Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegove članke 191., 192. i 194.,

–  uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080) i njezine priloge,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europska strategija energetske sigurnosti” i popratne radne dokumente (COM(2014)0330),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Kratkoročna otpornost europskog plinskog sustava. Pripravnost za mogući poremećaj opskrbe s istoka tijekom jeseni i zime 2014./2015.” (COM(2014)0654),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o sigurnosti opskrbe energijom i međunarodnoj suradnji naslovljenu „Energetska politika EU-a: Povezivanje s partnerima izvan naših granica” (COM(2011)0539),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru naslovljeno „Provedba Komunikacije o sigurnosti opskrbe energijom i međunarodnoj suradnji te o zaključcima Vijeća o energetici od studenog 2011.” (COM(2013)0638),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. studenog 2008. naslovljenu „Drugi strateški pregled energetske politike: Akcijski plan EU-a za energetsku sigurnost i solidarnost” (COM(2008)0781),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. studenog 2012. naslovljenu „Kako osigurati funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta” (COM(2012)0663) i popratne radne dokumente, i Rezoluciju Parlamenta od 10. rujna 2013. o boljem funkcioniranju unutarnjeg energetskog tržišta(1),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Napredak u dovršavanju unutarnjeg energetskog tržišta” (COM(2014)0634),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prioriteti energetske infrastrukture za 2020. i nakon toga – nacrt integrirane europske energetske mreže” (COM(2010)0677),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. siječnja 2014. naslovljenu „Cijene i troškovi energije u Europiˮ (COM(2014)0021),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenu „Za europsku industrijsku renesansu” (COM(2014)0014),

–  uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. studenog 2012. naslovljeno „Stanje na europskom tržištu ugljika 2012.” (COM(2012)0652),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Plan za resursno učinkovitu Europu” (COM(2011)0571) i Rezoluciju Parlamenta od 24. svibnja 2012. o resursno učinkovitoj Europi(2),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Energetska učinkovitost i njezin doprinos energetskoj sigurnosti i Okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030.” (COM(2014)0520),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 u 2050.” (COM(2011)0112),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan 2050.” (COM(2011)0885) i Rezoluciju Parlamenta od 14. ožujka 2013. o Energetskom planu 2050. – energetska budućnost(3),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Korištenje mogućnosti zapošljavanja koje nudi zeleni rast” (SWD(2012)0092),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Budućnost vezivanja i skladištenja ugljika u Europi” (COM(2013)0180),

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030.ˮ (COM(2014)0015),

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014.,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. ožujka 2015.,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu i stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009 te komunikaciju Komisije od 14. listopada 2013. naslovljenu „Dugoročna vizija infrastrukture za Europu i šire” (COM(2013)0711) kojom je utvrđen prvi popis projekata na području energetske infrastrukture od zajedničkog interesa na razini Unije,

–  uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe (COM(2011)0665),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2004/67/EZ,

–  uzimajući u obzir treći energetski paket,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ,

–  uzimajući u obzir Odluku br. 994/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi mehanizma razmjene informacija s obzirom na međuvladine sporazume između država članica i trećih zemalja u području energetike,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2012. o sudjelovanju u suradnji u području energetske politike s partnerima izvan naših granica: Strateški pristup sigurnoj, održivoj i konkurentnoj opskrbi energijom(4),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. studenog 2012. o industrijskim, energetskim i drugim aspektima plina i nafte iz škriljevca(5),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2011. o Europi 2020.(6),

–  uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Pregled troškova nedjelovanja na razini Europe, 2014. − 2019”,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030.(7),

‒  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2015. o ostvarenju cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije ‒ priprema europske elektroenergetske mreže za 2020.(8)

–  uzimajući u obzir Ugovor o energetskoj povelji, a posebno njegove članke 7. i 20.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu te Odbora za promet i turizam (A8-0341/2015),

A.  budući da prema članku 194. UFEU-a europska energetska politika osigurava funkcioniranje energetskog tržišta, osigurava sigurnost opskrbe energijom, promiče energetsku učinkovitost i uštedu energije te razvoj obnovljivih oblika energije te promiče međupovezanost energetskih mreža; budući da je određivanje struktura potrošnje energije u državama članicama i dalje u njihovoj nacionalnoj nadležnosti te je stoga struktura potrošnje energije i dalje izrazito raznolika;

B.  budući da se stvaranje otporne energetske unije s naprednom klimatskom politikom treba zasnivati na prijelazu na održiv i napredan energetski sustav čiji su temelji energetska učinkovitost, energija iz obnovljivih izvora, optimalno korištenje europskih energetskih resursa i pametna infrastruktura; budući da je za postizanje gospodarskog rasta, otvaranje novih radnih mjesta i ostvarivanje vodeće uloge EU-a u tim područjima potreban dugoročan i stabilan regulatorni okvir;

C.  budući da strategija energetske sigurnosti mora sadržavati isplative mjere za smanjenje potražnje za energijom i jednako djelotvorne mjere kojima će se prevladati veći i neposredni poremećaji te mora sadržavati mehanizme solidarnosti i koordinacije radi zaštite i jačanja proizvodnje energije, pametnog prijenosa energije te distribucijske infrastrukture i spojnih vodova; budući da se ta infrastruktura mora moći nositi s energijom iz obnovljivih izvora podložnom promjenama i da mora biti ugrađena u potpuno integrirano i funkcionalno unutarnje energetsko tržište kao ključan dio energetske unije s diversificiranom vanjskom opskrbom i pravcima opskrbe;

D.  budući da je Parlament već dva puta tražio postavljanje obvezujućih klimatskih i energetskih ciljeva za 2030. u skladu s kojima bi se emisije CO2 smanjile za najmanje 40 %, udio obnovljive energije iznosio bi najmanje 30 % i energetska učinkovitost povećala bi se za 40 %, što bi se trebalo provoditi u okviru pojedinačnih nacionalnih ciljeva; budući da obvezujući nacionalni ciljevi i ciljevi EU-a koji se odnose na energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju doprinose ostvarenju rasta i otvaranju novih radnih mjesta te bi pomogli u ostvarenju vodeće uloge EU-a u pogledu tehnologije u tim područjima;

E.  budući da se kad je riječ o mjerama za razvoj energetske unije i postizanje njezinih klimatskih i energetskih ciljeva mora u potpunosti uzeti u obzir utjecaj na cijene energije i da se one moraju usmjeriti na stvaranje sinergije i daljnju integraciju tržišta što će omogućiti manje ukupne troškove i veću konkurentnost gospodarstva EU-a kako bi se ostvarila potrebna podrška građana i industrije; budući da se u tom kontekstu za sve potrebne ocjene utjecaja moraju u potpunosti uzeti u obzir sadašnji i budući prikriveni i nepovratni troškovi koji su rezultat uobičajene energetske politike;

F.  budući da energetska unija treba biti novi energetski model za Europu, temeljen na snažnoj i sveobuhvatnoj zakonodavnoj osnovi i ambicioznim ciljevima; budući da upravljanje energetskom unijom mora biti transparentno, uz jamčenje stabilnog okvira i uključivanje Parlamenta u proces odlučivanja te istovremeno promicanje uloge lokalnih vlasti i građana;

G.  budući da je iznimno važno da EU i države članice prepoznaju važnost uključivanja inicijativa usmjerenih na potrošače, kao što su zadruge i projekti za obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost na razini zajednica, te ističe potrebu za uklanjanjem ekonomskih, regulatornih i administrativnih prepreka kako bi se građanima omogućilo aktivno sudjelovanje u energetskom sustavu;

H.  budući da klimatske promjene, nekonkurentne cijene energije i izrazito visoka ovisnost o nepouzdanim dobavljačima iz trećih zemalja ugrožavaju održivost europskog energetskog sustava;

I.  budući da se otpornom energetskom unijom, koja se temelji na ambicioznoj klimatskoj politici, želi zajamčiti prijelaz na novi energetski model koji kućanstvima i poduzećima omogućuje proizvodnju i potrošnju sigurne, održive, konkurentne i cjenovno prihvatljive energije;

J.  budući da problem energetskog siromaštva treba rješavati u okviru energetske unije osnaživanjem pozicije osjetljivih skupina potrošača, poboljšanjem energetske učinkovitosti za najosjetljivije skupine i izradom kurativnih mjera u cilju omogućivanja cjenovne pristupačnosti energije za potrebite;

K.  budući da se energetsko siromaštvo može definirati kao nemogućnost kućanstva da si priskrbi odgovarajuću razinu opskrbe energijom kako bi zajamčilo zadovoljavanje osnovnih potreba i održavanje zdravlja zbog kombinacije niskih prihoda, visokih cijena energije i nekvalitetnih stambenih prostora;

L.  budući da budućnost energetske unije mora biti ona u kojoj države članice prepoznaju da ovise jedna o drugoj kad je riječ o opskrbi građana sigurnom, održivom i cjenovno pristupačnom energijom, takva da se temelji na istinskoj solidarnosti i povjerenju i u kojoj Europska unija jednoglasno nastupa u globalnim pitanjima; budući da je stoga svaka država članica dužna postaviti energetsku učinkovitost i smanjenje potražnje za energijom kao prioritet kako bi zaštitila energetsku sigurnost EU-a i njegovih država članica;

M.  budući da se energetska i klimatska politika EU-a moraju međusobno dopunjavati i da se njihovi ciljevi moraju međusobno osnaživati; budući da bi energetska unija stoga trebala dopunjavati europske ciljeve u području reindustrijalizacije i rasta, poticati prijelaz na održivo gospodarstvo velikim dijelom temeljeno na energetskoj učinkovitosti i energiji iz obnovljivih izvora, što će poboljšati globalnu konkurentnost europskog gospodarstva i omogućiti učinkovito izbjegavanje premještanja izvora CO2;

N.  budući da EU uvozi više od pola energije koju troši, a njegova ovisnost o uvozu je osobito izražena kada je riječ o sirovoj nafti (više od 90 %), prirodnom plinu (66 %) i kamenom ugljenu (72 %) te je ukupan trošak uvoza 2013. iznosio više od 400 milijardi EUR; budući da približno 40 % cjelokupne potrošnje energije u EU-u i približno 60 % potrošnje plina uvezenog u EU otpada na fond zgrada u EU-u, zbog čega je u tom pogledu smanjenje potražnje za energijom važan čimbenik u postizanju energetske neovisnosti;

O.  budući da se svjetska cijena nafte znatno smanjila što je EU-u omogućilo da poduzme važne mjere kako bi preoblikovao svoj položaj u području energetike ulaganjima u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, iskorištavanjem potencijala energetske učinkovitosti zgrada i industrije te razvojem pametne infrastrukture; budući da novac koji se troši na uvoz fosilnih goriva ne doprinosi znatno ulaganjima, otvaranju radnih mjesta ni rastu u Uniji i budući da bi preusmjeravanje tog novca u ulaganja unutar Unije potaknulo rast i doprinijelo otvaranju novih kvalitetnih radnih mjesta za kvalificirane stručnjake na lokalnoj razini;

P.  budući da mnoge države u velikoj mjeri ovise samo o jednom opskrbljivaču zbog čega bi mogle biti izložene rizicima poremećaja opskrbe;

Q.  budući da, kada je riječ o uvozu energije, EU u velikoj mjeri ovisi o Rusiji, koja se pokazala kao nepouzdan partner koji se koristi opskrbom energije kao političkim oružjem;

R.  budući da su razvoj i provedba strategije o strateškim resursima, posebno za naftu i prirodni plin, postali važan dio ruske vanjske politike kako bi se druge države dovele pod politički pritisak; napominje da je to bio slučaj brojnih zemalja u njezinu susjedstvu i nekoliko država članica Europske unije;

S.  budući da se upotrebom nafte i prirodnog plina u vanjskopolitičke svrhe i za destabilizaciju drugih zemalja ugrožava gospodarski rast i, što je još opasnije, demokratska stabilnost u Europi te neovisnost suverenih država;

T.  budući da se europska energetska sigurnost mora razviti tako da se obrane i europska sigurnost i suverenost europskih država, te da se moraju obuhvatiti i države članice EU-a i zemlje Istočnog partnerstva;

U.  budući da se u okviru politike za energetsku sigurnost mora razmotriti potreba za stabilnom opskrbom iz različitih energetskih izvora kako bi se europskom gospodarstvu osigurala energija koja je potrebna za promet, industriju i kućanstva na način kojim se podupire konkurentnost i klimatska politika, uz istovremeno smanjenje ovisnosti o onima koji namjerno žele koristiti energetske resurse za vlastite političke ciljeve kako bi utjecali na politički razvoj u drugim zemljama;

V.  budući da nijedna država članica ne bi trebala biti izložena ugovornim odredbama koje nisu u skladu s pravom EU-a i kojima se iskorištava njezin lošiji položaj na energetskom tržištu samo zbog zemljopisnih i povijesnih odrednica;

W.  budući da su zbog sporova oko plina 2006. i 2009. između Rusije i zemlje provoza, Ukrajine, mnoge države EU-a bile izložene ozbiljnim nestašicama; budući da su poremećaji u opskrbi pokazali da poduzete mjere nisu bile dovoljne da bi se riješio problem europske ovisnosti o ruskom plinu;

X.  budući da je naknadna ocjena i provjera svih sporazuma u vezi s energijom po pitanju usklađenosti s pravom EU-a već moguća, između ostalog, zahvaljujući odredbama o konkurentnosti i energetici; budući da nedovoljne prethodne provjere usklađenosti na nacionalnoj razini i na razini EU-a vode do ozbiljnih poremećaja na tržištu; budući da je Komisija prepoznala te nedostatke i poduzela mjere u cilju jačanja prethodne procjene odredaba o komercijalnim ugovorima o opskrbi plinom;

Y.  budući da se samo do 2020. u energetski sektor EU-a treba uložiti više od bilijun eura i budući da će za svaki euro koji se ne uloži u energetsku infrastrukturu prije 2020. biti potrebna 4,3 eura za postizanje istih ciljeva nakon 2020., što bi nepotrebno opteretilo buduće generacije;

Z.  budući da EU mora omogućiti da se ta ulaganja financiraju mobilizacijom svih postojećih resursa, i javnih (strukturni fondovi i Europska investicijska banka (EIB)) i privatnih, na način da se potakne usmjeravanje štednje kućanstava i kapaciteta dugoročnih ulagača (mirovinski fondovi i osiguravajuća društva) i da se stvore novi financijski kapaciteti za EU;

AA.  budući da su cijene električne energije za industriju, prije uzimanja u obzir izuzeća od plaćanja poreza i pristojbi za energetski intenzivne industrije, u EU-u više nego dvostruko veće nego u SAD-u i Rusiji, 20 % veće nego u Kini, ali 20 % manje nego u Japanu;

AB.  budući da je europska industrija i dalje u nepovoljnom položaju u pogledu cijena plina, uglavnom zbog toga što je indeks cijena nafte uvršten u dugoročne ugovore s Rusijom;

