladu s člankom 5. stavkom 10. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti] Agencija osigurava da su kasnije verzije opreme ERTMS-a tehnički usklađene s ranijim verzijama.

6.   Agencija izrađuje i širi odgovarajuće smjernice o primjeni za dionike i dokumentaciju kojom se pojašnjuju tehničke specifikacije za ERTMS.

Članak 25.

ERTMS ad hoc radna skupina prijavljenih tijela za ocjenu sukladnosti

1.   Agencija osniva i predsjeda ERTMS ad hoc radnom skupinom prijavljenih tijela za ocjenu sukladnosti iz članka 27. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica].

Radna skupina provjerava usklađenost primjene postupka za ocjenjivanje sukladnosti ili prikladnosti za uporabu interoperabilnog sastavnog dijela iz članka 9. Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti] i postupaka provjere EZ-a iz članka 10. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti] koje provode prijavljena tijela za ocjenu sukladnosti.

2.   Agencija svake dvije godine podnosi Komisiji izvješće o aktivnostima radne skupine iz stavka 1., uključujući statistiku o sudjelovanju predstavnika prijavljenih tijela za ocjenu sukladnosti u radnoj skupini.

3.   Agencija ocjenjuje primjenu postupka za ocjenjivanje sukladnosti interoperabilnih sastavnih dijelova i postupak provjere EZ-a za opremu ERTMS-a te svake dvije godine Komisiji podnosi izvješće u kojem po potrebi predlaže poboljšanja.

Članak 26.

Potpora tehničkoj i operativnoj usklađenosti između podsustava ERTMS u vozilu i onih uz prugu

1.   Agencija pomaže može pomagati željezničkim prijevoznicima na njihov zahtjev u provjeri tehničke i operativne usklađenosti između podsustava ERTMS u vozilu i onih uz prugu prije nego što se vozilo pusti u rad. [Am. 83]

2.   Ako Agencija ustanovi da postoji rizik od pomanjkanja tehničke i operativne usklađenosti među mrežama i vozilima koja su opremljena opremom ERTMS u okviru određenih projekata ERTMS-a , može zatražiti od odgovarajućih sudionika, posebno proizvođača, vlasnika, upravitelja infrastrukture i državnih tijela nadležnih za sigurnost da dostave informacije o postupcima koji su primijenjeni za provjeru „EZ” i puštanje u rad te o operativnim uvjetima. Agencija o takvom riziku odmah obavještava Komisiju i po potrebi joj predlaže odgovarajuće mjere. [Am. 84]

2.a   Agencija uspostavlja kolosijek za ispitivanja i laboratorij za centralizirano ispitivanje opreme ERTMS na pruzi i u vlaku. [Am. 85]

Članak 27.

Potpora uvođenju ERTMS-a i projekti ERTMS-a

1.   Agencija prati uvođenje ERTMS-a u skladu s planom uvođenja koji je utvrđen Odlukom 2012/88/EU(17) i prati usklađivanje koridora predviđeno Uredbom (EU) br. 913/2010(18) .

2.   Agencija osigurava tehnički nastavak projekata za uvođenje ERTMS-a koje financira Unija, uključujući, ako je to primjenjivo, analizu natječajne dokumentacije u trenutku objave poziva za javno nadmetanje. Agencija također po potrebi pomaže korisnicima fondova Unije u osiguravanju da su tehnička rješenja provedena u okviru projekata potpuno u skladu s TSI-jevima u vezi s prometno-upravljačkim i signalno-sigurnosnim podsustavima i da su stoga potpuno interoperabilna.

Članak 28.

Akreditiranje laboratorija

1.   Agencija podupire usklađeno akreditiranje laboratorija ERTMS-a u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 pogotovo davanjem odgovarajućih smjernica akreditacijskim tijelima.

2.   Agencija može sudjelovati kao promatrač u međusobnim provjerama koje su propisane Uredbom (EZ) br. 765/2008.

2.a   Ako Agencija sumnja u uspješnost akreditiranog laboratorija, ona to daje na znanje nadležnom akreditacijskom tijelu kao i dotičnoj državi i nacionalnim tijelima nadležnim za sigurnost. Agencija je pozvana sudjelovati kao promatrač u uzajamnoj procjeni. Kad je sumnja uklonjena, Agencija o tome odmah obavještava dotičnu državu članicu i nacionalna tijela nadležna za sigurnost. [Am. 86]

POGLAVLJE 7.

ZADAĆE POVEZANE S NADZOROM JEDINSTVENOG EUROPSKOG ŽELJEZNIČKOG PROSTORA

Članak 29.

Nadzor državnih tijela nadležnih za sigurnost

1.   Agencija nadzire rad i odlučivanje državnih tijela nadležnih za sigurnost revizijama i inspekcijama.

2.   Agencija ima pravo provoditi reviziju:

(a)   sposobnosti državnih tijela nadležnih za sigurnost da obavljaju zadaće povezane sa sigurnošću i interoperabilnošću željeznice;

(b)   djelotvornosti nadzora koji provode državna tijela nadležna za sigurnost nad sustavima upravljanja sigurnošću sudionika iz članka 16. Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice].

Postupak za provođenje revizije utvrđuje upravni odbor.

3.   Agencija izdaje revizijska izvješća i šalje ih državnim tijelima nadležnim za sigurnost o kojima je riječ i Komisiji. Svako revizijsko izvješće sadrži posebno popis nedostataka koje je Agencija utvrdila i preporuke za poboljšanje.

4.   Ako Agencija smatra da nedostaci iz stavka 3. sprečavaju navedeno državno tijelo nadležno za sigurnost u tome da djelotvorno obavlja svoje zadaće u vezi sa sigurnošću vezane uz sigurnost i interoperabilnost željeznica, preporučuje državnom tijelu nadležnom za sigurnost poduzimanje odgovarajućih koraka u roku koji ona utvrđuje je utvrđen uzimajući u obzir važnost nedostatka. [Am. 87]

5.   Ako se državno tijelo nadležno za sigurnost ne slaže s preporukom Agencije iz stavka 4. ili ako državno tijelo nadležno za sigurnost u roku od tri mjeseca od primitka Agencijine preporuke ne poduzme nikakve korake, Komisija može u roku od šest mjeseci donijeti odluku u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 75.

6.   Agencija ima pravo provoditi najavljene ili nenajavljene inspekcije u državnim tijelima nadležnim za sigurnost kako bi provjerila određena područja njihovih aktivnosti i rada, a posebno kako bi pregledala dokumente, procese i evidenciju u vezi s njihovim zadaćama iz članka 16. Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice]. Inspekcije se mogu provoditi nasumično (ad-hoc ) ili u skladu s planom koji je izradila Agencija. Inspekcije traju najviše dva dana. Državna tijela država članica omogućuju rad djelatnicima Agencije. Agencija podnosi Komisiji izvješće o svakoj inspekciji.

6.a   U slučajevima iz članka 10. stavka 2.a Direktive … [Direktiva o sigurnosti] i članka 20. stavka 9.a Direktive … [Direktive o interoperabilnosti željeznica] ako nadležna tijela donose oprečne odluke i nije postignuta odluka prihvatljiva za obje strane, podnositelj zahtjeva na kojeg se odnosi odluka ili uključeno nacionalno tijelo može se obratiti Agenciji koja o tome donosi odluku. [Am. 88]

Članak 30.

Nadzor prijavljenih tijela za ocjenu sukladnosti

1.   Agencija nadzire prijavljena tijela za ocjenu sukladnosti potporom akreditacijskim tijelima, revizijom i inspekcijama iz stavaka 2. do 5.

2.   Agencija podupire usklađeno akreditiranje prijavljenih tijela za ocjenu sukladnosti, posebno dajući akreditacijskim tijelima odgovarajuće smjernice o kriterijima ocjenjivanja i postupcima kojima se ocjenjuje zadovoljavaju li prijavljena tijela uvjete iz članka 27. poglavlja 6. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica], putem Europske akreditacijske infrastrukture priznate u članku 14. Uredbe (EZ) br. 765/2008 [Am. 89]

3.   U slučaju da prijavljena tijela za ocjenu sukladnosti nisu akreditirana u skladu s člankom 24. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica], Agencija može provesti reviziju njihove sposobnosti zadovoljavanja uvjeta iz članka 27. te Direktive. Postupak za provođenje revizije utvrđuje upravni odbor.

4.   Agencija izdaje revizijska izvješća o aktivnostima iz stavka 3. i šalje ih prijavljenim tijelima za ocjenu sukladnosti o kojima je riječ i Komisiji. Svako revizijsko izvješće sadrži posebno popis nedostataka koje je Agencija utvrdila i preporuke za poboljšanje. Ako Agencija smatra da ti nedostaci sprečavaju navedeno prijavljeno tijelo u tome da djelotvorno obavlja svoje zadaće vezane uz sigurnost i interoperabilnost željeznica, donosi preporuku kojom se od države članice u kojem to prijavljeno tijelo ima poslovni nastan traži da u određenom vremenskom roku koji ona odredi poduzme odgovarajuće korake. [Am. 90]

5.   Ako se država članica ne slaže s preporukom iz stavka 4. ili ako prijavljeno tijelo u roku od tri mjeseca od primitka Agencijine preporuke ne poduzme nikakve korake, Komisija može u roku od šest mjeseci usvojiti mišljenje u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 75.

6.   Agencija može, uključujući u suradnji s odgovarajućim državnim akreditacijskim tijelima, provoditi najavljene ili nenajavljene inspekcije u prijavljenim tijelima za ocjenu sukladnosti kako bi provjerila određena područja njihovih aktivnosti i rada, a posebno kako bi pregledala dokumente, procese i evidenciju u vezi s njihovim zadaćama iz članka 27. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica]. Inspekcije se mogu provoditi nasumično (ad-hoc ) ili u skladu s planom koji je izradila Agencija. Inspekcije traju najviše dva dana. Prijavljena tijela za ocjenu sukladnosti omogućuju rad osoblju Agencije. Agencija podnosi Komisiji izvješće o svakoj inspekciji.

Članak 31.

Praćenje napretka na području interoperabilnosti i sigurnosti

1.   Agencija zajedno s mrežom državnih istražnih tijela prikuplja odgovarajuće podatke o nesrećama i poremećajima te prati doprinos državnih istražnih tijela sigurnosti cjelokupnog željezničkog sustava.

2.   Agencija prati ukupnu sigurnost željezničkog sustava i pravni okvir za sigurnost . Agencija može zatražiti pomoć mreža iz članka 34., uključujući prikupljanje podataka. Agencija se također koristi podacima koje prikuplja Eurostat i surađuje s Eurostatom kako bi se izbjeglo udvostručavanje rada i osigurala metodološka dosljednost između zajedničkih pokazatelja sigurnosti i pokazatelja koji se upotrebljavaju kod drugih vrsta prijevoza. [Am. 91]

3.   Agencija na zahtjev Komisije izdaje preporuke za poboljšanje interoperabilnosti željezničkog sustava, posebno olakšavajući koordinaciju između željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture ili među upraviteljima infrastrukture. razvija zajednički sustav nadzora i izvješćivanja o događajima. [Am. 92]

4.   Agencija prati i ocjenjuje napredak na području interoperabilnosti i sigurnosti željezničkih sustava i povezanih troškova i prednosti. Agencija svake dvije godine Komisiji podnosi i objavljuje izvješće o napretku na području interoperabilnosti i sigurnosti u jedinstvenom europskom željezničkom prostoru. [Am. 93]

5.   Agencija na zahtjev Komisije izrađuje izvješća o stanju provedbe i primjene zakonodavstva Unije o sigurnosti i interoperabilnosti u državi članici o kojoj je riječ.

POGLAVLJE 8.

DRUGE ZADAĆE

Članak 32.

Željezničko osoblje

1.   Agencija obavlja odgovarajuće zadaće povezane sa željezničkim osobljem utvrđene člancima 4., 20., 22., 23., 25., 28., 33., 34., 35. i 37. Direktive 2007/59/EZ .

2.   Komisija može zatražiti od Agencije da obavlja svoje zadaće povezane sa željezničkim osobljem u skladu s Direktivom 2007/59/EZ i povezane sa željezničkim osobljem kojem su povjereni sigurnosno-kritični poslovi koji nisu obuhvaćeni Direktivom 2007/59/EZ . [Am. 94]

3.   Agencija se savjetuje s tijelima nadležnim za pitanja željezničkog osoblja u pogledu zadaća iz stavaka 1. i 2. Agencija može promicati suradnju među tim tijelima, uključujući organiziranjem odgovarajućih sastanaka s njihovim predstavnicima.

Članak 33.

Registri i njihova dostupnost

1.   Agencija utvrđuje uspostavlja i vodi europske registre iz članaka 43., 44. i 45. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica] u praktičnom učinkovitom formatu koji je jednostavan za korištenje radi pružanja potpune podrške poslovnim i operativnim potrebama. Agencija djeluje kao sustavno tijelo za sve registre i baze podataka navedene u Direktivama o sigurnosti, interoperabilnosti i strojovođama. To posebno uključuje: [Am. 95]

(a)   razvoj i održavanje specifikacija registra;

(b)   usklađivanje razvoja u državama članicama u vezi s registrima;

(c)   davanje smjernica o registrima odgovarajućim dionicima;

(d)   davanje preporuka Komisiji u pogledu poboljšanja specifikacija postojećih registra i eventualne potrebe za uspostavom novih.

(da)   uspostavljanje i održavanje registara iz točaka (g), (i) te (ma). [Am. 96]

(db)   izradu europskog registra vozila. [Am. 97]

1.a   Europski registar vozila:

(a)   vodi Agencija;

(b)   javan je;

(c)   uključuje se u europski registar vozila najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive. Komisija provedbenim aktima utvrđuje vrstu formata dokumenta. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 75.;

(d)   obuhvaća barem sljedeće detalje za svaki tip vozila:

(i)   tehničke značajke tipa vozila, kao što su naznačene u odgovarajućim TSI-jevima;

(ii)   naziv proizvođača;

(iii)   datume, upućivanja na naredne dozvole za taj tip vozila, uključujući sva ograničenja ili povlačenja, te države članice koje dodjeljuju dozvole;

(iv)   značajke oblikovanja namijenjenih osobama sa smanjenom pokretljivošću i osobama s invaliditetom.

