Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. listopada 2015. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Agencije Europske unije za osposobljavanje u području provedbe zakona (Cepol) i o stavljanju izvan snage i zamjeni Odluke Vijeća 2005/681/PUP (COM(2014)0465 – C8-0110/2014 – 2014/0217(COD))

P8_TA(2015)0386 A8-0048/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0465),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 87. stavak 2. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8‑0110/2014),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 29. lipnja 2015. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za proračune (A8-0048/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  poziva Komisiju da pruži sveobuhvatnu analizu administrativne suradnje među agencijama Europske unije te da utvrdi na kojim bi se poljima tom suradnjom u budućnosti mogle stvoriti sinergije;

4.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 29. listopada 2015. radi donošenja Uredbe (EU) 2015/... Europskog parlamenta i Vijeća o Agenciji Europske unije za osposobljavanje u području izvršavanja zakonodavstva (CEPOL) i o zamjeni i stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 2005/681/PUP

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2015/2219.)

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 29. listopada 2015. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izvješćivanju i transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira (COM(2014)0040 – C7-0023/2014 – 2014/0017(COD))

P8_TA(2015)0387 A8-0120/2015

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0040),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0023/2014)),

–  uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 7. srpnja 2014.(1),

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. srpnja 2014.(2),

–  uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 29. lipnja 2015. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–  uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0120/2015),

1.  usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.  traži Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.  nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 29. listopada 2015. radi donošenja Uredbe (EU) 2015/... Europskog parlamenta i Vijeća o transparentnosti transakcija financiranja vrijednosnih papira i ponovne uporabe te o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(Budući da je postignut dogovor između Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) 2015/2365.)

(1) SL C 451, 16.12.2014., str. 56. (2) SL C 271, 19.8.2014., str. 87.

Rezolucija Europskog parlamenta od 29. listopada 2015. o daljnjem postupanju nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta o elektroničkom masovnom nadzoru građana EU-a 12. ožujka 2014. (2015/2635(RSP))

P8_TA(2015)0388 B8-1092/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir pravni okvir utvrđen Ugovorom o Europskoj uniji (UEU), posebno njegove članke 2., 3., 4., 5., 6., 7., 10. i 21., Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebno njezine članke 1., 3., 6., 7., 8., 10., 11., 20., 21., 42., 47., 48. i 52., Europsku konvenciju o ljudskim pravima, posebno članke 6., 8., 9., 10. i 13. te sudsku praksu europskih sudova kada je riječ o sigurnosti, privatnosti i slobodi govora,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), nadzornim tijelima u različitim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima(1) (u daljnjem tekstu „Rezolucija”),

–  uzimajući u obzir radni dokument od 19. siječnja 2015. o daljnjem postupanju nakon istrage Odbora LIBE o elektroničkom masovnom nadzoru građana EU-a(2),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 21. travnja 2015. o masovnom nadzoru,

–  uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o daljnjem postupanju nakon usvajanja Rezolucije Europskog parlamenta o elektroničkom masovnom nadzoru građana 12. ožujka 2014. (O-000114/2015 – B8‑0769/2015 i O-000115/2015 – B8‑0770/2015),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je Parlament u Rezoluciji pozvao vlasti SAD-a i države članice EU-a da zabrane aktivnosti općeg masovnog nadzora i masovne obrade osobnih podataka građana te je osudio prijavljene aktivnosti obavještajnih službi kojima je ozbiljno narušeno povjerenje građana EU-a kao i njihova temeljna prava; budući da je u Rezoluciji upozorio na moguće postojanje drugih motiva, poput političke i gospodarske špijunaže, s obzirom na kapacitete programa masovnog nadzora o kojima je obaviješten;

B.  budući da se Rezolucijom pokrenuo program „Europski digitalni Habeas Corpus za zaštitu temeljnih prava u digitalnom dobu” s osam konkretnih aktivnosti te je Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove naloženo da unutar godinu dana izvijesti Parlament o tome u kojoj su mjeri preporuke primijenjene;

C.  budući da se u radnom dokumentu od 19. siječnja 2015. izvješćuje o razvoju događaja nakon usvajanja Rezolucije, uz daljnji niz otkrića o navodnim aktivnostima elektroničkog masovnog nadzora, te o stanju provedbe predloženog programa „Europski digitalni Habeas Corpus” koje upućuje na ograničene reakcije institucija, država članica i dionika pozvanih na djelovanje;

D.  budući da je Parlament u Rezoluciji pozvao Komisiju i druge institucije, tijela, urede i agencije EU-a da djeluju prema preporukama, u skladu s člankom 265. UFEU-a („propuštanje djelovanja”);

E.  budući da je Wikileaks nedavno otkrio da je komunikacija zadnjih triju francuskih predsjednika te francuskih ministara i francuskog veleposlanika u SAD-u ciljano nadzirana; budući da je NSA tu stratešku i gospodarsku špijunažu opsežno provodila tijekom posljednjih deset godina, fokusirajući se na sve francuske državne strukture kao i na najveća francuska poduzeća;

F.  budući da se u izvješću posebnog izvjestitelja o promicanju i zaštiti prava na slobodu mišljenja i izražavanja navodi da se šifriranjem i anonimnošću jamče privatnost i sigurnost potrebne za ostvarivanje prava na slobodu mišljenja i izražavanja u digitalnom dobu; budući da se u izvješću također navodi da šifriranje i anonimnost moraju biti strogo ograničeni u skladu s načelima zakonitosti, nužnosti, proporcionalnosti i legitimnosti cilja;

1.  pozdravlja istrage koje su proveli njemački Bundestag, Vijeće Europe, UN i brazilski Senat, rasprave održane u nekoliko drugih nacionalnih parlamenata te rad brojnih dionika civilnog društva koji su doprinijeli povećanju opće osviještenosti o elektroničkom masovnom nadzoru;

2.  poziva države članice EU-a da odustanu od eventualnog kaznenog progona Edwarda Snowdena te da mu zajamče zaštitu od trećih strana i shodno tome spriječe izručenje ili predaju, kao priznanje za njegov status zviždača i međunarodnog borca za ljudska prava;

3.  međutim, vrlo je razočaran općim nedostatkom razumijevanja hitnosti situacije i nedostatkom volje većine država članica i institucija EU-a da krenu ozbiljno rješavati pitanja kojima se Rezolucija bavi te da primijene konkretne preporuke koje su u njoj sadržane, kao i nedostatkom transparentnosti prema Parlamentu te dijaloga s njim;

4.  zabrinut je zbog nekih nedavnih zakona donesenih u pojedinim državama članicama kojima se proširuju nadzorni kapaciteti obavještajnih tijela, uključujući novi francuski Zakon o obavještajnim aktivnostima koji je 24. lipnja 2015. donijela Nacionalna skupština, čijih nekoliko odredbi prema mišljenju Komisije otvara važna pravna pitanja, zatim Zakon o zadržavanju podataka i istražnim ovlastima donesen 2014. u Ujedinjenoj Kraljevini te naknadnu sudsku presudu prema kojoj su određeni članci tog zakona protupravni te se moraju prestati primjenjivati, kao i prijedloge za novo zakonodavstvo kojim bi se ažurirao Zakon o obavještajnim aktivnostima i sigurnosti iz 2002. u Nizozemskoj; ponovno poziva sve države članice da zajamče usklađenost svojih aktualnih i budućih zakonodavnih okvira i nadzornih mehanizama kojima su regulirane aktivnosti obavještajnih agencija sa standardima Europske konvencije o ljudskim pravima i cjelokupnim relevantnim zakonodavstvom Unije;

5.  pozdravlja istragu njemačkog Bundestaga o masovnom nadzoru; izrazito je zabrinut zbog otkrića o masovnom nadzoru telekomunikacija i internetskog prometa unutar Unije koji je u suradnji s NSA-om provodila njemačka obavještajna agencija za inozemstvo BND; to smatra kršenjem načela lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU-a;

6.  traži od svojeg predsjednika da pozove glavnog tajnika Vijeća Europe na pokretanje postupka iz članka 52., u skladu s kojim će „na zahtjev glavnog tajnika Vijeća Europe svaka visoka ugovorna stranka dostaviti objašnjenje o načinu na koji njezino nacionalno pravo osigurava djelotvornu primjenu svih odredaba Konvencije”;

7.  smatra da je s obzirom na razmjere otkrića reakcija Komisije na Rezoluciju dosad bila krajnje neprimjerena; poziva Komisiju da najkasnije do prosinca 2015. poduzme korake u vezi s pozivima na djelovanje iz Rezolucije; zadržava pravo na podnošenje tužbe zbog propusta djelovanja ili na stavljanje proračunskih sredstava za Komisiju u pričuvu dok ona na prikladan način ne poduzme korake u vezi sa svim preporukama;

8.  naglašava važnost presude Suda Europske unije od 8. travnja 2014. kojom se Direktiva 2006/24/EZ o zadržavanju podataka proglašava nevaljanom; podsjeća da je Sud utvrdio da mjera u kojoj taj instrument zadire u temeljna prava na privatnost mora biti ograničena na onoliko koliko je strogo potrebno; naglašava činjenicu da ta presuda predstavlja novost jer Sud Europske unije konkretno upućuje na posebnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava u pogledu pitanja „općih programa nadzora” te je sada ista načela koja proizlaze iz te posebne prakse Europskog suda za ljudska prava učinkovito uključio u pravo Europske unije; naglašava da se zbog toga može očekivati da će Sud Europske unije u budućnosti na jednak način na osnovi Povelje ocjenjivati valjanost zakonodavnih akata u tom istom području „općih programa nadzora”;

Paket mjera za zaštitu podataka

9.  pozdravlja otvaranje neformalnih međuinstitucijskih pregovora o nacrtu Opće uredbe o zaštiti podataka i usvajanje općeg pristupa u Vijeću u pogledu nacrta Direktive o zaštiti podataka; ponavlja da namjerava zaključiti pregovore o paketu mjera za zaštitu podataka tijekom 2015.;

10.  podsjeća Vijeće na njegovu obvezu poštovanja Povelje o temeljnim pravima Europske unije pri podnošenju amandmana na prijedloge Komisije; posebice ponavlja da razina ponuđene zaštite ne smije biti niža od one koja je već utvrđena Direktivom 95/46/EZ;

11.  naglašava da su i Uredba o zaštiti podataka i Direktiva o zaštiti podataka nužne za zaštitu temeljnih prava pojedinaca i da ih stoga treba promatrati kao paket i donijeti istovremeno kako bi se zajamčila visoka razina zaštite svih aktivnosti obrade podataka u EU-u u svim okolnostima; naglašava da je prilikom usvajanja paketa potrebno ostvariti cilj jačanja prava i zaštite pojedinaca u vezi s obradom njihovih osobnih podataka;

Krovni sporazum između EU-a i SAD-a

12.  prima na znanje da su od usvajanja Rezolucije pregovori s SAD-om o okvirnom sporazumu između EU-a i SAD-a o zaštiti osobnih podataka pri njihovu prijenosu i obradi u kaznenopravne svrhe (u daljnjem tekstu „krovni sporazum”) zaključeni te da je parafiran nacrt sporazuma;

13.  pozdravlja nastojanja vlade SAD-a da uz pomoć krovnog sporazuma povrati povjerenje a posebno pozdravlja činjenicu da je Zakon o sudskoj zaštiti iz 2015. ;uspješno donesen 20. listopada 2015. u Zastupničkom domu, pokazavši da je SAD poduzeo znatne i pozitivne korake kako bi odgovorio na zabrinutost EU-a; smatra da je od presudne važnosti zajamčiti ista prava na učinkovitu sudsku zaštitu u istim okolnostima građanima/pojedincima u EU-u čiji se osobni podaci obrađuju u EU-u i prenose u SAD, bez razlike između građana EU-a i SAD-a; poziva da donese zakonodavstvo kojim će to zajamčiti; ističe da je jedan od preduvjeta za potpisivanje i sklapanje krovnog sporazuma donošenje zakona o sudskoj zaštiti u Kongresu SAD-a;

Sigurna luka

14.  podsjeća da se Rezolucijom poziva na hitnu obustavu Odluke o sigurnoj luci jer ona građanima EU-a ne pruža zadovoljavajuću zaštitu osobnih podataka;

15.  podsjeća da svaki međunarodni sporazum koji EU zaključi ima prednost nad sekundarnim europskim zakonodavstvom i stoga naglašava potrebu da se zajamči da se krovnim sporazumom ne ograniče prava osoba o čijim podacima se radi i mjere zaštite koje se primjenjuju na prijenos podataka u skladu s pravom EU-a; stoga poziva Komisiju da detaljno i precizno ocijeni kako bi krovni sporazum utjecao na pravni okvir EU-a za zaštitu podataka i na koji bi način s njime bio u inetrakciji, uključujući Okvirnu odluku Vijeća, Direktivu 95/46/EZ o zaštiti podataka i buduću direktivu i uredbu o zaštiti podataka; poziva Komisiju da Parlamentu predstavi izvješće o pravnoj ocjeni ovog pitanja prije no što započne postupak ratifikacije;

16.  podsjeća da je Komisija u svojoj Komunikaciji od 27. studenog 2013. o funkcioniranju sigurne luke SAD-u uputila 13 preporuka kako bi se zajamčila zadovoljavajuća razina zaštite;

17.  pozdravlja presudu Suda Europske unije od 6. listopada 2015. kojom se Odluka Komisije 2000/520/EZ o primjerenosti zaštite koju pruža sigurna luka SAD-a proglašava nevaljanom; ističe da je tom presudom potvrđeno dugogodišnje stajalište Parlamenta o nedostatku primjerene razine zaštite u okviru tog instrumenta; poziva Komisiju da žurno poduzme potrebne mjere kako bi zajamčila da svi osobni podaci koji se prenose SAD-u podliježu učinkovitoj razini zaštite koja je u osnovi jednaka razini zaštite zajamčenoj u EU-u;

18.  osuđuje činjenicu da Parlament nije od Komisije primio nikakvu službenu obavijest o stanju provedbe tih 13 preporuka, unatoč najavi Komisije da će je poslati do ljeta 2014.; ističe da s obzirom na odluku Suda o poništenju valjanosti Odluke 2000/520/EZ Komisija sada hitno treba detaljno izvijestiti o stanju pregovora i o učinku presude na daljnje pregovore koji su najavljeni; poziva Komisiju da hitno razmotri alternative sigurnoj luci i eventualni učinak presude na druge instrumente za prijenos osobnih podataka SAD-u te da o tome izvijesti do kraja 2015.;

19.  poziva Komisiju da ocijeni pravni utjecaj i posljedice presude Suda Europske unije od 6. listopada 2015. u predmetu Schrems (C-362/14) na sve sporazume s trećim zemljama kojima se dopušta prijenos osobnih podataka, kao što su Sporazum o programu EU-a i SAD-a za praćenje financiranja terorizma, sporazumi o evidenciji podataka o putnicima, krovni sporazum između EU-a i SAD-a i drugi instrumenti u okviru prava EU-a koji uključuju prikupljanje i obradu osobnih podataka;

Demokratski nadzor

20.  poštujući u potpunosti činjenicu da nacionalni parlamenti imaju potpunu ovlast u području nadzora nad nacionalnim obavještajnim službama, poziva sve nacionalne parlamente koji to još nisu učinili da temeljito ocijene obavještajne aktivnosti i uspostave učinkovit nadzor nad njima te da se pobrinu da ti nadzorni odbori/tijela imaju na raspolaganju dostatne resurse, tehnička stručna znanja, pravna sredstva i pristup svim relevantnim dokumentima kako bi mogli učinkovito i neovisno nadzirati obavještajne službe i razmjenu informacija s drugim inozemnim obavještajnim službama; ponovno izražava spremnost na usku suradnju s nacionalnim parlamentima kako bi se zajamčila uspostava učinkovitih nadzornih mehanizama, uključujući razmjenom najboljih praksi i zajedničkim standardima;

21.  namjerava poduzeti daljnje korake na temelju Konferencije o demokratskom nadzoru obavještajnih službi u Europskoj uniji, održane 28. i 29. svibnja 2015., te će nastaviti u bliskoj suradnji s nacionalnim parlamentima ulagati napore kako bi se zajamčila razmjena najboljih praksi u nadzoru obavještajnih aktivnosti; pozdravlja zajedničke zaključne primjedbe supredsjedatelja te Konferencije u kojima su izrazili namjeru da za dvije godine sazovu popratnu konferenciju;

22.  smatra da bi trebalo podržati postojeće mehanizme suradnje među nadzornim tijelima, kao što je primjerice Europska mreža nacionalnih tijela za reviziju obavještajnih službi, i da bi ih trebalo više koristiti, možda tako da se iskoristi potencijal IPEX-a za razmjenu informacija među nacionalnim parlamentima, u skladu s njegovim dosegom i tehničkim kapacitetima;

23.  ponovno poziva na obustavu Sporazuma o programu praćenja financiranja terorizma (TFTP);