AC.  budući da razlika u cijeni u usporedbi s ostalim gospodarstvima može negativno utjecati na konkurentnost naše industrije, posebno u energetski intenzivnim industrijama;

AD.  budući da su konkurentne cijene energije ključne za postizanje ciljeva reindustrijalizacije EU-a za 20 % do 2020.;

AE.  budući da poduzeća u EU-u u sektoru energije iz obnovljivih izvora, među kojima su brojna mala i srednja poduzeća, zapošljavaju 1,2 milijuna ljudi u Europi i imaju udio od 40 % u ukupnim svjetskim patentima u tehnologiji u području energije iz obnovljivih izvora, po čemu EU ima vodeću ulogu na globalnoj razini; budući da EU tu vodeću ulogu mora zadržati i u budućnosti uz pomoć kvalitetne strategije EU-a u području energije iz obnovljivih izvora;

AF.  budući da se, usprkos globalnoj dominaciji EU-a u ulaganjima u energiju iz obnovljivih izvora, prema Svjetskoj energetskoj prognozi iz 2014. predviđa da će do 2040. ukupna potražnja za energijom narasti za 37 %, a ukupna potražnja za ugljenom za 15 %; budući da se u EU-u predviđa da će porast biti znatno niži zbog izuzetno uspješnog poboljšanja energetske učinkovitosti;

AG.  budući da se pad blagostanja zbog neučinkovitosti tržišta plina u EU-u godišnje mjeri u više od 11 milijarda EUR, između ostalog zbog nedostatka infrastrukture i niskog stupnja tržišne likvidnosti i transparentnosti;

AH.  budući da bi gospodarski i fizički integriranije jedinstveno energetsko tržište moglo rezultirati znatnim povećanjem učinkovitosti;

AI.  budući da maloprodajno energetsko tržište EU-a ne funkcionira ispravno s obzirom na to da u mnogim državama članicama potrošači imaju ograničen izbor opskrbljivača; budući da bi se pitanjem koncentracije na tržištu trebalo pozabaviti u okviru politike EU-a u području tržišnog natjecanja kako bi se potrošačima omogućila promjena opskrbljivača te kako bi se tako ojačalo tržišno natjecanje i smanjile cijene; budući da je potrebno obratiti pozornost na opasnost da se manje informirani građani za koje postoji manja vjerojatnost da će uspoređivati i mijenjati opskrbljivače, nađu u situaciji da plaćaju nekonkurentne zastarjele tarife;

AJ.  budući da je potpuna provedba integriranog europskog tržišta plina i električne energije od temeljne važnosti za energetsku sigurnost i za napredak na putu k energetskoj uniji; budući da je odgovornost Komisije pobrinuti se za to da sve države članice provode i poštuju sve dijelove trećeg energetskog paketa u cilju postizanja integriranog tržišta električne energije i plina;

AK.  budući da će se postizanjem cilja od 10 % elektroenergetske međupovezanosti i postizanjem boljih prekograničnih kapaciteta prijenosa za električnu energiju i plin kao i dodatnim jačanjem postojećih mreža povećati energetska sigurnost, omogućiti bolja integracija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i bolja ravnoteža između opskrbe i potražnje među državama članicama uz istovremeno poticanje usklađivanja cijena u korist potrošača;

AL.  budući da se očekuje da će bolja regionalna suradnja između država članica također uključivati usklađivanje i optimizaciju troškova;

AM.  budući da je Energetska zajednica instrument za proširenje unutarnjeg energetskog tržišta na zemlje u susjedstvu EU-a te da se s njom doprinosi stvaranju paneuropskog energetskog prostora koji se temelji na jedinstvenim načelima i vladavini prava;

AN.  budući da se u energetskoj uniji odražavaju brojni pozivi Parlamenta na uspostavu istinske paneuropske energetske zajednice, temeljene na snažnom zajedničkom energetskom tržištu, koordinaciji kupovine energije izvan EU-a te zajedničkom europskom financiranju istraživanja i inovacija u području novih tehnologija proizvodnje energije iz održivih izvora;

AO.  budući da je u vanjskoj dimenziji energetske politike EU-a potrebna veća dosljednost i da ona još ne iskorištava svoj puni potencijal s kojim bi pridonijela sigurnosti opskrbe energijom i konkurentnosti Unije;

AP.  budući da bi se 33 infrastrukturna projekta utvrđena u europskoj strategiji energetske sigurnosti trebala upotpuniti jačim usmjerenjem na modernizaciju distribucijskih mreža električne energije i na preusmjeravanje s ugljena i plina na biomasu kako bi se poboljšala sigurnost opskrbe;

AQ.  budući da je priznato da vezivanje i skladištenje ugljika može dati odlučujući doprinos u borbi protiv klimatskih promjena te može posebno pomoći u smanjenju troškova prijelaza na dekarbonizirano energetsko tržište i gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika;

AR.  budući da su diversifikacija opskrbe, konačna uspostava unutarnjeg energetskog tržišta, poboljšanje energetske učinkovitosti i štednja energije, daljnji razvoj europskih energetskih resursa, uključujući energiju iz obnovljivih izvora, te istraživanje i razvoj ključni pokretači energetske unije;

AS.  budući da bi se iskorištavanje domaćih konvencionalnih naftnih i plinskih resursa uz potpuno poštovanje pravne stečevine EU-a, i na područjima tradicionalne proizvodnje (npr. Sjeverno more) i na novootkrivenim područjima (npr. istočno Sredozemlje, Crno more) trebalo poticati i podupirati;

AT.  budući da domaći energetski resursi moraju uvijek biti održivi i sigurni;

AU.  budući da je cilj EU-a povećati udio industrije u BDP-u na čak 20 % do 2020. te da će energija po konkurentnim cijenama kao i veća energetska produktivnost biti neophodne za postizanje tog cilja;

Dimenzije energetske unije

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom”; prima na znanje pet temeljnih stupova energetske unije koje je odredila Komisija; ustraje u tome da se politikama u okviru tih stupova mora uvijek doprinositi jamčenju sigurnosti opskrbe energijom, dekarbonizacije, dugoročne gospodarske održivosti i postizanja pristupačnih i konkurentnih cijena energije;

2.  ponavlja da je energija javno društveno dobro i da bi se EU stoga trebao usredotočiti na pitanje energetskog siromaštva i promicati konkretne mjere za rješavanje tog problema; stoga ustraje u tome da bi se energetskom unijom trebalo svima zajamčiti jednak pristup energiji, doprinijeti postizanju pristupačnih cijena energije od kojih bi potrošači imali koristi, promicati veze i energetsku infrastrukturu koje imaju stratešku ulogu za dobrobit ljudi te osnažiti regulaciju;

3.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se svi zakonodavni prijedlozi koji čine dio energetske unije obrađuju u okviru redovnog zakonodavnog postupka te da se tako u potpunosti uključi Parlament i zajamči učinkovit demokratski nadzor; očekuje da će okvir upravljanja za energetsku uniju za razdoblje nakon 2020. biti ambiciozan, pouzdan, transparentan, demokratski i da će u potpunosti uključivati Parlament te da će se njime zajamčiti postizanje klimatskih i energetskih ciljeva za 2030., osobito zahvaljujući potpunoj primjeni, provedbi i osuvremenjivanju postojećeg zakonodavstva u području klime i energije; traži od Komisije da, ne dovodeći u pitanje ostale obveze izvješćivanja, jednom godišnje podnese izvješće o provedbi energetske unije, koje će uključivati pojedinosti o provedbi zakonodavstva u području energije i postignutom napretku u ostvarivanju ciljeva za 2020. i 2030., da izradi i ažurira skup ključnih pokazatelja koje će uključiti u izvješće te da omogući ocjenu napretka u pogledu energetske unije; takvi pokazatelji mogu uključivati, između ostalog, kapacitete za međupovezanost, integraciju tržišta, smanjenje uvoza energije, razine diversifikacije, cijene i troškove energije, razvoj proizvodnje energije na lokalnoj razini i na razini zajednica te razine energetskog siromaštva i energetske ugroženosti; primjećuje zaključke Vijeća za energetiku od 26. studenog 2015. o sustavu upravljanja energetskom unijom te traži od Komisije da Parlamentu i Vijeću brzo predstavi zakonodavni prijedlog vodeći računa o zaključcima Vijeća te stajalištima Parlamenta izraženima u ovom izvješću; slaže sa zaključcima Vijeća oko toga da nacionalni energetski i klimatski planovi za razdoblje od 2021. do 2030. ne bi trebali biti usmjereni samo na postizanje ciljeva za 2030. već bi trebali odražavati dugoročnu perspektivu, posebno dogovoreni cilj EU-a da se do 2050. emisija smanji za 80 do 95 % u odnosu na razine iz 1990.;

4.  poziva države članice da razviju dugoročne energetske strategije u svijetlu postizanja dugoročnog cilja smanjenja stakleničkih plinova za 80 – 95 % do 2050. što bi najveći svjetski zagađivači trebali popratiti sličnim naporima;

5.  priznaje neotuđivost odluka donesenih na nacionalnim referendumima o energetskim pitanjima;

6.  naglašava da bi se u okviru energetske unije trebao usvojiti sveobuhvatan pristup s naglaskom na dimenzijama kao što su ostvarenje potpuno integriranog unutarnjeg energetskog tržišta, sigurnost opskrbe, optimalno korištenje energetskih resursa EU-a, smanjivanje potražnje za energijom, smanjenje stakleničkih plinova temeljeno na energiji iz obnovljivih izvora i europsko tržište ugljika, kao i istraživanje i inovacije kojima se želi ostvariti vodeća pozicija kada je riječ o tehnologiji u području energije; ističe da bi središte energetske unije trebali biti građani kojima se treba omogućiti sigurna, održiva i cjenovno pristupačna energija;

7.   potvrđuje niske klimatske i energetske ciljeve Europskog vijeća za 2030. koji se odnose osobito na smanjenje stakleničkih plinova za 40 %, povećanje udjela obnovljive energije u europskoj strukturi potrošnje energije na 27 % i povećanje energetske učinkovitosti za 27 %; podsjeća da je Parlament opetovano pozvao na postavljanje obvezujućih klimatskih i energetskih ciljeva za 2030. u skladu s kojima bi se emisije stakleničkih plinova u EU-u smanjile za najmanje 40 %, udio obnovljive energije iznosio bi najmanje 30 %, dok bi se energetska učinkovitost povećala bi za 40 %, što bi se trebalo provoditi u okviru pojedinačnih nacionalnih ciljeva;

Energetska sigurnost, solidarnost i povjerenje

8.  poziva Komisiju i države članice da aktivno odabiru održivije i konkurentnije cijene i troškove uvezene energije za europske građane i poduzeća uz pomoć diversifikacije opskrbe (izvora energije, opskrbljivača i opskrbnih pravaca); s tim ciljem, poziva Komisiju da promiče izgradnju odgovarajućih prioritetnih koridora energetske infrastrukture, kako je navedeno u Prilogu I. Uredbe o transeuropskoj energetskoj mreži (TEN-E) i dijelu II. Priloga I. Uredbe o Instrumentu za povezivanje Europe (CEF), s posebnim naglaskom na državama članicama s visokim stupnjem ovisnosti; poziva Komisiju da za prioritet postavi postojeće unutarnje kapacitete, uključujući europske energetske resurse;

9.  priznaje da projekti koji se trenutačno nalaze na popisu projekata od zajedničkog interesa nisu dovoljni da se postignu europski ciljevi za međupovezanost Pirenejskog poluotoka i kontinentalnog dijela Europe; apelira na Regionalnu skupinu TEN-E i Komisiju da odrede dodatne projekte koji će se staviti na popis projekata od zajedničkog interesa u 2015. kako bi se znatno povećali kapaciteti između Španjolske i Francuske;

10.  naglašava da je dobro razvijena i potpuno integrirana infrastruktura kojom se omogućuju bolja diversifikacija opskrbe i prekogranični tokovi ključna za sigurnost opskrbe i u normalnim i u izvanrednim uvjetima, kao i za opskrbu potrošača diljem Europske unije i Energetske zajednice energijom iz konkurentnih izvora;

11.  ističe da značajne rezerve plina u zemljama sjeverne Afrike i nedavna otkrića u istočnom Mediteranu mediteranskoj regiji pružaju priliku da se prometne u dinamično središte mreže plinovoda kojom bi se plin prenosio u Europu; poziva na stvaranje mediteranskog plinskog čvorišta s većim kapacitetima za ukapljeni prirodni plin; naglašava da bi EU trebao iskoristiti prilike koje se javljaju u vezi s tim rezervama plina kako bi unaprijedio svoju energetsku sigurnost;

12.  ističe da svi infrastrukturni projekti EU-a kojima se želi diversificirati izvore energije, opskrbljivače i opskrbne pravce moraju u potpunosti biti u skladu sa zakonodavstvom EU-a u području klime i energije te dugoročnim ciljevima i prioritetima, uključujući energetsku sigurnost u EU-u, pri čemu je potrebno zajamčiti intenzivnu i učinkovitu upotrebu postojeće energetske infrastrukture i tranzitnih pravaca prema EU-u; poziva Komisiju da kao prihvatljive projekte razmotri ulaganja kojima se smanjuje potražnja za energijom, npr. ulaganja u postojeće zgrade;

13.  ističe da opskrbljivači energijom koji dolaze iz trećih zemalja dok djeluju na zajedničkom tržištu moraju podlijegati pravnoj stečevini EU-a, osobito zakonodavstvu EU-a u području tržišnog natjecanja i državne potpore, te poziva Komisiju da svim dostupnim sredstvima zajamči provedbu prava EU-a kako bi se omogućio slobodan protok energije u EU-u i kako bi se spriječili poremećaji na unutarnjem tržištu;

14.  ističe da je za EU od ključne važnosti da okonča isključenost država članica i regija iz unutarnjeg energetskog tržišta, kao što su pokazali testovi otpornosti na stres u vezi s plinom koje je provela Komisija; poziva Komisiju da, s obzirom na to, redovno provodi takve testove; smatra da bi prioritet za EU trebala biti pomoć tim najosjetljivijim državama u diversifikaciji njihovih izvora i opskrbnih pravaca; u vezi s tim poziva države članice i Komisiju da odmah provedu preporuke proizašle iz testova otpornosti na stres plinskog sustava; preporučuje Komisiji da razmotri provođenje testova otpornosti na stres u vezi s električnom energijom kako bi se dobio uvid u otpornost stanja cjelokupnog tržišta električne energije; naglašava da bi se takvim testovima osobito trebao utvrditi status, kapacitet i trajnost cjelokupne nacionalne prijenosne mreže, kao i stupanj međupovezanosti i prekograničnih kapaciteta, te da popratne preporuke, koje će se temeljiti na takvim testovima, moraju uključivati potpune procjene utjecaja nacionalnih planova i ciljeva Unije pri djelovanju u vezi s bilo kojom mjerom koja iz njih proizlazi;