Kada Agencija izdaje, obnavlja, mijenja, obustavlja ili ukida dozvolu za puštanje tipova vozila u rad, dužna je ažurirati registar bez odlaganja. [Am. 98]

2.   Agencija putem provedenog IT rješenja koje je jednostavno za korištenje i lako dostupno osigurava javnu dostupnost sljedećih dokumenata i registara utvrđenih Direktivom … [Direktiva o interoperabilnosti željeznica] i Direktivom … [Direktiva o sigurnosti željeznice]: [Am. 99]

(a)   EZ izjava o provjeri podsustava;

(b)   EZ izjava o sukladnosti interoperabilnih sastavnih dijelova i EZ izjava o prikladnosti za upotrebu interoperabilnih sastavnih dijelova;

(c)   dozvola izdanih u skladu s Direktivom … [Direktiva o uspostavi jedinstvenog europskog željezničkog prostora (preinaka)];

(d)   rješenja o sigurnosti izdanih u skladu s člankom 10. Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice];

(e)   izvješća o istragama nesreća koja su dostavljena Agenciji u skladu s člankom 24. Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice];

(f)   nacionalnih pravila o kojima se obavijestilo Komisiju u skladu s člankom 8. Direktive … [Direktiva o sigurnosti željeznice] i člankom 14. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti] kao i procjene koju je o njima dala Agencija ; [Am. 100]

(g)   europskog registra vozila ; [Am. 101]

(h)   registara infrastrukture, uključujući poveznicama na odgovarajuće nacionalne registre;

(i)   europskog registra odobrenih tipova vozila;

(j)   registra zahtjeva za izmjene i planiranih izmjena specifikacija ERTMS-a;

(k)   registra zahtjeva za izmjene i planiranih izmjena specifikacija TSI-ja telematskih aplikacija za putnički (TAP) i TSI-ja telematskih aplikacija za teretni promet (TAF).

(l)   registra oznaka posjednika vozila koji Agencija vodi u skladu s TSI-jem o odvijanju i upravljanju prometom;

(m)   izvješća o kvaliteti izdanih u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 od Europskog parlamenta i Vijeća(19) .

(ma)   registar ovlaštenih subjekata zaduženih za održavanje u skladu s člankom 14. Direktive ... [Direktiva o sigurnosti]. [Am. 102]

3.   Države članice i Komisija na temelju nacrta Agencije raspravljaju o praktičnim načinima dostavljanja dokumenata iz stavka 2. i u vezi s njima postižu dogovor.

4.   Pri dostavljanju dokumenata iz stavka 2. odgovarajuća tijela mogu navesti koji se dokumenti iz sigurnosnih razloga ne smiju otkriti javnosti.

5.   Nacionalna tijela nadležna za izdavanje dozvola i rješenja navedenih u točkama (c) i (d) stavka 2. izvješćuju Agenciju u roku od mjesec deset dana o svakoj pojedinačnoj odluci o izdavanju, produljenju, izmjenama ili stavljanju izvan snage tih dozvola i rješenja. [Am. 103]

6.   Agencija u javnu bazu podataka može dodati svaki javni dokument ili poveznicu od važnosti za ciljeve ove Uredbe, uzimajući u obzir važeće zakonodavstvo Unije o zaštiti podataka.

Članak 34.

Mreže državnih tijela nadležnih za sigurnost, istražnih tijela i predstavničkih tijela [Am. 104]

1.   Agencija uspostavlja mrežu državnih tijela nadležnih za sigurnost i mrežu istražnih tijela iz članka 17 21 . stavka 4. Direktive …/… [Direktiva o sigurnosti željeznice]. Agencija im osigurava tajništvo. Zadaće mreža posebno su: [Am. 105]

(a)   razmjena informacija povezanih sa sigurnošću i interoperabilnošću željeznice;

(b)   promicanje dobrih praksi;

(c)   dostavljanje Agenciji podataka o sigurnosti željeznice, posebno podataka u vezi sa zajedničkim sigurnosnim pokazateljima.

(ca)   ako je potrebno, informirati Agenciju o nedostacima u zakonodavstvu koje proizlazi iz Direktive ... [Direktiva o sigurnosti željeznice] i Direktive ... [Direktiva o interoperabilnosti željeznica]. [Am. 106]

Agencija olakšava suradnju između tih mreža, a posebno može odlučiti održavati zajedničke sastanke obiju mreža.

2.   Agencija uspostavlja mrežu predstavničkih tijela iz željezničkog sektora, uključujući predstavnike putnika, putnika sa smanjenom pokretljivošću i zaposlenika, koji djeluju na razini Unije. Popis tih tijela utvrđuje se provedbenim aktom koji donosi Komisija u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 75. Agencija mreži osigurava tajništvo. Zadaće mreže posebno su: [Am. 107]

(a)   razmjena informacija povezanih sa sigurnošću i interoperabilnošću željeznice;

(b)   promicanje dobrih praksi;

(c)   dostavljanje Agenciji podataka o sigurnosti i interoperabilnosti željeznice.

3.   Mreže iz stavaka 1. i 2. mogu davati neobvezujuća mišljenja o nacrtu preporuka iz članka 9. stavka 2.

4.   Agencija može uspostaviti druge mreže s tijelima i državnim tijelima koja su odgovorna za dio željezničkog sustava.

5.   Komisija može sudjelovati na sastancima mreža iz ovog članka.

Članak 35.

Komunikacija i širenje

Agencija obavještava odgovarajuće dionike o europskom okviru željezničkog zakonodavstva, normama i smjernicama te ih širi u skladu s odgovarajućim planovima o komunikaciji i širenju koje je donio upravni odbor. Upravni odbor redovito ažurira te planove na temelju analize potreba.

Članak 36.

Istraživanje i promicanje inovacija

1.   Agencija na zahtjev Komisije doprinosi istraživačkim aktivnostima na području željeznice na razini Unije, uključujući potporom odgovarajućim službama Komisije i predstavničkim tijelima. Tim se doprinosom ne dovode u pitanje druge istraživačke aktivnosti na razini Unije.

2.   Komisija može povjeriti Agenciji zadaću promicanja inovacija kojima je cilj unapređivanje interoperabilnosti i sigurnosti željeznice, posebno korištenja novim informacijskim tehnologijama i sustavima slijeđenja i praćenja.

Članak 37.

Pomoć Komisiji

1.   Agencija Komisiji na njezin zahtjev pomaže pri provedbi zakonodavstva Unije čiji je cilj povećanje stupnja interoperabilnosti željezničkih sustava i razvijanje zajedničkog pristupa sigurnosti europskog željezničkog sustava.

2.   Pomoć može obuhvaćati:

(a)   tehničko savjetovanje o pitanjima za koja su potrebna specifična znanja i iskustva;

(b)   prikupljanje informacija uz pomoć mreža iz članka 34.

Članak 38.

Pomoć pri ocjenjivanju željezničkih projekata

Ne dovodeći u pitanje odstupanja iz članka 9. Direktive … [Direktiva o interoperabilnosti], Agencija na zahtjev Komisije provjerava sa stajališta interoperabilnosti i sigurnosti svaki projekt koji uključuje projektiranje, gradnju, obnovu ili modernizaciju podsustava za koji je bio podnesen zahtjev za financijskom potporom Unije. U slučaju projekata koji se financiraju u sklopu programa Transeuropske prometne mreže (TEN-T), Agencija bi trebala blisko surađivati s Izvršnom agencijom TEN-T-a. [Am. 108]

U roku koji je dogovoren s Komisijom, sukladno važnosti projekta i raspoloživim sredstvima, ali ne u roku duljem od dva mjeseca, Agencija daje mišljenje o usklađenosti projekta s odgovarajućim zakonodavstvom o interoperabilnosti i sigurnosti željeznice.

Članak 39.

Pomoć državama članicama, državama kandidatkinjama i dionicima

1.   Agencija na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Komisije, država članica, država kandidatkinja ili mreža iz članka 34. provodi osposobljavanje i druge odgovarajuće aktivnosti u vezi s primjenom i pojašnjavanjem zakonodavstva o interoperabilnosti i sigurnosti željeznice te vezano uz proizvode Agencije kao što su registri, vodiči za provedbu ili preporuke.

2.   O vrsti i opsegu aktivnosti iz stavka 1. odlučuje upravno vijeće te se one uvrštavaju u program rada.

Članak 40.

Međunarodni odnosi

1.   Ako je to potrebno za postizanje ciljeva utvrđenih ovom Uredbom i ne dovodeći u pitanje pojedinačne nadležnosti država članica i institucija Unije, uključujući Europsku službu za vanjsko djelovanje, Agencija može uspostaviti kontakt i sudjelovati u upravnim dogovorima s nadzornim tijelima, međunarodnim organizacijama i administracijama trećih zemalja koje su nadležne za pitanja kojima se bavi Agencija kako bi bila u tijeku sa znanstvenim i tehničkim razvojem te kako bi osigurala promicanje zakonodavstva i normi Europske unije o željeznicama.

2.   Tim se dogovorima ne stvara pravna obveza Unije ili njezinih država članica niti se države članice i njihova nadležna tijela sprečava u tome da sklapaju bilateralne ili multilateralne dogovore s tim nadzornim tijelima, međunarodnim organizacijama i administracijama trećih zemalja. O tim dogovorima i suradnji treba se prethodno raspraviti s Komisijom i redovito je izvještavati.

3.   Upravni odbor donosi strategiju za odnose s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama u pogledu pitanja za koja je nadležna Agencija. Strategija se uključuje u godišnji i višegodišnji program rada Agencije uz navođenje sredstava povezanih s njom. Strategijom bi trebalo nastojati osigurati da aktivnosti Agencije željezničkim prijevoznicima Unije olakšavaju recipročan pristup željezničkim tržištima trećih zemalja. [Am. 109]

Članak 41.

Koordinacija u pogledu rezervnih dijelova

Agencija doprinosi utvrđivanju potencijalnih željezničkih rezervnih dijelova koji se trebaju standardizirati. U tu svrhu Agencija može osnovati osniva radnu skupinu za koordinaciju aktivnosti dionika i može uspostaviti uspostavlja kontakt s europskim tijelima za standardizaciju. Agencija Komisiji predstavlja odgovarajuće smjernice najkasnije dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe . [Am. 110]

POGLAVLJE 9.

ORGANIZACIJA AGENCIJE

Članak 42.

Administrativna i upravljačka struktura

Administrativna i upravljačka struktura Agencije sastoji se od:

(a)   upravnog odbora koji obavlja funkcije iz članka 47.;

(b)   izvršnog odbora koji obavlja funkcije iz članka 49.;

(c)   izvršnog direktora koji obavlja dužnosti iz članka 50.;

(d)   odbora za žalbe koji obavlja dužnosti iz članaka 54. do 56.

Članak 43.

Sastav upravnog odbora

1.   Upravni odbor sastoji se od jednog predstavnika svake države članice i dva četiri predstavnika Komisije, od kojih svi imaju pravo glasa. [Am. 111]

Upravni odbor također je sastavljen od šest predstavnika bez prava glasa koji predstavljaju sljedeće skupine na europskoj razini:

(a)   željezničke prijevoznike;

(b)   upravitelje infrastrukture;

(c)   željezničku industriju;

(d)   sindikate;

(e)   putnike;

(f)   korisnike željezničkog prijevoza robe.

Za svaku od tih skupina Komisija imenuje predstavnika i zamjenika na temelju užeg izbora od četiri imena koja su predložile njihove europske organizacije.

2.   Članovi upravnog odbora i njihovi zamjenici imenuju se s obzirom na njihovo poznavanje osnovnih djelatnosti agencije, uzimajući u obzir odgovarajuće upravljačke i administrativne sposobnosti te sposobnosti upravljanja proračunom. Sve strane nastoje ograničiti fluktuaciju svojih članova u odboru kako bi se osigurao kontinuitet njegova rada. Sve strane nastoje postići uravnoteženu zastupljenost muškaraca i žena u upravnom odboru.

3.   Države članice i Komisija imenuju svoje članove upravnog odbora i zamjenike koji će predstavljati članove u slučaju njihove odsutnosti.

4.   Mandat članova traje pet četiri godinae i može se produživa ti jednom . [Am. 112]

5.   Ako je primjereno, sudjelovanje predstavnika trećih zemalja i uvjeti njihova sudjelovanja utvrđuju se dogovorima iz članka 68.

Članak 44.

Predsjednik upravnog odbora

1.   Upravni obor dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa bira predsjednika među predstavnicima država članica i njegovog zamjenika među svojim članovima.

Zamjenik predsjednika zamjenjuje predsjednika u slučaju da predsjednik ne može obavljati svoje dužnosti.

2.   Mandat predsjednika i zamjenika predsjednika traje četiri pet godina e i može se produžiti jedanput. No ako njihovo članstvo u upravnome odboru prestane u bilo kojem trenutku trajanja njihovoga mandata predsjednika ili zamjenika predsjednika, njihov mandat također automatski prestaje toga datuma. [Am. 113]

2.a   Predsjednik upravnog odbora odlučuje o prihvaćanju zahtjeva za isključenje člana odbora za žalbe, sukladno članku 53. stavku 3.a te po potrebi imenuje privremenog člana odbora za žalbe u skladu s člankom 53. stavkom 3.b. [Am. 114]

Članak 45.

