Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2012/2078(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0372/2013

Podneseni tekstovi :

A7-0372/2013

Rasprave :

PV 11/12/2013 - 8
CRE 11/12/2013 - 8

Glasovanja :

PV 12/12/2013 - 12.20

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2013)0598

Usvojeni tekstovi
PDF 403kWORD 124k
četvrtak, 12. prosinca 2013. - Strasbourg Završno izdanje
Ustavni problemi višerazinskog upravljanja u EU
P7_TA(2013)0598A7-0372/2013

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. prosinca 2013. o ustavnim problemima višerazinskog upravljanja u Europskoj uniji (2012/2078(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Ugovor o Europskom mehanizmu za stabilnost (ESM)(1) ,

–  uzimajući u obzir Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji (TSCG)(2) ,

–  uzimajući u obzir „paket od šest zakona”(3) ,

–  uzimajući u obzir „paket od dva zakona”(4) ,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002(5) ,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 12. rujna 2013. o prijedlogu Uredbe Vijeća o dodjeli posebnih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama koje se odnose na bonitetni nadzor kreditnih institucija(6) ,

–  uzimajući u obzir izvješće predsjednika Europskog vijeća, Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine od 5. prosinca 2012. naslovljeno „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji”(7) ,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 28. studenoga 2012. pod naslovom „Nacrt za duboku i istinsku ekonomsku i monetarnu uniju – početak europske rasprave” (COM(2012)0777),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenog 2012. s preporukama Komisiji u vezi s izvješćem predsjednika Europskog vijeća, Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine naslovljenim „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji”(8) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2013. o budućim zakonodavnim prijedlozima za ekonomsku i monetarnu uniju (EMU)(9) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2013. o jačanju europske demokracije u budućoj ekonomskoj i monetarnoj uniji (EMU)(10) ,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja, mišljenja Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0372/2013),

A.  budući da je diferencijacija temeljni element procesa europskih integracija te sredstvo koje omogućuje njezin napredak i jamči bitno poštovanje načela jednakosti, koje smatra jednakim postupanjem u istim situacijama i nejednakim postupanjem u različitim situacijama;

B.  budući da bi diferencirana integracija trebala i dalje biti preteča za produbljivanje europske integracije, kako je pokrenuta od strane podskupine država članica te kojoj slobodno mogu pristupiti sve države članice, a čiji je cilj potpuna integracija u Ugovore;

C.  budući da se diferencirana integracija pojavljuje u dva oblika: „s više brzina”, kojim države nastoje postići iste ciljeve u različitim vremenskim okvirima, i „na više razina”, kojim se države dogovaraju da će se zalagati za različite ciljeve;

D.  budući da diferencijacija ne smije ugroziti građanstvo Unije, koje je temeljni status državljana država članica, koje omogućava onima koji se zateknu u istoj situaciji da, u okviru područja primjene Ugovora bez obzira na svoju nacionalnost imaju pravo na jednako pravno postupanje;

E.  budući da će diferencijacija poštovati i stoga jačati jedinstvo europskog pravnog poretka te njegovu učinkovitost i dosljednost, načelo nediskriminacije na temelju nacionalnosti, uspostavljanje područja slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica i funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

F.  budući da se diferencijacija može primijeniti tada kad provedba zajedničkih akcija u određenom trenutku nije moguća ili izvediva;

G.  budući da je diferencijacija ugrađena u jedinstveni institucionalni okvir Europske unije i da bi tako trebalo ostati;

H.  budući da diferencirana integracija mora poštovati načelo supsidijarnosti u skladu s člankom 5. Ugovora o europskoj uniji i Protokolom br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

I.  budući da se Ugovorima predviđa nekoliko mogućnosti i instrumenata za diferenciranu integraciju, uključujući ograničenje teritorijalnog područja primjene, zaštitne klauzule, odstupanja, klauzule za izuzimanje i pristupanje, pojačanu suradnju i posebne odredbe za države članice čija je valuta euro ako takvi instrumenti poštuju jedinstvo, učinkovitost i dosljednost europskog pravnog poretka te su ugrađeni u jedinstveni institucionalni okvir (metoda Zajednice);

J.  budući da su neke države članice dobile izuzeće iz različitih politika EU-a, kako je utvrđeno raznim protokolima i ugovorima, što može ugroziti jedinstvo, učinkovitost i dosljednost europskog pravnog poretka;