24.  ističe da je potrebna zajednička definicija nacionalne sigurnosti kako bi EU i njegove države članice mogli zajamčiti pravnu sigurnost; napominje da nepostojanje jasne definicije otvara prostor za arbitrarnost te izvršnim tijelima i obavještajnim zajednicama u EU-u omogućava kršenje temeljnih prava i vladavine prava;

25.  potiče Komisiju i države članice da u zakonodavstvo kojim se dopušta prikupljanje osobnih podataka ili nadziranje europskih građana uvrste odredbe o roku važenja i produljenju; ističe da su te odredbe ključni zaštitni mehanizmi kojima se jamči redovito ispitivanje instrumenata koji zadiru u privatnost u pogledu njihove nužnosti i proporcionalnosti u demokratskom društvu;

Ponovna izgradnja povjerenja

26.  ističe da je zdrav odnos između EU-a i SAD-a od ključne važnosti za oba partnera; napominje da su otkrića u vezi s nadzorom narušila potporu javnosti tom odnosu i ističe da je potrebno poduzeti mjere kako bi se ponovno izgradilo povjerenje, posebice s obzirom na aktualnu hitnu potrebu za suradnjom u velikom broju geopolitičkih pitanja od zajedničkog interesa; u tom kontekstu ističe da SAD i EU zajednički trebaju pronaći sporazumno rješenje poštujući temeljna prava;

27.  pozdravlja nedavne zakonodavne i pravosudne odluke koje je SAD donio kako bi ograničio masovni nadzor koji provodi NSA, uključujući Zakon SAD-a o slobodi koji je bez amandmana donesen u Kongresu kao rezultat dvodomnog i dvostranačkog kompromisa i presudu Žalbenog suda drugog okruga o programu NSA-e za prikupljanje telefonskih zapisa; žali međutim zbog činjenice da su te odluke usmjerene ponajprije na građane SAD-a, dok za građane EU-a stanje ostaje nepromijenjeno;

28.  smatra da bi se svaka odluka o upotrebi tehnologije za nadzor trebala temeljiti na detaljnoj procjeni nužnosti i proporcionalnosti; pozdravlja rezultate istraživačkog projekta SURVEILLE, koji pruža metodologiju za ocjenjivanje nadzornih tehnologija uzimajući u obzir pravna, etička i tehnološka pitanja;

29.  naglašava da EU treba doprinijeti razvoju međunarodnih standarda/načela na razini UN-a u skladu s Međunarodnim paktom UN-a o građanskim i političkim pravima kako bi se uspostavio globalni okvir za zaštitu podataka, uključujući posebna ograničenja za prikupljanje podataka za potrebe nacionalne sigurnosti;

30.  uvjeren je da je utvrđivanje vjerodostojnih normi na globalnoj razini jedini način da se izbjegne „utrka špijunaže” među državama;

Privatna poduzeća

31.  pozdravlja inicijative privatnog sektora informacijskih i komunikacijskih tehnologija u vezi s razvojem kriptografskih sigurnosnih rješenja i internetskih usluga za poboljšanje privatnosti; potiče kontinuirani razvoj jednostavnih postavki aplikacija zahvaljujući kojima će potrošači lakše odabrati koje će informacije podijeliti s kime i na koji način; napominje da su brojna poduzeća najavila planove za šifriranje s kraja na kraj kao odgovor na otkrića o masovnom nadzoru;

32.  ponavlja da prema članku 15. stavku 1. Direktive 2000/31/EZ države članice ne mogu uvesti opću obvezu za davatelje usluga prijenosa, pohrane i smještaja informacija na poslužitelju da prate informacije koje prenose ili pohranjuju niti opću obvezu da aktivno traže činjenice ili okolnosti koje bi ukazivale na protuzakonite aktivnosti; posebno podsjeća da je Sud Europske unije u presudama C-360/10 i C-70/10 odbacio mjere za „aktivno praćenje” gotovo svih korisnika usluga o kojima je riječ (u jednom predmetu pružatelji usluga pristupa internetu, u drugom predmetu društvena mreža) i ustvrdio da se isključuje mogućnost bilo kakvog naloga kojim se od pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju zahtijeva opće praćenje;

33.  pozdravlja objavljivanje izvješća o transparentnosti poduzeća iz sektora IT-a i telekomunikacija o zahtjevima vlada za podatke o korisnicima; poziva države članice da objave statističke podatke o svojim zahtjevima za osobne informacije o korisnicima upućenim privatnim poduzećima;

Sporazum o TFTP-u

34.  razočaran je jer je Komisija zanemarila jasni poziv Parlamenta na obustavu Sporazuma o programu praćenja financiranja terorizma (Sporazum o TFTP-u) s obzirom na to da nema jasnih informacija o tome može li bilo koje drugo tijelo vlade SAD-a pristupiti podacima SWIFT-a izvan TFTP-a; namjerava to uzeti u obzir prilikom razmatranja o tome hoće li dati suglasnost budućim međunarodnim sporazumima;

Ostala razmjena osobnih podataka s trećim zemljama

35.  ističe svoje stajalište da je potrebno strogo nadzirati sve sporazume, mehanizme i odluke o primjerenosti svih razmjena osobnih podataka s trećim zemljama te da je nužno da Komisija kao čuvarica Ugovora odmah poduzme daljnje radnje u vezi s tim razmjenama;

36.  pozdravlja izjavu EU-a i SAD-a iz Rige od 3. lipnja 2015. o jačanju transatlantske suradnje u području slobode, sigurnosti i pravde, u kojoj su se potpisnici obvezali na jačanje provedbe Sporazuma o uzajamnoj pravnoj pomoći između EU-a i SAD-a, dovršenje njegove revizije kao što je predviđeno Sporazumom i organiziranje radionica na kojima će se s mjerodavnim nacionalnim tijelima raspravljati o relevantnim pitanjima; ističe da su sporazumi o uzajamnoj pravnoj pomoći instrument na temelju kojeg bi tijela kaznenog progona država članica trebala surađivati s tijelima trećih zemalja; u tom pogledu poziva države članice i vladu SAD-a da se pridržavaju navedenih obveza u cilju brzog dovršetka revizije Sporazuma o uzajamnoj pravnoj pomoći između SAD-a i EU-a;

37.  poziva Komisiju da do kraja 2015. izvijesti Parlament o utvrđenim nedostacima raznih instrumenata za međunarodni prijenos podataka u pogledu pristupa policijskih i obavještajnih službi trećih zemalja te o načinima njihova uklanjanja kako bi se zajamčio kontinuitet potrebne zadovoljavajuće razine zaštite osobnih podataka iz EU-a koji se prenose trećim zemljama;

Zaštita vladavine prava i temeljnih prava građana EU-a / pojačana zaštita zviždača i novinara

38.  smatra da su temeljna prava građana EU-a i dalje ugrožena te da se nije poduzelo dovoljno kako bi se zajamčila njihova potpuna zaštita u slučaju elektroničkog masovnog nadzora; žali zbog slabog napretka u jamčenju zaštite zviždačima i novinarima;

39.  izražava žaljenje zbog činjenice da su mnogi programi masovnog i opsežnog nadzora vođeni i ekonomskim interesima poduzeća koja razvijaju i vode te programe, kao što je bio slučaj s obustavom ciljanog programa NSA-e „Thinthread” i njegovom zamjenom programom opsežnog nadzora „Trailblazer”, koji je 2001. dodijeljen SAIC-u;

40.  ponovno izražava ozbiljnu zabrinutost u vezi s radom Odbora za Konvenciju o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe na tumačenju članka 32. Konvencije o kibernetičkom kriminalu od 23. studenog 2001. (Konvencija iz Budimpešte) o prekograničnom pristupu pohranjenim računalnim podacima uz suglasnost ili u slučaju javne dostupnosti, i protivi se zaključenju bilo kakvog dodatnog protokola ili smjernica kojima bi se nastojalo proširiti područje primjene te odredbe izvan trenutačnog režima uspostavljenog tom Konvencijom, koji već ionako predstavlja veliku iznimku od načela teritorijalnosti s obzirom na to da bi mogao dovesti do nesmetanog daljinskog pristupa pravosudnih tijela poslužiteljima i računalima u drugim državama bez oslanjanja na sporazume o uzajamnoj pravnoj pomoći i druge instrumente pravosudne suradnje uspostavljene kako bi se zajamčila temeljna prava pojedinca, uključujući pravo na zaštitu podataka i pravično suđenje; ističe da je EU izvršio svoju nadležnost u području kibernetičkog kriminala te da stoga treba poštovati ovlasti Komisije i Parlamenta;

41.  žali zbog toga što Komisija nije odgovorila na zahtjev Parlamenta da provede istraživanje o sveobuhvatnom europskom programu za zaštitu zviždača i poziva Komisiju da najkasnije do kraja 2016. podnese komunikaciju na tu temu;

42.  pozdravlja Rezoluciju o poboljšanju zaštite zviždača koju je 23. lipnja 2015. usvojila Parlamentarna skupština Vijeća Europe, a posebno njezinu točku 9. o važnosti zviždača za jamčenje poštovanja pravnih ograničenja nadzora i točku 10. u kojoj se poziva EU da donese zakone o zaštiti zviždača, što obuhvaća i zaposlenike službi nacionalne sigurnosti ili obavještajnih službi te privatnih poduzeća koja djeluju u tom području, i da u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na nacionalno pravo odobri zahtjeve za azil zviždačima kojima u njihovim zemljama podrijetla prijeti opasnost od odmazde, pod uvjetom da njihovo otkrivanje podataka zadovoljava uvjete za zaštitu u skladu s načelima za koje se Skupština zauzima;

43.  ističe da se masovnim nadzorom ozbiljno ugrožava obveza čuvanja profesionalne tajne reguliranih zanimanja kao što su liječnici, novinari i odvjetnici; posebno ističe pravo građana EU-a na zaštitu od nadziranja povjerljive komunikacije s odvjetnicima kojim bi se prekršila Povelja o temeljnim pravima Europske unije, konkretno njezini članci 6., 47. i 48., kao i Direktiva 2013/48/EU o pravu na pristup odvjetniku; poziva Komisiju da najkasnije do kraja 2016. podnese komunikaciju o zaštiti povjerljive komunikacije kod zanimanja s pravno uređenom zaštitom povjerljivosti;

44.  poziva Komisiju da izradi smjernice za države članice o načinima usklađivanja svih instrumenata za prikupljanje osobnih podataka u svrhe sprečavanja, otkrivanja, istrage i progona kaznenih djela, uključujući terorizam, s presudom Suda Europske unije od 8. travnja 2014. o zadržavanju podataka; (predmeti C-293/12 i C-594/12) i od 6. listopada 2015. o sigurnoj luci (predmet C 362/14); presude, o zadržavanju podataka i na stavke 93. i 94. presude o sigurnoj luci, u kojima se jasno zahtijeva ciljani pristup prikupljanju podataka, a ne nekritičko prikupljanje;

45.  naglašava činjenicu da je najnovijom sudskom praksom, a posebno presudom Suda Europske unije od 8. travnja 2014. o zadržavanju podataka, jasno utvrđeno da su nužnost i proporcionalnost svih mjera koje uključuju prikupljanje i korištenje osobnih podataka kojim bi se moglo zadirati u pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu podataka zakonska obveza; žali zbog toga što se iz političkih razloga često u procesu odlučivanja ugrožava poštovanje tih pravnih načela; poziva Komisiju da u sklopu svojeg programa za izradu boljeg zakonodavstva zajamči visoku kvalitetu cjelokupnog zakonodavstva EU-a te usklađenost sa svim pravnim normama, sudskom praksom i Poveljom o temeljnim pravima Europske unije; preporučuje da ocjena utjecaja svih mjera kazneno-pravnog progona i svih mjera sigurnosti koje uključuju korištenje i prikupljanje osobnih podataka uvijek uključuje i kriterije nužnosti i proporcionalnosti;

Europska strategija za veću neovisnost u području informacijskih tehnologija

46.  razočaran je nedjelovanjem Komisije u vezi s detaljnim preporukama iz Rezolucije za povećanje informatičke sigurnosti i privatnosti na internetu u EU-u;

47.  pozdravlja dosad poduzete mjere za jačanje informatičke sigurnosti Parlamenta, kao što je izloženo u akcijskom planu o sigurnosti informacijskih i komunikacijskih sustava EP-a koji je izradio DG ITEC; traži da se nastavi s tim radom i da se preporuke iz Rezolucije u potpunosti i žurno provedu; poziva na inovativno razmišljanje te, ako se to pokaže potrebnim, na izmjene zakonodavstva u području nabave u cilju jačanja IT sigurnosti u institucijama EU-a; poziva na to da se u svim institucijama EU-a softveri u vlasništvu proizvođača sustavno zamijene softverom otvorenog koda koji je moguće ispitati i provjeriti, da se u sve buduće postupke nabave informacijske i komunikacijske tehnologije uvede obvezni kriterij otvorenog koda te da se omogući učinkovita dostupnost alata za šifriranje;

48.  ponovno snažno poziva na razvoj, u okviru novih inicijativa kao što je jedinstveno digitalno tržište, europske strategije za veću neovisnost u području informacijskih tehnologija i veću privatnost na internetu koja će potaknuti rast IT industrije u EU-u;

49.  namjerava uputiti dodatne preporuke u tom području nakon konferencije o zaštiti privatnosti na internetu poboljšanjem sigurnosti IT sustava i autonomije IT-a u EU-u koja je planirana za kraj 2015., kojima će se nadovezati na rezultate nedavne studije o masovnom nadzoru korisnika informacijskih tehnologija koju je proveo Odjel za ocjenjivanje znanstvenih i tehnoloških odabira (STOA);

Demokratsko i neutralno upravljanje internetom

50.  pozdravlja namjeru Komisije da EU postane referentni akter za upravljanje internetom i njezinu viziju modela za upravljanje internetom s više dionika, o čemu se ponovno govorilo na Globalnom sastanku više dionika o budućnosti upravljanja internetom (NETMundial) održanom u Brazilu u travnju 2014.; sa zanimanjem iščekuje ishod aktualnog međunarodnog rada na tom području, među ostalim u okviru Foruma za upravljanje internetom;

51.  upozorava na očitu ugroženost temeljnih prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka u situaciji kada se svaka informacija o ljudskom ponašanju smatra potencijalno korisnom u suzbijanju budućih kaznenih djela, što nužno rezultira kulturom masovnog nadzora u kojoj se sa svakim građaninom postupa kao s potencijalnim osumnjičenikom, čime se narušava društvena povezanost i povjerenje;

52.  namjerava uzeti u obzir rezultate detaljnog istraživanja koje provodi Agencija za temeljna prava u pogledu zaštite temeljnih prava u kontekstu nadzora i posebno u pogledu trenutačne pravne situacije pojedinaca s obzirom na raspoložive mogućnosti pravne zaštite u vezi s dotičnim praksama;

Daljnje postupanje

53.  nalaže Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da nastavi pratiti razvoj događaja u ovom području i da djeluje u skladu s preporukama iznesenim u Rezoluciji;

o
o   o

54.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Vijeću Europe.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0230. (2) PE546.737v01-00.

Rezolucija Europskog parlamenta od 29. listopada 2015. o preporuci Vijeća o uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (2015/2820(RSP))

P8_TA(2015)0389 B8-1093/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 17. rujna 2015. za preporuku Vijeća o uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (COM(2015)0462),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. studenog 2014. o godišnjem pregledu rasta 2015. (COM(2014)0902),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: aspekti zapošljavanja i socijalne politike u Godišnjem pregledu rasta za 2015(1).