Sastanci

1.   Sastanke upravnog odbora saziva njegov predsjednik. Izvršni direktor Agencije sudjeluje na sastancima osim ako upravni odbor mora donijeti odluku koja se odnosi na članak 64 . [Am. 115]

2.   Upravni odbor se sastaje najmanje dvaput godišnje. Sastaje se i na zahtjev predsjednika, na zahtjev Komisije, na zahtjev većine svojih članova ili jedne trećine predstavnika država članica u odboru.

Članak 46.

Glasovanje

Ako nije drukčije određeno ovom Uredbom, upravni odbor donosi odluke apsolutnom većinom glasova svojih članova s pravom glasa. Svaki član s pravom glasa ima pravo na jedan glas.

Članak 47.

Funkcije upravnog odbora

1.   Upravni odbor s ciljem osiguravanja da Agencija obavlja svoje zadaće:

(a)   donosi godišnje izvješće Agencije za prethodnu godinu i prosljeđuje ga do 1. srpnja Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te ga objavljuje;

(b)   svake godine dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa, nakon što je primio mišljenje Komisije u skladu s člankom 48., donosi godišnji program rada Agencije za sljedeću godinu i višegodišnji strateški program rada;

(c)   dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa usvaja godišnji proračun Agencije i izvršava druge funkcije u vezi s proračunom Agencije u skladu s poglavljem 10.;

(d)   utvrđuje postupke za donošenje odluka izvršnoga direktora;

(e)   usvaja politiku o posjetima u skladu s člankom 10.;

(f)   utvrđuje svoj poslovnik;

(g)   donosi i ažurira planove o komunikaciji i širenju iz članka 35.;

(h)   usvaja postupke za provođenje revizije iz članaka 29. i 30.;

(i)   u skladu sa stavkom 2. u vezi s osobljem Agencije izvršava ovlasti tijela nadležnog za imenovanja, koje su mu dodijeljene Pravilnikom o osoblju i ovlasti koje se Uvjetima zaposlenja ostalih službenika dodjeljuju tijelu nadležnom za sklapanje ugovora o radu („ovlasti tijela nadležnog za imenovanja”);

(j)   usvaja odgovarajuća provedbena pravila za Pravilnik o osoblju i Uvjete o zaposlenju ostalih službenika u skladu s postupkom iz članka 110. Pravilnika o osoblju;

(k)   dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa imenuje izvršnog direktora i može produžiti njegov mandat ili ga razriješiti dužnosti u skladu s člankom 62.;

(l)   donosi strategiju za borbu protiv prijevara i strategiju za transparentnost koja je razmjerna rizicima od prijevare i kojom se uzima u obzir odnos troškova i koristi mjera koje treba provesti; [Am. 116]

(m)   osigurava primjereno praćenje nalaza i preporuka izrađenih na temelju istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) te različitih unutarnjih i vanjskih revizijskih izvješća i izvješća o ocjenjivanju;

(n)   usvaja pravila za sprečavanje i upravljanje sukobima interesa u Agenciji kako je utvrđeno u članku 68.a i u pogledu članova upravnog odbora i odbora za žalbe. [Am. 117]

2.   Upravni odbor u skladu s postupkom iz članka 110. Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2. stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6. Uvjeta o zaposlenju ostalih službenika kojom se navedene ovlasti tijela nadležnog za imenovanja prenose na izvršnog direktora i utvrđuju uvjeti pod kojima se taj prijenos ovlasti može obustaviti. Izvršni direktor ima pravo na daljnji prijenos tih ovlasti. Svako daljnje delegiranje ovlasti ne utječe na njegovu odgovornost. Izvršni direktor odgovoran je Upravnom odboru za taj prijenos i daljnji prijenos ovlasti. [Am. 118]

Kod primjene prethodnog podstavka, upravni odbor može u iznimnim okolnostima na temelju svoje odluke privremeno obustaviti prijenos ovlasti tijela nadležnog za imenovanja na izvršnog direktora i ovlasti koje je izvršni direktor prenio dalje te ih izvršavati sam ili ih prenijeti na jednog od svojih članova ili zaposlenika koji nije izvršni direktor. Osoba kojoj su ovlasti delegirane obavještava Upravni odbor o njihovu delegiranju. [Am. 119]

2.a   Upravni odbor ukida imunitet Agenciji ili njezinom osoblju, sadašnjem ili nekadašnjem, u skladu s odredbama članka 64. [Am. 120]

Članak 48.

Godišnji i višegodišnji programi rada

1.   Upravni odbor Agencije do 30. studenog svake godine i uzimajući u obzir mišljenje Komisije donosi program rada te ga šalje državama članicama, Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i mrežama iz članka 34.

2.   Program rada donosi se ne dovodeći u pitanje godišnji proračunski postupak Unije. Ako u roku od 15 dana od datuma donošenja programa rada Komisija izrazi svoje neslaganje s programom, upravni odbor ga ponovno ispituje i donosi, prema potrebi izmijenjenog, u roku od dva mjeseca u drugom čitanju i to dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa, uključujući sve predstavnike Komisije, ili ga predstavnici država članica donose jednoglasno . [Am. 121]

3.   U radnom programu Agencije za svaku se aktivnost navode njezini ciljevi. Svaka aktivnost i projekt u pravilu su jasno povezani sa sredstvima potrebnima za njihovo provođenje u skladu s načelima proračuna i upravljanja koji se temelje na aktivnostima i s postupkom rane procjene učinka iz stavka 2. članka 7.

4.   Upravni odbor prema potrebi izmjenjuje program rada ako se Agenciji dodijeli nova zadaća. Uključivanje takve nove zadaće provodi se na temelju analize njezina učinka na ljudske resurse i proračun te moguće odluke o odgodi drugih zadaća.

5.   Upravni odbor do 30. studenog svake godine donosi i ažurira višegodišnji strateški plan rada. Mišljenje Komisije uzima se u obzir. O nacrtu se savjetuje s Europskim parlamentom i mrežama iz članka 34. Doneseni višegodišnji program rada prosljeđuje se državama članicama, Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i mrežama iz članka 34.

Članak 49.

Izvršni odbor

1.   Izvršni odbor pomaže upravnom odboru.

2.   Izvršni odbor priprema odluke koje donosi upravni odbor. Ako je to potrebno, u hitnim slučajevima donosi privremene odluke u ime upravnog odbora, posebno o administrativnim i proračunskim pitanjima.

Zajedno s upravnim odborom osigurava primjereno praćenje nalaza i preporuka izrađenih na temelju istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) te različitih unutarnjih i vanjskih revizijskih izvješća i izvješća o ocjenjivanju.

Ne dovodeći u pitanje odgovornosti izvršnog direktora iz članka 30., pomaže izvršnom direktoru i savjetuje ga pri provedbi odluka upravnog odbora s ciljem pojačanog nadzora administrativnog upravljanja i upravljanja proračunom.

3.   Izvršni odbor sastoji se od predsjednika upravnog odbora, jednog predstavnika Komisije i [četiri] drugih članova upravnog odbora. Upravni odbor imenuje članove izvršnog odbora i njegovog predsjednika.

4.   Mandat članova izvršnog odbora traje jednako dugo kao i mandat članova upravnog odbora.

5.   Izvršni odbor sastaje se barem jednom u tri mjeseca. Predsjednik izvršnog odbora na zahtjev svojih članova saziva dodatne sastanke.

6.   Upravni odbor utvrđuje poslovnik izvršnog odbora.

Članak 50.

Dužnosti izvršnog direktora

1.   Agencijom upravlja njezin izvršni direktor, koji je potpuno neovisan u obavljanju svojih dužnosti. Izvršni direktor odgovara upravnom odboru za svoje aktivnosti.

2.   Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije, upravnog odbora ili izvršnog odbora, izvršni direktor ne smije tražiti ili primati upute bilo kojeg vladinog ili drugog tijela.

3.   Izvršni direktor izvještava Europski parlament o obavljanju svojih dužnosti ako ga Parlament pozove da to učini. Vijeće može pozvati izvršnog direktora da ga izvijesti o obavljanju svojih dužnosti.

4.   Izvršni direktor pravni je zastupnik Agencije. On donosi odluke, preporuke, mišljenja i druge službene akte Agencije.

5.   Izvršni direktor odgovoran je za administrativno upravljanje Agencijom i za provedbu zadaća koje su mu dodijeljene ovom Uredbom. Izvršni direktor posebno je odgovoran za:

(a)   svakodnevno upravljanje Agencijom;

(b)   provođenje odluka koje je donio upravni odbor;

(c)   pripremu godišnjeg programa rada i višegodišnjeg strateškog programa rada te njihovo prosljeđivanje upravnom odboru nakon savjetovanja s Komisijom;

(d)   provođenje godišnjeg programa rada i višegodišnjeg strateškog programa rada i, koliko je to moguće, odazivanje na molbe Komisije za pomoć u vezi sa zadaćama Agencije u skladu s ovom Uredbom;

(e)   izvještavanje upravnog odbora o provođenju višegodišnjeg strateškog programa rada;

(f)   poduzimanje potrebnih koraka, posebno usvajanje unutarnjih administrativnih naputaka i objavljivanje naloga, kako bi osigurao djelovanje Agencije u skladu s ovom Uredbom;

(g)   uspostavljanje djelotvornog sustava nadzora kako bi usporedio rezultate Agencije s njezinim operativnim ciljevima i uspostavljanje sustava redovitog ocjenjivanja u skladu s priznatim stručnim standardima;

(h)   godišnju izradu nacrta općeg izvješća na temelju sustava nadzora i ocjenjivanja iz točke (g) te njegovo prosljeđivanje upravnom odboru;

(i)   pripremu nacrta procjene prihoda i rashoda Agencije u skladu s člankom 58. i izvršavanje proračuna u skladu s člankom 59.;

(j)   pripremu godišnjeg izvješća o aktivnostima Agencije i njegovo prosljeđivanje upravnom odboru koji ga ocjenjuje;

(k)   pripremu akcijskog plana na temelju zaključaka retrospektivnih ocjena i dvogodišnjeg izvješća o napretku koje se dostavlja Komisiji;

(l)   zaštitu financijskih interesa Unije primjenom mjera za sprečavanje prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti, djelotvornim provjerama i, u slučajuotkrivanja nepravilnosti, povratom pogrešno uplaćenih iznosa i po potrebi djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim sankcijama,

(m)   pripremu strategije za borbu protiv prijevara i njezinu predaju na odobrenje upravnom odboru;

(n)   pripremu nacrta financijskog pravilnika Agencije koji u skladu s člankom 60. donosi upravni odbor i njegovih provedbenih pravila.

Članak 51.

Osnivanje i sastav odbora za žalbe

1.   Agencija osniva jedan neovisan odbor za žalbe jedno ili više njih. [Am. 122]

2.   Odbor za žalbe sastoji se od predsjednika i dvoje drugih članova. Oni imaju zamjenike koji ih predstavljaju u slučaju njihove odsutnosti.

3.   Upravni odbor imenuje predsjednika, druge članove i njihove zamjenike između kvalificiranih kandidata s popisa koji je sastavila Komisija.

4.   Ako odbor za žalbe smatra da je to zbog vrste žalbe potrebno, može od upravnog odbora zatražiti da imenuje dodatna dva člana i njihove zamjenike među kandidatima s popisa iz stavka 3.

5.   Komisija na prijedlog Agencije utvrđuje poslovnik odbora za žalbe, nakon savjetovanja s upravnim odborom i u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 75.

5.a   Komisija uz pomoć odbora iz članka 48. stavka 3. Direktive ../ [Direktive o interoperabilnosti željeznica] određuje kvalifikacije koje se zahtijevaju za svakog člana odbora, ovlast svakog člana u pripremnoj fazi odlučivanja te uvjete glasovanja. [Am. 123]

Članak 52.

Članovi odbora za žalbe

1.   Mandat članova i zamjenika odbora za žalbe traje pet četiri godina e i može se produlji va ti jedanput . [Am. 124]

2.   Članovi odbora za žalbe neovisni su od svih strana koje sudjeluju u žalbenom postupku. .i Ne smiju obavljati nikakve druge dužnosti u Agenciji ili Komisiji . U odlučivanju ili izražavanju mišljenja ih ne obvezuju nikakvi naputci. [Am. 125]

3.   Osim ako za to ne postoji snažna osnova, članove odbora za žalbe ne može se tijekom njihova mandata razriješiti dužnosti ili ukloniti s popisa kvalificiranih kandidata, o čemu odlučuje Komisija po primitku mišljenja upravnog odbora.

Članak 53.

Isključenje i prigovor

1.   Članovi odbora za žalbe ne sudjeluju smiju sudjelovati u bilo kakvom žalbenom postupku ako u pogledu njega imaju osobni interes, ako su prethodno u njemu sudjelovali kao zastupnici jedne od strana u postupku ili ako su sudjelovali u odluci protiv koje je uložena žalba , uključujući, u slučaju žalbi podnesenih na temelju članka 54. stavka 1., davanje mišljenja na temelju članka 54. stavka 4. u pogledu na istu dozvolu ili rješenje . [Am. 126]

2.   Članovi odbora za žalbe koji smatraju da iz razloga iz stavka 1. ili iz bilo kojih drugih razloga ne bi smjeli sudjelovati u bilo kakvom žalbenom postupku, o tome obavještavaju odbor za žalbe žalbe i odlučuju se povući koji donosi odgovarajuću odluku o isključenju . [Am. 127]

3.a   Jedna strana može podnijeti zahtjev za otklonom člana odbora za žalbe u pismenom obliku koji će biti naslovljen na predsjednika upravnog odbora. Razlozi zahtjeva za otklonom moraju biti među onima koji su spomenuti u stavku 1. ili rizik od pristranosti. Zahtjevu se prilažu relevantni popratni dokumenti. Zahtjev se podnosi, pod kaznom nedopustivosti, prije početka postupka u odboru za žalbe, ili, u slučaju da se informacije kojima se potkrepljuje zahtjev za otklonom saznaju nakon početka postupka, u roku od pet dana od kada je strana koja podnosi zahtjev saznala tu informaciju.