K.  budući da se odstupanjima u skladu s člankom 27. stavkom 2. UFEU-a dopušta diferencijacija između određenih država članica u okviru zakonodavnog akta upućenog svim državama članicama, i dalje s ciljem postupnog uspostavljanja unutarnjeg tržišta i osiguravanja njegove funkcionalnosti;

L.  budući da Ugovor o funkcioniranju Europske unije, u svojem članku 114. stavcima 4. i 5., članku 153. stavku 4., članku 168. stavku 4., članku 169. stavku 4. i članku 193., uključuje zaštitne klauzule koje omogućavaju državama članicama da zadrže ili uvedu strože zaštitne mjere u okviru područja primjene pravnog akta koji je upućen svim državama članicama;

M.  budući da pojačana suradnja, u koju se mogu uključiti u bilo kojem trenutku sve države članice, zahtijeva sudjelovanje najmanje devet država članica u području koje nije u isključivoj nadležnosti Unije, te omogućuje državama članicama nesudionicama da sudjeluju u raspravama, ali ne i u glasovanju;

N.  budući da postupak pojačanje suradnje omogućava, kao posljednje rješenje, donošenje mjera koje su obvezujuće za podskupinu država članica, nakon odobrenja koje Vijeće donosi kvalificiranom većinom te u području ZVSP-a jednoglasno;

O.  budući da se taj mehanizam već koristi za zakonodavstvo u vezi s razvodom širom EU-a i za europsko patentno pravo te da su ga Parlament i Vijeće odobrili u kontekstu oporezivanja za uvođenje poreza na financijske transakcije;

P.  budući da su na području zajedničke vanjske i sigurnosne politike skupine država u mogućnosti rješavati određene zadatke ili misije, a na području zajedničke sigurnosne i obrambene politike planira se uspostavljanje stalne središnje skupine vojno sposobnih država;

Q.  budući da su, povijesno gledano, Schengenski sporazum iz 1986. i Schengenska konvencija iz 1990. potpisani od strane podskupine država članica, kojima su nadomještene međusobne granične kontrole; Sporazum o socijalnoj politici iz 1991. između podskupine država članica kojim su proširene nadležnosti Europske komisije u području zapošljavanja i socijalnih prava omogućavajući glasovanje kvalificiranom većinom; i Konvencija iz Prüma iz 2005. između podskupine država članica i Norveške o razmjeni podataka i suradnji u borbi protiv terorizma, predstavljaju oblike diferencirane integracije;

R.  budući da je schengenska pravna stečevina uključena u Ugovore putem Ugovora iz Amsterdama, s mogućnošću izuzeća za Ujedinjenu Kraljevinu, Irsku i Dansku;

S.  budući da Ujedinjena Kraljevina i Irska mogu u bilo kojem trenutku zatražiti sudjelovanje u nekim ili svim odredbama schengenske pravne stečevine dok je Danska i dalje vezana originalnim Schengenskim ugovorom i konvencijom;

T.  budući da je Konvencija iz Prüma djelomično uključena u pravni okvir EU-a;

U.  budući da je Sporazum o socijalnoj politici bio uključen u Sporazume putem Ugovora iz Amsterdama bez ikakvih klauzula o izuzimanju;

V.  budući da Ugovori nude nekoliko načina daljnjeg napretka kad je riječ o politici zapošljavanja i socijalnoj politici i da njihov potencijal nije potpuno iskorišten, osobito u odnosu na članke 9., 151. i 153. UFEU-a, ali i u općenitijem smislu u odnosu na članak 329. UFEU-a; budući da se veća socijalna konvergencija može stoga postići bez promjene Ugovora i bez dovođenja u pitanje načela supsidijarnosti;

W.  budući da su Europski mehanizam za stabilnost (ESM) i Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji („Fiskalni ugovor”) zaključeni na međuvladinoj razini izvan Ugovora;

X.  budući da su Europski fond za financijsku stabilnost (EFSF) i Europski stabilizacijski mehanizam (ESM) ugovori koji podliježu međunarodnom pravu potpisani od strane država članica čija je valuta euro;

