Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2016/2095(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0391/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0391/2016

Rasprave :

PV 19/01/2017 - 3
CRE 19/01/2017 - 3

Glasovanja :

PV 19/01/2017 - 7.10

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2017)0010

Usvojeni tekstovi
PDF 586k
četvrtak, 19. siječnja 2017. - Strasbourg Privremeno izdanje
Europski stup socijalnih prava
P8_TA-PROV(2017)0010A8-0391/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 19. siječnja 2017. o europskom stupu socijalnih prava (2016/2095(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

–  uzimajući u obzir članak 9. UFEU-a prema kojemu EU treba promicati visoku razinu zapošljavanja, jamčiti dostatnu socijalnu zaštitu, boriti se protiv socijalne isključenosti te jamčiti visoku razinu obrazovanja, osposobljavanja i zaštite ljudskog zdravlja,

–  uzimajući u obzir članke 151. – 156. UFEU-a,

–  uzimajući u obzir Deklaraciju od 9. svibnja 1950. kojom se poziva na „ujednačavanje i poboljšanje uvjeta života za radnike”,

–  uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju, njezin dodatni protokol i revidiranu verziju koja je stupila na snagu 1. srpnja 1999., posebice njezin dio I., dio II. te članke 2., 4., 16. i 27. o pravima radnika s obiteljskim odgovornostima na jednake mogućnosti i jednako postupanje,

–  uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom koju je EU ratificirao 2010.,

–  uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta koja je stupila na snagu 1990.,

–  uzimajući u obzir Povelju Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika usvojenu 9. prosinca 1989.,

–  uzimajući u obzir ciljeve održivog razvoja za 2030. koje je UN usvojio 2015. i koji se primjenjuju na cijeli svijet, uključujući EU,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ(1) ,

–  uzimajući u obzir konvencije i preporuke Međunarodne organizacije rada,

–  uzimajući u obzir Europski zakonik o socijalnoj sigurnosti Vijeća Europe i njegov protokol, temeljni europski instrument za minimalno usklađivanje sustava socijalnog osiguranja, koji sadržava minimalne standarde i dopušta ugovornim strankama da nadmaše te standarde,

–  uzimajući u obzir izvješće neovisnog stručnjaka UN-a o svim ljudskim pravima osoba starije dobi,

–  uzimajući u obzir postojeće zakonodavstvo EU-a, mehanizme za političko usklađivanje i financijske instrumente na području zapošljavanja, socijalne politike, ekonomske i monetarne politike, unutarnje tržište, slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala, Europski socijalni fond te ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju,

–  uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 25. i 26. ožujka 2010. i 17. lipnja 2010. te Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020 ),

–  uzimajući u obzir preporuke i zaključke Vijeća o integraciji Roma,

–  uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 3. listopada 2008. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada(2) ,

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”(3) ,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. prosinca 2015. o temi „Promicanje socijalnog gospodarstva kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi”,

–  uzimajući u obzir Direktivu o jednakosti pri zapošljavanju(4) ,

–  uzimajući u obzir prijedlog Komisije za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive o rodiljnom dopustu (COM(2008)0637),

–  uzimajući u obzir Direktivu o pisanoj izjavi(5) ,

–  uzimajući u obzir Direktivu o radu na određeno vrijeme(6) ,

–  uzimajući u obzir Direktivu o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje(7) ,

–  uzimajući u obzir Direktivu o radu s nepunim radnim vremenom(8) ,

–  uzimajući u obzir Direktivu o rasnoj jednakosti(9) ,

–  uzimajući u obzir političke smjernice za Komisiju naslovljene „Novi početak za Europu: moj program za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene” koje je Jean-Claude Juncker predstavio 15. srpnja 2014.,

–  uzimajući u obzir Izvješće o dovršetku ekonomske i monetarne unije („Izvješće petorice predsjednika”) od 22. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. ožujka 2016. o pokretanju rasprave o europskom stupu socijalnih prava (COM(2016)0127) i njezine priloge,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. lipnja 2016. naslovljenu „Europski program za ekonomiju suradnje” (COM(2016)0356),

–  uzimajući u obzir komunikacije Komisije o integraciji Roma (COM(2010)0133, COM(2011)0173, COM(2012)0226, COM(2013)0454, COM(2015)299, COM(2016)424),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 4. listopada 2016. o temi „Tri godine provedbe Jamstva za mlade i Inicijative za zapošljavanje mladihˮ (COM(2016)0646),

–  uzimajući u obzir Izvješće Komisije od 21. ožujka 2014. o primjeni Direktive 2008/104/EZ o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (COM(2014)0176),

–  uzimajući u obzir mišljenje EGSO-a od 17. rujna 2015. o temi „Načela učinkovitih i pouzdanih sustava socijalne skrbi”(10) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2016. o strateškim prioritetima za program rada Komisije za 2017.(11) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o informiranju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime(12) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2015. o rodiljnom dopustu(13) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2014. o strategiji EU-a o beskućništvu(14) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015.(15) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada(16) ,

–  uzimajući u obzir dokument Europske komisije „Strateška suradnja za jednakost spolova 2016. – 2019.”,

–  uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. studenoga 2015. o smanjenju nejednakosti s posebnim naglaskom na siromaštvo djece(17) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenoga 2015. o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020.(18) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. travnja 2016. o ostvarenju cilja borbe protiv siromaštva u svjetlu rastućih troškova za kućanstva(19) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2016. o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom uz poseban osvrt na zaključne napomene Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom(20) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2016. o socijalnom dampingu u Europskoj uniji(21) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2016. o stvaranju uvjeta na tržištu rada koji pogoduju ravnoteži između privatnog i poslovnog života(22) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. listopada 2016. o potrebi za europskom politikom reindustrijalizacije u svjetlu nedavnih slučajeva Caterpillar i Alstom(23) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. rujna 2015. o stvaranju konkurentnog tržišta rada EU-a za 21. stoljeće: usklađivanje vještina i kvalifikacija s potražnjom i mogućnostima zapošljavanja kao način oporavka od krize(24) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. siječnja 2016. o politici usmjerenoj na razvoj vještina u borbi protiv nezaposlenosti mladih(25) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenoga 2012. o sporazumu o socijalnom ulaganju kao odgovoru na krizu(26) te Paket mjera za socijalna ulaganja Europske komisije od 20. veljače 2013., uključujući preporuku Komisije naslovljenu „Ulaganje u djecu: prekidanje ciklusa prikraćenosti”,

–  uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Romima(27) ,

–  uzimajući u obzir Eurofoundov Europski rječnik industrijskih odnosa,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2014. o temi „Plaća u Europi u 21. stoljeću”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2014. o temi „Pristup zdravstvenoj zaštiti u razdoblju krize”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2015. o temi „Pristup socijalnoj pomoći: smanjenje odustajanja od prava”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2015. o temi „Novi oblici zapošljavanja”,

–  uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2016. o temi „Neprimjereni uvjeti stanovanja u Europi: troškovi i posljedice”,

–  uzimajući u obzir nadolazeći pregled izvještaja o šestom Europskom istraživanju o radnim uvjetima (2016.) koje je proveo Eurofound,

–  uzimajući u obzir studiju Međunarodne organizacije rada iz 2016. o izgradnji socijalnog stupa za europsku konvergenciju,

–  uzimajući u obzir rad Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA), posebice njezine studije o migrantima i manjinama te izvješća o teškom iskorištavanju radnika, sustavima za zaštitu djece i pravu na samostalnost za osobe s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir presudu Suda u predmetu C-266/14 od 10. rujna 2015. o organizaciji radnog vremena za radnike bez stalnog ili uobičajenog mjesta rada,

–  uzimajući u obzir presudu Suda u spojenim predmetima C 8/15 P do C 10/15 P (Ledra Advertising i ostali ) od 20. rujna 2016. kojom su osnažena temeljna prava građana u odnosu na Komisiju i Europsku središnju banku u pogledu usvajanja memoranduma o razumijevanju u ime Europskog stabilizacijskog mehanizma,

–  uzimajući u obzir zajedničke analize koje su proveli europski socijalni partneri BusinessEurope, CEEP, ETUC i UEAPME iz listopada 2007. naslovljene „Ključni izazovi s kojima se suočavaju europska tržišta rada” i iz srpnja 2015. naslovljene „Detaljna analiza zapošljavanja koju su proveli europski socijalni partneri”,

–  uzimajući u obzir zajedničko mišljenje Odbora za zapošljavanje i Odbora za socijalnu zaštitu o europskom stupu socijalnih prava, koje je Vijeće prihvatilo 13. listopada 2016.,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0391/2016),

A.  budući da EU mora brzo i vidljivo odgovoriti na sve veće nezadovoljstvo i zabrinutost brojnih građana u pogledu nesigurnih životnih izgleda, nezaposlenosti, rastućih nejednakosti i nedostatka prilika, posebice za mlade; budući da se javno savjetovanje o europskom stupu socijalnih prava koje je Komisija provodila do prosinca 2016. razvilo u detaljno promišljanje o postojećoj socijalnoj pravnoj stečevini i opsežnu raspravu među socijalnim partnerima, nacionalnim vladama i parlamentima, civilnim društvom i institucijama EU-a o budućnosti i strukturi europskog socijalnog modela za budućnost; budući da ta rasprava može pomoći skrenuti pozornost na temeljne vrijednosti EU-a i na činjenicu da je Europa, u usporedbi s ostatkom svijeta, unaprijedila radne i socijalne standarde i sustave socijalne zaštite; budući da rasprava o europskom stupu socijalnih prava i koracima koje je potrebno poduzeti u daljnjim aktivnostima također može pomoći u postavljanju čvršćih temelja europskog projekta i povećanju osjećaja odgovornosti za proces europske integracije među građanima;

