Rezolucija Europskog parlamenta od 3. travnja 2014. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u kontekstu razrješnice Komisiji za 2012. (2013/2260(DEC))
Europski parlament,
– uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2012.(1),
– uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2012. (COM(2013)0570 – C7-0237/2013)(2),
– uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2012., uključujući odgovore institucija(3), i tematska izvješća Revizorskog suda,
– uzimajući u obzir izjavu o jamstvu(4) u pogledu pouzdanosti financijskih izvještaja te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2012., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir svoju Odluku od 3. travnja 2014. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2012., Dio III. – Komisija(5) te svoju Rezoluciju s primjedbama koja je sastavni dio te Odluke,
– uzimajući u obzir tematska izvješća Revizorskog suda sastavljena u skladu s drugim podstavkom članka 287. stavka 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir preporuke Vijeća od 18. veljače 2014. o davanju razrješnice Komisiji za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2012. (05848/2014 – C7-0048/2014),
– uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,
– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica(6), a posebno njezine članke 55., 145., 146. i 147.,
– uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(7), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,
– uzimajući u obzir svoje prethodne odluke i rezolucije o razrješnici,
– uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika i Prilog VI. Poslovniku,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7-0222/2014),
A. budući da u skladu s člankom 17. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije to radi u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja,
B. budući da tematska izvješća Revizorskog suda sadrže informacije o zabrinjavajućim pitanjima u vezi s primjenom sredstava, koja su stoga Parlamentu korisna u obavljanju uloge tijela nadležnog za davanje razrješnice,
C. budući da su primjedbe o tematskim izvješćima Revizorskog suda sastavni dio spomenute Odluke Parlamenta od 3. travnja 2014. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2012., Dio III. – Komisija;
Dio I. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 8/2012 pod naslovom „Usmjeravanje pomoći za modernizaciju poljoprivrednih gospodarstava”
1. pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda o usmjeravanju pomoći za modernizaciju poljoprivrednih gospodarstava te u načelu podržava njegove preporuke;
2. podsjeća na to da posebna mjera 121. kojom se subvencioniraju investicijski projekti namijenjeni modernizaciji poljoprivrednih gospodarstava iznosi ukupno 11,1 milijardi EUR koji se financiraju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (financijski podatci od siječnja 2012., uključujući 630 milijuna EUR od „Pregleda zdravstvenog stanja” i Europskog plana za gospodarski oporavak), što iznosi oko 11 % ukupnih planiranih sredstava Unije za ruralni razvoj; primjećuje da se sve države članice koriste mjerom 121.;
3. poziva Komisiju da poboljša Zajednički okvir za praćenje i ocjenjivanje (CMEF) kako bi se dobio učinkovit instrument za države članice i Komisiju kojim se osiguravaju relevantni podatci za praćenje rezultata dobivenih sredstvima utrošenim na mjeru 121.; ustraje na potrebi za razvijanjem pouzdanih pokazatelja kako bi se omogućile usporedbe između država članica (i/ili regija) i praćenje ostvarenja prioriteta Unije;
4. smatra da države članice moraju imati zajednički sustav za praćenje i procjenu kako bi se osiguralo da će Komisija moći analizirati razmjere napretka i postignuće određenih ciljeva te njihov učinak i djelotvornost na razini Unije;
5. smatra da primjena pomoći u modernizaciji poljoprivrednih imanja mora imati određeni stupanj homogenosti u različitim područjima pa je stoga potrebno izbjeći raspršenost u područjima regulacije, primjene i proračuna te osigurati ujednačenost provedbe te mjere u državama članicama;
6. naglašava važnost jačanja strukturnih mjera na poljoprivrednim imanjima, posebno mjera koje su usmjerene prema modernizaciji, a koje su ključne za postizanje povećane djelotvornosti i konkurentnosti; naglašava da je u tom smislu nužno za njih dodijeliti dovoljno velik proračun s obzirom na znatan trenutačni deficit te jaku konkurentnost na području poljoprivrede u Uniji i postupne liberalizacije svjetskih tržišta i trgovine;
7. uzima na znanje da su dva od ukupno deset ispitanih programa ruralnog razvoja pokazala jasne dokaze uspješnog usmjeravanja mjere 121. (Italija (Veneto) i Mađarska); primjećuje da je u drugih šest programa ruralnog razvoja zabilježeno vrlo malo dokaza o takvom usmjeravanju (Belgija (Valonija), Njemačka (Baden-Württemberg), Španjolska (Katalonija), Francuska, Rumunjska (14) i Portugal); primjećuje da dva programa ruralnog razvoja (Luksemburg i Poljska) nisu pokazala dovoljno dokaza da je mjera 121. bila ciljana; međutim, ističe da je Komisija odobrila svih 10 programa ruralnog razvoja;
8. uzima na znanje da je za sljedeće programsko razdoblje Komisija predložila da uvjete zadovoljavaju samo oni troškovi koje je ostvarilo i odobrilo nadležno tijelo;
9. smatra da je, uzevši u obzir složenost i raznolikost različitih poljoprivrednih struktura unutar Unije, nužno održati posebnu potporu za modernizaciju udruženih operativnih sustava u poljoprivredne svrhe jer se objektivno pokazalo da se na taj način mogu riješiti problemi nedovoljne gospodarske dimenzije i/ili smjene generacija;
10. poziva Revizorski sud da dostavi kriterije isplativosti na kojima se temelje njegove preporuke i nužne konkretne kriterije za vrednovanje inovativnosti;
Dio II. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 11/2012 pod naslovom „Izravna pomoć za krave dojilje te ovce i koze u okviru djelomične provedbe programa jedinstvenih plaćanja”
11. od Komisije traži da zahtjev za usmjeravanje pomoći uvrsti u povezane programe izravne potpore; primjećuje da bi se pravilima Komisije za provođenje programa od država članica trebalo tražiti da odrede i obrazlože u kojim bi poljoprivrednim područjima udružene premije za životinje mogle imati dokazivo koristan učinak, a u kojima nedostaje drugih ostvarivih rješenja;
12. poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama razjasni najvažnije vrste određenih poljoprivrednih aktivnosti radi održanja poljoprivredne proizvodnje i gospodarskih aktivnosti u regijama s nedostatnim gospodarskim mogućnostima i ostvarivanja koristi za okoliš te radi usmjeravanja potpore na poljoprivredna imanja i određene poljoprivredne aktivnosti u ugroženim regijama, kojima prijete ekološki, socijalni i gospodarski rizici;
13. poziva Komisiju da odredi zahtjeve i mehanizme praćenja koji se od država članica očekuju u pogledu programa potpore u sektoru životinja te da ih uključi u pravni instrument kojim se od država članica traži da se koriste odgovarajućim pokazateljima uspješnosti i ažuriranim podatcima koji su precizno usklađeni s planiranim rezultatima programa potpore za životinje; smatra da bi Komisija trebala uvesti trajni okvir za praćenje koji bi upućivao na sve oblike izravne pomoći koja se plaća za potporu sektorima životinja u državama članicama, uključujući programe državne potpore i potporu II. stupa;
14. poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama provede sveobuhvatnu procjenu učinka različitih programa potpore, a po potrebi i procjenu učinka alternativnih mjera radi pospješivanja kvalitete proizvodnje i konkurentnosti, npr. poticanjem poboljšanja uvjeta za stada;
Dio III. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 13/2012 pod naslovom „Razvojna pomoć Europske unije za opskrbu pitkom vodom i osnovne sanitarne uvjete u supsaharskim zemljama”
15. primjećuje da je pristup čistoj pitkoj vodi i osnovnim sanitarnim uvjetima prepoznat kao univerzalno ljudsko pravo i da je od temeljne važnosti za zdravlje(8) i dobrobit ljudi; nadalje primjećuje da se u ovom tematskom izvješću osvrće na uspješan projekt „Ukidanje jaza” u gradićima na sjeveru Nigerije;
16. žali što je Revizorski sud utvrdio da se manje od polovicom od 23 projekta koja je revidirao ostvarilo rezultate kojima su se zadovoljile potrebe korisnika te što rezultati većine praćenih projekata nisu djelovali održivo, često zbog nedostatka odgovarajućih mehanizama za pokrivanje troškova rada postavljene opreme;
17. podupire preporuku Revizorskog suda da bi radi ostvarivanja najveće koristi od rashoda Unije za razvoj u tom području i sektoru Komisija trebala osigurati pravilnu primjenu postupaka, posebno u pogledu sljedećih točaka u fazi procjene projekta:
(a)
definicije jasno izraženih ciljeva projekta (količine, vrsta opreme, lokacija, izravni i neizravni korisnici);
(b)
opisa i obrazloženja predloženih tehnoloških rješenja (po potrebi s uputom na alternativna rješenja); kao i
(c)
uspostave objektivnih dokazivih pokazatelja napretka, kao i temeljnih vrijednosti i kvantificiranih ciljeva za rezultate projekta;
18. podupire zaključak Revizorskog suda prema kojem bi Komisija trebala provesti zadovoljavajuću gospodarsku i financijsku analizu radi lakšeg utvrđivanja očekivanih izvora financiranja projekta u budućnosti (uključujući procjenu iznosa doprinosa i rasporeda) kako bi se osigurala održivost opskrbe vodom i sanitarnih uvjeta u financijskim, ali i u tehničkim okvirima;
19. naglašava važnost utvrđivanja koji je postotak sustava opskrbe vodom iskorišten u pojedinim kućanstvima i javnim službama u zajednici kao što su škole i zdravstvene ustanove, a koliko je iskorišteno u industrijskim i poljoprivrednim djelatnostima radi odgovarajuće raspodjele operativnih troškova;
20. potvrđuje da je, u slučajevima kada funkcioniranje projekata ovisi o financiranju, tehničkoj podršci ili drugoj aktivnosti vlade i lokalnih vlasti država partnera, potrebna njihova predanost kako bi se postigla održivost; zabrinut je što u tri projekta nisu ispunjene preuzete formalne obveze te što u ostalih 20 projekata formalne obveze nisu ni preuzete;
21. pozdravlja preporuku Revizorskog suda da Komisija prije odobrenja projekta posebno razmotri je li moguće ostvariti uvjete za uspjeh, uključujući obveze države partnera;
22. poziva Komisiju da uključi sustav upravljanja otpadnim vodama u sve buduće projekte kojim se promiče učinkovita i odgovorna upotreba, obrada i odlaganje vode te potiče zaštita i očuvanje riječnih slivova u supsaharskoj Africi;
Dio IV. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 14/2012 pod naslovom „Provedba zakonskih akata EU-a o higijenskim uvjetima u klaonicama u zemljama koje su pristupile EU-u od 2004. g.”
23. naglašava ključnu važnost jamčenja sigurnosti hrane i hrane za životinje te zaštite javnog zdravlja svih građana Unije;
24. uzima na znanje tematsko izvješće Revizorskog suda o provedbi zakonskih akata Unije o higijenskim uvjetima u klaonicama u zemljama koje su pristupile Uniji od 2004. te preporuke iz tog izvješća;
25. zabrinut je zbog znatnog broja nedostataka koje je naveo Revizorski sud:
Nedostatci koje je zamijetio Sud
Komisija
Države članice
Ustanove
N
%
N
%
Nadzor
Provedba zakonodavstva
Djelomična provjera
Višegodišnji nacionalni planovi nadzora
3/5
60%
Veterinarske kontrole
4/5
80%
Na razini klaonica
Zahtjevi provedbe
3/5
60%
9/25
36%
Sustav HACCP
5/25
20%
Program kontrole koji provode subjekti u poslovanju s hranom
3/5
60%
5/25
20%
Sljedivost
6/25
24%
Osposobljavanje
Program boljeg osposobljavanja za veću sigurnost hrane
Okvir i praćenje
Smjernice i dobra praksa
3/5
60%
Osiguravanje sredstava EU-a
Minimalno petogodišnje razdoblje
5/5
100%
2/25
8%
Kriteriji za odabir
1/5
20%
2/25
8%
26. poziva države članice da prihvate nalaze i preporuke Revizorskog suda; potiče države članice da poboljšaju svoje višegodišnje nacionalne planove nadzora radi učinkovite provedbe veterinarskih kontrola, razviju nacionalne vodiče kojima se može pridonijeti sprečavanju nedostataka utvrđenih revizijom Revizorskog suda te poboljšaju smjernice i osposobljavanje namijenjene subjektima koji posluju s hranom;
27. žali zbog ograničenih reakcija država članica na nalaze revizije Revizorskog suda; žali, na primjer, što je na uočene nedostatke u ključnim područjima veterinarskih kontrola tek jedna od četiri države članice odgovorila da namjerava poduzeti mjere;
28. snažno potiče Komisiju u poboljšanju nadzora nad službenim kontrolama u sektoru hrane i hrane za životinje te smatra da je Uredba (EZ) br. 882/2004(9) o službenim kontrolama hrane i hrane za životinje korak poduzet u pravome smjeru;
29. nadalje, poziva Komisiju da bez odgađanja dovrši mjere praćenja na temelju svojih ranijih preporuka državama članicama nakon preispitivanja primjene paketa mjera o higijenskim uvjetima iz 2004.; poziva Komisiju da poboljša vodstvo i nadzor nad pripremom i primjenom višegodišnjih nacionalnih planova nadzora koje provode države članice te da poduzme mjere za poboljšanje programa osposobljavanja;
30. izrazito žali što zbog decentralizirane strukture upravljanja nisu dostupni podatci o brojkama i postotcima klanja u klaonicama koje je bilo usklađeno sa zakonodavstvom Unije o higijenskim uvjetima prije financiranja u okviru programa SAPARD, kao ni o klanju nakon provedbe projekata koji se financiraju u okviru SAPARD-a, zbog čega nije moguće u potpunosti procijeniti temeljnu učinkovitost projekata niti stvarne troškove i rezultate;
31. ističe da se objedinjenim istraživanjem naknadnih procjena programa SAPARD koje je financirala Komisija, a proveo KPMG (Mađarska), zaključuje da su u pogledu zadovoljavanja standarda Unije i pravne stečevine „najvažniji učinci ostvareni u području higijene, sanitarnih i veterinarskih uvjeta i okoliša”; međutim, ističe da je to istraživanje utemeljeno na ispitivanju korisnika te da se učinak potpore programa SAPARD u okviru mjere II. (poboljšanje obrade i stavljanja na tržište poljoprivrednih i ribarskih proizvoda) smatra znatno višim u zadovoljavanju ekoloških standarda Unije (97 % korisnika zabilježilo je „određeni učinak”) u usporedbi s učinkom od tek 46 % u slučaju pomoći u postizanju potpune usklađenosti sa (svim) relevantnim standardima Unije, pa tako i higijenskim standardima;
32. žali zbog toga što pristup koji je Komisija odabrala za ocjenjivanje programa SAPARD u državama članicama nije omogućio ni kvantitativnu ni kvalitativnu procjenu za mjerenje učinkovitosti sredstava Unije, te zbog toga što je ograničila mogućnosti procjene na razini programa samo na kvalitativne kriterije; žali zbog nedostatka jasnih i određenih kriterija za potporu klaonicama u propisima SAPARD-a; poziva Komisiju da se pridržava metoda koje omogućuju mjerljive ciljeve na razini programa i na razini mjera;
Dio V. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 15/2012 pod naslovom „Upravljanje sukobom interesa u odabranim agencijama EU-a”
33. pozdravlja izvješće Revizorskog suda o četiri odabrane agencije jer su najviše izložene riziku nepristranosti zbog znatne moći odlučivanja u područjima koja su ključna za zdravlje i sigurnost potrošača; primjećuje da je to izvješće nastalo nakon što je Parlament Revizorskom sudu uputio zahtjev za provođenje opsežne analize pristupa agencija upravljanju situacijama s mogućim sukobima interesa; podupire sve preporuke Revizorskog suda;
34. ističe da agencije provode tehničke, operativne i regulatorne zadatke i da igraju ključnu ulogu u provođenju i podizanju profila politika Unije; naglašava važnost autonomnosti i neovisnosti agencija;
35. primjećuje da su sve institucije, agencije i zajednička poduzeća Unije bez iznimke izložena riziku sukoba interesa; međutim, naglašava određene potrebe decentraliziranih agencija u smislu upravljanja sukobima interesa s obzirom na širok raspon sudionika uključenih u njihov rad;
36. ističe da loše upravljanje sukobima interesa može snažno i trajno negativno utjecati na ugled institucija Unije i na povjerenje građana u njihovu sposobnost da djeluju u interesima društva;
37. podsjeća da je Parlament odgodio odobrenje financijskih izvještaja Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA)(10) i Europske agencije za lijekove (EMA)(11) za 2010. dijelom i zbog toga što je smatrao da je došlo do nezadovoljavajućeg upravljanja sukobom interesa;
38. žali što trenutno ne postoji nijedan opsežan regulatorni okvir u Uniji posvećen sukobu interesa koji bi omogućio nametanje usporedivih osnovnih zahtjeva u okviru neovisnosti i transparentnosti koji bi se primjenjivali na sve agencije Unije;
39. prepoznaje vrijednost smjernica OECD-a o upravljanju sukobima interesa, kojima su uspostavljene međunarodne referentne vrijednosti po tom pitanju; međutim, naglašava da se smjernice OECD-a u biti odnose na sukobe interesa zaposlenih u javnome sektoru unatoč tomu što imaju međunarodnu referentnu vrijednost te da stoga ne mogu činiti odgovarajući temelj za učinkovitu reakciju u slučaju mogućih sukoba interesa između upravnih tijela i drugih tijela koja su uključena u rad agencija, kao što su upravni odbori i stručna povjerenstva; usprkos tomu, prepoznaje vrijednost programskih alata OECD-a, osobito kontrolnog popisa darova i povlastica, kao i preporuka u pogledu kazni, potrebe da se provjeri potpunost i sadržaj izjava o financijskim interesima te zahtjeva za iskorištavanje stručnosti i prepoznavanje mogućih sukoba interesa;
