Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Usvojeni tekstovi
PDF 292kWORD 32k
četvrtak, 12. rujna 2013. - Strasbourg Završno izdanje
Strategija unutarnje sigurnosti EU-a
P7_TA(2013)0384

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. rujna 2013. o drugom izvješću o provedbi strategije unutarnje sigurnosti EU-a (2013/2636(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o drugom izvješću o provedbi strategije unutarnje sigurnosti EU-a (COM(2013)0179) od 10. travnja 2013.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju od 22. svibnja 2012. o strategiji unutarnje sigurnosti Europske unije(1) ,

–  uzimajući u obzir rezoluciju od 11. lipnja 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: prijedlozi za djelovanje i poduzimanje inicijative (privremeno izvješće)(2) ,

–  uzimajući u obzir Stokholmski program i njegov provedbeni akcijski plan (COM(2010)0171),

–  uzimajući u obzir strategiju unutarnje sigurnosti Europske unije koju je Vijeće usvojilo 25. i 25. veljače 2010.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 7. lipnja 2013. o prioritetima EU-a u borbi protiv teškog i organiziranog kriminala između 2014. i 2017.,

–  uzimajući u obzir izvješće Europola o situaciji i trendovima na području terorizma u EU-u (TE-SAT) iz 2013.,

–  uzimajući u obzir ocjenu Europola o prijetnji teškog i organiziranog kriminala u EU-u (SOCTA) iz 2013.,

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o ocjenjivanju ciklusa politike EU-a o teškom i organiziranom kriminalu od 2011. do 2013. (SWD(2013)17),

–  uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 2. Ugovora o Europskoj uniji te poglavlja 1., 2., 4. i 5. glave V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (EFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 6., 7., 8., 10. stavak 1., te članke 11., 12., 21., 47. do 50., 52. i 53.,

–  uzimajući u obzir relevantnu sudsku praksu europskih i nacionalnih ustavnih sudova u vezi s kriterijem proporcionalnosti i potrebom da ga javna tijela primjenjuju na demokratski način,

–  uzimajući u obzir relevantne odluke Europskog suda za ljudska prava,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava useljenika, Françoisa Crépeaua, izneseno u studiji od 24. travnja 2013. naslovljenoj Upravljanje vanjskim granicama Europske unije i njegov utjecaj na ljudska prava useljenika,

–  uzimajući u obzir pitanje Komisiji o drugom izvješću o provedbi strategije unutarnje sigurnosti EU-a (O-000068/2013 – B7–0213/2013),

–  uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da se Ugovor iz Lisabona nastavlja na Ugovor iz Maastrichta osiguravajući područje sigurnosti, slobode i pravde te se njime omogućuje stvaranje temelja za razvoj sigurnosne politike EU-a i zajedničkog sigurnosnog plana EU-a i država članica koji se mora temeljiti na vladavini prava i poštovanju demokratskih vrijednosti, javne slobode, temeljnih prava i solidarnosti te koji podliježe demokratskoj kontroli na europskoj i nacionalnoj razini; budući da se u ovim preduvjetima odražavaju međunarodne obveze EU-a i njezinih država članica, točnije one koje proizlaze iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te iz sporazuma UN-a čije su potpisnice;

B.  budući da se sigurnosne politike ne smiju baviti samo represijom, već i prevencijom što je posebno važno u trenutku kada se zbog rastućih ekonomskih i socijalnih nejednakosti dovode u pitanje društveni pakt i stvarnost temeljnih prava i javne slobode;

C.  budući da je sigurnost građana EU-a ključna;

D.  budući da se države članice i Komisija još nisu posvetile svim posljedicama stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, te budući da Parlament i dalje ima relativno marginalnu ulogu u odnosu na svoje stavove, posebno u vezi s uzimanjem u obzir Povelje o temeljnim ljudskim pravima Europske unije što nije uključeno u postupak odlučivanja(3) ;

E.  budući da je Strategijom unutarnje sigurnosti za razdoblje 2010. – 2014. utvrđeno pet prioritetnih područja na kojima EU može pružiti dodatnu vrijednost: zaustavljanje aktivnosti međunarodnih zločinačkih mreža i pomoć u njihovom razbijanju, sprječavanje terorističkih napada, poboljšanje internetske sigurnosti, osiguravanje pogranične sigurnosti te povećanje otpornosti na prirodne katastrofe; budući da se strategija može provesti samo ako se njome jamči slobodno kretanje osoba, prava useljenika i tražitelja azila te poštovanje svih međunarodnih obveza EU-a i njegovih država članica;