15.  napominje da su, u kontekstu buduće energetske unije, kvantitativna i kvalitativna sigurnost opskrbe energijom i konkurentnost najvažniji problemi zbog kojih se države članice moraju na razini EU-a bolje uskladiti i surađivati sa susjednim državama pri oblikovanju svojih energetskih politika; poziva Komisiju da, s obzirom na to, istraži kako bi se trenutačna struktura nacionalnih mjera za prevenciju i odgovor na izvanredne situacije mogla poboljšati na regionalnoj razini i na razini EU-a;

16.  smatra da se nacionalnim mehanizmima za razvoj kapaciteta treba koristiti samo u krajnjoj nuždi, ako se iscrpe sve druge mogućnosti, uključujući veću međupovezanost sa susjednim državama, mjere na strani potražnje i druge oblike regionalne integracije tržišta;

17.  smatra da energetska unija podrazumijeva jedinstveno stajalište u pregovorima s trećim zemljama; poziva Komisiju da prouči primjerenost i moguću strukturu dobrovoljnog mehanizma zajedničke kupovine i njegov utjecaj na unutarnje tržište plina, poduzeća na koja to utječe i doprinos takvog mehanizma jamčenju sigurnosti opskrbe plinom; napominje da je, s obzirom na to da postoji nekoliko modela mehanizama zajedničke kupovine, potrebno dodatno proučiti koji je najbolji tržišno utemeljen model koji je primjenjiv na dotične regije EU-a i opskrbljivače te koji najbolje odgovara uvjetima pod kojima se mehanizam zajedničke kupovine može pokrenuti; smatra da se s koordinacijom položaja i zajedničkom kupovinom plina treba započeti na regionalnoj razini; u međuvremenu preporučuje Komisiji i tajništvu Energetske zajednice da podrže one države članice i ugovorne stranke Energetske zajednice koje žele sklopiti ugovore u području energije na dobrovoljnoj osnovi, u skladu s pravnom stečevinom EU-a o unutarnjem tržištu i s pravilima o tržišnom natjecanju u EU-u te s pravilima Svjetske trgovinske organizacije, uz jamčenje zaštite osjetljivih poslovnih podataka; naglašava da se ugovori u području energije moraju temeljiti na tržišnim cijenama i tržišnom natjecanju;

18.  poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku na uspostavu sveobuhvatnog okvira za vanjsku dimenziju energetske unije, osobito u pogledu promicanja strateških partnerstva temeljenih na zajedničkim vrijednostima s trećima zemljama koje proizvode energiju ili se nalaze na opskrbnim pravcima, a posebno s onima u europskom susjedstvu te onima koje su obuhvaćene politikama proširenja, uzimajući u obzir trenutačnu situaciju u području regionalne suradnje; postojeća i nova strateška partnerstva trebaju se razmotriti i proučiti kako bi se poboljšao dijalog i suradnja u području nafte i prirodnog plina, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora, trgovine i međupovezanosti energetske unije s vanjskom energetskom infrastrukturom;

19.  ističe da bi istinska zajednička vanjska energetska politika Unije trebala biti usko povezana s njezinom zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom; poziva u tom smislu na bolju koordinaciju između potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te nadležnih povjerenika radi povećanja dosljednosti vanjskih politika energetske sigurnosti EU-a; stoga poziva Komisiju da uspostavi snažniji klaster na čijem će čelu biti potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, a unutar kojeg će djelovati osoba s nadležnošću za koordiniranje tih politika;

20.  poziva Komisiju da osnuje skupinu na visokoj razini za promišljanje o energetskoj sigurnosti, vanjskoj politici i energetskoj uniji u kojoj bi snažno bili zastupljeni i sudjelovali i Parlament i dionici iz društva, kako bi se razvili vjerodostojni scenariji u pogledu dugoročne potražnje i opskrbe te kako bi se analizirale mogućnosti suradnje s vanjskim partnerima, posebno u području izgradnje kapaciteta i razmjene tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora, energetske učinkovitosti te u pogledu povezanosti energije i ljudskih prava;

21.  izražava zabrinutost zbog predloženog udvostručenja kapaciteta plinovoda Nordstream te utjecaja koje bi takvo udvostručenje kapaciteta imalo na energetsku sigurnost i diversifikaciju opskrbe te na načelo solidarnosti među državama članicama; u kontekstu aktualnih trilateralnih razgovora između EU-a, Ukrajine i Rusije, naglašava potrebu da se zajamči dugoročna opskrba energijom prema Ukrajini i kroz nju;

22.  ističe da bi veća energetska učinkovitost u EU-u smanjila opasnost od ovisnosti i tako osnažila položaj EU-a u pregovorima o energetskim pitanjima;

23.  ističe da je u sporazumima u vezi s energijom potrebna veća transparentnost, koja se može postići jačanjem uloge Komisije u pregovorima u vezi s energijom u kojima sudjeluju jedna ili više država članica i treće zemlje, osobito ako bi sudjelovanje Komisije u svim pregovorima u svojstvu promatrača postalo obvezno kako bi se ojačao položaj pojedinačnih država članica u odnosu na opskrbljivača iz treće zemlje koji sudjeluje u pregovorima, u cilju smanjenja rizika da jedan opskrbljivač zloupotrijebi svoj dominantan položaj; nadalje, napominje da Komisija treba izraditi ex-ante i ex-post procjene pri čemu će u potpunosti poštovati osjetljive poslovne podatke te sastaviti popis pozitivnih i negativnih sporazumnih klauzula kao što su klauzule o zabrani izvoza, klauzule o odredištima i klauzule „puno za prazno”, indeksacija cijene plina uz cijenu nafte ili klauzule kojima se trećoj strani brani da opskrbu energije uvjetuje dobivanjem prednosti pristupa infrastrukturi za prijenos energije u EU-u; ističe da je u članku 13. stavku 6. točki (a) Uredbe (EU) br. 994/2010/ navedeno da države članice moraju obavijestiti Komisiju o sklapanju novih međuvladinih sporazuma s trećim zemljama koji utječu na razvoj plinske infrastrukture i opskrbu plinom kako bi Komisija mogla ocijeniti stanje sigurnosti opskrbe plinom na razini EU-a; poziva Komisiju da u reviziju Uredbe o sigurnosti opskrbe plinom uključi snažne ex-ante procjene odredaba o komercijalnim ugovorima o opskrbi plinom;

24.  ističe da je Komisiju potrebno obavještavati o svim budućim međuvladinim sporazumima u području energetike s državama koje nisu članice EU-a u skladu s Odlukom br.994/2012/EU o uspostavi mehanizma razmjene informacija s obzirom na međuvladine sporazume između država članica i trećih zemalja u području energetike prije potpisivanja sporazuma kako bi se osiguralo da oni budu u skladu sa zakonodavstvom EU-a, a osobito s trećim energetskim paketom, te da ne predstavljaju prijetnju sigurnosti opskrbe energijom u EU-u; naglašava da takvi razgovori i savjetovanja moraju služiti jačanju pregovaračkog položaja država članica i poduzeća u EU-u, uz potpuno poštovanje osjetljivih poslovnih podataka; smatra da se takvim razgovorima i savjetovanjima nikako ne smiju dovoditi u pitanje bit i sadržaj sporazuma, već da se treba ustanoviti jesu li ti sporazumi u skladu sa svim relevantnim zakonodavstvom EU-a i u najboljem interesu dotičnih država članica i poduzeća; poziva Komisiju da revidira Odluku br.994/2012/EU kako bi u skladu s tim ojačala mehanizme obavještavanja i ulogu Komisije;

25.  poziva Komisiju da pripremi predloške i smjernice za nacrte ugovora uključujući okvirni popis štetnih klauzula kako bi se nadležna tijela i poduzeća mogla poslužiti tim referentnim materijalom pri ugovaranju; poziva države članice da pojačaju suradnju na mehanizmu razmjene informacija u pogledu međuvladinih sporazuma s trećim zemljama u području energetike, kako bi povećale transparentnost i ojačale svoj pregovarački položaj u odnosu na treće zemlje te tako europskim potrošačima osigurale cjenovno pristupačniju energiju; nadalje potiče Komisiju da nastavi s objavljivanjem tromjesečnih procjena ugovornih uvjeta kao što su prosječne uvozne cijene;

26.  ističe da bi u cilju jamčenja jednakih uvjeta za sve i jačanja pregovaračke pozicije poduzeća iz EU-a u odnosu na vanjske opskrbljivače ključne značajke ugovora trebale biti transparentnije i objedinjene te da bi se o njima redovno trebalo obavještavati nadležna tijela kako bi se prikupili svi potrebni podaci kojima se mogu koristiti i sama nadležna tijela i poduzeća kod budućih pregovora, istovremeno štiteći povjerljivost osjetljivih informacija; smatra da bi se tako osiguralo istinsko tržišno natjecanje u ugovorima u području energije, izbjegla zlouporaba dominantnog položaja trećih zemalja i zajamčila sukladnost s propisima EU-a o tržišnom natjecanju;

27.  poziva Komisiju da izradi konkretne mjere za smanjenje ovisnosti o uvozu energije, da prati stupanj diversifikacije u uvozu i da redovno objavljuje izvješća o napretku u tom području;

28.  ističe da je nužno povećati sudjelovanje europske industrije i tehnologije u cijelom lancu proizvodnje energije, koji ne uključuje samo sirovine, već i proizvodnju, rafiniranje, skladištenje, prijevoz i distribuciju jer su to ključni elementi za smanjenje ovisnosti EU-a o uvozu energije;

29.  smatra da je raznolikost strukture potrošnje energije u državama članicama, koja se temelji na potencijalu, okruženju, geografskom položaju, iskustvu, znanju i gospodarskim troškovima i potrebama tih država i kojom se doprinosi zajedničkim ciljevima u području energetskih i klimatskih strategija i politika, važna za EU u cijelosti budući da jača otpornost na poremećaje opskrbe, omogućuje donošenje optimalnih odluka u vezi s troškovima energije i omogućuje razvoj različitih tehnologija i njihovo natjecanje na tržištu te tako snižava troškove energije; međutim, inzistira na tome da različitost nacionalnih struktura potrošnje ne smije biti prepreka jedinstvenom tržištu i da države članice moraju u potpunosti poštovati pravila o državnoj potpori, na odgovarajući način ulagati u svoju domaću infrastrukturu za prijenos i zajamčiti visoku razinu međupovezanosti i otpornosti svojih nacionalnih energetskih sustava kako bi ispunile ciljeve Unije u području energetske sigurnosti i tržišta;

30.  smatra da Unija može povećati svoju energetsku sigurnost i smanjiti svoju ovisnost o pojedinim opskrbljivačima i gorivima povećanjem energetske učinkovitosti kao i optimalnom upotrebom europskih izvora energije, u skladu s ciljevima EU-a u području energetske sigurnosti, okoliša i klime kao i sa zakonodavstvom u području zdravlja i sigurnosti, uzimajući u obzir posebnosti država članica u pogledu njihovih struktura potrošnje energije i uz izbjegavanje nepotrebnih regulatornih opterećenja i poštovanje načela proporcionalnosti; ističe da se niti jedna vrsta goriva ili tehnologija ne bi smjela diskriminirati zbog određenih principa ako pridonosi energetskoj sigurnosti i ostvarenju klimatskih ciljeva;

31.  poziva Komisiju da omogući učinkovito korištenje svih postojećih programa EU-a za financiranje, uključujući Europski fond za strateška ulaganja, kako bi se privukla ulaganja u ključne infrastrukturne projekte, istraživanja i inovacije u području energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i razvoja europskih unutarnjih kapaciteta u cilju postizanja klimatskih i energetskih ciljeva za 2030., na temelju pristupa kojim se uzimaju u obzir trošak i koristi te koji je tehnološki neutralan i čiji je prioritet internalizacija vanjskih troškova;

32.  poziva na žurnu mobilizaciju sredstava za financiranje projekata od zajedničkog interesa kako bi se izgradila potrebna infrastruktura i omogućila neometana i pouzdana opskrba energijom na koju ne utječu nikakvi oblici političkog pritiska koji dolaze izvan EU-a;

33.  ističe da bi Europski fond za strateška ulaganja trebao imati ulogu mehanizma za pretvaranje ulaganja u infrastrukturu u potpuno likvidnu kategoriju imovine s obveznicama koje mogu biti grupirane i s kojima se može trgovati na europskom tržištu i na globalnim tržištima; nadalje, napominje da bi institucionalne ulagače kao što su osiguravajuća društva i mirovinski fondovi, koji su po svojoj prirodi orijentirani na dugoročna ulaganja u realnu imovinu, privukli samo standardizirani investicijski proizvodi i čvrsti portfelji projekata kojima se jamče stabilni poslovni modeli;

34.  poziva Komisiju, a osobito DG TRADE, da kao cilj zadrži posebno poglavlje posvećeno energiji u Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja u cilju uklanjanja carinskih i necarinskih prepreka SAD-a u području trgovine ukapljenim prirodnim plinom i sirovom naftom i uklanjanja neopravdanih protekcionističkih mjera što bi moglo doprinijeti razvoju konkurentnijeg okruženja za europska poduzeća zahvaljujući smanjenju razlika u energetskim troškovima na obje strane Atlantika; s tim u vezi poziva Komisiju da se pobrine za to da takvo poglavlje o energiji također uključuje odredbe kojima će se ojačati suradnja u pogledu programa za istraživanja u području energetike koje financiraju vlade u EU-u i vlada SAD-a, osobito kada je riječ o programu US ARPA-E;

35.  ističe da bi cilj trgovinske politike EU-a trebao biti povećanje energetske sigurnost u skladu s člankom 194. UFEU-a, diversifikacija izvora energije i smanjenje ovisnost o jednom jedinom vanjskom opskrbljivaču ili o jednoj točki opskrbe, poštujući pritom relevantnu podjelu nadležnosti utvrđenu Ugovorom;

36.  poziva Komisiju da strože nadzire prakse kojima se narušava tržišno natjecanje i uvede mjere protiv dampinga kako bi se europske energetske industrije zaštitile od nepoštenog uvoza iz trećih zemalja;

37.  žali zbog toga što su u Vijeću zastale rasprave o modernizaciji instrumenata trgovinske zaštite, unatoč tome što je Parlament izrazio snažnu podršku strožim mjerama protiv nepoštenog uvoza iz trećih zemalja;

38.  poziva Komisiju da poduzme korake u modernizaciji instrumenata trgovinske zaštite kako bi zajamčila da europske proizvodne industrije koje proizvode turbine, solarne ploče, visokokvalitetni čelik i građevne materijale mogu u potpunosti iskoristiti energetsku tranziciju;