40. podsjeća da su u srpnju 2012., nakon tri godine analize i pregovora, Komisija, Vijeće i Parlament konačno usvojili „Zajednički pristup”, politički sporazum o budućnosti i reformi decentraliziranih agencija; pozdravlja činjenicu da je ubrzo nakon toga Komisija donijela plan o primjeni Zajedničkog pristupa; primjećuje da je sprečavanje i rješavanje sukoba interesa u agencijama bila jedna od prioritetnih mjera Komisije za 2013., no žali što je Komisija odlučila provesti i poduzeti samo ovu mjeru;
41. upozorava Komisiju na potrebu za zajedničkim regulatornim okvirom u vezi s ovim pitanjem; naglašava važnost njegova usklađenog djelovanja i poziva Parlament na usku suradnju; od Komisije traži da poštuje predloženi rok za provedbu ove mjere te da izvijesti tijelo nadležno za davanje razrješnice o njezinu ishodu do svibnja 2014. i da izvješću priloži odgovarajuće zakonske prijedloge;
42. traži od Komisije da vodi računa o potrebi da se održi ravnoteža između rizika i koristi, posebno u vezi s upravljanjem sukobima interesa s jedne strane, i ciljem primanja najboljih znanstvenih savjeta s druge strane; nadalje, sa zabrinutošću primjećuje da usvajanje etičkih standarda, kodeksa i smjernica ne jamči izostanak sukoba interesa; zamjećuje da je za to potrebna provedba jednostavnih i primjenjivih standarda, kao i redovitih i učinkovitih ex ante i ex post kontrola te jasnih sankcija u pogledu tih standarda u kontekstu kulture iskrenosti, poštenja i transparentnosti;
43. primjećuje da je Revizorski sud utvrdio mnoge značajne nedostatke u vezi s pitanjima nakon zapošljavanja („rotirajuća vrata”, „povlaštene informacije”); naglašava da to pitanje nije ograničeno samo na agencije; primjećuje da, u svjetlu učinka na svoj ugled i na povjerenje građana Unije, Komisija mora ta pitanja riješiti bez odgađanja mjerama koje će poduzeti agencije i sve institucije Unije;
44. pozdravlja odluku Europskog ombudsmana da provede istragu na vlastitu inicijativu za sukobe interesa „tipa rotirajućih vrata” u više slučajeva nedavno prijavljenih Komisiji; ponavlja upozorenje Ombudsmana da, iako je učinkovito upravljanje sukobima interesa ključni dio dobre vladavine i ispravnog etičkog postupanja, ne uključuju nužno svi problemi u vezi s vladavinom i etikom sukob interesa, što znači da se sukobi interesa moraju sagledati unutar njihovih strogih granica te strategija osposobljavanja i sprečavanja koje se promiču u pogledu sukoba interesa u institucijama Unije;
45. izražava zabrinutost zbog činjenice da ni jedna od četiri odabrane agencije nije upravljala sukobima interesa na potpuno zadovoljavajući način u vrijeme analize Revizorskog suda;
46. smatra da najveća dodana vrijednost tematskog izvješća Revizorskog suda br. 15/2012 leži u redovitom praćenju napretka agencija u pogledu postupanja u slučaju sukoba interesa i njihova sprečavanja; pozdravlja činjenicu da su, nakon revizija Suda i pregleda Parlamenta te postupaka odobravanja razrješnice za 2010. i 2011., dotične agencije ostvarile bitna poboljšanja;
47. poziva Revizorski sud da nastavi s praćenjem mjera koje su uspostavile agencije kako bi slijedile njegove preporuke, da proširi opseg svoje revizije na druge agencije te da predstavi svoja zapažanja u tematskom izvješću o tom predmetu u bliskoj budućnosti; potiče agencije da tijelo nadležno za davanje razrješnice nastave izvješćivati o napretku u ovom području;
48. naglašava važnost koordinacije i razmjene informacija i dobrih praksi među agencijama Unije; ponovno ističe važnu ulogu mreže agencija u usklađivanju razmjene informacija među samim agencijama te između agencija i Komisije, Revizorskog suda i Parlamenta;
49. naglašava važnost utvrđivanja koje su agencije i koja njihova područja djelovanja najviše ugrožena zbog sukoba interesa; pozdravlja, u tom kontekstu, pregled registra transparentnosti za lobističke skupine u institucijama Unije te potiče Komisiju i agencije da provedu mjere koje proizlaze iz tog pregleda koji se odnosi na moguće sukobe interesa;
50. ističe da je visoka razina transparentnosti ključna za smanjenje rizika od sukoba interesa; poziva sve agencije da na svojoj internetskoj stranici objave popis članova svojih upravnih odbora, rukovodećeg osoblja, vanjskih i unutarnjih stručnjaka, zajedno s njihovim izjavama o financijskim interesima i životopisima; predlaže također da se zapisnici sa sastanaka njihovih upravnih odbora sustavno objavljuju;
51. primjećuje da politike štednje koje se trenutačno provode, smanjenje broja osoblja u javnim upravama i povjeravanje zadataka vanjskim izvršiteljima u privatnom sektoru povećavaju rizik od sukoba interesa; poziva na jačanje javnih službi Unije;
52. podupire preporuku Revizorskog suda koja poziva sve institucije Unije i decentralizirana tijela da ispitaju jesu li preporuke njegova tematskog izvješća br. 15/2012 za njih relevantne i jesu li primjenjive na njih;
Dio VI. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 16/2012 pod naslovom „Djelotvornost programa jedinstvenih plaćanja po površini kao prijelaznog sustava za pružanje potpore poljoprivrednicima u novim državama članicama”
53. pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda o djelotvornosti programa jedinstvenih plaćanja po površini kao prijelaznog sustava za pružanje potpore poljoprivrednicima u novim državama članicama te podupire njegove preporuke;
54. smatra da bi u budućnosti potpora prihodima trebala biti usmjerena prema aktivnim poljoprivrednicima koji su uključeni u poljoprivredne aktivnosti; posebno smatra da bi javni subjekti koji upravljaju državnim zemljištem i nisu drugačije uključeni u poljoprivredu trebali biti isključeni iz potpore prihodima programa jedinstvenih plaćanja po površini; primjećuje, u cilju ZPP-a, da bi države članice trebale osigurati da se potpora isplaćuje samo aktivnim poljoprivrednicima te da se ne primjenjuju nikakva odstupanja od tog načela; smatra da bi Komisija trebala osigurati da se pravila provode dosljedno u državama članicama kako bi se osiguralo, na primjer, da su iste vrste korisnika isključene u svim državama članicama;
55. naglašava da bi prihvatljivost zemljišta za potporu trebala biti jasno određena i ograničena na čestice na kojima se standardima dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta zahtijeva provođenje poljoprivrednih aktivnosti; primjećuje, u cilju ZPP-a, da bi prihvatljivost zemljišta trebala biti jasno određena kako bi se isključilo zemljište kojim se ne pridonosi povećanju poljoprivredne proizvodnje ili aktivnom održavanju okolišne vrijednosti zemljišta; smatra, osim toga, da bi ta potpora trebala biti isplaćena samo za zemljište na kojem se provode točno određene i redovite aktivnosti;
56. podupire preporuku Revizorskog suda i prijedlog Komisije za uravnoteženiju raspodjelu potpore pomoću nekoliko mjera kao što je postupno smanjenje i ograničavanje izravnih plaćanja te regionalna dodjela nacionalnih gornjih granica;
57. poziva Komisiju da analizira u kojoj mjeri strukturni nedostatci i cijene zemljišta nepovoljno utječu na učinkovitost i djelotvornost izravnih plaćanja; smatra da bi, na temelju ove analize, Komisija trebala poduzeti dodatne mjere kako bi restrukturirala sektor i učinila ga konkurentnijim;
58. poziva države članice da se savjetuju s Komisijom tijekom pripreme za uvođenje budućeg programa temeljenog na materijalnim pravima; posebno smatra da bi države članice mogle iskoristiti potporu Komisije kako bi se odredili ključni zahtjevi za nacionalne uprave i poljoprivrednike;
59. žali zbog činjenice da novim ZPP-om, posebno stupom za izravna plaćanja, nisu obuhvaćene posebne zadaće, ciljevi ili očekivani rezultati; primjećuje da to znači da se najveća pojedinačna stavka u proračunu Unije isplaćuje bez jasnih ciljeva ili očekivanih rezultata;
Dio VII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 17/2012 pod naslovom „Doprinos Europskoga razvojnog fonda (ERF) održivoj cestovnoj mreži u supsaharskoj Africi”
60. pozdravlja činjenicu da je u mnogim posjećenim partnerskim zemljama tehnička suradnja pridonijela stvaranju nacrta strategija cestovnog sektora i poboljšala nadzor održavanja cesta te da su aktivnosti osposobljavanja bile dobro organizirane i učinkovite, a tehničkim su studijama u mnogim područjima dobivene korisne informacije za donošenje odluka o politikama;
61. općenito žali zbog toga što potpora Komisije nije u cijelosti učinkovita u promicanju donošenja i provedbe političkih reformi koje su potrebne kako bi se riješile postojeće prepreke održivoj cestovnoj mreži u supsaharskoj Africi;
62. primjećuje da partnerske zemlje ne poduzimaju dovoljno kako bi osigurale održivost cestovne infrastrukture te da su ceste, na različitim stupnjevima, pogođene prijevremenim oštećenjima; potvrđuje da je većina partnerskih zemalja postigla znatan napredak u održavanju cesta, ali primjećuje da je to nedovoljno te da se održavanje često obavlja kasno ili nepotpuno; primjećuje, osim toga, da je većina partnerskih zemalja ostvarila nezadovoljavajući napredak u pogledu prekoračenja najveće dopuštene mase vozila što ima važan učinak na očekivani životni vijek ceste i troškove održavanja;
63. zauzima stajalište da bi se održavanje cesta, kada se povjerava privatnim izvođačima, po mogućnosti trebalo obavljati na lokalnoj razini, podupirući tako mala poduzeća i lokalne zajednice i osiguravajući stvaranje kvalificirane radne snage;
64. poziva Komisiju da svojoj financijskoj potpori priloži obvezne uvjete te da reagira na odgovarajući način kada se partnerske zemlje ne uspiju uskladiti sa svojim obvezama; potiče Komisiju da u cijelosti iskoristi potencijal političkog dijaloga; prima na znanje da je ovaj dijalog odigrao važnu ulogu u promicanju napretka u nekim područjima, posebno u odnosu na institucionalni okvir i financiranje održavanja cesta; smatra da se financirani projekti mogu odobriti samo ako je potrebna tehnička oprema za održavanje ceste unaprijed dostupna ili se po potrebi može osigurati;
65. podupire preporuku Revizorskog suda da bi Komisija trebala usmjeriti sredstva iz ERF-a u cestovnom sektoru na područja u kojima najveći učinak može biti postignut (i) usmjeravanjem sredstava na cestovni sektor u partnerskim zemljama koje provode odgovarajuće politike sektora, (ii) usmjeravanjem sredstava ERF-a na zemlje u kojima je ERF u prošlosti financirao velika ulaganja u cestovnu infrastrukturu i (iii) podizanjem učinka poluge sredstava iz ERF-a kombiniranjem tih bespovratnih sredstava sa zajmovima i promicanjem sudjelovanja privatnog sektora u financiranju unapređivanja i širenja cestovne mreže;
66. u cijelosti podupire preporuku Revizorskog suda da bi Komisija trebala odrediti jasne, mjerljive i vremenski ograničene formalne uvjete koji se odnose na glavne potrebe političke reforme u vezi s održavanjem cesta i prekoračenjem najveće dopuštene mase vozila te izvršavati periodične i strukturne analize ispunjenja uvjeta kao i periodične procjene sektora državnih cesta i naknadne procjene projekta;
67. poziva Komisiju da u roku od šest mjeseci predstavi izvješće o tome kako se određivanjem politike Komisije o cestovnoj infrastrukturi uzima u obzir zaštita okoliša i promicanje sigurnosti na cestama; u pogledu toga primjećuje da se cestovna mreža u supsaharskoj Africi koristi za sve vrste tranzitnih aktivnosti, i spor i brz promet, uključujući, na primjer, hodanje djece koja idu u školu po cesti, te je sigurnost stoga od velike važnosti; također želi biti obaviješten o tome kako se projekti koje financira Unija koordiniraju s drugim donatorima i organizacijama, ne samo u području izgradnje cesta nego i u predmetima koji se odnose na planiranje i održavanje;
68. predlaže da Komisija odgovori odlučno, razmjerno i pravodobno kada vlade pokažu nezadovoljavajuću predanost u rješavanju tih pitanja i primjeni navedenih preporuka, uključujući i procjenu obustave ili otkazivanja sredstava iz ERF-a za pojedinačne programe ili cestovni sektor u cjelini;
69. podupire prijedlog Revizorskog suda da bi Komisija trebala nastojati osigurati vjerodostojno državno vlasništvo planiranih aktivnosti, povećati njihovu usmjerenost na uzroke prekoračenja najveće dopuštene mase vozila i pružiti potporu kako bi pomogla partnerskim zemljama da provedu ispravnu ekonomsku analizu za odlučivanje o osiguravanju odgovarajuće ravnoteže između održavanja i širenja cestovne mreže, uzimajući u obzir sve relevantne gospodarske, socijalne, ekološke, financijske, tehničke i operativne kriterije;
Dio VIII. – tematsko izvješće Revizorskog suda br. 18/2012 pod naslovom „Pomoć Europske unije Kosovu za uspostavu vladavine prava”
70. pozdravlja nalaze i preporuke tematskog izvješća Revizorskog suda o pomoći Europske unije Kosovu za uspostavu vladavine prava;
71. primjećuje da Unija pruža veliku pomoć za uspostavu vladavine prava na Kosovu, što ga čini najvećim primateljem pomoći Unije po stanovniku na svijetu;
72. pozdravlja nalaze Revizorskog suda prema kojima je Unija svojom pomoći pridonijela razvoju u području izgradnje kapaciteta kosovske carine; međutim, sa zabrinutošću primjećuje da se još mora postići veliki napredak kako bi se suzbio organizirani kriminal, poboljšao kapacitet kosovske policije te iskorijenila korupcija; stoga poziva kosovske vlasti da nastave ulagati pretpristupnu pomoć Unije u programe i projekte čiji je cilj jačanje reforme pravosuđa i borba protiv korupcije te uspostava vladavine prava;
73. sa zabrinutošću primjećuje ograničenja na strani Unije, posebno u pogledu koordinacije i uloge Komisije i misije Europske Unije za uspostavu vladavine prava na Kosovu (EULEX) u vezi s procjenom i sustavnim vrednovanjem aktivnosti izgradnje kapaciteta;
74. žali što se učinkovitost i djelotvornost EULEX-a ne može ostvariti zbog ograničenja sredstava koje je uzrokovala ograničena operativna sposobnost zbog teškoća u zapošljavanju sposobnog i stručnog osoblja, posebno iz država članica; potiče Komisiju i države članice da stoga riješe pitanje zapošljavanja osoblja i da stvore odgovarajuće poticaje kako bi ohrabrili i privukli visoko kvalificirane kandidate;
75. poziva Komisiju i države članice da preispitaju pravila kojima se uređuje trajanje upućivanja EULEX-a; mišljenja je da dulja trajanja mogu pružiti dodatni poticaj za privlačenje kvalificiranih kandidata i za povećanje učinkovitosti aktivnosti praćenja, mentorstva i savjetovanja;
76. prepoznaje da se skroman napredak i ograničena učinkovitost pomoći Unije Kosovu mogu djelomično pripisati političkom uplitanju kosovskih nadležnih tijela te nedostatku transparentnosti i političke volje, slaboj financijskoj sposobnosti i ograničenom utjecaju na civilno društvo;
77. priznaje zemljopisne nejednakosti u uspostavi vladavine prava na Kosovu, osobito zbog manjka nadzora kosovskih vlasti sa sjedištem u Prištini nad sjevernim dijelom teritorija; potiče Komisiju da u planiranju svoje pomoći uzme u obzir posebne izazove s kojima se suočava sjever Kosova;
78. prepoznaje da se učinkovitost i djelotvornost pomoći Unije moraju poboljšati; stoga poziva na usmjeravanje napora za povećavanje prisutnosti Unije u zemlji boljom koordinacijom i integracijom između institucija Unije i kosovskih nadležnih tijela;
79. pozdravlja sporazum koji su Kosovo i Srbija potpisali 19. travnja 2013. usmjeren na normalizaciju odnosa između dviju zemalja; potiče obje strane da nastave s istim konstruktivnim pristupom usmjerenim na provedbu ovog sporazuma i postizanje vidljivog i održivog poboljšanja odnosa;
80. slaže se s Revizorskim sudom da je u nedostatku zajedničkog položaja Unije u priznavanju Kosova ugrožen važan poticaj za pristupanje Uniji; upućuje u ovom kontekstu na Rezoluciju Europskog parlamenta o procesu europske integracije Kosova od 18. travnja 2013.(12) kojom se potiče pet država članica koje to još nisu učinile da priznaju Kosovo te ih poziva da daju sve od sebe kako bi olakšale gospodarske, socijalne i političke odnose između svojih građana i građana Kosova;
81. dijeli mišljenje Revizorskog suda da su poticaji i uvjeti kojima se koriste Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) do sada pokazali ograničenost u promicanju napretka u pitanjima vladavine prava na Kosovu; stoga poziva Komisiju, ESVD i države članice da osiguraju da njihovi politički dijalozi s Kosovom, posebno o jačanju vladavine prava, budu povezani s poticajima i prioritetnim uvjetima;
Dio IX. – tematsko izvješće br. 20/2012 Revizorskog suda pod naslovom „Pomažu li sredstva iz strukturnih mjera za projekte vezane uz infrastrukturu za gospodarenje komunalnim otpadom državama članicama da ostvare ciljeve politike EU-a za gospodarenje otpadom?”
82. pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda pod naslovom „Pomažu li sredstva iz strukturnih mjera za projekte vezane uz infrastrukturu za gospodarenje komunalnim otpadom državama članicama da ostvare ciljeve politike EU-a za gospodarenje otpadom?” i podupire njegove preporuke;
83. naglašava činjenicu da nalazi Revizorskog suda pokazuju različitu, pa čak i slabu, uspješnost projekata koji su koristili financijsku potporu Unije za infrastrukture u području gospodarenja komunalnim otpadom putem Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, posebno:
–
od sedam postrojenja za mehaničko-biološku obradu, samo jedno je pridonijelo preusmjeravanju odlagališta otpada, a jedno je imalo mješovitu razinu uspješnosti, dok četiri postrojenja nisu smanjila količinu odloženog otpada, a jedno postrojenje nije bilo operativno,
–
u četiri od sedam pregledanih postrojenja za kompostiranje, količina proizvedenog komposta bila je ispod ciljane razine,
–
u osam regija koje su bile uzorak, količina odloženog biorazgradivog otpada bila je u rasponu od 31 % do 55 % kao rezultat neuspjeha u obradi takvog otpada,
–
u nijednoj od osam regija koje su bile uzorak, nadležna tijela nisu mjerila uspjeh svojih informativnih kampanja niti su odredila mjerljive ciljeve;
84. sa zabrinutošću primjećuje da nalazi Revizorskog suda bacaju sumnju na učinkovitost Komisije u upravljanju javnim novcem i poziva Komisiju da tijelo nadležno za davanje razrješnice izvijesti o razlozima ovoga stanja te o sredstvima koje upotrebljava i/ili koje je predvidjela za uvođenje kako bi spriječila ovakve ili slične neuspjehe;
85. podsjeća Komisiju da bi se, osim na zakonitost i pravilnost rashoda Unije, trebala usmjeriti na uspješnost kao svoj glavni cilj; pozdravlja, u ovom kontekstu, revizijski rad Revizorskog suda, posebno njegova tematska izvješća koja su usmjerena na učinkovitost i djelotvornost rashoda Unije;
86. smatra da bi financijska potpora Unije trebala biti povezana s postignućem ciljeva politike Unije za gospodarenje otpadom; poziva države članice da uspostave pouzdane baze podataka o gospodarenju otpadom kako bi se pratio njihov napredak prema postizanju ciljeva politike Unije za gospodarenje otpadom i poduprlo njihovo izvješćivanje Komisije; poziva Komisiju da procijeni podatke koje primi od država članica;
87. potiče Komisiju da, u odnosu na načelo „zagađivač plaća”, zahtijeva od država članica primjenu smanjenih stopa pomoći kada tarife za gospodarenje otpadom koje plaćaju kućanstva ne pokrivaju operativne troškove i troškove amortizacije gospodarenja komunalnim otpadom te da i sama primjeni to načelo kada odobrava velike projekte;
88. naglašava važnost provedbe odvojenog prikupljanja, uključujući biorazgradivi otpad, kako bi se maksimizirala uspješnost infrastruktura za gospodarenje otpadom i napredovalo prema postizanju ciljeva politike Unije za gospodarenje otpadom; potiče države članice da uvedu ekonomske instrumente u gospodarenje otpadom kako bi se promicalo sprječavanje nastanka otpada i recikliranje, posebno uvođenjem poreza na odlaganje otpada, načela „plati koliko baciš” i drugih poticaja u tarifama koje plaćaju kućanstva;
89. poziva države članice da se usmjere na infrastrukture za gospodarenje otpadom koje obrađuju otpad nakon prethodnog odvajanja i da osiguraju da je komunalni otpad odložen na odlagalištima otpada obrađen prije odlaganja; naglašava da bi odlagališta otpada trebala imati dovoljnu financijsku sigurnost, za razdoblje od najmanje 30 godina, kako bi pokrila troškove zaključenja i troškove nakon skrbi čiji bi se izračun trebao temeljiti na odgovarajućoj metodologiji;
90. poziva države članice da posvete veću pažnju povećanju javne svijesti i sudjelovanja u programima gospodarenja otpadom, posebno u vezi s odvajanjem otpada kućanstava te da sustavno mjere rezultate koji su postignuti kampanjama podizanja svijesti i obrazovnim strategijama;
Dio X. – tematsko izvješće br. 21/2012 Revizorskog suda pod naslovom „Isplativost ulaganja kohezijske politike u energetsku učinkovitost”
91. naglašava važnost energetske učinkovitosti s obzirom na oskudicu fosilnih goriva i ekološku štetu koju uzrokuju emisije ugljičnog dioksida; stoga u potpunosti podupire to što je energetska učinkovitost dio plana EU 2020.;
92. pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda o isplativosti ulaganja kohezijske politike u energetsku učinkovitost kao nedavnom primjeru revizije uspješnosti;
93. primjećuje da je revizija provedena u Češkoj Republici, Italiji i Litvi, državama koje su iz Kohezijskog fonda i Europskog fonda za regionalni razvoj primile najveće doprinose u apsolutnim iznosima za mjere energetske učinkovitosti za programsko razdoblje 2007. – 2013. i također su dodijelile najviše iznose projektima do 2009.; primjećuje da je revizija obuhvaćala ispitivanje četiriju operativnih programa i uzorak od 24 projekta ulaganja u energetsku učinkovitost javnih građevina; uzima u obzir da su dodjele sredstava za energetsku učinkovitost pod tim programima činile oko 28 % sredstava koja su bila na raspolaganju za energetsku učinkovitost u razdoblju 2000. – 2013.;
94. naglašava načela ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti utvrđenih Financijskom uredbom; slaže se s Revizorskim sudom da bi razmatranje isplativosti trebalo biti glavni čimbenik za odluke o javnim rashodima donesene u kontekstu zajedničkog upravljanja;
95. slaže se da bi osnova ulaganja trebala biti ocjena pravih potreba; smatra da bi se prioriteti na razini Unije također trebali odražavati na nacionalnim i podnacionalnim planovima za energetsku učinkovitost;
96. podupire ideju da bi se provedba financijske pomoći Unije trebala temeljiti na pokazateljima uspješnosti, kao što je trošak po jedinici ušteđene energije, planirano i postignuto razdoblje povrata po operativnom programu i ostvarena ušteda energije; te bi se pokazatelje redovito pratilo; podupire ideju da bi pokazatelji uspješnosti trebali nuditi određen stupanj usporedivosti među državama članicama, također korištenjem ujednačenom jedinicom za mjerenje i metodologijom;
97. zahvaljuje na želji Revizorskog suda da se uspostavi trošak standardnog ulaganja po jedinici energije koju treba uštedjeti na nacionalnoj razini i u raznim sektorima u kojima se troši energija; primjećuje zabrinutost Komisije što se troškovi znatno razlikuju među državama zbog različitih cijena opreme i različitih razina već ostvarenih ušteda; vidi potrebu za daljnjim ispitivanjem te ideje;
98. mišljenja je da preduga razdoblja povrata za projekte, u prosjeku 50 godina i u nekim slučajevima do 150 godina, nisu prihvatljiva i nisu u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti;
99. primjećuje stajalište Komisije da je u slučaju ulaganja u energetsku učinkovitost javnih građevina važno primijeniti integriran pristup i ne samo provoditi unapređenja energetske učinkovitosti već ih prije smatrati dijelom općeg obnavljanja čiji je rezultat ukupno unapređenje određene građevine;
100. naglašava da je sveobuhvatna politika energetske učinkovitosti tek u potpunosti bila razrađena kada su izrada, pregovori i odobravanje programa za razdoblje 2007. – 2013. završili;
101. podupire, uz gore predložene pokazatelje uspješnosti koji su ključni za mjerenje isplativosti ulaganja u energetsku učinkovitost, prijedloge Komisije za zajedničke pokazatelje za prioritete ulaganja u područjima energije i klimatskih promjena koji su uključeni u okvir(13) i sektorske uredbe za nadolazeće programsko razdoblje 2014. – 2020.; mišljenja je da će te mjere ojačati načelo isplativosti u kontekstu integriranog pristupa kohezijske politike;
102. naglašava važnost koju Parlament pridaje tom pitanju što je razvidno u rezolucijama „Ususret novoj energetskoj strategiji za Europu 2011. – 2020.” (25. studenog 2010.)(14) i „Revizija plana za energetsku učinkovitost” (15. prosinca 2010.)(15);
103. naglašava važnost Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti,(16) čije će odredbe stupiti na snagu 5. lipnja 2014.;
104. podržava ideju obračuna energije kao prikladnog alata za postizanje ušteda energije, posebno u građevinama i industriji; primjećuje da obračuni energije u javnom sektoru nisu obvezni i uvele su ih samo neke države članice; poziva Komisiju da iznese prijedloge za obvezne obračune energije u javnom sektoru kao preduvjeta za sufinanciranje projekata iz proračuna Unije;
105. naglašava potrebu da kontrolori obračuna energije primjenjuju načelo isplativosti pri davanju preporuka kojima je cilj ušteda energije;
106. potiče države članice da osiguraju transparentnost kriterija odabira projekata i da ih usklade sa zahtjevima za energetsku učinkovitost; naglašava važnost javne nabave, posebno elektroničke nabave koja osigurava transparentnost kriterija odabira projekata i isplativost projekata;
Dio XI. – tematsko izvješće br. 22/2012 Revizorskog suda pod naslovom „Jesu li Europski fond za integraciju i Europski fond za izbjeglice učinkovito doprinijeli integraciji državljana trećih zemalja?”