F.  budući da je u drugom godišnjem izvješću o provedbi strategije unutarnje sigurnosti svih pet ciljeva prepoznato kao i dalje aktualno te je opisano trenutno stanje stvari, dosadašnji napredak i put prema naprijed;

1.  žali što se drugom komunikacijom Komisije o provedbi unutarnje strategije sigurnosti od 10. travnja 2013. iznosi nedostatna kritika aktivnosti provedenih u okviru unutarnje strategije sigurnosti, potvrđuju isti prioriteti kao u izvornoj komunikaciji od studenog 2010. te se ne uzimaju u obzir posljedice uključivanja Povelje o ljudskim pravima čije se odredbe većinom ne odnose samo na građane EU-a, već na sve osobe koje borave na području EU-a;

2.  uzima na znanje trud uložen u razradu unutarnje strategije sigurnosti te glavnih načela strategije čija je svrha da se svim institucijama EU-a i državama članicama omogući rad prema istim ciljevima; naglašava da su sloboda, sigurnost i pravda ciljevi kojima se mora istovremeno težiti te podsjeća da se sigurnost mora uvijek postići u skladu s načelima Ugovora, vladavine prava i obvezama EU-a u vezi s temeljnim pravima EU-a, kako bi se postigla sloboda i pravednost; vjeruje da bi mjere sigurnosti EU-a trebale biti usmjerene na aktivnosti koje potvrđeno mogu smanjiti stopu kriminala i spriječiti terorističke napade, i da se one trebaju provoditi u skladu s načelima nužnosti, proporcionalnosti i poštovanja temeljnih prava i na temelju pravilnog nadzora i odgovornosti;

3.  naglašava činjenicu da unutarnja sigurnost nije izuzeta od obveza temeljnih nacionalnih prava i prava EU-a te izražava ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da su institucije EU-a te vlasti i građani država članica izloženi tajnom nadziranju od strane država članica, trećih zemalja i trećih strana, uz suradnju privatnih poduzeća; poziva institucije EU-a i država članica da to ispitaju i poduzmu odgovarajuće mjere; naglašava da se svaka strategija unutarnje sigurnosti EU-a mora temeljiti na zajedničkom shvaćanju toga što je „unutarnje”, a što „vanjsko” i mora biti usmjerena na obranu institucija EU-a, država članica EU-a i njihovih građana od ilegalnog stranog nadziranja i nedopuštenog utjecaja i manipulacije; poziva na jačanje sigurnosti i povjerljivosti komunikacijskih i logističkih sustava EU-a naspram trećih strana ili stranog nadziranja; naglašava činjenicu da su pravo građana na privatnost i zaštitu podataka te pravo na pristup dokumentima i informacijama temeljne europske vrijednosti i prava koja se moraju održavati na svim razinama i forumima;

4.  podsjeća da je Parlament sada punopravni sudionik na području sigurnosnih politika te stoga ima puno pravo aktivno sudjelovati u određenju glavnih značajki i prioriteta strategije unutarnje sigurnosti i u procjeni relevantnih instrumenata, uključujući redovno praćenje provedbe strategije unutarnje sigurnosti koje zajednički provode Europski parlament, nacionalni parlamenti i Vijeće sukladno člancima 70. i 71. UFEU-a;

5.  vjeruje da je pravilna analiza sigurnosnih prijetnji ključan preduvjet za učinkovitu strategiju unutarnje sigurnosti; podsjeća Komisiju da se obvezala napraviti međusektorski pregled prirodnih rizika i prijetnji izazvanih ljudskim djelovanjem (namjernim ili nenamjernim) u EU-u; podsjeća Vijeće na njegovu ugovornu obvezu iz članka 222. UFEU-a o provođenju redovne procjene prijetnji EU-u te poziva Komisiju da predloži konkretne prijedloge o najboljem načinu provođenja gore navedenih obveza, ujedinjujući trenutno rascjepkane i preusko usmjerene procjene prijetnji i rizika na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

6.  napominje da Europolova sposobnost procjene i analize terorističkih prijetnji i drugih kriminalnih radnji uvelike ovisi o volji tijela u državama članicama za pružanjem informacija; predlaže da se pružanje informacija iz država članica Europolu unaprijedi povećanjem obveze država članica za suradnju s Europolom;

