Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2013/2152(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0418/2013

Podneseni tekstovi :

A7-0418/2013

Rasprave :

PV 10/12/2013 - 19
CRE 10/12/2013 - 19

Glasovanja :

PV 11/12/2013 - 4.24
CRE 11/12/2013 - 4.24

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2013)0575

Usvojeni tekstovi
PDF 474kWORD 221k
srijeda, 11. prosinca 2013. - Strasbourg Završno izdanje
Ljudska prava u svijetu u 2012. godinu i politika Europske unije na tu temu
P7_TA(2013)0575A7-0418/2013

Rezolucija Europskog parlamenta od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu i politici Europske unije na tu temu (2013/2152(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka (UDHR) i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a,

–  uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda od 8. rujna 2000. (A/Res/55/2) i rezolucije njihove Generalne skupštine,

–  uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu kojeg je Vijeće usvojilo 6. lipnja 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2011. godinu i politici Europske unije na tom području(1) ,

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju (11855/2012) te akcijski plan za njegovo provođenje koji je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2012. o pregledu strategije EU-a o ljudskim pravima(2) ,

–  uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2012/440/ZVSP o imenovanju posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava(3) ,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku od 13. lipnja 2012. o posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava(4) ,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o „Povećanju utjecaja razvojne politike Europske unije: plan za promjenu”,

–  uzimajući u obzir svoju preporuku o pregledu organizacije i djelovanja Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) koja je 13. lipnja 2013. upućena visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, potpredsjedniku Europske komisije, Vijeću i Komisiji (5)

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije o ljudskim pravilima i međunarodnom humanitarnom pravu(6) ,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja i preporuku Parlamenta Vijeću od 13. lipnja 2013.o nacrtu smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja,

–  uzimajući u obzir smjernice Europske unije za promicanje i zaštitu ostvarivanja svih ljudskih prava od strane lezbijki, homoseksualaca, biseksualnih osoba, transvestita i dvospolnih osoba (pripadnika skupine LGBTI),

–  uzimajući u obzir Smjernice EU-a o dijalozima o ljudskim pravima koje je Vijeće donijelo 13. prosinca 2001. i revidiralo 19. siječnja 2009.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru: učinak na ljudska prava u trećim zemljama(7)

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. veljače 2013. o 22. zasjedanju Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava(8) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. studenog 2011. o podršci EU-a Međunarodnom kaznenom sudu: suočavanje s izazovima i prevladavanje poteškoća(9) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o pregledu Europske politike susjedstva(10) ,

–  uzimajući u obzir zajedničko priopćenje Europske komisije i visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 20. ožujka 2013. naslovljeno „Europska politika susjedstva: Rad usmjeren na snažnije partnerstvo” (JOIN(2013)4) te priopćenje od 25. svibnja 2011. naslovljeno „Novi odgovor na susjedstvo u promjenama: Pregled Europske politike susjedstva” (COM(2011)0303),

–  uzimajući u obzir Strateški dokument Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) za razdoblje od 2011. do 2013. i prijedlog Komisije za novu financijsku uredbu za EIDHR za razdoblje od 2014. do 2020. (COM(2011) 0844),

–  uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 29. ožujka 2012. o načinima moguće uspostave Europske zaklade za demokraciju (EED)(11) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o politikama EU-a u korist branitelja ljudskih prava(12) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2011. o vanjskoj politici EU-a koja podržava demokratizaciju(13) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a(14) ,

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Generalne skupštine UN-a 67/176 od 20. prosinca 2012. o moratoriju na izvršavanje smrtne kazne,

–  uzimajući u obzir Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o ženama, miru i sigurnosti 1325 (2000), 1820 (2008), 1888 (2009), 1889 (2009), 1960 (2010) i 2106 (2013),

–  uzimajući u obzir izvješće o pokazateljima EU-a koji se odnose na jedinstven pristup u provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti koje je Vijeće Europske unije usvojilo 13. svibnja 2011.,

–  uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine Ujedinjenih Naroda o pravima djece, najnoviju Rezoluciju od 4. travnja 2012.(66/141),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima(15) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu obveza vezanih uz klimatske promjene(16) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima(17) ,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0418/2013),

A.  budući da su različiti tranzicijski procesi kojima su obuhvaćeni i narodni ustanci, sukobljavanje i situacije poslije sukoba te nedovršeni procesi tranzicije u autoritativnim državama nametnuli značajne izazove politikama Europske unije u njihovom nastojanju da podrže ostvarivanje ljudskih prava i demokracije u svijetu; budući da godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu ukazuje na potrebu da Europska unija nastavi razvijati politiku prilagodljivih odgovora; budući da osnovni kriterij pri odabiru politike EU-a predstavlja njihova otpornost i odlučnost da ostanu vjerne temeljnim vrijednostima Europske unije u izazovnim vremenima u kojima se nalaze pod pritiskom drugih političkih ciljeva i interesa;

B.  budući da su pravda, vladavina prava, odgovornost, transparentnost i polaganje računa, borba protiv nekažnjivosti, pravedna suđenja i neovisno sudstvo glavni elementi za zaštitu ljudskih prava;

C.  budući da članak 21. UEU-a još više obvezuje Europsku uniju da se u svojem vanjskopolitičkom djelovanju rukovodi načelima demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanjem ljudskog dostojanstva, načelima jednakosti i solidarnosti te da poštuje načela iz Povelje Ujedinjenih naroda, Povelje Europske unije o temeljnim pravima i međunarodnog prava;

D.  budući da su kopenhaški politički kriteriji koji se odnose na „stabilnost institucija koje jamče ostvarivanje demokracije, vladavinu prava, ljudska prava te poštivanje i zaštitu manjima” i dalje glavna osnovica procesa širenja;

E.  budući da su pobune u arapskom svijetu potaknule Europsku uniju na priznanje o neuspješnosti prošlih politika te stvorili snažniju potrebu za usvajanjem pristupa „više za više” u reviziji Europske politike susjedstva, utemeljenoj na nastojanju da se „razina podrške Europske unije prilagodi partnerima s obzirom na postignuti napredak u provedbi političkih reformi i uspostavljanju snažnije demokracije”, poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i uspostavi slobodnih i poštenih izbora, omogućavanju slobode udruživanja, izražavanja i okupljanja, uvođenju slobodnih tiskovina i medija te primjeni vladavine prava koju provodi neovisno sudstvo te slobode misli, savjesti i vjeroispovijesti i vjerovanja;

F.  budući da se u zaključcima Vijeća, koji su usvojeni u svibnju 2012., o Planu Europske komisije za promjenu razvojne politike Europske unije izričito navodi da će „pružanje podrške partnerima biti prilagođeno njihovoj razvojnoj situaciji, nastojanjima i ostvarenom napretku na području ljudskih prava, demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja”; budući da se u posljednjem zajedničkom stajalištu EU-a o formu održanom na visokoj razini, čija je tematika bila učinkovitost pružanja pomoći, zahtijeva da se treba omogućiti sistematsko vođenje u postupku razvoja suradnje do postizanja „demokratskog vlasništva” u kojem su države partnerice odgovorne za promoviranje poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva i jačanje uloge parlamenta, lokalnih vlasti, nacionalnih revizijskih institucija i slobodnih medija;

G.  budući da je Vijeće Europske unije usvojilo u lipnju 2012. strateški okvir za ljudska prava i demokraciju te akcijski plan za njegovo provođenje, čime je obvezalo institucije EU-a na ostvarivanje nekoliko značajnih političkih ciljeva, budući da je Vijeće Europske unije u srpnju 2012. uvelo novu dužnost i imenovalo po prvi puta posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava; budući da postupak usvajanja novog akcijskog plana za provedbu strateškog okvira za ljudska prava i demokraciju mora započeti u proljeće 2014. godine kako bi njegova primjena započela u siječnju 2015. godine kada se provedba sadašnjeg plana završi;

H.  budući da je Europska zaklada za demokraciju osnovana u listopadu 2012. godine čija je glavna zadaća pružanje izravnih dotacija prodemokratski nastrojenim aktivistima ili organizacijama koje se bore za provedbu demokratske tranzicije u europskom susjedstvu i šire;

I.  budući da je osnivanje Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) bilo popraćeno uvjeravanjima kako bi pružanje podrške ljudskim pravima i demokraciji predstavljalo značajan rizičan izazov za novu diplomatsku službu EU-a; budući da mreža izaslanstava EU-a diljem svijeta pruža dodatne mogućnosti potpredsjedniku Komisije/visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (VP/HR) u provedbi politika EU-a o ljudskim pravima;

J.  budući da je Parlament u svojim rezolucijama o prošlom godišnjem izvješću i reviziji strategije EU-a o ljudskim pravima (oba dokumenta su bila usvojena u prosincu 2012.) istaknuo potrebu za promjenom vlastite prakse kako bi se ljudska prava stavila u središte njegovih aktivnosti i donijele hitne rezolucije koje osuđuju kršenje demokracije, ljudskih prava i vladavine prava;

K.  budući da podaci prikupljeni putem Eurobarometra Europskog parlamenta kojim se ispitivalo javno mnijenje u 27 država članica EU-a tijekom listopada i prosinca 2012. godine pokazuju da je zaštita ljudskih prava i dalje najvažnija odrednica stanovnicima Europske unije; budući da je vrlo važna dosljedna provedba izrečenih obveza EU-a kojima se želi podržati ostvarivanje ljudskih prava i demokracije u vanjskim politikama kako bi se održao u cijelosti kredibilitet vanjske politike EU-a;

L.  budući da je u prosincu 2012. godine Europska unija primila Nobelovu nagradu za doprinos u promicanju mira i pomirenja, demokracije i ljudskih prava u Europi;

Opći zahtjevi

1.  Smatra da je potrebno postaviti ljudska prava u središte odnosa Europske unije sa svim trećim državama te sa svojim strateškim partnerima; ističe da politika EU-a o ljudskim pravima mora biti usklađena s obvezama koje proizlaze iz Ugovora, osiguravajući usklađenost unutarnjih i vanjskih politika, kako bi se izbjeglo postojanje dvostrukih standarda u vanjskim politikama; stoga poziva na usvajanje zaključaka Vijeća za vanjske poslove EU-a o ljudskim pravima i strateškim partnerima kojima bi se uspostavio zajednički prag za države članice i dužnosnike EU-a u pogledu pitanja o ljudskim pravima o kojima treba izraziti zabrinutost, kao minimum, strateškim partnerima;

2.  poziva potpredsjednicu Komisije, Visoku predstavnicu Unije za vanjsku politiku i sigurnost (VP/HR), posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava i EEAS da nastave s provedbom ovih obveza te da postave ljudska prava i demokraciju kao okosnice u svim odnosima EU-a s njezinim partnerima, čak i na najvišim političkim razinama, primjenom odgovarajućih instrumenata vanjske politike Europske unije;

3.  prepoznaje ključnu ulogu koju civilno društvo ima u zaštiti i promicanju demokracije i ljudskih prava; poziva VP/HR da uspostavi usku suradnju i partnerstvo s civilnim društvom,uključujući branitelje ljudskih prava; smatra da EU treba i dalje pružati punu potporu braniteljima ljudskih prava, demokracije, slobode i transparentnosti širom svijeta;

4.  prepoznaje da institucije EU-a i sve države članice trebaju usvojiti čvrst i dosljedan pristup kršenju ljudskih prava diljem svijeta, na transparentan i odgovoran način; smatra da bi, kada je suočena sa slučajevima stalnog kršenja ljudskih prava, EU trebala izraziti mišljenje kako bi zajamčila da njezinu poruku čuju države koje krše ljudska prava i njihovi narodi; poziva Vijeće za vanjske poslove da održi godišnju javnu raspravu o ljudskim pravima;

5.  podsjeća na svoju odlučnost da bude blisko povezan i savjetovan o provedbi Strateškog okvira EU-a o ljudskim pravima i demokraciji;

Godišnje izvješće EU-a za 2012.