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) od 9. ožujka 2015. pod nazivom „Godišnji pregled rasta za 2015. i Zajedničko izvješće o zapošljavanju: političke smjernice o zapošljavanju i socijalnim politikama”(2),

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 8. srpnja 2015. o prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica(3),

–  uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda br. 3/2015 pod naslovom „Jamstvo za mlade EU-a: poduzeti su prvi koraci, no rizici u provedbi tek predstoje”,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske mreže za socijalnu politiku pod naslovom „Integrirana potpora za dugotrajno nezaposlene: studija o nacionalnim politikama”,

–  uzimajući u obzir pitanje upućeno Vijeću o uključivanju dugotrajno nezaposlenih na tržište rada (O-000121/2015 – B8-1102/2015),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se zbog gospodarske krize i njezinih posljedica dugotrajna nezaposlenost od 2007. udvostručila i čini polovicu ukupne nezaposlenosti, tj. više od 12 milijuna ljudi, što je 5 % radno aktivnog stanovništva EU-a; budući da 2014. više od 60 % dugotrajno nezaposlenih nije radilo barem dvije uzastopne godine;

B.  budući da se stope dugotrajne nezaposlenosti izrazito razlikuju od jedne države članice do druge i kreću se od 1,5 % u Austriji do 19,5 % u Grčkoj; budući da su države članice s najvišim stopama dugotrajne nezaposlenosti Italija, Portugal, Slovačka, Hrvatska, Španjolska i Grčka; budući da se mora ubrzati gospodarski oporavak jer trenutačno ne daje dovoljan poticaj znatnom smanjenju visoke strukturne nezaposlenosti;

C.  budući da je zbog neevidentiranja velikog dijela dugotrajno nezaposlenih osoba te metodoloških nedostataka u vezi sa prikupljanjem podataka stvarno stanje lošije nego što ga prikazuje službena statistika;

D.  budući da dugotrajna nezaposlenost često vodi siromaštvu, nejednakosti i društvenoj isključenosti te neproporcionalno pogađa ugrožene skupine ljudi koje su na tržištu rada u nepovoljnom položaju;

E.  budući da dugotrajna nezaposlenost sve više udaljava ljude od tržišta rada zbog gubitka vještina i kontakta sa stručnim mrežama te gubitka radnog ritma, a može dovesti do sve veće isključenosti iz društva, napetosti u obitelji i osjećaja otuđenosti; budući da se svake godine petina dugotrajno nezaposlenih osoba obeshrabri i postane neaktivna zbog neuspješne potrage za poslom;

F.  budući da su posljedice dugotrajne nezaposlenosti posebno ozbiljne u kućanstvima u kojima su svi članovi nezaposleni, što često vodi niskim obrazovnim postignućima, odvojenosti od „svijeta rada”, većim mentalnim i zdravstvenim tegobama, društvenoj isključenosti i, u najgorim slučajevima, siromaštvu koje se prenosi s koljena na koljeno;

G.  budući da razdoblja dugotrajne nezaposlenosti često imaju negativne dugotrajne posljedice na mogućnost zapošljavanja, napredovanje u karijeri, profil zarade i mirovinu („učinci s trajnim posljedicama”);

H.  budući da dugotrajna nezaposlenost predstavlja velik društveni trošak zbog traćenja vještina i povećanja rashoda za socijalne doprinose uz već postojeće nefinancijske troškove koji se očituju kao gubitak samopouzdanja velikog broja ljudi koji ne dostižu svoj osobni potencijal i gubitak društvene kohezije;

I.  budući da trajno visoka razina dugotrajne nezaposlenosti ugrožava postizanje glavnih ciljeva strategije Europa 2020., među ostalim i cilja 75-postotne zaposlenosti u dobnoj skupini od 20 do 64 godine kao i cilja da se za barem 20 milijuna smanji broj ljudi koji žive u siromaštvu i trpe socijalnu isključenost ili im od toga prijeti opasnost;

J.  budući da su održavanje vještina u slučaju gubitka posla te obrazovanje, osposobljavanje i ponovno učenje vještina kojima se predviđaju buduće potrebe važan element u izbjegavanju i rješavanju problema dugotrajne nezaposlenosti;

K.  budući da je ta preporuka slična Jamstvu za mlade; budući da je potrebno izvući pouku iz prvih iskustava s provedbom Jamstva za mlade;

1.  pozdravlja inicijativu Komisije da predloži preporuku Vijeća o uključivanju dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada; ističe da se ranijim objavljivanjem prijedloga i postizanjem konsenzusa u Vijeću mogla djelomično spriječiti dugotrajna nezaposlenost kojoj danas svjedočimo; izražava zabrinutost što preporuka Vijeća možda neće biti dovoljna za brzo rješavanje stanja dugotrajno nezaposlenih te potiče države članice da se pozabave tim problemom;

2.  podržava tri glavne sastavnice prijedloga: (i) znatno povećati stopu evidentiranja dugotrajno nezaposlenih pri službama za zapošljavanje s ciljem obuhvaćanja svih dugotrajno nezaposlenih; (ii) procijeniti pojedinačni potencijal i potrebe dugotrajno nezaposlenih te njihove sklonosti tipu posla tijekom prvih 18 mjeseci nezaposlenosti; i (iii) ponuditi prilagođen, uravnotežen i sveobuhvatan sporazum o uključivanju na tržište rada između dugotrajno nezaposlenih osoba i angažiranih službi najkasnije 18 mjeseci nakon gubitka posla; međutim, naglašava da bi se pojedinačna procjena trebala provesti prije roka od 12 mjeseci od gubitka posla kako bi se zajamčilo primjenjivanje sporazuma o uključivanju na tržište rada tijekom prvih 18 mjeseci nezaposlenosti; ustraje u tome da bi, u slučajevima kada je to izvedivo, tim pristupom od tri koraka u cijeli postupak trebalo uključiti i aktere koji nisu državne institucije, kao što su nevladine udruge koje rade s dugotrajno nezaposlenima;

3.  naglašava da je potrebno doprijeti do svih dugotrajno nezaposlenih, uključujući i one koje nisu evidentirani, a ne samo do osoba nezaposlenih 18 mjeseci ili duže; smatra da je od ključne važnosti da se politike država članica usmjerene na kratkotrajnu nezaposlenost (kraću od 12 mjeseci) i nezaposlenost mladih (uključujući Jamstvo za mlade) jednostavno podudaraju s politikama s ciljem rješavanja dugotrajne nezaposlenosti;

4.  podupire poziv na blisku suradnju i učinkovitu koordinaciju svih strana koje se bave ponovnim uključivanjem dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada (uključujući i organizacije civilnog društva, ako je to primjenjivo) te osnivanje ureda po načelu „sve na jednom mjestu” u kojima o nezaposlenoj osobi brigu vodi jedan referent („jedinstvena kontaktna točka”), a da se taj pokušaj ponovnog uključivanja na tržište rada ne prekine ako se nezaposlenoj osobi promijeni režim naknada;

5.  naglašava da je potreban pojedinačan pristup procjeni sposobnosti i potreba dugotrajno nezaposlenih osoba u kontekstu njihova ponovnog uključivanja na tržište rada kojim bi se poštovala njihova trenutačna prava i uzela u obzir njihova šira osobna situacija te potrebe koje proistječu iz nje; naglašava da je potreban dovoljan broj visokokvalificiranih zaposlenika koji bi mogli ponuditi pojedinačan pristup raznovrsnoj skupini dugotrajno nezaposlenih osoba;

6.  prima na znanje preporuku da se uvede pismeni i sveobuhvatni sporazum o uključivanju na tržište rada u kojem se točno navode prava i obveze i nezaposlenih osoba i nadležnih tijela koja predstavljaju referenti i tako postavljaju jasna očekivanja za sve uključene strane, koji je pošten prema nezaposlenim osobama te koji poštuje njihove osobne kvalifikacije i prava radnika; poziva na redovno obnavljanje tog sporazuma;

7.  smatra da je ključno da programi za ponovno uključivanje dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada budu usmjereni na potrebe tržišta rada i osmišljeni u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima; poziva države članice da motiviraju poslodavce, pa i u duhu korporativne društvene odgovornosti, te da aktivno počnu nuditi slobodna radna mjesta dugotrajno nezaposlenima i, kad je to potrebno, imenuju mentore koji bi pomogli u ponovnom uključivanju dugotrajno nezaposlenih u radno okruženje; poziva službe za zapošljavanje država članica da pomognu malim i srednjim poduzećima u omogućivanju provedbe takvih mentorskih programa; podsjeća da dugotrajno nezaposlenim osobama nisu potrebna samo radna mjesta, već i sveobuhvatno savjetovanje i priprema za uspješno ponovno uključivanje na tržište rada;

8.  poziva države članice da jednakim nacionalnim financiranjem poprate sredstva koja za njihove nacionalne politike izdvaja Europska unija, posebno putem Europskog socijalnog fonda, kako bi se mogle uhvatiti u koštac s dugotrajnom nezaposlenošću; ističe da proračunska ograničenja s kojima se suočavaju neke države članice (pogotovo one u kojima se provode programi gospodarske prilagodbe) ne smiju spriječiti brzu provedbu preporuke; poziva Komisiju da istraži mogućnosti brzog pristupa sredstvima EU-a i da, ako je to moguće, osigura dodatna sredstva, kao što je bio slučaj s Inicijativom za zapošljavanje mladih; ističe da je mnogim državama članicama potrebno dodijeliti dovoljna sredstva za jačanje administrativnih kapaciteta službi za zapošljavanje;

9.  posebno poziva na poboljšanje financijskih i administrativnih kapaciteta javnih službi za zapošljavanje kako bi se zajamčila njihova ključna uloga u provedbi ovog prijedloga;

10.  poziva Komisiju i države članice da procijene kako bi mogle podržati posebne programe praktičnog radnog osposobljavanja te planove poslovnog razvoja ulaganja kojima su se otvorila održiva kvalitetna radna mjesta za dugotrajno nezaposlene;

11.  naglašava da je za učinkovitu provedbu preporuke od temeljne važnosti bliska suradnja Komisije s državama članicama, a na nacionalnoj razini suradnja između (sektorskih) socijalnih partnera, organizacija civilnog društva koje predstavljaju nezaposlene, lokalnih i regionalnih tijela, javnih i privatnih službi za zapošljavanje, pružatelja socijalne i zdravstvene skrbi, lokalnih i regionalnih ustanova za obrazovanje i osposobljavanje, kao i aktivna uključenost poslodavaca kako bi se bolje razumjeli poslovni zahtjevi i potrebe;

12.  podsjeća na svoje stajalište o odluci Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica u kojem se ustraje na konkretnim mjerama za zaštitu dugotrajno nezaposlenih od društvene isključenosti i njihovo ponovno uključivanje na tržište rada uz propisno poštovanje Ugovora;

13.  poziva države članice da uzmu u obzir regionalne različitosti, uključujući razlike između urbanih i ruralnih područja, kada budu osmišljavale nacionalne pristupe rješavanju dugotrajne zaposlenosti;

14.  pozdravlja prijedlog Komisije da se preko Europskog semestra i Odbora za zapošljavanje uspostavi multilateralni nadzor provedbe preporuke; ustraje u tome da taj nadzor mora biti temeljit i, ako bude potrebno, popraćen naputcima u preporukama po državama članicama; poziva Komisiju da olakša procese uzajamnog učenja kojima se povezuju države članice s visokim stopama dugotrajne nezaposlenosti s državama članicama koje su bile uspješne u brzom ponovnom uključivanju (dugotrajno) nezaposlenih na svoja tržišta rada;

15.  poziva ministre rada i socijalnih pitanja da uzmu u obzir stavove Parlamenta prije postizanja dogovora o preporuci;

16.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji i Vijeću.

(1) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0068. (2) Dokument Vijeća 6147/15. (3) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0261.

Rezolucija Europskog parlamenta od 29. listopada 2015. o sigurnoj upotrebi zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje (RPAS), opće poznatih kao bespilotne letjelice, u civilnom zrakoplovstvu (2014/2243(INI))

P8_TA(2015)0390 A8-0261/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. travnja 2014. naslovljenu „Nova era za zrakoplovstvo – Otvaranje zrakoplovnog tržišta za sigurnu i održivu civilnu uporabu daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava” (RPAS) (COM(2014)0207),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 4. stavak 2. točku (g) i članak 16. te Glavu VI.,

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezine članke 7. i 8.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka o Komunikaciji Komisije upućenoj Europskom parlamentu i Vijeću pod nazivom „Nova era za zrakoplovstvo – Otvaranje zrakoplovnog tržišta za sigurnu i održivu civilnu uporabu daljinski upravljanih zrakoplovnih sustava”,

–  uzimajući u obzir završno izvješće Europske grupe za kontrolu RPAS-ova naslovljeno „Plan za integraciju zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje u europski sustav civilnog zrakoplovstvaˮ,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju iz Rige o zrakoplovima na daljinsko upravljanje (bespilotne letjelice) pod naslovom „Oblikovanje budućnosti zrakoplovstvaˮ,

–  uzimajući u obzir izvješće Gornjeg doma Ujedinjene Kraljevine naslovljeno „Civilna upotreba bespilotnih letjelica u EU-uˮ,

–  uzimajući u obzir prijedlog Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA) naslovljen „Koncept uporabe bespilotnih letjelica ‒ Pristup izradi propisa o bespilotnim letjelicama utemeljen na procjeni rizika”,

–  uzimajući u obzir Čikašku konvenciju od 7. prosinca 1944.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam te mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A8-0261/2015),

A.  budući da entuzijasti već desetljećima upravljaju malim modelima letjelica na radio upravljanje; budući da je posljednjih 15 godina rapidno porasla upotreba zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje (RPAS), poznatijih kao bespilotne letjelice (engleski drones); budući da posebno mali RPAS-ovi osmišljeni za hobi i rekreaciju postaju sve popularniji;

B.  budući da se tehnologija razvijena prvenstveno za vojne potrebe sad primjenjuje u komercijalne svrhe, čime se pomiču zakonodavne granice; budući da danas RPAS-ovi koji se upotrebljavaju u profesionalne svrhe pružaju i znatne prednosti za raznovrsnu civilnu upotrebu, a njihova se dodana vrijednost povećava s udaljenošću između letjelice i udaljenog pilota (tzv. letovi izvan vidokruga); budući da se RPAS-ovi, čija je upotreba raznovrsna i u budućnosti bi se mogla proširiti na dodatna područja, mogu, na primjer, upotrebljavati za sigurnosne inspekcije i nadzor nad infrastrukturom (željezničke pruge, brane i elektrane), za procjenu elementarnih nepogoda, (ekološki odgovornu) preciznu poljoprivredu, medijsku produkciju, aerotermografiju ili dostavljanje pošiljki u udaljene regije; budući da se u bliskoj budućnosti može predvidjeti brzi razvoj novih načina primjene, što pokazuje inovativnost i dinamičnost industrije RPAS-ova;

C.  budući da u opasnim situacijama tehnologija RPAS-ova može zamijeniti izravno djelovanje čovjeka;

D.  budući da postoje dvije vrste upotrebe RPAS-ova, a to su profesionalna upotreba i upotreba u rekreacijske svrhe; budući da za te dvije kategorije koje su po svojoj prirodi različite treba utvrditi različite uvjete u sklopu istog regulatornog okvira EU-a;

E.  budući da se u važećem zakonodavstvu EU-a navodi da je Europska agencija za sigurnost zračnog prometa (EASA) u načelu nadležna za odobravanje RPAS-ova s maksimalnom uzletnom masom većom od 150 kg; budući da su RPAS-ovi teški 150 kg ili manje u nadležnosti država članica;

F.  budući da propisi o RPAS-ovima postoje ili se izrađuju u Austriji, Hrvatskoj, Češkoj Republici, Danskoj, Francuskoj(1), Njemačkoj, Italiji, Irskoj, Poljskoj, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini(2); budući da odobrene škole letenja postoje u Danskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Nizozemskoj, a u Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini aktivno je već više od 500 pilota s dozvolom za upravljanje RPAS-ovima;

G.  budući da se svi propisi o RPAS-ovima u Europi izrađuju u skladu s procjenom sigurnosnog rizika upotrebe; budući da su ti propisi o RPAS-ovima usredotočeni na korisnika, a ne na letjelicu, za razliku od pristupa zrakoplovu s posadom; budući da rizik ne ovisi samo o vrsti uređaja i njegovima karakteristikama (težina, brzina itd.) nego i o dodatnim faktorima kao što su područje koje se nadlijeće, visina, stručnost korisnika, određena vrsta upotrebe i sposobnost korisnika da se nosi s nepredviđenim okolnostima;

H.  budući da je potencijal za gospodarski rast tog sektora, od proizvođača do krajnjeg korisnika, golem i za velika trgovačka društva i za opskrbni lanac koji čine tisuće malih i srednjih poduzeća, kao i za inovativna novoosnovana društva; budući da je nužno održati svjetske standarde proizvodnje i upotrebe, a istodobno promicati europsko vodstvo;

I.  budući da se u znak priznavanja brzog razvoja tog tržišta RPAS-ove s pravom uvrštava u postojeće zrakoplovne programe, kao što su Zajedničko poduzeće za istraživanje o upravljanju zračnim prometom jedinstvenog europskog neba (SESAR) i Obzor 2020.; budući da je taj sektor već uložio znatna financijska sredstva te da bi ga se potaknulo na udvostručavanje ulaganja kad bi mala i srednja poduzeća, koja su njegov najveći dio, mogla lakše pristupati financiranju; budući da će dodatno financiranje daljnjeg istraživanja i razvoja biti ključno kako bi se podržala ta nova industrija te sigurna i čvrsta integracija RPAS-ova u zračni prostor;

J.  budući da su čak i u toj ranoj fazi države članice, predmetni sektor i Komisija priznali potencijal tog tržišta i žele naglasiti da svi politički okviri moraju omogućiti rast tog europskog sektora radi ostvarivanja konkurentnosti na svjetskoj razini;

K.  budući da to novo tržište nudi znatne mogućnosti za ulaganja, inovacije i stvaranje radnih mjesta u cijelom opskrbnom lancu te da je korisno za društvo, istodobno priznajući da se mora zaštititi javni interes, što posebno obuhvaća pitanja koja se odnose na privatnost, zaštitu podataka, odgovornost i građanskopravnu odgovornost;

L.  budući da će, unatoč gospodarskom potencijalu RPAS-ova, njihov razvoj biti jedan od najvažnijih izazova u budućnosti u pogledu sigurnosti zrakoplovne industrije te zaštite i sigurnosti osoba i trgovačkih društava;