Y.  budući da se moraju poduzeti potrebni koraci, u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji i Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, kako bi se uključila bit Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, koji su države članice, osim Ujedinjene Kraljevine i Češke Republike, sklopile na temelju međunarodnog prava, upravni okvir Unije u roku od najviše pet godina od datuma stupanja na snagu Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, na temelju procjene iskustva njegove provedbe;

Z.  budući da bi Pakt Euro plus, strategiju Europa 2020. i Pakt za rast i zapošljavanje trebalo integrirati u zakonodavstvo Unije i utrti put uvođenju kodeksa konvergencije u gospodarstva država članica;

AA.  budući da su međunarodni sporazumi zaključeni izvan pravnog okvira EU-a, koji su usmjereni na ostvarivanje ciljeva Ugovora, korišteni kao apsolutni ultima ratio instrumenti za diferenciranu integraciju, propisujući obvezu uključivanja sadržaja dotičnog međunarodnog sporazuma u Ugovore;

AB.  budući da uspostava ekonomske i monetarne unije (EMU) predstavlja značajan korak prema integraciji i definiranju modela višerazinskog upravljanja koji utječe na institucije i postupke;

AC.  budući da jedna država članica ima, ako to želi, trajno izuzeće od usvajanja eura (Protokol br. 15), a druga država članica ima izuzeće na temelju ustava (Protokol br. 16.)

AD.  budući da u području monetarne politike odredbe o predviđanju Europske središnje banke o diferencijaciji u institucionalnoj strukturi, s Upravnim vijećem kao glavnim tijelom za donošenje odluka čiji su članovi samo iz država članica čija je valuta euro, i Općim vijećem koje će sačinjavati države članice čija valuta nije euro, te u financijskim strukturama, s nacionalnim središnjim bankama svih država članica koje će biti upisnice kapitala Europske središnje banke (članak 28. stavak 1. Statuta ESB-a) i to isključivo nacionalne središnje banke država članica čija je valuta euro kojom plaćaju upisani udio u kapitalu Europske središnje banke (članak 48. stavak 1. Statuta ESB-a);

AE.  budući da je člankom 127. stavkom 6. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Vijeće ovlašteno Europskoj središnjoj banci dodijeliti određene zadatke koji se odnose na politike o bonitetnom nadzoru nad kreditnim i drugim financijskim institucijama, s iznimkom osiguravajućih poduzeća, a isti je članak korišten kao pravni temelj za uredbu kojom je uspostavljen Jedinstveni nadzorni mehanizam (SSM) za europodručje i kojom se predviđa dobrovoljno sudjelovanje zemalja članica čija valuta nije euro uspostavom bliske suradnje s Europskom središnjom bankom;

AF.  budući da se člankom 139. Ugovora o funkcioniranju Europske unije izuzimaju države članice s odstupanjem od primjene posebnih odredbi Ugovora i s tim povezanim pravom glasa;

AG.  budući da se u člancima 136. i 138. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđa poseban oblik donošenja mjera, koje se mogu primijeniti u državama članicama čija je valuta euro, tako da pri glasovanju u Vijeću sudjeluju samo predstavnici tih država članica te, kad se to zahtijeva postupkom, da Europski parlament glasuje u cjelini;

AH.  budući da se za donošenje uredbi primjenjuje članak 136. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u kombinaciji s člankom 121. stavkom 6.;

AI.  budući da se u području istraživanja, razvoja tehnologije i svemira člankom 184. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđaju dodatni programi unutar višegodišnjeg okvirnog programa koji bi mogao uključivati ​​samo podskupinu zemalja članica koje ih financiraju uz moguće sudjelovanje Unije, a koji su usvojeni u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom u kojem sudjeluju cijelo Vijeće i cijeli Europski parlament te koji su predmet dogovora među državama članicama na koje se ti dodatni programi odnose;

AJ.  budući da, u skladu s člankom 21. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, načelo univerzalnosti proračuna ne sprečava skupinu zemlja članica da izdvoje novčani doprinos u proračun Europske unije ili određeni prihod za dotičnu stavku rashoda, kao što je, na primjer, u slučaju reaktora visokog fluksa prema Odluci 2012/709/Euratom;

AK.  budući da se člankom 137. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Protokolom 14. uspostavlja Euroskupina kao neformalno tijelo;

