Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2014/2208(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0215/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0215/2015

Rasprave :

PV 06/07/2015 - 13
CRE 06/07/2015 - 13

Glasovanja :

PV 09/07/2015 - 12.1

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0266

Usvojeni tekstovi
PDF 380kWORD 144k
četvrtak, 9. srpnja 2015. - Strasbourg Završno izdanje
Učinkovita upotreba resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju
P8_TA(2015)0266A8-0215/2015

Rezolucija Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. o učinkovitoj upotrebi resursa: prijelaz na cirkularnu ekonomiju (2014/2208(INI))

Europski parlament,

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o prilikama za učinkovito korištenje resursa u građevinskom sektoru (COM(2014)0445),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća: omogućavanje malim i srednjim poduzećima da ekološke izazove pretvore u poslovne prilike” (COM(2014)0440),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o izgradnji jedinstvenog tržišta za zelene proizvode poboljšavanjem informacija o okolišnoj učinkovitosti proizvoda i organizacijâ (COM(2013)0196),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu” (COM(2012)0060),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o planu za resursno učinkovitu Europu (COM(2011)0571),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Resursno učinkovita Europa – vodeća inicijativa u okviru strategije Europa 2020.” (COM(2011)0021),

‒  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europa 2020. – strategija za pametan, održiv i uključiv rast“ (COM(2010)2020),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o eko-inovacijama – radna mjesta i rast kao rezultat politike okoliša(1) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o europskoj strategiji za plastični otpad u okolišu(2) ,

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. o resursno učinkovitoj Europi(3) ,

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2011. o učinkovitoj strategiji Europe u pogledu sirovina(4) ,

‒  uzimajući u obzir 7. akcijski program za okoliš,

–  uzimajući u obzir strategiju EU-a za održivi razvoj (2006.) i njezinu reviziju iz 2009.,

‒  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za okoliš o ekologizaciji europskog semestra i strategije Europa 2020. – pregled sredinom provedbenog razdoblja od 28. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir sažeto izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „Europski okoliš – stanje i izgledi u 2015.”,

‒  uzimajući u obzir Konvenciju o biološkoj raznolikosti,

‒  uzimajući u obzir analizu Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) u pogledu oblikovanja održivog financijskog sustava,

‒  uzimajući u obzir zaključke međunarodne stručne skupine UNEP-a za resurse o rizicima i izazovima antropogenih tokova i ciklusa metala u pogledu okoliša iz 2013. godine,

‒  uzimajući u obzir zaključke međunarodne stručne skupine UNEP-a za resurse o razdvajanju upotrebe prirodnih resursa i njihovog učinka na okoliš od gospodarskog rasta iz 2011. godine,

‒  uzimajući u obzir peticiju „Zaustavite rasipanje hrane u Europi!"

‒  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2014.(5) ,

‒  uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 12. veljače 2015.(6) ,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8‑0215/2015),

A.  budući da je neodrživa upotreba resursa ključan uzrok raznih ekoloških opasnosti kao što su klimatske promjene, dezertifikacija, krčenje šuma, gubitak bioraznolikosti i slabljenje usluga ekosustava; budući da svjetsko gospodarstvo za globalnu proizvodnju i apsorbiranje otpada koristi resurse koji odgovaraju količini jedne i pol planete te da se procjenjuje da će ta brojka dostići količinu dvije planete do 2030-ih;

B.  budući da Europa ovisi o uvezenim resursima više od bilo koje druge regije u svijetu i da će mnogi resursi u relativno kratkom roku biti iscrpljeni; budući da se njena konkurentnost može znatno povećati samo povećanjem dodane vrijednosti koja se iz resursa dobiva u gospodarstvu te promicanjem održive opskrbe sirovinama iz europskih izvora; budući da se, osim toga, kao doprinos očuvanju opskrbe sirovinama trebaju ojačati partnerstva za inovacije između istraživanja te sektora za industriju i gospodarenje otpadom radi povećanja potencijala za recikliranje glavnih sirovina;

C.  budući da je prijelaz na cirkularnu ekonomiju u suštini ekonomsko pitanje, u smislu pristupa sirovinama ili održive dostupnosti sirovina, reindustrijalizacije i dodatne digitalizacije Europe, otvaranja novih radnih mjesta i izazova klimatskih promjena, energetske nesigurnosti i oskudnih resursa; budući da ulaganje u cirkularnu ekonomiju stoga može biti u cijelosti usklađeno s planom Komisije za radna mjesta, rast i konkurentnost te ima potencijal za stvaranje situacije u kojoj profitiraju svi uključeni dionici;

D.  budući da se učinkovitom upotrebom resursa također trebaju uzeti u obzir šira pitanja održivosti, uključujući ekološke, etičke, gospodarske i društvene dimenzije, te da ju je potrebno s njima uskladiti;

E.  budući da su ciljevi i konačne prioritetne mjere Sedmog programa djelovanja za okoliš obvezujući;

F.  budući da se u programu za okoliš Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) navodi da je „ekološka učinkovitost dobrovoljnih pristupa često upitna, a njihova gospodarska učinkovitost općenito niska”(7) ;

G.  budući da prijelaz na cirkularnu ekonomiju zahtijeva sustavnu promjenu, što utječe na sve dionike u lancu vrijednosti, te znatne inovacije u tehnologiji, poslovanju i društvu u cjelini;