39.  naglašava važnost odredbi u trgovinskim sporazumima povezanih s tehnološkom suradnjom i uslugama u području energetske učinkovitosti i decentralizirane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, uključujući održavanje i razvoj softvera; naglašava da je dekarbonizacija zajednički cilj EU-a i mnogih partnerskih zemalja, regija i gradova;

40.  poziva Komisiju da međunarodnim trgovinskim instrumentima potakne zemlje u razvoju na diversifikaciju njihove proizvodnje energije i da posebno promiče proizvodnju solarne energije u južnom susjedstvu EU-a;

41.  pozdravlja pregovore o inicijativi o zelenim proizvodima između EU-a i 13 drugih članica Svjetske trgovinske organizacije kojom su obuhvaćeni proizvodi, usluge i tehnologije koji doprinose zelenom rastu, zaštiti okoliša, djelovanju u području klime i održivom razvoju te poziva na zaključenje pregovora do kraja 2015. godine na ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije u Nairobiju;

42.  naglašava da se pregovori o Sporazumu o ekološkim dobrima moraju temeljiti na definiciji ekoloških dobara usklađenoj s politikama EU-a i da ne smiju biti u suprotnosti s mjerama za pomoć zemljama u razvoju iz Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC);

43.  poziva Komisiju da i dalje inzistira na uspostavljanju sustava za razmjenu energije između EU-a i SAD-a, uzimajući pritom u obzir trenutačni i budući razvoj u istraživanju, inovacijama i izdavanju dozvola za sustave elektrovoda, poput, primjerice, visokovoltažnih električnih instalacija, u cilju razvijanja globalne mreže za razmjenu energije iz obnovljivih izvora;

44.  ističe da bi osnažena Energetska zajednica trebala biti temelj vanjske energetske politike EU-a i poziva Komisiju da podnese konkretne prijedloge koji se temelje na izvješću Skupine na visokoj razini za promišljanje za reformu Energetske zajednice;

45.  poziva Komisiju i države članice da ojačaju aktivnosti Energetske zajednice, osobito u području energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti u cilju veće sigurnosti opskrbe, između ostalog i boljom primjenom i provedbom prava EU-a, kao što su ciljevi za 2020. i 2030., te osobito boljim upravljanjem, pojednostavljenjem postupaka i boljim korištenjem informatičkih alata kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, unaprjeđenjem institucija, uključujući osnivanje Parlamentarne skupštine Energetske zajednice, te provedbom ključnih infrastrukturnih projekata, kao što su prekogranični dvosmjerni spojni vodovi, kako bi se osigurala bolja integracija s energetskim tržištem EU-a i sigurnost opskrbnih mehanizama, a da se ne mora pribjeći osnivanju nacionalnih tržišta kapaciteta koja potkopavaju učinkovitost unutarnjeg energetskog tržišta;

46.  naglašava da je potrebno ojačati euro-mediteransku suradnju u području plina, električne energije, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije; traži od Komisije da ubrza uspostavu euro-mediteranske platforme za plin;

Potpuno integrirano europsko energetsko tržište

47.  smatra da se energetskom unijom u budućnosti mora uspostaviti slobodan protok energije diljem EU-a i država Energetske zajednice;

48.  ističe da temelj buduće energetske unije mora biti potpuno funkcionalno i povezano unutarnje energetsko tržište kojim se dostavlja sigurna, pouzdana, pravedno raspodijeljena, društveno i ekološki odgovorna, učinkovita, konkurentna, pristupačna i održiva energija preko potpuno funkcionalnih, sigurnih i otpornih mreža za prijenos energije, kao i smanjenje potražnje za energijom, kako bi se poduzećima i potrošačima u EU-u omogućio što održiviji, učinkovitiji, demokratskiji i isplativiji pristup plinu, električnoj energiji, grijanju i hlađenju; stoga smatra da treba težiti daljnjem širenju postojećih područja na tržištu; smatra da je iznimno važno poticati integraciju proizvođača-potrošača u tržište i mrežu EU-a; naglašava da ruralne zajednice diljem EU-a trpe znatne posljedice loše energetske povezivosti;

49.  priznaje da jedinstveno energetsko tržište u Europi trenutačno ne postoji te da je posljedična fragmentacija energetskih tržišta EU-a vrlo štetna za europsku konkurentnost i energetsku sigurnost;

50.  podsjeća na to da se energetska tržišta razlikuju od financijskih po temeljnoj fizičkoj imovini, te je u skladu s tim sistemski rizik uklonjen u energetskom sektoru; stoga smatra da je potrebna financijska regulacija kojom bi bio obuhvaćen i energetski sektor na takav način da ne dođe do remećenja razvoja funkcionalnog unutarnjeg energetskog tržišta;

51.  ističe da je, kako bi se ocijenila stvarna učinkovitost i isplativost, potrebno razmotriti izravne i vanjske troškove različitih izvora energije, kao i utjecaj raznih oblika državnih intervencija na njihov relativan položaj u smislu konkurentnosti;

52.  smatra da tržišno utemeljene mehanizme moraju dopuniti konkretni i ambiciozni mehanizmi sigurnosti opskrbe i solidarnosti, kao što je učinkovitije upravljanje krizama na regionalnoj razini i na razini EU-a, donošenje ambicioznih mjera uštede energije i optimalna upotreba infrastruktura za skladištenje ukapljenog prirodnog plina i plina, u prvom redu za sigurnost opskrbe na regionalnoj razini, što se treba odražavati u zakonodavstvu EU-a, uključujući u Uredbi o sigurnosti opskrbe plinom, koje se mora što prije revidirati;

53.  poziva Komisiju i države članice da zajamče potpunu primjenu i provedbu postojećeg zakonodavstva EU-a u području državnih potpora, energije, okoliša i klime; posebno poziva na ocjenu provedbe trećeg energetskog paketa i koristi koje su proizašle za potrošače; poziva na uklanjanje izuzeća iz trećeg energetskog paketa i na brzo donošenje i provođenje europskih mrežnih kodeksa i smjernica;

54.  poziva Komisiju da poveća financijska sredstva namijenjena Agenciji za suradnju energetskih regulatora (ACER) te ističe da joj treba biti odobreno dodatno zapošljavanje kako bi se omogućila potpuna i učinkovita provedba nadzora energetskih tržišta, u cilju osiguravanja integriteta i transparentnosti trgovanja energijom i poštovanja Uredbe o cjelovitosti i transparentnosti tržišta energije (REMIT), kao preduvjet za pravilno funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta EU-a; napominje da bi trebalo ojačati ovlasti ACER-a u odnosu na Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E), Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava za plin (ENTSO-G) i druga tijela s osnovnim funkcijama EU-a kako bi se zajamčilo da može izvršavati svoje zadaće određene mjerodavnim zakonodavstvom EU-a te smatra da bi Agencija trebala surađivati s udrugama koje predstavljaju operatore distribucijskog sustava, udrugama potrošača i ostalim organizacijama civilnog društva;

55.  ponavlja važnost razdvajanja vlasništva predloženog u okviru trećeg energetskog paketa; poziva Komisiju da ustanovi u kojoj mjeri nacionalna regulatorna tijela provode uvjete opisane u mišljenjima Komisije o certificiranju operatora prijenosnog sustava;

56.  izražava žaljenje zbog činjenice da ENTSO-E i ENTSO-G previše ovise o proračunskim sredstvima koje dodjeljuju nacionalni operatori prijenosnog sustava, što ugrožava njihovu ulogu europskih aktera;

57.  poziva Komisiju da poveća njihovu regulaciju i nadzor burza električne energije i tržišnih aktivnosti plinskih središta;

58.  naglašava da i plin i električna energija uvijek moraju biti takvi da se mogu u svakom trenutku izvoziti kako bi se ojačala naša energetska solidarnost u izvanrednim okolnostima i otpornost na poremećaje u opskrbi; u vezi s tim napominje da odluke nacionalnih operatora prijenosnog sustava često koče postojeće sustave prekograničnog prijenosa; stoga poziva ACER da tom pitanju posveti veću pozornost u svojem godišnjem izvješću o praćenju tržišta;

59.  ističe da potpuno funkcionalno unutarnje energetsko tržište neće biti dovršeno sve dok postoje države članice čiji elektroenergetski sustavi ovise o operatorima iz trećih zemalja te ističe da je važno i nužno zajamčiti usklađeno djelovanje baltičkih država u okviru kontinentalnih europskih mreža do 2025.;

60.  ističe da je u EU-u hitno potreban dobro razrađen budući model tržišta električne energije i da se njime mora promicati potrebno ulaganje kako bi se zajamčila dugoročna opskrba i integracija obnovljivih izvora energije koja je više tržišno temeljena i optimizirana u smislu sigurnosti mreže, pri čemu je potrebno imati na umu promjenjivu prirodu opskrbe energijom i potražnje za energijom, uključujući jačanje mikroproizvodnje, tehnologiju u vezi s odgovorom na potražnju i rastući udio energije iz obnovljivih izvora; s tim u vezi napominje da su zajednički standardi za pametne mreže potrebni kao ključni elementi za jamčenje stabilne opskrbe i slobodnog prekograničnog protoka energije čime se pridonosi energetskoj sigurnosti; nadalje ističe ulogu koju razvoj pametnijih energetskih mreža i novih postrojenja za skladištenje energije može imati u povećanju razine obnovljivih izvora energije na razini Europe i jamčenju da će se takva infrastruktura razvijati u suradnji s regionalnim središtima za obnovljive izvore energije,

61.  poziva države članice i Komisiju, kao i ugovorne stranke Energetske zajednice i tajništvo Energetske zajednice, da se usmjere na realiziranje projekata od zajedničkog interesa i projekata važnih za Energetsku zajednicu kako bi se uspostavile paneuropska elektroenergetska mreža i plinska mreža kojima se električna energija i plin iz različitih izvora mogu prenositi diljem EU-a; smatra da će elektroenergetska mreža omogućiti preusmjeravanje energije iz područja u kojima postoji višak u deficitarna područja te će se tako omogućiti tržištu da odmah odgovori na nedovoljnu opskrbu gdjegod do nje dođe, da nadoknadi cirkadijske i sezonske cikluse, integrira obnovljive izvore energije, zajamči sigurnost opskrbe i promiče europsko energetsko tržište; smatra da bi se trebalo predvidjeti ubrzavanje postupka izdavanja odobrenja i dozvola za projekte i poticanje osuvremenjivanja postojećih linija; nadalje, ističe da se takve mjere moraju osobito usmjeriti na rješavanje problema u vezi s energetskim otocima;

62.  pozdravlja svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2015. o ostvarenju cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije ‒ priprema europske elektroenergetske mreže za 2020;

63.  ponovno ističe svoju predanost postizanju cilja međupovezanosti od 10 % kako bi se konačno uspostavilo unutarnje energetsko tržište u EU-u te pozdravlja prijedlog Europskog vijeća o minimalnoj razini elektroenergetske međupovezanosti država članica od 15 % do 2030. godine; priznaje važnost postizanja kvantitativnog cilja međupovezanosti jamčenjem dostupnosti postojeće nacionalne i prekogranične infrastrukture kako bi se zajamčila učinkovita upotreba europskih izvora energije i veća sigurnost opskrbe;

64.  ističe važnost stvaranja čvrstog, stabilnog i predvidljivog regulatornog okvira koji će omogućiti dugoročnu predanost i koji je potreban za privlačenje novih ulaganja u energetsku infrastrukturu; poziva Komisiju da skrati vremenski rok u kojem se projekti mogu kvalificirati za projekte od zajedničkog interesa; ističe da uvođenje pametnih distribucijskih mreža treba omogućiti uz pomoć ubrzanih procedura za izdavanje dozvola kao i uz pomoć političke podrške i prilagođenih regulatornih okvira za mrežne operatore koji prepoznaju potrebe za ulaganjima koje se stalno mijenjaju i koji potiču ulaganja u projekte od zajedničkog interesa i automatizaciju u jednakoj mjeri kao i proširenje tradicionalnih mreža;

65.  ističe da energetska unija također treba pridonijeti „uniji za ulaganja u energetski sektor” pri čemu se treba zajamčiti da više od bilijun EUR koje treba uložiti u narednim godinama za oživljavanje europskog gospodarstva dolazi od privatnih i javnih ulagača; napominje da se u okviru „unije za ulaganja u energetski sektor” trebaju otvoriti prilike za velike ulagače kao i za pojedinačne potrošače i građane; napominje da je za stvaranje okruženja u kojem se omogućuje i optimalno iskorištava privatno financiranje ključna sigurnost ulagača; ustraje u tome da se stabilni okvir može postići samo snažnim sustavom upravljanja kojim se jamče jednaki uvjeti za sve i stabilni regulatorni uvjeti te kojim se jača povjerenje u privatni sektor;

66.  ističe da će provedba strateških infrastrukturnih projekata doprinijeti srednjoročnim i dugoročnim aspektima energetske sigurnosti i da će biti potpuno u skladu s dugoročnim obvezama EU-a u pogledu dekarbonizacije te zakonodavstvom EU-a u području zaštite okoliša i drugim mjerodavnim zakonodavstvom;

67.  poziva Komisiju i države članice da ulaganjima u manje spojne vodove za plin i električnu energiju koji povezuju susjedne regije pristupe jednako ozbiljno kao ulaganjima u veće projekte od zajedničkog interesa; poziva Komisiju i države članice da pri razvoju tih spojnih vodova usko surađuju s regionalnim vlastima;

68.  napominje važnost integracije planiranja potražnje za energijom i opskrbe energijom na razini unutarnjeg energetskog tržišta EU-a, pri čemu prednost treba dati smanjenju potražnje i decentraliziranim rješenjima, kako bi se postigla isplativa sigurnost opskrbe i izbjeglo nepotrebno ili pretjerano ulaganje u infrastrukturu i izgubljena ulaganja;

69.  smatra da bi Komisija i države članice s obzirom na velike potrebe za ulaganjem u zastarjele i neadekvatne distribucijske mreže i na činjenicu da se većina obnovljivih izvora energije spaja na razini distribucijske mreže trebale razmotriti konkretne inicijative, uključujući i financijske instrumente, za poticanje ulaganja operatora distribucijskog sustava; snažno preporučuje da državama članicama takva ulaganja budu prioritet;

70.  poziva Komisiju da objasni na koji način namjerava iskoristiti plan ulaganja u vrijednosti od 315 milijardi EUR, zajedno s ostalim fondovima koji stoje na raspolaganju, kako bi maksimalno povećala učinak poluge EFSU-a i financirala infrastrukturne objekte i projekte koji su nužni za konačnu uspostavu energetske unije;