O zahtjevu se izvješćuje član odbora za žalbe na koga se on odnosi. Član odbora za žalbe očituje se o tome prihvaća li taj zahtjev i to u roku od pet dana nakon što je obaviješten o zahtjevu. U suprotnome, predsjednik upravnog odbora odlučuje o tome u roku od sedam radnih dana od dana kad je član dao svoj odgovor, ili, ako nije odgovorio, nakon isteka njegovog roka za očitovanje o zahtjevu. [Am. 128]

3.b   Odbor za žalbe donosi svoje mišljenje ili odluku bez prisustva člana koji se odlučio povući ili koji je otklonjen u skladu sa stavkom 2. i 3. U svrhu donošenja odluke ili iznošenja mišljenja, dotičnog člana u odboru za žalbe zamjenjuje njegov zamjenik.

Ako zamjenik ne može sudjelovati u odboru iz bilo kojeg razloga, predsjednik upravnog odbora imenuje privremenog člana odbora s popisa iz članka 51., stavka 3. kako bi ga zamijenio u tom postupku. [Am. 129]

Članak 54.

Odluke protiv koji se može uložiti žalba

1.   Žalba se može uložiti odboru za žalbe protiv odluka koje je Agencija donijela u skladu s člancima 12., 16.i 17. ili protiv preporuka izdanih u skladu s člancima 21. i 22. ili protiv izostanka odgovora u predviđenom roku i 18 . [Am. 130]

2.   Žalba uložena u skladu sa stavkom 1. nema suspenzivan učinak. No ako smatra da okolnosti to dopuštaju i da ove odluke ne utječu na sigurnost željeznice Agencija može privremeno obustaviti primjenu odluke protiv koje je uložena žalba. [Am. 131]

Članak 55.

Osobe koje imaju pravo na žalbu, rokovi rok i oblik

1.   Svaka fizička ili pravna osoba može uložiti žalbu protiv odluke koju je Agencija naslovila na nju u skladu s člancima 12., 16., 17. i 18. ili zbog nedonošenja odluke u roku. Takva prava na žalbu primjenjuju se također na tijela koja predstavljaju osobe iz članka 34. stavka 2. i propisno su ovlaštena u skladu sa svojim statutima.

2.   Žalba i njezino prateće obrazloženje podnose se Agenciji u pisanom obliku u roku od dva mjeseca nakon što je osoba o kojoj je riječ obaviještena o mjeri, ili ako osoba nije bila obaviještena o mjeri, u roku od dva mjeseca od dana kad je saznala za tu mjeru.

2.a   Žalba na nepostojanje odluke podnosi se Agencji u pisanom obliku u roku od dva mjeseca od isteka vremenskog roka utvrđenog u relevantnom članku . [Am. 132]

Članak 56.

Razmatranje žalbe i odluke

1.   Odbor za žalbe odlučuje u roku od tri mjeseca od podnošenja žalbe hoće li tu žalbu prihvatiti ili odbiti . U roku od mjesec dana od podnošenja žalbe zahtjeva sve dodatne informacije koje mu mogu trebati. Relevantne informacije dostavljaju se u razumnom vremenskom roku koji utvrđuje odbor za žalbe i koji nije dulji od jednog mjeseca. razmatra žalbu što je žurnije moguće. Kad je god to potrebno, poziva strane u žalbenom postupku da u određenom vremenskom roku koji nije dulji od jednog mjeseca iznesu opaske o službenim obavijestima koje je izdao sam odbor ili o dopisima drugih strana u žalbenom postupku. Strane u žalbenom postupku imaju pravo na usmeno davanje izjava. [Am. 133]

2.   Odbor za žalbe može izvršavati odgovarajuće ovlasti u okviru nadležnosti Agencije ili može uputiti predmet nadležnom tijelu Agencije. Potonje tijelo obvezuje odluka odbora za žalbe.

Članak 57.

Tužbe Sudu Europske unije

1.   Tužbe za poništenje odluka koje je Agencije donijela u skladu s člancima 12., 16., 17. i 18. mogu se podnijeti Sudu Europske unije tek nakon što su iskorišteni svi žalbeni postupci u okviru Agencije.

2.   Agencija poduzima sve potrebne mjere za izvršenje presude Suda Europske unije.

POGLAVLJE 10.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 58.

Proračun

1.   Procjena svih prihoda i rashoda Agencije priprema se za svaku financijsku godinu, koja odgovara kalendarskoj godini, i navodi se u proračunu Agencije. Prihodi i rashodi moraju biti uravnoteženi.

2.   Prihode Agencije posebno čine: Prihodi Agencije sastoje se od: [Am. 134]

(a)   doprinosi Unije,

(b)   doprinosi trećih zemalja koje sudjeluju u radu Agencije, kako je predviđeno u članku 68.,

(c)   naknade koje plaćaju podnositelji zahtjeva ili vlasnici dozvola i rješenja koje Agencija izdaje u skladu s člancima 12., 16., 17. i 18. Delegiranim aktom iz članka 73. trebale bi se utvrditi cijene na različitim razinama sukladno područjima uporabe rješenja i dozvola te vrsti i opsegu djelatnosti željezničkog prometa; [Am. 135]

(d)   pristojbe za publikacije, izobrazbu i sve ostale usluge koje pruža Agencija;

(e)   svi dobrovoljni financijski doprinosi država članica, trećih zemalja ili drugih subjekata, pod uvjetom da takvi doprinosi ne ugrožavaju neovisnost i nepristranost Agencije.

2.a   Sve zadaće ili obveze osim zadaća koje proizlaze iz zakonodavstva Unije te za koje nije određena naknada kako je utvrđeno u članku 58. stavku 2. točkama (b), (c), (d) i (e) ove Uredbe podliježu procjeni i za njih se isplaćuje naknada iz proračuna Unije. [Am. 136]

3.   Rashodi Agencije uključuju rashode za osoblje te administrativne, infrastrukturne i operativne rashode.

4.   Prihodi i rashodi moraju biti uravnoteženi.

5.   Upravni odbor svake godine, na temelju nacrta koji sastavlja izvršni direktor na osnovi proračuna temeljenog na aktivnostima, donosi izjavu o procjeni prihoda i rashoda Agencije za sljedeću financijsku godinu. Upravni odbor prosljeđuje Komisiji ovu izjavu, koja uključuje nacrt organizacijskog plana, najkasnije do 31. siječnja.

6.   Komisija prosljeđuje izjavu o procjeni prihoda i rashoda Europskome parlamentu i Vijeću (dalje u tekstu: proračunsko tijelo) zajedno s prednacrtom općeg proračuna Europske unije.

7.   Na temelju izjave o procjeni prihoda i rashoda Komisija u prednacrt općeg proračuna Unije unosi procjene koje smatra potrebnima za organizacijski plan te iznos subvencija za koje treba teretiti opći proračun, koje podnosi proračunskom tijelu u skladu s člankom 314. Ugovora zajedno s opisom i obrazloženjem svih razlika između Agencijine izjave o procjeni prihoda i rashoda i subvencija za koje treba teretiti opći proračun.

8.   Proračunsko tijelo odobrava dodjelu sredstava za subvencije Agenciji. Proračunsko tijelo donosi organizacijski plan za Agenciju.

9.   Upravni odbor usvaja proračun dvotrećinskom većinom glasova svojih članova s pravom glasa. Proračun postaje konačan po konačnom usvajanju općeg proračuna Europske unije. Prema potrebi se usklađuje.

10.   Upravni odbor obavještava proračunsko tijelo što je prije moguće o svojoj namjeri da provede bilo koji projekt koji bi mogao imati znatne financijske posljedice za proračunska sredstva, posebno svaki projekt koji se odnosi na imovinu kao što je najam ili kupovina građevinskih objekata. O tome obavještava Komisiju. Kad ispostava proračunskog tijela izvijesti o svojoj namjeri davanja mišljenja o projektu, svoje mišljenje prosljeđuje upravnom odboru u roku od šest tjedana od datuma obavijesti o projektu.

Članak 59.

Izvršenje i kontrola proračuna

1.   Izvršni direktor izvršava proračun Agencije.

2.   Najkasnije do 1. ožujka, po isteku svake financijske godine, voditelj računovodstva Agencije šalje voditelju računovodstva Komisije privremeni financijski izvještaj zajedno s izvješćem o vođenju proračuna i financijskom upravljanju za predmetnu financijsku godinu. Voditelj računovodstva Komisije objedinjuje privremene financijske izvještaje institucija i decentraliziranih tijela u skladu s člankom 147. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća(20) (opća Financijska uredba).

3.   Najkasnije do 31. ožujka, po isteku svake financijske godine, voditelj računovodstva Komisije prosljeđuje privremeni financijski izvještaj Agencije Revizorskome sudu, zajedno s izvješćem o vođenju proračuna i financijskom upravljanju za predmetnu financijsku godinu. Izvješće o vođenju proračuna i financijskom upravljanju za predmetnu financijsku godinu također se prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću.

Revizorski sud provjerava te izvještaje u skladu s člankom 287. Ugovora. Svake godine objavljuje izvješće o radu Agencije.

4.   Po potrebi, na temelju Po primitku primjedbi Revizorskog suda u vezi s privremenim financijskim izvještajem Agencije u skladu s člankom 148. opće Financijske uredbe, izvršni direktor na vlastitu odgovornost izrađuje završni financijski izvještaj Agencije i podnosi ga upravnom odboru na odobrenje, zajedno sa svojom izjavom o jamstvu .mišljenje. [Am. 137]

5.   Upravni odbor daje mišljenje o završnom financijskom izvještaju Agencije.

6.   Najkasnije do 1. srpnja po isteku svake financijske godine izvršni direktor prosljeđuje završni financijski izvještaj zajedno s mišljenjem upravnog odbora Europskome parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.

7.   Završni financijski izvještaj se objavljuje.

8.   Izvršni direktor dostavlja Revizorskom sudu odgovor na njegove primjedbe najkasnije do 30. rujna po isteku svake financijske godine. Taj odgovor dostavlja i upravnom odboru.

9.   Izvršni direktor dostavlja Europskom parlamentu na njegov zahtjev sve podatke koji su potrebni za nesmetano provođenje postupka davanja razrješnice za predmetnu financijsku godinu, u skladu s člankom 165. stavkom 3. opće Financijske uredbe.

10.   Europski parlament na temelju preporuke Vijeća koje odlučuje kvalificiranom većinom prije 30. travnja godine N + 2 daje razrješnicu izvršnom direktoru za izvršenje proračuna za godinu N.

Članak 60.

Financijska uredba

Nakon savjetovanja s Komisijom Upravni odbor donosi financijske propise koji se primjenjuju na Agenciju. Propisi se ne mogu razlikovati od Uredbe Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002(21) osim ako je takvo odstupanje izričito nužno za rad Agencije i ako Komisija unaprijed da svoj pristanak.

POGLAVLJE 11.

OSOBLJE

Članak 61.

Opće odredbe

1.   Pravilnik o osoblju Europske unije i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije te propisi koje su zajednički donijele institucije Europske unije radi primjene navedenog Pravilnika o osoblju primjenjuju se na osoblje Agencije.

2.   U interesu službe Agencija zapošljava:

(a)   osoblje koje ispunjava uvjete za ugovor na neodređeno vrijeme, i

(b)   osoblje koje ne ispunjava uvjete za ugovor na neodređeno vrijeme.

Odgovarajuća provedbena pravila za taj stavak donose se u skladu s postupkom iz članka 110. Pravilnika o osoblju.

3.   Agencija poduzima odgovarajuće upravne mjere, između ostaloga s pomoću obuke i strategija prevencije, za organiziranje svojih službi radi izbjegavanja sukoba interesa, uključujući onih povezanih s pitanjima nakon zapošljavanja kao što su: „rotirajuća vrata” i „povlaštene informacije”. [Am. 138]

3.a   Agencija i njezino osoblje izvršava zadaće koji su određeni ovom Uredbom s najvećim strukovnim integritetom i tehničkom stručnošću koju zahtijeva posebno područje. Nisu izloženi nikakvom pritisku ni poticajima, posebno financijskim, koji bi mogli utjecati na njihovo rasuđivanje ili rezultat njihova rada, naročito od strane osoba ili skupina osoba koje imaju interes u rezultatu tog rada. Agencija raspolaže s dovoljno osoblja kako bi osigurala dobro izvršavanje zadaća određenih ovom Uredbom.

3.b   Osoblje ima:

(a)   solidnu tehničku i stručnu naobrazbu koja obuhvaća sve aktivnosti Agencije;

(b)   zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva povezanih s ocjenjivanjima koja provodi Agencija i odgovarajuće ovlasti za provedbu tih ocjenjivanja;

(c)   prikladno poznavanje i razumijevanje potrebnih zahtjeva kod donošenja odluka Agencije;

(d)   sposobnost preispitivanja mišljenja i odluka koje donose nacionalna tijela nadležna za sigurnost te nacionalnih propisa. [Am. 139]

Članak 62.

Izvršni direktor

1.   Izvršni direktor zaposlen je kao privremeni djelatnik Agencije u skladu s člankom 2. točkom (a) Uvjeta zaposlenja ostalih službenika.

2.   Izvršnog direktora imenuje Upravni odbor između kandidata s popisa koje je predložila Komisija, nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira.

Radi sklapanja ugovora s izvršnim direktorom Agenciju zastupa predsjednik Upravnog odbora.

Kandidat kojeg izabere Upravni odbor može biti pozvan da prije imenovanja da izjavu ispred nadležnog odbora Europskog parlamenta te da odgovori na pitanja njegovih zastupnika.

3.   Mandat izvršnoga direktora traje pet godina. Do kraja tog razdoblja Komisija provodi ocjenjivanje kojim se uzima u obzir ocjena rada izvršnog direktora te budući zadaci i izazovi Agencije.

