Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2012/2064(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0014/2014

Podneseni tekstovi :

A7-0014/2014

Rasprave :

Glasovanja :

PV 04/02/2014 - 6.14
CRE 04/02/2014 - 6.14

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0060

Usvojeni tekstovi
PDF 403kWORD 96k
utorak, 4. veljače 2014. - Strasbourg Završno izdanje
Revizorski sud
P7_TA(2014)0060A7-0014/2014

Rezolucija Europskog parlamenta od 4. veljače 2014. o budućoj ulozi Revizorskog suda. Postupak imenovanja članova Revizorskog suda: savjetovanje s Europskim parlamentom (2012/2064(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 286.,

–  uzimajući u obzir članak 108. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir mišljenje br. 2/2004 Europskog revizorskog suda o modelu „jedinstvene revizije” (i prijedlog okvira unutarnje kontrole Zajednice)(1) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 1992. o postupku savjetovanja s Europskim parlamentom o imenovanju članova Revizorskog suda(2) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 1995. o postupcima nakon savjetovanja s Parlamentom u vezi s imenovanjem članova Revizorskog suda(3) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o integriranom okviru unutarnje kontrole(4) ,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7-0014/2014),

I.Buduća uloga Revizorskog suda

A.  budući da su Limskom deklaracijom i Meksičkom deklaracijom Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija određeni glavni stupovi neovisnih revizorskih institucija te se u njima potvrđuje da nacionalne vrhovne revizijske institucije imaju znatnu slobodu tumačenja načelâ iznesenih u deklaracijama;

B.  budući da Europski revizorski sud kao profesionalna revizijska institucija, među ostalim, mora primjenjivati međunarodne revizijske standarde koji se odnose na javni sektor;

C.  budući da je Europski revizorski sud osnovan Ugovorom o proračunu iz 1975. kako bi provodio revizije financija EU-a te budući da kao vanjski revizor EU-a doprinosi poboljšanju financijskog upravljanja Unije, istovremeno djelujući kao neovisni zaštitnik financijskih interesa građana EU-a;

D.  budući da naglo promjenjiva trenutačna financijska i gospodarska situacija iziskuje djelotvoran mikrobonitetni i makrobonitetni nadzor u modernoj i izazovnoj Europskoj uniji, u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti;

E.  budući da javni revizori, kao što su Revizorski sud i vrhovne revizijske institucije država članica, imaju ključnu ulogu u ponovnom uspostavljanju povjerenja u javnu odgovornost EU-a i njezinom unapređenju; budući da je stoga važno smjestiti bilo kakvu raspravu o mogućim reformama Revizorskog suda u širi kontekst izazova unapređenja javne odgovornosti EU-a;

F.  budući da je Ugovorom iz Lisabona ponovno potvrđen pravni okvir Revizorskog suda u promicanju javne odgovornosti te pomaganju Parlamentu i Vijeću u nadzoru izvršenja proračuna EU-a, čime se doprinosi unapređenju financijskog upravljanja EU-a i zaštiti financijskih interesa građana;

II.Postupak imenovanja članova Revizorskog suda: savjetovanje s Europskim parlamentom

G.  budući da se prema članku 286. Ugovora o funkcioniranju Europske unije članovi Revizorskog suda moraju birati iz redova osoba koje u svojim državama članicama pripadaju ili su pripadale tijelima za vanjsku reviziju ili koje su posebno kvalificirane za izvršavanje takve dužnosti i čija je neovisnost neupitna;

H.  budući da je od ključne važnosti da se Revizorski sud sastoji od članova koji pružaju najviši stupanj jamstva profesionalne sposobnosti i neovisnosti, u skladu s Ugovorom, pritom izbjegavajući ugrožavanje ugleda Suda;

I.  budući da su neka imenovanja izazvala povećanje razlika u mišljenjima Parlamenta i Vijeća, što bi, ako se nastavi, moglo ugroziti dobre radne odnose Suda s navedenim institucijama i možda imati ozbiljne negativne posljedice za vjerodostojnost, a time i učinkovitost Suda;