6.  pozdravlja usvajanje godišnjeg izvješća EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu; očekuje stalnu predanost VP/HR-a, s redovitim izvješćima podnesenim Parlamentu; poziva na aktinve i konstruktivne dijaloge među institucijama EU-a prilikom pripremanja budućih izvješća koji će još jasnije prikazati djelovanje EU-a na ovom području;

7.  smatra da godišnje izvješće mora postati osnovno sredstvo za vođenje komunikacije i rasprave o aktivnostima koje EU provodi na području ljudskih prava i demokracije; stoga pozdravlja nastojanje VP/HR te EEAS-a da koriste godišnja izvješća EU-a kao izvješća o provedbi strateškog okvira EU-a za ljudska prava i demokraciju te njegovog akcijskog plana;

8.  u godišnjem izvješću navodi bilješke o akcijama koje je poduzeo posebni predstavnik Europske unije za ljudska prava i potiče VP/HR i EEAS da primjene detaljnije analize, posebice kada je riječ o njegovom djelovanju u provedbi strateškog okvira i akcijskog plana, kako bi se dao prikladan opis njegove uloge i posla kojeg obavlja;

9.  prepoznaje napore uložene da se sastavi i navede u državnim izvješćima popis različitih akcija koje Europska unija provodi na području ostvarivanja ljudskih prava i potpore demokraciji čime će se prikupiti mnoštvo podataka o radu institucija Europske unije diljem svijeta; međutim žali što državna izvješća još uvijek nemaju sistematičan, pregledan i suvisao format koji bi omogućio detaljniju analizu utjecaja i učinkovitosti djelovanja koje provodi Europska unija;

10.  ponavlja svoje stajalište da državna izvješća moraju biti dodatno ojačana i moraju odražavati provedbu državnih strategija o ljudskim pravima te se stoga odnose na posebne rezultate mjerenja, utemeljenog na pokazateljima, kako bi se izvršila procjena pozitivnih i negativnih kretanja, procijenila učinkovitost akcija koje provodi Europska unija i postavili temelji za prilagodbu razine podrške koju pruža EU s obzirom na postignuti napredak na području ljudskih prava, demokracije, vladavine prava i dobrog upravljanja;

11.  pozdravlja napore koji se ulažu da se uključe u godišnje izvješće aktivnosti koje provodi Europski parlament, poziva na iskorištavanje postignuća i potencijala Parlamenta, uključujući brojna ispitivanja i analize koje je Parlament proveo, te snažno potiče VP/HR i EEAS da navedu koje akcije Europska unija provodi sukladno donesenim rezolucijama Parlamenta, uključujući hitne rezolucije o kršenju ljudskih prava; poziva na stalan protok informacija i suradnju između Europskog parlamenta i posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava, posebno u izvanrednim situacijama;

12.  pozdravlja godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. godinu, s obzirom na to da ono pokazuje napore koje EU ulaže u promicanje uključivanja ljudskih prava, jednakosti spolova, demokracije i dobrog upravljanja u razvojne politike i instrumente;

Okvir politike Europske unije

Strateški okvir i njegov akcijski plan provedbe

13.  ponovno izražava svoje zadovoljstvo što strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju te akcijski plan za njegovo provođenje čine pokretačku okosnicu u uvođenju i usmjeravanju ljudskih prava u svim vanjskim politikama EU-a; naglašava potrebu za postizanjem općeg dogovora između institucija EU-a i država članica te snažnije koordinacije politika EU-a o ljudskim pravima; poziva EEAS da pojača svoje napore za povećanje osjećaja odgovornosti prema ovom akcijskom planu među državama članicama; poziva na uvrštavanje odjeljka o provedbi akcijskog plana od država članica u godišnje izvješće:

14.  ističe iznimnu važnost učinkovite i dostojne provedbe navedenih obveza u okviru strateškog okvira i akcijskog plana; naglašava da vjerodostojnost provedbe politika ljudskih prava zahtijeva izdvajanje dovoljnih sredstava i njihovo stalno spominjanje na visokoj političkoj razini, kao što su sastanci ministara i sastanci na vrhu s trećim zemljama, uključujući sastanke sa strateškim partnerima;

15.  žali što politika EU-a o ljudskim pravima nastavlja u velikoj mjeri zanemarivati gospodarska, socijalna i kulturna prava protivno navedenoj posvećenosti EU-a nedjeljivosti i međuovisnosti prava te poziva EEAS, Komisiju i države članice da pojačaju svoje napore u tom smjeru, uključujući na području radničkih i socijalnih prava;

16.  navodi da će se provedba trenutačnog akcijskog plana završiti do kraja 2014. godine; očekuje da VP/HR i EEAS započnu pravodobno s revizijom i konzultacijama s državama članicama, Komisijom, Parlamentom i civilnim društvom kako bi se usvojio novi akcijski plan čija će provedba započeti u siječnju 2015. godine;

Posebni predstavnik Europske unije za ljudska prava

17.  prepoznaje važnost mandata koji je dodijeljen prvoimenovanom posebnom predstavniku za ljudska prava; potiče posebnog predstavnika za ljudska prava da poveća vidljivost, istaknutost, dosljednost, usklađenost i učinkovitost politike EU-a o ljudskim pravima, posebice o pravima žena i pravima svih manjina, te da prilikom obavljanja svoje dužnosti pronađe ravnotežu između javne i tihe diplomacije; ponavlja svoju preporuku posebnom predstavniku za ljudska prava da Parlamentu redovito podnosi izvješća o svojim aktivnostima i pojašnjenja o postavljanju prioriteta za određene teme i zemljopisna područja, te osigura rješavanje pitanja koja postavi Parlament;

18.  pohvaljuje posebnog predstavnika Europske unije za otvorenost dijaloga kojim je upravljao između Europskog parlamenta i civilnog društva, uspostavljajući na taj način vrlo važnu praksu čija bi se provedba trebala ojačati i nastaviti kako bi se osigurala potrebna transparentnost i odgovornost; pozdravlja suradnju posebnog predstavnika Europske unije s regionalnim tijelima i sudjelovanje u multilateralnim forumima te ga potiče da nastavi razvijati takve aktivnosti;

19.  pozdravlja činjenicu da je suradnja s posebnim predstavnikom Europske unije za ljudska prava bila uvrštena u mandat posebnog predstavnika Europske unije zaduženog za područje Sahela te zahtijeva od Vijeća i VP/HR-a da usvoje ovu praksu za buduće mandate posebnih predstavnika Europske unije koji će biti zaduženi za pojedino zemljopisno područje;

Smjernice Europske unije o ljudskim pravima

20.  pozdravlja usvajanje smjernica Europske unije o slobodi vjere ili uvjerenja te pravima članova zajednica LGBT; no, podsjeća EEAS na pridržavanje dobre međuinstitucionalne prakse i pravodobno uključivanje zajedno s odgovarajućim političkim tijelima unutar Parlamenta pri razvoju bilo kojeg novog strateškog alata kao što su smjernice ili pri pregledavanju postojećih; podsjeća na preporuku Europskog parlamenta Vijeću o smjernicama o slobodi vjere ili uvjerenja u kojima je Europski parlament predložio ambiciozan skup instrumenata koji pruža prijedloge za praktičnu provedbu smjernica kako bi se postigao značajan napredak na području zaštite i promicanja te temeljne i univerzalne slobode; pohvaljuje usvajanje prakse za pregledavanje i reviziju starih smjernica od strane EEAS-a i Vijeća; potiče EEAS na usvajanje strožeg postupka revizije koji će uključivati konzultacije s dionicima u svrhu prilagodbe promjenjivim okolnostima;

21.  zahtijeva od EEAS-a i Vijeća da posebnu pozornost pridaju pravilnoj izradi planova za provedbu smjernica; preporučuje podizanje svijesti kod članova izaslanstava EEAS-a, EU-a i diplomata država članica te njihovo usavršavanje; izražava posebnu zbrinutost u pogledu uključivanja smjernica u međunarodno humanitarno pravo te smjernica o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupcima;

Dijalog o ljudskim pravima s trećim zemljama

22.  navodi stalno nailaženje na poteškoće pri postizanju konkretnog napretka u nekoliko dijaloga i konzultacija o ljudskim pravima koji se vode na razini Europske unije; potiče Europsku uniju na pronalaženje novih načina vođenja smislenijeg dijaloga s dotičnim zemljama; naglašava potrebu za ustrajanjem na odlučnoj, ambicioznoj i transparentnoj politici o ljudskim pravima u ovim dijalozima; stoga poziva EU na donošenje jasnih političkih zaključaka u slučajevima kada dijalog o ljudskim pravima nije konstruktivan, u takvim slučajevima ili u slučajevima upornog kršenja ljudskih prava, te je potrebno staviti značajniji naglasak na politički dijalog, postupke i javno pregovaranje; osim toga, upozorava na sporedne rasprave o ljudskim pravima koje se vode na razini daleko nižoj od visoke razine na kojoj se odvijaju politički dijalozi;

23.  smatra da cilj dijaloga i konzultacija o ljudskim pravima mora biti jačanje i podupiranje građanskog društva, boraca za ljudska prava, sindikata, novinara, odvjetnika i parlamentaraca koji se protive i osporavaju kršenje prava u svojim državama i koji zahtijevaju da se njihova prava poštuju; poziva EU da osigura ambicioznost dijaloga i konzultacija o ljudskim pravima i da su popraćeni jasnim javnim mjerilima kojima se može objektivno mjeriti njihov uspjeh;

24.  podsjeća na činjenicu da korupcija u javnim i privatnim sektorima produljuje i pogoršava nejednakosti i diskriminaciju kada se radi o jednakom uživanju civilnih, političkih, gospodarskih ili socijalnih i kulturnih prava te naglašava da je dokazano da korupcija i kršenja ljudskih prava uključuju zlouporabu ovlasti, nedostatak odgovornosti i različite oblike diskriminacije; zahtijeva najvišu razinu odgovornosti i transparentnosti glede vanjskih sredstava i javnih proračuna kad se radi o proračunu i vanjskim sredstvima EU-a.