B.  budući da EU treba dodatno razvijati europski socijalni model koji je ugrađen u socijalno tržišno gospodarstvo, osnažuje ljude i jamči održivo blagostanje i visoku produktivnost na temelju solidarnosti, socijalne pravde i jednakih mogućnosti, pravedne raspodjele bogatstva, međugeneracijske solidarnosti, vladavine prava, nediskriminacije, jednakosti spolova, univerzalnih i visokokvalitetnih sustava obrazovanja, kvalitetnog zapošljavanja i održivog rasta koji je dugoročno uključiv i donosi velik broj radnih mjesta, u skladu sa svjetskim ciljevima održivog razvoja – model koji je doista usmjeren na punu zaposlenost, svima jamči odgovarajuću socijalnu zaštitu i kvalitetne osnovne usluge, usmjeren je na borbu protiv ekonomske nejednakosti, jača položaj ljudi u osjetljivim situacijama, usmjeren je na borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, povećava uključenost u građanski i politički život te poboljšava životni standard svih građana EU-a, i kojim se ostvaruju ciljevi i prava određena u Ugovorima EU-a, Povelji o temeljnim pravima i Europskoj socijalnoj povelji;

C.  budući da se Komisija obvezala ostvariti „socijalni AAA rejting” za EU i očekuje se da u proljeće 2017. iznese prijedlog za europski stup socijalnih prava kojim će se promicati funkcionalna i uključiva tržišta rada i sustavi socijalne skrbi u državama članicama sudionicama i koji će služiti kao kompas za ponovnu uzlaznu konvergenciju (i) ažuriranjem postojećeg zakonodavstva EU-a, (ii) unapređenjem okvira EU-a za koordinaciju ekonomske i socijalne politike, između ostalog određivanjem referentnih vrijednosti u socijalnim pitanjima u pogledu nastojanja za provedbu nacionalnih reformi bez uspostavljanja neučinkovitih paralelnih struktura i (iii) jamčenjem odgovarajuće financijske potpore na nacionalnoj i europskoj razini; budući da Parlament, koji izravno biraju europski građani, ima temeljnu odgovornost i ulogu u oblikovanju i usvajanju europskog stupa socijalnih prava;

D.  budući da bi gospodarske i socijalne politike trebale služiti građanima, uključujući promicanjem održivih i socijalno odgovornih gospodarskih aktivnosti s jednakim uvjetima za sve, i budući da su građani također najvažniji čimbenik za konkurentnost poduzeća i pravilno funkcioniranje čitavog gospodarstva;

E.  budući da socijalni dijalog može pozitivno pridonijeti rastu, zapošljavanju i konkurentnosti; budući da je Unija obvezna prepoznati i promicati ulogu socijalnih partnera, poticati dijalog među njima i poštovati njihovu autonomiju, među ostalim u pogledu određivanja plaća, prava na pregovaranje o kolektivnim ugovorima, njihovo zaključivanje i provedbu te prava na zajedničko djelovanje u skladu s nacionalnim pravom i praksom; budući da bi europski stup socijalnih prava trebao poticati socijalne partnere i države članice na uspostavljanje standarda koji su viši od onih dogovorenih na europskoj razini; budući da se Komisija savjetuje sa socijalnim partnerima o mogućem smjeru djelovanja Unije u području socijalne politike; budući da je potrebna stalna podrška za socijalni dijalog na svim razinama;

F.  budući da je ključno da se poduzeća ponašaju na socijalno odgovoran način i stvarno uzimaju u obzir održivost i interese društva; budući da je važno uključiti radnike u donošenje odluka; budući da poduzeća socijalne ekonomije, kao što su zadruge, pružaju dobar primjer u pogledu postizanja kvalitetnog zapošljavanja, podupiranja socijalne uključenosti i promicanja participativnog gospodarstva;

G.  budući da se temeljna socijalna prava odnose na sve građane EU-a, a postojeće zakonodavstvo Unije kojim se reguliraju tržišta rada, proizvoda i usluga primjenjuje se na sve države članice; budući da su zbog gospodarske integracije države članice međuovisne u pogledu mogućnosti jamčenja pristojnih radnih uvjeta i održavanja socijalne kohezije; budući da je za funkcionalno jedinstveno tržište potreban čvrst temelj socijalnih prava za radnike radi sprečavanja natjecanja na temelju uvjeta rada; budući da načelo supsidijarnosti, kako je definirano u Ugovorima, opravdava djelovanje na razini Unije na temelju opsega ili učinaka predloženog djelovanja; budući da ostvarivanje socijalnih ciljeva EU-a također ovisi o nacionalnom zakonodavstvu i dobro razvijenim nacionalnim socijalnim sustavima; budući da su regionalne razlike među razinama plaća i sustavima socijalnog osiguranja u određenoj mjeri neizbježne, no trebalo bi se pobrinuti da one ne prouzroče pritisak na smanjenje radnih i životnih uvjeta; budući da je uzlazna socijalna i gospodarska konvergencija veoma važna za pravilno funkcioniranje Unije; budući da Unija ne usklađuje nacionalne sustave socijalnog osiguranja, nego ih koordinira, promiče njihov razvoj i potiče učinkovitu socijalnu zaštitu ljudi koji ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje; budući da regulatorni razvoj treba pratiti tehnološke i ostale inovacije kako bi se omogućila pravna sigurnost i poticao gospodarski razvoj na temelju pravednog tržišnog natjecanja; budući da će za provedbu europskog stupa socijalnih prava biti potrebno djelovanje na više razina, međusektorski pristup i potpuno sudjelovanje dionika; budući da odredbe o vremenu za odmor radnika prema potrebi trebaju uzimati u obzir zajednički tjedni dan odmora prema tradiciji ili običajima određene države ili regije;

H.  budući da je potrebno ažurirati i osnažiti europske socijalne države kako bi mogle podupirati uzlazni prijelaz na tržište rada i unutar tržišta rada te održavati ekonomsku sigurnost tijekom čitavog života građana; budući da je prirodno da zbog sve veće složenosti tržišta rada socijalna država također treba prilagoditi svoje mehanizme i instrumente kako bi mogla ispravno upravljati raznim socijalnim rizicima koji se pojavljuju; budući da bi taj postupak ažuriranja također trebao unaprijediti pristup građana socijalnoj državi i njihovu interakciju sa socijalnom državom te omogućiti primjenu mjerodavnih pravila, među ostalim za mala i srednja poduzeća; budući da je uloga socijalnih država ipak šira od onoga što se odnosi na tržište rada; ona između ostalog obuhvaća i upravljanje sustavima socijalnog osiguranja, borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti te ulaganje u obrazovanje, skrb za djecu, zdravstvenu skrb, socijalne usluge i druge temeljne usluge; budući da „socijalna ulaganja” koja podupiru razvoj ljudi od ranog djetinjstva do starosti imaju ključnu ulogu u pružanju prilike građanima da potpuno sudjeluju u društvu i gospodarstvu 21. stoljeća; budući da će za postizanje cilja smanjenja siromaštva i socijalne uključenosti u okviru strategije Europa 2020. biti potrebni veliki napori; budući da je stanovanje goruće pitanje u brojnim državama članicama te velik broj kućanstava troši velik dio raspoloživog dohotka na troškove stanovanja i energije;

I.  budući da se u preporuci Međunarodne organizacije rada br. 202 navodi da osnove socijalne zaštite moraju sadržavati barem sljedeća temeljna jamstva socijalne zaštite: (a) pristup skupu roba i usluga definiranom na nacionalnoj razini, posebice osnovnoj zdravstvenoj skrbi, uključujući zdravstvenu skrb za majke i novorođenčad, koji ispunjava kriterije dostupnosti, pristupačnosti, prihvatljivosti i kvalitete; (b) sigurnost osnovnih prihoda za djecu, barem na nacionalno definiranoj minimalnoj razini, koja pruža pristup prehrani, obrazovanju, skrbi i svim drugim nužnim robama i uslugama; (c) sigurnost osnovnih prihoda, barem na nacionalno definiranoj minimalnoj razini, za osobe u aktivnoj dobi koje nisu u mogućnosti da zarade dostatan dohodak, posebice u slučajevima bolesti, nezaposlenosti, majčinstva i invaliditeta; i (d) sigurnost osnovnih prihoda za starije osobe, barem na nacionalno definiranoj minimalnoj razini; budući da bi europskim stupom socijalnih prava tu definiciju trebalo uzeti u obzir i nastojati zajamčiti da se osnovne razine socijalne zaštite potpuno postignu i po mogućnosti premaše u svim državama članicama; budući da je Europski gospodarski i socijalni odbor znatno pridonio u tom smislu dogovorivši se o načelima učinkovitih i pouzdanih sustava socijalne skrbi;