J.  budući da je odluka Vijeća o imenovanju članova Revizorskog suda u slučajevima kada je Parlament održao saslušanje i izrazio nepovoljno mišljenje nerazumljiva te pokazuje nedostatak poštovanja prema Parlamentu;

K.  budući da je mišljenje Parlamenta izloženo velikom zanimanju medija; budući da bi, ako su osobe čije je kandidature Parlament prethodno javno i službeno odbacio imenovane u Revizorski sud, povjerenje u dotične institucije bilo smanjeno;

L.  budući da će članovi sa stručnim revizijskim znanjem te zajedno s većim i raznolikijim radnim iskustvom, koje jamči različite perspektive i sposobnosti, unaprijediti djelotvornost Suda u odlučivanju i djelovanju; budući da je neuspjeh u nalaženju primjerene ravnoteže spolova u današnje vrijeme neprihvatljiv;

M.  budući da na suradnju između Revizorskog suda i Parlamenta, ključnu za sustav proračunske kontrole EU-a, negativno utječe kada određeni članovi Suda ne uspiju dobiti odobrenje Parlamenta;

N.  budući da se Stručnom revizijom 2013. poziva na kraće unutarnje postupke u Sudu i pojašnjenje njegove uloge i mandata u odnosu na vanjske dionike te naglašava da revidirani subjekti imaju prekomjeran utjecaj na nalaze i revizijska mišljenja Suda;

O.  budući da se Parlament uglavnom usredotočuje na prijedloge kojima se izbjegava potreba za promjenama u Ugovoru;

P.  budući da je Vijeće uvijek poštovalo preporuke kojima je odbor osnovan u skladu s člankom 255. UFEU-a davao mišljenje o prihvatljivosti kandidata za radna mjesta nezavisnih odvjetnika Suda Europske unije i Općeg suda, unatoč tome što se Ugovorom na to ne obvezuje;

I.Vizija Parlamenta za Europski revizorski sud: buduća uloga Suda

1.  vjeruje da Europski revizorski sud kao vanjski revizor institucija Unije može osigurati zakonodavcima ne samo izjavu o jamstvu u pogledu pouzdanosti računa te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija u svakoj pojedinoj proračunskoj godini nego i zbog svojeg istaknutog položaja može davati zakonodavcima i proračunskom tijelu, naročito Odboru za proračunski nadzor Parlamenta, dragocjena mišljenja o rezultatima koji su postignuti politikama Unije, kako bi se poboljšala uspješnost i učinkovitost aktivnosti koje financira Unija, utvrdila ekonomija razmjera i opsega kao i učinci prelijevanja među nacionalnim politikama država članica te Parlamentu predstavile vanjske ocjene procjena javnih financija u državama članicama koje je provela Komisija;

2.  smatra da bi Sud trebao ustrajati na neovisnosti, poštenju, nepristranosti i profesionalnosti, pritom gradeći snažnu suradnju sa svojim partnerima, posebno s Europskim parlamentom, a naročito s njegovim Odborom za proračunski nadzor i specijaliziranim odborima, u postupku odgovornosti institucija EU-a;

Tradicionalni model DAS (izjava o jamstvu)

3.  primjećuje da je Revizorski sud Ugovorom obvezan (članak 287. stavak 1. točka 2. UFEU-a) podnijeti Parlamentu i Vijeću izjavu o jamstvu (DAS(5) ) u odnosu na zakonitost i pravilnost plaćanja nakon ispitivanja zakonitosti, pravilnosti i rezultata proračuna Unije te osim toga da Revizorski sud jednako tako obvezan Ugovorom podnosi posebna izvješća i mišljenja; primjećuje da se velik dio osoblja Suda svake godine posvećuje pripremi izjava o jamstvu;