H.  budući da građani, mala poduzeća i lokalna nadležna tijela imaju posebnu ulogu u jamčenju učinkovite upotrebe resursa te u promicanju razdvajanja gospodarskog rasta i potrošnje resursa;

I.  budući da su cirkularnoj ekonomiji koja pravilno funkcionira potrebna konkurentna poduzeća te da su poduzeća sama po sebi pokretačka snaga za prijelaz na cirkularnu ekonomiju;

J.  budući da je važno smjestiti mala i srednja poduzeća u središte resursno učinkovite strategije EU-a jer ona čine 99 % poduzeća EU-a i zapošljavaju dvije trećine radne snage;

K.  budući da se ambicioznim europskim paketom o cirkularnoj ekonomiji stvaraju poslovne mogućnosti, osigurava pristup primarnim materijalima, produljuje njihova djelotvorna uporaba (ponovna uporaba, ponovna proizvodnja, recikliranje ili uporaba rezervnih dijelova), jamče visokokvalitetni postupci recikliranja kada dođu do kraja svojeg uporabnog vijeka te se sa svim nusproizvodima i otpadom postupa kao s vrijednim tokovima resursa za daljnju uporabu;

L.  budući da je održiva i odgovorna nabava primarnih sirovina ključna za postizanje učinkovite upotrebe resursa i ispunjavanje ciljeva cirkularne ekonomije;

M.  budući da je potrebno razviti tržišta za sekundarne sirovine kako bi se postigli ciljevi učinkovite upotrebe resursa te cirkularna ekonomija;

N.  budući da je Parlament više puta pozivao Komisiju da odredi pokazatelje i ciljeve za učinkovitu upotrebu resursa;

O.  budući da uklanjanje otrovnih kemijskih tvari za koje postoje ili će se razviti sigurnije alternative, u skladu s trenutačnim zakonodavstvom o kemikalijama, ima središnju ulogu u uspostavi cirkularne ekonomije;

P.  budući da podaci Eurostata o obradi gradskog otpada u EU28 jasno pokazuju da još uvijek ne postoje jednaki uvjeti u politici o otpadu te da primjena i provedba postojećeg zakonodavstva predstavljaju znatne izazove;

Q.  budući da se u prosjeku samo 40 % krutog otpada ponovno upotrebljava ili reciklira, a ostatak odlazi na odlagališta ili na spaljivanje;

R.  budući da proizvodnja i potrošnja poljoprivrednih prehrambenih proizvoda čine znatan udio upotrebe resursa, sa znatnim učincima na okoliš, javno zdravlje, zdravlje i dobrobit životinja; budući da su potrebna održiva rješenja kako bi se na holistički način riješio problem neučinkovitosti prehrambenih resursa;

S.  budući da bi se ukidanjem subvencija koje su štetne za okoliš, uključujući izravne i neizravne subvencije za fosilna goriva, znatno smanjile emisije stakleničkih plinova, pomoglo u borbi protiv klimatskih promjena te omogućilo prihvaćanje cirkularne ekonomije;

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398); odobrava pristup Komisije dizajnu i inovacijama za cirkularnu ekonomiju, kojim se uspostavlja politički okvir za podržavanje učinkovite upotrebe resursa, cilj za učinkovitu upotrebu resursa kako je navedeno u komunikaciji te politički okvir kojim će se malim i srednjim poduzećima omogućiti da ekološke izazove pretvore u poslovne prilike; naglašava da su potrebne zakonodavne mjere kako bi došlo do prijelaza na cirkularnu ekonomiju te poziva Komisiju da do kraja 2015. predstavi ambiciozan prijedlog o cirkularnoj ekonomiji kako je najavila u svom programu rada za 2015.;

2.  naglašava da je za rješavanje nestašice resursa potrebno smanjiti njihovo vađenje i upotrebu te potpuno razdvojiti rast od upotrebe prirodnih resursa, a to je sustavna promjena koja zahtijeva retrospektivnu analizu aktivnosti potrebnih polazeći od perspektive održivosti 2050. te trenutno djelovanje;

3.  naglašava da su proizvodnja i potrošnja područja kojima se potrebno baviti na način da se zajamči usklađenost sa širim ciljevima održivog razvoja;

4.  podsjeća da je, unatoč poboljšanjima učinkovite upotrebe resursa, stalan rast proizvodnje nadmašio te prednosti učinkovitosti te da vađenje resursa nastavlja dramatično rasti na globalnoj razini, stoga je hitno potrebno sveukupno smanjiti vađenje i upotrebu resursa kako bi se prevladao povratni učinak; potiče Komisiju da u skladu s tim predloži mjere;

5.  podsjeća na to da bi se voda, kao prirodni resurs koji se upotrebljava u postupcima proizvodnje te kao javno dobro, trebala uzeti u obzir pri izračunavanju potrošnje sirovina te da bi se trebala upotrebljavati na učinkovit način;