Državne strategije o ljudskim pravima i žarišne točke ljudskih prava

25.  navodi napore koje EEAS ulaže kako bi doveo do kraja prvu fazu u razvoju državnih strategija o ljudskim pravima; ponovno ističe svoju podršku u postizanju cilja kojim se upravljanje nad državnom strategijom ustupa izaslanstvu EU-a i veleposlanstvima država članica kako bi se istodobno osigurala kontrola kvalitete na razini sjedišta; no, žali zbog manjka transparentnosti u pogledu sadržaja državnih strategija; ponavljanja svoj poziv za javnim objavljivanjem barem glavnih područja svake državne strategije te za pristup Parlamenta strategijama kako bi se omogućio primjeren stupanj nadzora; potiče EU da predstavi javnu procjenu o lekcijama koje su naučene tijekom prvog ciklusa državnih strategija EU-a o ljudskim pravima i utvrdi nabolje prakse za sljedeći ciklus;

26.  pozdravlja skori završetak uspostave mreže za ljudska prava sa žarišnim točkama pri izaslanstvima EU-a; poziva VP/HR i EEAS da izrade plan o načinu korištenja ove mreže kako bi se iskoristio njezin puni potencijal; poziva delegacije EU-a da objave kontaktne podatke svih koordinatora za ljudska prava i časnika za vezu EU-a za branitelje ljudskih prava;

Ljudska prava u trgovinskoj politici EU-a

27.  Podržava praksu uvođenja pravno obvezujućih odredbi o ljudskim pravima u međunarodne sporazume EU-a te smatra da bi ove odredbe trebale sustavno biti uključene u sporazume o trgovini; poziva na učinkoviti nadzor njihove provedbe i izvještavanje odgovarajućeg parlamentarnog odbora o ocjeni i prijedlogu odgovora;

28.  Naglašava da bi Parlament trebao uskratiti svoj pristanak za potpisivanje međunarodnih sporazuma kada dolazi do ozbiljne povrede ljudskih prava;

29.  podsjeća da će revidirani Opći sustav povlastica (GSP) stupiti na snagu 1. siječnja 2014.; pozdravlja nastavak provedbe Općeg sustava povlastica (GSP+) koji omogućava zemljama korištenje dodatnih povlaštenih tarifa kada su ratificirale i provele temeljnih 27 konvencija o ljudskim pravima, radu i okolišu; podsjeća na mogućnost ukidanja prednosti Općeg sustava povlastica (GSP i GSP+) i „sve osim oružja” (EBA) u slučaju ozbiljnog kršenja ljudskih prava; poziva Europsku komisiju da izvrši procjenu javne dostupnosti GSP+-a s ciljem poboljšanja njegove transparentnosti i učinkovitosti;

30.  osim toga, poziva EU da definira i usvoji posebne smjernice koje se odnose na politiku učinkovitog uključivanja ljudskih prava u sporazume o trgovini i ulaganju s ciljem postizanja metodološke dosljednosti i strogosti u procjeni utjecaja na ljudska prava;

Ljudska prava u razvojnoj politici EU-a

31.  ističe činjenicu da je Busansko partnerstvo za učinkovitu razvojnu suradnju pozvalo međunarodnu zajednicu na usvajanje pristupa koji je utemeljen na ljudskim pravima u međunarodnoj suradnji kako bi se potaknula učinkovitost razvojnih napora;

32.  poziva Komisiju da izvrši detaljne procjene učinka projekata razvojne suradnje EU-a, koji bi trebao uključiti učinak na situaciju ljudskih prava kako bi osigurala da razvojni napori EU-a ne doprinose dodatnoj marginalizaciji diskriminiranih skupina te da se fondovi EU-a pravedno raspoređuju među različitim regijama unutar zemlje na temelju njihovih potreba i razine razvoja;

33.  ponavlja činjenicu da bi u budućim programiranjima Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje trebale biti odgovorne za usvajanje pristupa koji je utemeljen na ljudskim pravima;

34.  mišljenja je da nacionalni parlamenti i organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u učinkovitoj provedbi odredbi o ljudskim pravima i naglašava da bi trebalo uspostaviti odgovarajuće uvjete za njihovo sudjelovanje u donošenju odluka radi promicanja istinskog vlasništva nad izborima politike razvojne strategije;

Politika Europske unije u procesima tranzicije

35.  navodi očite dokaze iz prethodnih godina koji potvrđuju iznimnu važnost vanjske politike EU-a koja pravilno usmjerava razvoj dinamičnog procesa tranzicije u trećim zemljama; potiče EU da nastavi učiti iz prošlih iskustava, kako pozitivnih tako i negativnih, kako bi se izbjeglo ponavljanje određenih političkih pogrešaka te uspostavilo najbolje prakse radi jačanja procesa demokratizacije i utjecaja na njega; priznaje potrebu za primjenom fleksibilnije politike u različitim situacijama te potiče razvoj političkih instrumenata koji se mogu iskoristiti u različitim scenarijima tranzicijskog procesa kako bi se mjere za promicanje ljudskih prava i demokracije na fleksibilan i vjerodostojan način uključile u pristup Europske unije;

36.  ističe da se proces političke tranzicije i demokratizacije treba provoditi uz poštovanje ljudskih prava, promicanje pravde, transparentnosti, odgovornosti, mirenja, vladavine prava te osnivanje demokratskih institucija, vodeći računa o ravnopravnosti spolova i pravnoj zaštiti maloljetnika; ističe važnost prava na naknadu štete za kršenje ljudskih prava koja su počinila bivši režimi; ističe da bi se Europska unija trebala uvijek zalagati za kontekstualni pristup tranzicijskoj pravdi istodobno strogo zagovarajući načelo odgovornosti za kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava;

37.  naglašava da bi Europska unija trebala pružiti punu podršku zemljama koje su napustile autoritativne režime i trenutačno se nalaze u postupku prijelaza na demokraciju tako da podupire civilno društvo kao ključnog sudionika u promicanju vladavine prava, odgovornosti i transparentnosti te društvenih pokreta za političku promjenu i sudjelovanje; podsjeća da se policija, vojska i sudstvo često koriste kao mehanizmi za sustavno kršenje ljudskih prava; stoga ističe da institucionalna reforma tih tijela treba osigurati veću odgovornost i transparentnost u procesima tranzicije;

38.  smatra da su vanjski financijski instrumenti Europske unije važan alat za promicanje i zaštitu vrijednosti EU-a u inozemstvu; u tom pogledu pozdravlja nastojanje da ljudska prava, demokracija i vladavina prava postanu okosnicom vanjskog djelovanja Europske unije; poziva na poboljšanje dosljednosti i učinkovitosti različitih tematskih i geografskih instrumenata kako bi se postigao ovaj strateški cilj;

39.  snažno potiče Europsku uniju da pruži podršku aktivnom i neovisnom civilnom društvu diljem svijeta na političkoj i financijskoj razini, naročito kroz Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR); smatra da bi otvaranje europskih programa razmjene studenata za mlade iz trećih zemalja i pokretanje programa stručnog usavršavanja za mlade profesionalce potaknulo aktivno sudjelovanje mladih u izgradnji demokracije i ojačalo civilno društvo; žali zbog toga što se čini da je sloboda okupljanja, koja je osnovni uvjet za bilo kakav demokratski razvoj i posebno osjetljivo pitanje u zemljama u tranziciji, zanemarena u Akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju; poziva ESVD i države članice da izrade smjernice za slobodu okupljanja;

40.  pozdravlja osnivanje Europske zaklade za demokraciju (EED) koju poziva da daje podršku onima koji teže postizanju demokratskih promjena kroz fleksibilno financiranje prilagođeno njihovim potrebama; poziva na to da EU i države članice osiguraju odgovarajuću financijsku potporu EED-u; podsjeća na ključnu važnost izbjegavanja preklapanja mandata i aktivnosti između EED-a i vanjskih instrumenata EU-a, naročito onih na području ljudskih prava i demokracije;

Politika proširenja, demokratizacija i ljudska prava

41.  ističe iznimnu važnost procesa proširenja kao sredstva za poticanje demokratizacije i jačanje zaštite ljudskih prava;

42.  pozdravlja odluku Komisije prema kojoj se vladavina prava postavlja u središte procesa proširenja; poziva Europsku uniju da bude na oprezu tijekom procesa proširenja te da zatraži strogu provedbu temeljnih odredbi u vezi s ljudskim pravima, kao što je aktivna zaštita prava osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama kako bi se osiguralo jednako postupanje prema tim manjinama u pogledu obrazovanja, zdravstvene skrbi, socijalnih i drugih javnih usluga, uspostavu vladavine prava uz snažne mjere za borbu protiv svih oblika korupcije, ostvarivanje učinkovitog pristupa pravosuđu i mjere za osiguranje temeljnih sloboda te pune i učinkovite jednakosti između osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama i onih koje pripadaju većini na svim područjima društvenog, gospodarskog, političkog i kulturnog života;

43.  naglašava potrebu hitnog donošenje pravednog i trajnog rješenja sukoba na Bliskom istoku, a kojim će se postići zajedničko postojanje dvije države, neovisne države Palestine, demokratske i postojane, i države Izraela, koje će zajedno živjeti u miru i sigurnosti unutar međunarodno priznatih granica iz 1967.;

44.  zabrinuto primjećuje da je poštovanje prava manjina jedan od ključnih izazova Komisijine strategije proširenja za razdoblje od 2012. do 2013.; potiče države članice, kao i države kandidatkinje i države koje bi to mogle postati, da pokrenu opću javnu raspravu o prihvaćenosti pripadnika manjina i njihovoj uključenosti u obrazovni sustav, sudjelovanju u civilnom društvu, poboljšanju životnih uvjeta i općenito podizanju svijesti; žali što se zajednica Roma nalazi u posebno nepovoljnom položaju na cijelom Zapadnom Balkanu, što negativno djeluje na postupke sklapanja partnerstva; potiče dotične zemlje da provedu učinkovite mjere za rješavanje problema kao što su diskriminacija i segregacija te pristup stanovanju i zdravstvenoj skrbi; osuđuje poticanje mržnje i predrasuda općenito te negativno ponašanje i diskriminaciju na temelju spola ili spolne orijentacije, ili prema ranjivim skupinama ili osobama s invaliditetom; ističe da je to učestali problem u mnogim državama kandidatkinjama i u većini država članica;

45.  primjećuje da je sloboda medija općenito napredovala u državama koje su uključene u proces proširenja; osuđuje, međutim, nedostatak mjera kojima bi se osigurala sloboda izražavanja u nekim državama uključenim u proces proširenja, radi čega često dolazi do samocenzuriranja, miješanja politike, ekonomskog pritiska, uznemiravanja i nasilja nad novinarima; u vezi s tim, ozbiljno je zabrinut zbog povećanja kršenja prava na slobodu izražavanja i slobodu tiska u Turskoj;