4.  smatra da su neovisnost, poštenje, nepristranost i profesionalnost Suda ključni za njegovu vjerodostojnost dok pomaže Parlamentu i Vijeću u nadgledanju financijskog upravljanja EU-a i davanju doprinosa njegovom unapređenju te zaštiti financijskih interesa Unije od programskih faza do zatvaranja računa;

5.  žali zbog toga što osamnaestu godinu zaredom zbog rezultata revizije Sud nije mogao dati pozitivnu izjavu o jamstvu (DAS) u pogledu zakonitosti i pravilnosti plaćanja; naglašava činjenicu da stopa pogreške kao takva samo djelomično pruža sveobuhvatan pregled djelotvornosti politikâ Unije;

6.  podsjeća da u skladu s člankom 287. UFEU-a Sud podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izjavu o jamstvu u pogledu pouzdanosti računa te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija; ističe da je Revizorski sud umjesto dostavljanja jedne izjave o jamstvu u pogledu pouzdanosti računa te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija u 2012. podnio četiri mišljenja: jedno mišljenje o pouzdanosti računa i tri mišljenja o zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija (jedno o prihodu, jedno o obvezama i jedno o plaćanjima); smatra da taj izbor pisanog oblika otežava ocjenjivanje izvršenja proračuna Komisije;

7.  ističe da je izjava o jamstvu godišnji pokazatelj višegodišnjeg sustava potrošnje, što otežava razumijevanje cikličke prirode i utjecaja višegodišnjih sporazuma, pa se stoga ukupni utjecaj i djelotvornost sustava upravljanja i nadzora može samo djelomično procijeniti na kraju razdoblja potrošnje; stoga smatra da bi Sud tijelu nadležnom za davanje razrješnice trebao moći dostaviti pregled na sredini provedbenog razdoblja i sažeto izvješće, uz godišnju izjavu o jamstvu u pogledu konačnih rezultata programskog razdoblja;

8.  pozdravlja činjenicu da od 2009. Sud ulaže znatan trud u razvoj svojih proizvoda i usluga kao i svojeg godišnjeg izvješća; vjeruje, ipak, da je potrebno uložiti više truda i sredstava radi dodatnog poboljšanja kvalitete, prvenstveno u pogledu rada Suda na revizijama uspješnosti, koje pružaju informacije o proračunskim rezultatima EU-a; smatra da bi Sud trebao nadograditi model izjave o jamstvu kako bi mogao odrediti jesu li rezultati postignuti i na koji način, tako da bi se iz tog primjera moglo učiti i to znanje primijeniti u drugom kontekstu;

Nove dimenzije i izazovi Suda

9.  priznaje povijesnu i konstruktivnu ulogu izjave o jamstvu za usredotočivanje na zakonitost i pravilnost kao korisnih naznaka dobrih financijskih praksi i uspješnosti upravljanja na svim razinama potrošnje Unije i za pokazivanje načina na koji su korištena sredstva EU-a u skladu s odlukama Parlamenta koji djeluje kao zakonodavac i proračunsko tijelo; ističe, ipak, da bi sada i u budućnosti Sud trebao posvetiti više resursa ocjenjivanju toga jesu li u korištenju javnim sredstvima povjerenih Komisiji postignuti ekonomičnost, učinkovitost i djelotvornost; rezultati nalaza posebnih izvješća trebali bi podrazumijevati odgovarajuće prilagodbe u programima EU-a;

10.  naglašava činjenicu da mandat Suda, određen Ugovorom, Sudu pruža referentni okvir kako bi ispunio svoju ulogu neovisnog vanjskog revizijskog tijela Unije; primjećuje da mandat omogućuje znatnu fleksibilnost kako bi Sud mogao izvršavati svoju zadaću, ne samo kad je riječ o izjavi o jamstvu; podsjeća da mandat omogućuje Sudu da predstavi rezultate svojih revizija uspješnosti u posebnim izvješćima, što pruža bitnu priliku za dodavanje vrijednosti usredotočujući se na visokorizična područja i ispitujući ih; uz to, primjećuje da se tim izvješćima europskim građanima pružaju informacije o funkcioniranju Unije i upotrebi europskih financijskih sredstava u mnogim sektorima, time pomažući približavanje Europe svojim građanima te da im ona postane transparentnija i razumljivija;