6.  ističe da bi poduzeća, nadležna tijela i potrošači u EU-u unapređivanjem upotrebe resursa uz pomoć boljih zahtjeva u pogledu dizajna i uz pomoć zakonodavstva o otpadu kojim se prednost daje hijerarhiji otpada (te se tako potiče sprečavanje stvaranja otpada, ponovna uporaba, priprema za ponovnu uporabu i recikliranje) mogli ostvariti znatne neto uštede koje se procjenjuju na 600 milijardi eura, odnosno 8 % godišnjeg prometa, istovremeno smanjujući ukupne godišnje emisije stakleničkih plinova za 2 – 4 %; naglašava da bi se povećanjem produktivnosti resursa za 30 % do 2030. BDP mogao povećati za gotovo 1 % te bi se moglo otvoriti 2 milijuna dodatnih održivih radnih mjesta(8) ; podsjeća da je učinkovita upotreba resursa glavni cilj Sedmog programa djelovanja za okoliš u kojem se naglašava da je potrebno stimulirati proizvodnju i potražnju potrošača za ekološki održivim proizvodima i uslugama uz pomoć politika kojima se promiče njihova dostupnost, cjenovna pristupačnost, funkcionalnost i privlačnost;

7.  uvjeren je da su za poboljšanje učinkovite upotrebe resursa potrebne i zakonodavne mjere i gospodarski poticaji, internalizacija vanjskih troškova, dodatno financiranje istraživanja i inovacija te društvene promjene i promjene načina života; ističe da su potrebni razni instrumenti na različitim razinama politike, uzimajući u obzir supsidijarnost;

8.  vjeruje da je za provedbu cjelovite cirkularne ekonomije potrebna uključenost svih relevantnih dionika, regija, gradova, lokalnih zajednica, malih i srednjih poduzetnika, nevladinih organizacija, predstavnika industrije, sindikata i građana;

9.  poziva Komisiju da uključi tijela lokalne i regionalne vlasti u razvoj paketa cirkularne ekonomije;

10.  naglašava da su javna svijest, percepcija građana i njihova uključenost ključni za uspješan prijelaz na cirkularnu ekonomiju; primjećuje da je nužno posvetiti potrebnu pozornost i sredstva obrazovanju i informiranju u cilju promicanja modela održive potrošnje i proizvodnje te naglašava prednosti prelaska na resursno učinkovitu cirkularnu ekonomiju;

11.  ističe da je za prijelaz na cirkularnu ekonomiju potrebna stručna radna snaga te da u okviru obrazovanja i izobrazbe treba voditi računa o potrebi za zelenim vještinama;

12.  naglašava da su određeni financijski mehanizmi u korist cirkularne ekonomije na europskoj razini već uspostavljeni, posebice s pomoću programa Obzor 2020. i Life +, te da bi oni, ako se pravilno upotrebljavaju, mogli pomoći u promicanju ekoloških inovacija i industrijske ekologije u državama članicama i europskim regijama;

13.  ističe da su za usmjeravanje sredstava prema održivom gospodarstvu zakonska sigurnost i dugoročna predvidivost ključne u oslobađanju potencijala Europskog fonda za strateška ulaganja za cirkularnu ekonomiju;

14.  ističe da bi prijelaz na održivu i cirkularnu ekonomiju trebao obuhvaćati ambiciozne ciljeve na području okoliša i jake socijalne zahtjeve, uključujući promicanje dostojnog rada te zdravih i sigurnih radnih uvjeta (jamstvo da radnici nisu izloženi štetnim tvarima na radnom mjestu);

15.  naglašava potrebu za uspostavljanjem usklađenijeg zakonodavnog okvira za održivu proizvodnju i potrošnju, obuhvaćajući cijeli ciklus proizvodnje, od održive nabave do obnove uporabnog vijeka;

Pokazatelji i ciljevi

16.  ističe da upotreba resursa u EU-u mora biti održiva do 2050. godine te da to među ostalim zahtijeva potpuno smanjenje potrošnje resursa do održivih razina, na temelju pouzdanih mjerenja potrošnje resursa u cijelom lancu, strogu primjenu hijerarhije otpada, provedbu višestruke upotrebe resursa, posebice upotrebu biomase, odgovornu i održivu nabavu, stvaranje zatvorenog kruga za neobnovljive resurse, povećanje upotrebe obnovljivih izvora energije u okviru njihove obnovljivosti, postupno ukidanje otrovnih tvari, posebice ako postoje ili će se razviti sigurnije alternative u skladu s trenutačnim zakonodavstvom o kemikalijama, kako bi se zajamčio razvoj ciklusa neotrovnih materijala i poboljšala kvaliteta usluga ekosustava;

17.   podsjeća da je Parlament još 2012. pozvao na uspostavljanje jasnih, pouzdanih i mjerljivih pokazatelja gospodarske djelatnosti kojima se u obzir uzimaju klimatske promjene, biološka raznolikost i učinkovita upotreba resursa iz perspektive uporabnog ciklusa te pozvao na upotrebu tih pokazatelja kao temelja za zakonodavne inicijative i konkretne ciljeve smanjenja;

18.  potiče Komisiju da do kraja 2015. predloži glavni pokazatelj i popis potpokazatelja u pogledu učinkovite upotrebe resursa, uključujući usluge ekosustava; ističe da bi upotreba tih usklađenih pokazatelja trebala biti pravno obvezujuća od 2018. te da bi se njima trebala mjeriti potrošnja resursa, uključujući uvoz i izvoz, na razini EU-a, država članica i industrije, uzimati u obzir cjelokupan uporabni ciklus proizvoda i usluga te da bi se trebali temeljiti na metodologiji otisaka i da bi se njima trebala mjeriti najmanje uporaba tla, vode i materijala te ugljik;