7.  podsjeća da je jedna od glavnih prijetnji unutarnjoj sigurnosti EU-a organizirani kriminal, uključujući mafije; napominje sa zadovoljstvom napredak koji su postigle države članice i Komisija u sklopu političkog ciklusa Unije o organiziranom i ozbiljnom međunarodnom kriminalu i poziva države članice da se tome ponovo posvete i izdvoje odgovarajuće resurse; smatra da je potrebno promicati zajedničke zakonodavne standarde i načine djelovanja, poput zapljena, europskog istražnog naloga i zajedničkih istražnih timova; smatra nužnim unaprijediti sudsku i policijsku suradnju između država članica i Europske unije, kao i s državama izvan EU-a u skladu sa zakonodavstvom i međunarodnim obvezama Europske unije u pogledu temeljnih sloboda i prava, vladavine prava te zaštite osobnih podataka i privatnosti građana i stanovnika EU-a, te poziva Parlament da igra ključnu ulogu u procjeni i formuliranju politika unutarnje sigurnosti, s obzirom na to da one imaju bitan utjecaj na temeljna prava svih osoba koje borave u EU-u; ističe stoga da je nužno osigurati da za te politike bude nadležna jedina europska institucija izabrana na neposrednim izborima za provedbu i demokratski nadzor politika EU-a u okviru područja slobode, sigurnosti i pravde;

8.  ponavlja, na temelju postojeće suradnje između Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata, svoju ideju o „parlamentarnom ciklusu politika”, usklađenom s godišnjim izvještavanjem Komisije na tom području, koji završava godišnjim parlamentarnim izvješćem o aktualnom stanju strategije unutarnje sigurnosti;

9.  smatra da je potrebno posvetiti posebnu pozornost suzbijanju nasilja nad djecom i ženama;

10.  pozdravlja činjenicu da je borba protiv nezakonite trgovine vatrenim oružjem uključena u prioritete EU-a u borbi protiv organiziranog kriminala; no, čeka da Komisija razvije sveobuhvatnu strategiju o oružju, uključujući njegovu uporabu u svrhu nezakonite trgovine, organiziranog kriminala i terorizma;

11.  žali što borba protiv pranja novca nije uključena kao poseban prioritet EU-a u borbi protiv organiziranog kriminala, kao što je to predložio Europol; čvrsto vjeruje da su različite vrste organiziranog kriminala, poput pranja novca, ekološkog kriminala, korporativnog kriminala i korupcije međusobno povezani i da se međusobno potiču, te poziva Komisiju i Vijeće da bez odgode borbu protiv korupcije i pranja novca odredi kao prioritet;

12.  naglašava da je borba protiv terorizma prioritet strategije unutarnje sigurnosti; ističe da je prema Europolu prijetnja terorizmom u EU-u opravdana, iako poprima rane oblike, no propitkuje prioritete Unije u vezi s pravim uzrokom terorističkih napada; ustraje na tome da se, uz represivne mjere, preventivne politike odrede kao važan prioritet; primjećuje da je potrebno jače se usmjeriti na ciljane policijske mjere i informacijske usluge radi sprječavanja terorističkih napada te im dodijeliti odgovarajuće financijske i ljudske resurse; podsjeća na važnost sprečavanja financiranja terorizma i sa zanimanjem očekuje prijedlog okvira sudskih i administrativnih mjera u skladu s člankom 75. UFEU-a kao što su zamrzavanje sredstava osoba koje su osumnjičene za terorizam; poziva Komisiju i države članice da ispravno procijene prirodu i obujam prijetnje nastale nasilnim političkim radikalizmom; smatra da je ključno razviti mehanizme kojima će se omogućiti rano utvrđivanje znakova takvog radikalizma te traži od Komisije i država članica da to uzmu u obzir, uključujući prevenciju, u okviru njihovih aktivnosti; zabrinut je zbog povećane aktivnosti „vukova samotnjaka‟, državljana EU-a ili trećih zemalja koji putuju u područje sukoba te se potom vraćaju na teritorij EU-a, jer oni predstavljaju novu vrstu opasnosti protiv koje se ne može boriti uobičajenim antiterorističkim metodama; potiče razmjenu dobrih praksi u prevenciji radikalizma među mladima i podržava predloženi alat EU-a za tu temu; očekuje da će se procjenom okvirne odluke o borbi protiv terorizma uzeti u obzir svi ti parametri te naglašava potrebu za boljom povezanošću postojećih protuterorističkih instrumenata;

13.  poziva Komisiju, države članice i ostale institucije i tijela EU-a da provedu temeljite istrage o nasilnim pokretima u Uniji te da odrede praktične mjere za suzbijanje nasilnih aktivnosti te vrste;