AL.  budući da neometano funkcioniranje ekonomske i monetarne unije zahtijeva potpunu i brzu provedbu mjera koje su već dogovorene u sklopu pojačanog okvira gospodarskog upravljanja, kao što je pojačani Pakt o stabilnosti i rastu i Europski semestar, dopunjen politikama za poticanje rasta;

AM.  budući da jača ekonomska i monetarna unija zahtijeva jače ovlasti, financijska sredstva i demokratsku odgovornost, a njezina uspostava trebala bi slijediti pristup u dva koraka koji se temelji najprije na izravnom korištenju cjelovitog potencijala postojećih ugovora te zatim na promjenama Ugovora koje će se definirati Konvencijom;

AN.  budući da bi se djelotvorno, legitimno i demokratsko upravljanje ekonomske i monetarne unije trebalo temeljiti na institucionalnom i pravnom okviru Unije;

AO.  budući da se demokratski legitimitet i odgovornosti mora osigurati na razini na kojoj se donose odluke;

AP.  budući da je ekonomska i monetarna unija osnovana od strane Unije, čije građane na razini Unije izravno predstavlja Europski parlament;

A.NAČELA

1.  ponavlja svoj poziv za istinskom ekonomskom i monetarnom unijom kojom se jačaju ovlasti Unije, posebno u području ekonomske politike, te se jača proračunski kapacitet kao i vlastita uloga te demokratska odgovornost Komisije i posebna prava Parlamenta;

2.  mišljenja je da bi se takav veći proračunski kapacitet trebao temeljiti na posebnim vlastitim sredstvima (uključujući PFT) te proračunski kapacitet koji bi, u okviru proračuna Unije, trebao podržavati rast i socijalnu koheziju, rješavati neravnotežu, strukturna ograničenja i financijske izvanredne situacije, koji su izravno povezani s monetarnom unijom, bez potkopavanja svojih tradicionalnih funkcija za financiranje zajedničkih politika;

3.  pozdravlja „Nacrt” Komisije; poziva Komisiju da čim prije donese zakonodavni prijedlog, uz suodlučivanje gdje je to pravno moguće, za njegovu provedbu bez odgode, uključujući daljnju proračunsku koordinaciju, proširenje dublje koordinacije politika u području oporezivanja i zapošljavanja te stvaranje dobrih fiskalnih mogućnosti za ekonomsku i monetarnu uniju radi potpore provedbi izbora politike; naglašava da će za neke od tih elemenata biti potrebna izmjena Ugovora;

4.  vjeruje da su potrebne brze akcije u svakom od četiri sastavna elementa sadržanih u izvješću naslovljenom „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji”, kako su ih predstavili predsjednici Van Rompuy, Juncker, Barroso i Draghi, posebno:

   (a) integrirani financijski okvir radi osiguravanja financijske stabilnosti, posebno u europodručju, te smanjenje troška propadanja banaka za europske građane; takav okvir podiže odgovornost za nadzor na europsku razinu i omogućuje zajedničke mehanizme za spašavanje banaka i zaštitu depozita klijenata;
   (b) integrirani okvir gospodarske politike koji ima dostatne mehanizme kako bi se osiguralo da nacionalne i europske politike promiču održiv rast, zapošljavanje i konkurentnost te da su usklađene s neometanim funkcioniranjem ekonomske i monetarne unije;
   (c) osiguravanje potrebne demokratske legitimnosti i odgovornosti odlučivanja u ekonomskoj i monetarnoj uniji temeljene na zajedničkoj primjeni suverenosti za zajedničke politike i solidarnost;

5.  mišljenja je da se bolja i jasnija podjela ovlasti i resursa između EU-a i država članica može i mora biti u skladu s većom parlamentarnom suodgovornošću i odgovornošću s obzirom na nacionalne ovlasti;

6.  ponavlja da, kako bi bilo učinkovito zakonito i demokratsko, upravljanje istinskom ekonomskom i monetarnom unijom treba biti uključeno u institucionalni okvir Unije;

7.  smatra da je diferencijacija korisno i odgovarajuće sredstvo za promicanje dublje integracije koje bi se, do mjere u kojoj štiti integritet Europske unije, moglo pokazati ključnim za postizanje istinske ekonomske i monetarna unija unutar Unije;