19.  potiče Komisiju da do kraja 2015. predloži ciljeve za povećanje učinkovite upotrebe resursa na razini EU-a za 30 % do 2030. u usporedbi s razinama iz 2014. te pojedinačne ciljeve za svaku državu članicu; naglašava da se ciljevi učinkovite upotrebe resursa prije razmatranja trebaju poduprijeti pokazateljima;

20.  potiče Komisiju da međunarodnim konvencijama promiče upotrebu pokazatelja učinkovite upotrebe resursa kako bi se omogućila usporedivost među industrijama i gospodarstvima i zajamčili jednaki uvjeti te da podupire dijalog i suradnju s trećim zemljama;

21.  ističe da bi te pokazatelje trebalo uključiti u Europski semestar i u sve procjene učinka;

Politika proizvoda i ekološki dizajn

22.  naglašava važnost dobro promišljene politike proizvoda kojom se povećava očekivano trajanje proizvoda, njegova trajnost, mogućnost ponovne uporabe i recikliranja; ističe da su količina resursa koje proizvod upotrijebi tijekom svog trajanja, kao i mogućnost popravka, ponovne upotrebe i recikliranja uvelike određeni prilikom faze dizajna; poziva Komisiju da u politikama proizvoda promiče pristup koji je usmjeren na uporabni ciklus, posebice uspostavom usklađenih metoda za procjenu ekološkog otiska proizvoda;

23.  u tom pogledu poziva Komisiju da u novim i ažuriranim provedbenim mjerama predstavi ambiciozan program rada te da sveobuhvatno i ambiciozno provede zahtjeve ekološkog dizajna iz postojeće Direktive o ekološkom dizajnu, počevši s trenutačnim donošenjem već pripremljenih mjera;

24.  potiče Komisiju da predloži reviziju zakonodavstva o ekološkom dizajnu i drugog relevantnog zakonodavstva o politici proizvoda do kraja 2016. na temelju procjene učinka i uvrsti sljedeće nužne promjene: širenje područja primjene zahtjeva o ekološkom dizajnu kako bi se obuhvatile sve glavne skupine proizvoda, a ne samo proizvodi koji upotrebljavaju energiju, postupno uključivanje svih relevantnih svojstava za učinkovitu upotrebu resursa u obavezne zahtjeve za dizajn proizvoda, uvođenje obavezne putovnice za proizvode temeljene na tim zahtjevima, provođenje samonadzora i revizija koje izvršavaju treće strane kako bi se zajamčilo da su proizvodi sukladni tim standardima te utvrđivanje horizontalnih zahtjeva o, među ostalim, trajanju, mogućnosti popravka, ponovne uporabe i recikliranja;

25.   poziva Komisiju da na temelju analize troškova i koristi procijeni mogućnost uspostavljanja minimalne količine recikliranog materijala u novim proizvodima u skladu s budućom revizijom Direktive o ekološkom dizajnu;

26.  potiče Komisiju da izradi mjere protiv planiranog zastarijevanja i da dodatno razradi niz proizvodnih standarda za cirkularnu ekonomiju, koji uključuju obnovu i popravak, olakšavanje rastavljanja i učinkovitu upotrebu sirovina, obnovljivih resursa i recikliranog materijala u proizvodima;

27.  podsjeća da standardizirane i modularne sastavnice, planiranje rastavljanja, dugoročni dizajn proizvoda i učinkoviti postupci proizvodnje imaju važnu ulogu u uspješnoj cirkularnoj ekonomiji; potiče Komisiju da poduzme relevantne mjere kako bi zajamčila da su proizvodi trajni te se mogu jednostavno unaprijediti, ponovno upotrijebiti, prepraviti, popraviti, reciklirati i na koncu rastaviti za nove resurse te da su dijelovi koji sadrže opasne tvari jasno navedeni u priručnicima proizvoda kako bi se olakšalo odvajanje tih dijelova prije recikliranja;

28.  napominje da je ključno senzibilizirati potrošače i povećati njihovu proaktivnu uključenost;

29.  poziva Komisiju da predloži proširenje minimalnih jamstava za trajnu robu široke potrošnje kako bi se produžilo očekivano trajanje proizvoda te da pojasni da bi u skladu s Direktivom 1999/44/EZ trgovci koji prodaju robu široke potrošnje trebali ispitivati nedostatke tijekom prve dvije godine zakonskog jamstva i to naplatiti potrošaču samo ako je do nedostatka došlo zbog nepravilne upotrebe;

30.  poziva Komisiju da predloži prikladne mjere za dostupnost rezervnih dijelova kako bi se zajamčila mogućnost popravka proizvoda tijekom njihova trajanja;

31.  poziva Komisiju, države članice i Europsku agenciju za kemikalije (ECHA) da ulože dodatan napor u zamjenu tvari vrlo visokog rizika te da ograniče tvari koje predstavljaju neprihvatljiv rizik za ljudsko zdravlje ili okoliš u okviru Uredbe o REACH-u, posebice kao sredstvo za ispunjavanje zahtjeva Sedmog programa djelovanja za okoliš za razvoj ciklusa neotrovnih materijala kako bi se reciklirani otpad mogao upotrebljavati kao glavni i pouzdan izvor sirovina u Uniji; u tom pogledu poziva Komisiju da odmah odustane od svog jednostranog moratorija na obradu preporuka ECHA-e u vezi s uključivanjem tvari vrlo visokog rizika u Prilog XIV. Uredbi o REACH-u te da umjesto toga žurno nastavi s uključivanjem takvih tvari; u skladu s hijerarhijom otpada naglašava da sprečavanje ima prednost pred recikliranjem te da u skladu s tim recikliranje ne bi trebalo opravdavati nastavak upotrebe opasnih tvari koje su se nekada koristile;