J.  budući da su sve države članice EU-a suočene s određenim izazovima u pogledu zapošljavanja i socijalnim izazovima; budući da ostvarivanje socijalnih prava također ovisi o politikama i instrumentima koji podupiru teritorijalnu koheziju, osobito u regijama s ozbiljnim i trajnim prirodnim, demografskim ili strukturnim gospodarskim nedostacima, uključujući regije s niskom gustoćom naseljenosti i raspršenim stanovništvom ili najudaljenije regije; budući da je regijama u nepovoljnom položaju potrebno veće strateško ulaganje i potpora kohezije kako bi postale konkurentnije te kako bi se poboljšala njihova socioekonomska struktura i spriječio daljnji demografski pad; budući da se europodručje, sa svojim aktualnim makroekonomskim okvirom, suočava sa specifičnim izazovima pri ostvarenju ciljeva u području zapošljavanja i socijalnih ciljeva iznesenih u Ugovorima; budući da za ponovno uspostavljanje primjerene socioekonomske sigurnosti kao nadoknade za tu povećanu unutarnju fleksibilnost mogu biti potrebni specifični socijalni ciljevi, standardi i/ili financijski instrumenti na razini europodručja;

K.  budući da se europska tržišta rada češće razvijaju prema „atipičnim” ili „nestandardnim” oblicima zapošljavanja, kao što su privremeno zapošljavanje, nedobrovoljni rad na nepuno radno vrijeme, povremeni rad, sezonski rad, rad na zahtjev, ovisno samozapošljavanje ili rad preko digitalnih platformi; budući da, međutim, stalna radna mjesta i dalje najviše doprinose porastu zapošljavanja s obzirom na to da su tijekom zadnje dvije i pol godine brže rasla od privremenog zapošljavanja(28) ; budući da potražnja za radnom snagom postaje raznolikija nego u prošlosti; budući da u nekim slučajevima to može biti korisno za produktivnost, ravnotežu između privatnog i poslovnog života, prelazak na tržište rada i priliku za promjenu karijere onima kojima je to potrebno; budući da neki nestandardni oblici zapošljavanja međutim podrazumijevaju dužu ekonomsku nesigurnost i loše uvjete rada, osobito u smislu nižih i manje sigurnih dohodaka, nedostatka mogućnosti za zaštitu vlastitih prava, nedostatka socijalnog i zdravstvenog osiguranja, nedostatka profesionalnog identiteta, nedostatka izgleda za razvoj karijere i teškoća pri usklađivanju rada na zahtjev s privatnim i obiteljskim životom; budući da bi dinamičko tržište rada trebalo svima osigurati priliku da iskoriste svoje vještine i sposobnosti u poslovnom životu, između ostalog na temelju zdravih i sigurnih uvjeta rada, aktivnih politika tržišta rada i poboljšanja kompetencija tijekom života redovitim i cjeloživotnim učenjem; budući da mjerodavna sudska praksa Suda Europske unije pojašnjava načelo „radnog odnosa” i „radnika” za potrebe primjene prava EU-a, ne dovodeći u pitanje nacionalne definicije „radnika” koje su uspostavljene za potrebe nacionalnog zakona u skladu s načelom supsidijarnosti;

L.  budući da su aktivne politike tržišta rada, odgovornost pojedinca i sudjelovanje u cjeloživotnom učenju važni za uključivanje na tržište rada, iako nezaposlenost u većini slučajeva proizlazi iz nedostatka slobodnih radnih mjesta ili drugih okolnosti koje su izvan kontrole određene osobe;

M.  budući da osobama koje se nalaze u osjetljivoj situaciji ili se češće suočavaju s diskriminacijom, kao što su žene, etničke manjine, dugotrajno nezaposleni, stariji građani i osobe s invaliditetom, mogu biti potrebne dodatne mjere za poticanje njihova sudjelovanja na tržištu rada i jamčenja pristojnog životnog standarda tijekom njihova života; budući da se EU obvezao na izgradnju Europe bez zapreka za procijenjenih 80 milijuna ljudi s invaliditetom u EU-u i smanjenje siromaštva u EU-u, a ciljevi u pogledu zapošljavanja neće biti ispunjeni ako osobe s invaliditetom ne budu potpuno integrirane u gospodarstvo i društvo; budući da je EU ratificirao Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom i da njezina načela trebaju biti ugrađena u stup socijalnih prava; budući da negativni učinak krize na pristup zdravstvenoj skrbi obično dolazi sa zakašnjenjem i mnogi građani nemaju pristup zdravstvenoj skrbi čak i kada su te usluge službeno pokrivene, osobito zbog toga što si ne mogu priuštiti doplate ili nailaze na liste čekanja;

N.  budući da se žene još uvijek suočavaju s brojnim oblicima diskriminacije u EU-u i da su u svim područjima odlučivanja još uvijek slabo zastupljene;

O.  budući da je jednakost spolova ugrađena u Ugovore EU-a i Povelju EU-a o temeljnim pravima te da je ona temeljna vrijednost EU-a; budući da su žene, usprkos tomu, nedovoljno zastupljene na tržištu rada u cjelini, pri čemu stopa zaposlenosti za muškarce iznosi 75,6 %, a za žene 64,5 %, i prekomjerno zastupljene u radu na nepuno radno vrijeme i u najslabije plaćenim sektorima, uz to što im je satnica slabije plaćena, što dovodi do razlike u plaći između muškaraca i žena od 16 % i razlike u mirovini od 39 %, sa znatnim razlikama među državama članicama; budući da rodno uvjetovana diskriminacija i dalje prevladava u postupcima zapošljavanja u državama članicama usprkos tome što su žene nadmašile muškarce kad je riječ o razini obrazovanja;

P.  budući da su socijalna prava, usluge i primjereni dohodak pitanja povezana sa spolom jer žene češće rade slabo plaćene poslove, jer su izložene većem riziku od siromaštva, jer su ovisnije o socijalnim uslugama, kako javnim tako i privatnim, jer ispunjavaju tradicionalnu ulogu skrbnika, kako djece tako i starijih članova obitelji, i jer imaju glavnu odgovornost za potrebe kućanstva, što u konačnici dovodi do nižih mirovina za žene;

Q.  budući da je ostvarenje ciljeva iz Barcelone iz 2002. još daleko, a prema Povelji o temeljnim pravima djeca imaju pravo na zaštitu i skrb, i budući da to dramatično utječe na sudjelovanje žena na tržištu rada, jednakost spolova, ravnotežu između poslovnog i privatnog života te na siromaštvo žena;

R.  budući da Europa može znatno napredovati u razvoju skupine sektora usmjerenih na pružanje podrške ljudskom zdravlju, znanju i mogućnosti sudjelovanja u gospodarstvu; budući da usluge usmjerene na građane kao što su obrazovanje, zdravstvena skrb, skrb za djecu, druge usluge pružanja skrbi te sport imaju važan potencijal za otvaranje radnih mjesta i ne smiju se smatrati troškom za gospodarstvo, nego čimbenicima za omogućivanje održivog blagostanja;

S.  budući da je potreban strateški pristup izazovima povezanima sa starenjem i smanjivanjem broja radno sposobnog stanovništva u EU-u, osobito što se tiče budućih nedostataka i neusklađenosti vještina na tržištu rada EU-a i predviđenog razvoja omjera ekonomske ovisnosti, uzimajući u obzir i državljane trećih zemalja koji zakonito borave u EU-u; budući da je važno promicati prilike za profesionalnu mobilnost, posebice među mladima, uključujući one koji stječu strukovno obrazovanje na temelju stručne prakse;

1.  poziva Komisiju da se nadogradi na reviziju socijalne pravne stečevine i politike zapošljavanja i socijalne politike te ishode javnog savjetovanja iz 2016. podnošenjem prijedloga za stabilan europski stup socijalnih prava koji se ne svodi na deklarativno iznošenje načela ili dobrih namjera, nego jača socijalna prava konkretnim i specifičnim alatima (zakonodavstvo, mehanizmi stvaranja politike i financijski instrumenti), kratkoročno i srednjoročno ima pozitivan učinak na živote građana i omogućuje potporu izgradnji Europe u 21. stoljeću učinkovitim zalaganjem za socijalne ciljeve iz Ugovora, podupiranjem nacionalnih socijalnih država, jačanjem kohezije, solidarnosti i uzlazne konvergencije u gospodarskim i socijalnim ishodima, jamčenjem odgovarajuće socijalne zaštite, smanjenjem nejednakosti, postizanjem davno očekivanog napretka u smanjenju siromaštva i socijalne isključenosti, poticanjem nastojanja u provedbi nacionalnih reformi određivanjem referentnih vrijednosti i pomaganjem u poboljšanju funkcioniranja ekonomske i monetarne unije (EMU) i jedinstvenog tržišta EU-a;

2.  smatra da bi europski stup socijalnih prava također trebao pomoći u pravilnoj primjeni međunarodnih standarda rada i ažuriranju socijalne pravne stečevine; stajališta je da se standardi koji će biti sadržani u europskom stupu socijalnih prava trebaju odnositi na sve države koje sudjeluju u jedinstvenom tržištu kako bi se održali jednaki uvjeti za sve i da se zakonodavstvo, mehanizmi upravljanja i financijski instrumenti mjerodavni za njihovo postizanje trebaju primjenjivati na sve države članice EU-a; naglašava da stup socijalnih prava treba uzeti u obzir u gospodarskim politikama EU-a; smatra da je zbog specifičnih ograničenja koja nosi članstvo u europodručju potrebno uspostaviti dodatne specifične socijalne ciljeve i standarde te razmotriti prikladnu financijsku potporu na razini europodručja te istodobno ostati otvoren prema državama članicama izvan europodručja na dobrovoljnoj osnovi; ističe mogućnost uporabe mehanizma pojačane suradnje iz članka 20. UEU-a ako to bude potrebno za izgradnju stabilnog europskog stupa socijalnih prava;