4.   Na prijedlog Komisije koja uzima u obzir ocjenu iz članka 3. Upravni odbor može jedanput produžiti mandat izvršnog direktora za najviše pet godina.

5.   Upravni odbor obavještava Europski parlament da namjerava produžiti mandat izvršnog direktora. U mjesecu koji prethodi svakom takvom produženju mandata izvršni direktor može biti pozvan da da izjavu ispred nadležnog odbora Europskog parlamenta te da odgovori na pitanja njegovih zastupnika.

6.   Izvršni direktor kojem je produžen mandat na kraju posljednjeg mandata ne smije sudjelovati u drugom postupku odabira za isto radno mjesto.

7.   Izvršni direktor može biti razriješen dužnosti samo na temelju odluke Upravnog odbora, usvojene na prijedlog Komisije.

Članak 63.

Upućeni nacionalni stručnjaci i ostalo osoblje

Agencija se može koristiti koristi upućenim nacionalnim stručnjacima te posebno osobljem iz nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost ili drugim osobljem koje nije zaposleno u Agenciji, u skladu s Pravilnikom o osoblju i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika. Agencija donosi i provodi politiku za procjenu i upravljanje mogućim sukobima interesa upućenih nacionalnih stručnjaka, uključujući i izdavanje zabrana sudjelovanja sastancima radnih skupina kada njihova neovisnost i nepristranost mogu biti ugroženi. [Am. 140]

Upravni odbor donosi odluku kojom utvrđuje pravila o upućivanju nacionalnih stručnjaka u Agenciju.

POGLAVLJE 12.

OPĆE ODREDBE

Članak 64.

Privilegije i imuniteti

Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije primjenjuje se na Agenciju i njezino osoblje ne dovodeći u pitanje sudske i/ili izvansudske postupke u odnosu na područje odgovornosti Agencije. [Am. 141]

Članak 65.

Sjedište i uvjeti rada

1.   Potrebne propise u pogledu smještaja Agencije u državi članici domaćinu te prostor koji država članica domaćin treba staviti na raspolaganje zajedno s posebnim pravilima koja se u državi članici domaćinu primjenjuju na izvršnog direktora, članove Upravnog odbora, osoblje Agencije i članove njihovih obitelji utvrđuju se sporazumom o sjedištu između Agencije i države članice domaćina, donesenom nakon odobrenja Upravnog odbora i najkasnije do 2015.

2.   Država članica domaćin osigurava najbolje uvjete za ispravno funkcioniranje Agencije, uključujući višejezično, europski usmjereno školovanje te primjerenu prometnu povezanost.

Članak 66.

Odgovornost

-1. Agencija preuzima punu odgovornost, uključujući prihvaćanje ugovorne i izvanugovorne odgovornosti, za odobrenja i rješenja koja izdaje. [Am. 142]

1.   Ugovorna odgovornost Agencije uređuje se zakonom koji se primjenjuje na predmetni ugovor.

2.   Sud Europske unije nadležan je za donošenje presuda na temelju bilo koje arbitražne klauzule sadržane u ugovoru koji je Agencija sklopila.

3.   U slučaju neugovorne odgovornosti, Agencija u skladu s općim načelima koja su zajednička zakonima država članica nadoknađuje svu štetu koju prouzroče njezini odjeli ili njezino osoblje pri obavljanju svojih dužnosti.

4.   Sud Europske unije nadležan je u sporovima koji se odnose na naknadu štete iz stavka 3.

Članak 67.

Jezični dogovori

-1. Ne dovodeći u pitanje sporazum između Agencije i podnositelja zahtjeva u pogledu zahtjeva za prijevod, dokumenti koje su podnositelji zahtjeva i vlasnici rješenja i dozvola, u skladu s člancima 12., 16., 17. i 18. dostavili Agenciji i nacionalnim tijelima nadležnim za sigurnost kako bi se ta rješenja i dozvole proučili, predaju se prevedeni na sve službene jezike država Unije na koje se odnose prema području uporabe željezničkih vozila i opsegu djelatnosti željezničkih prijevoznika. Svaki se prijevod smatra vjerodostojnim za navedenu državu, uključujući za postupke iz članka 56. Dozvola i rješenje izdaju se na svim jezicima dotičnih država Unije. [Am. 143]

1.   U slučajevima kad se ne primjenjuje članak 67. stavak -1., na Agenciju se primjenjuju odredbe utvrđene Uredbom br. 1. od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se upotrebljavaju u Europskoj ekonomskoj zajednici(22) . [Am. 144]

2.   Prevoditeljske usluge potrebne za rad Agencije pruža Prevoditeljski centar za tijela Europske unije.

Članak 68.

Sudjelovanje trećih zemalja u radu Agencije

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 40. Agencija je otvorena za sudjelovanje trećih zemalja. posebno zemalja u okviru europske susjedske politike, politike proširenja te država EFTA-e koje su s Unijom sklopile sporazume na temelju kojih su dotične države usvojile i primjenjuju zakone odavstvo Unije, ili ekvivalentne nacionalne mjere u području obuhvaćenom ovom Uredbom. Ovaj stavak primjenjuje se posebno na zemlje u okviru europske susjedske politike, politike proširenja Unije te država EFTA-e. [Am. 145]

2.   U skladu s mjerodavnim odredbama sporazuma iz stavka 1. sklapaju se dogovori između Agencije i trećih zemalja kako bi se utvrdila detaljna pravila za sudjelovanje tih zemalja u radu Agencije, posebno vrsta i opseg takvog sudjelovanja. Dogovori uključuju odredbe o financijskom doprinosu i osoblju. Mogu predvidjeti i zastupanje u Upravnom odboru bez prava glasovanja.

Agencija potpisuje dogovore nakon što je primila suglasnost Komisije i nakon savjetovanja s Upravnim odborom.

Članak 68.a

Sukob interesa

1.   Izvršni direktor i službenici koje su privremeno uputile države članice i Komisija daju izjavu o obvezama i izjavu o interesima u kojima navode nepostojanje bilo kakvih izravnih ili neizravnih interesa koji bi se mogli smatrati štetnim za njihovu neovisnost. Te se izjave daju u pismenom obliku prilikom stupanja na dužnost i obnavljaju se u slučaju promjene njihovih osobnih okolnosti. Članovi Upravnog odbora, Izvršnog odbora i odbora za žalbe također daju te izjave na raspolaganje javnosti zajedno sa svojim životopisima. Agencija na svojoj internetskoj stranici objavljuje popis članova tijela opisanih u članku 42. kao i vanjskih i internih stručnjaka.

2.   Upravni odbor provodi politiku za upravljanje sukobom interesa i njegovo izbjegavanje koja obuhvaća barem:

(a)   načela za upravljanje i provjeru izjava o interesima, uključujući pravila za njihovo objavljivanje uzimajući u obzir članak 77.;

(b)   obvezne uvjete osposobljavanja u vezi sa sukobom interesa za osoblje Agencije i upućene nacionalne stručnjake;

(c)   pravila o darovima i pozivima;

(d)   detaljna pravila za nesuglasnosti za osoblje i članove Agencije nakon što je njihov radni odnos s Agencijom završio;

(e)   pravila o transparentnosti odluka Agencije, uključujući zapisnike odbora Agencije koji se objavljuju uzimajući u obzir osjetljive, povjerljive i komercijalne informacije; te

(f)   sankcije i mehanizme za očuvanje autonomije i nezavisnosti Agencije.

Agencija ima na umu potrebu da se održi ravnoteža između rizika i koristi, posebno u vezi s ciljem da se dobiju najbolji tehnički savjet i najbolji stručnjaci, te upravljanje sukobima interesa. Izvršni direktor u svoje izvještaje Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s ovom Uredbom uključuje podatke koji se odnose na provedbu te politike. [Am. 146]

Članak 69.

Suradnja s nacionalnim vlastima i tijelima [Am. 147]

1.   Agencija može sklopiti sporazume s mjerodavnim nacionalnim vlastima, posebno s nacionalnim tijelima nadležnim za sigurnost, i ostalim nadležnim tijelima, u vezi s provedbom članaka 12., 16., 17. i 18. Takvi sporazumi mogu uključivati jedno nacionalno tijelo nadležno za sigurnost ili više njih. [Am. 148]

2.   Sporazumima se može obuhvatiti dodjeljivanje nekih zadataka i odgovornosti Agencije nacionalnim vlastima, na primjer provjera i pripremanje dokumentacije, provjera tehničke usklađenosti, obavljanje obilazaka i izrada tehničkih studija. [Am. 149]

2.a   S druge strane, nacionalno tijelo nadležno za sigurnost može s Agencijom sklopiti podugovor o izvođenju drugih zadaća osim onih koje su joj dodijeljene sukladno članku 20. Direktive .. ./ [Direktiva o interoperabilnosti željeznica], i članku 16. stavku 2. Direktive ... / [Direktiva o sigurnosti željeznica]. [Am. 150]

3.   Agencija osigurava da su sporazumima obuhvaćeni barem opis u kojem se navode zadaci i uvjeti za rezultate, važeći vremenski rokovi za njihovo postizanje te visina i raspored plaćanja.

4.   Sporazumi opisani u stavcima 1., 2. i 3. jasno određuju razinu odgovornosti Agencije i nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost u odnosu na zadaće koje provodi svaka ugovorna strana, kako je utvrđeno u sporazumima. Ovime se ne dovodi u pitanje opća ne dovode u pitanje opću odgovornost Agencije za obavljanje svojih zadaća iz članaka 12., 16., 17. i 18. [Am. 151]

Članak 70.

Transparentnost

Uredba Europskog parlamenta i Vijeća(23) (EZ) br. 1049/2001 primjenjuje se na dokumente Agencije.

Upravni odbor usvaja praktične mjere za provedbu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 do […].

Odluke koje Agencija donosi u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 mogu biti predmetom pritužbe Europskom ombudsmanu ili tužbe pred Sudom Europske unije, u skladu s člancima 228. i 263. Ugovora.

Agencija postupa s osobnim podacima u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća(24) .

Članak 71.

Sigurnosni propisi za zaštitu tajnih podataka

Agencija primjenjuje sigurnosna načela sadržana u sigurnosnim propisima Komisije za zaštitu tajnih podataka Europske unije i osjetljivih podataka koji nisu tajni, kako je utvrđeno u Prilogu Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom(25) . Time su, među ostalim, obuhvaćene odredbe o razmjeni i pohranjivanju takvih podataka te postupanju s njima.

Članak 72.

Borba protiv prijevara i nadzor nad radom [Am. 152]

1.   Kako bi olakšala borbu protiv prijevara, korupcije i drugih nezakonitih djelatnosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 1073/1999, u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe, Agencija pristupa Međuinstitucionalnom sporazumu od 25. svibnja 1999. o unutarnjim istragama Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) i donosi odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju na sve zaposlenike Agencije uz uporabu obrasca iz Priloga tom Sporazumu.

2.   Europski Revizorski sud ovlašten je za provođenje revizija, na temelju dokumenata i na licu mjesta, svih korisnika nepovratnih sredstava, izvođača i podizvođača koji su od Agencije primili sredstva Unije.

2a.   Europski Revizorski sud nadzire rad i donošenje odluka Agencije revizijama i inspekcijama. [Am. 153]

3.   U skladu s odredbama i postupcima utvrđenim Uredbom (EZ) br. 1073/1999 te Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96(26) OLAF može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta radi utvrđivanja je li bila riječ o prijevari, korupciji ili bilo kojoj drugoj ilegalnoj aktivnosti koja ugrožava financijske interese Unije u vezi s bespovratnim sredstvima ili ugovorom koji financira Agencija.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumima o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovorima, sporazumima o bespovratnim sredstvima i odlukama Agencije o bespovratnim sredstvima obuhvaćaju se odredbe kojima se europskom Revizorskom sudu i OLAF-u daje izričita ovlast za provođenje takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE 13.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 73.

Delegirani akti u vezi s člancima 12., 16., 17., i 18. i 41 [Am. 154]

1.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 74. u pogledu pristojbi i naknada pri primjeni članaka 12., 16., 17. i 18.

2.   Mjere iz stavka 1. određuju posebno poslove za koje se u skladu s člancima 12., 16., 17. i 18. plaćaju pristojbe i naknade, visinu pristojbi i naknada te način njihovog plaćanja.

3.   Pristojbe i naknade naplaćuju se za:

(a)   izdavanje i obnavljanje dozvola za početak rada prometno-upravljačkih i signalno-sigurnosnih podsustava uz prugu, dozvole za stavljanje vozila i tipova vozila na tržište, uključujući moguće navođenje sukladnosti s mrežama ili linijama;

(b)   izdavanje i obnavljanje rješenja o sigurnosti;

(c)   pružanje usluga; s prikazom stvarnih troškova za svaku pojedinu uslugu;

(d)   obradu pritužbi.

Sve pristojbe i naknade izražene su i plative u eurima.

4.   Pristojbe i troškovi koji se tiču Agencije utvrđuju se u takvoj visini koja osigurava da su prihodi od njih dostatni za pokrivanje ukupnih troškova pruženih usluga. U tim se troškovima prikazuju posebno svi rashodi Agencije koji se pripisuju osoblju uključenom u djelatnosti iz stavka 3., uključujući razmjeran doprinos poslodavca sustavu mirovinskog osiguranja. Ako se učestalo ponavlja značajna neravnoteža uzrokovana pružanjem usluga koje pokrivaju pristojbe i naknade, revizija visine pristojbi i troškova mora postati obvezna. [Am. 155]

4.a   Komisija je također ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 74. u vezi sa standardizacijom rezervnih željezničkih dijelova u primjeni članka 41. [Am. 156]

Članak 74.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dana je Komisiji pod uvjetima koji su utvrđeni ovim člankom.