32.  poziva Komisiju i države članice da ulože napor u zamjenu opasnih tvari u kontekstu Direktive 2011/65/EU o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi u cilju uspostavljanja ciklusa neotrovnih materijala;

33.  potiče države članice da provedu učinkovit nadzor tržišta kako bi se zajamčilo da su i europski i uvezeni proizvodi u skladu sa zahtjevima u pogledu politike proizvoda i ekološkog dizajna; potiče države članice da bez odgode nastave sa zakonodavnim postupkom u vezi s revizijom uredbe o nadzoru tržišta kako bi se zajamčio učinkovit nadzor tržišta; napominje da bi svaka daljnja odgoda naštetila interesima poduzetnika i građana;

Prema nultoj stopi otpada

34.  ističe analizu Komisije prema kojoj bi se usvajanjem novih ciljeva u pogledu otpada moglo otvoriti 180 000 radnih mjesta, EU bi postao konkurentniji te bi se smanjila potražnja za skupim i oskudnim resursima(9) ; žali zbog povlačenja zakonodavnog prijedloga o otpadu(10) , ali u najavi potpredsjednika Timmermana sa sjednice Parlamenta u prosincu 2014. vidi priliku za novi i ambiciozniji paket za cirkularnu ekonomiju;

35.  potiče Komisiju da podnese najavljeni prijedlog o reviziji zakonodavstva o otpadu do kraja 2015., pažljivo primjenjujući hijerarhiju otpada, te da uključi sljedeće točke:

   jasne i nedvosmislene definicije,
   razvoj mjera za sprečavanje otpada,
   postavljanje obvezujućih ciljeva za smanjenje komunalnog, komercijalnog i industrijskog otpada koje treba ostvariti do 2025.,
   postavljanje jasnih minimalnih standarda o proširenoj odgovornosti proizvođača radi jamčenja transparentnosti i isplativosti programa proširene odgovornosti proizvođača,
   primjenu načela „plati koliko baciš” za preostali otpad uz obavezne odvojene sustave prikupljanja za papir, metal, plastiku i staklo kako bi se omogućila visoka kvaliteta reciklažnih sirovina; uvođenje obaveznog odvojenog prikupljanja biološkog otpada do 2020.,
   povećanje ciljeva u pogledu recikliranja / pripreme za ponovnu uporabu na najmanje 70 % komunalnog krutog otpada i 80 % recikliranja ambalažnog otpada do 2030. na temelju pouzdane metode izvješćivanja kojom se sprečava prijava odbačenog otpada (odlaganog ili spaljivanog) kao recikliranog otpada, upotrebom jednake usklađene metode za sve države članice s vanjskim provjeravanjem statistike; obavezu subjekata koji se bave recikliranjem da prijavljuju „ulazne” količine otpada u pogon za razvrstavanje te „izlaznu” količinu reciklata koji izlaze iz pogona za recikliranje;
   strogo ograničavanje spaljivanja, s oporabom energije ili bez nje, do 2020. na otpad koji se ne može reciklirati i koji nije biološki razgradiv,
   obavezno postupno smanjenje svih oblika odlaganja otpada koje bi se provodilo u skladu sa zahtjevima za recikliranje u tri faze (2020., 2025. i 2030.) i koje bi vodilo do zabrane svih oblika odlaganja, osim određenog opasnog otpada i preostalog otpada za koje je odlaganje ekološki najprihvatljivije rješenje,
   poticanje država članica na uvođenje pristojbi za odlaganje i spaljivanje;

36.  ističe važnost i dodanu vrijednost ciljeva europske politike otpada, ne samo u smislu pravne sigurnosti, predvidljivosti i stvaranja jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu, nego i u smislu jamčenja zaštite i poboljšanja životnog okoliša svih građana EU-a;

37.  poziva Komisiju da predloži iste ciljeve za sve države članice kako bi se zajamčila jednako visoka razina zaštite okoliša u EU-u i kako se ne bi narušilo jedinstveno tržište;

38.  potiče Komisiju da zajamči potpunu i pravilnu provedbu postojećeg zakonodavstva o otpadu i njegovih ciljeva, uključujući posebno obavezne programe za odvojeno prikupljanje, da zajamči da države članice pojačaju nastojanja da ostvare postojeće ciljeve i da uspostavi mjere za podršku državama članicama u provedbi odgovarajućih instrumenata za ostvarenje tih ciljeva u okviru rokova;

39.  naglašava da je u svrhu najbolje iskoristivosti dostupnih kapaciteta za gospodarenje otpadom u EU-u nužno bolje planiranje i razmjena informacija kako bi se izbjeglo preopterećenje kapaciteta;

40.  poziva Komisiju da dodatno istraži izvedivost predloženog regulatornog okvira za povećano rudarenje otpada u odlagalištima kako bi se omogućio povrat sekundarnih sirovina koje se nalaze u postojećim odlagalištima te da istraži razvoj sustava ekoloških dozvola za industriju recikliranja;

41.  poziva Komisiju da zajamči veću transparentnost i bolji nadzor kako bi se izbjegao prijevoz otpada u zemlje s nižim socijalnim standardima i standardima zaštite okoliša nego u EU-u;