8.  naglašava da se postojećim postupcima diferencirane integracije u okviru Ugovora dopušta poduzimanje prvog koraka u osnivanju ekonomske i monetarne unije koja je u potpunosti u skladu sa zahtjevima strože demokratske odgovornosti, većih financijskih resursa i boljeg kapaciteta za donošenje odluka te poziva institucije da brzo postupe maksimalno povećavajući mogućnosti koje pružaju postojeće ugovori i njihovi elementi fleksibilnosti te da se istovremeno pripreme za potrebne izmjene Ugovora kako bi se jamčila pravna sigurnost i demokratska legitimnost; ponavlja da bi trebalo isključiti opciju novog međuvladinog sporazuma;

9.  naglašava da izmjene Ugovora, potrebne za uspostavu istinske ekonomske i monetarne unije i uspostavu Unije građana i država, mogu temeljiti na postojećim instrumentima, postupcima, praksama i filozofiji diferencirane integracije te istovremeno poboljšavati njihovu učinkovitost i usklađenost te potvrđuje da će u potpunosti iskoristiti svoje posebno pravo da Vijeću podnese prijedloge za izmjene Ugovora, koje zatim treba pregledati od strane Konvencije kako bi se uspostavio okvir istinske ekonomske i monetarne unije;

10.  podsjeća da se rasprava o višeslojnom upravljanju ne preklapa s pitanjem upravljanja na više razina, koji se odnosi na ravnotežu ovlasti i uključuje nacionalne, regionalne i lokalne vlasti;

11.  naglašava da radi dosljednosti s prirodom sredstava za promicanje integracije, čuvanje jedinstva EU-a i jamčenje značajnog poštovanja načela jednakosti, diferencijacija mora ostati dostupna svima jer je njezin konačni cilj uključivanje svih država članica;

12.  naglašava da je ravnoteža između politike zapošljavanja i gospodarske politike prema člancima 121. i 148. UFEU-a nužna za pozitivan razvoj EU-a;

B.POSTUPCI

13.  zastupa mišljenje da bi diferencijacija trebala biti izvedena, kad god je to moguće, u okviru pravnog akta upućenog svim državama članicama putem odstupanja i zaštitnih klauzula, umjesto da se neke države članice a priori izuzimaju od teritorijalnog područja primjene pravnog akta; unatoč tome ističe da velik broj odstupanja i zaštitnih klauzula potkopava jedinstvo EU-a, kao i dosljednost i učinkovitost njezina pravnog okvira;

14.  zastupa stajalište da koordinacija ekonomske i socijalne politike te politike zapošljavanja pripada u kategoriju zajedničke nadležnosti, što sukladno članku 4. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije obuhvaća sva područja koja nisu navedena u potpunim popisima isključivih ili dodatnih nadležnosti;

15.  smatra da, kao posljedica toga, specifičnost donesenih mjera na temelju članka 136. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ne proizlazi samo iz činjenice da su te mjere specifične za zemlje članice čija je valuta euro, već i podrazumijeva da one mogu imati veću obvezujuću snagu; te da se člankom 136. UFEU-a omogućuje Vijeću, na preporuku Komisije i uz glasove samo onih zemalja čija je valuta euro, donošenje obvezujućih smjernica gospodarske politike za zemlje europodručja u okviru Europskog semestra;

16.  naglašava, ako neke države članice ne žele sudjelovati u donošenju pravnog akta u području neisključive nadležnosti Unije, da je potrebno uspostaviti pojačanu suradnju u skladu s relevantnim odredbama Ugovora, a ne sklopiti međunarodne sporazume izvan okvira pravnog poretka EU-a;

17.  smatra da članak 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, sukladno kojem je Vijeće ovlašteno za usvajanje odgovarajućih mjera koje su usmjerene na postizanje jednog od ciljeva iz Ugovora, ako već samim ugovorima nisu dane potrebne ovlasti, može koristiti u kombinaciji s člankom 20. Ugovora o Europskoj uniji, čime se omogućuje aktivacija klauzule fleksibilnosti, u slučaju kada se jednoglasni konsenzus ne može postići u Vijeću kroz mehanizam pojačane suradnje;

18.  poziva države članice da, u okolnostima kad između država članica postoje razilaženja u političkim usmjerenjima koja sprečavaju napredak, prošire načelo pojačane suradnje na socijalnu politiku i politiku zapošljavanja;