3.  naglašava da bi europski stup socijalnih prava građanima EU-a trebao osigurati bolje načine na koje mogu zadržati kontrolu nad svojim životima, zajamčiti im dostojanstven život i ostvarivanje njihovih težnji ublažavanjem raznih socijalnih rizika koji se javljaju tijekom njihova života i osnaživanjem ljudi kako bi mogli potpuno sudjelovati u društvu i prilagoditi se čestim tehnološkim i gospodarskim promjenama, uključujući prekvalificiranje i pružanje podrške poduzetništvu; ističe da bi tržišta zahvaljujući europskom stupu socijalnih prava trebala funkcionirati za zajedničko blagostanje, dobrobit i održivi razvoj u kontekstu visoko konkurentnog socijalnog tržišnog gospodarstva, usmjerenog na punu zaposlenost i društveni napredak, uz primjenu industrijske politike na razini EU-a; smatra da bi u tu svrhu stup trebao promicati odgovarajuće socijalne standarde i osnažiti nacionalne socijalne države da održe socijalnu koheziju i jednakost diljem EU-a primjerenim, pristupačnim i financijski održivim sustavima socijalne zaštite i politikama socijalne uključenosti; naglašava da bi također trebao olakšati slobodno kretanje radnika na povezanijem i pravednijem europskom tržištu rada; ističe da bi europski stup socijalnih prava također trebao pridonijeti obrani načela jednakog postupanja, nediskriminacije i jednakih mogućnosti putem politika zapošljavanja i socijalnih politika; preporučuje da se stupom stoga omogući učinkovito ostvarivanje postojećih socijalnih prava i utvrde nova prava kada je to opravdano na temelju tehnološkog i socioekonomskog razvoja; vjeruje da će na taj način stup također unaprijediti legitimnost EU-a;

Ažuriranje postojećih radnih i socijalnih standarda

4.  poziva socijalne partnere i Komisiju na suradnju radi iznošenja prijedloga okvirne direktive o dostojanstvenim uvjetima rada za sve oblike zapošljavanja, čime bi se postojeći minimalni standardi proširili na nove vrste radnih odnosa na temelju detaljne analize učinka; smatra da bi se tom okvirnom direktivom trebala poboljšati provedba prava EU-a, povećati pravna sigurnost unutar jedinstvenog tržišta i spriječiti diskriminacija nadopunjavanjem postojećeg prava EU-a i jamčenjem osnovnog paketa provedivih prava svakom radniku, neovisno o vrsti ugovora ili radnog odnosa, uključujući jednako postupanje, zdravstvenu i sigurnosnu zaštitu, zaštitu tijekom rodiljnog dopusta, odredbe o radnom vremenu i vremenu za odmor, ravnotežu između poslovnog i privatnog života, pristup usavršavanju, potporu osobama s invaliditetom koje rade, pravo na odgovarajuće informiranje, savjetovanje i sudjelovanje, slobodu udruživanja i zastupanja, kolektivno pregovaranje i zajedničko djelovanje; ističe da bi se ta okvirna direktiva trebala primjenjivati na zaposlenike i sve radnike u nestandardnim oblicima zapošljavanja, bez potrebe za izmjenom već postojećih direktiva; podsjeća da države članice primjenjuju postojeća prava radnika u skladu s nacionalnim pravom i pravom EU-a; također poziva na djelotvorniju i učinkovitiju provedbu i nadzor nad postojećim radnim standardima radi bolje mogućnosti provedbe prava i rješavanja problema neprijavljenog rada;

Radni uvjeti

5.  prepoznaje da je određena raznolikost ugovora o radu korisna za učinkovito povezivanje radnika i poslodavaca; podsjeća, međutim, na rizik od dualizma tržišta rada i opasnost od ostanka na nesigurnim radnim mjestima bez stvarnih izgleda za napredovanje; ističe važnost ugovora o radu na neodređeno vrijeme za socioekonomsku sigurnost i prednosti koje takvi ugovori pružaju poslodavcima u brojnim sektorima; podupire i promicanje poslovnih modela socijalne ekonomije; poziva Komisiju na proširenje Direktive o pisanoj izjavi (91/533/EEZ) kako bi obuhvatila sve oblike zapošljavanja i radnih odnosa; upućuje na to da bi okvirna direktiva o dostojanstvenim uvjetima rada također trebala uključivati odgovarajuće postojeće minimalne standarde koji bi se trebali jamčiti pri određenim specifičnim odnosima, posebice:

   (a) odgovarajuće sadržaje za obrazovanje i usavršavanje te pristojne radne uvjete za vježbeništvo, stažiranje i pripravništvo kako bi se zajamčilo da oni uistinu služe kao odskočna daska u prijelazu iz obrazovanja u profesionalni život, kako je predviđeno Preporukom Vijeća o kvalitativnom okviru za pripravništvo, te da su ograničenog trajanja i ne zamjenjuju zapošljavanje mladih; naknada treba biti razmjerna s obzirom na rad, vještine i iskustvo osobe te potrebu da se vježbenicima, stažistima i pripravnicima na tržištu rada izvan obrazovnog programa omogući da spajaju kraj s krajem;
   (b) za rad preko digitalnih platformi i druge oblike ovisnog samozapošljavanja, jasno razlikovanje, za potrebe prava EU-a i ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo, između onih koji su stvarno samozaposleni i onih u radnom odnosu, uzimajući u obzir preporuku Međunarodne organizacije rada br. 198 prema kojoj je za određivanje radnog odnosa dovoljno ispunjavanje nekoliko pokazatelja; time bi status i osnovne odgovornosti platforme, klijenta i osobe koja obavlja posao trebali biti pojašnjeni; također bi se trebali uvesti minimalni standardi za pravila o suradnji uz potpuno i sveobuhvatno informiranje pružatelja usluga o njegovim pravima i obvezama, povlasticama, povezanoj razini socijalne zaštite i identitetu poslodavca; oni zaposleni i oni stvarno samozaposleni koji su angažirani preko mrežnih platformi trebaju imati istovrsna prava kao u ostatku gospodarstva i biti zaštićeni sudjelovanjem u sustavima socijalnog i zdravstvenog osiguranja; države članice trebaju zajamčiti odgovarajući nadzor nad uvjetima radnog odnosa ili ugovora o pružanju usluga te tako spriječiti zlouporabe dominantnog položaja platformi;
   (c) ograničenja u vezi s radom na zahtjev: ugovori bez radnog vremena ne bi trebali biti dopušteni zbog svoje izrazite nesigurnosti;

6.  prima na znanje sve manji udio rada u ukupnom dohotku u Europi tijekom proteklih desetljeća; naglašava da je potrebna ponovna uzlazna socijalna konvergencija i smanjenje razlike u plaći između muškaraca i žena u cijelom EU-u radi poticanja potražnje, jamčenja održivog i uključivog razvoja i smanjenja nejednakosti; prepoznaje da su pristojne plaće za život važne kao sredstvo za izbjegavanje siromaštva unatoč zaposlenju; poziva Komisiju da aktivno podrži veću primjenu kolektivnih ugovora u skladu s nacionalnom tradicijom i praksom država članica te uz dužno poštovanje autonomije socijalnih partnera; preporučuje uspostavu minimalnih nacionalnih pragova za plaće, gdje je to primjenjivo, s dužnim poštovanjem praksi svake države članice i nakon savjetovanja sa socijalnim partnerima; poziva Komisiju da pomogne u razmjeni najboljih praksi u tom pogledu;

7.  podsjeća na to da pravo na zdrave i sigurne radne uvjete također podrazumijeva zaštitu od rizika na radnom mjestu kao i ograničenja radnog vremena te odredbe o minimalnom vremenu za odmor i godišnji odmor; potiče države članice da u potpunosti provode mjerodavno zakonodavstvo; očekuje prijedloge Komisije o konkretnim mjerama za učinkovito jamčenje tog prava svim radnicima, uključujući sezonske radnike i radnike na ugovor, uključujući i mjere za sprečavanje nasilja nad ženama ili uznemiravanja; napominje da se takve mjere trebaju temeljiti na analizi učinka i da trebaju odražavati sve trenutačno znanje o rizicima za zdravlje i sigurnost te uzimati u obzir nove načine rada povezane s digitalizacijom i drugim tehnološkim napretkom;

8.  ističe važnost prava na kolektivno pregovaranje i djelovanje kao temeljnog prava sadržanog u primarnom pravu EU-a; očekuje od Komisije da pruži veću konkretnu podršku jačanju i poštovanju socijalnog dijaloga na svim razinama i sektorima, posebice u onima u kojima on nije dostatno razvijen, uzimajući istodobno u obzir različite nacionalne prakse; uviđa koristi od uključivanja radnika u upravljanje poduzećem, također u transnacionalnim poduzećima, i njihova informiranja i sudjelovanja te savjetovanja s njima, također u cilju dobrog iskorištavanja novih oblika organizacije rada, čime se osigurava da je rad smislen i nagrađujući te se predviđaju gospodarske promjene; poziva na nadzor nad primjenom europskog zakonodavstva o europskim radničkim vijećima te informiranje radnika i savjetovanje s njima i na učinkovite mjere kojima se jamči da se restrukturiranje poduzeća odvija na društveno odgovoran način;

9.  naglašava potrebu za sveobuhvatnim, pouzdanim i redovito ažuriranim podacima o kvaliteti rada i zapošljavanja koji se mogu upotrebljavati za nadzor kvalitete rada i zapošljavanja tijekom vremena i pružanja dokaza za donošenje politika o toj temi; poziva Eurofound na daljnji razvoj aktivnosti nadziranja kvalitete radnih mjesta i poslovnog života putem svojeg Europskog istraživanja o radnim uvjetima koje se temelji na njegovu načelu kvalitete radnih mjesta koje obuhvaća zaradu, izglede, fizičko okruženje, socijalno okruženje, intenzitet rada, upotrebu vještina i prosudbe, kvalitetu radnog vremena; poziva Eurofound da dalje razvija svoje istraživanje o politikama, sporazumima socijalnih partnera i praksama tvrtki koji podržavaju bolju kvalitetu radnih mjesta i bolji poslovni život;