42.  poziva Komisiju i države članice da ulože dodatan napor u suzbijanje nezakonitog izvoza otpada nakon potrošnje;

43.  poziva Komisiju da u Okvirnoj direktivi o otpadu utvrdi najmanje zahtjeve za nacionalne programe za sprečavanje stvaranja otpada te da odredi niz ciljeva i pokazatelja zahvaljujući kojima će biti moguće uspoređivati rezultate pojedinih država članica;

44.  potiče Komisiju da odgovori na posebne izazove povezane s otpadom te da djeluje u skladu s komunikacijom Komisije o kružnom gospodarstvu (COM(2014)0398); potiče države članice i Komisiju da omoguće mobilizaciju sredstava EU-a radi pomoći u ostvarenju integriranih ciljeva za gospodarenje otpadom, kao što su odvojeno prikupljanje i razvoj infrastrukture za recikliranje;

45.  potiče Komisiju da predloži cilj smanjenja morskog otpada za 50 % do 2025. u usporedbi s razinom iz 2014.;

46.  naglašava da je potrebno izraditi ciljeve za prikupljanje i recikliranje posebnih ključnih metala u svjetlu njihove sve veće nestašice te u pogledu smanjenja ovisnosti;

47.  poziva Komisiju da do kraja 2015. predloži ciljeve, mjere i instrumente za učinkovito rješavanje problema otpada od hrane, uključujući obvezujući cilj smanjenja otpada od hrane u sektorima proizvodnje, prodaje/distribucije, prehrambenih usluga / ugostiteljstva i kućanstvima od najmanje 30 % do 2025.; poziva Komisiju da u država članicama potiče praksu da se u maloprodajnom prehrambenom sektoru proizvodi koji se ne prodaju podijele dobrotvornim udrugama; poziva Komisiju da pri provedbi procjene učinka novih relevantnih zakonodavnih prijedloga ocijeni njihov potencijalni učinak na otpad od hrane;

Održive zgrade

48.  pozdravlja komunikaciju Komisije o prilikama za učinkovito korištenje resursa u građevinskom sektoru (COM(2014)0445); smatra da je potreban pristup građevinarstvu koji bi se temeljio na planu i njegovim dugoročnim ciljevima;

49.  poziva Komisiju da predloži potpunu provedbu načela i zahtjeva cirkularne ekonomije u sektoru građevinarstva te da dodatno razradi politički okvir o učinkovitoj upotrebi resursa u zgradama, a to uključuje razrađivanje pokazatelja, standarda, metoda i zahtjeva kvalitete u pogledu upotrebe zemljišta i urbanizma, arhitekture, visokogradnje, izgradnje, održavanja, prilagođavanja, energetske učinkovitosti, obnove te ponovne uporabe i recikliranja; ističe da bi pokazatelji o održivim zgradama trebali također uključivati zelenu infrastrukturu, kao što su zeleni krovovi; naglašava važnost sveobuhvatne vizije europskih zgrada s jasnim i ambicioznim srednjoročnim i dugoročnim ciljevima te planovima za provedbu te vizije;

50.  smatra da bi kvalitetu unutarnjeg zraka te dobrobit i socijalne potrebe korisnika trebalo uključiti u procjenu održivosti zgrada;

51.  potiče Komisiju da u sklopu općih pokazatelja resursne učinkovitosti razvije pokazatelje za procjenu održivosti zgrada tijekom njihova cijelog životnog ciklusa koristeći standarde i metode te na temelju pristupa ekološke, gospodarske i društvene održivosti;

52.  traži od Komisije da utvrdi mogu li se načela i standardi najboljih raspoloživih tehnika (BAT) proširiti kako bi obuhvaćali sve materijale i dijelove zgrada te da izradi certifikat za zgrade koji će se temeljiti na cjelokupnom uporabnom ciklusu zgrade;

53.  smatra da bi se, s obzirom na to da 90 % izgrađenog okoliša za 2050. već postoji, trebali postaviti posebni zahtjevi i poticaji za sektor renoviranja kako bi se do 2050. poboljšao energetski otisak zgrada; poziva stoga Komisiju da izradi dugoročnu strategiju obnove postojećih zgrada te da poveća ulogu nacionalnih strategija obnove, koje su uvedene Direktivom 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti;

54.  potiče države članice da olakšaju poboljšanje recikliranja kroz razvoj infrastrukture za odvojeno prikupljanje i recikliranje u građevinskoj industriji;

55.  poziva Komisiju i države članice da razmotre mogućnost revizija prije rušenja (procjene zgrade prije rastavljanja ili rušenja radi opisa postojećih materijala i definiranja dijelova koji se mogu odvojiti za recikliranje) i sortiranja na licu mjesta materijala koji se mogu reciklirati (sortiranjem na licu mjesta obično se izdvoje sekundarne sirovine višeg stupnja čistoće nego recikliranjem na drugoj lokaciji, a može pomoći u smanjenju učinka prijevoza na okoliš, na primjer drobljenjem ili sabijanjem na licu mjesta);

56.  napominje da je beton materijal koji se ponajviše upotrebljava u građevinskoj industriji; poziva Komisiju da procijeni mogućnosti povećanja recikliranja betona u građevinarstvu, kao što je slučaj u Njemačkoj i Švicarskoj;