11.  podsjeća na to da je jedan od najboljih načina revizije financijskih izvještaja Europske unije te poboljšanja uspješnosti i učinkovitosti potrošnje sredstava EU-a izglasati davanje razrješnice prije 31. prosinca u godini koja slijedi nakon financijske godine za koju se vršila revizija; podvlači činjenicu da bi se time prisilio Sud da svoje godišnje izvješće podnese do 30. lipnja;

12.  preporučuje da Europski revizorski sud, ne dovodeći u pitanje svoju neovisnost, donese svoje mišljenje na temelju praga značajnosti, a ne samo na temelju prihvatljive stope pogreške, jer se čini da je to više u skladu s međunarodnim revizijskim standardima;

13.  predlaže da Europski parlament posebno poglavlje u svojem izvješću o davanju razrješnice posveti praćenju preporuka Suda u njegovim raznim revizijama uspješnosti, kako bi se Komisija i države članice potakle na provedbu tih preporuka; Parlament bi također trebao istaknuti kojim glavnim mjerama praćenja Sud može posvetiti posebnu pozornost u svojem godišnjem izvješću, ne dovodeći u pitanje njegovu neovisnost;

14.  primjećuje da Sud planira svoj program rada na višegodišnjoj i godišnjoj osnovi; primjećuje da višegodišnji plan omogućuje definiranje i ažuriranje strategije Suda, a da se godišnjim planom određuju konkretne zadaće koje treba provesti u dotičnoj godini; pozdravlja činjenicu da Sud svake godine Odboru za proračunski nadzor dostavlja godišnji program rada s popisom prioritetnih revizijskih zadaća i dodijeljenih sredstava za njihovu provedbu;

15.  vjeruje da sadašnji oblik sastanaka Suda s Parlamentom i Vijećem omogućava dragocjeno savjetovanje kad je riječ o izradi godišnjeg programa rada Suda; ističe da strukturirani pripremni dijalog ove vrste vrlo pomaže pri osiguravanju učinkovite i demokratske odgovornosti građanima u vezi s upotrebom javnih sredstava osiguranih radi ostvarivanja ciljeva EU-a; naglašava da bi, unatoč povećanoj savjetodavnoj suradnji s Parlamentom i Vijećem, Sud neovisno o političkim i nacionalnim utjecajima trebao sam odlučivati o svom godišnjem programu rada;

16.  primjećuje da se pitanja od presudne važnosti vanjskim dionicima, kao što je Europski parlament, te naredni zahtjevi za reviziju ne prikupljaju na strukturiran način niti u potpunosti vode kao povlašteni; smatra to štetnim za važnost i utjecaj rezultata revizije Suda; primjećuje, nadalje, da je dodana vrijednost Suda izravno povezana s time koliko se u postupku odgovornosti Parlament i ostali dionici koriste njegovim radom; stoga, poziva Sud da u svojemu godišnjem programu rada uzme u obzir političke prioritete zakonodavaca i pitanja od velike važnosti građanima EU-a koje priopćava Odbor za proračunski nadzor Parlamenta izražavajući zabrinutost građana EU-a;

Suradnja s nacionalnim vrhovnim revizijskim institucijama

17.  očekuje uspostavljanje bliže suradnje između Europskog revizorskog suda i vrhovnih revizijskih institucija država članica s konkretnim rezultatima o raspodjeli godišnjeg rada Europskog revizorskog suda; nadalje očekuje konkretne metodološke korake i dogovore o kalendarima revizije; očekuje da Komisija, na temelju pravne studije, predloži uključivanje revizorskog rada vrhovnih revizijskih institucija država članica u revizije sredstava pod podijeljenim upravljanjem u dotičnim državama članicama koje provodi Sud;