107. naglašava važnost osiguranja učinkovitog upravljanja migracijskim tokovima i primanju izbjeglica i raseljenih osoba; podupire pravedno postupanje prema državljanima trećih zemalja i njihovu socijalnu, građansku i kulturnu integraciju;
108. prima na znanje tematsko izvješće Revizorskog suda „Jesu li Europski fond za integraciju i Europski fond za izbjeglice učinkovito doprinijeli integraciji državljana trećih zemalja?” i njegove preporuke;
109. zabrinut je zbog znatnog broja nedostataka koje je Revizorski sud pronašao tijekom revizije, posebno:
–
Komisijinog kasnog usvajanja zakonodavstva, kasnog dostavljanja provedbenih pravila i ključnih smjernica;
–
da se učinkovitost fondova ne može se mjeriti kao rezultat toga što države članice nisu uspostavile učinkovite sustave praćenja i procjene kako bi se izvješćivalo o postignućima programa;
–
da države članice koje su bile predmet revizije nisu postavile odgovarajuće ciljeve ili pokazatelje u godišnjim programima te su tako otežale prikladnu procjenu doprinosa fondova integraciji;
–
stalnih nedostatka i neuspjeha tijela za potvrđivanje i revizorskog tijela; nedostataka u Komisijinu odobravanju upravljačkih i kontrolnih sustava država članica;
–
da je djelotvornost fondova otežana je izradom programa SOLID (Opći program za solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima za razdoblje 2007. – 2013.), koji je rascjepkan i neprikladno koordiniran s ostalim fondovima EU-a;
–
da se prilikom izrade Europskog fonda za izbjeglice i Europskog fonda za integraciju nije koristilo iskustvom o strukturnim fondovima;
–
da je Komisijino srednjoročno izvješće koje se temelji na izvješćima država članica predstavljeno sa zakašnjenjem i bez mjerljivih rezultata programa koji obuhvaćaju brojne projekte financirane u svakoj državi članici te se temelji na planovima umjesto na stvarnoj provedbi; ne uključuje naznake o iznosima troškova;
–
dugog lanca kontrole triju tijela, što predstavlja pretjerano administrativno opterećenje u odnosu na veličinu fondova;
110. pozdravlja prijedlog Komisije o uredbi Europskog parlamenta i Vijeća kojom se uspostavlja fond za azil i migracije (AMF)(17) te prijedlog Komisije o uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju općih odredbi o fondu za azil i migracije i o instrumentu financijske potpore za policijsku suradnju, sprečavanje i suzbijanje kriminala i upravljanje krizama;(18)
111. pozdravlja to što je Komisija prihvatila brojne preporuke Revizorskog suda, uključujući odgovarajuće odredbe u svoje nove prijedloge koji se odnose na AMF i poziva Vijeće da podupre ove odredbe;
112. pozdravlja Komisijin prijedlog o određivanju obveznog niza zajedničkih pokazatelja za početak novog programa za razdoblje 2014. – 2020. i izričitog upućivanja na računalne sustave za pohranu i prijenos podataka o pokazateljima;
113. vjeruje da je to ključno kako bi države članice mogle prikupljati podatke tijekom programskog razdoblja;
114. stoga potiče države članice da odrede vlastite pokazatelje na nacionalnoj razini, kao i ciljne vrijednosti za nacionalne programe i da na vrijeme podnesu nacionalna izvješća procjene;
115. traži od Komisije naknadne radnje za nacionalna izvješća procjene koji se trebaju dostaviti do 31. listopada 2012.;
116. primjećuje sa zabrinutošću da se revizijom Revizorskog suda za razdoblje 2007. – 2013. otkrio nedostatak u savjetovanju s partnerima u određenim državama članicama; izražava zabrinutost da je nedostatak partnerstva bio poprilično naglašen kad je riječ o tijelima ESF-a i nastalim preklapanjima te gubitku mogućnosti sinergije;
117. pozdravlja, u tom kontekstu, ojačane odredbe u prijedlogu za razdoblje 2014. – 2020. u kojima partnerstvo uključuje nadležna regionalna, lokalna, gradska i druga javna tijela;
118. pozdravlja uspostavljanje odbora za praćenje „u svrhu potpore provedbe nacionalnih programa”; predlaže da se iskoristi prethodno iskustvo korištenja istim mehanizmom u strukturnim fondovima;
119. primjećuje sa zabrinutošću da se sustavom godišnjih programa previše administrativno opterećuju države članice i Komisija; pozdravlja novi prijedlog koji će ukinuti godišnje programe u korist nacionalnih programa za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.;
120. podupire Komisijin prijedlog za uspostavljanje mreže za praćenje i procjenu koju čine države članice i Komisija kako bi se olakšala razmjena dobrih praksi o praćenju i procjeni;
121. pozdravlja ukidanje tijela za potvrđivanje i vjeruje da će dvorazinska struktura (odgovorno tijelo, revizorsko tijelo) postići više u pogledu učinkovitosti i pojednostavljenja provjera;
122. potiče Komisiju da s državama članicama raspravi i donese smjernice za provedbu novog fonda što prije te da propisno uzme u obzir raspored za donošenje novog fonda;
123. naglašava važnost nenajavljenih kontrola na licu mjesta;
124. vjeruje da države članice ne bi trebale biti oslobođene svojih odgovornosti, stoga smatra da se Komisijin prijedlog o plaćanju do 100 % iznosa u slučajevima pomoći u nuždi treba smanjiti na „više od 90 %”;
125. podupire Komisijin prijedlog da redovito pridonosi nacionalnim programima do 75 % iznosa; smatra da kontekst „valjano obrazloženih okolnosti” koji uvodi mogućnost doprinosa u iznosu do 90 % iz proračuna Unije treba prikladno i strogo definirati;
126. smatra da se početnom predfinanciranju od 4 % za cijelo programsko razdoblje treba dodati godišnje predfinanciranje od 2,5 % kako bi se smanjili problemi novčanog toka;
127. primjećuje preklapanje prioriteta politika AMF-a i ESF-a u odnosu na integraciju državljana trećih zemalja i pozdravlja planove Komisije da „u svojoj procjeni razmotri komplementarnost među radnjama provedenim pod posebnim propisima te onima koji se primjenjuju u drugim relevantnim politikama Unije, instrumentima i inicijativama”;(19)
128. smatra, međutim, da bi bilo prikladno i u skladu s načelom supsidijarnosti pružiti mogućnost onim državama članicama koje to žele da omoguće u svojim nacionalnim programima razinu i omjer sinergije i komplementarnosti između dvaju fondova u pitanju; u tom pogledu poziva Komisiju da prikladno razmotri i ustraje u mogućnosti pojačane sinergije između dvaju fondova u sporazumima o partnerstvu s državama članicama;
129. poziva Komisiju da podupre države članice u pružanju detaljnijih informacija o usklađenju i komplementarnosti među fondovima Unije;
130. pozdravlja napredne pomake u osiguravanju zajedničkog računalnog sustava u europskim strukturnim i investicijskim fondovima;
Dio XII. – tematsko izvješće br. 23/2012 Revizorskog suda pod naslovom „Jesu li strukturne mjere EU-a uspješno poduprle obnovu napuštenih ili neiskorištenih industrijskih i vojnih područja?”
131. naglašava ključnu ulogu obnove vojnih i industrijskih područja ili napuštenih ili neiskorištenih područja kao prvi korak prema povećanju privlačnosti regije, predstavljajući preduvjet za gospodarske aktivnosti za otvaranje radnih mjesta, izgradnju javnih prostora, itd.;
132. uzima u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda „Jesu li strukturne mjere EU-a uspješno poduprle obnovu napuštenih ili neiskorištenih industrijskih i vojnih područja?” i njegove preporuke;
133. pozdravlja činjenicu da su svi projekti imali neke ključne karakteristike s pozitivnim utjecajem na njihovu održivost te da je od 22 završena projekta, njih 18 u cijelosti ostvarilo svoje ciljeve u pogledu fizičkih rezultata, a četiri su projekta ostvarila između 90 % i 100 % očekivanih fizičkih rezultata;
134. naglašava da prednost treba dati ponovnom razvoju koji omogućuje gospodarsko djelovanje, poput otvaranja radnih mjesta, te smatra da koncept krajnje uporabe treba biti ključna točka rashoda Unije; naglašava da napuštena ili neiskorištena područja treba obnoviti, a kao posljednju opciju treba razmatrati uporabu nerazvijenog zemljišta samo kada prevladaju kritične gospodarske potrebe;
135. naglašava potrebu za pouzdanim podacima u svrhu osiguravanja procjene učinkovitosti i izvođenja te poziva Komisiju da poduzme korake za prikupljanje takvih podataka (popis, razina kontaminacije itd.); poziva države članice na sastavljanje popisa napuštenih ili neiskorištenih područja te na prikupljanje podataka o stanju pojedinog takvog područja (razina kontaminacije), omogućujući na taj način postavljanje prioriteta pri dodjeli sredstava Unije;
136. poziva Komisiju i države članice da klauzulu o vraćanju sredstava uvedu u svaki ugovor o potpori; vjeruje da klauzula o vraćanju sredstava treba obuhvaćati dugoročni/cjeloživotni pristup te da ponovna procjena treba obuhvaćati razdoblje od 15 godina, kada će projekt obnove biti razvijen i stvarati prihod;
137. izražava žaljenje što ni u jednom revidiranom slučaju zagađivač nije snosio puni trošak dekontaminacije, iako su vlasti svjesne načela „zagađivač plaća”; priznaje da je primjena načela „zagađivač plaća” u praksi velik izazov; ipak poziva države članice na poduzimanje mjera kako bi se prevladale sve teškoće u utvrđivanju zagađivača te poziva Komisiju da provedbu načela „zagađivač plaća” odredi kao uvjet za odobrenje sredstava Unije;
138. pozdravlja Komisijin prijedlog okvirne Direktive o zaštiti tla (COM(2006)0232), koji obuhvaća odredbe u vezi s problemima koje je utvrdio Revizorski sud te njegove preporuke, i poziva Vijeće da podupre prijedlog Komisije;
Dio XIII. – tematsko izvješće br. 24/2012 Revizorskog suda pod naslovom „Reakcija Fonda solidarnosti Europske unije na potres u regiji Abruzzo 2009. godine: Važnost i troškovi operacija.”
139. Pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda 24/2012(20) unatoč kašnjenju od više od jedne godine; primjećuje da ovim izvješćem institucija Unije konačno Parlamentu i poreznim obveznicima Unije daje odgovore na neka od pitanja koja se odnose na upravljanje fondovima Europske unije u regiji Abruzzo nakon potresa 2009;
140. čestita Revizorskom sudu na zaštiti Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002(21) o Fondu solidarnosti Europske unije (EUSF) o vrsti skloništa koje se može pružiti u okviru Uredbe;
141. u potpunosti s slaže sa zaključkom Revizorskog suda da je „oko 30 % (144 milijuna EUR) doprinosa EUSF-a bilo namijenjeno za operacije koje su u potpunosti prihvatljive prema Uredbi EUSF-a; međutim, projekt CASE (talijanska skraćenica za "Complessi Antisisminici Sostenibili Ecocompatibiliti", tj. seizmički izolirano i ekološki održivo stanovanje), iako relevantan za aktualne potrebe, nije u skladu s posebnim odredbama Uredbe EUSF-a; to je zato što su izgrađene nove trajne zgrade umjesto privremenih kuća; projekt CASE uzeo je 70 % sredstava - 350 milijuna eura; strategija izabrana za projekt CASE usredotočila se na stambene potrebe 15 000 stanovnika pogođenih potresom, no nije bila pravodobna ni dovoljnih kapaciteta s obzirom na stvarne potrebe stanovništva; kuće projekta CASE bile su skuplje od standardnih kuća”;(22) primjećuje da se to opravdava izvanrednim stanjem;
142. primjećuje da uredbu upravitelja Gabriellija, 1462, od 3. travnja 2012. potvrđuje procjenu Revizorskog suda te stoga, dekret koji prenosi imovinu iz projekta CASE Grada Aquile, određuje C.A.S.E. u članku 1. kao „stambene jedinice namijenjene za trajno korištenje”(23);
143. Primjećuje nepravilnosti koje je otkrila Komisija u svojem revizorskom izvješću iz 2012.; izražava žaljenje što su preliminarne revizije Komisije povjerljive, što znači da građani Unije nemaju pristup informacijama o tome kako se koristi njihov porezni novac; primjećuje da se završna talijanska verzija izvješća može otkriti pod uobičajenim pravilima za zaštitu osobnih podataka;
144. Poziva Komisiju da pojasni zašto je i), iako upozorena upitima tužitelja Aquile, Komisija uvijek odbijala istražiti jesu li fondovi Unije isplaćivani gospodarskim subjektima povezanim s kriminalnim organizacijama; ii) iako je bila upozorena na činjenicu da bi moglo biti problema s troškovima projekta CASE, Komisija nije nastavila pratiti to pitanje;
145. primjećuje se da je više od 42 % projekta CASE izgrađeno novcem poreznih obveznika Unije;
146. žali što Parlament još uvijek čeka da ga Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) obavijesti je li utvrđeno da je došlo do nepravilnosti te ako je potrebno dodatno praćenje;
147. izražava zabrinutost zbog činjenice da osam osoba koje je pritvorila talijanska policija, trenutno osumnjičenih da su manipulirali građevinskim dozvolama za radove obnove koji se izvode u regiji Abruzzo i u gradu Aquili; traži od Komisije da prati razvoj te situacije i da o tome izvješćuje Parlament, uključujući kaznene predmete;
148. pozdravlja rasprave o reviziji Uredbe EUSF-a, usvajanjem „naučenih lekcija” s potresom u regiji Abruzzo;
Dio XIV. – tematsko izvješće br. 25/2012 Revizorskog suda pod naslovom „Jesu li uspostavljeni instrumenti za praćenje učinkovitosti financiranja iz Europskog socijalnog fonda u korist starijih radnika?”
149. pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda „Jesu li uspostavljeni instrumenti za praćenje učinkovitosti financiranja iz Europskog socijalnog fonda u korist starijih radnika?”, i daje sljedeće primjedbe u vezi s njegovim preporukama;
150. pozdravlja činjenicu da su neka pitanja kojima se bavi Revizorski sud, uključujući stavljanje jačeg naglaska na uspješnost, obrađena u predloženim Uredbama Komisije za novo programsko razdoblje 2014. ‒ 2020. i potiče države članice da podupru stav Komisije;
151. naglašava činjenicu da iako je umanjivanje stope pogreški od ključne važnosti, ono ponekad škodi ukupnoj uspješnosti programa ili projekta; primjećuje da obraćanje povećane pozornosti na zakonitost i pravilnost, a ne poticanje bolje uspješnosti dovodi do manje inovativnih upotreba Europskog socijalnog fonda (ESF);
152. primjećuje da povećano naglašavanje uspješnosti i rezultata ne čini države članice spremnima dati doprinos pričuvi na osnovi postignutih rezultata, što nije prikladno rješenje tijekom ovog razdoblja ekonomske nesigurnosti;
153. poziva države članice da osmisle svoje operativne programe tako da je moguće mjeriti uspješnost ESF-a, osobito da odrede kvantificirane operativne ciljeve i pokazatelje za mjerenje ostvarenja, rezultata i posebnih učinaka, te da odrede prijelazne etape i uspostave hijerarhiju ciljnih vrijednosti te da uključe rezultat operativnog programa i posebne ciljeve učinka na razini projekta čime se omogućuje povezivanje plaćanja s uspješnošću;
154. poziva države članice da osmisle svoje sustave praćenja i ocjenjivanja tako da je moguće pravodobno, razumljivo i u odgovarajućim vremenskim razmacima mjeriti napredak prema svim određenim ciljnim vrijednostima, čime se omogućava poduzimanje kolektivnih mjera i usvajanje pouka za buduće donošenje odluka te da osiguraju pravodobno prikupljanje relevantnih i provjerljivih podataka, tekuće ocjenjivanje i mjerenje neto učinka zaposlenosti mjera ESF-a s ciljem povećanja zaposlenosti;
155. poziva Komisiju da promiče te preporuke u pregovorima o operativnim planovima; poziva Komisiju da pruži odgovarajuće podatke o pokrenutim sredstvima i postignutim rezultatima ESF-a kako bi se osiguralo da države članice predaju dosljedne i pouzdane podatke, između ostalog, izdavajući zajedničke pokazatelje koje države članice trebaju uključiti u svoje operativne programe; poziva Komisiju da dubinski analizira probleme uspješnosti prilikom procjene sustava upravljanja i kontrole;
Dio XV. – tematsko izvješće br. 1/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Je li potpora EU-a industriji prerade hrane učinkovita i djelotvorna u povećavanju vrijednosti poljoprivrednih proizvoda?”