19.  smatra da je u proračun EU-a potrebno uključiti rashode koji su nastali prilikom provedbe pojačane suradnje, kao i ostale prihode ili posebne vlastite resurse kako bi se osigurala usklađenost s načelima zakona o proračunu EU-a i zaštita ključne pozicije Europskog parlamenta kao proračunskog tijela;

20.  poziva na sustavnu primjenu članka 333. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije prilikom uspostavljanja pojačane suradnje u području neisključive nadležnosti Unije, koji se odnosi na poseban zakonodavni postupak, te poziva Vijeće da države članice koje sudjeluju u uspostavi pojačane suradnje jednoglasno usvoje odluku prema kojoj, u svrhu poboljšane suradnje, namjeravaju provoditi prema uobičajenom zakonodavnom postupku;

21.  poziva da se, u slučajevima kada je to moguće, sustavno primjenjuje premošćujuća klauzule članka 48. stavka 7. Ugovora o Europskoj uniji u svim postupcima osim u postupku uspostave pojačane suradnje kako bi se ojačao demokratski legitimitet i učinkovitost upravljanja ekonomskom i monetarnom unijom;

22.  smatra da bi trebalo, u slučajevima kad primjena premošćujuće klauzule nije moguća, kao na primjer u slučaju donošenja ekonomske politike i smjernica za zapošljavanje ili godišnjeg pregleda rasta, u cijelosti iskoristiti mogućnost sklapanja obvezujućih međuinstitucionalnih sporazuma;

23.  podsjeća da je svrha članka 48. Ugovora o Europskoj uniji također zajamčiti demokratski legitimitet bilo koje zahtijevane promjene ugovora uz obvezno sudjelovanje Europskog parlamenta u amandmanskoj proceduri i nacionalnih parlamenata u daljnjoj proceduri ratifikacije;

24.  ne slaže se s pojmom „ugovornih dogovora” te potiče traženje boljeg načina službenog povezivanja sredstava dostupnih u okviru instrumenta za konkurentnost i konvergenciju i strukturnih reformi, te ponavlja da se nedostatak nadležnosti i ovlasti Unije može prevladati, ako je to potrebno, uz uporabu odgovarajućih postupaka iz Ugovora ili, u nedostatku odgovarajuće pravne osnove, izmjenama Ugovora;

C.DEMOKRACIJA I INSTITUCIJE

25.  podsjeća da je, u skladu s člankom 3. stavkom 4. Ugovora o EU-u, ekonomsku i monetarnu uniju osnovala Unija, i njezin rad mora se temeljiti na predstavničkoj demokraciji;

26.  naglašava da je Europski parlament jedina institucija EU-a u kojoj su građani izravno zastupljeni na razini Unije te predstavlja parlamentarno tijelo u ekonomskoj i monetarnoj uniji, te je njegovo sudjelovanje bitno za osiguranje demokratskog legitimiteta i funkcioniranja ekonomske i monetarne unije, te je preduvjet za svaki budući korak prema bankovnoj uniji, fiskalnoj uniji i gospodarskoj uniji;

27.  naglašava da nacionalni parlamenti odnosno Europski parlament moraju osigurati istinsku legitimnost i odgovornost na nacionalnoj odnosno na razini Unije; podsjeća na načelo navedeno u zaključcima sjednice Europskog vijeća iz prosinca 2012. da „tijekom cijeloga procesa, opći cilj i dalje je osigurati demokratski legitimitet i odgovornost na razini na kojoj se odluke donose i provode”;

28.  stoga žali zbog nedostatka parlamentarnog nadzora nad Trojkom, EFSF-om i ESM-om;

29.  zauzima stajalište da bilo kakva formalna diferencijacija parlamentarnih prava na sudjelovanje, s obzirom na podrijetlo zastupnika u Europskom parlamentu, predstavlja diskriminaciju utemeljenu na nacionalnosti, čija je zabrana temeljno načelo europske unije, te se krši i načelo jednakosti građana Unije, kako što je ugrađeno u članak 9. Ugovora o Europskoj uniji;

30.  smatra da u slučaju mjera koje su usvojene u skladu s člankom 136. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili u slučaju uspostave poboljšane suradnje, asimetrija koja nastaje zbog sudjelovanja, s jedne strane, predstavnika država članica u Vijeću čija je valuta euro (ili predstavnika zemalja sudionica) i, s druge strane, Europskog parlamenta i Komisije kao predstavničkih tijela svih građana Unije koji promiču vlastite opće interese, u potpunosti je usklađena s načelima diferencijacije te ne smanjuje, već, naprotiv, povećava legitimnost tih mjera;