Primjerena i održiva socijalna zaštita

10.  ističe da su prava socijalne zaštite individualna prava; podupire integriranije ostvarivanje naknada socijalne zaštite i pružanje kvalitetnih socijalnih usluga kako bi socijalna država bila razumljivija i dostupnija, a da pritom ne oslabi socijalna zaštita; naglašava potrebu za odgovarajućom socijalnom zaštitom i socijalnim ulaganjima tijekom života ljudi, omogućavajući svima da u potpunosti sudjeluju u društvu i gospodarstvu i održavaju dostojan životni standard; ukazuje na važnost informiranja građana o socijalnim pravima i na potencijal dostupnih rješenja koja nudi e-vlada, uz možebitnu karticu europskog socijalnog osiguranja sa snažnim jamstvima zaštite podataka koja bi mogla poboljšati koordinaciju socijalne sigurnosti u EU-u i svjesnost pojedinca te također pomoći mobilnim radnicima da osvijeste i čuvaju doprinose i prava koja im pripadaju u matičnim zemljama i zemljama domaćinima i olakšaju rad nacionalnih inspektorata rada; naglašava važnost personalizirane podrške, licem u lice, posebno isključenim i ugroženim domaćinstvima;

11.  slaže se s time da je važan univerzalan pristup pravovremenoj, kvalitetnoj i financijski pristupačnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj skrbi i lijekovima; to smatra pravom koje se mora poštovati, uključujući u ruralnim područjima i prekograničnim regijama; ističe da svi stanovnici moraju biti zdravstveno osigurani; slaže se da su povećana zdravstvena prevencija i prevencija bolesti očigledno socijalno ulaganje koje samo sebe isplaćuje, također kroz zdravije starenje;

12.  svjestan je da sve veće očekivano trajanje života i smanjivanje radne snage predstavljaju izazov za održivost i prikladnost mirovinskih sustava i međugeneracijsku solidarnost; napominje da uklanjanje razlika u mirovinama između žena i muškaraca u tom pogledu također mora biti prioritet; ponovno potvrđuje da je najbolji način reagiranja povećati ukupnu stopu zaposlenosti s pomoću modela zapošljavanja povezanih s punim pokrićem mirovinskog osiguranja i posvećivanjem posebne pažnje mlađim generacijama i onima koji su najisključeniji s tržišta rada; smatra da bi dobne granice za mirovinu osim očekivanog životnog vijeka trebale odražavati i druge čimbenike koje treba utvrditi na nacionalnoj razini, među kojima su napredak u produktivnosti, omjer ekonomske ovisnosti i razlike u zahtjevnosti posla; podsjeća na važnost ulaganja u aktivno starenje i aranžmana koji omogućuju ljudima u dobi za odlazak u mirovinu da nastave raditi željenim intenzitetom uz mogućnost primanja djelomične mirovine ako ne rade puno radno vrijeme;

13.  poziva Komisiju da provede podrobnu analizu najboljih praksi kako bi pomogla državama članicama kod izračuna minimalnih mirovina;

14.  preporučuje da svi radnici budu pokriveni osiguranjem za slučaj nezaposlenosti ili nedobrovoljnog zaposlenja s nepunim radnim vremenom, uz pružanje pomoći u traženju posla i ulaganje u (ponovno) osposobljavanje u skladu s uvjetima koje države članice utvrde u suradnji sa socijalnim partnerima; podsjeća da odgovarajuće naknade za nezaposlene poboljšavaju postupak prilagodbe i stoga su korisne za produktivnost, dok istovremeno imaju ključnu ulogu u prevenciji i smanjivanju siromaštva; smatra da bi europski stup socijalnih prava trebao preporučiti kvalitetna mjerila za nacionalne sustave osiguranja za slučaj nezaposlenosti, posebice u pogledu njihova pokrića, uvjeta aktivacije, povezanosti između trajanja potpore i prosječnog razdoblja traženja posla u dotičnoj zemlji te kvalitete potpore koju pružaju centri za zapošljavanje;

15.  ističe važnost adekvatnih programa za minimalni dohodak radi očuvanja ljudskog dostojanstva i borbe protiv siromaštva te njihovu ulogu kao oblika socijalnog ulaganja koje ljudima omogućuju da participiraju u društvu, osposobljavaju se i/ili traže posao; poziva Komisiju i države članice da ocijene programe za minimalni dohodak u Europskoj uniji i da utvrde mogu li domaćinstva tim programima zadovoljiti svoje potrebe; poziva Komisiju i države članice da na temelju toga ocijene način i sredstva kojima će se adekvatni minimalni prihod pružati u svim državama članicama i da razmotre daljnje korake u podupiranju socijalne konvergencije diljem Europske unije, uzimajući pritom u obzir gospodarske i socijalne okolnosti svake pojedinačne države članice i njihove tradicije;

16.  ustraje u tome da prava osoba s invaliditetom trebaju biti ugrađena u stup socijalnih prava s pristupom koji se temelji na ljudskim pravima u skladu s obvezama EU-a i njegovih država članica u okviru Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (CRPD); smatra da bi te odredbe trebale obuhvaćati barem:

   pravo na dostojanstven rad, bez ograničenja, u potpuno uključivom, otvorenom i pristupačnom radnom okruženju i tržištu rada;
   usluge i sigurnost minimalnog dohotka prilagođenog posebnim individualnim potrebama, koji omogućuju dostojan životni standard i socijalnu uključenost;
   jamstvo slobodnog kretanja i prenosivosti usluga među državama članicama EU-a;
   uključivo obrazovanje i osposobljavanje, uključujući odredbe o odgovarajućoj digitalnoj pismenosti;
   posebne odredbe o zaštiti od iskorištavanja i prisilnog rada osoba s invaliditetom, posebice osoba s intelektualnim i psihosocijalnim invaliditetom ili osoba lišenih poslovne sposobnosti;

17.  primjećuje sa zabrinutošću da su dostupnost i financijska pristupačnost dugoročne skrbi i dalje velik problem u Europi, koji neslužbene njegovatelje koji su članovi obitelji zadržava kod kuće i sprečava ih da ostvare svoju karijeru; žali zbog čestih zlouporaba njegovatelja zaposlenih posredovanjem agencija za zapošljavanje ili na neslužbenoj osnovi; smatra da su pristup kvalitetnim i financijski pristupačnim dugoročnim uslugama skrbi, uključujući skrb kod kuće i programe za samostalan život, pravo koje treba poticati uz pomoć odgovarajuće kvalificiranih stručnjaka koji rade u dostojanstvenim uvjetima; stoga smatra da bi, u cilju izbjegavanja institucionalizacije i rizika od siromaštva, za domaćinstva, posebice ona s niskim prihodima, trebalo uspostaviti odgovarajuće javne usluge i pomoć; ponovno poziva na donošenje propisa o dopustu za njegovatelje radi ograničenja posljedica na pravo na naknadu i socijalnu zaštitu ako radnici privremeno moraju skrbiti o članovima obitelji; poziva Komisiju da donese konkretan plan djelovanja u tom području, uključujući ciljeve u pogledu skrbi o starijim osobama, osobama s invaliditetom i drugim uzdržavanim osobama, slične ciljevima iz Barcelone, čiji bi nadzorni instrumenti trebali mjeriti kvalitetu, dostupnost i financijsku pristupačnost; poziva i na više dijeljenja i preuzimanja najboljih praksi u tom području;

18.  smatra da je siromaštvo djece vrlo ozbiljan problem u pogledu kojeg bi Europa trebala poduzeti radikalne mjere; ističe pravo na sustave univerzalnog obrazovanja i zdravstvene i socijalne skrbi kao osnovni uvjet za borbu protiv siromaštva, posebice kod djece; imajući u vidu ovaj cilj, poziva Komisiju i države članice da zajamče brzu provedbu preporuke iz 2013. godine naslovljene „Ulaganje u djecu: prekidanje kruga prikraćenosti”, te da poduzmu konkretne korake radi ostvarenja jamstva za djecu u svim državama članicama tako da svako dijete koje trenutačno živi u opasnosti od siromaštva ima pristup besplatnoj zdravstvenoj zaštiti, besplatnom obrazovanju, besplatnoj skrbi za dijete, pristojan smještaj i odgovarajuću prehranu; upozorava na potrebnu povezanost s programima koji daju potporu i priliku roditeljima da izađu iz situacija socijalne isključenosti i uključe se na tržište rada; uviđa da te politike zahtijevaju odgovarajuće financiranje na nacionalnoj razini i potporu europskih strukturnih i investicijskih fondova;