Razvoj tržišta za sekundarne sirovine

57.  poziva Komisiju da razvije mjere za poticanje i olakšanje razvoja tržišta visokokvalitetnih sekundarnih sirovina i razvoja poduzeća na području ponovne uporabe sekundarnih sirovina;

58.  smatra da će dugoročan i predvidiv okvir politika pomoći u poticanju razine ulaganja i djelovanja potrebnih da se potpuno razviju tržišta zelenih tehnologija i promiču održiva poslovna rješenja; naglašava da bi pokazatelji i ciljevi učinkovite upotrebe resursa koji se temelje na pouzdanom prikupljanju podataka bili nužna smjernica javnim i privatnim donositeljima odluka pri transformaciji gospodarstva;

59.  ističe da je važno da Komisija i države članice promiču izradu programa industrijske simbioze kojima se podržavaju industrijske sinergije za ponovnu uporabu i recikliranje te kojima se poduzećima, pogotovo malim i srednjim poduzećima, pomaže da saznaju kako njihova energija, otpad i nusproizvodi mogu drugima poslužiti kao resursi; ističe da postoje slični koncepti, kao što je pristup „od kolijevke do kolijevke” i industrijska ekologija;

Ostale mjere

60.  poziva Komisiju da predloži postupke javne nabave u kojima se prednost daje ponovno upotrijebljenim, popravljenim, ponovno proizvedenim, obnovljenim proizvodima te drugim održivim i resursno učinkovitim proizvodima i rješenjima, a ako im se ne da prednost, treba se primijeniti načelo „poštuj ili objasni”;

61.  ističe da postoji potreba za fiskalnim okvirom koji bi bio u skladu s načelom „onečišćivač plaća”, kojim će se odaslati prave poruke za ulaganje u učinkovitu upotrebu resursa, modernizaciju postupaka proizvodnje i proizvodnju proizvoda koji su trajniji i lakše se mogu popraviti ; poziva države članice da se založe za postizanje napretka u tom području u okviru procesa europskog semestra(11) ;

62.  potiče Komisiju da prouči i predloži mjere u vezi s oporezivanjem, kao što je smanjenje PDV-a za reciklirane proizvode, proizvode koji se ponovno upotrebljavaju i resursno učinkovite proizvode;

63.  potiče Komisiju i države članice da u cijelosti provedu Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća;

64.  potiče Komisiju da razradi politički okvir za hranjive tvari kako bi se povećalo recikliranje, potaknule inovacije, poboljšali uvjeti na tržištu i racionalizirala njihova održiva upotreba u zakonodavstvu EU-a o gnojivima, hrani, vodi i otpadu;

65.  potiče Komisiju da tijekom prve polovice 2016. objavi komunikaciju o održivoj hrani, koja je od 2013. nekoliko puta odgođena; naglašava da bi se, s obzirom na to da proizvodnja i potrošnja hrane obuhvaćaju znatan dio upotrebe resursa, u komunikaciji trebalo holistički pristupiti neučinkovitoj upotrebi resursa u prehrambenom lancu i poticati razvoj održive politike o hrani; poziva Komisiju da procijeni povećanje upotrebe ekološki prihvatljive prehrambene ambalaže, uključujući procjenu izvedivosti postupne zamjene prehrambene ambalaže materijalom od bioloških sirovina koji je biorazgradiv i može se kompostirati u skladu s europskim normama;

66.  poziva Komisiju da uspostavi trajnu platformu za učinkovitu upotrebu resursa i u nju uključi sve relevantne dionike kako bi se potaknula i olakšala primjena najnovijih rezultata istraživanja, razmjena najboljih praksi i pojava novih industrijskih sinteza i industrijskih ekosustava;

67.  poziva Komisiju da uspostavi međusektorsku radnu skupinu među glavnim upravama o održivom financiranju kako bi se obuhvatili pokazatelji o učinkovitoj upotrebi resursa u integriranom izvješćivanju i računovodstvu na razini poduzeća te pritom poštovala povjerljivost određenih poslovnih podataka; također poziva Komisiju da razmotri kako učinkovitu upotrebu resursa i rizike u pogledu okoliša uključiti, među ostalim, u kreditne rejtinge i kapitalne zahtjeve za banke kako bi se razvio sustav sveobuhvatnog osiguranja za ekološke opasnosti te da odredi zahtjeve u pogledu informacija za investicijske proizvode uz potrebnu procjenu učinka; smatra da bi Komisija u tom pogledu imala koristi od suradnje s UNEP-om u analizi o oblikovanju održivog financijskog sustava; poziva Komisiju da ispita postojeće dobrovoljne inicijative u državama članicama u cilju moguće razmjene najboljih praksi;

68.  s obzirom na to da je održiva i odgovorna nabava primarnih sirovina ključna za postizanje učinkovite upotrebe resursa i ispunjavanje ciljeva cirkularne ekonomije, poziva Komisiju da revidira preporuke Europske platforme za učinkovitu upotrebu resursa za razvoj održivih standarda nabave prioritetnih materijala i robe; u tom pogledu ističe zajedničku podršku Parlamenta i Vijeća prijedlozima Komisije za odgovorno nabavljanje metala i minerala iz područja sukoba;

69.  poziva Komisiju da revidira definiciju „ključnih” sirovina, uzimajući više u obzir učinke na okoliš i rizike povezane s njihovim vađenjem i preradom te mogućnost da ih se zamijeni sekundarnim materijalima;