18.  naglašava da bi Sud trebao predvoditi osmišljavanje metode rada prema kojoj nacionalne vrhovne revizijske institucije i Sud unapređuju usklađivanje svojih sredstava s ciljem procjene rashoda i uspješnosti proračuna EU-a, izbjegavanja dvostrukog obavljanja poslova nadzora, dijeljenja informacija o nadzoru, utvrđivanja rizičnih područja, provođenja zajedničkih revizija ili boljeg uključivanja vrhovnih revizijskih institucija u revizije Europskog revizorskog suda, što za posljedicu ima razvoj zajedničkih metoda rada i veću djelotvornost na svakoj razini nadzora; primjećuje da je dijeljenje podataka o reviziji i nadzoru te najboljih praksi između Suda i vrhovnih revizijskih institucija ključno za bolje usmjeravanje aktivnosti revizije i nadzora; primjećuje da postoji previše razina nadzora te da bi se trebalo izbjeći udvostručivanje radi smanjenja tereta na upravljačkim tijelima i korisnicima;

19.  poziva, stoga, na bližu suradnju nacionalnih revizijskih institucija i Europskog revizorskog suda u vezi s revizijom sporazumâ o podijeljenom upravljanju, u skladu s člankom 287. stavkom 3. UFEU-a;

20.  predlaže pregledavanje mogućnosti nacionalnih tijela za reviziju u njihovu svojstvu neovisnih vanjskih revizora te, uzimajući u obzir međunarodne revizijske standarde, izdavanje potvrda o obavljenoj nacionalnoj reviziji za upravljanje sredstvima Unije, koje bi se dostavile vladama država članica s ciljem izrade tijekom postupka davanja razrješnice u skladu s uvođenjem odgovarajućeg međuinstitucionalnog postupka;

21.  naglašava važnost obuhvaćanja europskih programa tijekom planiranja nadzora koji provode vrhovne revizijske institucije, posebno vodeći računa o podijeljenom upravljanju, pri čemu nacionalni parlamenti igraju ključnu ulogu u tom kontekstu time što su u mogućnosti od svojih vrhovnih revizijskih institucija zatražiti da provode revizije europskih fondova i programa; primjećuje da bi se institucionaliziranjem i pravnim uređivanjem tog nadzora njegovi rezultati mogli nacionalnom parlamentu predstaviti jedan put godišnje;

Novo okružje za djelovanje Suda

22.  primjećuje da su uredbe koje obuhvaćaju glavna područja potrošnje za razdoblje 2014. – 2020. znatno izmijenile financijske i pravne okvire izvršenja proračuna EU-a; ističe da te reforme za posljedicu imaju znatne promjene koje će izmijeniti načine upravljanja financijskim rizicima, i to pojednostavljenjem pravila financiranja, povećanjem uvjeta i jačanjem proračuna EU-a; ustraje, stoga, u tome da se Sud više usredotoči na to da rezultati pružaju odgovarajuće informacije o rizicima i učinkovitosti novih instrumenata te vrste;

23.  predlaže Sudu da uskladi svoj višegodišnji program rada s VFO-om te uvrsti pregled na sredini provedbenog razdoblja kao i sveobuhvatni pregled zatvaranja računa Komisije u odnosu na odgovarajući VFO;

24.  primjećuje da revizijama uspješnosti često nedostaje jasna analiza uzrokâ nalaza revizije; primjećuje, nadalje, da ne postoji sustav kojim bi se osiguralo da revizori kojima je dodijeljena provedba određene revizije posjeduju tehničko znanje i metodološke vještine potrebne za provedbu revizije, a da ne moraju počinjati od nule na bilo kojem revizijskom pitanju; smatra da te okolnosti povećavaju neučinkovitost i nedjelotvornost nalaza Suda u revizijama uspješnosti;