2.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz iz članka 73. dodjeljuje delegiraju se Komisiji za razdoblje od pet godina na neodređeno vrijeme od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka tog petogodišnjeg razdoblja. Pod uvjetom da je izvješće primljeno, delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 157]

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 73. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona počinje proizvoditi učinke jedan dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na pravovaljanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu.

4.   Čim Komisija donese delegirani akt, istovremeno ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 73. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće ne ulože prigovor u razdoblju od [dva mjeseca] od dostavljanja akta Europskom parlamentu ili Vijeću, ili ako prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. To se razdoblje produžuje za [dva mjeseca] na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 75.

Postupak u odboru

Komisiji pomaže Odbor osnovan prema članku 21. Direktive Vijeća 96/48/EZ(27) . Taj odbor smatra se odborom u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Pri upućivanju na ovaj članak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 76.

Ocjena i pregled  

1.   Najkasnije pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe, a potom svakih pet godina, Komisija naručuje ocjenjivanje kako bi se ocijenili, prije svega, učinak, učinkovitost i uspješnost Agencije i njezinih načina rada. Ocjenjivanje uzima u obzir predstavnike željezničkog sektora, socijalne partnere i udruge potrošača. Ocjenjivanjem se posebno razmatraju potrebe izmjena mandata Agencije te financijske posljedice svake takve izmjene. [Am. 158]

2.   Komisija prosljeđuje izvješće o ocjenjivanju zajedno sa svojim zaključcima o njemu Europskom parlamentu, Vijeću i Upravnom odboru. Nalazi ocjenjivanja se objavljuju.

3.   Pri svakom drugom ocjenjivanju ocjenjuju se i rezultati koje je postigla Agencija u pogledu svojih ciljeva, mandata i zadataka.

Članak 77.

Prijelazne odredbe

1.   Agencija je pravna nasljednica Europske agencije za željeznice osnovane Uredbom (EZ) br. 881/2004 u pogledu vlasništva, sporazuma, pravnih obveza, ugovora o radu, financijskih obveza i odgovornosti i zamjenjuje ju.

2.   Odstupajući od članka 43., članovi Upravnog odbora imenovani na temelju Uredbe (EZ) br. 881/2004 prije stupanja na snagu ove Uredbe ostaju na dužnosti dok im ne istekne mandat kao članovima Upravnog odbora.

Odstupajući od članka 49., izvršni direktor koji je imenovan u skladu s Uredbom (EZ) br. 881/2004 ostaje na dužnosti do isteka svog mandata.

3.   Odstupajući od članka 61. svi ugovori o radu koji važe na dan stupanja na snagu ove Uredbe, poštuju se do datuma valjanosti ugovora.

3.a   Agencija mora obavljati svoje zadaće izdavanja potvrda i dozvola sukladno člancima 12., 16., 17. i 18. u roku od godinu dana nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Do tog datuma, države članice nastavit će primjenjivati svoje nacionalno zakonodavstvo. [Am. 159]

3.b   Tijekom dodatnog razdoblja od tri godine nakon jednogodišnjeg razdoblja utvrđenog u članku 77. stavku 3.a podnositelji zahtjeva mogu podnijeti zahtjev ili Agenciji ili nacionalnom tijelu nadležno za sigurnost. Tijekom tog perioda nacionalno tijelo nadležno za sigurnost može nastaviti izdavati rješenja i dozvole odstupajući od članaka 12., 16., 17. i 18. u skladu s Direktivama 2008/57/EZ i 2004/49/EZ. [Am. 160]

3.c   U slučajevima iz članka 10. stavka 2.a Direktive … [Direktiva o sigurnosti] I članka 20. stavka 9.a Direktive [Direktiva o interoperabilnosti željeznica] nacionalna tijela nadležna za sigurnost mogu nastaviti izdavati rješenja i dozvole nakon razdoblja iz stavka 3.b ovog članka, pod uvjetima utvrđenim u tim člancima. [Am. 161]

Članak 78.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 881/2004 stavlja se izvan snage.

Članak 79.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije .

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(2) SL C 356, 05.12.13., str. 92.
(3)SL C,327, 12.11.2013., str. 122.
(4)SL C, 356, 5.12.2013., str. 92.
(5) Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014.
(6) Direktiva 2004/49/ez europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (Direktiva o sigurnosti željeznice) ( SL L 191, 18.7.2008., str.1).
(7) Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Zajednice (SL L 191, 18.07.2008., str. 1.).
(8) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13/08/2008, str. 30.).
(9)Odluka br. 1692/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 1996. o smjernicama Zajednice za razvoj transeuropske prometne mreže (SL L 228, 9.9.1996., str. 1.).
(10)Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (SL L 136, 31.05.1999., str. 1.).
(11)SL L 136, 31.05.1999., str. 15.
(12) Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.02.2011., str. 13.).
(13) Direktiva 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o davanju ovlaštenja strojovođama koji upravljaju lokomotivama i vlakovima na željezničkom sustavu Zajednice (SL L 315, 03.12.2007., str. 51.).
(14)Odluka Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju Odbora za sektorski dijalog među socijalnim partnerima na europskoj razini (SL L 225, 12.8.1998., str. 27.).
(15) Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012., str. 32.).(SL L 343, 14.12.2012., str. 32.).
(16)Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o unutarnjem prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str.13.)
(17)Odluka Komisije 2012/88/EU od 25. siječnja 2012. o tehničkoj specifikaciji interoperabilnosti prometno-upravljačkog i signalno-sigurnosnog podsustava transeuropskog konvencionalnog željezničkog sustava (SL L 51, 23.2.2012., str. 1.).SL L 51, 23.02.2012., str. 1.).
(18)Uredba (EU) br. 913/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o europskoj željezničkoj mreži za konkurentni prijevoz robe. (SL L 276, 20.10.2010., str. 22.).
(19) Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, 3.12.2007., str. 14.).
(20) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1).
(21) Uredba Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 23. prosinca 2002. o okvirnoj Financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL L 357, 31.12.2002., str. 72.).
(22)SL 17, 6.10.1958., str. 385.
(23)Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, SL L 145, 31.5.2001., str. 43.SL L 145, 31.5.2001., str. 43.
(24) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(25) Odluka Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom od 29. studenoga 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (SL L 317, 3.12.2001., str. 1).
(26)Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
(27) Direktiva Vijeća 96/48/EZ od 23. srpnja 1996. o interoperabilnosti transeuropskog željezničkog sustava velikih brzina (SL L 235, 17.9.1996., str. 6).


Normalizacija računa željezničkih prijevoznika ***I
PDF 358k   DOC 49k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 1192/69 Vijeća o zajedničkim pravilima za normalizaciju računa željezničkih prijevoznika (COM(2013)0026 – C7-0026/2013 – 2013/0013(COD) ) (Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
P7_TA(2014)0152 A7-0472/2013

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0026 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 91. i 109. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0026/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. lipnja 2013.(1) ,

–   uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. listopada 2013.(2) ,

–   uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0472/2013 ),

1.   usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.   traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 1192/69 Vijeća o zajedničkim pravilima za normalizaciju računa željezničkih prijevoznika
(Tekst značajan za EGP)

P7_TC1-COD(2013)0013


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 91. i 109.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(3) ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija(4) ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(5) ,

budući da:

(1)   Uredbom (EEZ) br. 1192/69 Vijeća(6) omogućava se državama članicama da 36 navedenim željezničkim prijevoznicima nadoknade plaćanje obveza koje ne vrijede za prijevoznike u drugim vrstama prijevoza. Pravilnom primjenom pravila normalizacije države članice izuzimaju se od obveze prijavljivanja za državnu potporu.

(2)   Na europskoj razini donesen je niz zakonodavnih mjera kojima se tržišta željezničkog prijevoza robe i međunarodnog željezničkog prijevoza putnika otvaraju tržišnom natjecanju i kojima se Direktivom 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća(7) uspostavljaju određena temeljna načela kao na primjer da se željezničkim prijevoznicima upravlja u skladu s načelima koja se primjenjuju na trgovačka društva, da su tijela nadležna za raspodjelu željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i naplaćivanje pristojbi za uporabu željezničke infrastrukture odvojena od tijela koja pružaju željezničke usluge, da trebaju postojati odvojeni računi, da bi svi željeznički prijevoznici koji su dobili dozvolu u skladu s kriterijima EU-a trebali imati pristup željezničkoj infrastrukturi na pošten i nediskriminirajući način te da upravitelji infrastrukture mogu primati državne potpore. Vremensko ograničenje za prenošenje Direktive 2012/34/EU u nacionalno zakonodavstvo je 16. lipnja 2015. [Am. 1]

(3)   Uredba (EEZ) br. 1192/69 nije usklađena i u suprotnosti je s trenutno važećim zakonodavnim mjerama. Posebno u kontekstu liberaliziranog tržišta na kojem se željeznički prijevoznici izravno natječu s navedenim željezničkim prijevoznicima, više nije primjereno praviti razliku između te dvije skupine željezničkih prijevoznika.

(4)   Stoga je primjereno staviti izvan snage Uredbu (EEZ) br. 1192/69 kako bi se uklonila neusklađenost u pravnom poretku EU-a i kako bi se uklanjanjem zastarjelog pravnog akta doprinijelo pojednostavljivanju,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EEZ) br. 1192/69 stavlja se izvan snage.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvije godine nakon njezine objave u Službenom listu Europske unije . [Am. 2]

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(2) SL C 356, 5.12.2013., str. 92.
(3)SL C 327, 12.11.2013., str. 122.
(4)SL C 356, 5.12.2013., str. 92.
(5) Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014.
(6) Uredba (EEZ) br. 1192/69 Vijeća od 26. lipnja 1969. o zajedničkim pravilima normalizacije računa željezničkih poduzeća(SL L 156, 28.6.1969., str. 8.).
(7)2 Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o uspostavi jedinstvenog europskog željezničkog prostora (preinaka) ( SL L 343, 14.12. 2012., str. 32).


Izvješćivanje o događajima povezanima sa sigurnošću u civilnom zrakoplovstvu ***I
PDF 275k   DOC 90k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izvješćivanju o događajima povezanima sa sigurnošću u civilnom zrakoplovstvu kojom se izmjenjuje Uredba (EU) br. 996/2010 i stavljaju izvan snage Direktiva br. 2003/42/EZ, Uredba Komisije (EZ) br. 1321/2007 i Uredba Komisije (EZ) br. 1330/2007 (COM(2012)0776 – C7-0418/2012 – 2012/0361(COD) ) (Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
P7_TA(2014)0153 A7-0317/2013

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0776 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0418/2012 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. travnja 2013(1) ,

–   nakon savjetovanja s Odborom regija,

–   uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 2. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7‑0317/2013 ),

1.   usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.   traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. veljače 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu, o izmjeni Uredbe (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljaju izvan snage Direktive 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, i Uredbama Komisije (EZ) br. 1321/2007 i (EZ) br. 1330/2007

P7_TC1-COD(2012)0361


(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 376/2014.)

(1) SL C 198, 10.7.2013., str. 73.


Uvođenje sustava eCall u vozila ***I
PDF 601k   DOC 150k
Rezolucija
Pročišćeni tekst
Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju za uvođenje sustava ePoziv ugrađenog u vozila i izmjeni Direktive 2007/46/EZ (COM(2013)0316 – C7-0174/2013 – 2013/0165(COD) ) (Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
P7_TA(2014)0154 A7-0106/2014

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0316 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0174/2013 ),

–   uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2013(1) .,

–   uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te Odbora za promet i turizam (A7-0106/2014 ),

1.   usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.   traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.   nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 26. veljače 2014. s ciljem usvajanja Uredbe (EU) br. .../2014 Europskog parlamenta i Vijeća o zahtjevima za homologaciju za uvođenje sustava ePoziv ugrađenog u vozilo povezanog sa službom 112 i izmjeni Direktive 2007/46/EZ [Am.1]
(Tekst značajan za EGP)

P7_TC1-COD(2013)0165


EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora(2) ,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom(3) ,

budući da:

(1)   Sveobuhvatni sustav homologacije motornih vozila na razini Unije ustanovljen je Direktivom 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(4) .

(2)   Tehnički zahtjevi za homologaciju motornih vozila s obzirom na brojne sigurnosne elemente kao i one koji se odnose na okoliš usklađeni su na razini Unije kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti na cestama u cijeloj Uniji.

(2.a)   Uvođenje usluge ePoziv dostupne u svim vozilima i u svim državama članicama jedan je od visokih prioriteta Unije na području sigurnosti na cestama od 2003. Za ostvarenje tog cilja pokrenut je niz inicijativa, kao dio pristupa dobrovoljnog uvođenja, ali koje do sada nisu postigle dovoljan napredak. [Am. 2]

(3)   Kako bi se dodatno poboljšala sigurnost na cesti, Komunikacija Komunikacijom Komisije od 21. kolovoza 2009. naslovljenom : „ ePoziv: vrijeme za uvođenje”(5) preporučuje predlažu se nove mjere kako bi se u Uniji ubrzala implementacija za uvođenje usluge hitnog poziva unutar vozila u slučaju nužde ugrađene u vozilo u Uniji. Jedna od predloženih mjera je da se ugradnja sustava ePoziv povezanog sa službom 112 vozilu u svim novim vozilima učini obvezatnim u sva nova vozila postane obveznom, počevši s kategorijama vozila M1 i N1 kao što je definirano u Prilogu II. Direktive 2007/46/EZ. [Am. 3]

(4)   Dana 3. srpnja 2012. Europski je parlament odobrio izvješće na temu „ePoziv: nova usluga broja 112 za građane kojim se Komisiju poziva da podnese prijedlog u okviru Direktive 2007/46/EZ kako bi se osiguralo obvezno uvođenje javnog sustava ePoziv povezanog sa službom 112 do 2015. godine.