M.  budući da je zadaća Europske unije u što kraćem roku razviti zakonodavni okvir koji će se odnositi isključivo na civilnu upotrebu RPAS-ova;

N.  budući da se europskim zakonodavnim okvirom mora omogućiti, s jedne strane, da sektor nastavi s inovacijama i razvojem u najboljim mogućim uvjetima, a s druge strane, da građani budu sigurni u učinkovitu zaštitu imovine i osoba, kao i svojih osobnih podataka i privatnosti;

Međunarodna dimenzija

1.  napominje da SAD mnogi smatraju vodećim tržištem za upotrebu RPAS-ova, ali za vojne operacije; no ističe da je Europa predvodnik u civilnom sektoru s 2 500 korisnika (400 u Ujedinjenoj Kraljevini, 300 u Njemačkoj, 1 500 u Francuskoj, 250 u Švedskoj itd.), dok ih u ostalim dijelovima svijeta ima 2 342, te da treba učiniti sve da ojača svoju snažnu tržišnu poziciju;

2.  napominje da Japan ima mnogo korisnika RPAS-ova i dvadesetogodišnje iskustvo, uglavnom u upotrebi RPAS-ova u preciznoj poljoprivredi, npr. za prskanje usjeva; podsjeća da je to bila prva zemlja koja je sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća dopustila upotrebu tehnologije RPAS-ova u poljoprivredi, nakon čega se u roku od nekoliko godina umnožio broj korisnika;

3.  napominje da Izrael ima vrlo aktivnu proizvodnu industriju, no izravno je usredotočen na vojne RPAS-ove; naglašava činjenicu da integrirana civilno-vojna služba zračne plovidbe danas olakšava integraciju RPAS-ova u izraelski zračni prostor;

4.  napominje da se Australija, Kina (u kojoj se proizvode mnogi vrlo mali RPAS-ovi) i Južna Afrika nalaze među 50 zemalja koje trenutačno razvijaju RPAS-ove;

5.  naglašava da se mora prepoznati globalna dimenzija RPAS-ova i poziva Komisiju da to u potpunosti uzme u obzir;

Situacija u državama članicama EU-a

6.  ističe da sve države članice poduzimaju određene radnje u vezi s RPAS-ovima u pogledu proizvodnje i/ili upotrebe;

7.  naglašava činjenicu da je upotreba zakonita samo ako postoji nacionalno zakonodavstvo, osim u slučaju zajamčenog izuzeća; podsjeća da se to temelji na pravilu Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO) u skladu s kojim se za sve operacije bespilotnih letjelica mora izdati posebno odobrenje(3);

8.  napominje da bi nepostojanje usklađenih propisa na razini EU-a moglo ometati razvoj europskog tržišta RPAS-ova s obzirom na to da države članice u pravilu međusobno ne priznaju odobrenja izdana na nacionalnoj razini;

Ključna pitanja

9.  smatra da su za sektor RPAS-ova hitno potrebni europski i svjetski propisi kako bi se zajamčio prekogranični razvoj RPAS-ova; smatra da je potreban jasan europski zakonodavni okvir kako bi se zajamčile investicije i razvoj konkurentnog europskog sektora RPAS-ova; naglašava činjenicu da postoji opasnost od toga da se ekonomski potencijal i pozitivni učinci RPAS-ova neće u potpunosti ostvariti ako se odmah ne poduzmu mjere;

10.  podsjeća na ekonomsku važnost tog sektora i naglašava potrebu za prikladnim politikama kojima će se zaštititi privatnost i zajamčiti zaštita podataka i sigurnost koje će biti razmjerne svojem cilju i neće nepotrebno opteretiti mala i srednja poduzeća;

11.  smatra da bi se brzim uvođenjem jasnog, učinkovitog i pouzdanog europskog okvira mogla oživjeti rasprava o uspostavi svjetskih pravila za korištenje bespilotnih letjelica;

12.  smatra da se u tom budućem zakonodavstvu mora jasno razlikovati profesionalna upotreba bespilotnih letjelica na daljinsko upravljanje od njihove rekreativne upotrebe;

13.  naglašava činjenicu da je sigurnost od ključne važnosti za sve operacije RPAS-ova i pravila o njima te da ona mora biti proporcionalna rizicima; smatra da se budući europski regulatorni okvir treba prilagoditi specifičnim rizicima povezanima s tzv. letovima izvan vidokruga, no da ne treba odvraćati od takvih letova;

14.  naglašava činjenicu da je pitanje zaštite podataka i privatnosti ključno u promicanju široke javne potpore za upotrebu RPAS-ova u civilne svrhe te je stoga od ključne važnosti kako bi se omogućio rast i sigurna integracija RPAS-ova u civilno zrakoplovstvo, uz strogo poštovanje Direktive 95/46/EZ o zaštiti podataka, prava na zaštitu privatnog života iz članka 7. Povelje o temeljnim pravima EU-a te prava na zaštitu osobnih podataka iz članka 8. Povelje o temeljnim pravima EU-a i članka 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU); poziva Komisiju i države članice da zajamče da će pri izradi svih politika EU-a o RPAS-ovima u njih uvrstiti jamstva za zaštitu privatnosti i podataka u skladu s načelima nužnosti i proporcionalnosti; u tom pogledu poziva Komisiju da potiče razvoj normi koje se odnose na koncepte integrirane i zadane zaštite privatnosti;

15.  suglasan je s pet ključnih načela za budući razvoj RPAS-ova utvrđenih u Deklaraciji iz Rige i u potpunosti ih podupire:

16.  naglašava da iz perspektive upravljanja zračnim prostorom (ATM) kratkoročno već postoje operativni postupci kojima se RPAS-ovima omogućuje let izvan konkretnih i ograničenih područja; podsjeća da mnogi civilni i vojni RPAS-ovi lete na dodijeljenim koridorima proširenjem kriterija standardne podjele koji se obično primjenjuju na zrakoplove s posadom;

17.  ističe važnost letova izvan vidokruga za razvoj sektora; smatra da se europskim zakonodavstvom mora pogodovati toj praksi;

18.  priznaje da je utjecaj RPAS-ova na promet u kojem sudjeluju letjelice s posadom ograničen zbog malog broja RPAS-ova u odnosu na broj zrakoplova s posadom; no priznaje da se pritisci na sustav upravljanja zračnim prometom (ATM) mogu povećati zbog dobrodošlog porasta broja sportskih i rekreativnih RPAS-ova, koji u nekim okolnostima mogu predstavljati prijetnju za sigurnost zračnog prometa, te poziva relevantna tijela da taj čimbenik uzmu u obzir i da se on obuhvati budućim propisima EU-a kako bi se u državama članicama zajamčile kontinuirane učinkovite norme u području upravljanja zračnim prometom;

19.  naglašava činjenicu da bi se tehničkim i regulatornim rješenjima RPAS-ovima dugoročno omogućilo korištenje zračnog prostora zajedno sa svim drugim korisnicima, a da im se ne nameću novi zahtjevi u pogledu opreme; napominje da postoji velik broj malih RPAS-ova koji lete na visinama do 500 stopa, zajedno sa zrakoplovima s posadom; naglašava da, iako pružatelji usluga u zračnoj plovidbi na tim visinama ne pružaju usluge kontrole zračnog prometa, njihova je odgovornost pružanje dostatnih informacija kako bi se obje vrste zrakoplova usporedno služile istim zračnim prostorom; napominje da EUROCONTROL podupire države u postizanju zajedničkog shvaćanja obuhvaćenih pitanja te što veće usklađenosti;

20.  smatra da je pitanje identifikacije bespilotnih letjelica, bez obzira na njihovu veličinu, od ključne važnosti; naglašava da je potrebno naći rješenja kojima bi se uzela u obzir rekreativna ili komercijalna upotreba bespilotnih letjelica;

Rješenja za budućnost

21.  smatra da je na temelju analize rizika potrebno razviti jasan, usklađen i razmjeran europski i svjetski regulatorni okvir kojim se izbjegavaju nerazmjerni propisi za trgovačka društva kojima se onemogućavaju ulaganje i inovacije u industriji RPAS-ova, istodobno štiteći građane na odgovarajući način i stvarajući održiva i inovativna radna mjesta; smatra da se detaljna procjena rizika treba temeljiti na konceptu kategorija upotrebe koji je uspostavila EASA te da bi u njoj trebalo uzeti u obzir karakteristike RPAS-ova (težina, opseg djelovanja, brzina) i način njihove upotrebe (rekreativna ili profesionalna); smatra da taj okvir treba biti dio dugoročne perspektive, uzimajući u obzir mogući budući razvoj i druge aspekte tih tehnologija;

22.  podupire namjeru Komisije da ukine gornju granicu od 150 kg i da je zamijeni usklađenim i sveobuhvatnim regulatornim okvirom na razini EU-a kojim bi se nacionalnim nadležnim tijelima, kvalificiranim tijelima ili udrugama omogućilo da preuzmu aktivnosti provjere i nadzora; smatra da bi proporcionalnost propisa trebalo dopuniti fleksibilnošću potrebnom u procesima i postupcima;

23.  smatra da bi pri utvrđivanju proračuna Agencije trebalo uzeti u obzir promjene nadležnosti EASA-e u vezi s RPAS-ovima kako bi ta Agencija mogla obavljati povjerene joj dužnosti;

24.  poziva Komisiju da zajamči da se u razradu svih politika EU-a o RPAS-ovima uvrste jamstva za zaštitu privatnosti i podataka uvođenjem obveze procjena utjecaja te obveze postojanja integrirane i zadane zaštite privatnosti kao minimalnih uvjeta;

25.  zabrinut je zbog potencijalnih nezakonitih i nesigurnih načina upotrebe RPAS-ova (npr. RPAS pretvoren iz civilnog alata u oružje koje se koristi u vojne ili druge svrhe ili RPAS koji se koristi u svrhu ometanja sustava navigacije ili komunikacije); poziva Komisiju da podrži razvoj tehnologije potrebne za jamčenje sigurnosti, zaštite i privatnosti pri upotrebi RPAS-ova, između ostalog usmjeravanjem sredstava u okviru programa Obzor 2020. prije svega u istraživanje i razvoj sustava, tehnologija itd. koji mogu poslužiti za poboljšanje integrirane i zadane zaštite privatnosti te kojima se može podržati razvoj tehnologija kao što su tehnologija za „otkrivanje i izbjegavanje”, određivanje geografskih granica (geo-fencing), tehnologija protiv ometanja i otmica, kao i integrirana i zadana zaštita privatnosti, koje omogućuju sigurnu upotrebu civilnih RPAS-ova;

26.  potiče inovativne tehnologije u području RPAS-ova koje imaju golem potencijal za stvaranje radnih mjesta, posebno zelenih radnih mjesta jer ona obuhvaćaju veliki spektar zanimanja; potiče razvoj i ispitivanje velikog potencijala uključivanja malih i srednjih poduzeća u usluge proizvodnje specijaliziranih dijelova i materijala; ističe potrebu za organiziranjem i promicanjem centara za stjecanje kvalifikacija i osposobljavanje;

27.  smatra da bi se u propisima na razini EU-a i nacionalnoj razini trebale jasno naznačiti odredbe koje se primjenjuju na RPAS-ove, a odnose se na unutarnje tržište i međunarodnu trgovinu (proizvodnja, prodaja, kupnja, trgovina i upotreba RPAS-ova) te na temeljno pravo na privatnost i zaštitu podataka; smatra također da bi ti propisi trebali doprinijeti pravilnoj primjeni prava u području zaštite privatnosti i podataka te ostalih vrsta prava koje se odnose na razne vrste rizika i odgovornosti povezanih s upravljanjem RPAS-ovima, kao što su kazneno pravo te pravo u području intelektualnog vlasništva, zrakoplovstva i zaštite okoliša; ističe potrebu da sve osobe koje upravljaju RPAS-ovima poznaju osnovne propise o njihovoj upotrebi te da se ti propisi navode u obavijesti za kupce;

28.  smatra da predstavnici tog sektora, regulatornih tijela te predstavnici iz područja trgovine moraju zajednički zajamčiti pravnu sigurnost koja pogoduje ulaganjima te izbjeći dilemu o tome što treba prije uslijediti, pri čemu sektor ne želi ulagati u razvoj potrebnih tehnologija ako ne postoji sigurnost u pogledu načina na koji će se one regulirati, a regulatorna tijela ne žele odrediti norme dok sektor ne zatraži odobrenje za tehnologije; ustraje u tome da mala i srednja poduzeća budu istinski uključena u taj normativni postupak;

29.  smatra da je pristup utemeljen na procjeni rizika u skladu s Deklaracijom iz Rige, da je koncept upotrebe koji je izradila EASA solidan temelj za jamčenje sigurne upotrebe RPAS-ova, da će se europski regulatorni uvjeti temeljiti na pojedinačnoj osnovi ili na pristupu utemeljenom na vrsti/klasi, ovisno o tome što je primjereno, te će se njima zajamčiti visoka razina sigurnosti i interoperabilnosti; smatra da je od ključne važnosti da uvjete za normizaciju Europske organizacije za opremu za civilno zrakoplovstvo (EUROCAE) odobri mjerodavno regulatorno tijelo kako bi se zajamčio uspjeh proizvođača i korisnika RPAS-ova;

30.  smatra da bi u buduće europske i svjetske propise o RPAS-ovima trebalo uvrstiti pitanja u pogledu:

31.  poziva države članice da pri obučavanju profesionalnih korisnika i vlasnika RPAS-ova u obuku uvrste i poseban dio o zaštiti podataka i privatnosti te da profesionalne korisnike RPAS-ova moraju uzajamno priznati države članice kako bi se uklonila tržišna ograničenja;

32.  naglašava da RPAS-ovi koji lete izvan vidokruga moraju biti opremljeni tehnologijom za otkrivanje i izbjegavanje kako bi otkrili zrakoplov koji se nalazi u istom zračnom prostoru te se pritom mora zajamčiti da RPAS-ovi ne ugrožavaju sigurnost zrakoplova s posadom, a osim toga, u obzir se moraju uzeti gusto naseljena područja, zone zabrane letenja kao što su zračne luke, elektrane, nuklearna i kemijska postrojenja te druga važna infrastruktura; stoga poziva Komisiju da osigura potrebna sredstva za istraživanje i razvoj preko Zajedničkog poduzeća SESAR;

33.  poziva Komisiju, dotična tijela i trgovačka društva da unaprijede svoje programe istraživanja i razvoja; smatra da, uzimajući u obzir očekivani ekonomski učinak tog sektora, EU treba poticati razvoj europskih tehnologija, na primjer provedbom programa Obzor 2020.; traži da se u okviru programa istraživanja uzme u obzir razvoj tehnologija otkrivanja i hvatanja bespilotnih letjelica;

34.  podsjeća na to da je europski program globalnog navigacijskog satelitskog sustava EGNOS kojim se pojačava signal GPS odobren za civilno zrakoplovstvo 2011. i da će program Galileo u nekoliko sljedećih godina postupno ući u fazu primjene; u tom smislu vjeruje da će napredni sustav upravljanja zračnim prometom, kao i aplikacije za RPAS-ove utemeljene na europskim programima GNSS-a pozitivno doprinijeti sigurnoj upotrebi RPAS-ova;

35.  napominje da bi RPAS-ovi, u skladu s pristupom utemeljenom na procjeni rizika, trebali biti opremljeni identifikacijskim čipom i registrirani kako bi se osigurala sljedivost, odgovornost i pravilna provedba propisa o građanskopravnoj odgovornosti;

36.  podržava koncept upotrebe bespilotnih letjelica koje je razvila EASA te u kojem se definiraju tri različite kategorije RPAS-ova i odgovarajući propisi;

37.  napominje da je provedba zakonodavstva o RPAS-ovima ključna za sigurnu i uspješnu integraciju RPAS-ova u europski zračni prostor;

38.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju dovoljno sredstava za provedbu zakonodavstva o RPAS-ovima;

39.  naglašava da je Zajednička direkcija za donošenje pravila o bespilotnim sustavima (JARUS) međunarodno tijelo s dobrovoljnim članstvom koje se sastoji od tijela za civilno zrakoplovstvo iz 22 država članica EU-a i država koje nisu članice EU-a te regulatornih agencija/tijela; podsjeća da je predsjednik JARUS-a predstavnik EASA-e, agencije koja će se baviti budućim propisima o RPAS-ovima; podsjeća na to da je svrha JARUS-a određivanje tehničkih, sigurnosnih i operativnih uvjeta za certificiranje i sigurnu integraciju velikih i malih RPAS-ova u zračni prostor i zračne luke;

40.  smatra da bi JARUS mogao zajamčiti koordinaciju svih budućih propisa EU-a s međunarodnim sporazumima u drugim zemljama u okviru procesa uzajamnog priznavanja;

41.  smatra da bi tijela za zaštitu podataka u državama članicama trebala surađivati kako bi razmjenjivala podatke i najbolje prakse te zajamčila usklađenost s postojećim smjernicama i propisima za zaštitu podataka, kao što je Direktiva 95/46/EZ;