25.  očekuje od Suda potpunu transparentnost o vremenskim potrebama Suda za svoje proizvode te poziva Sud da u okviru svake dotične revizije uspješnosti objavi vremenski raspored te različite faze koje je određeni proizvod prošao u svome razvoju, tj. vrijeme potrebno za prolazak različitih postojećih faza, od kojih su sadašnje:

   preliminarna studija
   analiza teme
   memorandum o planiranju revizije
   izjava(e) o uvodnim nalazima
   donošenje zaključaka
   nacrt izvješća
   kontradiktorni postupak;

26.  primjećuje da revizije uspješnosti Suda, uključujući uvodne nalaze, traju dvije godine, zbog čega su u nekoliko slučajeva nalazi revizije bili zastarjeli i spriječili provedbu odgovarajućih mjera; očekuje da Sud racionalizira sastavljanje revizija uspješnosti te ukine nepotrebne postupovne korake;

27.  izražava svoju želju da Sud u budućnosti ne samo objavljuje komentare Komisije o njegovim nalazima, zaključcima i preporukama, nego, kad je to primjereno, jasno izražava konačni protuodgovor;

28.  smatra da bi Sud trebao Odboru za proračunski nadzor Parlamenta redovito dostavljati statističke podatke o prisutnosti članova u njegovu sjedištu u Luxembourgu; očekuje potpunu transparentnost Suda u odnosu na Parlament kad je o tome riječ; želi od Komisije primiti analizu izvedivosti zamjene dijela plaće članova Suda dnevnom naknadom;

29.  naglašava da usprkos potrebi za postojanjem pravednosti i upućivanjem na argumente subjekta revizije u dotičnom izvješću, nije potrebno postići konsenzus sa subjektom revizije;

30.  primjećuje da su u nekim slučajevima parlamentarne rasprave o pitanjima iz posebnih izvješća već bile zaključene, onemogućivši učinkovitu upotrebu rezultata revizije Suda; primjećuje, nadalje, da je u nekim slučajevima Komisija u trenutku predstavljanja izvješća Suda već provela ključne preporuke Suda; očekuje da Sud prilikom provedbe svojih revizija uzima u obzir sva vanjska vremenska ograničenja i događaje;

31.  očekuje da će Sud u svojim izvješćima jasno iskazati slabosti i slučajeve najbolje prakse tijela vlasti država članica sustavno ih objavljujući;

32.  uvjeren je da bi se ekonomije razmjera i opsega mogle postići temeljitom analizom potrebnih sredstava za članove Suda; očekuje od Suda da istraži takve ekonomije, između ostaloga uz poštovanje zajedničke usluge prijevoza za članove kao i zajedničke kabinete i osoblje;

33.  žali zbog činjenice da međuvladino djelovanje izvan okvira Ugovora EU-a, poput onoga za osnivanje Europskog mehanizma za financijsku stabilnost i Europskog stabilizacijskog mehanizma, također stvara ozbiljne izazove javnoj odgovornosti i reviziji te oslabljuje ključnu ulogu Suda;

34.  ne odobrava činjenicu da u slučaju Europskog mehanizma za financijsku stabilnost zasad nisu postignuti nikakvi dogovori kad je riječ o neovisnoj javnoj vanjskoj kontroli te žali zbog toga što čak i nakon što je Europski revizorski sud imenovan članom odbora za reviziju Europskog stabilizacijskog mehanizma, godišnje izvješće o reviziji odbora neće biti dostupno ni Parlamentu ni javnosti; poziva Sud da redovito dostavlja Parlamentu godišnje izvješće o reviziji odbora i sve ostale potrebne informacije o aktivnostima Suda na tom području kako bi Parlament mogao preispitivati rad Revizorskog suda tijekom postupka davanja razrješnice;