71.  smatra da su pojačana regionalna suradnja i usklađivanje politika ključan korak prema široj integraciji energetskog tržišta na razini EU-a; stoga podržava regionalne pristupe, i one među državama članicama i one s ugovornim stranama Energetske zajednice, kako bi se osigurala sigurnost opskrbe i ubrzala integracija tržišta, uključujući i daljnjim razvojem regionalnih središta za poboljšanje likvidnosti tržišta, prvenstveno u središnjoj i istočnoj Europi; ističe da bi se tim mehanizmima suradnje mogla urediti politička suradnja i suradnja na energetskom tržištu te da bi se moglo pojednostavniti donošenje zajedničkih odluka o ulaganju u osnovnu plinsku infrastrukturu u regijama; smatra da bi se znanje i informacije u područjima kao što su objekti za skladištenje energije i postupci javne nabave za ukapljeni prirodni plin i spojne vodove mogli zajednički razvijati; prepoznaje važnu ulogu koju imaju burze električne energije u poticanju likvidne, transparentne i sigurne trgovine energijom; naglašava potencijal prekograničnih projekata kao polugu za rješenja na razini EU-a;

72.  podupire integraciju energetskih sustava država kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja s pomoću regionalnog pristupa u okviru buduće europske energetske unije;

73.  ističe da poboljšana regionalna suradnja može doprinijeti jačanju energetske sigurnosti, boljem planiranju infrastrukture, optimiziranju troškova integriranja obnovljivih izvora energije i smanjivanju troškova za potrošače;

74.  pozdravlja činjenicu što Komisija pridaje važnost jačanju regionalne suradnje; poziva Komisiju da ispita i utvrdi optimalnu mjeru suradnje u području elektroenergetske i plinske mreže (i tržišta) u EU-u; ističe da u nekim slučajevima države članice same mogu najbolje odrediti što je potrebno na njihovu teritoriju, dok u drugim slučajevima suradnja pod vodstvom EU-a jasno daje dodanu vrijednost; međutim, ističe da se u nekim slučajevima pokazalo da skupine država članice dalekosežnom regionalnom suradnjom na rješavanju zajedničkih problema brže postižu rezultate, kao što je to primjer s petostranim energetskim forumom; slaže se s Komisijom u tomu da postojeći regionalni mehanizmi mogu biti model za EU u cjelini;

75.  poziva Komisiju da osmisli strukturu upravljanja makroregionalnom tržišnom suradnjom u kojoj ulogu imaju i Europski parlament i nacionalni parlamenti; napominje da bi se to regionalno upravljanje trebalo zasnivati na postojećim regionalnim zemljopisnim i tržišnim subjektima kako bi se postigla najveća moguća optimizacija troškova, a to su u prvom redu: i) Plan o međusobnom povezivanju na baltičkom energetskom tržištu; ii) inicijative za usklađivanje u jugoistočnoj Europi; iii) prošireni petostrani forum; iv) inicijativa za mrežu na Sjevernom moru; ističe da bi u tom kontekstu trebalo ojačati ulogu Europske agencije za suradnju energetskih regulatora;

76.  poziva Komisiju da provede studije o optimizaciji troškova kojima će se procijeniti i kvantificirati korist od regionalne suradnje u spomenutim regijama; smatra da bi na temelju tih studija Komisija i države članice na koje se to odnosi trebale zajednički razviti i provoditi planove za uspostavu tih makroregija;

77.  poziva Komisiju da pružanjem pomoći za lokalnu proizvodnju energije (osobito energije iz obnovljivih izvora) i za prilagodbu tehnološkim promjenama (pametne mreže, pametna brojila itd.) i novim modelima proizvodnje i potrošnje (npr. električna vozila) potakne i podupre projekte regionalne suradnje između operatora električnih i plinskih distribucijskih mreža koji su ključni za sigurnu, konkurentnu i održivu energiju;

78.  poziva Komisiju da potiče razmjenu mišljenja o energetskim projektima između teritorijalnih jedinica u Europi (regija, lokalnih tijela, gradova itd.) u cilju informiranja i spajanja izabranih predstavnika i šire javnosti;

79.  poziva na razvijanje dobro integriranih i konkurentnih regionalnih tržišta električne energije i plina koja će osigurati adekvatan i fleksibilan energetski sustav koji obuhvaća sve dijelove Unije; traži od Komisije da u svim slučajevima protekcionizma, postupaka protivnih propisima o zaštiti tržišnog natjecanja i prepreka ulasku na tržište i odlasku s tržišta postupa odlučno i transparentno; ističe važnost osiguravanja stabilnih nacionalnih regulatornih okvira, rješavanja administrativnih prepreka i pojednostavljivanja nacionalnih upravnih postupaka, među ostalim i kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve projekte građana;

80.  ističe da su za uspješno postizanje ravnoteže na unutarnjem tržištu potrebna ulaganja ne samo u spojne vodove, nego među ostalim i u nacionalne mreže, elektrane na fosilna goriva opremljene tehnologijom vezivanja ugljika, nove nuklearne elektrane (u državama članicama koje to žele) kao ključan izvor niskougljične proizvodnje osnovne količine energije, skladišne kapacitete (kao što su terminali za ukapljeni prirodni plin), pametne mreže i fleksibilna proizvodnja energije sve u cilju prilagodbe boljoj proizvodnji i distribuciji energije iz obnovljivih izvora;

81.  ističe da je potrebno stvoriti zakonodavni okvir koji će dinamičnim sustavom određivanja cijena i otvaranjem tržišta izvorima na strani ponude i na strani potražnje osnažiti potrošače i omogućiti im da kao ulagači, proizvođači i dionici aktivno sudjeluju na tržištu; napominje da se uključivanje građana među ostalim može ojačati i: financijskim sudjelovanjem potrošača, energetskim zadrugama te mikroproizvodnjom i skladištenjem, potrošnjom energije iz vlastite proizvodnje; decentralizacijom opskrbe energijom, uvođenjem energetskih sustava pametnih mreža, uključujući i pametna brojila, pojačanom konkurentnošću na maloprodajnim tržištima, potpunom transparentnošću te fleksibilnošću cijena i mogućnosti odabira za potrošače;

82.  ističe da bi trebalo nagraditi proizvođače-potrošače koji pružaju skladišni kapacitet za mrežu i da bi ih trebalo poticati na potrošnju zelene električne energije koju sami proizvode, a da ne budu kažnjeni; ističe da bi takve inicijative mogle doprinijeti konkurentnijem unutarnjem tržištu energije koje će bolje funkcionirati, što bi, s druge strane, moglo doprinijeti jačanju otpornosti lokalnih zajednica, otvaranju novih radnih mjesta na lokalnoj razini, stvaranju blagostanja, smanjenju ukupne cijene energije za potrošače i rješavanju ozbiljnih socijalnih problema, kao što su energetsko siromaštvo i ugroženi potrošači; poziva Komisiju da prikupi procjene utjecaja i najbolje prakse u vezi s mjerama za borbu protiv energetskog siromaštva poduzetima na nacionalnoj razini i da osigura da za to nadležno europsko tijelo centralizira i promiče takve najbolje prakse; ističe da se moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se zajamčila zaštita podataka za potrošače koji izravno sudjeluju na tržištu;

83.  poziva Komisiju i države članice da politikama koje će uključivati rješavanje postojećih prepreka i doprinijeti transformaciji tržišta olakšaju daljnji razvoj i širenje lokalnih i regionalnih obnovljivih izvora energije te lokalnih i regionalnih distribucijskih mreža i centraliziranih sustava grijanja; poziva Komisiju da predloži smjernice za potrošnju energije iz vlastite proizvodnje kako bi se promicala njezina zastupljenost i zaštitila prava potrošača;

84.  poziva Komisiju i države članice da potiču potrošnju energije iz vlastite proizvodnje i mikroproizvodnju energije s pomoću sustava energije iz obnovljivih izvora namijenjenih najugroženijim potrošačima;

85.  poziva Komisiju da lokalne aktere uključi u energetsku politiku EU-a i da iznese prijedlog o osnivanju decentraliziranih centara za savjetovanje i izgradnju kapaciteta kojim bi se lokalne vlasti poduprlo i omogućilo im ravnopravan položaj s isporučiteljima energije te da podupre razvoj lokalne proizvodnje energije uz zadruge, poduzeća s poslovnim nastanom u samoj zajednici i općinske vlasti;

86.  ističe potrebu da se utvrde najbolje prakse na lokalnoj razini i da se promiče njihovo širenje u cijeloj Uniji, da se poboljša usklađivanje između lokalnih mjera i europskih politika i da se poradi na pitanjima koja utječu na prihvaćanje energetskih projekata od strane lokalne zajednice; predlaže uspostavu „europskog regionalnog foruma”;

87.  smatra da bi svi potrošači u EU-u trebali imati jednaku korist od jedinstvenog tržišta plina i električne energije; u tom smislu ističe da se više ne smiju tolerirati trenutačne razlike u cijenama među nacionalnim tržištima koje proizlaze iz nedostatne tržišne integracije i manjka međupovezanosti; poziva Komisiju da hitno predloži mjere za ostvarenje bolje usklađenosti cijena i integracije tržišta u cijeloj Uniji;

88.  ističe pozitivan učinak koji je integracija tržišta imala na veleprodajne, a konačno i na maloprodajne cijene u sektoru električne energije; smatra da se revizijom modela tržišta električne energije trebaju bolje povezati veleprodajna i maloprodajna tržišta i da ona doprinosi uklanjanju prepreka na maloprodajnim i veleprodajnim tržištima i omogućuje potrošačima izbor isporučitelja;

89.  smatra da se u okviru bilo kakvog pregleda maloprodajnog energetskog tržišta posebna pozornost treba posvetiti daljnjim mjerama za zaštitu potrošača, kao što su poticanje i promicanje sustava skupne promjene isporučitelja, zahtjeva da na računu za energiju obvezno stoji usporedba s konkurentima na osnovi prethodnog obrasca potrošnje, zahtjeva za isporučitelje da svojim klijentima automatsku ponude najprihvatljiviju tarifu i osiguranje ograničenog i lako usporedivog niza standardiziranih tarifa;

90.  poziva Komisiju da pri uspostavi plana za postupno ukidanje regulacije cijena zadrži mogućnost njihove regulacije i standardizacije tarifnih struktura ako je njihova svrha ograničiti monopolističke naknade koje narušavaju tržišno natjecanje ili nepredviđenu dobit, kako bi se zaštitili ugroženi potrošači ili pojednostavnila usporedba tarifa konkurentnih isporučitelja;

91.  poziva Komisiju da prati razvoj konačnih cijena energije u Europi, uključujući poreze, pristojbe, subvencije i sve druge skrivene troškove, kako bi se utvrdile mjere koje bi mogle doprinijeti smanjenju tih cijena;

Energetska učinkovitost koja doprinosi smanjenju potražnje

92.  podsjeća na rezolucije Parlamenta od 5. veljače 2014., 26. studenog 2014. i 14. listopada 2015. kojima poziva na tri obvezujuća klimatska i energetska cilja za 2030., posebno na cilj energetske učinkovitosti od 40 %; naglašava da bi cilj energetske učinkovitosti EU-a nakon 2020. trebao biti obvezujući te da bi ga trebalo provesti preko individualnih nacionalnih ciljeva; potiče Komisiju da razradi različite scenarije u vezi s energetskom učinkovitošću za 2030., pa i za razinu od 40 % koju je odredio Parlament; potiče Vijeće, koje poziva na cilj od najmanje 27 % za cijeli EU, da odredi ambiciozniji cilj u skladu s usvojenim ciljem Parlamenta;

93.  napominje da bi ambiciozna i ostvariva poboljšanja energetske učinkovitosti, koja bi se provodila radi kohezije, solidarnosti i isplativosti, mogla povećati energetsku sigurnost, konkurentnost, zaposlenost i rast te pomoći pri održavanju niskih cijena za potrošače, u borbi protiv energetskog siromaštva i u ostvarenju klimatskih i energetskih ciljeva;

94.  poziva Komisiju i države članice na primjenjivanje načela prema kojem se energetska učinkovitost stavlja na prvo mjesto; ističe da je prema Međunarodnoj agenciji za energetiku energetska učinkovitost „gorivo prvog izbora” i da predstavlja najbolji povrat na ulaganja od bilo kojeg drugog izvora energije; ističe da povećanje energetske učinkovitosti, a pogotovo smanjenje gubitaka energije u zgradama, ima ključan utjecaj na smanjenje uvoza energije iz trećih zemalja u EU, s obzirom na to da se 61 % plina uvezenog u Europsku uniju koristi u zgradama, i to ponajprije za grijanje; u tom pogledu poziva da se projekti u vezi s energetskom učinkovitošću i infrastrukturom tretiraju kao ključna ulaganja podjednako važna kao i ulaganja u nove kapacitete proizvodnje;

95.  ističe da povećanje energetske učinkovitosti znatno doprinosi i smanjenju troškova kućanstava i industrije i smanjenju ovisnosti EU-a o uvozu iz trećih zemalja; ističe da zahvaljujući mjerama za postizanje energetske učinkovitosti postoji potencijal za otvaranje dva milijuna novih radnih mjesta do 2020., osobito u građevinarstvu, koje je odgovorno za 40 % ukupne potražnje za energijom u EU-u; naglašava da je povećanje energetske učinkovitosti dodatna mjera uz diversifikaciju opskrbe energijom;

96.  poziva Komisiju da utvrdi i otkloni preostale prepreke za mjere za postizanje energetske učinkovitosti te da razvije istinsko tržište energetske učinkovitosti kako bi se potaklo prenošenje najboljih primjera iz prakse i zajamčila dostupnost proizvoda i rješenje diljem EU-a u cilju izgradnje istinskog jedinstvenog tržišta proizvoda i usluga za energetsku učinkovitost;

97.  naglašava da je s pomoću pravih poticaja potrebno povećati i intenzitet i tempo obnove zgrada kao i korištenje održivih izvora energije za grijanje i hlađenje kako bi se smanjila potražnja za energijom; preporučuje daljnje povećanje standarda energetske učinkovitosti za zgrade, uzimajući pritom u obzir tehničke inovacije i potičući ih, a osobito primjenu informacijskog modeliranja građevinskih projekata i simulacije utjecaja građevnih proizvoda tijekom cijelog njihova životnog ciklusa u javnoj nabavi; nadalje, preporučuje daljnje davanje potpore izgradnji zgrada s gotovo nultom potrošnjom energije kao dodatnog ključnog koraka u stvaranju energetske neovisnosti i održivog i sigurnog energetskog sustava;

98.  ističe da se dosadašnja ulaganja industrije u poboljšanja u vezi s energetskom učinkovitošću moraju prepoznati i da o njima treba uredno voditi računa u raspravama o energetskoj učinkovitosti u EU-u;

99.  smatra da su industriji potrebni jasni signali od tvoraca politika kako bi mogla ostvariti nužna ulaganja u ostvarenje energetskih ciljeva EU-a; stoga ističe potrebu za ambicioznim ciljevima i za regulatornim okvirom kojim se promiču inovacije bez stvaranja nepotrebnog administrativnog opterećenja kako bi se na najbolji način promicala energetska učinkovitost unutar nacionalnog konteksta;