(4.a)   Još uvijek je potrebno poboljšati rad službe 112 diljem Unije kako bi brzo i učinkovito pružala pomoć u slučajevima nužde. [Am. 4]

(5)   Sustav ePoziv Unije trebao bi smanjiti broj smrtnih slučajeva u Uniji kao i ozbiljnost ozljeda uzrokovanih nesrećama na cesti, zahvaljujući ranom upozorenju hitnih službi . Obveznim uvođenjem sustava ePoziv ugrađenog u vozilo povezanog sa službom 112, zajedno s potrebnom i usklađenom nadogradnjom infrastrukture elektroničkih komunikacijskih mreža za prijenos ePoziva i pozivnih centara za javnu sigurnost (PSAP) za primanje ePoziva, osigurala bi se dostupnost usluge svim građanima i time doprinijelo smanjivanju ljudske patnje i smanjenju smrtnih slučajeva i teških ozljeda, troškova vezanih uz zdravstvenu skrb, zastoja uzrokovanih nesrećama i drugih troškova . [Am. 5]

(5.a)   Sustav ePoziv predstavljat će bitnu strukturu koju je sastavilo više sudionika koji se bave sigurnošću života. Stoga je nužno da ova Uredba osigura aspekt odgovornosti kao bi se osiguralo potpuno povjerenje korisnika i neometan rad sustava ePoziv. [Am. 6]

(6)   Pružanje točnih i pouzdanih informacija o pozicioniranju u hitnim slučajevima nužno je za učinkovit rad sustava ePoziv ugrađenog u vozilo povezanog sa službom 112 . Stoga je primjereno zahtijevati njegovu usklađenost s uslugama satelitskih navigacijskih programa, uključujući sustave uspostavljene u skladu s programima posebno, sustava uspostavljenih u okviru programa Galileo i EGNOS utvrđenima Uredbom kao što je navedeno u Uredbi (EZ) br. 683/2008 (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o daljnjoj provedbi europskih satelitskih navigacijskih programa (EGNOS i Galileo) (6) . [Am. 7]

(7)   Obvezno opremanje vozila sustavom ePoziv ugrađenim u vozilo i povezanog sa službom 112 trebalo bi se u početku primjenjivati samo za nove vrste osobnih automobila i laka gospodarska vozila (kategorije M1 i N1) za koje već postoji odgovarajući mehanizam za aktiviranje. Komisija bi, po potrebi, s ciljem predstavljanja zakonodavnog prijedloga trebala dalje procijeniti mogućnost da se zahtjev za primjenu sustava ePoziv ugrađenog u vozila u skoroj budućnosti proširi na druge kategorije vozila, kao što su teška teretna vozila, gradski i međugradski autobusi i motorna vozila na dva kotača i poljoprivredne traktore. [Am. 8]

(7.a)   Kako bi se povećao proboj na tržište trebalo bi promicati opremanje postojećih vrsta vozila predviđenih za proizvodnju nakon 1. listopada 2015. ugradnjom sustava ePoziv u vozila povezanog sa službom 112. Ovisno o vrsti homologiranih vozila prije 1. listopada 2015., sustav ePoziv može biti dobrovoljno naknadno ugrađen. [Am. 9]

(7.b)   Javna interoperabilna služba ePoziv na razini Unije povezana s jedinstvenim europskim pozivnim brojem hitne službe 112 („broj hitne službe 112”) i privatnim uslugama ePoziva (sustavi ePoziv koje podržavaju usluge treće strane) mogu koegzistirati pod uvjetom da se donesu mjere potrebne za osiguranje kontinuiteta u pružanju usluge potrošačima. Kako bi se osigurao kontinuitet javne usluge ePoziv preko broja 112 u svim državama članicama tijekom cijelog životnog vijeka automobila te osiguralo da je javna usluga ePoziv preko broja 112 uvijek automatski dostupna, sva bi vozila trebala biti opremljena javnom uslugom ePoziv preko broja 112, neovisno o tome hoće li kupac vozila odabrati ili ne privatnu uslugu ePoziva. [Am. 10]

(7.c)   Potrošači bi trebali imati realan opći pregled sustava ePoziv ugrađenog u vozila povezanog sa službom 112 i privatnog sustava ePoziva, ako je vozilo njime opremljeno, kao i opsežne i pouzdane informacije o svim dodatnim funkcijama ili uslugama povezanima s ponuđenim privatnim hitnim službama, aplikacijama za hitne pozive ili pozive za pomoć ugrađenima u vozila te o razini usluge koja se može očekivati ako se kupe usluge treće strane i s njima povezanim troškovima. ePoziv povezan sa službom 112 javna je usluga od općeg interesa te bi stoga trebala biti dostupna svim potrošačima besplatno. [Am. 11]

(8)   Obvezno opremanje vozila sustavom ePoziv ugrađenim u vozilo povezanim sa službom 112 ne bi trebalo dovesti u pitanje pravo svih dionika, kao što su proizvođači automobila i neovisni operateri, da ponude dodatne hitne usluge u slučaju nužde i/ili usluge s dodanom vrijednosti, uz ili kao dodatak sustavu usporedno sa sustavom ePoziv ugrađenim u vozilo koji se temelji na službi povezanim sa službom 112 ili na temelju njega. Međutim, Ipak te sve dodatne usluge trebale bi biti oblikovane osmišljene tako da ne odvraćaju pozornost vozaču povećavaju odvraćanje pažnje vozača ili da ne utječu na funkcioniranje sustava ePoziv ugrađenog u vozilo i povezanog sa službom 112 te na učinkoviti rad centara za primanje hitnih poziva . Sustav ePoziv ugrađen u vozilo povezan sa službom 112 i sustav koji pruža privatne ili usluge dodane vrijednosti trebao bi biti osmišljen na način da onemogućuje razmjenu osobnih podataka među njima. Te usluge, ako su pružene, trebaju biti u skladu s primjenjivim zakonodavstvom o sigurnosti i zaštiti podataka i za kupca uvijek trebaju ostati neobavezne. [Am. 12]

(9)   Kako bi se osigurao slobodan izbor potrošačima i pošteno tržišno natjecanje te potakla inovacija i povećala konkurentnost informacijske tehnologije Unije na svjetskom tržištu, sustav ePoziv u vozilu ugrađen u vozilo povezan sa službom 112 trebao bi biti besplatan i bez iznimki dostupan svim samostalnim operaterima te se temeljiti se zasnivati na interoperabilnoj, sigurnoj i standardiziranoj platformi s otvorenim pristupom za moguće buduće aplikacije ili usluge u vozilima ugrađene u vozila . Budući da je za to potrebna tehnička i pravna potpora, Komisija bi trebala bez odgode procijeniti, na temelju savjetovanja s uključenim dionicima, uključujući proizvođače vozila i neovisne operatere, sve mogućnosti za promicanje i osiguravanje platforme otvorenog pristupa te, ako je potrebno, predložiti zakonski prijedlog u tu svrhu. Potrebno je pružiti dodatna pojašnjenja o uvjetima pod kojima treće strane koje pružaju usluge s dodanom vrijednosti mogu imati pristup podacima pohranjenima u sustavu ugrađenom u vozilu povezanom sa službom 112. Nadalje, sustav ePoziv ugrađen u vozilo povezan sa službom 112 dostupan je svim samostalnim operaterima besplatno i bez iznimki u svrhe popravka i održavanja. [Am. 13]

(9.a)   Uvođenje bilo koje dodatne aplikacije ili usluge u vozila ne bi trebalo odgoditi stupanje na snagu i primjenu ove Uredbe. [Am. 14]

(10)   Kako bi se održao integritet sustava homologacije, jedino oni sustavi ePoziv u vozilu povezani sa službom 112 koji se mogu u potpunosti ispitati trebaju se prihvatiti u svrhu ove Uredbe. [Am. 25]

(10.a)   Sustav ePoziv ugrađen u vozilo povezan sa službom 112, kao sustav za nuždu, zahtijeva najveći mogući stupanj pouzdanosti. Trebalo bi osigurati točnost najmanjeg skupa podataka kao i prijenosa i kvalitete glasa te razviti jedinstven režim ispitivanja kako bi se osigurala dugovječnost i trajnost sustava ePoziv ugrađenog u vozilo povezano sa službom 112. Stoga redovno treba provoditi periodične tehničke preglede u skladu s Direktivom 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) . Detaljne od redbe o ispitivanju trebale bi biti navedene u odgovarajućem Prilogu toj Uredbi. [Am. 15]

(11)   Vozila proizvedena u malim serijama isključena su temeljem Direktive 2007/46/EZ iz zahtjeva o zaštiti putnika u njima u slučaju frontalnog i bočnog sudara. Stoga bi vozila proizvedena u malim serijama trebala biti izuzeta od obveze usklađivanja sa zahtjevima za sustav ePoziv navedenima u ovoj Uredbi . [Am. 16]

(12)   Vozila posebne namjene trebala bi biti u skladu sa zahtjevima za ePoziv utvrđenima u ovoj Uredbi, osim ako homologacijsko tijelo od slučaja do slučaja smatra da vozilo ne može ispuniti te zahtjeve zbog svoje posebne namjene. [Am. 17]

(13)   Prema preporukama radne skupine za zaštitu podataka iz članka 29. koje su sadržane u „Radnom dokumentu o zaštiti podataka i pitanjima privatnosti u ePoziv inicijativi” (8) , usvojen 26. rujna 2006., svaka obrada osobnih podataka u sklopu sustava ePoziv ugrađenog u vozilo treba biti u skladu s pravilima za zaštitu osobnih podataka iz Direktive Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(9) od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (10) te iz Direktive , Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(11) od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) , i člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (12) uređena je obrada osobnih podataka koja se provodi u smislu ove Uredbe. Stoga svaku obradu podataka putem sustava ePoziv ugrađenog u vozilo povezanog sa službom 112 treba provoditi u skladu s tim Direktivama i pod nadzorom nadležnih tijela država članica, posebno neovisnih javnih tijela koja su imenovale države članice u skladu s ovim Direktivama, posebice posebno kako bi se jamčilo da vozila opremljena sa sustavima sustavom ePoziv ugrađenima ugrađenim u vozilo povezanim sa službom 112 , u svom uobičajenom stanju statusu djelovanja povezanom sa sustavom ePoziv temeljenom na službi s ePozivom 112., nisu sljediva i nisu predmet bilo kakvog trajnog praćenja te da minimalni skup podataka koji koje šalje sustav ePoziv 112 ugrađen u vozilo uključuje minimalne informacije potrebne za primjereno rješavanje poziva u slučaju nužde Pozivnom centru za javnu sigurnost te da se nakon toga ne pohranjuju nikakvi osobni podaci . S obzirom na suglasnost osobe čiji se podaci obrađuju ili na ugovor između obje strane, mogu se primjenjivati drugi uvjeti u slučaju ugradnje u vozilo još jednog dodatnog sustava za hitne pozive uz sustav ePoziv ugrađen u vozilo povezan sa službom 112, ali taj dodatni sustav svejedno mora biti u skladu s tim Direktivama. [Am. 18 i 25]

(13.a)   Ovom se Uredbom uzimaju u obzir preporuke Radne skupine iz članka 29. uspostavljene u skladu s Direktivom 95/46/EZ sadržane u njezinom „Radnom dokumentu o zaštiti podataka i pitanjima privatnosti u vezi s inicijativom ePoziv”, od 26. rujna 2006. (13) . [Am. 19 i 90]

(13.b)   Proizvođači vozila trebaju prilikom ispunjavanja tehničkih zahtjeva voditi računa o uključivanju tehničkih oblika zaštite podataka u svoje sustave ugrađene u vozila te poštovati načelo „ugrađene privatnosti”. [Am. 20]

(14)   Europske organizacije za normizaciju, ETSI i CEN, razvile su zajedničke norme za uspostavu paneuropske službe ePoziv, koje treba primjenjivati za potrebe ove Uredbe, budući da će to olakšati tehnološki razvoj sustava ePoziv ugrađenog u vozilo, osigurati interoperabilnost i kontinuitet usluge u cijeloj Uniji, te smanjiti troškove provedbe za Uniju u cjelini

(15)   Kako bi se osigurala primjena zajedničkih tehničkih zahtjeva u vezi s sa ugrađenim sustavom ePoziv ugrađenim u vozilo povezanom sa službom 112 , ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi dodijeliti Komisiji kada je riječ o detaljnim pravilima o primjeni relevantnih standarda, o ispitivanjima, osobnim podacima i zaštiti privatnosti te o izuzimanju određenih vozila ili tipova vozila iz kategorija M1 i N1. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini, savjetujući se posebno s europskim nadzornikom za zaštitu podataka, radnom skupinom iz članka 29. te organizacijama za zaštitu potrošača . Prilikom pripreme i razrade delegiranih akata Komisija treba voditi računa da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način. [Am. 21]

(16)   Proizvođačima vozila treba dati dovoljno vremena da se prilagode tehničkim zahtjevima ove Uredbe i delegiranim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbom kako bi se mogle provoditi potrebne studije i testiranja u različitim uvjetima, kao što je potrebno, a time i osigurati potpunu pouzdanost sustava ePoziv ugrađenog u vozilo povezanog sa službom 112. [Am. 22]

(17)   Ova uredba je nova, zasebna Uredba u kontekstu postupka EZ homologacije predviđenog Direktivom 2007/46/EZ i stoga bi Priloge I., III., IV., VI. i IX XI. toj Direktivi trebalo izmijeniti u skladu s tim.

(18)   Budući da cilj ove Uredbe podrazumijeva ostvarenje unutarnjeg tržišta uvođenjem zajedničkih tehničkih zahtjeva za nove tipove homologiranih vozila opremljenih sustavom ePoziv ugrađenim u vozilo i povezanim sa službom 112, zbog svoje opsežnosti države članice ne mogu u odgovarajućem opsegu ostvariti samostalno te stoga može biti bolje ostvaren na razini Unije koja može usvojiti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je određeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja, [ Am. 25 ]

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom donose se tehnički zahtjevi EZ homologacije vozila u pogledu sustava ePoziv povezanog sa službom 112 ugrađenog u vozilo . [Am. 25]

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na vozila kategorija M1 i N1 kako je utvrđeno u točkama 1.1.1. i 1.2.1. Priloga II. Direktivi 2007/46/EZ.