156. Prima na znanje tematsko izvješće Revizorskog suda pod naslovom „Je li potpora EU-a industriji prerade hrane učinkovita i djelotvorna u povećavanju vrijednosti poljoprivrednih proizvoda?” i preporuke u njemu;
157. zabrinut je zbog znatnog broja nedostataka koje je Revizorski sud otkrio tijekom revizije, a posebice zbog toga što osmišljavanje i programiranje mjere otežavaju državama članicama izbjegavanje rizika i osiguravanje djelotvornosti i učinkovitosti pri odabiru pojedinačnih projekata za potpore, a sustavima praćenja i ocjenjivanja ne prikupljaju se informacije o dodanoj vrijednosti ili o ostvarenim učincima na konkurentnost poljoprivrede; primjećuje da zbog toga ne postoji zadovoljavajući temelj za praćenje i ocjenjivanje te za utvrđivanje odgovornosti;
158. žali zbog toga što je ograničavanje pravila na minimum i pojednostavljivanje dovelo do oblikovanja mjere s iznimno upitnom dodanom vrijednošću; zakonodavstvom kao takvim nije konkretno određeno što bi dodana vrijednost trebala biti ni u čiju bi se korist takva dodana vrijednost trebala ostvarivati;
159. vjeruje da je trenutačna razina fleksibilnosti pretjerana jer mjera više nije usmjerena i postala je opća potpora, zbog čega je pod prijetnjom toga da se pretvori u bezuvjetnu dodjelu sredstava društvima za preradu hrane;
160. sa zabrinutošću primjećuje da je samo šest od 24 projekta koje je Revizorski sud revidirao polučilo jasan učinak povećavanja vrijednosti te da su bili klasificirani kao „visoka dodana vrijednost”, dok je 12 projekata Revizorski sud ocijenio kao srednje dobre, a preostalih šest projekata dovelo je do neznatnog povećanja vrijednosti poljoprivrednih proizvoda ili takvo povećanje uopće nisu ostvarili;
161. smatra da bi države članice trebale u svojim programima ruralnog razvoja jasno utvrditi gdje i kada je javna intervencija nužna za poboljšanje dodane vrijednosti poljoprivrednih proizvoda i konkurentnosti poljoprivrede; smatra da bi uz pomoć PRR-a trebalo odrediti konkretne i mjerljive ciljeve u odnosu na te potrebe; potiče Komisiju da odobri samo one PRR-e koji predstavljaju obrazložene i sveobuhvatne strategije s jasnim opravdanjem kako bi se moglo pokazati kako će financijska potpora prehrambenoj industriji poboljšati konkurentnost poljoprivrede;
162. poziva države članice da definiraju i primijene kriterije koji osiguravaju odabir djelotvornih i održivih projekata u odnosu na konkretne ciljeve država članica; potiče Komisiju da osigura točnu i neprekinutu primjenu tih kriterija i pozdravlja prijedlog Komisije za sljedeće programsko razdoblje kojim se predviđa da se trebaju definirati kriteriji odabira djelovanja obuhvaćenih svim mjerama;
163. ponavlja mišljenje da bi Komisija i države članice trebale promicati usvajanje najboljih praksi u pogledu umanjivanja rizika mrtvog tereta i razmještanja; poziva države članice da razmotre rizike mrtvog tereta i razmještanja, kako pri osmišljavanju svojih PRR-a, tako i pri odabiru projekata te da usmjere potpore na projekte u čijem se slučaju može dokazati potreba za javnim potporama i koji ostvaruju dodanu vrijednost; traži od Komisije da izvijesti tijelo nadležno za davanje razrješnice o postignutom napretku u pogledu razmjene najboljih praksi s državama članicama glede smanjenja rizika mrtvog tereta i razmještanja;
164. podupire preporuku Revizorskog suda da bi tijekom novog programskog razdoblja Komisija trebala poboljšati Zajednički okvir za praćenje i ocjenjivanje (CMEF) tako da on pruža korisne podatke o postignućima projekata i mjerama koje se financiraju poboljšanjem tekućih djelatnosti ocjenjivanja; smatra da se trenutna metodologija u kojoj se upotrebljavaju duga srednjoročna izvješća o ocjenjivanju pokazala neodgovarajućom;
165. pozdravlja prijedlog Komisije za sustav praćenja i ocjenjivanja za razdoblje 2014. – 2020. kojima se zahtjev za srednjoročnim ocjenjivanjem zamjenjuje dužim godišnjim izvješćima o provedbi (2017. i 2019.) kojima bi se trebao ocijeniti napredak u postizanju ciljeva programa te pozdravlja prijedlog Komisije prema kojemu bi države članice trebale u skladu s planom ocjenjivanja provesti ocjenjivanje tijekom programskog razdoblja; podsjeća Komisiju na to da je prikupljanje detaljnih podataka na mjernoj razini ključno kako bi se omogućilo CMEF-u da pruži detaljne podatke o uspješnosti mjera;
Dio XVI. – tematsko izvješće br. 2/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Je li Komisija osigurala učinkovitu provedbu Sedmog okvirnog programa za istraživanje?”
Pojednostavljenje
166. slaže se s općom ocjenom Revizorskog suda da je „Komisija poduzela niz koraka kako bi pojednostavila pravila sudjelovanja” uvođenjem niza administrativnih i financijskih pojednostavljenja pravila sudjelovanja FP7, koja smanjuju administrativno opterećenje korisnika i olakšavaju njihov pristup programu; međutim vjeruje da bi razdoblja mogla biti još kraća zbog poboljšanja unutarnje komunikacije i razmjene najboljih praksi između Glavnih uprava, kao i zbog pravodobnog uvođenja djelotvornih novih informatičkih alata;
167. pozdravlja povećanu primjenu paušalnih iznosa na izravne i neizravne troškove, uključujući uvođenje prosječnih troškova osoblja; istodobno naglašava potrebu za daljnjim naporima prema normizaciji praksa naknade;
168. izražava svoju zabrinutost zbog neuspješnih napora za uspostavljanje mehanizma certificiranja za odobrenje metodologije obračuna troškova kojim bi korisnici stekli povjerenje u svoje metodologije; Smatra da će široka primjena paušalnog iznosa na neizravne troškove u Obzoru 2020. dodatno pridonijeti sprečavanju mogućih financijskih zloupotreba i smanjenju stopa pogreške, čime će se pogodovati malim i srednjim poduzećima (MSP) i time olakšati sudjelovanje potencijalnih korisnika iz novih država članica EU-12;
169. slaže se s Revizorskim sudom da je Komisija uvela djelotvorne nove informatičke alate za prednji ured koji su bitno poboljšali interakciju s korisnicima, doveli do manjeg administrativnog opterećenja obiju strana i pomogli izbjeći rizik od mogućeg udvostručenog uzimanja sredstava; međutim zabrinut je značajnim izazovom koji preostaje, tj. optimizacijom informatičkih alata za pozadinski ured kojom se osigurava dodatno smanjivanje administrativnog opterećenja i jamči djelotvorna poveznica između modula koje upotrebljavaju različite Glavne uprave; obuhvaća rad na zajedničkom informatičkom alatu za pozadinski ured (SYGMA) i zajedničkom elektroničkom alatu za tijek rada (Compass), koji je započeo dosta ranije te bi trebao osigurati da oni budu dostupni za Obzor 2020.;
Financijska kontrola
170. Naglašava potrebu da se pronađe prava ravnoteža između manjeg administrativnog opterećenja i djelotvorne financijske kontrole; upozorava da bi zbog specifičnosti istraživačkog područja trebalo poticati pristup koji dopušta rizik i pristup temeljen na znanosti kako bi se postigla izvrsnost u istraživanju i bolji učinak projekata; vjeruje da će ovaj pristup omogućiti Komisiji da održi ravnotežu između povjerenja i kontrole;
171. potiče Komisiju da slijedi preporuku Revizorskog suda da usredotoči ex ante provjere na rizičnije korisnike, pri čemu se uvodi profil rizika korisnika, temeljen na rezultatima ex post kontrola i evidenciji rezultata;
Učinkovitost i djelotvornost
172. smatra potrebnim staviti veći naglasak na djelotvornost, koja je ključna za osiguravanje visokokvalitetnog istraživanja u Europi, bez podcjenjivanja optimizacije administrativnih i financijskih praksi i postupaka, koja je bitna za postizanje učinkovite provedbe programa FP7; smatra da je ostvarenje Europskog istraživačkog prostora ključni element za dugoročni gospodarski napredak i konkurentnost Unije te da je povezano s postizanjem uspostavljenih ciljeva i očekivanih rezultata programa FP7; u tom pogledu, pozdravlja uvođenje pokazatelja uspješnosti u Obzor 2020., koji će mjeriti provedbu programa u pogledu završne vrijednosti, rezultata i posebnih učinaka, istodobno imajući na umu ciljeve programa;
173. potiče pretakanje rezultata istraživanja u inicijative koje će imati stvarne korisne učinke na svakodnevni život građana, na primjer one koje se uklapaju u koncept pametnih gradova i spriječiti pokretanje istraživanja koja su sama sebi svrhom; smatra da su sigurnost i obrana potencijalno područje za inovaciju i razvoj tehnološke i industrijske osnove; stoga potiče dodatno napredovanje u istraživačkim aktivnostima na ovom području, u svrhu iskorištavanja mogućnosti tehnologija dvojne namjene i prijenosa znanja i iskustva na civilni sektor, kako bi se bolje rješavali društveni izazovi;
174. potvrđuje stalnu razliku između rezultata istraživanja i uspješne realizacije proizvoda na tržištu i potiče Komisiju da nastavi s promicanjem povezivanja „istraživanje-inovacija-tržište” radi podizanja razmjerne gospodarske konkurentnosti Unije na globalnoj ljestvici;
175. upozorava da bi Unija trebala utvrditi svoje kompetitivne prednosti na područjima intenzivnih istraživanja te bi trebala raditi na poticanju mladih istraživača da u Europi uspostave istraživanje svjetskog ranga; smatra da bi se uvođenjem jednake i razumljive definicije za inovaciju olakšao postupak prijave i da bi porasla privlačnost programa korisnicima, posebno MSP-ovima s ograničenim administrativnim kapacitetima;
Novi instrumenti
176. pozdravlja provedbu novih oblika instrumenata rizičnog kapitala za javno-privatna partnerstva u okviru programa FP7 – zajedničke tehnološke inicijative i Instrument za smanjivanje financijskog rizika, kao i rezultate koje su ovi instrumenti postigli u osiguravanju financiranja za dugoročna industrijska ulaganja i poticanju privatnih ulaganja u razvoj;
177. potvrđuje da su neke zajedničke tehnološke inicijative bile osobito uspješne u uključivanju MSP-ova u svoje projekte, s prosječnih 21 % ukupnih raspoloživih sredstava zajedničkih tehnoloških inicijativa namijenjenih MSP-ovima; upozorava da je funkcioniranje zajedničkih tehnoloških inicijativa bilo pogođeno pretjerano složenim pravnim okvirom i zabranjenim provođenjem zajedničkih službi, što je dovelo do toga da je prosječno 52 % njihova osoblja bilo posvećeno administrativnim zadacima;
178. smatra da je oprezniji pristup koji je zauzela Komisija u prvim godinama provedbe Instrumenta za smanjivanje financijskog rizika bio razuman te u skladu s gospodarskim uvjetima u Europi; međutim, preporučuje da bi se bez ikakve sumnje trebalo ustanoviti da se instrument upotrebljava kao učinkovit alat za rizičnije istraživačke projekte koji inače ne bi dobili potporu komercijalnih banaka, a koji bi mogli dovesti do velikih prodora u inovacijama; smatra da je korak u pravom smjeru uspostavljanje Instrumenta podjele rizika (RSI), koji dopunjuje postojeći Instrument za smanjivanje rizika, osiguravajući tako sudjelovanje MSP-ova koji se temelje na istraživanju;
Sinergija
179. Upozorava da su potrebni dodatni napori kako bi Komisija djelotvorno otkrila prakse koje se razilaze u provedbi projekata te kako bi osigurala da različite Glavne uprave Komisije i drugi provedbeni subjekti postupaju sa svim korisnicima usklađeno i jednako radi olakšavanja njihova administrativnog opterećenja; primjećuje potrebu osiguravanja da već postojeća Služba za upite o istraživanju i Istraživački klirinški odbor ispune zadaće prvotno namijenjene Jedinstvenoj klirinškoj kući;
180. razumije složenost promicanja veće sinergije između programa FP7 i strukturnih fondova (SF); smatra da bi Komisija mogla pojačati komunikaciju s državama članicama predstavljajući određene dobre prakse kako bi se osiguralo da strukturni fondovi budu učinkovito upotrijebljeni za olakšavanje sinergijskog pristupa u smjeru up-stream (priprema projekata, jačanje sposobnosti) i u smjeru down-stream (demonstracija u punom opsegu, realizacija tržišta); stoga smatra da bi regionalna dimenzija Instrumenta istraživanja mogla biti pojačana poticanjem programa inovacija-istraživanje-obrazovanje (takozvani:„trokut znanja”) i stvaranjem područja izvrsnosti i regionalnih klastera, šireći time zemljopisno područje primjene programa FP7 s ciljem učinkovite i djelotvorne podjele projekata među svim državama članicama; priznaje potrebu za većom koordinacijom raspoređivanja strukturnih fondova za razvojnu i istraživačku infrastrukturu i sljedećim financiranjem istraživačkih aktivnosti u sklopu okvirnih programa;
Dio XVII. – tematsko izvješće br. 3/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Jesu li programi Marco Polo bili djelotvorni u smanjenju prometnog opterećenja cesta?”
181. pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda „Jesu li programi Marco Polo bili djelotvorni u smanjenju prometnog opterećenja cesta” i podupire njegove preporuke;
182. smatra da su ciljevi programa Marco Polo o preusmjeravanju prijevoza s cesta na ekološki prihvatljivije načine prijevoza i dalje važeći te da predstavljaju ključni aspekt prometne politike Unije, a dijeli ih i Parlament;
183. smatra da su ideje koje su dovele do stvaranja programa i dalje inovativne te da mogu stvoriti učinkovite i održive usluge teretnog prijevoza; smatra, međutim, da su u operativnom smislu upotrijebljeni instrument i metodologija bili neprikladni za svrhu programa;
184. smatra da se rezultati također moraju sagledati u svjetlu promjena na tržištu i izazova koje je postavila gospodarska kriza; smatra, međutim, da gospodarska kriza ne može poslužiti kao izgovor za manjak uspješnosti programa; u tom smislu potiče Komisiju da izvuče zaključke iz rezultata (tekućih) programa Marco Polo te da izdvoji najbolje prakse, ali i da uči iz pogrešaka u izradi i provedbi za buduće programe;
185. uzima u obzir da nije predložen namjenski propis o financiranju za program Marco Polo III za programsko razdoblje 2014. – 2020. te da je opći okvir za potporu usluga teretnog prijevoza uključen u prijedlog Komisije o novoj Transeuropskoj prometnoj mreži (TEN-T) i Instrumentu za povezivanje Europe (CEF) još 2011.;
186. uzima na znanje da je Komisija upravo predložila novi obnovljeni program NAIDADES II(24) za sektor prometa unutarnjim vodenim putovima;
187. podsjeća da Bijela knjiga Komisije „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima”, barem kad je u pitanju infrastruktura, ima za cilj uspostaviti funkcionalnu i interoperabilnu multimodalnu „jezgrenu mrežu” TEN-T na razini Unije do 2030. te optimizirati učinkovitost multimodalnih logističkih lanaca, uključujući povećano korištenje energetski učinkovitijim načinima prijevoza;
188. primjećuje da je Parlament u svojoj rezoluciji od 15. prosinca 2011. pod nazivom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima”(25) pozvao na produženje programa Marco Polo nakon 2013. radi učinkovite uporabe potencijala pomorskog prometa, ali je i upozorio na to da se program mora pojednostaviti i poboljšati;
189. uzima u obzir da su tijekom trijaloga za novi pravni okvir(26) Parlament i Vijeće pristali učiniti dostupnim sredstva Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) za usluge teretnog prijevoza te da se postigao dogovor o izričitom upućivanju na održive usluge teretnog prijevoza u novoj transeuropskoj prometnoj mreži, posebice u vezi s „pomorskim autocestama” (članak 38.);
190. dijeli mišljenje Komisije da doprinos programa Marco Polo u promjeni ravnoteže načina prijevoza može biti samo neznatan s obzirom na to da su dodijeljena sredstva bila ograničena;
191. smatra da se promjene u raspodjeli načina prijevoza ne mogu pripisati samo programu Marco Polo nego se moraju uzeti u obzir i druge mjere; smatra da se očekivani rezultati budućih programa moraju vrednovati s dodijeljenim financijskim iznosima i veličinom odgovarajućeg sektora;
192. smatra da su programi Marco Polo unatoč ograničenosti dostupnih sredstava doneseni s ciljem mogućih prelijevanja ili demonstracije koji mogu dovesti do opsežnijih učinaka od onih prvotno predviđenih;
193. dijeli mišljenje Revizorskog suda da se trebalo iskoristiti najbolje prakse iz nacionalnih iskustava za poboljšanje upravljanja i definicije programa;
194. međutim naglašava da se ne mogu sva nacionalna iskustva primijeniti na razini Unije s obzirom na to da prometni sektor Unije djeluje u složenijem i multimodalnom okruženju; primjećuje da se suočava s golemim ograničenjima (interoperabilnost, različiti nacionalni propisi, različita otvorenost sektora za natjecanje) koja se trebaju riješiti dodatnim mjerama koje nisu financijska potpora (propisi, politička volja, ispravna provedba);
195. podsjeća u tom smislu na svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o jedinstvenom europskom prometnom prostoru, koja upućuje na to da se promjena načina prijevoza ne može ostvariti zakonodavstvom, nego iskorištavanjem operativne infrastrukture, unutarnjih prednosti te snaga i poticaja;
196. smatra da je postojanje smanjenog broja multimodalnih prijevoznika (glavni cilj korisnika) možda pridonio slabom odazivu na pozive po broju projekata; vjeruje da bi to mogao biti rezultat ponašanja karakterističnog za prometne prijevoznike koji imaju naviku ustrajati u jednom načinu prijevoza; poziva Komisiju da zatraži povećanje sudjelovanja prijevoznika s jednim načinom prijevoza koji bi također mogli imati koristi od budućih inicijativa; primjećuje, međutim, primjedbu Revizorskog suda o složenosti programa koju su istaknuli korisnici koji su možda obeshrabrili druge potencijalne interesente;
197. smatra da su loše prilagođeni regulatorni okvir u kombinaciji s manjkom pravih informacija i komunikacije o programima elementi koje se također mora uzeti u obzir prilikom analize nedostataka programa; poziva Komisiju da potraži rješenja za povećanje broja potencijalnih korisnika smanjenjem složenosti i administrativnog tereta, kao i poboljšanjem obavještavanja o budućim aktivnostima;
198. podsjeća na posebnosti Marca Pola kao programa koji se temelji na učinkovitosti i u kojem su isplate sredstava uvjetovane rezultatima; primjećuje da je ta jedinstvena osobina, pozitivna u smislu upravljanja sredstvima Unije, zajedno sa složenosti sektora i gospodarskom krizom pridonijela manjku učinkovitosti programa;
199. ističe, međutim, da je Komisija trebala biti izrazito pozorna prilikom mjerenja rezultata korisnika; primjećuje da je Komisija poboljšala kontrolu rezultata;
200. naglašava da je programima koji se temelje na rezultatima potrebna jaka metodologija za mjerenje postignuća ciljeva; dijeli, u tom smislu, mišljenje Revizorskog suda koji je napomenuo da se metodologija za mjerenje izvedbe mora ažurirati i biti točna;
201. vjeruje da razvoj jake metodologije može poslužiti i za pružanje informacija potencijalnim prijevoznicima zainteresiranima za promjenu načina prijevoza, u određenim malim i srednjim poduzećima s nedostatkom sredstva za razvoj tih alata;
202. podsjeća da su projekti Marco Polo osobito osjetljivi na gospodarsku krizu, što je dovelo do manjeg broja projekata koje podupire program nego što je očekivano; primjećuje da je, budući da je projekt Marco Polo program usmjeren na rezultate, smanjenje prometa također utjecalo na djelotvoran broj preusmjeravanja teretnog prijevoza na druge načine prijevoza;
203. smatra da dovoljne analize tržišnih potreba na koje je Revizorski sud upozorio kao na nedostatak nisu bile dovoljne za osiguravanje boljih rezultata za učinkovitost programa Marco Polo; potiče Komisiju da provede detaljniju analizu za buduće programe koji će uključivati promjenu načina prijevoza;
204. smatra, međutim, da se nedostatak tržišne potražnje ne može smatrati preprekom za političko djelovanje s obzirom na to da je jedan od ciljeva prometne politike Unije pokušati riješiti neuravnoteženu raspodjelu načina prijevoza i stvoriti poticaje za prihvaćanje na tržištu; poziva Komisiju da uzme u obzir veće uključene rizike te da uči iz neuspješnih iskustava i kombinira financijske poticaje, po mogućnosti s financijskom pomoći za infrastrukturu, kako je naglasio Revizorski sud, kao i s drugim regulatornim mjerama;
205. izražava zabrinutost zbog primjedbe Revizorskog suda o mogućim situacijama „obrnute promjene načina prijevoza” kao neizravnim učincima donošenja novog zakonodavstva o okolišu (takozvani „propisi o sumporu”); poziva Komisiju da analizira trendove u mogućim obrnutim promjenama načina prijevoza, osmisli rješenja i blisko surađuje s uključenim Upravama radi sustavnog pristupa izradi nacrta zakonodavstva i osmišljavanju novih financijskih programa potpore;
206. izražava žaljenje što se istočne države članice nisu uključile u projekte od njihovih početaka te ističe nedostatak poticaja u tim zemljama s obzirom na to da su u pravilu sklonije prijavama za Regionalni/Kohezijski fond s većim stopama sufinanciranja i manje administrativnog tereta; pozdravlja u tom smislu dogovor zakonodavaca o CEF-u jer će se zemlje koje primaju sredstva iz Kohezijskog fonda moći prijaviti za sredstva Unije za usluge teretnog prijevoza pod istim uvjetima kao i za navedeni fond;
Dio XVIII. – tematsko izvješće br. 4/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Suradnja između EU-a i Egipta na području upravljanja”.
207. pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda o „Suradnji između EU-a i Egipta na području upravljanja” i izdvaja sljedeće komentare i preporuke:
208. primjećuje, u pogledu reformi upravljanja javnim financijama da je uspostavljen program potpore u vrijednosti od 4 milijuna EUR, koji financiraju Unija, Francuska i Rumunjska, radi borbe protiv korupcije, pranja novca i poticanja povrata nezakonito stečene imovine u Egiptu; utvrđuje da provedbena faza tog programa počela u srpnju 2011., da traje do srpnja 2014. i da će se od Unije kao glavnog donatora zatražiti produženje; primjećuje da je ukupno 166 tužitelja, članova policijskog osoblja i osoblja za borbu protiv financijskog kriminala prošlo temeljitu obuku; prima na znanje da je u neovisnom izvješću o praćenju iz prosinca 2012. program ocijenjen pozitivno;
209. potvrđuje da je Egipat za razdoblje od 2007. do 2013. primio otprilike 1 milijardu EUR potpore Unije: 60 % kroz sektorsku proračunsku potporu (SPS) egipatskoj vladi te ostatak kroz projekte dogovorene s egipatskim vlastima; primjećuje da je proračunska potpora glavni mehanizam Komisije za provedbu pomoći Egiptu; međutim, zaključuje da ESVD i Komisija ukupno gledano nisu bili u stanju učinkovito upravljati i kontrolirati potporu Unije kako bi se poboljšalo upravljanje u Egiptu;
210. primjećuje da je povrat nezakonito stečene imovine uvršten među prioritete u programu vlade Morsija i da se time doprinijelo uočljivom napretku; primjećuje da oduzimanje nezakonito stečene imovine iziskuje visoku predanost pravosuđa u skladu s međunarodnim standardima čime se poboljšava upravljanje postupcima i financijama; primjećuje da Egipat još uvijek zauzima nisko mjesto na ljestvici percepcije korupcije, ali napori nisu bili uzaludni i napredak je vidljiv; potvrđuje da je uz pomoć Unije nedavno dovršen nacrt zakona o zaštiti svjedoka te da je spreman za usvajanje kao i druga dva zakona o sukobu interesa i pravu na pristup dokumentima;
211. Unija i USAID koordinatori su programa upravljanja javnim financijama u Egiptu; primjećuje da Unija koordinira i suradnju između Egipta i država članica o oduzimanju nezakonito stečene imovine te da je diljem svijeta zamrznuta imovina u vrijednosti od 1,2 milijarde EUR;
212. smatra da je programe važno pratiti sektorskom podrškom proračunu te da je isto tako važno nastaviti ustrajati na većoj odgovornosti i transparentnosti u dijalogu s egipatskim vlastima u okviru javnih rashoda i financijske odgovornosti na međunarodnoj razini; smatra da je mogućnost obustave programa koristan i nužan alat za ostvarivanje tog cilja;
Zaključak
213. primjećuje da su u okviru ovog tematskog izvješća o suradnji EU-a s Egiptom, kad je riječ o upravljanju, sadržana mnoga važna opažanja, te da je važno da Revizorski sud ocijeni ne samo kakvoću financijskog upravljanja već i da učini pregled uspješnosti programa Unije; stoga poziva Komisiju da redovito vrednuje postignute rezultate;
214. primjećuje da će Parlament morati više ulagati u svoju političku odgovornost radi pomnog praćenja provedbe ovakvih i drugih politika;
Dio XIX. – tematsko izvješće br. 5/2013 „Jesu li sredstva Kohezijskog fonda EU-a namijenjena cestama dobro iskorištena?”
215. pozdravlja nalaze Revizorskog suda u kojima se potvrđuje osjetno poboljšanje cestovne sigurnosti i znatno smanjenje stope smrtnosti (koja je u nekim slučajevima svedena na nulu); primjećuje, k tomu, da su poboljšanja cestovne infrastrukture općenito doprinijela skraćivanju trajanja putovanja;
216. primjećuje preporuke Revizorskog suda te istodobno prihvaća niz objašnjenja Komisije;
217. primjećuje da se zbog nedostatka odgovarajućih pokazatelja nije mogao ocijeniti utjecaj ciljeva koji su zacrtani za projekte cestovne infrastrukture na gospodarski razvoj; poziva Komisiju i države članice da u kontekstu novog programskog razdoblja stvore pouzdan i mjerljiv skup pokazatelja kako bi se riješilo to pitanje;
218. primjećuje razlike koje postoje među državama članicama podvrgnutim reviziji u smislu njihovih postupaka javne nabave; mišljenja je da bi se europska direktiva o javnoj nabavi trebala beziznimno primjenjivati u svim državama članicama s ciljem ostvarivanja najviše razine isplativosti i učinkovitosti; također smatra da bi buduće sufinanciranje cestovnih projekata trebalo ovisiti o koracima koje su države članice poduzele kako bi osigurale konkurentnost na građevinskim tržištima, usmjeravajući sustav javne nabave na pružanje najpovoljnijih ponuda i izbjegavajući prepreke ulasku na tržište;
219. poziva Komisiju da nastavi ažurirati i prilagođavati svoj vodič za analizu troškova i koristi za investicijske projekte, koji se primjenjuje na sve projekte, te da nastavi s davanjem smjernica za izradu predviđanja u vezi s prometom;
220. poziva Komisiju da olakša razmjenu najboljih praksa među državama članicama u pogledu utvrđivanja pouzdanih predviđanja u vezi s prometom s jedne strane te procjenjivanja mogućeg gospodarskog utjecaja izgradnje kolnika s druge strane;
221. smatra da troškovi gradnje cesta ovise i o morfologiji tla, seizmičkoj opasnosti, ekološkim i arheološkim, kulturnim i drugim ograničenjima i broju potrebnih građevinskih objekata (poput mostova i tunela); smatra da bi te varijable trebalo uzeti u obzir u reviziji Revizorskog suda;
222. poziva Komisiju i Revizorski sud da pruže više informacija o mogućem stvaranju baze podataka na razini Unije koja bi sadržavala informacije o jediničnim troškovima za inženjere zadužene za izrade procjena novih projekata kako bi se pomoglo korisnicima da snize troškove svojih postupaka javne nabave;
Dio XX. – tematsko izvješće br. 6/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Jesu li države članice i Komisija mjerama za poticanje raznovrsnosti ruralnog gospodarstva ostvarile najbolji omjer kvalitete i cijene?”
Opće napomene
223. zabrinut je zbog toga što je dobro upravljanje programima i inicijativama koji se financiraju iz fondova Unije ugroženo kada rezovi u javnom sektoru utječu na broj zaposlenika u relevantnim administrativnim službama;
224. zabrinut je zbog toga što države članice poduzimaju mjere na razne načine i što su primjedbe Revizorskog suda u mnogim slučajevima upućene njima;
225. ističe da bi se trebao stavljati naglasak na očite potrebe ili posebne ciljeve i na kapacitet za potporu područjima kojima je ona potrebna;
226. ističe potrebu za zelenijom, pravednijom i u potpunosti legitimnom zajedničkom poljoprivrednom politikom kojom se utjelovljuje načelo „javne potrošnje za javna dobra”; vjeruje da će veća društveno-politička uporaba fondova za ruralni razvoj dovesti do ubrzanja rasta i povećanja broja radnih mjesta u ruralnim područjima;
227. ističe da bi se odgovarajućim projektima diversifikacije trebalo nastojati poboljšati razvoj lokalne infrastrukture i osnovnih lokalnih usluga u ruralnim područjima kako bi se spriječila tendencija smanjivanja broja stanovništva; vjeruje da bi se projektima također trebalo učiniti ruralna područja privlačnijima za mlade ljude te stvoriti prilike za nova, zadovoljavajuća i dobro plaćena radna mjesta;
U pogledu pristupa Revizorskog suda
228. primjećuje da je ovo tematsko izvješće usmjereno na cilj promicanja raznovrsnosti u okviru osi 3. te smatra da bi također bilo korisno usredotočiti se na cilj poboljšanja kvalitete života u ruralnim područjima i raznovrsnosti gospodarske djelatnosti;
229. primjećuje da su revidirane mjere izrađene kako bi imale učinak na više područja, uz zapošljavanje i prihode, i da se njima nastoji pridonijeti održivosti ruralnog područja;
Daljnji razvoj
230. pozdravlja činjenicu da je za sljedeće programsko razdoblje Komisija predložila više poboljšanja koja se odnose na neka od pitanja o kojima je Revizorski sud izrazio zabrinutost, ponajprije:
a. čvršći pravni okvir sa cjelovitim opisom strategije i vrednovanjem ex ante,
b. jednu umjesto tri mjere, s većom usredotočenošću, jasnijim uvjetima prihvatljivosti (sa smjernicama) i pravilima plaćanja te uporabom pojednostavljenih troškova,
c. bolje definirane kriterije odabira, koji bi se trebali obvezno primjenjivati,
d. razmjenu najboljih praksi smanjivanja rizika od mrtvog tereta i razmještanja,
e. pokazatelje rezultata kao dio vrednovanja programa za ruralni razvoj (PRR),
f. zajednički okvir za praćenje i evaluaciju kako bi se pri ocjenjivanju koristili zajednički ciljni pokazatelji;
231. traži od država članica da u svojim programima za ruralni razvoj jasno utvrde način na koji bi javna pomoć ulaganjima u nepoljoprivredne aktivnosti doprinijela u ispravljanju nedostataka tržišta povezanih s preprekama zapošljavanju i rastu; smatra da bi zatim države članice trebale utvrditi konkretne i mjerljive ciljeve u pogledu tih potreba te da bi Komisija trebala odobriti samo one programe za ruralni razvoj u kojima se iznose utemeljene i sveobuhvatne strategije s jasnim objašnjenjem koje pokazuje kako se političkom mjerom doprinosi strateškim ciljevima ostvarivanja uvjeta za rast i prilika za zapošljavanje, kao i borbe protiv smanjivanja broja ruralnog stanovništva;
232. traži od država članica da odrede i dosljedno primjenjuju kriterije kojima bi se osigurao odabir učinkovitih i održivih projekata, vodeći računa o konkretnim ciljevima država članica; mišljenja je da bi Komisija trebala osigurati da se ti kriteriji pravilno i stalno primjenjuju, a ne samo u slučajevima proračunskog manjka;
233. zahtijeva od Komisije i država članica da razmjenjuju najbolje prakse u pogledu umanjivanja rizika od mrtvog tereta i razmještanja te da promiču njihovo usvajanje;
234. zahtijeva od Komisije da potiče države članice da se pridržavaju prakse prema kojoj su troškovi ulaganja opravdani samo od datuma odobrenja bespovratnih sredstava;
235. poziva Komisiju da osigura da države članice raspolažu učinkovitim sustavima za izvršavanje provjera opravdanosti troškova;
236. poziva Komisiju i države članice da povećaju svoje napore za smanjenje administrativnog tereta i izvršavanje plaćanja u razumnom roku;
237. traži od Komisije i država članica da osiguraju da se za nadolazeće programsko razdoblje od 2014. do 2020. dobiju relevantne i pouzdane informacije kako bi se olakšalo upravljanje mjerama i njihovo praćenje te odredilo u kojoj mjeri pružena pomoć doprinosi ostvarivanju općih prioriteta Unije; smatra da bi ciljevi u vezi sa stvaranjem radnih mjesta trebali biti realni, a broj otvorenih radnih mjesta trebao bi se pažljivo pratiti; smatra da bi se trebalo bolje upravljati mjerama tijekom cijelog programskog razdoblja, posebno ako postane jasno da se postavljeni ciljevi neće ostvariti;
Dio XXI. – tematsko izvješće br. 7/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Je li Europski fond za prilagodbu globalizaciji ponovnim uključivanjem otpuštenih radnika donio dodanu vrijednost za EU?”