100.  smatra da cilj u vezi s energetskom učinkovitošću mora biti u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima i ojačati konkurentnost gospodarstva EU-a u odnosu na njegove glavne trgovinske partnere;

101.  ističe da je potrebno revidirati postojeće zakonodavstvo u području energetske učinkovitosti, uključujući Direktivu o energetskoj učinkovitosti zgrada i Direktivu o energetskoj učinkovitosti, kao i osigurati njegovu pravilnu provedbu u državama članicama, kako bi se lakše postigli nacionalni ciljevi i nadopunile postojeće politike koje djeluju u skladu s okvirom za klimatsku i energetsku politiku do 2020.; poziva Komisiju da revidira zakonodavstvo EU-a u području energetske učinkovitosti kao što je utvrđeno u prilogu Okvirnoj strategiji energetske unije;

102.  ističe ulogu koju imaju oznake EU-a za energetsku učinkovitost u osnaživanju potrošača i pružanju potrošačima točnih, relevantnih i usporedivih informacija o energetskoj učinkovitosti proizvoda koji koriste energiju; ističe potrebu za revizijom oznake energetske učinkovitosti kako bi se potrošačima dodatno olakšalo donošenje odluka koje će doprinijeti energetskoj učinkovitosti te kako bi se potaknula proizvodnja energetski učinkovitih proizvoda;

103.  naglašava uspjeh i daljnji potencijal ekološkog dizajna u pogledu poboljšanja energetske učinkovitosti i energetske potrošnje proizvoda, čime se smanjuju troškovi energije i potrošnja kućanstava te emisije stakleničkih plinova; poziva Komisiju da uvede dodatne provedbene mjere, vodeći računa o širem planu za učinkovito korištenje resursima, te da revidira postojeće mjere radi osiguranja njihove prikladnosti;

104.  priznaje važnu ulogu koju lokalne vlasti, poduzeća i građani imaju u stvaranju energetske neovisnosti povećanjem energetske učinkovitosti s pomoću: boljeg planiranja gradova, razvoja internetskih te informacijskih i komunikacijskih tehnologija povezanih s energijom, uvođenja pametnih mreža, upravljanja energijom na strani potražnje, kogeneracije, infrastrukture alternativnih goriva i primjene toplinskih crpki, potrošnje energije iz vlastite proizvodnje i uvođenja, modernizacije i širenja centraliziranih sustava grijanja i hlađenja; naglašava potrebu za poticanjem građanskih inicijativa, kao što su projekti u vezi s energijom iz obnovljivih izvora u okviru zadruga ili zajednica, za jačanjem veze između građana i energetskih poduzeća, poticanjem korištenja aktivnijih i održivijih modela prijevoza, razvojem i provedbom rješenja za pametne gradove, uvođenjem distribucijske infrastrukture sa sigurnom budućnošću kao potporu ekološkoj mobilnosti u gradovima i promicanjem obnove, ali i izolacije zgrada, među ostalim i homogenom izolacijom; predlaže da se svi partneri u upravljanju na više razina okupe u operativnom sučelju koje će aktivno uključivati Sporazum gradonačelnika;

105.  smatra da je razrada financijskih instrumenata, sredstava i inovativnih modela za mobilizaciju javnih sredstava i iskorištavanje efekta poluge privatnih financija na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i europskoj razini u cilju podupiranja ulaganja u ključne sektore energetske učinkovitosti kao što je obnova zgrada apsolutni prioritet i da pritom treba voditi računa o posebnostima dugoročnih ulaganja; u tom pogledu naglašava ulogu Europske banke za obnovu i razvoj i Europskog fonda za strateška ulaganja (kojim upravlja Europska investicijska banka) i čvrsto zahtjeva da se u potpunosti uključe nacionalne razvojne banke; prepoznaje da se ti instrumenti trebaju popratiti ciljanom tehničkom pomoći; ističe potrebu da se osigura rentabilnost sustava energetske učinkovitosti u javnim zgradama; poziva Komisiju da pri razradi inicijative „pametno financiranje za pametne zgrade” razmotri sve navedene elemente;

106.  smatra da bi se različiti niz europskih fondova kojima se financiraju poboljšanja u energetskoj učinkovitosti trebao bolje usmjeriti i da bi se prioriteti trebali ponovno postaviti u cilju postizanja poboljšanja za ugrožene potrošače s niskim prihodima i rješavanja pitanja raspodjele poticaja između vlasnika zgrada i stanara ili među vlasnicima;

107.  poziva Komisiju da u suradnji s odgovarajućim industrijskim sektorima te nacionalnim, regionalnim i lokalnim dionicima, izdvoji najbolje prakse financiranja energetske učinkovitosti diljem EU-a i u inozemstvu te zatim uključi financiranje i inovativne mehanizme financiranja u fondove Europske banke za obnovu i razvoj, Europske investicijske banke i druge fondove EU-a;

108.  naglašava da je razvoj nove energetske kulture ključan za ostvarenje ciljeva energetske učinkovitosti i klimatskih ciljeva; poziva države članice da podignu razinu osviještenosti mlađih generacija s pomoću odgovarajućih obrazovnih modula u školama kako bi se razvili novi obrasci ponašanja među potrošačima energije;

Ususret održivom gospodarstvu

109.  podsjeća na to da sporazum koji je Europsko vijeće postiglo u listopadu 2014. o „okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030.” sadrži predanost smanjenju domaćih emisija stakleničkih plinova za barem 40 % u odnosu na razine iz 1990., što je osnova za razvoj dimenzije energetske unije koja se tiče dekarbonizacije; napominje da je ta odluka također najambiciozniji doprinos međunarodnim klimatskim pregovorima u cilju postizanja obvezujućeg sporazuma o klimi na konferenciji Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama COP 21 koja će se održati u Parizu u prosincu 2015. godine;

110.  ističe potrebu da se na konferenciji COP 21 postigne sveobuhvatni, ambiciozni i obvezujući sporazum koji će obuhvaćati pouzdana jamstva kako bi se rast prosječne globalne temperature održao ispod 2 °C u odnosu na razine iz predindustrijskog razdoblja, zajedno s globalnim, čvrstim i zajedničkim sustavom transparentnosti i odgovornosti koji uključuje nadzor, obveze izvješćivanja te djelotvoran i učinkovit sustav sukladnosti; smatra da bi međunarodni klimatski režim za razdoblje nakon 2020. trebao sadržavati odredbe kojima bi se omogućile veće ambicije, podržali isplativi napori za ublažavanje rizika i pružile mogućnosti za očuvanje integriteta okoliša i održivog razvoja; ističe potrebu da najveći svjetski zagađivači pokažu čvrstu predanost smanjenju emisija; naglašava ključnu ulogu koju će u pogledu klime i energije imati diplomacija EU-a;

111.  podsjeća da ograničavanje povećanja globalne temperature za prosječno 2°C nije jamstvo da će se izbjeći znatni negativni klimatski učinci; naglašava da je postupno ukidanje globalnih emisija ugljika do 2050., ili ubrzo nakon toga, nužno kako bi se svijet zadržao na troškovno učinkovitom putu prema smanjenju emisija u skladu s ciljem o zadržavanju porasta temperature ispod 2°C;

112.  smatra da je razvoj obnovljivih izvora energije ključan za energetsku uniju uzimajući u obzir troškove energije; ističe ključnu ulogu koju energija iz obnovljivih izvora ima u EU-u za postizanje energetske sigurnosti i političke i ekonomske neovisnosti s obzirom da smanjuje potrebu za uvozom energije; ističe ključnu ulogu koju energija iz obnovljivih izvora ima za poboljšanje kvalitete zraka i otvaranje novih radnih mjesta i ostvarenje rasta; smatra da energija iz obnovljivih izvora osigurava sigurnu, održivu, konkurentnu i prihvatljivu energiju i da ima važnu ulogu u jamčenju vodeće uloge Europe u zelenom gospodarstvu i u razvoju novih industrija i tehnologija; ističe da bi u vezi s tim sadašnji model tržišta energije trebao biti dinamičniji i fleksibilniji kako bi se različiti izvori energije integrirali na tržište; upućuje na činjenicu da se su troškovi proizvodnje energije iz obnovljivih izvora posljednjih godina znatno smanjili; naglašava važnost razvoja prekogranične infrastrukture i jačanja istraživanja i inovacija za razvoj pametnih energetskih mreža i novih rješenja za skladištenje energije kao i fleksibilnih tehnologija proizvodnje za integraciju energije iz obnovljivih izvora;

113.  pozdravlja predanost Komisije nastojanju da Europsku uniju učini „vodećom u svijetu u području energije iz obnovljivih izvora”; poziva Komisiju da predstavi operativnu i funkcionalnu strategiju u tom smislu; poziva države članice i Komisiju da osiguraju transparentnost, konzistentnost, stabilnost i kontinuitet regulatornih okvira u području energije iz obnovljivih izvora te da izbjegavaju retroaktivne promjene ekonomskih uvjeta ulaganja kako bi ojačale povjerenje ulagača i doprinijele rentabilnom uvođenju energije iz obnovljivih izvora u svim regijama EU-a; naglašava potrebu za boljom koordinacijom potpornih sustava u skladu sa smjernicama Europske komisije o sustavima potpore za energiju iz obnovljivih izvora kako bi se izbjeglo moguće narušavanje tržišta i očuvala djelotvorna potpora za energiju iz obnovljivih izvora; naglašava da su za smanjenje emisija stakleničkih plinova ključni povoljni tržišni uvjeti za ulaganje u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije i pametne infrastrukture; ističe da bi energetska unija trebala poboljšati tržišne instrumente za promicanje europskih izvora energije kao sredstvo kojim će se osigurati da se energetska tranzicija odvija na najisplativiji i za okoliš najprihvatljiviji način;

114.  naglašava da EU mora osigurati jednake uvjete za sve na unutarnjem planu u pogledu sustava nacionalnih subvencija i državnih potpora koji neće doprinositi nepoštenom jačanju vladajućeg položaja određenih tehnologija i operatora na tržištu u cilju transformacije naših energetskih sustava; u tom pogledu pozdravlja izvješće Komisije od 10. listopada 2014. o subvencijama i cijeni energije u EU-u te poziva Komisiju da svake godine ažurira to izvješće kako bi se moglo bolje utvrditi za koje su sektore i koja područja potrebna dodatna sredstva i koji su sektori suočeni s tržišnim poremećajima zbog subvencija;

115.  ističe potrebu za dokidanjem subvencija štetnih za okoliš, koje je hitno potrebno identificirati i postupno ukinuti, s obzirom na to da te subvencije predstavljaju rasipanje nedostatnih javnih sredstava i da se najprije koriste za potporu praksama koje zagađuju, a potom za sanaciju onečišćenja;

116.  naglašava da prelazak na konkurentno i održivo niskougljično gospodarstvo nudi znatne mogućnosti u smislu otvaranja novih radnih mjesta, inovacija, rasta i smanjenja troškova za energiju za poslovni sektor i kućanstva; međutim, prepoznaje da se te mogućnosti mogu ostvariti samo snažnom suradnjom Komisije, država članica, lokalnih i regionalnih tijela, građana i industrije koja će dovesti do najdjelotvornijih poticaja i regulatornih okvira; napominje da dobro upravljanje dekarbonizacijom ne smije dovesti do rasta troškova za energiju, energetskog siromaštva, deindustrijalizacije europskog gospodarstva ili rasta nezaposlenosti; stoga se ustrajno zalaže za aktivno uključivanje socijalnih partnera u rješavanje socijalnih posljedica prelaska na održivu energetsku uniju; naglašava da su EU-u potrebne politike na razini cijele Unije koje će istovremeno biti zasnovane na tržištu i tehnološki neutralne te uzimati u obzir cjelokupno mjerodavno zakonodavstvo i relevantne ciljeve EU-a te da treba postupati u skladu s njima s najnižim mogućim troškom za društvo;

117.  podsjeća da fotonaponska industrija mora biti u središtu europske industrijske politike kako bi se odgovorilo na zahtjeve rastućeg svjetskog tržišta u okolnostima u kojima se najveći dio fotonaponskih ćelija i modula danas proizvodi izvan Europske unije, uglavnom u Kini; ističe potrebu da EU bude u cijelosti dio tog novog ciklusa ulaganja kako bi zadržao svoju vodeću ulogu u istraživanju i razvoju, u proizvodnji strojeva i nekim drugim segmentima kao što su inverteri i balansiranje sustava te da ponovno uspostavi svoj vodeći položaj u proizvodnji opreme (ćelija i modula); smatra da bi si EU trebao zadati za cilj da do 2020. bude u mogućnosti da sam proizvede najmanje 20 % ćelija i modula za svoje tržište;

118.  prepoznaje korist od povećanja udjela energije iz obnovljivih izvora na tržištu toplinske energije, osobito kad je riječ o zgradama; ističe povećanu fleksibilnost infrastrukture i skladištenja toplinske energije za pojednostavljenu integraciju nestalnih izvora obnovljive energije skladištenjem energije u obliku topline; ponavlja da se energetska sigurnost može povećati razvojem centraliziranih sustava grijanja i hlađenja koji su idealno sredstvo integracije održive toplinske energije u gradove u velikim razmjerima jer oni mogu istovremeno isporučivati toplinsku energiju koja se dobiva iz cijelog niza izvora, a sami po sebi ne ovise o nekom određenom izvoru;

119.  poziva Komisiju da osigura da države članice propišu minimalne razine proizvodnje energije iz obnovljivih izvora na novim i obnovljenim zgradama i da projekti u vezi s energijom iz obnovljivih izvora imaju korist od brzih administrativnih postupaka i postupaka spajanja na mrežu, osobito provedbom članka 13. stavka 4. i članka 13. stavka 1. točke (f) Direktive 2009/28/EZ i članka 7. stavka 3. Direktive 2009/72/EZ; poziva Komisiju da pri reviziji postojećeg mjerodavnog zakonodavstva poveća broj zgrada opremljenih sustavima energije iz obnovljivih izvora, postavi zahtjev za administrativne postupke u skladu s mehanizmom „sve na jednom mjestu” za manje projekte u vezi s energijom iz obnovljivih izvora i za jednostavne postupke prijavljivanja za instalacije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora isključivo za vlastitu potrošnju te da izradi okvir za inovativne mehanizme spajanja na mrežu i trgovinu uslugama mreže na razini distribucijske mreže;

120.  poziva Komisiju da donese strategiju za grijanje i hlađenje na razini EU-a u kojoj će se utvrditi sve mjere i sinergije koje su potrebne u sektoru stanovanja, poslovanja i industrije kako bi se ta ovisnost smanjila, pritom doprinoseći energetskim i klimatskim ciljevima EU-a, ostvarujući uštede energije, jačajući konkurentnost europskog gospodarstva, potičući rast i otvaranje novih radnih mjesta i promičući inovacije u sustavu; naglašava da bi se ta strategija za grijanje i hlađenje trebala pozabaviti sa svih pet dimenzija energetske unije;