42.  naglašava činjenicu da pri upotrebi RPAS-ova tijela kaznenog progona i obavještajne službe moraju poštovati temeljno pravo na privatnost, zaštitu podataka, slobodu kretanja i slobodu izražavanja te da se mora riješiti problem potencijalnih rizika povezanih s takvom upotrebom RPAS-ova, koji se tiču nadziranja pojedinaca i skupina te javnih prostora kao što su granice;

43.  smatra da bi agencije za zaštitu podataka u državama članicama trebale razmjenjivati postojeće konkretne smjernice za zaštitu podataka u pogledu komercijalnih RPAS-ova te poziva države članice da pažljivo provedu zakonodavstvo o zaštiti podataka tako da potpuno otklone zabrinutost javnosti u pogledu privatnosti te da time ne stvore nerazmjerno administrativno opterećenje za korisnike RPAS-ova;

44.  snažno preporučuje započinjanje trenutačne rasprave između EU-a i nacionalnih kreatora politika i regulatora, dotičnog sektora, malih i srednjih poduzeća i komercijalnih korisnika te javne rasprave uz sudjelovanje građana i drugih relevantnih dionika, kao što su nevladine organizacije (uključujući organizacije za građanska prava) i tijela zadužena za kazneni progon, kako bi se primila na znanje i razmotrila pitanja u vezi sa zaštitom temeljnih prava te odgovornostima i izazovima s kojima se suočavaju različiti dionici pri zaštiti tih prava i jamčenju sigurnosti građana tijekom upotrebe RPAS-ova;

45.  smatra da Parlament mora utvrditi svoje stajalište prije nego što Komisija donese paket za zrakoplovstvo te da će na taj način odgovoriti na pozive sektora za izradu jasnih smjernica;

46.  naglašava potrebu za jasnim pravnim okvirom utemeljenim na relevantnim kriterijima u pogledu upotrebe kamera i senzora, posebno u vezi s komercijalnim i privatnim RPAS-ovima, kojim će se zajamčiti djelotvorna zaštita prava na privatnost i zaštitu podataka, kao i očuvanje sigurnosti građana, uzimajući u obzir da su dijelovi RPAS-ova sve manji, zbog čega su uređaji sve lakše prenosivi i sve ih je teže otkriti;

47.  poziva odbore TRAN i LIBE da organiziraju zajedničko saslušanje na koje će pozvati predstavnike tog sektora, nacionalnih organizacija za zaštitu privatnosti, Europskog nadzornika za zaštitu podataka, Komisije te nevladinih organizacija koje djeluju u području temeljnih prava;

48.  poziva Komisiju da razmotri uspostavljanje redovnog mehanizma izvještavanja kojim bi se uzeo u obzir tehnološki razvoj, kao i razvoj politika i najboljih praksi na nacionalnoj razini i u okviru kojeg bi se razmatrali incidenti povezani s RPAS-ovima te da predstavi pregled i ocjenu regulatornih pristupa na razini država članica kako bi se omogućila usporedba i utvrdile najbolje prakse;

o
o   o

49.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) http://www.developpement-durable.gouv.fr/Quelle-place-pour-les-drones-dans.html (2) http://www.caa.co.uk/default.aspx?catid=1995&pageid=16012 (3) http://www.icao.int/Meetings/UAS/Documents/Circular%20328_en.pdf

Rezolucija Europskog parlamenta od 29. listopada 2015. o novim izazovima i konceptima za poticanje turizma u Europi (2014/2241(INI))

P8_TA(2015)0391 A8-0258/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa, prva turistička destinacija svijeta – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010)0352),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o Europi, prvoj turističkoj destinaciji svijeta – novom političkom okviru za turizam u Europi(1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu” (COM(2014)0086),

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Europske komisije o sigurnosti usluga smještaja u turizmu COM(2014)0464,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Bolja regulativa za bolje rezultate – Agenda EU-a” (COM(2015)0215),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. listopada 2011. o mobilnosti i uključivanju osoba s invaliditetom te Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.(2),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 6. svibnja 2003. o pristupačnosti kulturne infrastrukture i kulturnih aktivnosti osobama s invaliditetom(3),

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 195.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0258/2015),

A.  budući da mjere koje se poduzimaju na razini EU-a u skladu s člankom 195. UFEU-a moraju dopunjavati aktivnosti država članica u sektoru turizma, pri čemu je isključeno bilo kakvo usklađivanje zakona;

B.  budući da je turizam jedno od ključnih područja potencijalnog rasta europskog gospodarstva, u kojemu se ostvaruje više od 10 % BDP-a EU-a ako se uzmu u obzir i sektori povezani s turizmom; budući da je turizam i pokretač opsežnog zapošljavanja jer izravno zapošljava 13 milijuna radnika te da u skladu s tim na sektor predstavlja najmanje 12 % radnih mjesta u EU-u;

C.  budući da je Europa najpopularnija turistička destinacija svijeta, s tržišnim udjelom od 52 %; budući da statistički podaci pokazuju da većina građana EU-a kao svoju inozemnu destinaciju i dalje odabire druge države članice EU-a i da se predviđa da će do 2025. broj međunarodnih turista koji dolaze u EU svake godine rasti za 140 milijuna;

D.  budući da je turizam u Europskoj uniji velika društveno-gospodarska djelatnost koja ima dalekosežan učinak na gospodarski rast, zapošljavanje i društveni razvoj te da bi stoga mogao imati i važnu ulogu u rješavanju sadašnje gospodarske krize i krize zapošljavanja;

E.  budući da obalni i pomorski turizam predstavljaju najveću pomorsku aktivnost u Europi i da čine više od trećine pomorskog gospodarstva, izravno utječu na mnoge druge sektore gospodarstva EU-a te zapošljavaju 3,2 milijuna ljudi, većinom u dobi između 16 i 35 godina; budući da treba napomenuti i da je taj sektor poluga rasta i otvaranja novih radnih mjesta, posebice u atlantskim i sredozemnim regijama;

F.  budući da je doprinos prioriteta politike turizma povezan s najmanje tri prioriteta Junckerove Komisije, to jest s održivim rastom i radnim mjestima, povezanim jedinstvenim digitalnim tržištem te bolje povezanim i pravednijim unutarnjim tržištem;

G.  budući da se mjerama najavljenima u Komunikaciji Komisije iz 2010. pod nazivom „Europa, prva turistička destinacija svijeta” podupire ambiciozan cilj zadržavanja vodeće pozicije u svijetu koju Europa ima kao turističko odredište;

H.  budući da turizam ne raspolaže svojom linijom u proračunu EU-a i da su djelovanja u tom području raspodijeljena na više fondova, pilot projekata i pripremnih radnji;

I.  budući da se turizam u Europi suočava s nizom novih izazova, među kojima su digitalizacija distribucijskih kanala i razvoj novog sektora ekonomije dijeljenja, sve veća konkurencije novih i jeftinijih destinacija na tržištima trećih zemalja, promjene u ponašanju potrošača, prijelaz na iskustveno gospodarstvo, potražnja za kvalitetnim uslugama za korisnike, potreba da se privuče i zadrži stručno osoblje, demografske promjene i sezonalnost;

J.  budući da tvorci politika u području turizma mogu odgovoriti na izazove kao što su demografske promjene i sezonalnost turizma razvojem proizvoda i usluga usmjerenih na zadovoljavanje specifičnih potreba sve većeg broja starijih građana koji mogu putovati izvan sezone;

K.  budući da su zbog velikih regulatornih opterećenja mala i srednja poduzeća u sektoru turizma suočena sa znatnim poteškoćama;

L.  budući da promicanje Europe vlastitom promidžbom turističkih destinacija i strategijom brenda služi kao važan instrument za jačanje imidža, profila i konkurentnosti Europe kao odredišta s održivim i visokokvalitetnim turističkim destinacijama, omogućava isticanje europskih destinacija u odnosu na druge međunarodne destinacije i pomaže u privlačenju međunarodnih turista, osobito iz novih tržišta u trećim zemljama;

M.  budući da sukobi u blizini granica EU-a, npr. u Ukrajini i na Bliskom istoku, zajedno s terorističkim prijetnjama negativno utječu na sektor turizma te su stoga potrebne protumjere na nacionalnoj i na europskoj razini;

N.  budući da održiv, pristupačan i odgovoran turizam, koji je usklađen s prirodom i okolišem te urbanim destinacijama i koji se temelji na učinkovitom korištenju resursima, održivoj mobilnosti i zaštiti klime, pomaže u zaštiti lokalnog okoliša, posebice planinskih i obalnih regija te otoka, dovodi do trajnih rezultata u pogledu regionalnog rasta, zadovoljava sve veće zahtjeve putnika kad je riječ o kvaliteti i pomaže poduzećima u tržišnom natjecanju;

O.  budući da europski kulturni turizam ima važnu ulogu u promidžbi bogate kulturne raznolikosti Europe, jača europski identitet i potiče međukulturne razmjene i multikulturno razumijevanje;

P.  budući da regije imaju temeljnu ulogu u razvoju i provedbi politika koje su povezane s turizmom na regionalnoj razini;

Q.  budući da ekonomija dijeljenja predstavlja zaokret prema novom poslovnom modelu koji proizlazi iz tehnologije koja se ubrzano mijenja, i da brojni akteri u području ekonomije dijeljenja pripadaju sektoru usluga putovanja;

R.  budući da gospodarski učinak ekonomije dijeljenja vjerojatno pozitivno utječe na gospodarski rast i dobrobit, unatoč tome što su podaci raspršeni i što je stoga teško doći do pouzdanog zaključka;

S.  budući da bi pružanje usluga visokog standarda i zaštita prava potrošača trebali biti najveći prioriteti za sve subjekte koji pružaju usluge u vezi s turizmom, uključujući i one u sektoru razmjene i uporabe najnovijih internetskih tehnologija;

T.  budući da su putovanje i turizam jedan od sektora na koje je digitalizacija utjecala u najvećoj mjeri i da to otvara niz mogućnosti ne samo za europske putničke agencije nego i za svjetske;

Akcijski okvir Komisije

1.  poziva Komisiju da izvijesti Parlament o provedbi mjera navedenih u spomenutoj komunikaciji iz 2010. te o korištenju proračunskim izdvajanjima u okviru strukturnih fondova i relevantnih programa EU-a, osobito Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (CIP) i programa Konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) te s njima povezanih pilot-projekata i pripremnih djelovanja, u obliku činjeničnog pregleda koji obuhvaća ocjenu učinkovitosti mjera za promicanje turizma i jačanje konkurentnosti sektora turizma u EU-u;

2.  očekuje od Komisije da zajamči da će i u budućnosti biti moguće dodjeljivanje sredstava iz različitih promidžbenih fondova za stvaranje povoljnog okruženja za poduzeća u turističkom sektoru EU-a;

3.  snažno potiče Komisiju da u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira razmotri mogućnost uvođenja odjeljka namijenjenog isključivo turizmu zato što bi taj sektor, kao zasebnu gospodarsku djelatnost, trebalo bolje organizirati u području proračuna i mjera, umjesto da ga se financira iz proračuna za druga područja politike;

4.  podsjeća na to da su europski strukturni i investicijski fondovi i dalje najveći izvor vanjskog financiranja aktivnosti za poticanje sektora turizma u nekim državama članicama; stoga poziva Europsku komisiju da zajamči veću transparentnost načina na koji se lokalne vlasti koriste strukturnim fondovima;

5.  poziva Komisiju, države članice, regije i nadležna tijela odgovorna za turizam, kao i poduzeća, posebno mala i srednja poduzeća, da maksimalno iskoriste nove mogućnosti financiranja u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja, pogotovo one koje nude nacionalne i regionalne investicijske banke, kako bi se mjerama EU-a za potporu turizmu omogućio kvalitativni napredak;

6.  poziva Komisiju da potiče razvoj pokusnih scenarija povezanih s turizmom u okviru programa Obzor 2020.;

7.  poziva Komisiju da prevede vodič za potporu ulaganjima na 24 službena jezika EU-a kako bi se olakšao pristup informacijama o mogućnostima financiranja, što se posebno odnosi na mala i srednja poduzeća, s obzirom na to da je pristup financiranju jedna od prepreka koje su prisutne u sektoru;

8.  poziva Komisiju da imenuje nezavisne stručnjake koji će ocijeniti utjecaj drugih politika EU-a na turizam i provesti analizu stvarnih i mogućih prijetnji za turizam koje su posljedica sukobâ u susjednim zemljama i regijama EU-a te da o tome izvijesti Parlament i predloži mjere za poboljšavanje pozitivnog, tj. smanjivanje negativnog učinka na turizam;

9.  očekuje od Komisije da predstavi pregled podataka ažuriranih na temelju nove Uredbe o statistici turizma;

10.  napominje da je potreban dodatni napor za razvoj integriranog pristupa turizmu, kojim će se jamčiti da se interesi i potrebe sektora uzimaju u obzir pri oblikovanju i provedbi drugih politika EU-a (npr. prometne i ruralne politike);

11.  poziva Komisiju da predstavi novu strategiju turizma EU-a kojom će se zamijeniti ili ažurirati Komunikacija iz 2010. godine;

12.  očekuje od Komisije da predstavi detaljne provedbene mjere za novi skup zajedničkih mjera u kontekstu sljedećeg europskog turističkog foruma;

13.  snažno preporučuje Komisiji da u svoju politiku turizma usmjeri dostatne ljudske resurse s obzirom na važnost tog sektora kao ključnog faktora gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta u Europi; kritizira činjenicu da turizam kao tema nije dovoljno vidljivo naveden na novoj internetskoj stranici Glavne uprave za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike; također preporučuje da se internetska stranica uredi tako da bude dostupna na više jezika;

14.  naglašava važnost koordinacije između službi i odjela Komisije;

15.  apelira na Komisiju da razmotri smanjivanje nerazmjernog regulatornog opterećenja, koje negativno utječe na konkurentnost malih i srednjih poduzeća u sektoru turizma; poziva Komisiju i države članice da smanje postojeće regulatorno opterećenje i da ga ne povećavaju;

16.  podsjeća Komisiju da je turizam ključni sektor europskog gospodarstva te da je stoga neophodno znatno poboljšati koordinaciju među državama članicama, regionalnim i lokalnim tijelima vlasti i financijskim institucijama te stvoriti sinergiju između javnog i privatnog turističkog sektora; poziva Komisiju da se uključi u pronalaženje mehanizma za učinkovitu koordinaciju i suradnju u tom sektoru;

17.  smatra da bi u okviru suradnje i dobrosusjedskih odnosa EU trebao uvesti mjere suradnje za razvoj turizma u trećim zemljama kako bi se omogućio uravnoteženi razvoj njihovih gospodarstava, što će također pridonijeti smanjenju napetosti u susjedskim odnosima te poboljšanju privlačnosti regije i dotoku turista;

18.  smatra da će proglašavanje Europske godine turizma pomoći u promidžbi europske turističke raznolikosti i povećati prepoznatljivost raznih dionika aktivnih u sektoru turizma; poziva Komisiju da razmotri tu inicijativu;

19.  poziva Komisiju da podnese analizu prednosti i nedostataka osnivanja Europske agencije za turizam;

Brendiranje / zajedničko promicanje Europe kao turističke destinacije

20.  snažno potiče Komisiju da u suradnji s Europskom putničkom komisijom (ETC), koja okuplja nacionalne turističke organizacije, nastavi promicati, i to u još većoj mjeri, Europu kao vodeću svjetsku turističku destinaciju u okviru zajedničkog europskog pristupa; u prvom redu poziva na provedbu dugoročne strategije „Destinacija Europa 2020.” koju su u veljači 2014. godine pokrenuli Komisija i ETC i koja uključuje niz djelovanja u području marketinga, brendiranja i promidžbe koja se odnose na Europu kao turističku destinaciju;

21.  posebno poziva na stvaranje brenda „Destinacija Europaˮ u cilju dopunjavanja i unapređivanja promidžbenih aktivnosti turističkih organizacija koje posluju na nacionalnoj, regionalnoj, prekograničnoj i lokalnoj razini te europskog turističkog sektora u korist vidljivosti i konkurentnosti europskih turističkih destinacija, i to osobito na udaljenim tržištima; ističe da brend „Destinacija Europaˮ zahtijeva uključiv pristup iz kojeg proizlaze pogodnosti za renomirane i manje poznate europske destinacije i kojim se istodobno štiti raznolikost svojstvena različitim europskim regijama s obzirom na to da one žive od vlastitog regionalnog brenda, kao i da podrazumijeva obvezno poštovanje nadležnosti država članica u skladu s člankom 195. UFEU-a;

22.  priznaje da se u skladu s potrebama i posebnim zahtjevima država članica moraju jasno definirati zajednički ciljevi i analizirati potencijalna i dodana vrijednost brenda „Destinacija Europaˮ; smatra da se za postizanje tih rezultata moraju provesti dodatne opsežne konzultacije sa sektorom turizma, turističkim organizacijama te regionalnim i lokalnim tijelima vlasti; preporučuje izradu priručnika o brendu u kojem bi se trebali odrediti dogovoreni načini promidžbe;