238. naglašava važnost koju pridaje revizijama uspješnosti uz provjere zakonitosti i pravilnosti te stoga pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda kojim se izlažu pozitivni i negativni aspekti uspješnosti, na taj način dajući uravnoteženo ukupno stajalište;
239. međutim, svjestan je da se uspješnost može ocijeniti samo ako se o ciljevima i pokazateljima odlučilo u temeljnoj uredbi; stoga poziva Komisiju da pri izradi nacrta novih zakonodavnih prijedloga uzme u obzir stajalište Parlamenta o revizijama uspješnosti;
240. pozdravlja činjenicu da su većini radnika pogođenih masovnim otpuštanjima zbog globalizacije i krize koji se koriste mjerama Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji (EGF) ponuđene personalizirane i dobro usklađene mjere;
241. sa zadovoljstvom primjećuje da su mjere EGF-a općenito bile dobro usklađene s nacionalnim mjerama i mjerama Europskog socijalnog fonda (ESF);
242. prima na znanje argumente država članica koje nisu pridale EGF-u veliku važnost; napominje da su argumenti bili sljedeći:
–
viša stopa sufinanciranja za ESF (u nekim slučajevima do 85 %) od one za EGF (do 65 %) odvraćajući je faktor za primjenu potonjeg; stoga pozdravlja što će Komisija ponovno razmotriti stope sufinanciranja za predstojeće razdoblje EGF-a;
–
mjere ESF-a mogu se brže provesti od EGF-ovih ili su nacionalne uprave bolje upoznate s ESF-om;
–
nedostatak predfinanciranja EGF-om;
–
stroži uvjeti EGF-a, posebno kriterij trgovine kao glavni kriterij za intervenciju za zahtjeve utemeljene na globalizaciji;
–
trajanje postupka za odobravanje zahtjeva za sredstva iz EGF-a;
243. unatoč tome ponavlja činjenicu da se EGF i ESF mogu promatrati kao komplementarni instrumenti; ipak apelira na Komisiju da razjasni razloge za odvajanje EGF-a od ESF-a jer se pokazalo da je u nekim slučajevima ESF bolje prilagođen postizanju pravovremenih rezultata i u nekim slučajevima ima bolje stope sufinanciranja i predfinanciranja; nadalje primjećuje da je ESF poznatiji nego EGF u javnosti Unije u nekim državama članicama(27);
244. naglašava da je u interesu dobrog financijskog upravljanja da se može pouzdano utvrditi ponovno uključivanje nezaposlenih na tržište rada nakon sudjelovanja u mjerama EGF-a; smatra da bi se stoga Uredbom o EGF-u (Uredba (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća(28)trebalo poticati države članice na mjerenje ponovnog uključivanja i nakon završetka razdoblja provedbe te da bi uz to ti podaci trebali biti usporedivi i po mogućnosti međusobno povezani s kvantitativnim ciljevima;
245. pozdravlja, u kontekstu nove Uredbe o EGF-u za programsko razdoblje od 2014. do 2020. (Uredba (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća(29), činjenicu da je Komisija predložila cilj ponovnog uključivanja prema kojemu bi 50 % otpuštene radne snage trebalo pronaći novo radno mjesto u roku od 12 mjeseci od početka provedbe; međutim pita na čemu se temelji taj postotak;
246. zauzima čvrsto stajalište da bi se pomoć EGF-a trebala prvenstveno koristiti za prekvalifikaciju i osposobljavanje te druge ciljane aktivne mjere za tržište rada, a ne za potporu dohotku koja bi ionako bila isplaćena kroz nacionalne sustave za potporu nezaposlenima; stoga poziva na ograničenje potpora dohotku na 25 % po mjeri EGF-a;
247. ističe činjenicu da bi financijska pomoć Unije trebala stvarati europsku dodanu vrijednost; stoga apelira na to da se u godišnjem postupku davanja razrješnice dodana vrijednost mjera EGF-a za Uniju razmotri u usporedbi s dodanom vrijednosti mjera ESF-a za Uniju u njezinim kvantitativnim i kvalitativnim aspektima kako bi se osigurali najučinkovitiji statistički podaci o mjeri ili da se obrazloži zašto te brojke nisu uključene; dijeli stajalište Revizorskog suda da je razdoblje od 41 tjedna od predaje zahtjeva za pomoć EGF-a do isplata neprihvatljivo dugo i da takvo trajanje obeshrabruje države podnositeljice zahtjeva koje su ugrožene i kojima je potrebna solidarnost Unije; međutim, prima na znanje informacije koje je dostavila Komisija u svojim odgovorima; podsjeća sve stranke kojih se to tiče na odluku proračunskog tijela Unije da se EGF ne obuhvati višegodišnjim financijskim okvirom (VFO), što znači da svi zahtjevi moraju proći poseban proračunski postupak i neovisno o gornjim objašnjenjima poziva sve dotične stranke da prijeđu na e-aplikacije i ograniče dodatne informacije nakon prvotnog zahtjeva na iznimne slučajeve, a u svakom slučaju ne kasnije od tri mjeseca nakon prvotnog zahtjeva;
248. međutim, smatra da bi takav važan politički instrument trebalo temeljito vrednovati i stoga predlaže povezivanje pregleda EGF-a za razdoblje 2014. – 2020. s predloženim pregledom na sredini provedbenog razdoblja VFO-a za razdoblje 2014. – 2020.;
Dio XXII. – tematsko izvješće br. 8/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Potpora Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj povećanju gospodarske vrijednosti šuma”
249. napominje da bi Komisija trebala:
(a)
utvrditi i procijeniti potrebe Unije za povećanjem gospodarske vrijednosti šuma i u tom smislu uključiti napore i uvide ostvarene u srodnim političkim područjima;
(b)
jasno definirati ključne značajke koje bi osigurale usmjerenost potpora Unije na zadovoljavanje tih potreba i stvaranje dodane vrijednosti u Uniji;
250. napominje da bi države članice trebale:
(a)
u svojim programima ruralnog razvoja primjereno opisati konkretne gospodarske potrebe i mogućnosti različitih vrsta šumskih područja i korisnika,
(b)
poboljšati upravljanje šumama omogućavanjem razrade planova upravljanja šumama za većinu šumskih posjeda i promicanjem certifikacije šumskih područja;
251. napominje da bi države članice trebale:
(a)
odrediti primjerene uvjete kako bi osigurale dosljednost potpora za šumarstvo u okviru politike ruralnog razvoja, u skladu s odredbama o državnoj potpori i odredbama drugih političkih područja, čime bi se maksimalno povećala njihova djelotvornost,
(b)
uvesti prikladne postupke kako bi osigurale djelotvornost potpore radi istinskog povećanja gospodarske vrijednosti šumskih područja u kojima su poduzeta ulaganja;
252. napominje da bi Komisija trebala poboljšati svoje praćenje mjere radi osiguravanja usklađenosti njezine provedbe u državama članicama s konkretnim zadanim ciljevima i kako bi omogućila kratkoročnu i dugoročnu održivost; napominje da bi u konkretnom smislu države članice trebale zatražiti od korisnika da dostave pojedinosti o vrijednosti njihovih šumskih područja prije i poslije ostvarenja ulaganja uz pomoć potpora, a upravna tijela trebala bi biti obvezna potvrditi te vrijednosti;
Dio XXIII. – tematsko izvješće br. 9/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Potpora EU-a upravljanju u Demokratskoj Republici Kongo”
253. u bliskoj suradnji s nacionalnim vlastima i ostalim razvojnim partnerima, ponajprije državama članicama, Komisija i ESVD trebali bi:
(a)
s ciljem programiranja 11. ERF-a i izrade budućih programa Unije (i) obratiti veću pozornost osiguravanju ujednačenosti količine pomoći u različitim pokrajinama, posebice vodeći računa o najsiromašnijima, kako bi se izbjegle zemljopisne nejednakosti u raspodjeli razvojne pomoći, istovremeno imajući u vidu važnost stabilizacije regije Velikih jezera u cjelini; (ii) kombinirati potporu na središnjoj razini s programima na razini pokrajina kojima se politička i teritorijalna decentralizacija povezuje s poboljšanim strategijama upravljanja prirodnim resursima te obnovom i razvojem infrastrukture te (iii) ponovno razmotriti potporu Unije za poboljšano upravljanje prirodnim resursima na temelju sveobuhvatne procjene potreba;
(b)
u dijalogu s vladom Demokratske Republike Kongo (DRK) više se usmjeriti na činjenicu da su demokratski izbori ključan element upravljanja te pozorno procijeniti sve rizike kako bi se osiguralo da programi Unije na tom području ne podupiru učvršćivanje režima;
(c)
promicati unapređenje odgovornosti vlade DR Kongo razmatranjem povećanja potpore za jačanje kapaciteta nacionalnih nadzornih institucija, posebno specijaliziranih odbora nacionalne skupštine i vrhovne revizijske institucije;
(d)
sustavno razmotriti potrebu pružanja potpore za borbu protiv prijevare i korupcije, kao i za reformu pravosuđa, u svim područjima upravljanja obuhvaćenima strategijom suradnje Unije;
254. Komisija bi trebala:
(a)
na početku programa i redovito tijekom njihove provedbe procjenjivati vjerojatnost i mogućnost utjecaja glavnih rizika na ostvarivanje ciljeva programa; napominje da će se time obuhvatiti: (i) procjenjivanje relevantnosti i vjerodostojnosti državnih politika te akcijskih planova za poboljšanje upravljanja u odnosu na dostupne institucionalne i financijske resurse te (ii) praćenje napretka u odnosu na obveze koje su preuzele vlasti DR Kongo;
(b)
ustanoviti mjere za sprečavanje ili ublaživanje rizika i jasno odrediti način postupanja u slučaju da se rizici ostvare, osobito imajući na umu opasnosti od prijevare i korupcije;
255. Komisija bi trebala:
(a)
usmjeriti ciljeve na ograničen broj prioriteta;
(b)
odrediti vremenski okvir, uključujući vrednovanja na sredini razdoblja, koji je bolje prilagođen okruženju u kojem se program provodi;
(c)
omogućiti fleksibilnost tijekom provedbe programa kako bi se ciljevi po potrebi mogli brzo revidirati;
256. Komisija i ESVD trebali bi:
(a)
ojačati svoj strukturirani politički dijalog i dijalog o politikama sa zemljom; napominje da će se uz potpuno poštovanje odredbi Sporazuma iz Cotonoua (posebno članka 96.) time obuhvatiti (i) postavljanje jasnih, mjerodavnih, ostvarivih i vremenski ograničenih ciljeva koji o kojima je postignut zajednički dogovor s nacionalnim vlastima, (ii) periodično ocjenjivanje usklađenosti s dogovorenim ciljevima kao dio redovnog političkog dijaloga s vladom te (iii) razmatranje prilagodbe ili, u iznimnim slučajevima, obustave ili prekida programa nakon temeljite rasprave ako vlada DR Kongo ne pokaže dovoljnu predanost postizanju usklađenosti;
(b)
poticati vladu DR Kongo na usvajanje potrebnih mjera za poboljšanje, po potrebi, funkcioniranja tematskih radnih skupina i na praćenje provedbe tih mjera;
(c)
preuzeti aktivniju vodeću ulogu prema državama članicama da bi se potaknuo usklađeni dijalog o mjerama i povećao utjecaj Unije na vladu DR Kongo;
257. Komisija bi trebala:
(a)
do svibnja 2014. dostaviti Parlamentu pregled trenutačnog stanja projekata koje je Revizorski sud pregledao i
(b)
do lipnja 2014. dostaviti Parlamentu pregled tekućih projekata u DR Kongo i obavijestiti ga o tome koliko će novca još biti dostupno i iz kojih fondova;
Dio XXIV. – tematsko izvješće br. 10/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Zajednička poljoprivredna politika: je li posebna potpora iz članka 68. Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 dobro osmišljena i provedena?”
258. posebna potpora za određene poljoprivredne aktivnosti treba se temeljiti na strogom razumijevanju odredaba članka 68., a novim delegiranim aktima trebalo bi se zahtijevati da se dodjeljivanje te vezane potpore treba na odgovarajući način opravda Komisiji te da ga ona provjeri; primjećuje da bi Komisija, kako bi mogla preuzeti svoju krajnju odgovornost u sklopu sustava podijeljenog upravljanja, Komisija bi trebala imati aktivniju ulogu u određivanju kriterija kojima se vodi provođenje mjera te u procjenjivanju mjera na usporediv način radi izbjegavanja neobjašnjenih i ekstremnih varijacija u cijenama poput onih utvrđenih u primjerima za koze u ovom tematskom izvješću; napominje da bi pravna sredstva za provedbu navedenog trebala biti uspostavljena novim delegiranim aktima; napominje da bi se od država članica trebalo zahtijevati da dokažu da je svaka mjera posebne potpore koju namjeravaju uvesti potrebna (u smislu potrebe za pristupom koji se temelji na odstupanjima i u smislu njegove dodane vrijednosti), relevantna (u smislu pravila o provedbi, kriterija za odabir i razina pomoći) i da zadovoljava kriterije dobrog financijskog upravljanja.; u provedbi nove Uredbe (EU) br. 1307/2013(30) posebno bi se, i kao odgovor na navod Revizorskog suda da „jasno definirani slučajevi” nisu jasno definirani, trebale nadići sljedeće utvrđene poteškoće država članica:
(a)
utvrđivanje jasnih ciljeva (kako su navedeni u Financijskoj uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012);
(b)
stvaranje uređenih sustava praćenja za sve mjere poduzete u okviru novih članaka od 52. do 55. Uredbe (EU) 1307/2013;
(c)
poštovanje ujednačenosti primjene diljem EU-a kako bi se sustavi upravljanja i kontrole mogli usmjeriti i biti jednostavni i usporedivi;
(d)
jamčenje dokumentiranja svih mjera/podmjera i uporabe ažuriranih informacija integriranog administracijsko-kontrolnog sustava (IACS) po potrebi;
(e)
uspostavljanje rigoroznih provjera na licu mjesta na regionalnoj razini i razini država članica;
259. uzimajući u obzir raznolikost mogućih mjera, potrebno je uspostaviti odgovarajući sustav praćenja kako bi se olakšalo naknadno ocjenjivanje;
260. kad se mjere uvedu, države članice trebale bi uspostaviti prikladne i sveobuhvatne sustave upravljanja i kontrole kako bi se jamčilo da se mogu poštovati svi zahtjevi Uredbe (EU) br. 1307/2013; napominje da, kako bi se izbjeglo stvaranje nerazmjernih troškova u okviru ograničenog raspona određene mjere potpore, zahtjev za kontrole trebao bi se uzeti u obzir već u fazi izrade te mjere (jednostavnost provedbe, mogućnost kontroliranja mjerila itd.) ili po mogućnosti čak pri odlučivanju o tome hoće li se određena mjera uvesti ili ne;
Dio XXV. – tematsko izvješće br. 12/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Mogu li Komisija i države članice pokazati da je proračun EU-a dodijeljen politici ruralnog razvoja dobro potrošen?”