31.  naglašava da interna pravila Europskog parlamenta nude dovoljnu slobodu manevra za uspostavu posebnih oblika diferencijacije koja je utemeljena na političkom dogovoru unutar klubova zastupnika i među njima kako bi se osigurao odgovarajući nadzor Europske monetarne unije; podsjeća da članak 3. stavak 4. Ugovora o Europskoj uniji navodi da „Unija uspostavlja ekonomsku i monetarnu uniju čija je valuta euro” te da Protokol 14. o Euroskupini navodi potrebu „za utvrđivanjem posebnih odredaba u svrhu pojačanog dijaloga među državama članicama čija je valuta euro , dok euro ne postane valuta svih država članica”; ističe da, ako bi ovo navodno prijelazno stanje potrajalo, u Parlamentu bi trebalo razmotriti odgovarajući mehanizam odgovornosti za trenutačno europodručje i za države članice koje mu se žele pridružiti ;

32.  smatra da je važno pojačati suradnju s nacionalnim parlamentima, na temelju članka 9. Protokola br. 1. koji je priložen Ugovoru, i pozdravlja sporazum o održavanju međuparlamentarne konferencije na kojoj će se raspravljati o proračunu i ekonomskoj politici; no naglašava da se ta suradnja ne bi smjela smatrati kao uspostava novog zajedničkog parlamentarnog tijela koje bi s demokratskog i ustavnog stajališta bilo i neučinkovito i nelegitimno, te ponovno potvrđuje da ne postoji zamjena za formalno jačanje potpune legitimnosti Europskog parlamenta kao parlamentarnog tijela na razini Unije s ciljem jačanja demokratskog upravljanja ekonomskom i monetarnom unijom;

33.  ističe da su Euro sastanak na vrhu i Euroskupina neformalna tijela za raspravu, a ne institucije za odlučivanje u upravljanju ekonomskom i monetarnom unijom;

34.  naglašava ključnu ulogu Komisije u upravljanju ekonomskom i monetarnom unijom, kao što je potvrđeno Fiskalnim ugovorom i ugovorima o ESM-u, u jamčenju pravnog poretka ugovora EU-a i služenju zajedničkom interesu Unije kao cjeline;

D.DIFERENCIRANA INTEGRACIJA UNUTAR POSTOJEĆIH UGOVORA: PREMA ISTINSKOJ EKONOMSKOJ I MONETARNOJ UNIJI

35.  smatra da bi metodu Zajednice trebalo koristiti za sve mjere kojima je cilj jačanje ekonomske i monetarne unije; podsjeća na članak 16. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji koji navodi da je u roku od najviše pet godina od datuma stupanja na snagu tog Ugovora, na temelju procjene iskustva s njegovom provedbom, potrebno poduzeti odgovarajuće korake, u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji i Ugovorom o funkcioniranju Europske unije, s ciljem uključivanja suštine Ugovora u zakonodavni okvir Europske unije;

36.  naglašava da države članice čija je valuta euro i one koje su se obvezale da će ga usvojiti, trebaju udvostručiti svoje napore radi jačanja stabilnosti i usklađenosti s Ugovorom, te radi povećanja konkurentnosti, učinkovitosti, transparentnosti i demokratske odgovornosti; podsjeća da je euro valuta Europske unije te se očekuje da sve države članice, osim onih koje imaju izuzeće, s vremenom usvoje euro;

37.  napominje da su, radi ublažavanja krize i odgovora na strukturne nedostatke arhitekture ekonomske i monetarne unije, nacionalne vlade i europske institucije provele širok raspon mjera za zaštitu financijske stabilnosti i poboljšanje gospodarskog upravljanja; napominje da se te odluke, poput određenih odredbi „paketa od šest zakona” i stvaranja Europskog stabilizacijskog mehanizma, odnose samo na države članice europodručja;