14.  naglašava da privatni sektor, posebno financijska industrija, ima ključnu ulogu u suzbijanju organiziranog kriminala i financiranja terorista utvrđivanjem i prijavom slučajeva prevare, pranja novca i drugih sumnjivih transakcija, ističe da financijski sektor mora bliže surađivati s vladinim agencijama kako bi se utvrdili nedostaci trenutačnih odredbi te provele inovativne tehnike za suzbijanje tih problema; naglašava da je iznimno važno razumjeti da bilo koji oblik učinkovite borbe protiv organiziranog kriminala i terorizma ovisi o integriranom pristupu u kojem sudjeluju svi dionici na nacionalnoj razini i razini EU-a;

15.  smatra da bi se otpornost kritične infrastrukture na prirodne nepogode i nesreće izazvane ljudskim djelovanjem morala ojačati; žali što aktualna Direktiva o zaštiti europskih kritičnih infrastruktura (2008/114/EZ(4) ) nije učinkovita te poziva Komisiju da predloži izmjene te Direktive kako bi postala učinkovitijom;

16.  vjeruje da je potrebno provesti statističku studiju o prirodnim rizicima, navodeći najkritičnija područja te da bi to trebala biti osnova za razvoj automatiziranog sustava za spašavanje i reagiranje koji će moći odmah reagirati u hitnim slučajevima;

17.  smatra da je izuzetno važno odlučno suzbiti ekološki i gospodarski kriminal, bez obzira na njegov uzrok, budući da on ima posebno negativan učinak na uvjete života građana EU-a, posebno u trenucima krize;

18.  pozdravlja i mnogo očekuje od Komisijine objave o inicijativi protiv krijumčarenja cigareta;

19.  primjećuje da je strategijom unutarnje sigurnosti kibernetički kriminal određen kao prioritet; smatra da kibernetički kriminal predstavlja sve veću prijetnju EU-u te da u velikoj mjeri omogućuje druge kriminalne radnje; poziva Komisiju da Europskom centru za kibernetički kriminal stavi na raspolaganje dovoljno sredstava i da od država članica zahtijeva da potvrde Konvenciju o kibernetičkom kriminalu Vijeća Europe; podsjeća da obrada i prikupljanje osobnih podataka u okviru strategije unutarnje sigurnosti mora uvijek biti u skladu s načelima zaštite podataka EU-a, posebno onima o nužnosti, proporcionalnosti i zakonitosti, te sa zakonodavstvom EU-a i relevantnim konvencijama Vijeća Europe o toj temi; naglašava potrebu da se posebna pozornost posveti djeci u digitalnom okruženju i važnosti suzbijanja dječje pornografije; podržava proširenje Globalnog saveza protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu;

20.  ponavlja da su jačanje suradnje između policije i pravosuđa EU-a putem Europola, Europske policijske akademije i Eurojusta, uz pružanje odgovarajuće izobrazbe, ključni za pravilnu strategiju unutarnje sigurnosti te moraju uključivati nadležna tijela država članica kao i institucije i agencije EU-a; smatra da se ta suradnja ne smije ograničiti na identifikaciju i uhićivanje osumnjičenih zločinaca, već se treba usredotočiti na prevenciju zločina i ponovljene prijestupe; primjećuje relevantne prijedloge Komisije, uključujući onaj za reformu Eurojusta i nacrt zakona o osnivanju ureda europskog javnog tužitelja; ističe potrebu da se osigura poštovanje načela raspodjele vlasti između pravosudnog i policijskog sektora, uz njihovu autonomiju;

21.  podupire otvaranje ureda europskog javnog tužitelja kako bi se prije svega učinkovitije zaštitio proračun Unije te poziva Komisiju da hitno uloži prijedlog;

22.  žali što strategija unutarnje sigurnosti još nema pravu „dimenziju pravde”; podsjeća, u skladu sa Štokholmskim programom, da se međusobno povjerenje mora osnažiti postupnim razvojem europske pravosudne kulture koja se temelji na raznolikosti pravnih sustava i na jedinstvu kroz europsko pravo, te da to mora uključivati poštovanje vladavine prava, demokratskih vrijednosti i ljudskih prava, a ne smije biti ograničeno samo na progon osumnjičenih zločinaca ili terorista; naglašava ključnu važnost međusobnog povjerenja kao preduvjeta za poticanje pravosudne suradnje, te smatra da je osnova za to povjerenje uspostavljanje i poštovanje jednakih standarda u vezi s građanskim slobodama i postupovnim jamstvima;