Izazov tranzicije u okviru politike susjedstva

46.  prepoznaje izazove koji se odnose na demokratsku tranziciju u zemljama Južnog i Istočnog susjedstva; navodi sve veće odstupanje u provedbi demokratskih reformi u zemljama europskog susjedstva; ponovno naglašava važnost civilnog društva i organizacija za ljudska prava u procesu demokratske tranzicije; stoga potiče na razlikovanje između južnih i istočnih dimenzija politike susjedstva kako bi se učinkovitije odgovorilo na posebne karakteristike i potrebe svakog zemljopisnog područja;

47.  poziva EU da u svom susjedstvu dosljedno djeluje kao partner koji potiče demokratske reforme; s tim u vezi podupire daljnji angažman u procesima pridruživanja sa susjednim zemljama; priznaje zaključke sastanka na vrhu u Vilniusu i poziva na daljnje jačanje odnosa između EU-a i zemalja Istočnog partnerstva; podržava demokratske i proeuropske procese u Ukrajini i osuđuje nedavnu upotrebu sile protiv mirnih javnih prosvjeda u Kijevu jer se radi o kršenju temeljnih načela slobode okupljanja i slobode izražavanja;

48.  primjećuje novi pristup Europske unije usmjeren na jačanje partnerstva između EU-a i zemalja europskog susjedstva i njihovih društava, koji se temelji na uzajamnoj odgovornosti i zajedničkoj predanosti općim vrijednostima ljudskih prava, demokracije, socijalne pravde i vladavine prava;

49.  zabrinuto primjećuje nestabilno stanje demokratskih procesa te pogoršanje u poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda u većini zemalja europskog susjedstva; naglašava da su dobro upravljanje, transparentnost, sloboda udruživanja, izražavanja, mišljenja, svijesti, vjeroispovijedi i okupljanja, kao i sloboda tiska i medija, vladavina prava i neovisno sudstvo ključni za podupiranje demokratske tranzicije; ponovno naglašava važnost podržavanja i promicanja ravnopravnosti spolova i prava žena, uz društveni napredak i smanjenje nejednakosti; prepoznaje ključnu ulogu civilnog društva u izgradnji javne potpore demokratskim reformama u zemljama europskog susjedstva;

50.  žali što se u nekim zemljama organizacije civilnog društva i dalje suočavaju s ozbiljnim preprekama kao što su ograničena sloboda kretanja, podizanje tužbi protiv predstavnika nevladinih organizacija i branitelja ljudskih prava, prezamršeni administrativni postupci, agresivna primjena kaznenog zakona o kleveti protiv nevladinih organizacija ili potpuna zabrana njihova rada, ograničavajuća pravila kojima se kontrolira međunarodno financiranje ili pružanje financijske potpore koje podliježe prethodnom odobrenju; u tom kontekstu naglašava važnost Europske zaklade za demokraciju kao fleksibilnog i diskretnog sredstva podrške prodemokratskom potencijalu društava u zemljama prije ili tijekom procesa demokratske preobrazbe;

51.  žali zbog nedostatka napretka u postizanju održivog političkog rješenja „zamrznutih sukoba”; naglašava da bi politički dijalog trebao u potpunosti voditi računa o teritorijalnom integritetu i međunarodno priznatim granicama dotičnih zemalja te ih poštovati; poziva EU da se u tom pogledu aktivnije angažira;

52.  naglašava važnost nacionalnih institucija za ljudska prava u ustrojstvu ljudskih prava na nacionalnoj razini, među ostalim u pogledu praćenja ljudskih prava i podizanja svijesti te osiguranja naknade štete za kršenja prava; poziva ESVD i Komisiju da razviju politiku kojom bi se pomoglo nacionalnim institucijama za ljudska prava te, u skladu s Pariškim načelima, podupru uspostavu i jačanje tih institucija kao prioriteta u vanjskoj pomoći, posebno u okviru Instrumenta za europsko susjedstvo i partnerstvo;

53.  izražava i dalje svoju zabrinutost zbog manjka demokracije, vladavine prava, temeljnih sloboda i poštovanja ljudskih prava u Bjelarusu;

54.  zabrinuto ističe primjere selektivne pravde u određenim zemljama Istočnog susjedstva; podsjeća da Europska unija stalno traži oslobađanje političkih zatvorenika, kao što je Julija Timošenko u Ukrajini; ponovno naglašava da se politička i kaznena odgovornost trebaju jasno odvojiti u zemljama koje su odane demokratskim vrijednostima;

55.  podržava provedbu svih koraka usmjerenih na uspostavu političkog dijaloga, koji predstavlja osnovni preduvjet za nastavak procesa tranzicije u Egiptu; izražava duboku zabrinutost zbog nedavnih kriza i političke polarizacije u državi, uključujući ulične borbe između vojske i pristalica Muslimanskog bratstva, terorizam i nasilne sukobe na Sinaju; osuđuje ekstremističko nasilje nad manjinama, uključujući kršćanske zajednice Kopta; izražava svoju solidarnost prema egipatskom narodu koji se bori za demokraciju, poziva napore koje Europska unija i potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku poduzimaju za pronalazak rješenja za izlazak iz krize, te još jednom ističe hitnu potrebu za konstruktivnim i uključivim političkim dijalogom kako bi se izradio jasan plan prijelaza na stvarnu i održivu demokraciju; poziva sve političke vođe u državi da pronađu način za pomicanje s opasne mrtve točke i usuglase se o primjeni konkretnih mjera za izgradnju povjerenja kako bi se izbjegao rizik od većeg krvoprolića i raskola unutar zemlje; poziva na brz povratak demokratskom procesu, uključujući održavanje slobodnih i pravednih predsjedničkih i parlamentarnih izbora potpuno uključivim postupkom; potiče egipatske vlasti da unaprijede rad na uključivom ustavu s jednakim pravima za sve;

56.  poziva na trenutačni prekid svih djela nasilja, seksualnih napada i ostalih oblika ponižavajućeg postupanja prema prosvjednicama i borcima za prava žena, na ozbiljne i nepristrane istrage svih takvih slučajeva i na privođenje odgovornih osoba pravdi;

57.  izražava i dalje svoju zabrinutost zbog kritičnog stanja u Siriji; najoštrije osuđuje korištenje kemijskim oružjem i pretjeranu uporabu sile i nasilja nad civilnim stanovništvom i manjinama u državi, što se ni pod kojim okolnostima ne može opravdati, te se zgražava zbog brojnih slučajeva zlouporabe države koji mogu činiti zločin protiv čovječnosti; ponovno naglašava svoju snažnu potporu pozivu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava da Vijeće sigurnosti UN-a stanje u Siriji uputi na Međunarodni kazneni sud radi službene istrage; poziva sve oružane snage da odmah zaustave nasilje u zemlji; izražava ozbiljnu zabrinutost zbog stalne humanitarne krize, uključujući stanje izbjeglica te njezine posljedice na susjedne zemlje i stabilnost u regiji; ponovno naglašava da humanitarna pomoć osobama kojima su potrebni osnovni proizvodi i usluge u Siriji i njezinim susjednim zemljama mora biti hitan prioritet za međunarodnu zajednicu i Europsku uniju; vjeruje da se rješenje sukoba nalazi u političkim mehanizmima i diplomatskim postupcima; ističe važnost stroge provedbe Konvencije o zabrani usavršavanja, proizvodnje i stvaranja zaliha kemijskog oružja te o njegovu uništenju; pozdravlja nedavnu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a i prijedlog glavnog tajnika UN-a o održavanju konferencije Ženeva II u prosincu 2013.; osuđuje progon kršćana i drugih vjerskih manjina na Bliskom istoku;

58.  podsjeća na svoje rezolucije od 25. studenoga 2010. o situaciji u zapadnoj Sahari(18) , od 22. listopada 2013. o stanju ljudskih prava u području Sahela(19) , i poziva na jamstvo zaštite ljudskih prava naroda Sahrawi te naglašava potrebu zaštite tih prava u Zapadnoj Sahari i kampovima u Tindoufu, uključujući poštovanje slobode udruživanja, slobode izražavanja i prava na prosvjed; zahtjeva oslobađanje svih političkih zatvorenika pripadnika naroda Sahrawi; zahtjeva omogućavanje pristupa neovisnim promatračima, nevladinim organizacijama i medijima na sve dijelove teritorija; podržava pošteno i uzajamno prihvatljivo političko rješenje za zapadnu Saharu, u skladu s relevantnim rezolucijama Ujedinjenih naroda, uključujući i one kojima se dopušta samoodređenje;

Tranzicijska pravda i izazov uspostave mira nakon sukoba

59.  smatra da odgovornost za kršenja prava u prošlosti čini sastavni dio procesa izgradnje održivog pomirenja; poziva EU i njegove države članice, te naglašava iznimnu važnost toga, da podrže sustavno sudjelovanje žena u procesima uspostave mira te donošenju političkih i ekonomskih odluka, među ostalim u demokratskoj tranziciji i situacijama rješavanja sukoba; poziva na to da ratni zločinci budu privedeni pred Međunarodni kazneni sud, a države članice poziva da u tom pogledu pojačaju svoju suradnju s Međunarodnim kaznenim sudom; pozdravlja namjeru ESVD-a za razvoj posebne politike u vezi s tranzicijskom pravdom kako bi se pružila pomoć društvima koja se još uvijek suočavaju s prethodnim kršenjima i nekažnjavanjem te potiče pravodobni razvoj takve politike; ističe da se tranzicijsku pravdu treba provoditi na način koji je sukladan s općom potporom koju Europska unija pruža međunarodnom kaznenom pravu, a naročito Međunarodnom kaznenom sudu; posebno privlači pozornost na iskustvo EU-a na području Zapadnog Balkana kao izvora inspiracije; poziva EU da aktivno podupre nedavno uspostavljen mandat posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje istine, pravde, naknade štete i jamstva neponavljanja;

60.  naglašava da bi ključni element pristupa EU-a tranzicijskoj pravdi trebala biti podrška za provedbu institucionalnih reformi pravosuđa kako bi se poboljšala primjena vladavine prava u skladu s međunarodnim standardima; ističe potrebu da se kriminalci koji su kazneno djelo počinili prije dužeg vremena podvrgnu sudskom postupku pri državnom ili međunarodnom sudu; naglašava važnost javnog dijaloga za suočavanje s prošlosti i uspostavu programa za prikladno savjetovanje žrtava i popravak štete, među ostalim isplatom odštete; smatra da je provjera pozadine osoblja koje radi u tranzicijskim institucijama ispit vjerodostojnosti u pogledu tranzicijske pravde;

61.  primjećuje posebnu složenost razvoja usklađenih politika za procese tranzicije u situaciji poslije sukoba; stoga naglašava potrebu za boljim nadzorom i poštovanjem međunarodnih ljudskih prava i standarda humanitarnog prava u oružanim sukobima te potiče ESVD da podupre organizacije civilnog društva koje su posvećene promicanju poštovanja humanitarnog prava naoružanih državnih i nedržavnih sudionika, s posebnom pozornošću na pravima žena i najboljim interesima za djecu;