121.  ističe da su hidroelektrane važan, obnovljiv i siguran domaći izvor energije i da predstavljaju 11 % cjelokupne proizvodnje električne energije u Europi; ističe da će stoga hidroelektrane i dalje imati važnu ulogu u proizvodnji i skladištenju električne energije te da će uvelike doprinijeti dekarbonizaciji europskog gospodarstva i smanjenju ovisnosti EU-a o inozemnim izvornima energije;

122.  poziva da se u skladu s komunikacijom Komisije o plavom gospodarstvu poseban naglasak stavi na energiju iz obnovljivih morskih izvora kao industriju s velikim potencijalom koja je doduše manje afirmirana od ostalih obnovljivih izvora energije;

123.  napominje da bi se integracijom sve većeg udjela domaćeg bioplina moglo pozitivno doprinijeti energetskoj sigurnosti; u tom kontekstu ističe potrebu da se u te svrhe zadrži postojeća plinska infrastruktura;

124.  napominje da bi se biomasom iz održivog šumarstva moglo doprinijeti postizanju klimatskih i energetskih ciljeva iz okvira za 2030. godinu;

125.  napominje da je trenutačna politika EU-a o biogorivima naveliko kritizirana jer njome nisu obuhvaćene emisije stakleničkih plinova povezane s neposrednim prenamjenama zemljišta koje se mogu osloboditi ako se postojeća poljoprivredna proizvodnja preusmjeri na neobrađenu zemlju, kako unutar, tako i izvan EU-a;

126.  smatra da održiv pristup ispunjavanju ciljeva energetske sigurnosti EU-a ne bi trebao dodatno povećati uporabu biogoriva uzgojenih na tlu te da su poboljšanje učinkovitosti goriva u vozilima, smanjenje potražnje za prijevozom, smanjenje intenzivnog uzgoja stoke, povećanje uporabe biogoriva iz otpada i ostataka koji ne uzrokuju dodatnu prenamjenu zemljišta bolje mogućnosti;

127.  iščekuje podršku projektima i ulaganjima kojima se iskorištava otpadni ugljik kao sirovina za kemikalije s niskim emisijama ugljika i napredna biogoriva (npr. uporabom mikroba koji nastaju u otpadnim plinovima bogatima ugljikom i postaju goriva i kemikalije kojima se zamjenjuju goriva i kemikalije iz fosilnih resursa (ili biogoriva prve generacije)), čime se smanjuju emisije i onečišćujuće tvari iz industrijskih postupaka kao što je proizvodnja čelika;

128.  ističe činjenicu da se u pravoj cirkularnoj ekonomiji otpad mora ponovno vratiti u gospodarstvo kao sirovina kako bi se dodana vrijednost proizvoda sačuvala što dulje pa stoga priprema za ponovnu uporabu i recikliranje imaju mnogo veći prioritet od spaljivanja; ističe činjenicu da mnoge države članice već imaju prekapacitiranost postrojenja za spaljivanje; ističe potrebu za boljim planiranjem i dijeljenjem informacija te potrebu za sprečavanjem učinka blokiranja; potiče Komisiju da uzme u obzir vezu između energetske unije i cirkularne ekonomije;

129.  podsjeća da su europska industrija i mala i srednja poduzeća veoma važna za europsko gospodarstvo i priznaje da bi konkurentnost europske industrije i mala i srednja poduzeća imala veliku korist od nižih troškova energije;

130.  ističe da inovacije i modernizacija u cilju veće energetske i resursne učinkovitosti industrijskih postupaka doprinose jačanju konkurentnosti industrije EU-a; ističe tehnološke inovacije u sektoru toplinske energije iz obnovljivih izvora koje bi mogle doprinijeti ograničenju uvoza, smanjenju troškova i povećanju uspješnosti sustava u kontekstu rješavanja potražnje za toplinskom energijom visokih temperatura u industrijskim sektorima; ističe da veliki izazov koji predstavljaju obnova i modernizacija zgrada u Europi stvara tržište za visokoperformantne građevne materijale, uređaje i opremu i da time proizvođačima i ugraditeljima u građevinskom sektoru u Europi pruža velike mogućnosti za inovacije i otvaranje novih radnih mjesta koja se ne mogu preseliti drugdje;

131.  napominje da postizanje klimatskih i energetskih ciljeva do 2030. mora biti obuhvaćeno industrijskom politikom država članica i da se pritom mora voditi računa o potrebi za reindustrijalizacijom; smatra da bi regulatorni okvir Europske unije i ciljevi njezine klimatske i energetske politike trebali biti usklađeni i dovesti do fleksibilnijeg i tržišno orijentiranog pristupa u cilju stvaranja otporne energetske unije i da se pritom moraju integrirati ciljevi klimatske politike do 2030. i ciljevi reindustrijalizacije kako bi nadopunili industrijsku politiku država članica;

132.  ističe da se djelotvornom primjenom inovacija u okviru istraživanja i tehnologije potiče vodeća uloga europske industrije i jača konkurentska prednost i komercijalna održivost europskog poslovnog sektora i industrije, otvaraju nova radna mjesta i istodobno doprinosi ostvarenju glavnih ciljeva energetske i klimatske politike EU-a, uključujući; smanjenje potražnje za energijom, sigurnost opskrbe, konkurentnost i održivi razvoj proizvodnje, distribucije, prijevoza i potrošnje energije, borbu protiv energetskog siromaštva, ciljeve EU-a u pogledu emisija stakleničkih plinova, obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti i iskorištavanju europskih izvora energije na najbolji mogući način;

133.  poziva Komisiju da očuva konkurentnost industrije s intenzivnom potrošnjom energije i da se pobrine za dugoročnu sigurnost planiranja za ulaganja u industriji, što će biti odraz nastojanja Komisije da udio industrije u BDP-u poraste na 20 % do 2020.;

134.  ističe ključnu ulogu sustava trgovanja emisijama kao isplativog tržišnog alata za dekarbonizaciju europskog energetskog sustava i za postizanje ciljeva koje je EU postavio u pogledu smanjenja emisija do 2030. i nakon toga; ističe da bi uz pričuvu za tržišnu stabilnost trebalo provesti i strukturnu reformu sustava trgovanja emisijama za razdoblje nakon 2020., kojim će se uzeti u obzir ciljevi za smanjenje emisija CO2 do 2030. i koji će, sve dok se u drugim velikim gospodarstvima ne poduzmu usporedive mjere, sadržavati konkretne i usklađenije mjere na razini EU-a o premještanju proizvodnje;

135.  poziva Komisiju da dodatno razmotri problem neizravnih troškova ugljika i njihov utjecaj na cijene električne energije u državama članicama i udio u tim cijenama;

136.  naglašava da bi prihode od sustava trgovanja emisijama trebalo posebno iskoristiti za potporu inovacijama s niskim razinama emisija CO2, energetske učinkovitosti i drugih mjera za smanjenje emisija CO2;

137.  prepoznaje da bi europske učinkovite tehnologije povezane s energijom, kao što je kogeneracija, uvelike doprinijele energetskoj sigurnosti EU-a i ostvarenju ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova; u tom smislu smatra da energetska unija mora odražavati pravo država članica da se koriste svim sigurnim i održivim niskougljičnim izvorima energije kojima raspolažu;

138.  prepoznaje da je struktura potrošnje energije prvenstveno u nadležnosti država članica, no prima na znanje zabrinutost javnosti zbog hidrauličnog frakturiranja i posljedica koje bi ta tehnologija mogla imati za klimu, okoliš i javno zdravlje kao i za ostvarenje dekarbonizacije kao dugoročnog cilja EU-a; osim toga, prepoznaje da ograničen potencijal nekonvencionalnih goriva za doprinos zadovoljavanju buduće potražnje za energijom u EU-u zajedno s visokim troškovima ulaganja i eksploatacije te trenutačno niskim svjetskim cijenama nafte znači da je upitno može li hidraulično frakturiranje biti održiva tehnologija za Europsku uniju; smatra da se zabrinutost javnosti mora riješiti na ispravan način i da bi sve aktivnosti hidrauličnog frakturiranja trebale biti u skladu s najvišim standardima u području klime, okoliša i javnog zdravlja; poziva države članice koje namjeravaju primjenjivati hidraulično frakturiranje da poštuju preporuku Komisije iz 2014. o minimalnim načelima u pogledu istraživanja i proizvodnje ugljikovodika (poput plina iz škriljevca) primjenom postupka hidrauličnog frakturiranja s pomoću velikog volumena fluida;

139.  poziva Komisiju i države članice da aktivno provedu zatvaranje zastarjelih energetskih postrojenja, energetskih postrojenja koja veoma zagađuju okoliš ili su nesigurna između ostalog i radi smanjenja trenutačne prekapacitiranosti tržišta;

140.  poziva Komisiju da poboljša uvjete za uvođenje vezivanja i skladištenja ugljika; smatra da bi vezivanje i skladištenje ugljika moglo doprinijeti prelasku na niskougljično energetsko tržište i da bi moglo imati važnu ulogu u spajanju različitih ciljeva energetske unije u pogledu raznolike i sigurne opskrbe energijom kojom se istodobno postiže smanjenje emisija stakleničkih plinova koje je nužno za ostvarenje ciljeva u okviru Plana za 2050. EU-a;

141.  smatra da će se tehnologije dekarbonizacije kao što su vezivanje i skladištenju ugljika te vezivanje i uporaba ugljika trebati dalje razvijati i poboljšavati uz pomoć znatnog napora u istraživanju i inovacijama, kako bi se osigurala dostupnost takvih tehnologija koje smanjuju, ili čak neutraliziraju, ekološki otisak fosilnih goriva koja još predstavljaju više od 40 % trenutačne proizvodnje energije u EU-u i koja će vjerojatno ostati važan izvor energije u budućnosti;

142.  poziva Komisiju da uspostavi inovacijski fond NER400 koji bi trebao podupirati niskougljične demonstracijske projekte, nadovezujući se na program NER300 za vezivanje i skladištenju ugljika i energiju iz obnovljivih izvora, ali koji će obuhvaćati i niskougljične inovacije u industrijskim sektorima;

143.  napominje da je 2014. udio nuklearne energije u strukturi potrošnje električne energije u EU-u iznosio 27 % te više od pola u sveukupnoj niskougljičnoj energiji u EU-u i da će se do 2050. zatvoriti 130 od 132 nuklearna postrojenja, što će rezultirati velikom neravnotežom u niskougljičnoj proizvodnji osnovne količine energije u strukturi potrošnje električne energije u EU-u; prepoznaje da su neke države članice odabrale napuštanje nuklearne energije, dok neke druge razmatraju razvoj novih projekata nuklearnih postrojenja kako bi postigle svoje nacionalne energetske i klimatske ciljeve te energetske i klimatske ciljeve EU-a, te poziva Komisiju da osigura da EU pruži okvir koji će državama članicama koje to žele omogućiti da ostvare nove projekte nuklearne energije u okviru pravila unutarnjeg tržišta EU-a i tržišnog natjecanja;

144.  napominje da je nuklearna energija jedan od najvažnijih elemenata europskog energetskog sustava s obzirom na to da omogućuje smanjene emisija CO2 i istodobno smanjenu ovisnost o uvozu, osigurava stabilnu proizvodnju električne energije koja može opsluživati unutarnje tržište i čini stabilnu osnovu za energetski sustav u kojem će se postupno uvoditi energija iz obnovljivih izvora;

145.  poziva države članice koje postupno ukidaju nuklearnu energiju da se pobrinu za to da se ona zamijeni načinom proizvodnje energije koji može razmjerno doprinijeti opskrbi energijom i stabiliziranju zajedničkog sustava proizvodnje i distribucije;

146.  smatra da je, bez obzira na činjenicu da države članice trebaju same odlučivati o vlastitoj strukturi potrošnje energije i da svaka država članica sama treba odlučivati o tome kako će provoditi dekarbonizaciju svojeg gospodarstva, nužno usklađivanje politika i tehnološkog napretka na razini EU-a kako bi se postigli klimatski i energetski ciljevi Europe i država članica; prepoznaje da su u nekim područjima najdjelotvornije politike na razini EU-a, dok je u drugim područjima ključna uska suradnja i usklađivanje između država članica; prepoznaje da je za uspjeh takvog usklađivanja nužan snažan i pouzdan proces upravljanja;

147.  poziva Komisiju da iznese prijedloge o uspostavljanju Fonda za modernizaciju, koji bi trebao imati stroge kriterije i smjernice kako bi se zajamčilo da financiranje bude usmjereno na projekte istinski posvećene energetskoj modernizaciji, a odabirali bi se oni projekti koji se temelje na tehnološki neutralnom pristupu i koji su provjereno usklađeni s postizanjem ciljeva EU-a o stakleničkim plinovima do 2030.;

148.  ističe da bi EIB trebao sudjelovati u izradi spomenutih kriterija i smjernica za Fond za modernizaciju;

149.  poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se pri razvoju energetske unije zajamči zaštita okoliša i klime, bolja kvaliteta zraka, smanjena ovisnost o energiji iz uvoza, biološka raznolikost, zaposlenost i konkurentnost europske industrije na temelju tehnoloških inovacija i vodstva;

150.  ističe da energija mora biti pristupačna za sve građane EU-a; smatra da bi se sprječavanjem nepotrebne potrošnje s pomoću veće učinkovitosti, bolje međupovezanosti, jače integracije tržišta i ulaganja u održivu energiju, osobito u zgradama, mnogim kućanstvima omogućio pristup, po jednakim uvjetima, jedinstvenom, održivom, konkurentnom i sigurnom energetskom tržištu te pružila zaštita od energetskog siromaštva kojim je 2012. bio pogođen svaki četvrti građanin EU-a; poziva Komisiju da predstavi komunikaciju o energetskom siromaštvu u Europi koja će sadržavati definiciju i pokazatelje energetskog siromaštva, s priloženim akcijskim planom za borbu protiv njega;

Put prema energetski učinkovitom i dekarboniziranom prometnom sektoru

151.  procjenjuje da više od 30 % konačne potrošnje energije u Europi otpada na promet te da 94 % prometa ovisi o naftnim proizvodima; stoga smatra da energetski sustav s čistijom energijom koji ima jasnu poveznicu s dekarbonizacijom prometnog sektora treba biti temelj okvirne strategije za otpornu energetsku uniju s dalekovidnom politikom u vezi s klimatskim promjenama; naglašava da je kombiniranje mjera za promicanje energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora s onima za razvoj inovativnih tehnologija proizvodnje energije od presudne važnosti za ostvarenje ekološki održive strukture potrošnje energije u europskom prometnom sustavu; smatra da treba poticati korištenje raznovrsnih obnovljivih izvora energije, uključujući ukapljeni prirodni plin za teška teretna vozila i u pomorskom sektoru; potiče Komisiju da, prema potrebi, iznese prijedloge za ukidanje poreznih subvencija koje su štetne za okoliš; potiče na podupiranje istraživanja i inovacija usmjerenih na pronalaženje tehnološki boljih rješenja za mobilnost, ali i rješenja u području popratnih tehnologija i politika;