Ova Uredba se ne primjenjuje na vozila malih serija. [Am. 23]

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe te kao dodatak uz definicije utvrđene u članku 3. Direktive 2007/46/EZ te članku 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 305/2013 (14) , primjenjuju se sljedeće definicije: [Am. 24]

(1)   „sustav ePoziv u vozilu ugrađen u vozilo povezan sa službom 112 ” znači sustav za nuždu koji se sastoji od opreme ugrađene u vozilo i sredstava za aktivaciju, upravljanje i izvršavanje prijenosa poziva ePoziv, koji se aktivira ili automatski putem senzora ugrađenih u vozilu vozilo ili ručno i koji prenosi signale preko javnih mobilnih bežičnih komunikacijskih mreža, standardizirani minimalni skup kako bi omogućio prijenos standardiziranog minimalnog skupa podataka i uspostavlja uspostavu audio kanal kanala preko broja povezanog sa službom 112 između putnika u vozilu i odgovarajućeg pozivnog centra za javnu sigurnost; [Am. 25 Ova izmjena primjenjuje se u cijelom tekstu]

(2)   „sustav u vozilu” znači oprema u vozilu zajedno sa sredstvima za aktivaciju, upravljanje i izvršavanje prijenosa poziva ePoziv preko javne mobilne bežične komunikacijske mreže koja omogućuje vezu između vozila i sredstava za uspostavljanje usluge ePoziv preko javne mobilne bežične komunikacijske mreže. [Ams. 26 and 80]

(2.a)   „ePoziv” znači poziv u slučaju nužde iz vozila na broj 112 koji se uspostavlja preko sustava ePoziv ugrađenog u vozilo povezanog sa službom 112; [Am. 27]

(2.b)   „pozivni centar za javnu sigurnost” (PSAP) znači fizička lokacija na kojoj se prvo zaprimaju pozivi u slučaju nužde pod odgovornošću javnog tijela ili privatne organizacije koju priznaje dotična država članica; [Am. 28]

(2.c)   „minimalni skup podataka” (MSD) znači informacije definirane standardom „Telematika cestovnog prijevoza i prometa — eSigurnost — Minimalni skup podataka (MSD) sustava ePoziv” (EN 15722) koji se upućuje pozivnom centru za javnu sigurnost sustava ePoziv; [Am. 29]

(2.d)   „oprema ugrađena u vozilo” znači oprema koja je trajno ugrađena unutar vozila koja pruža ili ima pristup podacima u vozilu za minimalni set podataka (MSD) kako bi izvršio prijenos ePoziva preko javne mobilne bežične komunikacijske mreže. [Am. 30]

(2.e)   „mobilna bežična komunikacijska mreža” znači mobilna bežična komunikacijska mreža dostupna javnosti u skladu s Direktivama 2002/21/EZ (15) i 2002/22/EZ (16) Europskog parlamenta i Vijeća; [Am. 31]

Članak 4.

Opće obveze proizvođača

Proizvođači dokazuju da su sve nove vrste vozila iz članka 2. opremljene sustavom ePoziv povezanim sa službom 112 i ugrađenim u vozilo u skladu s ovom Uredbom i delegiranim aktima donesenima u skladu s ovom Uredbom. [Am. 32]

Članak 5.

Posebne obveze proizvođača

1.   Proizvođači jamče da su sve nove vrste vozila proizvedene i odobrene u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe i delegiranim aktima donesenima temeljem ove Uredbe.

2.   Proizvođači dokazuju da su sve njihove nove vrste vozila napravljene tako da osiguravaju da se u slučaju teške nesreće, otkrivene aktivacijom jednog ili više senzora i/ili procesora unutar vozila, koja se dogodi na području Unije automatski aktivira ePoziv na jedinstveni europski broj hitne službe 112. [Am. 33]

Proizvođači dokazuju da su nove vrste vozila napravljene tako kako bi osigurale da se ePoziv na jedinstveni europski broj hitne službe 112 može aktivirati i ručno. [Am. 34]

2.a   Drugim stavkom ne dovodi se u pitanje pravo vlasnika vozila da, pored sustava ePoziv povezanog sa službom 112 u vozilu, koristi drugi sustav poziva u nuždi ugrađen u vozilo koji pruža sličnu uslugu. U tom slučaju, taj drugi sustav poziva u nuždi u skladu je s normom EN 16102 „Inteligentni transportni sustavi – ePoziv – Operativni zahtjevi sustava ePoziv za podršku treće strane”, a proizvođači osiguravaju da je u danom trenutku aktivan samo jedan sustav i da se sustav ePoziv povezan sa službom 112 ugrađen u vozilo automatski uključi u slučaju da drugi sustav poziva u nuždi ne radi. [Am. 35]

3.   Proizvođači osiguravaju da su prijamnici u sustavima ePoziv povezanim sa službom 112 ugrađenima u vozilo kompatibilni s uslugama pozicioniranja koje pružaju satelitski navigacijski sustavi, uključujući posebno sustavi Galileo i EGNOS. [Am. 36]

4.   Za potrebe homologacije prihvaćaju se samo oni sustavi ePoziv povezani sa službom 112 ugrađeni u vozilo koji se mogu testirati. [Am. 37]

5.   Sustavi ePoziv povezani sa službom 112 ugrađeni u vozilo usklađeni su sa zahtjevima Direktive 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća(17) i Uredbom UNECE br. 10(18) . [Am. 25]

5.a   Proizvođači dokazuju da će se u slučaju opasnog kvara na sustavu koji može dovesti do nemogućnosti izvršenja ePoziva, otkrivenog tijekom ili nakon automatskog provjeravanja ispravnosti, putnicima u vozilu uputiti upozorenje. [Am. 38]

6.   Sustav ePoziv povezan sa službom 112 ugrađen u vozilo dostupan je svim samostalnim operaterima besplatno i bez iznimki barem u svrhe popravka i održavanja. [Am. 39]

7.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 9. o uspostavi detaljnih tehničkih zahtjeva i testiranja za homologaciju sustava ePoziv povezanih sa službom 112 ugrađenih u vozilo i shodno tome o izmjeni Direktive 2007/46/EZ . [Am. 40]

Tehnički zahtjevi i pregledi iz prvog podstavka usvajaju se nakon savjetovanja s relevantnim dionicima i temelje se na zahtjevima navedenima u stavcima 2., 2.a, 3., 4. i 6. te na dostupnim sljedećim standardima koji se odnose na ePoziv i, po potrebi, Pravilnik UNECE, uključujući : [Am. 41]

(a)   EN 16072 „Inteligentni transportni sustavi - e-Sigurnost - paneuropski sustav ePoziv - Operativni zahtjevi”;

(b)   EN 16062 „Inteligentni transportni sustavi - e-Sigurnost - Zahtjevi primjene na visokoj razini sustava ePoziv (HLAP)”;

(c)   EN 16454 „Inteligentni transportni sustavi - eSigurnost - ispitivanje suglasnosti svih stavki sustava ePoziv”, u pogledu sukladnosti sustava ePoziv povezanih sa službom 112 ugrađenog u vozilo s paneuropskim sustavom ePoziv; [Am. 25]

(ca)   EN 15722 „Inteligentni transportni sustavi - e-Sigurnost - Minimalni skup podataka (MSD) sustava ePoziv”. ; [Am. 42]

(d)   bilo kakve dodatne europske norme ili Pravilnik UNECE-a koji se odnose na sustave ePoziv. [Am. 43]

Članak 6.

Pravila o privatnosti i zaštiti podataka

-1.a Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje Direktiva 95/46/EZ i Direktiva 2002/58/EZ. Svaka obrada osobnih podataka preko sustava ePoziv povezanog sa službom 112 ugrađenog u vozilo mora biti u skladu s pravilima o zaštiti osobnih podataka iz tih Direktiva. [Am. 44]

1.   U skladu s Direktivom 95/46/EZ i Direktivom 2002/58/EZ, Proizvođači osiguravaju da vozila opremljena sustavom ePoziv povezanim sa službom 112 ugrađenim u vozilo nisu sljediva i nisu predmet nikakvog trajnog praćenja u svom uobičajenom radnom stanju prije nužde povezanim s ePozivom . [Am. 45]

Tehnologije za veću zaštitu privatnosti ugrađuju se u sustav ePoziv povezan sa službom 112 kako bi se korisnicima usluge ePoziv pružila željena razina zaštite privatnosti te potrebna jamstva za sprečavanje nadgledanja i zlouporabe. [Am. 25]

2.   Minimalni skup podataka koji šalje sustav ePoziv povezan sa službom 112 ugrađen u vozilo uključuje samo minimalne informacije potrebne maksimalno se sastoji od informacija koje zahtijeva norma iz članka 3. točke (2.c) . Minimalni skup podataka ne obrađuje se dulje nego je potrebno za svrhu za koju se obrađuje i ne pohranjuje se na dulje nego je potrebno za primjereno rješavanje poziva u slučaju nužde. Minimalni skup podataka pohranjuje se tako da je moguće njegovo potpuno brisanje. [Am. 46]

3.   Proizvođači moraju osigurati da korisnici ePoziva prime jasne i opsežne informacije o svrhama obrade podataka postojanju besplatnog sustava ePoziv povezanog sa službom 112 i o obradi podataka koji se prenose preko sustava ePoziv povezanog sa službom 112 ugrađenog u vozilo, prvenstveno o: [Am. 47]

(a)   upućivanju na pravnu podlogu za obradu;

(b)   činjenici da je sustav ePoziv povezan sa službom 112 ugrađen u vozilo automatski aktiviran; [Am. 25]

(c)   načinima obrade podataka koju izvršava sustav ePoziv povezan sa službom 112 ugrađen u vozilo; [Am. 25]

(d)   određenoj svrsi obrade u okviru ePoziva koja je ograničena na situacije nužde iz članka 5. stavka 2. podstavka 1. ; [Am. 48]

(e)   vrstama prikupljenih i obrađenih podataka te primateljima tih podataka; ,

(f)   vremenskom roku za čuvanje podataka u sustavu ePoziv povezanom sa službom 112 ugrađenom u vozilo; [Am. 49]

(g)   činjenici da ne postoji stalno praćenje vozila osim prikupljanja minimalne količine podataka potrebne da sustav ePoziv povezan sa službom 112 ugrađen u vozilo odredi i prenese položaj i smjer kretanja vozila kada izvješćuje o nezgodi, kao i činjenici da se bilo koji podaci o praćenju pohranjuju na uređaju samo onoliko koliko je nužno potrebno za tu svrhu; [Am. 50]

(h)   načinima ostvarivanja prava osoba na koje se podaci odnose;

(ha)   činjenici da se podaci koje prikuplja PSAP preko sustava ePoziv povezanog sa službom 112 ugrađenog u vozilo ne smiju prenositi trećim stranama bez aktivnog prethodnog pristanka osobe čiji se podaci obrađuju; [Am. 51]

(i)   svakoj potrebnoj dodatnoj informaciji u pogledu sljedivosti, praćenja i obrade osobnih podataka u vezi s pružanjem privatne usluge ePoziv i/ili drugih usluga s dodanom vrijednosti, koje su podložne eksplicitnom pristanku korisnika i u skladu s Direktivom 95/46/EZ. Posebno treba uzeti u obzir činjenicu da mogu postojati razlike između obrade podataka obavljene preko sustava ePoziv povezanog sa službom 112 ugrađenog u vozilo i preko privatnih sustava ePoziv ili drugih usluga dodane vrijednosti. [Am. 52]

3.a   Proizvođači osiguravaju informacije navedene u stavku 3. kao dio tehničke dokumentacije koja se uručuje zajedno s vozilom. [Am. 53]

3.b   Kako bi se izbjegle nejasnoće u pogledu ciljeva i dodane vrijednosti obrade podataka, informacije iz stavka 3. daju se korisniku posebno za sustav ePoziv povezan sa službom 112 ugrađen u vozilo i posebno za druge sustave ePoziva prije upotrebe tog sustava. [Am. 54]

3.c   Proizvođači osiguravaju da su sustav ePoziv povezan sa službom 112 ugrađen u vozilo i drugi instalirani sustav za pozive u nuždi te sustav koji pruža usluge dodane vrijednosti napravljeni tako da nije moguća razmjena osobnih podataka. Ako osoba čiji se podaci obrađuju ne upotrebljava drugi sustav ili uslugu s dodanom vrijednošću ili ako ne pristane na obradu svojih osobnih podataka u okviru privatne usluge, to ne stvara nikakve negativne posljedice za korisnika sustava ePoziv povezanog sa službom 112 ugrađenog u vozilo ili u upotrebi sustava ePoziv. [Am. 55]

4.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 9. kojima se dodatno definiraju zahtjevi o nedostatku sljedivosti i praćenja te o tehnologijama za veću zaštitu privatnosti iz stavka 1. u pogledu ePoziva, posebno sigurnosnih mjera koje pružatelji usluga ePoziva trebaju usvojiti kako bi osigurali obradu podataka u skladu sa zakonom i spriječili neovlašteni pristup, otkrivanje, izmjenjivanje ili gubitak obrađenih osobnih podataka , kao i načine za obradu privatnih podataka i informacija o korisniku iz stavka 3. [Am. 56]

Članak 7.

Obveze država članica

Od 1. listopada 2015 . . .. (19) nacionalna tijela odobravaju EZ homologaciju u odnosu na sustav ePoziv povezan sa službom 112 ugrađen u vozilo samo novim vrstama vozila koja su u skladu s ovom Uredbom i s delegiranim aktima donesenima prema ovoj Uredbi temeljem ove Uredbe . [Am. 57]

Članak 7.a

Periodični tehnički pregledi