62.  strogo osuđuje ozbiljno kršenje ljudskih prava u oružanim sukobima koji su se odigrali tijekom nedavnih i trenutačnih kriza u državama poput Sirije, Malija, Demokratske Republike Kongo i Srednjoafričke Republike, a naročito pogubljenja, silovanja i ostale oblike spolnog nasilja, djela mučenja, proizvoljna uhićenja i pritvaranja, posebice kad je riječ o stanju žena i djece, koji su posebno ranjivi; poziva EU da se bori protiv nekažnjavanja u svim takvim slučajevima te da podrži mjere koje poduzimaju nacionalna pravosudna tijela i Međunarodni kazneni sud kako bi se počinitelji priveli pravdi; potiče EU da uključi mehanizme za sprječavanje mučenja u sve svoje aktivnosti povezane s vanjskim odnosima;

63.  poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i ESVD da provedu temeljitu reviziju politike povezane s tragičnim događajima u Siriji, Libiji i Maliju, kao i drugim nedavnim sukobima kako bi se revidirale smjernice EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu te osigurao učinkovitiji način njihove primjene; poziva EU da podupre postojeću inicijativu Međunarodnog odbora Crvenog križa i švicarske vlade kojom se nastoji reformirati aktualni međunarodni okvir upravljanja međunarodnim humanitarnim pravom; podupire EU u njegovu zauzimanju za provedbu reforme Vijeća sigurnosti UN-a kako bi moglo učinkovito rješavati suvremene krize;

64.  pozdravlja pokretanje inicijative za volontere humanitarne pomoći EU-a u siječnju 2014. kojom će se više od 8 000 građana EU-a te državljana zemalja izvan EU-a omogućiti da prođu obuku za humanitarne operacije i sudjeluju u njima diljem svijeta, te daje na znanje da se očekuje da će još 10 000 ljudi podržavati volontere humanitarne pomoći EU-a kao „volonteri na mreži” pri obavljanju zadaća koje se mogu izvršavati kod kuće preko računala;

65.  poziva EU da razvije zajedničko stajalište EU-a o naoružanim bespilotnim letjelicama;

Nedovršeni procesi tranzicije i dotične zemlje

66.  upozorava na nedovršene postupke tranzicije u zemljama i regijama u kojima je vladajući režim zaustavio ili suzbio reformne pokrete i procese tranzicije; poziva EU da nastavi ulagati napore u uvjeravanju vladajućih elita u tim zemljama, kao i u drugim zemljama s autoritarnom vladavinom, da pokrenu postupak provedbe reforme usmjerene na razvoj jake i stabilne demokracije u kojoj se poštuju vladavina prava, ljudska prava i temeljne slobode; zauzima stajalište da uvjeravanje mora biti dio svih dijaloga s njegovim partnerima, uključujući one na najvišoj političkoj razini, koristeći se svim relevantnim područjima vanjske politike EU-a, npr. razvojem, trgovinom itd.;

67.  podsjeća da u zemljama i regijama u kojima procesi tranzicije nisu dovršeni nedostaje demokratskih reformi i političke odgovornosti; ponavlja da svi građani imaju puno pravo na slobodno sudjelovanje u političkom životu u kojem će se održati slobodni, pravedni i otvoreni izbori s više političkih stranaka i neovisnim medijskim izvorima;

68.  izražava svoju ozbiljnu zabrinutost zbog usvajanja nedavnih represivnih zakona i njihove proizvoljne provedbe u Rusiji, kojom često dolazi do uznemiravanja nevladinih organizacija, aktivista civilnog društva, branitelja ljudskih prava, manjina i članova zajednice LGBTI, te poziva EU da izrazi zabrinutost u pogledu toga na svim političkim razinama; poziva na oslobađanje Mihaila Hodorkovskog i drugih političkih zatvorenika, te žali zbog korištenja pravdom u političke svrhe; potiče ruske vlasti da nepristrano istraže i privedu pravdi odgovorne za smrti Sergeja Magnitskog, Natalije Estemirove, Ane Politkovskaje, Stanislava Markelova i Vasilija Aleksanjana; žali što Vijeće nije uzelo u obzir preporuku Parlamenta od 23. listopada 2012. o slučaju Magnitskog; stoga poziva Vijeće da donese odluku o sastavljanju zajedničkog popisa EU-a s imenima dužnosnika koji su umiješani u slučaj smrti Sergeja Magnitskog; dodaje da bi se tom odlukom Vijeća trebale odrediti ciljane sankcije za te dužnosnike; izražava duboku zabrinutost zbog aktivnosti pobunjeničkih skupina krajnje desnice koje se LGBTI osobama obraćaju internetskim putem kako bi ih doveli u nepriliku i napali te na internetu objavljuju stotine videozapisa tih djela; poziva izaslanstvo EU-a i veleposlanstva država članica u Rusiji da povećaju potporu braniteljima ljudskih prava LGBTI osoba, u skladu s relevantnim smjernicama;

69.  izražava zabrinutost zbog stalne represije neovisnih novinara i boraca za ljudska prava te suzbijanja oprečnog političkog mišljenja na Kubi; privlači pozornost na situaciju zatvorenika savjesti na Kubi koje se i dalje osuđuje pretjeranim optužbama ili drži u pritvoru prije suđenja; poziva ESVD i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da u okviru UN-a promiču međunarodni i neovisni istražni odbor s ciljem istraživanja okolnosti pod kojima su u srpnju 2012. umrli kubanski borci za ljudska prava i mirni disidenti Oswaldo Payá Sardiñas (dobitnik nagrade Saharov za 2002.) i Harold Cepero;

70.  ističe potrebu za međunarodnim praćenjem stanja u kojem se nalaze ljudska prava u Kini te poziva države članice EU-a da aktivno sudjeluju u uspostavi tog praćenja u svjetlu neuspjeha u ostvarivanju dijaloga o ljudskim pravima između Europske unije i Kine kako bi se postigli istaknuti i vidljivi rezultati; i dalje je zabrinut zbog sve većih ograničenja usmjerenih na borce za ljudska prava, odvjetnike, aktiviste civilnog društva, novinare i autore blogova; podupire zahtjev kineskog naroda za temeljne slobode i prava koja im pripadaju; podsjeća da bi EU u tom pogledu mogao služiti kao posrednik stvarajući veće povjerenje, pronalazeći nove načine dijaloga i poboljšavajući već postojeće instrumente;

71.  potiče kineske vlasti da se ozbiljno angažiraju u pogledu tibetanskog naroda kako bi se procijenili osnovni uzroci velikog broja samožrtvovanja; osuđuje ponovno raseljavanje i preseljenje tibetanskih nomada protiv njihove volje, što je prijetnja opstanku načina života koji čini sastavni dio tibetanskog identiteta; potiče ESVD da u skladu s novim usvojenim smjernicama EU-a o slobodi vjere i uvjerenja obrati posebnu pozornost na pitanje vjerske represije na Tibetu te poziva Kinu da zaustavi restriktivnu politiku prema tibetanskom budizmu; naglašava potrebu za poboljšavanjem obrazovnog sustava, posebno uzimajući u obzir dvojezično obrazovanje u regiji kako bi se očuvao nacionalni identitet i baština te kako bi se na taj način rješavalo uzroke nezaposlenosti mladih;

72.  izražava duboku zabrinutost zbog stanja u kojem se nalaze ljudska prava u Iranu, nastavka represije reformista, sve većeg broja političkih zatvorenika i zatvorenika zbog svijesti i vjere, diskriminacije i progona članova zajednice Baha'i, visokog broja izvršenih pogubljenja, uključujući i maloljetne osobe, čestog mučenja, nepoštenih sudskih postupaka i pretjeranih iznosa jamčevine kao i strogih ograničenja u vezi sa slobodom informiranja, izražavanja, okupljanja, vjeroispovijedi, obrazovanja i kretanja; pozdravlja puštanje nekoliko zatvorenika zbog svijesti u Iranu na slobodu, uključujući odvjetnicu i dobitnicu nagrade Saharov Nasrin Sotoudeha; poziva iranske vlasti da oslobode tri vođe oporbe koji su zatvoreni i uhićeni bez optužbi već duže od dvije godine, Mehdija Karroubija, Zahre Rahnavarda i Mir Hosseina Mousavija, dopusti posebnom izvjestitelju UN-a za ljudska prava u Iranu da posjeti zemlju, radi za moratorij na smrtnu kaznu, zaustavi cenzuriranje interneta i omogući slobodu izražavanja u Iranu; primjećuje nastavak diplomatskih veza između Irana i međunarodne zajednice te se nada donošenju zadovoljavajućih i za obe strane prihvatljivih zaključaka za pregovore između E3+3 i Irana u vezi s iranskim nuklearnim programom;

73.  izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja stanja u kojem se nalaze ljudska prava u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji (DNRK), ukazuje na hitne relevantne rezolucije (članak 122.) koje je usvojio Europski parlament, te poziva DNRK da započne smislen dijalog o ljudskim pravima s Europskom unijom; poziva DNRK da zaustavi izvansudska ubojstva i prisilne nestanke te da oslobodi političke zatvorenike i dopusti svojim građanima da slobodno putuju unutar i izvan zemlje; poziva DNRK da dopusti slobodu izražavanja i medijsku slobodu kako nacionalnim tako i međunarodnim medijima te građanima necenzurirani pristup internetu; navodi da su sve provokativne aktivnosti DNRK-a te ograničavajuće mjere koje nameće svojim građanima dovele do raširenog siromaštva i materijalne oskudice;

74.  izražava duboku zabrinutost u pogledu Kašmira u kojem svako nasilje nad civilima treba izazivati veliko žaljenje; upoznat je s time da su poduzeta istraživanja po pitanju neidentificiranih grobova; ipak potiče postavljanje mehanizama za zaštitu ljudskih prava u središte bilo kakvog pokušaja kako bi se osigurala odgovornost za zlostavljanje civila;

75.  poziva Europsku uniju da se uključi u koordiniranu i uključivu strategiju u Sahelu kako bi s jedne strane regiju učinila sigurnom, a s druge strane promicala ljudska prava kako bi se zaustavilo njihovo kršenje, kao što su mučenja, često proizvoljna uhićenja političkih protivnika i novinara, gušenje mirnih prosvjeda, nasilje nad ženama kao što su silovanje, prisilni brakovi, spolna sakaćenja, diskriminacije na temelju etničke ili kastinske pripadnosti, pomažući tako uspostavi vladavine prava koja jamči temeljna prava i slobode;

76.  vrlo je zabrinut zbog rastućeg trenda državnog nasilja nad pripadnicima LGBTI zajednice u nekoliko država podsaharske Afrike, pogotovo u Ugandi, Nigeriji, Kamerunu i Senegalu; izričito osuđuje pokušaje da se donesu još represivniji zakoni u zemljama u kojima je homoseksualnost već kriminalizirana; poziva kolege zastupnike parlamenata da prestanu odgovarati na populističke i konzervativne pritiske, uključujući vjerskih vođa, i da zaštite prava svih građana, uključujući pripadnike skupine LGBTI; ističe da je homoseksualnost i dalje kriminalizirana u 76 zemalja, a u pet od njih predviđena je smrtna kazna; žali da je Sporazum iz Cotonoua potpisan bez ikakve rasprave o diskriminaciji na temelju seksualne orijentacije u okviru njegova političkog dijaloga, što je ovaj Parlament zatražio mnogo puta; podsjeća Komisiju i Vijeće na čvrstu odlučnost Parlamenta da se taj aspekt uključi u sljedeću reviziju Sporazuma;