19.  poziva države članice da omoguće ostvarivanje prava na odgovarajući smještaj osiguranjem pristupa kvalitetnom i financijski pristupačnom smještaju odgovarajuće veličine za sve, te da spriječe i smanje problem beskućništva s ciljem njegova postupnog uklanjanja; poziva ih na donošenje propisa i/ili drugih mjera prema potrebi kako bi se omogućio pristup socijalnim stanovima ili odgovarajućim povlasticama za stanovanje onima kojima je to potrebno, što očigledno podrazumijeva pojedince i obitelji beskućnike, te kojima bi se osiguralo da su ugrožene skupine i oni koji žive u siromašnim kućanstvima zaštićeni od deložacije ili da im se omogući odgovarajući zamjenski smještaj; poziva na to da pružanje smještaja bude povezano s odgovarajućim socijalnim uslugama kojima se podupiru socijalna i gospodarska uključenost; poziva na provedbu učinkovitih mjera kako bi se pomoglo mladima s niskim prihodima da zasnuju svoja vlastita domaćinstva; ističe da su ulaganja u energetski učinkovit socijalni smještaj korisna za zapošljavanje, okoliš, smanjenje energetskog siromaštva i ostvarivanje socijalnih prava; poziva na povećanu uporabu mjerodavnih europskih financijskih instrumenata radi potpore urbanoj obnovi i pružanju financijski pristupačnog, dostupnog i energetski učinkovitog smještaja te poticanja razvoja socijalnog smještaja u regijama u kojima nije dovoljno razvijen; poziva na ukidanje svih oblika kriminalizacije siromaštva, kao što su mjere nepravednog sankcioniranja beskućništva i drugi oblici materijalnog uskraćivanja;

20.  poziva na odgovarajuće mjere, uključujući poboljšanja propisa ako se pokaže potrebnim nakon evaluacije, kako bi se svima zajamčio pristup kvalitetnim i financijski pristupačnim socijalnim uslugama od općeg interesa i drugim uslugama od općeg interesa odnosno ključnim uslugama kao što su opskrba vodom, gospodarenje otpadom, obrazovanje, zdravstvena skrb, e-komunikacije i širokopojasne veze velike brzine, energetske usluge, usluge javnog prijevoza i financijske usluge, kao i dostupnost svega navedenoga; naglašava važnu ulogu dobro opremljenih pružatelja usluga u javnom sektoru s kvalitetnim osobljem kao i socijalnih poduzeća i neprofitnih organizacija u tom kontekstu, pod uvjetom da je njihov primarni cilj pozitivan socijalni utjecaj; također ističe važnu ulogu poduzeća socijalne ekonomije u pružanju tih usluga i postizanju uključivijeg tržišta rada; poziva na uklanjanje postojećih pravnih nesigurnosti na koje nailaze javna tijela pri financiranju socijalnih usluga od općeg interesa; podržava primjenu socijalnih kriterija u javnoj nabavi; podsjeća na to da je u ruralnim područjima posebno potrebna kontinuirana potpora radi moderniziranja njihove infrastrukture i održavanja gospodarske dinamičnosti; također upozorava na važnost financijskog obrazovanja koje pomaže u sprečavanju prezaduženosti kućanstava, te važnost pravne pomoći i drugih mehanizama potpore dužnicima i njihove zaštite od bezobzirnih postupaka kojima im se omogućuje druga prilika;

Jednake mogućnosti i pristup tržištu rada

21.  smatra da su u našem sve digitaliziranijem svijetu niskokvalificirane osobe, osim što imaju smanjene mogućnosti zapošljavanja, podložnije dugotrajnoj nezaposlenosti i imaju više teškoća u pristupu uslugama i punom sudjelovanju u društvu, a to je ne samo štetno za pojedince, već i izrazito skupo za gospodarstvo i društvo kao cjelinu; stoga podupire Jamstvo za vještine kao novo pravo za svakoga, u svim životnim fazama, namijenjeno stjecanju osnovnih vještina za 21. stoljeće, uključujući pismenost, matematičke vještine, digitalnu i medijsku pismenost, kritičko razmišljanje, socijalne vještine i odgovarajuće vještine potrebne za zeleno i kružno gospodarstvo, uzimajući u obzir nove industrije i ključne sektore rasta i osiguravajući punu dostupnost osobama u nepovoljnim situacijama, uključujući osobe s invaliditetom, tražitelje azila, dugotrajno nezaposlene osobe i nedovoljno zastupljene skupine; naglašava da bi obrazovni sustavi trebali biti uključivi, pružati kvalitetno obrazovanje cjelokupnom stanovništvu, omogućavati ljudima da budu aktivni europski građani, pripremajući ih da budu u mogućnosti učiti i prilagođavati se tijekom cijelog života i odgovarati društvenim potrebama i potrebama tržišta rada; smatra da bi završetak srednjoškolskog obrazovanja trebao biti obvezatan u Europi 21. stoljeća te da odgovarajući programi moraju biti dostupni kako bi svim mladim ljudima koji su prekinuli osnovnoškolsko ili srednjoškolsko obrazovanje omogućili drugu priliku; smatra da bi Jamstvo za vještine trebalo uključiti individualiziranu procjenu potreba za učenjem, mogućnost kvalitetnog učenja i sustavno vrednovanje stečenih vještina i kompetencija, omogućujući njihovo lako priznavanje na tržištu rada; upozorava na potrebu da se zajamči široko rasprostranjeni pristup širokopojasnim vezama u cilju omogućivanja digitalne pismenosti; ističe da je Jamstvo za vještine važno socijalno ulaganje te zahtijeva njegovu pravilnu provedbu i odgovarajuće financiranje, također uz potporu europskih strukturnih i investicijskih fondova;

22.  zabrinut je zbog širenja socioekonomske nesigurnosti i pogoršanja uvjeta rada za mnoge radnike; uviđa da mnogi radnici koji rade na temelju netipičnih oblika ugovora imaju teškoće u ostvarivanju svojih radničkih prava odnosno prava na naknade socijalne sigurnosti te da su žene i migranti nesrazmjerno zahvaćeni ovim problemom; poziva Komisiju da pomno prati provedbu i primjenu Direktive o radu na određeno vrijeme, Direktive o radu s nepunim radnim vremenom i Direktive o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje; poziva Komisiju i države članice da poduzmu korake radi poboljšanja prenosivosti socijalnih prava stečenih po različitim osnovama; naglašava važnost osiguranja dovoljnih kapaciteta radi pružanja odgovarajuće socijalne zaštite na razini država članica za osobe u svim oblicima zaposlenja, tipičnim i netipičnim radnim odnosima kao i kod samozapošljavanja; poziva Komisiju da u tom pogledu predloži preporuku; osobito smatra da:

   (a) države članice trebale bi organizirati sustave socijalne sigurnosti na takav način da se svim osobama u svim oblicima zaposlenja, radnog odnosa i samozapošljavanja omogući da stječu povlastice koje im pružaju sigurnost u slučaju nezaposlenosti, nedobrovoljnog zaposlenja s nepunim radnim vremenom, zdravstvenih problema, starije životne dobi ili prekida karijere radi odgoja djece, drugog oblika skrbi ili radi osposobljavanja;
   (b) počevši od njihova prvog ulaska na tržište rada, sve osobe u svim oblicima zaposlenja, radnog odnosa i samozapošljavanja trebale bi imati račun osobne aktivnosti kojem se lako pristupa osobnim kontaktom i elektroničkim sredstvima, koji propisno uzima u obzir potrebe osoba s invaliditetom, na kojem bi mogli provjeriti svoje povlastice socijalnog osiguranja i druga socijalna prava koja su stekli, uključujući pravo na cjeloživotno učenje, te na kojem bi mogle dobiti informacije o njihovoj prenosivosti u druge zemlje, ako je to primjenjivo; takvi računi osobne aktivnosti trebali bi biti financijski pristupačni te bi se trebala zajamčiti odgovarajuća zaštita podataka;
   (c) digitalne platforme i drugi posrednici trebali bi imati obvezu izvještavanja nadležnim tijelima o svim aktivnostima koje su s pomoću njih poduzete u svrhu osiguranja odgovarajućih doprinosa i zaštite svih radnika s pomoću socijalnog i zdravstvenog osiguranja;

23.  ističe da promjene radnog mjesta zahtijevaju odgovarajuće ulaganje kako u institucijske kapacitete javnih službi za zapošljavanje tako i za pomoć pojedincu u traženju posla i unapređenju vještina u najranijem mogućem stadiju; smatra da su proaktivne politike zapošljavanja kao što su osposobljavanje i pomoć pri odabiru posla vrijedan alat za ponovnu integraciju nezaposlenih osoba u tržište rada, bez obzira na njihovu dob; podsjeća na korisnu ulogu Europskog socijalnog fonda u pružanju potpore politikama aktivnog tržišta rada u cijeloj Europi i Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji koji podupire prekvalifikacije i ponovno zapošljavanje u slučaju regionalnih gospodarskih šokova i velikih otpuštanja; nadalje podsjeća na važnu ulogu sustava socijalne sigurnosti u pružanju potpore sigurnim prelascima na nova radna mjesta; ističe da bi očuvanje i prenosivost povlastica socijalnog osiguranja stečenih tijekom radnog i životnog vijeka trebali biti zajamčeni radi olakšavanja promjene posla i profesije;

24.  ističe da proaktivna politika zapošljavanja podrazumijeva javnu potporu za razvoj sektora sa znatnim potencijalnom zapošljavanja, a u mnogim zemljama i potrebu da se proširi uloga javnih službi za zapošljavanje i da im se osiguraju dovoljni kapaciteti za izravan doticaj s poslovnim svijetom tako da se prekvalifikacije i druga vrsta pomoći osobama koje traže posao pružaju u skladu s profilom tih osoba i potrebama lokalnoga gospodarstva; poziva na provedbu Jamstva za mlade za sve osobe mlađe od 30 godina, s naglaskom na kvalitetnu ponudu i učinkovit pristup mladima koji nisu zaposleni niti su u sustavu obrazovanja ili osposobljavanja (NEET), te provedbu preporuke Vijeća o dugoročnoj nezaposlenosti, uključujući s pomoću razvoja dodatnih mjera potrebnih da se zajamči dostupnost tih politika osobama kojima je potrebna potpora; naglašava da treba uzeti u obzir potrebe starijih radnika i osoba koje traže posao te poticati suradnju mlađih i starijih radnika; ističe da te politike predstavljaju važnu strukturnu reformu i socijalna ulaganja kojima je potrebno odgovarajuće financiranje na europskoj i nacionalnoj razini, uključujući financiranje iz Europskog socijalnog fonda i Inicijative za zapošljavanje mladih i/ili drugih instrumenata;