70.  ističe da se moraju mobilizirati sva sredstva EU-a, uključujući sredstva Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), Obzora 2020., kohezijskih fondova i Europske investicijske banke, kako bi se promicala učinkovita upotreba resursa u skladu s hijerarhijom otpada te potiče Komisiju i države članice da postupno ukinu subvencije koje su štetne za okoliš, uključujući one za proizvodnju energije iz biorazgradivog dijela industrijskog i komunalnog otpada spaljivanjem u skladu s Direktivom 2009/28/EZ o promicanju energije iz obnovljivih izvora te izravne i neizravne subvencije za fosilna goriva;

71.  poziva na to da financiranje koje se dodjeljuje u sklopu Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME), Obzora 2020. i europskih strukturnih i investicijskih fondova bude više usmjereno na razvoj održivih, inovativnih i resursno učinkovitih rješenja i novih poslovnih modela (kao što su najam i sustavi kojima se kombiniraju proizvodi i usluge) te na poboljšanje dizajna proizvoda i učinkovitosti materijala u okviru uspješnosti proizvoda i procesa;

72.  naglašava da su istraživanje i inovacije važni za potporu prijelazu na cirkularnu ekonomiju u Europi te da je u okviru Obzora 2020. nužno pridonijeti projektima istraživanja i inovacija koji mogu na terenu pokazati i ispitati gospodarsku i ekološku održivost cirkularne ekonomije; istodobno ističe da usvajanjem sustavnog pristupa ti projekti mogu olakšati izradu uredbe kojom se potiču inovacije i čija je provedba jednostavnija, utvrđivanjem mogućih regulatornih nesigurnosti, prepreka i/ili manjkavosti, koje mogu spriječiti razvoj poslovnih modela temeljenih na učinkovitoj upotrebi resursa;

73.  traži od Komisije da se u cijelosti koristi digitalnim planom i informacijskom tehnologijom u promicanju učinkovite upotrebe resursa i prijelazu na cirkularnu ekonomiju;

74.  ističe da je gospodarstvo EU-a otvorenog tipa te uključuje uvoz i izvoz na globalnom tržištu; skreće pozornost na to da se i na međunarodnoj razini potrebno uhvatiti u koštac s globalnim izazovom iscrpljivanja resursa; poziva Komisiju i države članice da aktivno podupru rad međunarodne stručne skupine u okviru Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) u istraživanju kritičnih problema svjetskih resursa i razvoju praktičnih rješenja za tvorce politika, industriju i društvo;

75.  poziva Komisiju da poduzme nužne mjere na međunarodnoj razini u svrhu poboljšanja sljedivosti proizvoda;

76.  ističe da se povećanom energetskom učinkovitosti može smanjiti energetska ovisnost i energetsko siromaštvo u EU-u, kojem je izloženo približno 125 milijuna europskih građana; napominje da ima smisla smatrati energetsku učinkovitost zasebnim izvorom energije, čiji rast znatno doprinosi razvoju industrije EU-a, otvaranju radnih mjesta i umjerenim računima građana za električnu energiju;

77.  potiče Komisiju da razmotri ima li postojeće i planirano zakonodavstvo negativan učinak na cirkularnu ekonomiju, postojeće inovativne poslovne modele ili nastajanje novih poslovnih modela, kao što je gospodarstvo najmova ili gospodarstvo dijeljenja / zajedničko gospodarstvo te postoje li u tom pogledu financijska ili institucionalna ograničenjima; potiče Komisiju da poboljša takvo zakonodavstvo i da po potrebi riješi takva ograničenja; poziva Komisiju da revidira povezano zakonodavstvo u cilju unapređenja utjecaja proizvoda na okoliš i njihove resursne učinkovitosti tijekom cijeloga životnog ciklusa te u cilju veće usklađenosti između postojećih instrumenata i razvoja vodećeg pristupa;

78.  traži od Komisije da razjasni relevantne aspekte politike tržišnog natjecanja EU-a u odnosu na cirkularnu ekonomiju, a posebno da objasni ustupke između opasnosti od tajnih tržišnih dogovora i potrebe za produbljivanjem suradnje proizvođača i njihovih dobavljača;

79.  poziva Komisiju da do 2018. izvijesti Parlament o svim prethodno navedenim mjerama te da predloži sljedeće korake;

o
o   o

80.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0584.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0016.
(3) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 59.
(4) SL C 51 E, 22.2.2013., str. 21.
(5) Još nije objavljeno u Službenom listu.
(6) SL C 140, 28.4.2015., str. 37.
(7)Program OECD-a za okoliš „Dobrovoljni pristupi politici okoliša”, 2003.
(8) Komunikacija Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljena „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398).
(9) Radni dokument službi Komisije od 2. srpnja 2014. sa sažetkom procjene učinka priložen prijedlogu direktive o izmjeni direktiva o otpadu (SWD(2014)0208).
(10) Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni direktiva 2008/98/EZ o otpadu, 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu, 1999/31/EZ o odlagalištima otpada, 2000/53/EZ o otpadnim vozilima, 2006/66/EZ o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te 2012/19/EU o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (COM(2014)0397).
(11) Europa zelenog proračuna, 2015., Preporuke po državama kao potpora procesu Europskog semestra, stranica 6., http://www.foes.de/pdf/2015-02-25_CSR%20Recommendations_FINAL.pdf.

Posljednje ažuriranje: 27. lipnja 2017.Pravna napomena