261. pozdravlja tematsko izvješće Revizorskog suda pod naslovom „Mogu li Komisija i države članice dokazati da je proračun EU-a dodijeljen politici ruralnog razvoja dobro potrošen?” te u načelu podupire njegove preporuke;
262. ističe da je potrebna zelenija, pravednija i u cijelosti legitimna zajednička poljoprivredna politika koja predstavlja načelo „javna potrošnja za javna dobra” i koja bi stoga predstavljala znatan korak naprijed u razvoju i modernizaciji ZPP-a; podsjeća da poljoprivredna politika Unije treba donijeti korist za javnost općenito, a ne samo za poljoprivrednike;
263. ističe da su programi za ruralni razvoj važni instrumenti za otvaranje novih radnih mjesta i promicanje rasta, stvaranje konkurentnije poljoprivrede i poboljšanje okoliša; budući da troškovi za ruralni razvoja pokrivaju mjere za potporu farmama, poljoprivrednim gospodarstvima te malim poduzećima i zajednicama u ruralnim područjima; smatra potrebnim da se tim mjerama zadovolje potrebe različitih korisnika i tako postignu različiti ciljevi; ističe da su praćenje i ocjenjivanje ključni za navedeno te smatra važnim da Parlament i javnost znaju je li novac Unije dobro potrošen;
264. poziva države članice da odrede specifične mjerljive ciljeve u okviru svojih programa za ruralni razvoj usredotočujući se na ono što se rashodima ruralnog razvoja namjerava postići; vjeruje da bi Komisija trebala osigurati da programi za ruralni razvoj država članica prije njihova odobrenja sadrže jasne ciljeve i planove ocjenjivanja koji će pružiti informacije o postignutim rezultatima planiranih aktivnosti u skladu s dogovorenim ciljevima te na vrijeme za davanje potrebnih informacija za donošenje odluka politike za sljedeće programsko razdoblje;
265. izražava zabrinutost zbog činjenice da je Revizorski sud otkrio da trenutačni dogovori o praćenju i ocjenjivanju nisu pružili informacije koje pokazuju da su mjere prema postizanju ciljeva politike usmjerene na najučinkovitiji način; traži da Parlament bude nedvosmisleno obaviješten o postignutim rezultatima potrošnje za ruralni razvoj;
266. u pogledu velikog iznosa od gotovo 100 milijardi EUR dodijeljenog za postizanje ciljeva ruralnog razvoja u financijskom razdoblju od 2007. do 2013., kao i 58 milijardi EUR vlastitih sredstava država članica, slaže se sa Revizorskim sudom da bi se poboljšanja u vezi s praćenjem i ocjenjivanjem trebala provesti za ostatak trenutačnog razdoblja potrošnje (kraj 2015.) kako bi se osiguralo da je proračun Unije dobro potrošen;
267. poziva države članice da odmah iskoriste praćenje i ocjenjivanje za povećanje usredotočenosti na rezultate te predlaže da Komisija i države članice unaprijede ocjenjivanje rezultata programa za ruralni razvoj u trenutačnom razdoblju financiranja te iskoriste zaključke za poboljšanje programa za ruralni razvoj za razdoblje financiranja od 2014. do 2020.;
268. poziva Komisiju da poboljša Zajednički okvir za praćenje i ocjenjivanje (CMEF) za razdoblje od 2014. do 2020. kako bi se dobio učinkovit alat za države članice i Komisiju koji stvara relevantne podatke za praćenje i ocjenjivanje; ustraje na potrebi za razvijanjem pouzdanih pokazatelja kako bi se omogućile usporedbe između država članica (i/ili regija) i praćenje rezultata različitih mjera ruralnog razvoja i njihova doprinosa u postizanju prioriteta Unije;
269. smatra da države članice moraju imati zajednički sustav za praćenje i ocjenjivanje kojim bi se osiguralo da Komisija može analizirati opseg napretka i postizanje određenih ciljeva i njihov učinak i djelotvornost na razini Unije; pozdravlja trenutačna nastojanja Komisije i država članica da se odrede obvezni zajednički pokazatelji za okvir praćenja i ocjenjivanja za razdoblje od 2014. do 2020. za zajedničku poljoprivrednu politiku i programe za ruralni razvoj; poziva ih da osiguraju da su programi za ruralni razvoj izrađeni s jasnim zahtjevima za uporabu tih pokazatelja;
270. smatra da primjena specifičnog cilja mora imati određeni stupanj homogenosti u različitim područjima, stoga je potrebno izbjegavati raspršivanje u područjima regulacije, primjene i proračuna te dati toj mjeri ujednačenost u provedbi koju izvršavaju države članice;
271. poziva Komisiju da osigura da Parlament pravovremeno primi godišnja izvješća o provedbi predviđena za 2017. i 2019. kako bi se također moglo procijeniti pokazatelje rezultata i učinak programa za ruralni razvoj;
Dio XXVI. – tematsko izvješće br. 14/2013 Revizorskog suda pod naslovom „Izravna financijska potpora Europske unije palestinskoj samoupravi”
272. pozdravlja tematsko izvješće u kojem se preispituje izravna financijska potpora Unije Palestinskoj samoupravi kao važan doprinos cjelokupnoj političkoj i financijskoj raspravi o suradnji Unije s Palestinskom samoupravom s ciljem podupiranja napretka u smjeru dvodržavnog rješenja u potpunoj sukladnosti s načelom poštovanja suvereniteta i teritorijalnoga integriteta oba teritorija kojim upravljaju Palestinska samouprava i država Izrael; prima na znanje ustanovljene činjenice, zaključke i preporuke i u nastavku iznosi svoje primjedbe i preporuke;
Opće napomene
273. pozdravlja činjenice ustanovljene u izvješću kojima se potvrđuju neka važna postignuća i potrebe za poboljšanjem sadašnjeg mehanizma PEGASE (Palestinsko-europski mehanizam za upravljanje socijalno-gospodarskom pomoći), posebno navodeći da:
(a)
je Komisija utvrdila posebne postupke provjere kojima se osigurava da se financijska sredstva isplaćuju isključivo korisnicima koji zadovoljavaju posebne kriterije prihvatljivosti;
(b)
su provjere prihvatljivosti pouzdane i da je Komisija započela s rješavanjem potreba za dodatnim pojednostavljenjem;
(c)
je izravna financijska potpora doprinijela nekim važnim poboljšanjima u upravljanju Palestinske samouprave javnim financijama;
(d)
novi projekt Unije koji se odnosi na tehničku pomoć za restrukturiranje elektroenergetskog sektora na Zapadnoj obali i u Gazi omogućava postizanje održivijih rezultata u srednjoročnom razdoblju;
(e)
je izravna financijska potpora PEGASE stigla do prihvatljivih korisnika, a financiranje je imalo važnu ulogu u pomaganju ugroženim obiteljima te je također doprinijelo procesu reforme sustava socijalne pomoći;
(f)
je izravnom financijskom pomoći PEGASE osiguran znatan doprinos pružanju važnih javnih usluga kao što su obrazovanje i zdravstvena zaštita;
274. izražava izrazitu zabrinutost jer i dalje ostaje određen broj manjkavosti u upravljanju Komisije mehanizmom PEGASE-a, između ostalog:
(a)
Komisija ne primjenjuje svoje standardne postupke provjere unutarnje kvalitete na godišnji program izravne financijske pomoći u okviru PEGASE-a, što je sprečava da u potpunosti procijeni njegovu djelotvornost i učinkovitost u usporedbi s drugim programima pomoći Unije;
(b)
u sporazume o financiranju nije uključen nijedan pokazatelj uspješnosti zbog čega je konkretne rezultate potpore teško ocijeniti, osobito u pogledu postotka sredstava iz programa utrošenog na administrativne troškove u odnosu na postotak sredstava isplaćenih prihvatljivim korisnicima;
(c)
Komisija nije pripremila procjenu rizika koja bi bila usmjerena na pitanja kao što je korupcija u Gazi povezana s obračunom plaća, što također izaziva zabrinutost zbog rizika pranja novca i financiranja terorista;
(d)
upravljanje Palestinske samouprave javnim financijama i dalje je prožeto velikim slabostima, kao što su nedostatan zakonodavni nadzor proračuna i vanjskih revizijskih izvješća ili nedostatak primjerenih kontrola vlasti u pogledu javne nabave i obveza;
275. potiče Komisiju i ESVD da ova pitanja rješavaju bez odgode te da djeluju zajedno s Palestinskom samoupravom i da pravovremeno obavještavaju Parlament i Vijeće o postignutom napretku;
276. pozdravlja činjenicu da je Komisija odgovorila na zabrinutost Revizorskog suda u vezi s korištenjem izravnih pregovaračkih postupaka i primjenu konkurentnijih postupaka nadmetanja; dijeli mišljenje Suda da bi konkurentnije javno nadmetanje bilo pogodnije za ugovore o uslugama upravljanja i revizije; potiče Komisiju da uvede obvezu primjene postupaka konkurentnog nadmetanja s ciljem postizanja najboljeg omjera kvalitete i cijene te osiguranja jednakih pravila za sve sudionike tržišta, predviđajući odstupanja u kriznim situacijama;
277. zabrinut je zbog neprestanog smanjivanja donatorskih sredstava za Palestinsku samoupravu koja daju i države članice i treće zemlje; k tomu sa zabrinutošću na znanje prima zaključak Revizorskog suda prema kojemu Komisija i ESVD nisu razvili jasnu strategiju o načinu smanjivanja ovisnosti Palestinske samouprave o financijskoj potpori Unije; primjećuje politička ograničenja koja veoma otežavaju učinkovito smanjivanje ovisnosti Palestinaca o vanjskoj pomoći; potiče Komisiju i ESVD da i dalje ustraju u naporima jačanja financijske neovisnosti Palestinske samouprave o vanjskim izvorima;
278. potiče Komisiju i ESVD da uzmu potpuno u obzir zaključke Revizorskog suda koji se odnose na nepostojanje uvjetovanosti izravne financijske pomoći Unije Palestinskoj samoupravi čime se slabi potencijalni utjecaj Komisije i ESVD-a na poticanje većeg broja reformi; primjećuje da je nepostojanje uvjetovanosti politički izbor Komisije, ESVD-a i država članica u skladu s njihovim političkim ciljevima u bliskoistočnom mirovnom procesu, ali smatra da bi se to trebalo preispitati kako bi se povećala učinkovitost provedbe pomoći Unije u regiji;
279. stoga poziva Komisiju i ESVD da provjere može li se u provedbi mehanizma PEGASE primjenjivati načelo „više za više” te da pažljivo nadziru isplate; očekuje da ga se izvijesti o mogućem napretku;
280. zabrinut je zbog činjenica koje je ustanovio Revizorski sud, a koje se odnose na slabi napredak Palestinske samouprave u reformiranju javnih službi i mirovinskih sustava u cilju smanjivanja fiskalnih posljedica rastućeg broja službenika i umirovljenika; poziva Komisiju i ESVD da bez odgode surađuju s Palestinskom samoupravom u rješavanju ovih strukturnih pitanja te da redovito izvješćuju Parlament i Vijeće o stanju;
281. žali, u skladu sa zaključcima Revizorskog suda, što Komisija i ESVD nisu obratili dovoljno pažnje na zamjenjivost sredstava PEGASE; izražava zabrinutost zbog rizika, koje je spomenuo i Revizorski sud, od mogućnosti da Palestinska samouprava koristi izravnu financijsku pomoć u okviru PEGASA kao zamjenu za svoj vlastiti proračun kako bi poduprla dio svojih politika, to jest CSP (podrška civilnim službenicima i umirovljenicima), uključujući moguće osiguravanje sredstava policiji i sigurnosnom osoblju koji nisu prihvatljivi za izravnu financijsku pomoć PEGASE; zahtijeva da Komisija osigura da su sredstva dostupna samo za krajnje korisnike s dogovorenog popisa osoba;
282. . zahtijeva forenzičnu reviziju isplate izravne financijske pomoći u okviru PEGASA do kraja 2014. kako bi se osiguralo da se njegova sredstva ne isplaćuju ili nezakonito usmjeravaju neprikladnim skupinama te ustraje na tome da Komisija i ESVD nastoje ostvariti potpunu suradnju s Palestinskom samoupravom kako bi se spriječilo svako moguće preusmjeravanje sredstava PEGASE u 2014.; poziva Revizorski sud da osigura pomoć u korištenju odgovarajuće metodologije prilikom revizije;
283. zabrinut je i zbog zaključaka Revizorskog suda u pogledu rastućeg broja javnih službenika Palestinske samouprave koji plaću primaju putem izravne financijske pomoći u okviru PEGASE-a, no ne dolaze na posao; pohvaljuje izmjenu ovih programa s ciljem održive perspektive zapošljavanja i administrativnog napretka;
284. potiče Komisiju i ESVD da s Palestinskom samoupravom bez odlaganja rasprave pitanje povezano s potrebom uspostavljanja čvrstog unutarnjeg mehanizma za nadzor kako bi se spriječilo bilo koje moguće preusmjeravanje javnih sredstava iz njegova proračuna ili iz izravne financijske pomoći u okviru PEGASE-a bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja predstavlja ili je povezana s Hamasom, terorističkom organizacijom koja je na popisu Unije od 2003.;
285. prepoznaje ograničenja koja je Palestinskoj samoupravi nametnula izraelska vlada, između ostalog uz pomoć:
(a)
sporadičnih obustava prijenosa carinskih prihoda koji predstavljaju neizravni porez koji Izrael ubire od uvezene robe u ime Palestinske samouprave, a koji čini 70 % proračuna Palestinske samouprave;
(b)
manjka transparentnosti koji se odnosi na iznose pristojbi koje Izrael oduzima za robu i usluge koje naplaćuje Palestinskoj samoupravi;
(c)
daljnjeg nadzora Izraela nad područjem „C” na Zapadnoj obali, što je glavna preporuka dugoročnom i održivom razvoju Palestinske samouprave;
(d)
ograničenja koja izraelska vlada nameće palestinskim trgovačkim društvima kao što je opisano u revizijskom izvješću Revizorskog suda;
286. poziva Komisiju i ESVD da na ovim pitanjima nastave surađivati s izraelskom vladom i da je nastave podsjećati na obveze koje prema međunarodnom zakonu ima kao okupatorska snaga;
287. poziva Komisiju i ESVD da prilikom budućeg preispitivanja mehanizma izravne financijske pomoći PEGASE u potpunosti sagledaju činjenice i zaključke koje je ustanovio Revizorski sud te da u cijelosti primjene njegove preporuke;
Daljnji razvoj
288. s obzirom na prilike koje pruža novo razdoblje izrade programa 2014. – 2020. i novi akcijski plan EU-a i Palestinske samouprave, Revizorski sud ESVD-u i Komisiji preporučuje iscrpan pregled PEGASE-a uzimanjem u obzir točaka navedenih u sljedećem stavku;
289. ESVD i Komisija trebaju ojačati izradu programa buduće izravne financijske pomoći u okviru PEGASE-a, a posebno:
(a)
njezinim čvršćim vezivanjem uz novi akcijski plan EU-a i Palestinske samouprave;
(b)
planiranjem dodjela financijskih sredstava na višegodišnjoj osnovi;
(c)
razvojem pokazatelja uspješnosti, posebno u područjima zdravstva, obrazovanja i upravljanja javnim financijama radi boljeg ocjenjivanja i dokazivanja njezinih rezultata;
(d)
razvijanjem čvrstog unutarnjeg mehanizma za nadzor kako bi se osiguralo poštovanje kriterija za isplatu i spriječilo svako preusmjeravanje sredstava izravne financijske pomoći u okviru PEGASE-a;
290. Komisija bi trebala smanjiti troškove upravljanja izravnom financijskom pomoći u okviru PEGASE-a:
(a)
korištenjem konkurentnog nadmetanja za ugovore koji se odnose na upravljanje izravnom financijskom pomoći u okviru PEGASE-a i na njezin nadzor, kad god je to moguće;
(b)
pojednostavljivanjem upravljanja izravnom financijskom pomoći u okviru PEGASE-a davanjem odgovornosti predstavništvu EU-a u Palestini za vođenje baze podataka PEGASE-a i za preuzimanje nekih provjera koje se trenutačno povjeravaju vanjskim izvršiteljima;
o o o
291. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije i Revizorskom sudu te je da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da bi se 6,3 % smrtnih slučajeva diljem svijeta (8 % ako se u obzir uzmu samo zemlje u razvoju) moglo spriječiti boljom opskrbom vodom te boljim sanitarnim i higijenskim uvjetima. Glavninu tih smrtnih slučajeva koji se mogu spriječiti čine djeca iz zemalja u razvoju.
Art.I. I moduli abitativi destinati ad una durevole utilizzazione di cui all'articolo 2 del decreto legge 28 aprile 2009, n. 39, convertito con modificazione alla legge 24 giugno 2009, 11.77, identificati dalle corrispondenti unita immobiliari riepilogate nell’allegato n. 1, che costituisce parte integrante e sostanziale del presente decreto, sono assegnati in proprietà a titolo gratuito al Comune di L'Aquila. Komisija smatra da je engleski prijevod (stalan) netočan prijevod riječi „durabile”; Trebalo bi glasiti (trajan).
Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i o stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU (SL L 348, 20.12.2013, str. 1.).
Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL L 347, 20.12.2013., str. 608.).