23.  preporučuje da se razmotri način na koji se privatni sektor može uključiti u marketinšku strategiju brenda „Destinacija Europaˮ te način na koji on može financijski doprinijeti razvoju i ciljevima strategije;ističe važnost javno-privatnih partnerstava te slijedom toga predlaže razvoj programa posebnog javno-privatnog partnerstva za turizam (SPOT); poziva države članice da u taj proces uključe svoja regionalna i lokalna tijela vlasti te da konstruktivno surađuju sa sektorom kako bi se postigli ti ciljevi;

24.  poziva na unapređenje brenda „Destinacija Europaˮ kao regije za odmor koja od svih regija u svijetu najviše usmjerena na potrebe obitelji, djece i starijih građana;

25.  smatra da je iznimno važno da je sigurnost turista jedan od ključnih elemenata brenda „Destinacija Europa”; stoga poziva vlasti država članica da u bliskoj suradnji s Komisijom provedu strategije (uključujući informacijske kampanje za turiste) čiji je cilj turistima pružiti najsigurnije moguće iskustvo u europskim turističkim odredištima;

26.  ističe potrebu za postizanjem više razine političke svijesti o tome da promicanje Europe u trećim zemljama služi kao marketinški alat za povećanje broja turističkih dolazaka i da time pomaže ostvariti ekonomsku korist ne samo manje poznatim destinacijama i zemljama pogođenima gospodarskim poteškoćama nego i EU-u u cjelini; smatra da je stroga vizna politika prepreka za dolazak turista iz trećih zemalja; pozdravlja mjere koje je 2014. godine Europska komisija donijela u vezi s izdavanjem novih turističkih viza i olakšavanjem kretanja turista kroz schengenski prostor; u tu svrhu potiče Vijeće na brzo postizanje dogovora s Parlamentom kako bi EU mogao ostvariti korist od većeg priljeva turista iz određenih trećih zemalja u kojima postoji velik potencijalni interes za posjete EU-u;

27.  podsjeća da bi EU trebao pokrenuti ulaganja kako bi bio spreman iskoristiti potencijal trećih zemalja s velikim brojem stanovnika i rastućim gospodarstvom, posebice zemalja skupine BRIC, u kojima je broj turista koji putuju izvan svoje zemlje u porastu; ističe da su potrebne inicijative kojima se promiče turizam te veća fleksibilnost i dosljednost postupka izdavanja turističkih viza i prelaska granica; naglašava da zalaganje za veći broj platformi za turističke vize u kombinaciji s opreznim pristupom pojednostavljenju Zakonika o vizama ima važnu ulogu u povećanju broja turista koji dolaze izvan Europe te povećanju vidljivosti europskih turističkih destinacija; ističe potencijal turističkih viza za skupine turista koji su već bili u pojedinoj zemlji te važnost provedbe većeg broja sporazuma o ukidanju viza kako bi se najbolje iskoristili dolasci međunarodnih turista; smatra da je preporučljivo da u kontekstu zajedničke vizne politike i uz dužno poštovanje prava i dužnosti država članica da nadziru ulazak preko vlastitih granica europske institucije i države članice razviju dugotrajnu strategiju za usklađenije i pojednostavljene postupke izdavanja viza;

Paneuropski i transnacionalni turistički proizvodi

28.  zauzima stajalište da bi javni i privatni dionici trebali uložiti veće napore u pogledu izrade novih transnacionalnih europskih turističkih proizvoda, pritom uzimajući u potpunosti u obzir ulogu makro-regionalnih strategija u njihovu razvoju; napominje da makroregije, kao npr. jadransko-jonska, imaju posebne prirodne, kulturne i povijesne temelje za razvoj takvih proizvoda; poziva dionike iz javnog i privatnog sektora EU-a u makroregijima Baltičkog mora, dunavskoj, jadransko-jonskoj i alpskoj regiji da na svome teritoriju osmisle zajedničke strategije za razvoj turizma;

29.  potiče međunarodnu suradnju u stvaranju transnacionalnih tematskih itinerera (na razini većeg broja europskih zemalja) s ciljem upotpunjivanja doživljajnih aspekata koji predstavljaju motiv posjeta pojedinim destinacijama (definiranim na razini države), postizanja veće mobilnosti turista tijekom njihova godišnjeg odmora, ostvarenja prosječne veće potrošnje te proširenja platforme za promidžbu (posebice u vezi s posjetiteljima koji u EU dolaze iz udaljenih tržišta);

30.  ističe da je pojavom odredišta izvan Europe došlo do porasta međunarodne konkurencije; zbog toga smatra da je ključno poticati bolju suradnju između europskih odredišta u vidu djelovanja turističkih klastera i mreža na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i transnacionalnoj razini te u morskim bazenima;

31.  prepoznaje važnost transnacionalnih turističkih proizvoda za promicanje teritorijalne kohezije; stoga je uvjeren da je inicijative provedene unutar institucionaliziranih okvira suradnje potrebno podupirati odgovarajućim poticajima;

32.  poziva države članice na promicanje novih turističkih ruta oživljavanjem nekorištenih područja, ulica, željeznica, napuštenih putova i zastarjelih ruta;

33.  poziva Komisiju i članove ETC-a da podupru postojeći mandat ETC-a kako bi pomogli u izradi i promicanju ciljanih transnacionalnih i paneuropskih turističkih proizvoda i usluga, uključujući obalni i pomorski turizam, koristeći se naprednim, poboljšanim i u potpunosti dostupnim portalom Visiteurope.com; poziva Komisiju da u obliku posebno programirane aplikacije zajamči dostupnost portala Visiteurope.com i na svim standardnim mobilnim i prijenosnim uređajima;

34.  nadalje, poziva Komisiju da unaprijedi svoju suradnju s Vijećem Europe, ETC-om i Svjetskom turističkom organizacijom UN-a, kao i drugim međunarodnim partnerima, radi jačanja napora za razvoj novih transnacionalnih i paneuropskih turističkih proizvoda;

35.  s obzirom na to da današnji potrošači pokazuju sklonost turističkom iskustvu, a ne samo destinaciji, naglašava da uspješna marketinška strategija za promidžbu europskih turističkih proizvoda mora odgovarati potrebama različitih putničkih segmenata i tržišta u trećim zemljama;

36.  naglašava potrebu da putničke agencije i turoperatori potiču praksu isticanja europskog broja hitne službe 112 na relevantnim internetskim stranicama i elektroničkim kartama kao i na glavnim turističkim odredištima;

37.  pozdravlja inicijativu socijalnog turizma Calypso koja starijim građanima, mladima, osobama s nižim dohotkom ili s invaliditetom omogućuje da otputuju na odmor izvan glavne sezone; naglašava da ova inicijativa ima potencijal za prevladavanje problema sezonalnosti, osobito kada je riječ o manje poznatim destinacijama;

38.  ipak, vjeruje da je u cilju rješavanja problema sezonalnosti u Europi potreban veći fokus na razvoj ciljanih turističkih proizvoda koji putnicima nude specifično turističko iskustvo i odgovaraju njihovim posebnim potrebama; stoga poziva Komisiju da potiče i podupire države članice i sektor turizma u stvaranju raznolikijih i ciljanih proizvoda koji su osmišljeni tematski, a teme mogu biti seoska, kulturna i industrijska baština, povijest, religija, zdravlje, spa i wellness, sport, vino i hrana, glazba i umjetnosti, kao oblika alternativnog turizma koji diversifikacijom gospodarstva i ublažavanjem sezonalnosti zaposlenja doprinose stvaranju dodane vrijednosti u dotičnom području; potiče države članice da u tu svrhu na odgovarajući način upotrebljavaju fondove EU-a te poziva Komisiju da u skladu s tim proširi opseg ciljeva za djelovanje u okviru programa COSME; smatra da sportski, muzički i umjetnički festivali imaju velik potencijal mobiliziranja turista iz Europe i inozemstva;

39.  ističe da raznolikost i multikulturalizam Europe predstavljaju velik potencijal za razvoj tematskog turizma i omogućavaju usklađenu promidžbu alternativnog i održivog turizma te kulturnih razmjena; potiče inicijative za međusobno povezivanje turističkih atrakcija u cilju uspostavljanja tematskih turističkih proizvoda i ruta na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, u okviru kojih se treba iskoristiti komplementarnost i posebnosti raznih europskih turističkih atrakcija kako bi se turistima pružilo najbolje moguće iskustvo;

40.  ističe potrebu promicanja i isticanja bogate europske kulturne baštine, primjenom UNESCO-ova popisa svjetske baštine kao jedinstvenog prodajnog prijedloga, no i uključivanjem manje poznatih ili teže dostupnih lokacija, osobito s obzirom na to da kulturni turizam čini 40 % europskog turizma i time u velikoj mjeri pridonosi gospodarskom rastu, zapošljavanju, socijalnim inovacijama te lokalnom, regionalnom, urbanom i ruralnom razvoju, kao i da istodobno smanjuje utjecaj sezonalnosti; u tom kontekstu također ističe ključnu ulogu pokroviteljstva u održavanju europske baštine i pomaganju državama članicama u pokrivanju troškova;

41.  naglašava da bi promocija kulturnih događanja na različitim razinama mogla doprinijeti atraktivnosti turističkih destinacija te stoga predlaže da se razmotri mogućnost izrade kalendara događanja za cijelu Europu, čija bi svrha bila poboljšanje informacijskih usluga za turiste i koji bi bio objavljen na portalu VisitEurope.com;

42.  poziva nacionalne turističke organizacije da se pobrinu za odgovarajuću internetsku vidljivost inicijativa i nagrada koje u prvi plan stavljaju europsku baštinu te da podupiru inicijative i aktivnosti povezene s njihovom promidžbom (poput oznake europske baštine i Europskih kulturnih ruta);

43.  ponovno ističe važnost zaštite i očuvanja kulturne baštine od mogućih štetnih učinaka strukturnih promjena do kojih je doveo turizam i rizika koje masovni turizam predstavlja za kulturnu baštinu, osobito tijekom glavne sezone; pritom daje prednost kvaliteti rada pred njegovim troškovima; u tom kontekstu ističe način na koji pokroviteljstvo može pomoći očuvanju europske baštine i kompenzirati smanjenja sredstava koja se iz javnih proračuna dodjeljuju u tu svrhu;

44.  traži od Komisije i država članica da poduzmu mjere za zaštitu ugroženih spomenika i lokaliteta u Europi kako bi se očuvala i promicala kulturna baština, a time potaknuo i kulturni turizam;

45.  ističe važnost europskog kulturnog turizma u unapređivanju osobnog razvoja i stjecanju znanja, pogotovo kada je riječ o mladima, u promicanju bogate nacionalne i lokalne kulturne raznolikosti i baštine, doprinošenju međukulturnom učenju, pružanju mogućnosti umrežavanja, jačanju europskog identiteta i izražavanju europskih vrijednosti;

46.  ističe potencijal kulturnog turizma za smanjenje siromaštva; u tom smislu poziva na poticanje kreativnih industrija i ruralnog turizma u državama članicama kako bi se promicalo iznimno kulturno bogatstvo Europe i suzbilo siromaštvo i nezaposlenost;

47.  naglašava da se skupna kupnja putnih iskaznica i karata treba pojednostaviti kao oblik potpore kulturnim kampanjama;

48.  naglašava da jezična raznolikost Europe – službeni jezik, drugi službeni jezici, jezici manjina i manje poznati jezici – predstavlja temelj kulturne baštine te presudan element održivog i odgovornog turizma;

49.  napominje da važni povijesni događaji i mjesta, primjerice u okviru mreže europskih mjesta savjesti (Sites of Conscience), nude mogućnost za suočavanje sa suvremenim izazovima u vidu osjetljivog tumačenja i obrazovnih programa; potiče upotrebu kulturne baštine i turizma u cilju poticanja međukulturnog dijaloga i zbližavanja europskih naroda;

50.  ističe potencijal sportskog turizma koji bi u budućnosti mogao postati jedan od najdinamičnijih sektora u razvoju europskog turističkog sektora i poziva na uvođenje posebnih politika za promicanje i potporu njegova razvoja; podsjeća na važnu ulogu sportskih aktivnosti zahvaljujući kojima europske regije postaju privlačne turistima; ističe mogućnosti koje proizlaze iz putovanja sportaša i gledatelja prije i tijekom održavanja sportskih događanja, koja bi mogla turiste privući čak i u najudaljenije krajeve; naglašava da potencijal sportskog turizma još nije dovoljno iskorišten;

Kvaliteta

51.  uvjeren je da se u europskom turizmu mora prijeći s modela kvantitativnog rasta na kvalitativni model usmjeren na stabilan i održiv razvoj te da u stvari postoji potreba za razvojem sektora turizma u kojem bi se moglo stvoriti više kvalificiranih radnih mjesta koja bi bila odgovarajuće plaćena; smatra da gospodarska diversifikacija turizma u ruralnim i obalnim područjima često pruža mogućnosti za stvaranje novih i održivih radnih mjesta;

52.  uzima u obzir različite standarde kvalitete usluga u turizmu i zauzima stajalište da su standardi kvalitete važni kao sredstvo za ujednačavanje pravila za operatere i povećanja transparentnosti za potrošače, čime pomažu izgradnji većeg povjerenja svih strana; poziva sve dionike da nastave s raspravom o načinu na koji EU može promicati dogovorene standarde kvalitete usluga u turizmu;

53.  poziva Komisiju da uvede brend kvalitete europskog turizma kako bi se nagradili veliki napori turističkih djelatnika u podupiranju kvalitete turističkih usluga koje se temelje na najvećem poštovanju kulturne i prirodne baštine, poboljšanju kvalitete radnih mjesta u turizmu, povećanju opće pristupačnosti i promicanju kulturnih tradicija lokalnih zajednica;

54.  poziva Komisiju da unaprijedi suradnju među državama članicama radi poboljšanja kvalitete proizvoda zaštitom brenda „proizvedeno u”;

55.  poziva Komisiju i države članice da surađuju s turističkim udruženjima i da zajedno definiraju zajednički europski sustav klasificiranja turističke infrastrukture (hotela, restorana itd.); smatra da treba dodatno promicati inicijativu koju je pokrenuo Hotelstars Union za postupno usklađivanje sustava klasifikacije smještaja diljem Europe, čime bi se omogućila bolja usporedba ponude smještaja u Europi i doprinijelo zajedničkim kriterijima kvalitetnih usluga;

56.  vjeruje da je održavanje sigurnosnih standarda u turističkim uslugama u EU-u ključna komponenta dobre kvalitete; stoga pozdravlja Zelenu knjigu Komisije o sigurnosti usluga smještaja u turizmu; primjećuje podneske mnogih skupina potrošača, organizacija za požarnu sigurnost i organizacija turističkog sektora koje podupiru djelovanje na razini EU-a u vezi sa sigurnošću u turizmu; stoga poziva Komisiju da podnese prijedloge za minimalne standarde sigurnosti u turizmu u EU-u, osobito u području požarne sigurnosti i zaštite od ugljičnog monoksida u smještaju za odmor; ističe potrebu za sustavnim prikupljanjem podataka o sigurnosti smještaja;

57.  ističe činjenicu da su visokokvalitetne turističke usluge zajamčene ako su povezane s odgovarajućim osposobljavanjem i dostojanstvenim uvjetima rada te da su zanemarivanje ili slabljenje potrebnih vještina i socijalnih postignuća u sektoru turizma kontraproduktivni;

58.  zauzima stajalište da je ulaganje u osposobljavanje i obrazovanje ključan element za pružanje kvalitetnih usluga u sektoru u kojem su uglavnom zaposleni mladi, najčešće u dobi između 16 i 35 godina; snažno potiče Komisiju da surađuje s privatnim subjektima i drugim tijelima javne vlasti u osmišljavanju programa osposobljavanja i pripravništva izvan glavne sezone kako bi taj sektor postao privlačniji i manje sezonski usmjeren; smatra da bi se takvim osposobljavanjem trebalo staviti naglasak na bolju kvalificiranost i razvoj tzv. mekih vještina, koje bi pak dovele do boljih izgleda za pronalazak posla u cijelom sektoru;stoga poziva Komisiju da pruži potporu nastojanjima turističkog sektora za unapređenjem sposobnosti i vještina poslodavaca i zaposlenika kako bi sve bilo spremno za buduće trendove i potrebe za vještinama; zauzima stajalište da bi trebalo poboljšati statistiku zapošljavanja u sektoru turizma;

59.  u tom smislu poziva Komisiju da podupre sektor turizma uklanjanjem manjkavosti u potrebnim vještinama i povećanjem važnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja za tržište; predlaže da Komisija objavi i distribuira vodič o najboljim primjerima praksi i mogućnostima osposobljavanja koje su na raspolaganju u EU-u, čime bi se omogućio veći stupanj profesionalizma i veća dobrovoljna mobilnost turističkih djelatnika u EU-u;

60.  ističe važnost unapređenja uzajamnog priznavanja stručnih kvalifikacija u turističkom sektoru među državama članicama kako bi se djelatnicima sektora omogućilo da pronađu najbolje mogućnosti napredovanja u karijeri, a time i potaknula njihova mobilnost;