152.  primjećuje da dekarbonizacija prometnog sektora podrazumijeva integraciju mjera u više politika u područjima energetike, prometa, trgovine te istraživanja i inovacija; naglašava važnost usklađenosti pristupa među državama kako bi se spriječila nacionalna rascjepkanost i naglašava potrebu da se uspostave standardi i uvjeti interoperabilnosti koji bi europskim poduzećima omogućili da iskoriste tržišne prilike;

153.  napominje da su poboljšani standardi učinkovitosti vozila i goriva ključni i za smanjenje ovisnosti EU-a o nafti i za smanjenje emisija stakleničkih plinova te stoga poziva industriju, države članice i Komisiju da nastave sa svojim naporima na tom području i da ih ubrzaju jamčeći time da, u svjetlu nedavnih skandala, testiranje emisija nije samo precizno, već da također odražava stvarne uvjete u vožnji; poziva Komisiju da za razdoblje nakon 2020. revidira standarde emisije CO2 za automobile i kombije; međutim, napominje da su dugoročno rješenje za smanjenje emisija iz prometa te jamčenje smanjenja potražnje za energijom i diversifikacije opskrbe alternativna goriva, elektrifikacija s pomoću električne energije iz obnovljivih izvora i promicanje održivijih načina prijevoza;

154.  podržava sveobuhvatni paket mjera o cestovnom prometu kojim se promiče učinkovitiji okvir za utvrđivanje cijena infrastrukture i primjena inteligentnih interoperabilnih prometnih rješenja; ističe da se energetska učinkovitost može poboljšati podupiranjem digitalizacije i korištenja inteligentnih prometnih sustava te razvijanjem inovativnih usluga u prometu; poziva na izradu strategije istraživanja i inovacija u prometnom sektoru usmjerene prema budućnosti; podržava razvoj planova za održivu urbanu i ruralnu mobilnost kojima je cilj smanjenje prometnog zagađenja, zakrčenosti, buke i prometnih nesreća; smatra da bi se tim planovima trebale nastojati ukloniti nejednakosti u smislu korisnika s invaliditetom i troškova;

155.  pozdravlja preusmjeravanje na najodrživije i energetski najučinkovitije načine prijevoza i prometne putove poput željeznice, pomorskog prometa na kraće relacije, unutarnje plovidbe i pomorskog prometa na način da ih se učini konkurentnijima i učinkovitijima u smislu smanjenja emisija CO2; u tom smislu ističe važnost intermodalnosti;

156.  poziva Komisiju da izradi sveobuhvatnu strategiju cestovnog prometa u okviru dekarbonizacije prometnog sektora i da podrži jačanje napora u razvoju i primjeni električne mobilnosti u cestovnom prometu;

157.  ističe da će uvođenje električnih vozila predstavljati znatno opterećenje za proizvodnju električne energije i traži da se u tom pogledu procijene trenutni proizvodni kapaciteti;

158.  poziva Komisiju da revidira sustav oznaka za potrošnju goriva i razinu emisija CO2 za osobne automobile kako bi se potrošačima osiguralo pružanje točnijih i relevantnijih informacija o emisijama CO2 i potrošnji goriva koje se mogu lakše usporediti kako bi se potrošače potaknulo da odabiru automobile koji su energetski najučinkovitiji i kako bi se proizvođače potaknulo na poboljšanje energetske učinkovitosti njihovih vozila i kako bi se povećala energetska sigurnost;

159.  inzistira na tome da Komisija ubrza uvođenje izmijenjenog ciklusa ispitivanja kako bi se zajamčilo da emisije CO2 i drugih onečišćujućih tvari iz vozila odražavaju emisije u stvarnim uvjetima vožnje;

160.  poziva Komisiju da ubrza integraciju naprednih tehnologija u inovativan željeznički promet predlaganjem inicijative za prelazak na željeznice, što može imati ključnu ulogu u čistom javnom prometu;

161.  podsjeća na to da je međunarodni pomorski promet i dalje isključen iz obveza za smanjenje emisija stakleničkih plinova iako bilježi veliku stopu porasta prometa; poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog o ciljevima smanjenja stakleničkih plinova za međunarodni pomorski promet, osim ako se do kraja 2016. ne dogovore obvezujuće mjere u okviru Međunarodne pomorske organizacije;

162.  naglašava potrebu za boljom usklađenošću prometne strategije, strategije za grijanje i hlađenje te strategije za dekarbonizaciju energetskog sektora; poziva Komisiju da iznese obuhvatne planove za smanjenje emisija CO2 iz prometnog sektora i sektora grijanja i hlađenja, uzimajući u obzir, među ostalim, činjenicu da bi se čista i jeftina energija proizvedena iz različitih obnovljivih izvora energije, ako bi bila dostupna u velikim količinama, mogla koristiti za punjenje električnih vozila i za uređaje za grijanje i hlađenje;

163.  ističe potrebu da se prednost pri financiranju sredstvima EFSU-a da prometnim projektima koji omogućuju tehnološki prelazak na čist i održiv prometni sustav; naglašava da bi u okviru drugih instrumenata za financijsku potporu dostupnih na razini EU-a prednost trebalo dati ulaganju u infrastrukturu za intermodalnost, željeznice, pomorski promet i unutarnje plovne putove;

164.  potiče Komisiju da u svoj rad na usklađivanju kriterija za certificiranje održivog turizma uvrsti kriterij koji se odnosi na korištenje energije iz obnovljivih izvora kao i kriterij o smanjenju emisija CO2 u skladu s ciljevima EU-a;

Istraživanje, inovacije i konkurentnost

165.  poziva Komisiju da pojača napore kako bi se bolje iskoristili europski energetski resursi i smanjio utjecaj na okoliš u cilju ostvarenja održivog gospodarskog rasta, otvaranja novih radnih mjesta, industrijske konkurentnosti te osobito dugoročnih klimatskih i energetskih ciljeva EU-a;

166.  ističe da se u tom pogledu moraju potpuno iskoristiti sve mogućnosti financiranja EU-a u cilju promicanja sigurnih i održivih niskougljičnih tehnologija proizvodnje energije, energetske učinkovitosti, energije iz obnovljivih izvora, pametnih mreža, decentralizirane proizvodnje, fleksibilne proizvodnje, skladištenja električne energije i elektrifikacije prometnog sustava; poziva Komisiju da uloži pojačane napore u istraživanje i uvođenje takvih tehnologija kako bi ostvarila svoje ciljeve za 2020., 2030. i dugoročnije ciljeve, te da poveća energetsku sigurnost i doprinese lakšem gospodarskom oporavku; očekuje da će se u reviziji programa za istraživanje Obzor 2020. sredinom njegova provedbenog razdoblja odraziti ti prioriteti; podsjeća da je energetski izazov u okviru programa Obzor 2020. osmišljen kako bi doprinio prelasku na pouzdan, održiv i konkurentan energetski sustav čiji su glavni prioriteti navedeni u okviru naslova „energetska učinkovitost”, „niskougljične tehnologije” i „pametni gradovi i zajednice”; podsjeća da se najmanje 85 % sredstava za energetski izazov iz proračuna programa Obzor 2020. treba utrošiti na područja bez fosilnih goriva, u okviru čega se najmanje 15 % proračunskih sredstava za energetski izazov treba utrošiti na aktivnosti poticanja iskorištavanja tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti;

167.  smatra da pojačano ulaganje napora u razvoj takvih tehnologija može donijeti značajnu dugoročnu korist u smislu isplative dekarbonizacije, smanjenja troškova proizvodnje i smanjene potražnje za energijom i time povećati konkurentnost industrije;

168.  napominje da Europa ima vodeću poziciju u području tehnologije vjetroelektrana, električnih vodova, razvoja i usluga mreže te gradskih prometnih sustava; žali zbog toga što je ta vodeća pozicija ugrožena i poziva Komisiju da poduzme hitne mjere kako bi Europa zadržala svoju vodeću poziciju;

169.  potiče Komisiju da razvije inicijativu u vezi s vodećom svjetskom pozicijom EU-a u tehnologiji i inovacijama na području energije iz obnovljivih izvora i niskougljične proizvodnje energije, uključujući energiju valova, plutajuće solarne tehnologije i biogoriva proizvedena od algi, te da potiče javno i privatno istraživanje, razvoj i inovacije u tim područjima;

170.  poziva države članice i Komisiju da nastoje ostvariti bolje međudjelovanje i usklađivanje nacionalnih i europskih istraživačkih projekata, osobito onih u području energije, prometa, informacijske i komunikacijske tehnologije i građevinarstva, kako bi bili sigurni da prednost imaju zajednički izazovi kao što je povećanje energetske učinkovitosti koje se postiže ne samo usmjeravanjem na sektor grijanja, nego i na sektor hlađenja, promicanje energije iz obnovljivih izvora malih razmjera, smanjenje emisija stakleničkih plinova kao i povećanje energetske sigurnosti i razvoj novih obnovljivih izvora energije, te kako bi se maksimalno povećalo korištenje novih tehnologija na tržištu;

171.  naglašava dodanu vrijednost integriranja informacijske i komunikacijske tehnologije u energetski sustav i poziva Komisiju da uvede zajedničke standarde za pametne mreže na razini prijenosnog sustava, da osigura stabilnu opskrbu i slobodan protok energije preko granica i doprinese energetskoj sigurnosti te da na razini distribucijskog sustava osigura sigurnost opskrbe za lokalne zajednice, gradove i regije; u tom pogledu ističe ulogu koju razvijanje pametnijih energetskih mreža i novih objekata za skladištenje energije može imati u povećanju razine obnovljivih izvora energije;

172.  prepoznaje da pametna brojila uvelike doprinose uslugama distribucijske mreže; ističe da potrošači moraju ostati krajnji vlasnici svojih podataka i da bi podaci koji se prenose operatorima distribucijskog sustava i drugim tržišnim operatorima trebali biti anonimni kako bi se potpuno zaštitilo pravo na privatnost;

173.  smatra da je daljnji razvoj unutarnjeg energetskog tržišta suštinski povezan s jedinstvenim digitalnim tržištem; poziva Komisiju da maksimalnim povećanjem mogućnosti pristupa potrošača energetskim uslugama preko digitalnih platformi i razvojem unutarnjeg energetskog tržišta koje je konkurentnije, transparentnije i integrirano u digitalno gospodarstvo promiče vezu između energetske unije i jedinstvenog digitalnog tržišta;

174.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju sigurnost sektora informacijske tehnologije i zaštitu kritične energetske infrastrukture koja omogućuje ključne potrošačke usluge, osobito u pogledu razvoja industrijske proizvodnje i jačanja uloge informacijske i komunikacijske tehnologije u energetskom sektoru; u tom pogledu naglašava važnost donošenja i pravovremene provedbe Direktive o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti kako bi se očuvala visoka razina mrežne i informacijske sigurnosti kritične infrastrukture;

175.  ističe da bi države članice u okviru programa Obzor 2020. kao prioritet trebale postaviti snižavanje troškova održivih, sigurnih i manje razvijenih tehnologija proizvodnje energije, osobito tehnologija koje doprinose globalnom smanjenju emisija stakleničkih plinova i ostvarenju ciljeva EU-a do 2030.; poziva i Komisiju i države članice da osiguraju jasan pravni i strateški okvir te mogućnosti financiranja za inicijative istraživanja i razvoja i uvođenje projekata koji pomažu Europskoj uniji da ostvari svoje klimatske, energetske i ekološke ciljeve i poveća gospodarsku konkurentnost; pozdravlja usvajanje Strateškog plana za energetske tehnologije od strane Komisije; ističe da bi se istraživanje i razvoj kao i inovacije trebali usmjeriti na sistemsko integriranje različitih rješenja koja su već dostupna ili su u fazi razvoja, umjesto na pojedinačne sektore i tehnologije neovisno jedno o drugom;

176.  uviđa da je napredak u ekološki prihvatljivim i troškovno isplativim inovacijama i istraživanju i razvoju također ključan za buduću konkurentnost EU-a, uključujući europsku industriju;

177.  poziva Komisiju da izradi jasan nacrt različitih instrumenata u vezi s fondovima i financiranjem, kao što su program InvestEU, Povezivanje Europe (projekti od zajedničkog interesa), fondovi za istraživanje i razvoj, strukturni i investicijski fondovi, instrumenti financiranja pametnih mreža (ERA-Net Plus), program Obzor 2020. (H2020), Europska investicijska banka (EIB), Europski energetski program za oporavak (EEPR), Instrument za povezivanje Europe – Energetika (CEF-E), NER 300, Istraživački fond za ugljen i čelik (RFCS) i Eurogia+, te da razjasni pravila o ispunjavanju uvjeta za svaki od tih programa;

Uspostavljanje energetske unije: građani i gradovi

178.  podsjeća da se 6000 europskih gradova obvezalo da će predvoditi energetsku tranziciju, osobito na osnovi Sporazuma gradonačelnika; poziva Komisiju da sasvim pokrene tu mrežu kao i druge inicijative kao što su Pametni gradovi i zajednice i Energy Cities te da im pruži financijske i ljudske resurse kako bi se dalje razvijale; smatra da bi potpisnici Sporazuma gradonačelnika trebali imati prvenstvo pristupa sredstvima europskih fondova;

179.  ističe da su strategije aktivnog obrazovanja/osposobljavanja i razvoja vještina od temeljne važnosti kod prelaska na održivo i resursno učinkovito gospodarstvo; poziva države članice da uvedu ciljane programe osposobljavanja i obrazovanja građana te da potiču obrazovanje u lokalnim zajednicama koje će promicati smanjenje potražnje za energijom i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; ističe da je za uspjeh energetske unije potreban jednak pristup početnom kao i cjeloživotnom obrazovanju i osposobljavanju kao osnovnom načinu da odgovori na okolnosti koje se mijenjaju i težnje građana, s jedne strane, te potrebe tržišta rada, s druge strane; podsjeća da su neophodni programi osposobljavanja i unaprjeđenja vještina koji će radnicima omogućiti da potpuno iskoriste potencijal razvoja energije iz obnovljivih izvora u otvaranju održivih radnih mjesta u lokalnoj zajednici;

o
o   o

180.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i ugovornim stranama energetske zajednice.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0344. (2) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 59. (3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0088. (4) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 28. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0444. (6) SL C 188 E, 28.6.2012., str. 42. (7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0094. (8) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0445.