77.  poziva EU na uvođenje učinkovitih političkih sankcija prema svim režimima u kojima su civili povrgnuti represivnim metodama;

78.  poziva EU da nastavi aktivno podupirati branitelje ljudskih prava, između ostalog putem pravovremenog pružanja privremenog utočišta svim ugroženima; poziva EU da proširi svoju politiku potpore braniteljima ljudskih prava na zviždače i istraživačke novinare koji mogu znatno pridonijeti zaštiti i promicanju ljudskih prava;

Promatranje izbora i politike potpore demokraciji

79.  pozdravlja kontinuiranu podršku koju Europska unija pruža u izbornim postupcima diljem svijeta putem misija za promatranje izbora, misija izbornih stručnjaka te pružanjem pomoći prilikom održavanja izbora i podrške domaćim promatračima; navodi da su te misije u zadnje vrijeme pridonijele potpori demokratskom razvoju u zemljama iz susjedstva EU-a te su njezini članovi prisustvovali prijenosu vlasti na oporbu (Senegal) i konsolidaciji novonastale demokracije nakon završetka sukoba (Sijera Leone);

80.  naglašava važnost radnji koje se nastavljaju na izvješća i preporuke misija za promatranje izbora; naglašava inicijativu jačanja radnji koje se nastavljaju na preporuke misija za promatranje izbora koristeći ih kao „plan puta prema demokraciji” u dotičnoj zemlji te da se glavnom promatraču da posebna zadaća da osigura praćenje i primjenu preporuka uz potporu stalnih tijela Parlamenta;

81.  naglašava važnost povećanja operativnog kapaciteta parlamenata između izbora; u tom smislu podsjeća na obećanje EU-a dano na forumu na visokoj razini o učinkovitosti pružanja pomoći kako će suradnju u razvoju temeljiti na „demokratskom vlasništvu” s posebnim upućivanjem na snažniju ulogu parlamenata; potiče EU na rad prema pristupu utemeljenom na pravima s ciljem integracije načela ljudskih prava u operativne aktivnosti EU-a te zastupanje pitanja ljudskih prava na globalnom planu razvoja, kako je poduzeto u akcijskom planu;

82.  podsjeća na obvezu potpredsjednice/visoke predstavnice da se pri promatranju izbora usredotoči na sudjelovanje žena i nacionalnih manjina te osoba s invaliditetom u ulozi kandidata i birača; zahtijeva da se zaključci misije EU-a za promatranje izbora uvijek uzimaju u obzir u oblikovanju programa za potporu potpunom i ravnopravnom sudjelovanju žena u izbornom postupku i provođenju preporuka misije;

Sloboda izražavanja

83.  naglašava posebnu važnost slobode izražavanja, uključujući i slobodu medija u tranzicijskim okruženjima; pozdravlja predanost EU-a u izradi Smjernica o slobodi izražavanja (u internetskom i neinternetskom izdanju) te preporučuje EU-u da razvije metodologiju za nadziranje i reagiranje na promjene u zakonodavstvu kojima se ograničava pluralizam i sloboda medija u trećim zemljama;

84.  izražava ozbiljnu i stalnu zabrinutost u vezi cenzure na internetu te njezinog prevladavanja u mnogim zemljama; naglašava da EU u svojim politikama mora za prioritet postaviti provedbu prava na sudjelovanje i prava na pristup informacijama kao temeljna načela demokracije koja se također moraju realizirati na internetu, te iskoristiti raspoložive mehanizme kako bi se ojačala javna odgovornost, kao što su načela otvorenih podataka; smatra da bi to trebao biti slučaj na svim razinama dijaloga s trećim zemljama, uključujući u bilateralnim odnosima i na najvišim razinama; naglašava važnost internetskih medija za djelovanje i učinkovitost civilnog društva, uključujući za branitelje ljudskih prava, sindikate i zviždače; poziva Komisiju i ESVD da ojačaju napore u postavljanju digitalne slobode kao okosnice u vanjskim odnosima EU-a;

85.  primjećuje žalosni trend donošenja zakona koji ograničavaju slobodu izražavanja i okupljanja onima koji podržavaju ljudska prava LGBTI osoba; primjećuje da takvi zakoni trenutno postoje u Litvi i Rusiji, razmatraju se u Ukrajini i predloženi su u Gruziji, Armeniji i Kazahstanu; čestita Moldovi na stavljanju izvan snage zakona koji zabranjuje „promidžbu bilo kojih odnosa osim onih koji su povezani s brakom i obitelji”; poziva izaslanstvo EU-a u dotičnim zemljama da izrazi osobitu zabrinutost EU-a zbog tih zakona;

Podrška EU-a općim ljudskim pravima

86.  potpuno podržava pozitivno stajalište koje je zauzela Europska unija u strateškom okviru o ljudskim pravima i demokraciji u pogledu promicanja i zaštite svih ljudskih prava, kao i obećanja da će „javno govoriti protiv svakog pokušaja nepoštovanja općih ljudskih prava”; ponavlja svoju punu potporu nedjeljivosti i univerzalnosti ljudskih prava te poziva EU da ih podupire, što uključuje Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima u skladu s člankom 21. Ugovora o Europskoj uniji (glava V., poglavlje 1. – Opće odredbe o vanjskom djelovanju Unije);

Sustav UN-a za ljudska prava

87.  ponovno ističe svoju podršku jačanju sustava UN-a za ljudskih prava kao važnog preduvjeta za postizanje napretka na području općih ljudskih prava; prepoznaje napore koje EU ulaže u reviziju Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava te poziva sve članove Vijeća za ljudska prava da se pridržavaju najviših standarda ljudskih prava i poštuju svoja obećanja koja su dali prije nego su izabrani; smatra neovisnost Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava i nositelja mandata za posebne postupke UN-a ključnim preduvjetom za njihovo učinkovito funkcioniranje te naglašava potrebu za nenamjenskim sredstvima za osiguravanje toga;

88.  pozdravlja početak drugog kruga postupka Univerzalnog periodičnog pregleda te poziva Europsku uniju da nastavi blisko pratiti jačanje postupaka navedenog pregleda i stupnja provedbe njegovih preporuka koje su zemlje prihvatile i obvezale izvršiti;

89.  poziva države članice Europske unije da nastave s provedbom obveze iz strateškog okvira Europske unije o ratificiranju i provedbi ključnih međunarodnih ugovora o ljudskim pravima ratifikacijom i provedbom deset temeljnih ugovora UN-a na području ljudskih prava te njihovih neobveznih protokola, te da donesu odgovarajuće izjave o jamstvu da se prihvaćaju sve pojedinačne pritužbe i istražni postupci; ističe važnost tih ratifikacija za unutarnju i vanjsku vjerodostojnost politike EU-a o ljudskim pravima; izražava svoju duboku zabrinutost činjenicom da se zbog stalnog kašnjenja određenih država članica Europske unije u dostavljanju njihovih periodičnih izvješća nadležnim tijelima UN-a za praćenje ljudskih prava također ugrožava vjerodostojnost politike EU-a na području ljudskih prava prema trećim zemljama;

90.  poziva EU da potiče treće zemlje da u potpunosti surađuju s posebnim izvjestiteljima UN-a i nezavisnim stručnjacima za ljudska prava izdavanjem stalnih poziva te primanjem takvih stručnjaka;

91.  potiče EU i njezine države članice da pruže podršku visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava u provedbi njezina izvješća za 2012. godinu o jačanju uloge tijela iz ugovora UN-a koja imaju ključnu ulogu u praćenju stvarne provedbe obveza koje se odnose na ljudska prava od strane država koje su strane u UN-ovim ugovorima o ljudskim pravima;

92.  žali što je Vijeće za ljudska prava Ujedinjenih naroda usvojilo svoju Rezoluciju A/HRC/RES/21/3 o tradicionalnim vrijednostima koja narušava načelo općih i nedjeljivih ljudskih prava, te pohvaljuje protivljenje EU-a; žali zbog nedostatka provođenja Rezolucije A/HRC/RES/17/19 o „ljudskim pravima, seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu”, te poziva skupinu država koja se bavi ovim pitanjem, uključujući Južnu Afriku, da počnu provoditi ovu rezoluciju što je prije moguće; pohvaljuje rad visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava na promicanju i zaštiti uživanja svih ljudskih prava LGBTI osoba, posebno putem izjava, izvješća i nove kampanje o slobodi i jednakosti; poziva visokog povjerenika UN-a da nastavi svoj rad te izražava duboku zabrinutost zbog takozvanih zakona „protiv propagande” koji ograničavaju slobodu izražavanja i okupljanja;

93.  u smislu načela međunarodnog humanitarnoga prava u Haškim uredbama iz 1907. (članci 42. – 56.) i Četvrtoj ženevskoj konvenciji (GC IV, članci 27. – 34. i 47. – 78.) i u odredbama Dodatnog protokola I. naglašava potrebu da EU osigura da oni partneri koji potpadaju pod kategoriju okupirajuće vlasti poštuju svoje dužnosti prema stanovništvu na okupiranim područjima; podsjeća da okupatorska vlast, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, mora omogućiti standarde javnog zdravstva te opskrbu hranom i pružanje medicinske skrbi za stanovništvo pod okupacijom; ponovno ističe da je zabranjen svaki prijelaz civilnog stanovništva okupatorske vlasti na okupirano područje, i da za optužene za kaznena djela moraju biti osigurani postupci u kojima se pružajuju međunarodno priznata sudska jamstva, kao što je obavještavanje o razlogu uhićenja, podnošenje optužbe za jasno određeni prekršaj i omogućavanje poštenog suđenja u što kraćem roku;

Međunarodni kazneni sud

94.  ponovno ističe svoju snažnu potporu Međunarodnom kaznenom sudu; smatra da je sve veći broj država strana važan korak u jačanju univerzalnosti Suda; pozdravlja činjenicu da su Rimski statut ratificirali Gvatemala u travnju 2012. i Côte d’Ivoire u veljači 2013.;

95.  poziva ministre vanjskih poslova EU-a da usvoje zaključke Vijeća za vanjske poslove potvrđujući snažnu potporu EU-a i njezinih država članica Međunarodnom kaznenom sudu, s posebnim naglaskom na napore EU-a za stalno praćenje, ažuriranje i širenje svojih instrumenata na Međunarodnom kaznenom sudu, i izražavajući obnovljenu predanost radu prema univerzalnosti Rimskog statuta kako bi se proširio pristup pravdi za žrtve teških kaznenih djela prema međunarodnom pravu;