61.  pozdravlja instrumente mobilnosti i projekte suradnje kao što su „Savezi znanjaˮ i „Savezi za sektorske vještineˮ u okviru programa Erasmus+ i Erasmus za mlade poduzetnike kao učinkovita sredstva za razmjenu najboljih primjera prakse, poboljšanje jezičnih vještina i stjecanje praktičnog znanja o kulturnom turizmu kada je riječ o djelatnicima u turizmu uključenima u obrazovanje i osposobljavanje na svim razinama; ipak, izražava zabrinutost zbog nedostatka interesa među mladim ljudima za ostvarivanje karijera u određenim područjima turizma; ističe prednosti sustava dvojnog obrazovanja u sektoru turizma i važnost kombiniranja učenja s iskustvima u praksi, čime se unapređuju teoretsko znanje i praktične vještine; poziva države članice, lokalne i regionalne vlasti da u potpunosti iskoriste mogućnosti promicanja strukovnog osposobljavanja koje nude Europski socijalni fond i ostali fondovi na razini EU-a, nacionalnoj i regionalnoj razini;

62.  poziva države članice da ulažu u visokokvalitetno osposobljavanje za turističke vodiče te da potiču višejezični pristup radi boljeg promicanja mjesta od interesa među stranim turistima; nadalje poziva Komisiju i države članice da definiraju europske standarde kvalitete za turističke vodiče na način da zajamče usklađenost s minimalnim zahtjevima za osposobljavanje;

63.  poziva Komisiju da provede studiju o utjecaju porezâ i pristojbi koje se plaćaju na turističke proizvode i usluge na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini na konkurentnost Europe kao destinacije; poziva države članice da prepoznaju važnost smanjivanja stope PDV-a na putovanja i turističke usluge i na taj način pomognu lokalnim gospodarstvima te održe rast i radna mjesta, kao i pomaganja Europi da ostane konkurentna na globalnom tržištu;

Iskorištavanje potencijala obalnog i pomorskog turizma;

64.  prepoznaje važnost Europske strategije za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu za obalna i otočna područja, koja obuhvaća niz zajedničkih rješenja za mnoge izazove s kojima se ta područja suočavaju, a u skladu sa strategijom za plavi rast i strategijom Europa 2020.;

65.  snažno potiče Komisiju da kao dopunu 14 mjera opisanih u spomenutoj strategiji za obalna i otočna područja predstavi akcijski plan s konkretnim ciljevima i vremenskim rasporedom te da Parlamentu podnese izvješće o napretku u provedbi tih mjera;

66.  poziva Komisiju da u cilju promicanja paneuropskog dijaloga, lakše razmjene najboljih praksi i provedbe dugoročne strategije održi godišnji seminar na kojem će sudjelovati obalne i pomorske države članice i njihove regije;

67.  podsjeća na važnost povezanosti i pristupačnosti te napominje da su one u najudaljenijim regijama i na otocima, koji uvelike ovise o pomorskom i zračnom prometu, drugačije u sezoni i izvan sezone; također naglašava važnost razvoja regionalnih planova kojima se promiče mobilnost na odredištima; traži od Komisije da se u okviru mjere br.12. navedene strategije za obalna i otočna područja u obzir uzme i učinkovitost državnih potpora u obalnim i pomorskim regijama;

68.  snažno potiče Komisiju da zajedno s državama članicama te dionicima nautičkog i pomorskog turističkog sektora ocijeni potrebu za razvojem pametnih i inovativnih strategija kao rješenjem za problem sezonalnosti prilagođenim razdoblju sezone i razdoblju izvan sezone, kojim se u obzir uzimaju razne ciljne skupine; poziva dionike da poduzmu napore s ciljem stvaranja iskustava, proizvoda i dodatnih usluga integriranih s lokalnim proizvodima, osobito u vezi s pomorskom baštinom i kulturom, vodenim sportovima, rekreacijskim jedrenjem, promatranjem morskog života i prirode, aktivnostima pod suncem i na plaži, malim obalnim ribolovom, hranom i zdravljem;

69.  ističe važnost kružnih turističkih putovanja za razvoj turističkog sektora u Europi; stoga poziva Komisiju da zajedno s državama članicama ocijeni potrebne resurse i postojeću lučku i nautičku infrastrukturu te da standardizira razvrstavanje otpada i recikliranje kako bi se razvojem koncepta pametnog lučkog grada osmislile inovativne mjere planiranja u navedenim područjima;

70.  ističe da je zajedničko planiranje i djelovanje nužno za prihvaćanje turizma među stanovništvom kao i za njegov održiv razvoj;

Održivi, odgovorni i socijalni turizam

71.  poziva Komisiju da i dalje promiče održivi, odgovorni i ekološki turizam razvojem novih specifičnih proizvoda i promicanjem postojećih u suradnji sa strateškim partnerima kao što su ETC i drugi dionici, te predlaže uspostavu u potpunosti dostupne europske internetske platforme, gdje bi se u jednoj bazi podataka kojoj bi se pristupalo na portalu Visiteurope.com objedinile postojeće informacije o certificiranim proizvodima, novim vidovima turizma, destinacijama i rutama te posebnim uslugama, koje među ostalim uključuju prijevozna sredstva i turističke vodiče;

72.  vjeruje da je u okviru programa COSME potrebno namijeniti veća sredstva za (su)financiranje projekata održivog turizma;

73.  apelira na Komisiju da dovrši Europsku povelju o održivom i odgovornom turizmu te da nastavi s pružanjem financijske potpore važnim inicijativama i mrežama kao što su EDEN (Europske destinacije izvrsnosti) ili Europske kulturne rute;

74.  potiče nacionalne turističke organizacije da na nacionalnim razinama i na temelju standarda koje je predložila Komisija uspostave poseban i jedinstven portal o održivom i odgovornom turizmu kako bi potrošači mogli donositi utemeljene odluke o ciljanim nacionalnim i transnacionalnim proizvodima i destinacijama;

75.  ističe da je važno jamčiti razvoj održivog, odgovornog i pristupačnog turizma pri čemu bi koncept „pametne destinacijeˮ trebao biti od ključne važnosti za razvoj destinacije i u okviru kojega bi se elementi održivosti, doživljajnog turizma i prikladnog korištenja prirodnim resursima kombinirali s novim tehnologijama, uključujući aspekte fizičke i informacijsko-komunikacijske dostupnosti; uvjeren je da informacijske mreže za projekte tzv. mekog turizma nude dobre mogućnosti za potporu malih i srednjih poduzeća, lokalnog održivog razvoja, održivih radnih mjesta i stabilnih gospodarstava;

76.  poziva Komisiju da provede studiju održivosti certifikata za usluge tzv. mekog turizma, uključujući analizu dobrovoljnih instrumenata u kojoj će biti navedeno koji su instrumenti bili uspješni;

77.  poziva na poticanje i daljnji razvoj opcija u turističkom sektoru posebno usmjerenih na djecu i obitelji, na primjer uvođenjem europskog pečata za turizam usmjeren na obitelj;

78.  naglašava važnost promicanja programa kojima će se omogućiti obnova zastarjelih hotelskih objekata u skladu s kriterijima ekološki održivog turizma;

79.  naglašava ključnu ulogu europskog turizma u obnovi ruralnih i gradskih područja u cilju postizanja održivog lokalnog i regionalnog razvoja;

80.  poziva na razvoj održivih turističkih usluga u onim regijama koje su, unatoč velikom kulturnom i turističkom potencijalu, pretrpjele štetu u pogledu svog imidža zbog veće usredotočenosti na druge sektore i njihova razvoja, uključujući industrijski sektor;

81.  naglašava važnost postojanja svijesti o tome da turizam ne bi trebao negativno utjecati na svakodnevni život građana; upravo suprotno, smatra da bi se lokalno stanovništvo trebalo pozitivno uključivati u turizam te da bi mu trebalo omogućiti da u njemu sudjeluje;

82.  naglašava da su zaštita prirodne i kulturne baštine te biološke raznolikosti dragocjen kapital turističkog sektora te stoga, kad je riječ o donošenju odluka o projektima infrastrukture i njihovoj provedbi, podupire države članice, regionalne vlasti i turistička poduzeća u promicanju ekološkog turizma i poštovanju zakonodavstva EU-a u području okoliša; poziva države članice da u svoje strategije nacionalnog i regionalnog turizma uključe inicijative koje se odnose na prirodnu baštinu;

83.  ističe važnost održivog i odgovornog turizma za zaštitu i promidžbu regionalne prirodne i kulturne baštine; stoga je uvjeren da bi primjerenim mjerama trebalo podupirati i promicati regionalne turističke proizvode i kratkotrajne boravke;

84.  poziva Komisiju i države članice da razvijaju mreže zelenih ruta koje uključuju ruralna i šumska područja te manje prirodne lokacije, i to u vidu integracije postojećih mreža prometne infrastrukture u nova ekološki održiva rješenja;

85.  ističe da održivi ribolovni turizam može uvelike doprinijeti gospodarstvu ruralnih područja Europe; naglašava da se taj oblik turizma može održati samo bude li se ugroženim vrstama riba u kopnenim vodama Europe gospodarilo na održiviji način;

86.  napominje da je seoski turizam jedan od osnovnih oblika alternativnog turizma u EU-u te poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama podupre mjere čija je svrha poticati daljnji razvoj infrastrukture i pristupačnosti tog sektora;

87.  poziva Komisiju da u većoj mjeri potiče lokalne zajednice te znanja i iskustva na način da podupire promidžbu i jamči zaštitu lokalnih proizvoda, kao što su zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i nepoljoprivrednih proizvoda;

88.  smatra da osjetljive regije, kao što su otoci, obalna područja, planine, a osobito najudaljenije regije često uvelike ovise o turizmu te da klimatske promjene na njih najprije utječu; zbog toga izražava uvjerenje da zaštita klime treba biti prioritet i da je treba u većoj mjeri uključiti u europske, nacionalne i regionalne politike turizma i prometa, između ostalog stavljanjem središta interesa na energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije, održivi prijevoz i zbrinjavanje otpada; poziva Komisiju da napravi procjenu utjecaja klimatskih promjena na turizam u osjetljivim regijama kao i procjenu utjecaja tih promjena u budućnosti, uzimajući pritom u obzir ekonomski, ekološki i društveni aspekt;

89.  ističe potrebu za promidžbom turističkog potencijala udaljenih ruralnih, otočnih, obalnih i planinskih područja, potiče razvoj održivog pomorskog i nautičkog turizma u EU-u i poziva države članice da razviju održivu infrastrukturu i poboljšaju prekograničnu povezanost kako bi bile privlačnije i pristupačnije;

90.  naglašava činjenicu da otoci imaju vlastite probleme, a to se osobito odnosi na povezanost manjih otoka i kopna, te poziva Komisiju da predloži mjere za povećanje ulaganja u tom području;

91.  smatra da je uvođenje dobrovoljnih „kontrola okolišaˮ s ciljem poboljšanja kvalitete okoliša u turizmu koristan doprinos tog sektora te predlaže da se nagrade poduzeća koja u tom smislu pokažu poseban angažman;

92.  poziva tijela i operatere odgovorne na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini da ulože veće napore u promicanje mreža koje nisu namijenjene cestovnom prometu, kao što su europske konjičke, pješačke, hodočasničke i biciklističke staze, u kombinaciji sa svim prekograničnim željezničkim uslugama, uključujući vlakove velikih brzina i noćne vlakove; podsjeća da bi se također trebala istražiti prometna interoperabilnost s drugim vrstama prijevoza; predlaže ukidanje povišenih cijena voznih karata u pograničnim područjima, što je jedna od prepreka raširenijoj uporabi željezničkog prijevoza među turistima u pograničnim područjima;

93.  uviđa da je održiv gradski turizam poslovna grana koji se brzo širi te da mobilnost i prometna politika u turističkim centrima gradova trebaju biti učinkoviti, održivi te stvarati situacije u kojima su na dobitku i posjetitelji i domaćini;

94.  podupire razvoj integriranih multimodalnih oblika prijevoza za turiste u vidu sustava izdavanja voznih karata kojim se omogućuje uporaba različitih prijevoznih sredstava s obzirom na različite potrebe; naglašava da bi napredak u području integriranih sustava izdavanja karata bio snažan poticaj za prekogranični turizam;

95.  naglašava da električna vozila postaju sve atraktivnije rješenje za ruralni i urbani turizam u kontekstu nove, fleksibilne mobilnosti te da bi taj oblik mobilnosti trebao u većoj mjeri biti dostupan na turističkim lokacijama;

96.  ističe da je važno da se biciklistima olakša korištenje javnog prijevoza;

97.  snažno potiče Komisiju da ocijeni mogućnost izrade Europskog sustava pokazatelja za turizam (ETIS), instrumenta EU-a koji bi, kada je riječ o održivosti, turističkim destinacijama pomagao u nadzoru, upravljaju, ocjeni i poboljšanju njihove učinkovitosti;

98.  poziva države članice da prenose pozitivna iskustva u vezi s održivim upravljanjem turizmom u okviru međunarodne suradnje u inozemstvu;

99.  smatra da su u turizmu potpuna pristupačnost i cjenovna dostupnost sastavni dio održivosti sektora; potvrđuje da načelo „turizam za sveˮ omogućava ljudima da ostvaruju svoja građanska prava i da ih osnažuje, što se u prvom redu odnosi na osobe koje imaju specifične potrebe (osobe s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti, mlade, starije osobe, obitelji s nižim dohotkom te obitelji s djecom), kao i da slijedom navedenoga to načelo treba biti orijentir za sva djelovanja u vezi s turizmom na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj ili europskoj razini; poziva države članice da pri razvoju turističkih koncepata za starije osobe i osobe sa specifičnim poteškoćama posebnu pozornost obrate na uporabu novih tehnologija;

100.  predlaže da države članice razviju jedinstven i transparentan europski sustav utvrđivanja dostupnih opcija te uspostave odgovarajuće internetske platforme; poziva Komisiju da u tom smislu podnese prijedloge;

101.  predlaže da države članice u sektoru turizma uvedu pristupačnost kao kriterij prihvatljivosti u kontekstu programâ gospodarskog razvoja;

102.  naglašava da se povjerenje potrošača u poduzeća koja pružaju usluge u turističkom sektoru temelji i na tome da ta poduzeća potrošačima na raspolaganje stavljaju jednostavne, učinkovite i brze alternativne načine za rješavanje potrošačkih sporova kao i na tome da poduzeća štite osobne i financijske podatke potrošača;

103.  smatra da u cilju ostvarivanja pristupačnosti europskog turizma zračni prijevoznici moraju prekinuti iskrivljenu i čestu praksu dodjeljivanja više prostora poslovnom razredu od ekonomskoga;

104.  ističe doprinos civilnoga društva u promicanju novih oblika turizma posredstvom društvenih mreža, volonterskih organizacija, kulturnih i sportskih udruga, građanskih akcija i organizacija koje predstavljaju mlade, žene i zajednice iseljenika;

105.  poziva na veće priznanje ključne uloge volonterskog sektora u razvoju turizma i podupiranju turističkog sektora volonterskim aktivnostima u području kulture;

106.  potiče Komisiju i države članice da obrate pozornost na potencijal socijalne ekonomije za razvoj održivog i odgovornog turizma te da ga podupru;

107.  smatra da turizam ima važnu socijalnu vrijednost za mlade, zaposlene i umirovljene osobe i poziva države članice na uporabu fondova EU-a za razvoj zdravstvenog i rekreacijskog turizma;

108.  naglašava da imigracijska kriza koja i dalje traje u Europi osobito pogađa obalna područja u kojima turizam čini važnu stavku u prihodu stanovnika; poziva Komisiju da sastavi izvješće o učinku koji nekontrolirani priljev imigranata u EU ima na sektor turizma;

Ekonomija dijeljenja

109.  pozdravlja mogućnosti koje se u ekonomiji dijeljenja pružaju start-up i inovativnim poduzećima u sektoru turizma; prepoznaje komplementarnost tih usluga s drugim turističkim ponudama s obzirom na njihovu lokaciju i skupine ljudi na koje su usmjerene;

110.  podsjeća da je ekonomija dijeljenja ili zajednička potrošnja novi socioekonomski model koji se razvio zahvaljujući tehnološkoj revoluciji, tj. internetu koji povezuje ljude na internetskim platformama na kojima se transakcije koje uključuju robu i usluge mogu provoditi sigurno i transparentno;

111.  ističe da je sadašnje zakonodavstvo nije podesno za ekonomiju dijeljenja zbog čega su lokalne i nacionalne vlade počele s analizom takvih internetskih platformi i zbog čega pokušavaju regulirati njihove učinke, pri čemu se u Uniji često primjenjuju nesrazmjerne i donekle neujednačene mjere; poziva Komisiju da zajedno s državama članicama analizira najbolje inicijative koje bi se trebale poduzeti na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; preporučuje da se razmotri uspostava odgovarajućeg regulatornog okvira unutar sveobuhvatne Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta za EU;