25.  podsjeća da je veća vjerojatnost da će žene imati nesigurne i nisko plaćene poslove i prekide u karijeri te da to ostavlja posljedice na njihove živote u cijelosti; smatra da je u području jednakosti spolova i ravnoteže između privatnog i poslovnog života hitno potreban odlučan napredak kako bi se iskorijenili tvrdokorni oblici diskriminacije; očekuje prijedloge Komisije u tom području kako je najavljeno u njezinu Programu rada za 2017. godinu, posebice s obzirom na sljedeće:

   (a) treba ojačati postojeće mehanizme kojima se osigurava jednako postupanje prema ženama i muškarcima, ukloniti ukorijenjene razlike u plaćama i mirovinama između žena i muškaraca te smanjiti profesionalnu segregaciju; u tu svrhu treba pratiti provedbu i primjenu Direktive 2006/54/EZ, koju prema potrebi treba revidirati; treba i dalje slijediti Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.) i Stratešku suradnju za jednakost spolova 2016. – 2019., također s pomoću godišnjih izvješća o jednakosti spolova;
   (b) potrebne su nove učinkovite mjere na europskoj i nacionalnoj razini za usklađivanje poslovnog, privatnog i obiteljskog života, uključujući zakonodavne prijedloge u pogledu rodiljnog dopusta, očinskog dopusta, roditeljskog dopusta, dopusta za njegovatelje, pristupa kvalitetnim uslugama skrbi i fleksibilnog radnog vremena; treba poticati jednake mogućnosti dopusta za žene i muškarce u svim radničkim kategorijama u cilju boljeg pristupa žena tržištu rada i njihova položaja na tržištu rada, ojačati ulogu očeva u odgoju djece i olakšati postizanje ravnoteže između privatnog i poslovnog života; Komisija bi također trebala podupirati države članice u dijeljenju i usvajanju dobrih praksi u tom području;

26.  podsjeća da je Poveljom o temeljnim pravima Europske unije zabranjena svaka diskriminacija na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih obilježja, jezika, vjere ili uvjerenja, političkoga ili bilo kojega drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije; ističe da bi svi ljudi trebali uživati jednake mogućnosti tijekom života, uključujući prilikom traženja posla i na radnome mjestu; naglašava potrebu za pravilnom provedbom Direktive o jednakosti pri zapošljavanju 2000/78/EZ i Direktive o rasnoj jednakosti 2000/43/EZ; potiče države članice da poboljšaju provedbu, a Komisiju da ocijeni provedbu postojećih mjera radi osiguravanja nediskriminacije i jednakih mogućnosti te povećanja sudjelovanja na tržištu rada i socijalne integracije nedovoljno zastupljenih skupina; poziva Komisiju da predloži nove konkretne preporuke ili druge mjere u tom pogledu ako je to potrebno; podsjeća da Direktiva o jednakom postupanju koja je predložena 2008. godine i koja još nije usvojena predstavlja element koji nedostaje u zakonodavnom okviru koji se odnosi na nediskriminaciju; upozorava na europsku i nacionalnu sudsku praksu navodeći da je u pravu EU-a i nacionalnom pravu potrebno utvrditi obvezu razumne prilagodbe za sve oblike diskriminacije, pod uvjetom da to ne predstavlja nesrazmjeran teret za poslodavce ili pružatelje usluga; poziva Komisiju na praćenje zakonodavnih okvira i politika država članica u skladu s mjerodavnim propisima EU-a kako bi se svim osobama sa statusom izbjeglice zajamčila integracija, jednako postupanje i dostojanstveni uvjeti rada; naglašava da bi se svim žrtvama iskorištavanja i diskriminacije trebao omogućiti pristup pravosuđu i zaštiti;

Mobilnost na tržištu rada

27.  ističe da je slobodno kretanje ljudi jedno od najvećih postignuća EU-a i da je slobodno kretanje radnika temelj unutarnjeg tržišta koji ima važnu ulogu u poboljšanju konvergencije i integracije među državama članicama; ističe da je mobilnost u EU-u prilika i temeljno pravo čije se ostvarivanje mora podupirati, uključujući s pomoću nesmetanog funkcioniranja sustava koordinacije socijalne sigurnosti; poziva na pravilnu provedbu i primjenu pravila EU-a u pogledu mobilnosti radnika i prekograničnog pružanja usluga; nadalje, poziva na pružanje potpore mobilnosti radne snage s pomoću odgovarajućeg jezičnog obrazovanja na svim obrazovnim razinama, poboljšane usporedivosti obrazovnih sustava i priznavanja stručnih kvalifikacija, lako dostupnih informacija o pravima i obvezama mobilnih radnika, te mjera kojima se osiguravaju dostojanstveni uvjeti rada i učinkovita suradnja javnih službi za zapošljavanje diljem Europe; napominje da mobilnost ne bi smjela biti posljedica neodgovarajućih mogućnosti za zapošljavanje ili neodgovarajuće socijalne zaštite u matičnim regijama radnika jer produljeni odljev radne snage može onemogućiti gospodarsku konvergenciju; stoga ističe važnost kohezijske politike i drugih instrumenata za teritorijalno uravnotežen gospodarski razvoj; smatra da mobilnost radnika ne bi smjela biti zlouporabljena radi podrivanja socijalnih standarda zemalja domaćina s pomoću prijevare ili zaobilaženja pravnih propisa; naglašava činjenicu da mobilni radnici obično pridonose javnim proračunima zemalja domaćina; poziva na odgovarajuća ulaganja u javne usluge u područjima s porastom stanovništva te upozorava na potporu koju u tom pogledu može pružiti Europski socijalni fond;

28.  poziva EU i države članice da uzmu u obzir socijalni utjecaj mobilnosti na porast broja transnacionalnih obitelji, npr. omogućavanjem dopusta radi skrbi o članu obitelji u drugoj zemlji te osiguravajući prenosivost i usporedivost obrazovnih sustava u pogledu mobilnosti djece školske dobi;

29.  poziva države članice da obvežu poslodavce da omoguće sklapanje ugovora o radu na jeziku koji poznaju mobilni građani EU-a kako bi ugovori o radu radnicima bili razumljivi;

Stvaranje sredstava za postizanje rezultata u praksi

30.  poziva Komisiju da na temelju rezultata javnog savjetovanja i stajališta institucija EU-a utvrdi jasan plan provedbe konkretnih mjera za punu praktičnu provedbu europskog stupa socijalnih prava i potpuno ostvarivanje socijalnih ciljeva Ugovorâ; naglašava činjenicu da bi, u cilju zaštite temeljnih socijalnih prava, odredbe kao što su članci 8., 9. i 10. UFEU-a trebale biti primjenjivane na odgovarajući način prilikom kreiranja politika EU-a i svih aktivnosti institucija EU-a, među ostalim s pomoću procjena socijalnog učinka;

31.  poziva na to da se pri reviziji Ugovora u njih uvrsti socijalni protokol kako bi se osnažila temeljna socijalna prava u pogledu ekonomskih sloboda;

32.  poziva države članice da potpišu i ratificiraju izmijenjenu Europsku socijalnu povelju i Europsku konvenciju o socijalnoj sigurnosti (ETS br. 78); potiče Komisiju da ispita korake potrebne za pristupanje Europske unije izmijenjenoj Povelji i da predloži vremenski okvir za ostvarenje tog cilja;

33.  poziva Komisiju da politiku rodne osviještenosti uvrsti kao sastavni dio u europski stup socijalnih prava te da sustavne procjene učinka na spolove uključi u procjenu poštovanja temeljnih prava;

34.  zabrinut je zbog dugotrajnog negativnog utjecaja produljene gospodarske krize kroz koju je Europa prošla u prvoj polovini ovog desetljeća i koja je imala veći utjecaj na pojedine zemlje i regije; smatra da cilj uzlazne gospodarske i socijalne konvergencije treba poduprijeti nizom ciljeva koji proizlaze iz strategije Europa 2020. i ciljeva održivog razvoja koji služe usmjeravanju prema usklađivanju gospodarske i socijalne politike te politike zapošljavanja u EU-u, te trebaju služiti kao kompas za europodručje u kojem je potrebno posvetiti posebnu pažnju uzlaznoj gospodarskoj i socijalnoj konvergenciji;