Preoblikovanje strukture Suda

35.  primjećuje da su sastav i postupak imenovanja članova Suda utvrđeni člancima 285. i 286. UFEU-a; naglašava, međutim, potrebu za promjenom Ugovora kako bi se Vijeće i Parlament stavilo u ravnopravan položaj prilikom imenovanja članova Revizorskog suda radi osiguranja demokratske legitimnosti, transparentnosti i potpune neovisnosti članova Revizorskog suda;

36.  žali zbog činjenice da su neki postupci imenovanja završili sukobom između Parlamenta i Vijeća kad je riječ o kandidatima, usprkos činjenici da Ugovorom nije predviđen takav sukob; ističe da je, kako je određeno Ugovorom, dužnost Parlamenta provjeravati kandidate; smatra da bi Vijeće u duhu dobre suradnje među europskim institucijama trebalo poštovati odluke Parlamenta nakon saslušanja;

37.  poziva na to da se prema sljedećem preispitivanju Ugovora o EU-u Europski parlament proglasi odgovornim za odabir članova Europskog revizorskog suda na prijedlog Vijeća; zauzima stajalište da bi takav postupak unaprijedio neovisnost članova Europskog revizorskog suda u odnosu na države članice;

38.  pozdravlja činjenicu da je Sud 2010. usvojio novi poslovnik koji mu prema sadašnjem pravnom okvirom omogućava da usmjeri postupak donošenja odluka tako da izvješća o reviziji i revizijska mišljenja sada usvajaju sudska vijeća od pet ili šest članova, a ne svih 28 članova;

39.  smatra da je sadašnje pravilo o geografskoj zastupljenosti kad je riječ o sastavu više uprave, prema kojemu svaka država članica može imati jednog člana, odavno nadživjelo svoju prvotnu korist i vjerodostojnost te da bi ga se moglo zamijeniti jednostavnijom upravnom strukturom prilagođenom širem mandatu praćenja odgovornosti, s odgovarajućim odredbama za osiguranje neovisnosti aktivnosti Suda;

40.  stoga, predlaže da Sud ima jednak broj članova kao i Komisija; članovi bi trebali u najmanju ruku imati profesionalnog iskustva u reviziji i upravljanju; članovi Suda trebali bi biti posebno kvalificirani za svoju funkciju, a njihova neovisnost mora biti osigurana izvan svake sumnje;

41.  predlaže preispitivanje primanja članova Suda te sredstava izravno i osobno dodijeljenih svakom članu kako bi se uskladili s nacionalnim i međunarodnim praksama za slične dužnosti, omogućujući članovima Suda da neovisno ispunjavaju svoje odgovornosti;

II.Postupak imenovanja članova Revizorskog suda: savjetovanje s Europskim parlamentom

42.  usvaja sljedeća načela, kriterije izbora i postupke dostavljanja svojeg mišljenja o kandidatima za članstvo u Revizorskom sudu:

   (a) Parlamentu se mora omogućiti razumna količina vremena za razmatranje kako bi Odbor za proračunski nadzor mogao saslušati kandidate, a nakon saslušanja održati sastanak i glasovati;
   (b) kada treba donijeti odluku, pri čemu se politički kriteriji ne uzimaju u obzir, Odbor za proračunski nadzor i plenarna sjednica održat će tajno glasovanje;
   (c) saslušanja Odbora za proračunski nadzor bit će javna, a rasprave će se moći pratiti preko videoprijenosa;
   (d) Parlament će donositi odluke na temelju većine glasova na plenarnoj sjednici, a Vijeće mora poštovati njegovo mišljenje; kandidati će tijekom glasovanja biti prisutni, a u slučaju glasovanja protiv predsjednik EP-a pitat će ih namjeravaju li povući svoju kandidaturu;

43.  smatra da bi trebalo dodatno utanačiti kriterije za imenovanje članova Europskog revizorskog suda na temelju članka 286. UFEU-a i ističe da će Parlament izvršiti procjenu uglavnom na temelju sljedećih kriterija:

   (a) profesionalnog iskustva na visokoj razini stečeno u javnim financijama, reviziji i upravljanju kao i temeljitog znanja o upravljanju europskim institucijama;
   (b) dobrih postignuća na području revizije i dokaza o odličnom znanju barem jednog od radnih jezika Europske unije;
   (c) po potrebi, dokaza o razrješenju kandidata od prethodno obavljanih menadžerskih dužnosti;
   (d) kandidati ne smiju imati nikakvu izbornu funkciju ili imati odgovornosti u političkoj stranci počevši od dana njihova imenovanja;
   (e) visokog stupnja poštenja i moralnosti kandidata;
   (f) s obzirom na prirodu posla dob kandidata također se uzima u obzir, s čime je u skladu, na primjer, razumno odrediti da članovi ne bi trebali biti stariji od 67 godina u vrijeme njihova imenovanja;
   (g) članovi ne smiju služiti više od dva mandata;
   (h) naposljetku, Parlament će se ozbiljno baviti pitanjem ravnoteže spolova među članovima Suda;

44.  poziva Vijeće da:

   (a) predstavi Parlamentu barem dvoje kandidata iz svake države članice, ženu i muškarca;
   (b) uobliči svoje prijedloge tako da budu u potpunosti u skladu s kriterijima iznesenima u rezolucijama Parlamenta, podrazumijevajući da će se Parlament, sa svoje strane, pobrinuti da strogo poštuje te kriterije;
   (c) uvrsti relevantne detalje o karijeri prilikom navođenja imena kandidata te sve informacije i mišljenja kojima raspolaže tijekom trajanja unutarnjih postupaka donošenja odluka država članica;
   (d) proslijedi sve informacije o kandidaturama koje je primilo od država članica pristajući na to da će, u slučaju prikrivanja informacija, Parlament biti obvezan provesti vlastitu istragu, čime će se neizbježno odgoditi postupak imenovanja;
   (e) pristupi nadležnim tijelima država članica koje će biti pozvane da predlože kandidate za članstvo u Revizorskom sudu te da privuče pozornost tih tijela na kriterije i postupke koje je odredio Parlament;
   (f) izbjegne povlačenje kandidatura i predlaganje novih za koje se uzimaju u obzir novi prijedlozi država članica motivirani isključivo političkim kriterijima;
   (g) poštuje, ako se dogodi takav slučaj, nepovoljno mišljenje Parlamenta o situaciji i predloži novog kandidata/e;

45.  kad je riječ o postupcima pred Odborom za proračunski nadzor i plenarnom sjednicom, određuje sljedeće:

   (a) svaka preporuka za svaku kandidaturu podnosi se u obliku izvješća koje se usvaja na temelju većine glasova, a izvješće sadrži samo kandidaturu;
   (b) izvješće se sastoji od:
   i. pozivanja u kojima se ukratko opisuju okolnosti upućivanja Parlamentu;
   ii. uvodnih izjava s opisom postupka nadležnog odbora;
   iii. radnog teksta koji se može sastojati samo od:
   povoljnog mišljenja ili
   nepovoljnog mišljenja;
   (c) pozivanja i uvodne izjave ne stavljaju se na glasovanje;
   (d) životopis i odgovori na upitnik nalaze se u prilogu izvješću;
   (e) Odbor za proračunski nadzor i plenarna sjednica glasuju o imenovanju predloženog kandidata;

o
o   o

46.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Revizorskom sudu te na znanje ostalim institucijama Europske unije, parlamentima i revizijskim institucijama država članica.

(1) SL C 107, 30.4.2004., str. 1.
(2) SL C 337, 21.12.1992., str. 51.
(3) SL C 43, 20.2.1995., str. 75.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0319.
(5)Kratica francuskog naziva „Déclaration d'assurance”.

Posljednje ažuriranje: 30. svibnja 2017.Pravna napomena