112.  naglašava da se odgovor na uspon ekonomije dijeljenja mora analizirati prije poduzimanja regulatornih mjera; ipak, smatra da se sve mjere koje poduzmu tijela javne vlasti moraju biti razmjerne i fleksibilne kako bi se omogućila uspostava regulatornog okvira kojim se jamče ravnopravni uvjeti za poduzeća, a posebno pozitivno poslovno okružje u kojem se podupiru mala i srednja poduzeća te inovacije u sektoru; nadalje, smatra da bi se za dobrobit potrošača propisi o sigurnosti, zaštiti i zdravlju koji se odnose na tradicionalni turistički sektor trebali primjenjivati i na komercijalne turističke usluge u ekonomiji dijeljenja;

113.  ističe da se aktivnosti pružatelja usluga moraju ispravno kategorizirati kako bi se mogla utvrditi jasna razlika između ad-hoc i trajnog dijeljenja te profesionalnih poslovnih usluga na koje bi se odgovarajući propisi trebali primjenjivati;

114.  također naglašava da platforme moraju biti u potpunosti dostupne i da se potrošače koji posjećuju te stranice ne smije obmanjivati već im se moraju pružiti ispravne informacije te se mora zaštititi privatnost njihovih podataka; ističe važnost održivog i transparentnog sustava ocjenjivanja kao i da je bitno da pružatelji usluga ne sankcioniraju potrošače zbog negativnih ocjena;

115.  naglašava da tehnološka poduzeća koja djeluju kao posrednici moraju informirati svoje pružatelje usluga o njihovim obvezama, osobito u vezi sa zaštitom prava potrošača i na pouzdan i pristupačan način pružiti informacije o svim naknadama i skrivenim troškovima povezanima s vođenjem poslovanja kao i o tome kako i dalje u potpunosti poštovati lokalne zakone, osobito u pogledu poreznog zakona i poštovanja standarda sigurnosti potrošača i uvjeta rada osoba koje pružaju turističke usluge;

116.  poziva Komisiju da analizira gospodarski i socijalni utjecaj ekonomije dijeljenja i njezin učinak na turizam, potrošače, tehnološka poduzeća i javna tijela te da izvijesti Parlament o rezultatima dosad provedenih inicijativa, između ostalog i rada Radne skupine koju je uspostavila Glavna uprava za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike;

Digitalizacija

117.  poziva Komisiju da u suradnji s turističkim sektorom i turističkim udrugama odredi pametan plan inicijativa u kojima je naglasak na širem području inovacija (na području procesa, IKT-a i istraživanja) te na potrebnim vještinama kako bi se putničke agencije i turistička poduzeća potakla na učinkovitije usvajanje digitalnih alata i korištenje njima; mišljenja je da Komisija u tom području može usredotočiti svoje napore na širenje najboljih praksi;

118.  pozdravlja Platformu za digitalni turizam Komisije i njezine ciljeve: (i.) jačanje kapaciteta za inovacije te digitalizacije malih i srednjih poduzeća koja posluju u području turizma sa svrhom aktiviranja turističkog sektora; (ii.) oblikovanje prijedloga u vezi s načinima prilagodbe i osmišljavanja politika koje su održive, potiču konkurentnost, usmjerene su prema potrošačima i imaju za cilj daljnji razvoj turističkog sektora; potiče korištenje inovativnim tehnologijama, razmjenu primjera najboljih praksi i produbljivanje suradnje na regionalnoj razini s ciljem povećavanja atraktivnosti i konkurentnosti europskog turističkog sektora; smatra da bi promicanje e-učenja te pojačano usvajanje digitalnih tehnologija dodatno pridonijelo tom cilju;

119.  svjestan je činjenice da se mala i srednja poduzeća (od čega se većina ubraja u mikropoduzeća) i start-up poduzeća u sektoru turizma suočavaju sa znatnim poteškoćama u promidžbi svojih usluga u inozemstvu i prilagodbi tržišnim uvjetima koji se brzo mijenjaju; napominje da im novi informatički alati, kao što je turistički poslovni portal koji je razvila Komisija kao i internetski seminari, mogu pomoći u iskorištavanju digitalnih mogućnosti; ističe da bi dostupnošću turističkog poslovnog portala na svim jezicima država članica dodatno povećala teritorijalna korist od tih mjera; potiče na razvoj sličnih inicijativa na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

120.  poziva Komisiju da i dalje potiče suradnju između javnih i privatnih dionika u području putovanja i turizma kako bi se europskim poduzećima olakšalo istraživanje digitalnih rješenja i njihovo usvajanje; posebno ističe potrebu za boljom koordinacijom među turističkim zajednicama na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, turoperatora, ugostiteljstva i digitalnih poduzeća;

121.  poziva Komisiju da pomogne sektoru u izradi alata koji će omogućiti nadzor destinacija posjetitelja, izgradnju njihova profila i praćenje njihove mobilnosti radi utvrđivanja njihovih interesa i razvoja odgovarajućih proizvoda kao i da osmisli alate za ponudu destinacija à la carte i nadziru mreže kako bi provjerili što misle naši posjetitelji;

122.  očekuje od Komisije da predstavi sveobuhvatno izvješće koje će sadržavati ocjenu trenutačnog stanja u vezi s digitalizacijom na turističkom tržištu EU-a u cilju utvrđivanja koji izazovi i mogućnosti stoje pred raznim javnim i privatnim akterima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te načina na koji na njih odgovoriti; smatra da bi takvo izvješće trebao sadržavati odgovarajuće preporuke kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje i jednaki uvjeti za sve aktere te kako bi se zaštitili potrošači jamčenjem transparentnosti, neutralnosti i pristupačnosti;

123.  konstatira povećanje broja izravnih rezervacija turističkih usluga na internetu među korisnicima i rizike koje to može imati za potrošače, koji često nisu svjesni svojih prava i važećeg zakonodavstva; traži od Komisije da detaljno prati sve zloporabe do kojih može doći u tom području, osobito one koje uključuju kombiniranu kupnju od različitih pružatelja usluga (na primjer kupnja zrakoplovne karte i najam automobila) te da prilagodi i razvije te nove oblike usluga rezerviranja pri sljedećoj reviziji Direktive o putovanjima u paket aranžmanima;

124.  pozdravlja nedavno zaključenje pregovora u okviru trijaloga o revidiranoj Direktivi o putovanjima u paket aranžmanima; poziva na njezino pravovremeno i učinkovito prenošenje i primjenu s ciljem preobrazbe sektora i zaštite potrošača u digitalnom okruženju;

125.  poziva Komisiju da preusmjeri fondove i programe kako bi se pružila bolja potpora digitalizaciji europskih turističkih poduzeća;

126.  poziva Komisiju da zajamči da putnički i prometni operateri omogućuju pružateljima usluga pravedan i jednak pristup relevantnim podacima kako bi se olakšalo uvođenje digitalnih multimodalnih usluga informiranja i izdavanja karata; napominje važnost inteligentnih transportnih sustava (ITS) u pružanju točnih prometnih i putnih podataka u realnom vremenu za razvoj integriranih usluga mobilnosti koje bi pogodovale razvoju europskog turizma;

127.  poziva države članice da utvrde i podupru inicijative na razini EU-a kojima se potiče korištenje digitalnom infrastrukturom i interoperabilnost među različitim platformama; u tom kontekstu poziva države članice na pružanje besplatnog bežičnog interneta na turističkim područjima i na ukidanje troškova roaminga, kako je odlučeno, do 15. lipnja 2017. godine kao i na prekid uskraćivanja pristupa na temelju lokacije (tzv. geo-blocking);

128.  poziva države članice i lokalna tijela vlasti da zajamče da sve postaje i platforme za dolazak, odlazak i transfere imaju informacijske urede u kojima radi osposobljeno osoblje koje može pružiti informacije o ključnim destinacijama, prijevoznim sredstvima i turističkim objektima, kao i višejezične digitalne sustave informacija s besplatnim i neograničenim pristupom mrežama bežičnog interneta kojima se mogu koristiti i osobe s invaliditetom;

129.  ističe da se putnici pri internetskoj rezervaciji smještaja ili prijevoznih sredstava i dalje susreću s različitim cijenama i uvjetima; stoga pozdravlja Komunikaciju Komisije pod nazivom „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu”; poziva Komisiju da donese sveobuhvatan prijedlog za prekid neopravdanog uskraćivanja pristupa robi, uslugama i najboljim dostupnim cijenama na temelju zemljopisne lokacije ili države boravišta;

130.  apelira na države članice da podupru pristup širokopojasnom internetu velike brzine kao prioritet za zabačena i najudaljenija turistička područja, kao što su otoci i obalna, planinska i ruralna područja, u cilju poticanja rasta u sektoru turizma i smanjenja digitalnog jaza u EU-u;

131.  poziva države članice te uključene aktere da razviju učinkovita sredstva kojima bi se odgovorilo na manjak kvalificirane radne snage u svim područjima turističkog sektora, a osobito u području digitalizacije;

132.  izražava zabrinutost zbog toga što se u Europi ne ubiru plodovi brojnih ekonomskih prednosti mrežne distribucije; smatra da bi europske vlade trebale poduzeti više kako bi se osnažilo poduzetništvo, a posebno tehnološki orijentirana rješenja u Europi;

o
o   o

133.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 56 E, 26.2.2013., str. 41. (2) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 9. (3) SL C 134, 7.6.2003., str. 7.

Rezolucija Europskog parlamenta od 29. listopada 2015. o dodjeli potrebnog radiofrekvencijskog pojasa u okviru Svjetske radiokomunikacijske konferencije, koja će se održati u Ženevi od 2. do 27. studenog 2015. (WRC-15), za podršku budućem razvoju satelitske tehnologije u cilju uspostave sustava za globalno praćenje letova (2015/2857(RSP))

P8_TA(2015)0392 B8-1094/2015

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir novu točku dnevnog reda sljedeće Svjetske radiokomunikacijske konferencije (WRC-15) Međunarodne telekomunikacijske unije (ITU), koja će se održati u Ženevi od 2. do 27. studenog 2015., u okviru koje će se raspravljati o praćenju zrakoplova tijekom leta,

–  uzimajući u obzir radni dokument naslovljen „Mogućnosti praćenja i lociranja zrakoplova”, koji je EU predstavio Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva (ICAO) na multidisciplinarnom sastanku na temu globalnog praćenja zrakoplova održanom 12. i 13. svibnja 2014.,

–  uzimajući u obzir preporuke sa spomenutog multidisciplinarnog sastanka ICAO-a na temu globalnog praćenja zrakoplova,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost zračnog prometa br. 01/2014 od 5. svibnja 2014. naslovljeno „Izmjena zahtjeva u vezi s uređajima za snimanje podataka o letu i podvodnih uređaja za lociranje”,

–  uzimajući u obzir sigurnosne preporuke raznih nacionalnih tijela koja provode sigurnosne istrage u cilju povećanja sigurnosti omogućavanjem pronalaženja podataka potrebnih za sigurnosne istrage u civilnom zrakoplovstvu te unapređivanjem učinkovitosti uređaja za snimanje podataka o letu i jednostavnijeg rukovanja njima kao i lociranje zrakoplova koji su imali nesreću iznad vode(1);

–  uzimajući u obzir nacrt uredbe Komisije o izmjeni Uredbe (EU) br. 965/2012 u pogledu zahtjeva za uređaje za snimanje podataka o letu, podvodne uređaje za lociranje i sustave za praćenje zrakoplova(2),

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o dodjeli potrebnog radiofrekvencijskog pojasa u okviru Svjetske radiokomunikacijske konferencije, koja će se održati u Ženevi od 2. do 27. studenog 2015. (WRC-15), za podršku budućem razvoju satelitske tehnologije u cilju uspostave sustava za globalno praćenje letova (O-000118/2015 – B8‑1101/2015),

–  uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za promet i turizam,

–  uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je nakon tragedija zrakoplova Air Francea na letu AF447 (1. lipnja 2009.) i zrakoplova Malaysia Airlinesa na letu MH370 (8. ožujka 2014.) postalo jasno da je potrebno uvesti nove sustave za određivanje položaja putničkih zrakoplova u svakom trenutku, čak i onda kada se nalaze na udaljenim lokacijama;

B.  budući da će se uz pomoć takvih globalnih nadzornih sustava upravljanja zračnim prometom moći lakše odrediti lokacija zrakoplova u slučaju neuobičajenog ponašanja, u hitnom slučaju ili u slučaju nesreće;

C.  budući da, u svjetlu tragedija na letovima AF447 i MH370, nestanak električne energije u zrakoplovu ne smije utjecati na takve sustave i da ne bi smjela postojati nikakva mogućnost njihova onesposobljavanja tijekom leta;

D.  budući da će se takvim sustavima poboljšati učinkovitost akcija traganja i spašavanja i učinkovitost istraga, s obzirom na to da sadašnji sustavi za praćenje letova samo djelomično pokrivaju zemaljsku kuglu;

E.  budući da ti sustavi mogu biti i važan instrument za povećanje učinkovitosti i kapaciteta upravljanja zračnim prometom i istovremeno znatno doprinositi povećanju zračne sigurnosti i snižavanju troškova infrastrukture;

F.  budući da je Komisija, u suradnji s Europskom agencijom za sigurnost zračnog prometa (EASA), Međunarodnom organizacijom civilnog zrakoplovstva (ICAO) i ostalim dionicima, počela proučavati razne tehničke mogućnosti s obzirom na njihovu učinkovitost te je predložila pravila za praćenje zrakoplova koja će se provoditi u fazama;

G.  budući da se među mogućnostima koje se trenutačno primjenjuju i/ili proučavaju (na primjer automatski ovisan nadzor – ugovor (ADS-C), zrakoplovni komunikacijski sustav naslovljavanja i izvješćivanja (ACARS), visokofrekvencijska podatkovna veza), ističe tehnologija automatskog ovisnog nadzora – radiodifuzijsko emitiranje (ADS-B), podržana satelitskim komunikacijama, koja mnogo obećava;

H.  budući da tehnologija ADS-B može biti od pomoći pri nadzoru upravljanja zračnim prometom izvan najgušće naseljenih područja u kojima je radarska pokrivenost ograničena, nemoguća ili vrlo skupa (uključujući oceane i nenaseljena područja);

I.  budući da se satelitska tehnologija ADS-B temelji na komunikaciji između zrakoplova i skupine satelita u cilju omogućavanja nadzora pružateljima usluga u zračnoj plovidbi i budući da će zbog toga možda biti potrebna dodjela posebnog radiofrekvencijskog pojasa zaštićenog od interferencija;

J.  budući da je Svjetska radiokomunikacijska konferencija (WRC-15) u organizaciji Međunarodne telekomunikacijske unije, zakazana za studeni 2015., skup na kojem se određuje kojim će se radijskim uslugama dodijeliti posebni radiofrekvencijski pojasevi;

K.  budući da je potrebno poduzeti mjere kojima će se zajamčiti da pitanje pravodobnog dodjeljivanja odgovarajućeg radiofrekvencijskog pojasa ne bude faktor koji će kočiti razvoj tehnologije ADS-B;

1.  podržava zalaganje Komisije za žurni razvoj sustava za globalno praćenje letova temeljenog na učinkovitosti koji će pružateljima usluga u zračnoj plovidbi omogućiti određivanje pozicije putničkih zrakoplova u svakom trenutku, čak i onda kada se nalaze na udaljenim lokacijama;

2.  ističe da takav sustav treba funkcionirati čak i u slučaju nestanka električne energije u zrakoplovu i da ne bi smjela postojati nikakva mogućnost njegova onesposobljavanja tijekom leta;

3.  smatra da je pri razvoju takvog sustava potrebna snažna suradnja svih dionika (npr. industrije, zrakoplovnih kompanija, pružatelja usluga u zračnoj plovidbi, služba za sigurnost i spašavanje, tijela koja provode sigurnosne istrage i međunarodnih organizacija);

4.  napominje da je satelitska tehnologija ADS-B, koja se temelji na komunikaciji između zrakoplova i satelita, jedna od mogućnosti koje mnogo obećavaju u razvoju globalnih nadzornih sustava upravljanja zračnim prometom;

5.  ističe da je pri primjeni tehnologije ADS-B nužno uzeti u obzir potrebe svih korisnika zračnog prostora i zajamčiti interoperabilnost alternativnih tehnologija kako bi se izbjeglo narušavanje sigurnosti;

6.  napominje da bi za razvoj satelitske tehnologije ADS-B moglo biti potrebno dodjeljivanje odgovarajućeg radiofrekvencijskog pojasa kako bi se spriječile interferencije;

7.  poziva Komisiju da, s obzirom na sljedeću Svjetsku radiokomunikacijsku konferenciju u Ženevi u studenom 2015., poduzme potrebne korake u pogledu dodjela potrebnog radiofrekvencijskog pojasa u cilju podupiranja budućeg razvoja satelitskog sustava za globalno praćenje letova;

8.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) Mišljenje Europske agencije za sigurnost zračnog prometa br. 01/2014 od 5. svibnja 2014., str. 1. „referentni dokument”. (2) Dokument Komisije RPS COM-AC DRC(2015) D040413/02 i njegovi prilozi.