96.  žali što Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda još uvijek nije na popisu konvencija koje je potrebno usvojiti za postizanje statusa GSP+ nove Uredbe o Općem sustavu povlastica (GSP); navodi da brojni kandidati za status GSP+ nisu države strane Statuta niti su ga ratificirale (npr. Armenija i Pakistan); ponavlja svoju preporuku da Rimski statut bude dodan na budući popis konvencija;

97.  poziva EU i njezine države članice da naglase potrebu za ratifikacijom i provedbom Statuta te Sporazuma o povlasticama i imunitetima suda u pregovorima i dijalogu s trećim zemljama, regionalnim organizacijama i ostalim regionalnim skupinama te da uključe odredbe o Međunarodnom kaznenom sudu i međunarodnoj pravdi u sporazume Europske unije s trećim zemljama;

98.  potiče ESVD da osigura da su sve delegacije EU-a i posebni predstavnici EU-a u potpunosti obaviješteni o Odluci Vijeća EU-a i akcijskim planovima o Međunarodnom kaznenom sudu, o skupu instrumenata EU-a za komplementarnost te da aktivno promiču Međunarodni kazneni sud, izvršenje njegovih odluka te borbu protiv nekažnjivosti za zločine navedene u Rimskom statutu;

99.  poziva izaslanstva Europske unije i posebne predstavnike EU-a, osobito posebnog predstavnika Europske unije za ljudska prava, da u političkim dijalozima i sastancima s trećim zemljama aktivno promiču Međunarodni kazneni sud, izvršenje njegovih odluka te borbu protiv nekažnjivosti za zločine navedene u Rimskom statutu; predlaže osim toga jačanje financijske potpore Međunarodnom kaznenom sudu;

100.  pozdravlja usvajanje skupa instrumenata EU-a za unaprjeđenje komplementarnosti te poziva ESVD i Europsku komisiju da poduzmu dodatne korake za učinkovitu provedbu; potiče EU na osiguravanje da se potpora za Međunarodni kazneni sud na odgovarajući način integrira u sva odgovarajuća područja vanjske politike EU-a;

101.  poziva države članice Europske unije da u potpunosti provedu Rimski statut usklađivanjem nacionalnog zakonodavstva sa svim obvezama Statuta te da se pridržavaju zahtjeva Međunarodnog kaznenog suda za pomoć i suradnju u svim fazama postupaka Suda, osobito u vezi s preliminarnim ispitivanjem, istragom, uhićenjem i predajom, zaštitom žrtava i svjedoka, privremenim puštanjem na slobodu i izvršenjem presuda; žali što su doprinosi za Zakladu za žrtve nedostatni te poziva države članice EU-a da osiguraju sredstva koja su im potrebna da u potpunosti ispune svoj mandat;

102.  izražava potporu za odgovarajuće financiranje aktivnosti za otvaranje prema javnosti i informiranje u sklopu redovitog proračuna Suda te naglašava važnost ovih aktivnosti u osiguravanju vidljivosti pravde;

103.  poziva države članice EU-a da ratificiraju izmjene Rimskog statuta iz Kampale i potaknu njegovu ratifikaciju u trećim zemljama;

104.  poziva EU i njegove države članice da ojačaju napore u jačanju nekažnjivosti unutar vlastitih granica EU-a; potiče ih u vezi s time da u obzir uzmu preporuke europske mreže kontaktnih točaka u vezi s osobama odgovornima za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine;

Smrtna kazna

105.  ponovno ističe svoje jednoglasno protivljenje smrtnoj kazni te smatra da je provođenje općeg moratorija s ciljem ukidanja smrtne kazne na svjetskoj razini središnji cilj politike EU-a o ljudskim pravima; naglašava da se smrtna kazna nikada nije pokazala učinkovitom u odvraćanju od kriminala te ističe da su, prema raspoloživim podacima, smrtnom kaznom najčešće kažnjavane osobe u nepovoljnom društvenom položaju; pozdravlja napore koje ulažu Europska unija i njezine države članice pri Ujedinjenim narodima koji su doveli do usvajanja rezolucije Opće skupštine o moratoriju na izvršavanje smrtne kazne u prosincu 2012. godine; izražava međutim zabrinutost zbog ponovnog izvršavanja smaknuća u brojnim državama; poziva EU da nastavi poduzimati ciljane kampanje o smrtnoj kazni te da pojača suradnju s zemljama koje ju zadržavaju; očekuje da će na odgovarajući način biti savjetovana tijekom pregleda Uredbe (EZ) br. 1236/2005 o trgovini robom koja se može koristiti za smrtne kazne ili mučenja, koja je planirana za 2013.;

106.  osuđuje činjenicu da je Bjelorusija ostala posljednja zemlja na europskom kontinentu koja je odlučila zadržati smrtnu kaznu; ponovno ističe da duboko žali zbog smaknuća Dmitrija Konovalova i Vladislava Kovaleva; ponovno poziva Bjelorusiju da usvoji moratorij na izvršavanje smrtne kazne, koji bi u konačnici trebao dovesti do njezina ukidanja;

Poslovanje i ljudska prava

107.  ponovno potvrđuje da bi europska poduzeća trebala osigurati da u svojim aktivnostima poštuju standarde ljudskih prava, uključujući i kada posluju izvan EU-a; izražava zabrinutost zbog navodne suradnje određenih poduzeća iz EU-a s autoritarnim režimima, posebno u slučajevima u kojima je trgovina osjetljivom robom, npr. na području informacijskih tehnologija i komunikacije, dovela do zlouporabe ljudskih prava;

108.  podsjeća na važnost promicanja korporativne društvene odgovornosti, uključujući u poslovima izvan EU-a, te osiguravanja korporativne društvene odgovornosti u čitavom opskrbnom lancu; uvjeren je da bi europska poduzeća i njihove podružnice i podizvođači trebali imati ključnu ulogu u promicanju i širenju međunarodnih standarda o poslovanju i ljudskim pravima širom svijeta; naglašava važnost sadržajnog izvješćivanja o ljudskim pravima, društvenim i ekološkim učincima projekata koje podupire Europska investicijska banka (EIB) ili europske kreditne agencije putem izvoznih kredita; naglašava da bi financiranje operacija koje te institucije provode trebao doprinijeti općim načelima kojima se vodi vanjsko djelovanje Unije, kako je navedeno u članku 21. UEU-a;

109.  poziva ESVD da izvještava o obvezama preuzetima u akcijskom planu EU-a o ljudskim pravima u vezi s glavnim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; žali zbog manjka napretka Komisije u odgovaranju na zahtjev Europskog parlamenta da predloži zakonodavstvo kojim se zahtijeva da poduzeća EU-a osiguraju da njihove kupnje ne podupiru sudionike sukoba i počinitelje teških kršenja ljudskih prava;

110.  podsjeća Komisiju na obvezu preuzetu u rujnu 2010. da ispita pitanje prisilnog rada zatvorenika u trećim zemljama i da u skladu s tim razmotri odgovor EU-a te traži od Komisije da podnese izvješće Parlamentu o ishodu; poziva Komisiju da uvede zakonodavstvo kojim se zabranjuje uvoz robe u EU proizvedene prisilnim zatvorskim radom;

Iskorjenjivanje svih oblika diskriminacije

111.  podsjeća na članke Opće deklaracije o ljudskim pravima u kojima se navodi da su svi ljudi rođeni slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima te da im se omogućavaju prava i slobode navedene u njoj bez ikakve razlike; naglašava važnost borbe protiv svih oblika diskriminacije, uključujući i one zasnovane na rasi, boji kože, spolu, spolnoj orijentaciji, jeziku, vjeri, kasti, socijalnom podrijetlu, kulturi, dobi, rođenju, invaliditetu ili drugom statusu; ponovno poziva Europsku uniju na borbu protiv diskriminacije i netolerancije kao ključnog dijela njezine politike o ljudskim pravima, koja se mora temeljiti na uključivoj i sveobuhvatnoj definiciji nediskriminacije; naglašava da poštovanje prava manjina predstavlja ključni čimbenik za uspostavu mira, razvoj i demokraciju; pozdravlja i potiče Europsku uniju na dodatni angažman u ovim nastojanjima u suradnji s Ujedinjenim narodima i regionalnim organizacijama;

112.  poziva EU da obrati posebnu pozornost na diskriminaciju koja je utemeljena na oblicima društvenog raslojavanja, kao što su kaste i analogni sustavi naslijeđenog statusa, koji imaju vrlo štetan i ponekad destruktivan utjecaj na mogućnosti za jednako korištenje ljudskim pravima; smatra da zemlje u kojima i dalje postoji sustav kasti treba poticati da ga zabrane i osiguraju da se zakoni protiv takvih sustava kasti doista provode;

Sloboda mišljenja, svijesti, vjere ili uvjerenja

113.  ističe da pravo na slobodu mišljenja, svijesti, vjere ili uvjerenja, kao što je navedeno u članku 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima i drugim međunarodnim instrumentima o ljudskim pravima, predstavlja temeljno ljudsko pravo, povezano s ostalim ljudskim pravima i temeljnim slobodama, koje obuhvaća pravo vjerovanja ili nevjerovanja, slobodu izražavanja teističkog, neteističkog ili ateističkog uvjerenja, privatno ili javno, samostalno ili u zajednici s drugima, pravo na prihvaćanje, promjenu te napuštanje ili vraćanje uvjerenja po vlastitom izboru; poziva EU da promiče pravo na slobodu vjere ili uvjerenja u međunarodnim i regionalnim forumima te u bilateralnim odnosima s trećim zemljama;

114.  podsjeća da pravo na prigovor savjesti za vojnu službu predstavlja zakonito ostvarivanje prava na slobodu mišljenja, svijesti i vjere te potiče ESVD i države članice da pozovu zemlje sa sustavom obveznog vojnog roka da dopuste alternativnu službu nevojnog ili civilnog karaktera, u javnom interesu, a ne kaznene naravi, te da se suzdrže od kažnjavanja, uključujući i zatvorske kazne, zbog prigovora savjesti za neizvršavanje vojne službe;

115.  najstrože osuđuje diskriminaciju, netoleranciju, nasilje i ubijanje na osnovu vjere i uvjerenja, bilo gdje i bez obzira tko im je izložen; posebno je zabrinut zbog rastućih pokušaja da se razlike između naroda podijeljenih po vjerskoj osnovi riješe nasiljem i progonom jer te radnje predstavljaju zapreku dugotrajnom miru i pomirenju; također je zabrinut zbog sve izraženijeg neprijateljskog pristupa vlada i društava u cjelini u mnogim zemljama u kojima se manjinskim vjerskim zajednicama i dalje onemogućuje sloboda bogoslužja i javnog izražavanja vjere ili uvjerenja; primjećuje da su u porastu društveno neprijateljstvo i napadi na vjerske zajednice, koji su rezultirali mnogim smrtnim slučajevima i ozljedama te da su nekažnjivost i nedostatak zaštite manjinskih vjerskih zajednica i dalje je razlozi za zabrinutost;