35.  upozorava na dvosmjernu povezanost između socijalnih uvjeta i gospodarske učinkovitosti; poziva da se prilikom utvrđivanja preporuka po državama članicama i preporuke za europodručje te prilikom iskorištavanja instrumenata EU-a, izravno i transparentno uzmu u obzir ciljevi strategije Europa 2020., postojeća ljestvica ključnih pokazatelja zaposlenosti i socijalnih pokazatelja u Zajedničkom izvješću o zapošljavanju te potencijalni novi kodeks konvergencije; smatra da bi u tu svrhu trebalo utvrditi i instrumente Europske strategije zapošljavanja i otvorene socijalne metode koordinacije; potiče snažniju ulogu makroekonomskog dijaloga sa socijalnim partnerima u oblikovanju kombinacije gospodarskih politika na europskoj razini; smatra da je makrosocijalni nadzor od velikog značaja kako bi se zajamčilo da se gospodarske neravnoteže neće smanjivati na račun zapošljavanja i socijalne situacije te kako bi se spriječilo srozavanje socijalnih standarda u EU-u; ponavlja svoj poziv za izradu Europskog programa za reforme i ulaganja s ciljem jačanja potencijala rasta na temelju kvalitetnih radnih mjesta i produktivnosti radi promicanja pravednih, postojanih, učinkovitih i održivih sustava socijalne skrbi, te poticanja održivog prelaska gospodarstava država članica na veću resursnu učinkovitost;

36.  smatra da su sudjelovanje žena na tržištu rada i njihova gospodarska neovisnost ključni za ostvarenje cilja Europe 2020. o ukupnoj stopi zaposlenosti od 75 % i da bi to pridonijelo porastu BDP-a; stoga poziva Komisiju i države članice da ojačaju politike i povećaju ulaganje namijenjeno podržavanju zapošljavanja žena na kvalitetnim radnim mjestima, osobito u sektorima i na položajima na kojima su žene nedovoljno zastupljene, kao što su znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika, sektor zelenog gospodarstva ili visokorukovodeće funkcije u svim sektorima;

37.  napominje da su žene i djevojke nerazmjerno više pogođene siromaštvom i socijalnom isključenošću te poziva na davanje političkog poticaja ambicioznoj europskoj strategiji za suzbijanje siromaštva i na preuzimanje nove obveze ispunjenja europskih ciljeva borbe protiv siromaštva za 2020.; potiče države članice da izrade detaljne nacrte nacionalnih strateških planova protiv siromaštva, a Komisiju da istakne smanjenje siromaštva u okviru Europskog semestra;

38.  poziva države članice i Komisiju na djelovanje s ciljem osiguranja odgovarajuće razine socijalnih ulaganja koja su ključna za socijalnu koheziju te kratkoročno i dugoročno imaju pozitivan utjecaj na gospodarski rast (npr. odgoj djece, obrazovanje, Jamstvo za mlade i Jamstvo za vještine); smatra da bi ocjena kvalitete javne potrošnje također trebala odražavati tu zabrinutost;

39.  ponavlja svoj poziv za održavanje zajedničkih sastanaka Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku i pitanja potrošača te Vijeća za ekonomske i financijske poslove s ciljem promicanja usklađenijih socioekonomskih politika, kao i redovnih sastanaka ministara rada i socijalnih poslova europodručja radi poboljšanja koordinacije politika u europodručju i pravilnog rješavanja problema socijalnih neravnoteža;

40.  naglašava činjenicu da današnji fenomen proizvodnje koja zahtijeva velike količine kapitala i važan doprinos nematerijalne imovine za stvaranje dodane vrijednosti s jedne strane, te visoke stope nejednakosti, nezaposlenosti, neprestani porast „netipičnih” poslova i sve manji udio rada u ukupnom dohotku s druge strane, upućuju na potrebu za proširenjem financijske osnove za sustave socijalne skrbi, uz fiskalnu neutralnost, radi pružanja odgovarajuće socijalne zaštite i kvalitetnih usluga za sve; smatra da bi to trebalo napraviti posebno prelaskom na druge izvore poreznog prihoda; potiče države članice da u tom pogledu ocijene svoje potrebe; podsjeća da je stjecanje povlastice socijalnog osiguranja važan aspekt pristojnog rada i značajno pridonosi gospodarskoj i socijalnoj stabilnosti; međutim, ističe da je trenutačno porezno opterećenje na rad moguće smanjiti i istovremeno osigurati održivost i prikladnost nacionalnih sustava socijalne sigurnosti; također naglašava činjenicu da je suzbijanje porezne utaje i izbjegavanja poreza od ključnog značaja za jamčenje odgovarajuće razine javnih ulaganja i održivosti sustava socijalne skrbi;

41.  smatra da europski stup socijalnih prava može biti vjerodostojan samo ako je popraćen odgovarajućim financiranjem na nacionalnoj i europskoj razini, čime će se državama članicama zajamčiti da budu u mogućnosti ostvarivati zajednički dogovorene ciljeve; ponovno poziva na ubrzanu provedbu odgovarajućih operativnih programa i prema potrebi reviziju VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. kako bi se moglo izaći na kraj sa sve većim potrebama; posebno poziva na daljnje jačanje Inicijative za zapošljavanje mladih i daljnje korake kojima će se omogućiti lakši pristup i potpuno iskorištavanje Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji i Fonda europske pomoći za najpotrebitije; smatra da ti financijski instrumenti trebaju ostati dostupni svim državama članicama i po potrebi biti poboljšani, uključujući u pogledu obrazovanja i osposobljavanja, Jamstva za vještine, siromaštva djece i nepredviđenih novih izazova kao što je integracija izbjeglica na tržište rada; smatra da se mora poštovati pravilo o dodjeli 20 % nacionalnih omotnica ESF-a za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti;

42.  poziva na pružanje daljnje potpore EU-a za izgradnju institucionalnih kapaciteta, npr. s obzirom na socijalni dijalog, Europsku mrežu javnih službi za zapošljavanje, elektroničku razmjenu podataka u sustavu socijalne sigurnosti i platformu protiv neprijavljenog rada, što bi dugoročnije gledano moglo prerasti u europski sustav inspektorata rada; u tom kontekstu upozorava na važnost potpore Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije i ESF-a odgovarajućoj izgradnji institucionalnih kapaciteta na nacionalnoj razini;

43.  poziva Komisiju i Grupu EIB-a da dalje razvijaju Plan ulaganja za Europu u cilju jačanja ulaganja u gospodarski oporavak, stvaranja kvalitetnih radnih mjesta, održivog razvoja i socijalnog ulaganja u sadašnje i buduće sposobnosti građana da sudjeluju na tržištu rada;

44.  smatra da bi se socijalni utjecaj gospodarske prilagodbe u okviru europodručja mogao ublažiti, a uzlazna gospodarska i socijalna konvergencija ojačati s pomoću odgovarajućeg financiranja, u cilju izbjegavanja daljnjeg pogoršanja u pogledu nejednakosti i potencijala rasta država članica te izlaženja na kraj s velikim makroekonomskim šokovima uz istovremeni porast konkurentnosti i stabilnosti gospodarstava država članica; stoga poziva Komisiju, Vijeće i druga mjerodavna tijela da razmotre ova pitanja u daljnjim raspravama;

45.  poziva Komisiju da iznese svoje prijedloge o europskom stupu socijalnih prava prilikom objave svoje najavljene Bijele knjige o budućnosti EU-a i ekonomske i monetarne unije;

46.  poziva Komisiju, Europsku službu za javno djelovanje i države članice da nastave s vanjskim djelovanjem u skladu s europskim stupom socijalnih prava, posebice promičući provedbu konvencija UN-a i ciljeva održivog razvoja, konvencija Međunarodne organizacije rada, mjerodavnih zaključaka skupine G20, mjerodavnih konvencija Vijeća Europe i EU-ovih trgovinskih sporazuma i strateških partnerstava;

47.  smatra da bi europski stup za socijalna prava trebalo usvojiti 2017. kao sporazum između Parlamenta, Komisije i Europskog vijeća, uključujući socijalne partnere i civilno društvo na najvišoj razini, i da bi trebao sadržavati jasan plan provedbe; poziva Komisiju da predloži mehanizme za odgovarajuće sudjelovanje svih relevantnih dionika na svim relevantnim razinama u provedbi europskog stupa socijalnih prava;

o
o   o

48.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.

(1) SL L 68, 18.3.2010., str. 13.
(2) SL L 307, 18.11.2008., str. 11.
(3) SL L 59, 2.3.2013., str. 5.
(4) Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, 2.12.2000., str. 16.).
(5) Direktiva Vijeća 91/533/EEZ od 14. listopada 1991. o obvezi poslodavca da obavijesti radnike o uvjetima koji se primjenjuju na ugovor o radu ili radni odnos (SL L 288, 18.10.1991., str. 32.).
(6) Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL L 175, 10.7.1999., str. 43).
(7) Direktiva 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o radu preko poduzeća za privremeno zapošljavanje (SL L 327, 5.12.2008., str. 9.).
(8) Direktiva Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC – Prilog: Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom (SL L 14, 20.1.1998., str. 9.).
(9) Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (SL L 180, 19.7.2000., str. 22.).
(10) SL C 13, 15.1.2016., str. 40.
(11) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0312.
(12) SL C 440, 30.12.2015., str. 23.
(13) SL C 353, 27.9.2016., str. 39.
(14) SL C 482, 23.12.2016., str. 141.
(15) SL C 407, 4.11.2016., str. 2.
(16) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0351.
(17) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0401.
(18) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0411.
(19) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0136.
(20) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0318.
(21) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0346.
(22) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0338.
(23) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0377.
(24) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0321.
(25) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2016)0008.
(26) SL C 419, 16.12.2015., str. 5.
(27) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2010)0085, P7_TA(2010)0312, P7_TA(2011)0092, P7_TA(2013)0545, P7_TA(2013)0594, P8_TA(2015)0095.
(28) „Zapošljavanje i socijalna kretanja u Europi”, tromjesečni pregled, jesen 2016., Europska komisija

Posljednje ažuriranje: 20. siječnja 2017.Pravna napomena