23.  naglašava važnost razvoja integriranog upravljanja granicama kojim bi se trebao osigurati jedinstven, siguran i kvalitetan nadzor vanjskih granica, olakšavajući zakonito putovanje preko vanjskih granica i promičući mobilnost unutar područja Schengena; pozdravlja nedavno stupanje na snagu Schengenskog informacijskog sustava II. i poziva eu-LISA-u da osigura kvalitetno operativno upravljanje novim sustavom; očekuje da će novi europski sustav nadzora granice (EUROSUR) početi u potpunosti djelovati do kraja 2014. i vjeruje da će to biti učinkovit instrument kojim će se pridonijeti utvrđivanju, prevenciji i borbi protiv prekograničnog kriminala i nezakonitog useljavanja te zaštiti useljenika i spašavanja njihovih života; naglašava da je mogući razvoj novih IT sustava na polju migracije i upravljanja granicama, poput inicijative Smart Borders, potrebno podrobno analizirati, posebno u odnosu na načela potrebnosti i proporcionalnosti te ih naposljetku treba razviti tek kada se usvoje relevantni zakonski instrumenti; posebno pozdravlja nedavno postignut sporazum o mehanizmu ocjenjivanja Schengena te poziva Komisiju da ispuni nove obveze kako bi se osigurao visoki stupanj usklađenosti sa Schengenskom pravnom stečevinom unutar područja Schengena; naglašava da bi ponovno uvođenje provjere na unutarnjim granicama trebao biti izuzetak kojem se pribjegava samo u krajnjoj nuždi, uzimajući u obzir ne samo sigurnosne aspekte, već i učinak na mobilnost i slobodu kretanja; ističe činjenicu da se migracija i prelazak granice velikog broja državljana trećih država ne bi sami po sebi trebali smatrati prijetnjom za javni interes ili unutarnju sigurnost; ponavlja svoju snažnu potporu priključivanju Bugarske i Rumunjske području Schengena i poziva Vijeće da potvrdi njihovo pristupanje budući da će se time potaknuti međusobno povjerenje i solidarnost, što su nužni preduvjeti za osiguranje visoke razine sigurnosti unutar EU-a;

24.  naglašava važnost povećanja međusobnog povjerenja među policijskim snagama radi promicanja suradnje, zajedničkih istražnih timova i razmjene informacija; ističe da je u tom smislu ključno europsko usavršavanje policijskih snaga;

25.  vjeruje da bi se pri definiranju i provedbi strategije unutarnje sigurnosti trebala u većoj mjeri uzeti u obzir postojeća interakcija između unutarnje i vanjske dimenzije sigurnosne politike, te da bi u obje te dimenzije institucije i agencije EU-a koje djeluju na području pravosuđa i unutarnjih poslova svoje zadaće trebale obavljati pridržavajući se u potpunosti vrijednosti i načela prava EU-a i Povelje o temeljnim pravima; poziva Komisiju i države članice da također ocijene učinak strategije unutarnje sigurnosti na strategiju vanjske sigurnosti EU-a, uključujući obveze poštovanja i promicanja temeljnih sloboda i prava te demokratskih vrijednosti i načela kao što je određeno međunarodnim tekstovima, konvencijama i sporazumima čije su one potpisnice; žali zbog toga što provedba plana iz 2011. o čvršćim vezama između ZSOP-a i SSP-a ne protječe predviđenom brzinom te potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje na ubrzanje rada;

26.  naglašava da aktualna strategija unutarnje sigurnosti završava 2014.; poziva Komisiju da počne pripremati novu strategiju unutarnje sigurnosti za razdoblje 2015. – 2019. kojim se uzima u obzir stupanje na snagu Ugovora iz Lisabona i uključivanje Povelje o temeljnim ljudskim pravima u zakonodavstvo Unije; smatra da bi se ta nova politika treba temeljiti na temeljitoj, vanjskoj procjeni trenutačne strategije i instrumenta, uzimajući u obzir buduće izazove te se treba provesti nakon opsežnog savjetovanja s dionicima; poziva Vijeće da prije usvajanja nove strategije uzme u obzir prijedloge Parlamenta o novoj strategiji unutarnje sigurnosti;

27.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću i nacionalnim parlamentima.

(1) P7_TA(2012)0207.
(2) P7_TA(2013)0245.
(3) Vidi Rezoluciju Parlamenta od 15. prosinca 2010. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2009.) – učinkovita provedba nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, SL C 169 E, 15.6.2012., str. 49.
(4) SL L 345, 23.12.2008., str. 75.

Posljednje ažuriranje: 26. siječnja 2016.Pravna napomena