116.  protivi se bilo kojem zakonu koji kažnjava pojedince zbog promjene svoje vjere ili uvjerenja; izražava duboku zabrinutost činjenicom da zbog tih zakona pojedincima u određenim zemljama prijeti zatvor ili čak smrtna kazna; također izražava zabrinutost činjenicom da osobe koje su napustile ili promijenile svoju vjeru trpe oblike društvenog neprijateljstva kao što su nasilje i prijetnje; protivi se zakonima kojima se kažnjavaju izražavanja koja se smatraju blasfemijom, klevetom ili vrijeđanjem vjere ili vjerskih simbola, slika ili osjećaja; navodi da ti zakoni nisu u skladu s prihvaćenim međunarodnim standardima o ljudskim pravima; osuđuje odredbe zakona o blasfemiji u Afganistanu, Bangladešu, Egiptu, Pakistanu i Saudijskoj Arabiji, koje dopuštaju zatvorsku i smrtnu kaznu;

117.  pozdravlja EIDHR-ove nedavne pozive za podnošenje prijedloga koji daju prioritet i podržavaju akcije civilnog društva kojima se suzbija diskriminaciju na osnovu vjere ili uvjerenja; potiče EU da podrži uključive napore međukulturnog i međuvjerskog dijaloga te suradnje na različitim razinama, što uključuje vođe zajednica, žene, mlade i predstavnike etničkih manjina, a s ciljem promicanja izgradnje mira i društvene kohezije; poziva EU i države članice da razviju sustave bespovratnih sredstava za zaštitu i promicanje slobode vjere ili uvjerenja u zemljama u kojima je to pravo izloženo najvećem riziku;

118.  pozdravlja predanost EU-a u promicanju prava na slobodu vjere ili uvjerenja na međunarodnim i regionalnim forumima, uključujući UN, Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OSCE), Vijeće Europe i druge regionalne mehanizme; potiče EU da nastavi podnositi svoju godišnju rezoluciju o slobodi vjere ili uvjerenja Općoj skupštini UN-a i podupirati mandat posebnog izvjestitelja UN-a za slobodu vjere ili uvjerenja;

Prava žena i djece te njihovo osnaživanje

119.  izražava svoju punu potporu radu UN-a u osiguravanju prava žena i njihovom osnaživanju; potiče EU da poduzme ciljanu kampanju o političkom i gospodarskom sudjelovanju žena te da podrži inicijative protiv nasilja na temelju spola i feminicida; podupire provedbu akcijskog plana o jednakosti spolova te osnaživanju uloge žena u razvoju; poziva izaslanstva EU-a da uvedu posebne mjere koje se odnose na ulogu vanjske pomoći i razvojne suradnje u svojim lokalnim strategijama za provedbu smjernica EU-a o nasilju nad ženama i djevojkama te na suzbijanje svih oblika diskriminacije kojima su izložene, uključujući prisilne brakove; ističe da se uloga Komisije i država članica na tom području kako unutar tako i izvan Europske unije, ne može ograničiti na borbu protiv nasilja nad ženama u svim njenim oblicima: bez obzira jesu li fizički, psihološki, društveni ili financijski te da treba dati prioritet spolno neutralnom obrazovanju od najranije moguće dobi; traži od Komisije i Vijeća da nastave poticati treće zemlje da pri izradi nacionalnog zakonodavstva uzmu u obzir prava žena te da osiguraju da su sve odgovarajuće odredbe propisno provedene;

120.  ponovno osuđuje svako nasilje nad ženama, uključujući obiteljsko nasilje; stoga poziva sve države članice Vijeća Europe da potpišu i ratificiraju Konvenciju o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama te EU da se uključi u pristupanje Konvenciji kako bi se osigurala usklađenost između vanjskih i unutarnjih mjera EU-a protiv nasilja nad ženama; naglašava važnost provođenja informativnih kampanja i kampanja za podizanje svijesti u zajednicama u kojima se provode genitalno sakaćenje žena, spolno zlostavljanje mladih djevojaka, rano i prisilno sklapanje brakova, feminicid te ostala kršenja ljudskih prava na temelju spola, kao i važnost uključivanja branitelja ljudskih prava koji se već bore za zaustavljanje tih praksi u pripremu i provedbu tih kampanja; potiče ESVD i države članice da nastave rješavati pitanje genitalnog sakaćenja žena u svojim političkim dijalozima i dijalozima o politikama s partnerskim zemljama u kojima se ta praksa i dalje provodi;

121.  poziva EU da dodatno zaštiti reproduktivna prava te naglašava potrebu da se ove politike stave u središte razvojne suradnje s trećim zemljama; strogo osuđuje sramotnu praksu spolnog sakaćenja žena u određenim dijelovima Afrike, ubojstva iz časti, spolno uvjetovanog pobačaja i prisilnog braka; podsjeća na važne zaključke postignute na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju u Kairu;

122.  podržava inicijativu glavnog tajnika UN-a „Obrazovanje na prvom mjestu“, s obzirom na to da pristup obrazovanju povećava zaštitu od prijetnji budućnosti djevojčica, kao što su rani brak i trudnoća, HIV, siromaštvo, obiteljsko i spolno nasilje te također smanjuje smrtnost djece i majki;

123.  poziva na jačanje napora kako bi se prije isteka rokova što je moguće potpunije ispunili Milenijski razvojni ciljevi koji se odnose na jednakost spolova, zdravlje majki i pristup odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi, obrazovanju i pravima u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem, posebno za najranjivije skupine kao što su djevojke i mlade žene, na temelju čvrste obveze vlada da će poboljšati mehanizme odgovornosti i nadzora za postojeće obveze koje se odnose na ljudska prava, promicati pristup pravdi za sve i osigurati učinkovito sudjelovanje svih strana, uključujući one koji su najzanemarenije i najobespravljenije, u razvoju, donošenju odluka te provedbi; snažno preporučuje da se u sklopu Milenijskih razvojnih ciljeva za razdoblje nakon 2015. uspostavi samostalni cilj glede prava žena i jednakosti spolova, sa snažnim naglaskom na spolno i reproduktivno zdravlje te prava;

124.  traži od EU-a i njezinih država članica da rezultate postupka revizije programa ICPD+20 predstave u sveobuhvatnoj reviziji svih aspekata povezanih s punim uživanjem spolnih i reproduktivnih prava te da ponovno potvrde snažan i napredan pristup spolnim i reproduktivnim pravima za sve, u skladu s međunarodnim standardima za ljudska prava te poziva na veću odgovornost za njihovu provedbu; posebno ih poziva da osiguraju da se proces revizije odvija uz sudjelovanje svih strana te da različitim zainteresiranim stranama, uključujući civilno društvo te žene, adolescente i mlade, omogući smisleno sudjelovanje; podsjeća da okvir za ovu reviziju mora biti utemeljen na ljudskim pravima i mora imati posebno težište na spolnim i reproduktivnim pravima;

125.  izražava svoju ozbiljnu zabrinutost u vezi s problemom silovanja; žali zbog strahovito visokog stupnja nekažnjivosti u vezi sa silovanjima u zemljama poput Indije i Pakistana;

126.  osuđuje rašireno korištenje silovanja kao oružja u ratu, pogotovo u regiji Afričkih velikih jezera; skreće pozornost na činjenicu da su zločini na spolnoj osnovi i zločini spolnog nasilja uključeni u Rimski statut među ratne zločine, zločine protiv čovječnosti odnosno sastavne činove u pogledu genocida ili mučenja; u tom pogledu pozdravlja Rezoluciju 2106(2013) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o sprečavanju spolnog nasilja u sukobima usvojenu 24. lipnja 2013., kojom se potvrđuje ključna uloga Međunarodnog kaznenog suda u borbi protiv nekažnjavanja seksualnih zločina i zločina utemeljenih na spolu; poziva Europsku uniju da podrži provedbu tih načela u cijelosti; ponovno ističe obvezu Europske unije da se ljudska prava i spolna pitanja postave u središte misija koje se izvode unutar misija ZSOP-a u skladu s ključnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti;

127.  poziva EU da borbu protiv trgovine ljudima odredi kao prioritet; naglašava potrebu za razmatranjem unutarnjih i vanjskih čimbenika pri rješavanju pitanja trgovine ljudima; potiče države članice EU-a da provedu Direktivu (2011/36/EU) i strategiju EU-a za sprečavanje trgovine ljudima za razdoblje od 2012. do 2016.;

128.  poziva na univerzalnu ratifikaciju Konvencije UN-a o pravima djeteta; poziva Komisiju i ESVD da poduzmu radnje u vezi s pravima djeteta, s posebnim naglaskom na nasilje nad djecom, a posebno na pitanja prisilnog dječjeg rada, dječjeg braka, novačenja djece u oružane skupine, njihovog razoružavanja, rehabilitacije i reintegracije, kao i na postavljanje pitanja vračanja s udjelom djece u dijalozima o ljudskim pravima s dotičnim zemljama; naglašava važnost postavljanja prava djece kao prioriteta u vanjskoj politici EU-a;

129.  ističe potrebu da se pojačaju napori u provedbi revidirane strategije za provedbu Smjernica EU-a o djeci i oružanim sukobima; dodatno potiče EU na produbljivanje suradnje s UN-ovim posebnim izaslanikom za djecu koja su zahvaćena oružanim sukobima; pozdravlja pokretanje nove financijske linije u 2012. za pružanje potpore djeci koja su zahvaćena sukobima putem humanitarne pomoći kojom se osigurava pristup obrazovanju u hitnim slučajevima;

130.  podsjeća na svoje ranije preporuke za poboljšanje vlastitih postupaka u vezi s pitanjima o ljudskim pravima i pojačanje svojih napora u učinkovitom integriranju ljudskih prava u svoje strukture i postupke; žali što nisu napravljena poboljšanja u vezi s plenarnim raspravama i rezolucijama o slučajevima kršenja ljudskih prava, demokracije i vladavine prava, te njihovim daljnjim postupcima; pozdravlja napore za unaprjeđenje suradnje s nacionalnim parlamentima država članica po pitanjima ljudskih prava;

o
o   o

131.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica i država kandidatkinja, Ujedinjenim narodima, Vijeću Europe te državama i teritorijima spomenutima u ovoj Rezoluciji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0503.
(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0504.
(3) SL C 332 E, 15.11.2013., str. 114.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0250.
(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0278.
(6) http://www.eeas.europa.eu/human_rights/docs/guidelines_en.pdf .
(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0394.
(8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0055.
(9) SL C 153 E, 31.5.2013., str. 115.
(10) SL C 168 E, 14.06.2013., str. 26.
(11) SL C 257 E, 06.09.2013., str. 13.
(12) SL C 236 E, 12.08.2011., str. 69.
(13) SL C 33 E, 05.02.2013., str. 165.
(14) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470.
(15) SL C 99 E, 03.04.2012., str. 31.
(16) SL C 99 E, 03.04.2012., str. 94.
(17) SL C 99 E, 03.04.2012., str. 101.
(18) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 87.
(19) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0431

Posljednje ažuriranje: 18. prosinca 2018.Pravna napomena