38.  pozdravlja izradu jedinstvenog nadzornog mehanizma koji obuhvaća europodručje i otvoren je svim drugim državama članicama EU-a; naglašava da je uspostavljanje jedinstvenog mehanizma za spašavanje banaka neophodan korak za uspostavljanje prave bankovne unije; smatra da bi se predložena „bankovna unija”, radi nadilaženja strukturnih manjkavosti povezanih s ekonomskom i monetarnom unijom te djelotvornog smanjenja rasprostranjenog moralnog rizika, trebala osloniti na prethodnu reformu sektora financijskih usluga Unije, kao i ojačano gospodarsko upravljanje, posebno u europodručju, te novi proračunski okvir Europskog semestra kako bi se osigurala veća otpornost i konkurentnost bankovnog sektora Unije, veće povjerenje u njega te veće rezerve kapitala kako bi se spriječilo da u budućnosti javni proračuni država članica moraju snositi troškove za sanacije banaka;

39.  iznimno je zabrinut zbog kašnjenja u uspostavljanju bankovne unije i praktičnih načina izravne rekapitalizacije banaka ESM-om; posebice je zabrinut zbog fragmentacije bankovnog sustava EU-a koja je u tijeku; naglašava da je snažna i ambiciozna bankovna unija ključna komponenta dublje i stvarne ekonomske i monetarne unije te ujedno i ključna politika na kojoj Parlament inzistira više od tri godine, posebno od donošenja svojih stajališta o uredbo o Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo;

40.  smatra kako će odredba uredbe Jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) prema kojoj je potreban pristanak Europskog parlamenta za imenovanje predsjednika i potpredsjednika Nadzornog odbora biti važan presedan za veću ulogu EP-a u upravljanju EMU-om koje se temelji na diferencijaciji;

41.  podržava nove instrumente solidarnosti poput „instrumenta za konvergenciju i konkurentnost”; smatra da bi koncept instrumenta za konvergenciju i konkurentnost trebao poboljšati vlasništvo i djelotvornost ekonomske politike; naglašava da je takve instrumente potrebno sastaviti na takav način da se izbjegne svaka pravna nesigurnost i širenje demokratskog deficita Unije ;

42.  poziva Komisiju da podnese prijedlog o usvajanju kodeksa za ostvarenje konvergencije u okviru Europskog semestra, koji se temelji na strategiji Europa 2020. i uključuje snažan socijalni stup; ustraje na tome da nacionalni programi provedbe moraju osigurati da kodeks konvergencije provedu sve države članice uz potporu mehanizama utemeljenih na poticajima;

43.  naglašava da bi mehanizam poticaja pojačao obvezujuću narav koordinacije ekonomske politike;

44.  ističe da stvaranje provedbenog mehanizama utemeljenog na poticajima za povećanje solidarnosti, kohezije i konkurentnosti mora biti tijesno povezano s dodatnim slojevima usklađivanja ekonomske politike, kako je navedeno u izjavi Komisije priloženoj uz dvostruki paket mjera, tako da je u skladu s načelom da je „korak prema većoj odgovornosti i ekonomskoj disciplini kombiniran s više solidarnosti”;

45.  naglašava da bi mehanizme za prethodnu koordinaciju te instrumente konkurentnosti i konvergencije trebalo primijeniti na sve države članice koje su usvojile euro kao svoju valutu uz mogućnost da im se druge države članice trajno pridruže; poziva Komisiju da u nadolazećim zakonodavnim prijedlozima omogući nacionalnim parlamentima takvo obvezno potvrđivanje, kao i da osigura veću uključenost socijalnih partnera u gospodarskoj koordinaciji;

46.  mišljenja je da bi se svaki novi predloženi instrument konkurentnosti i konvergencije trebao temeljiti na uvjetima, solidarnosti i konvergenciji; smatra da bi takav instrument trebalo pokrenuti tek nakon prepoznavanja socijalnih neravnoteža i potrebe za velikim dugoročnim i održivim strukturnim reformama za poboljšanje rasta na temelju procjene usklađenosti između kodeksa konvergencije i nacionalnih planova provedbe, uz pravilnu formalnu uključenost Europskog parlamenta, Vijeća i nacionalnih parlamenata;

47.  mišljenja je da bi instrument konkurentnosti i konvergencije trebao biti sredstvo povećanog proračunskog kapaciteta i biti usmjeren prema uvjetnoj podršci strukturnim reformama s ciljem poboljšanja konkurentnosti, rasta i socijalne kohezije, osiguravajući bližu koordinaciju gospodarskih politika i održive konvergencije gospodarske uspješnosti država članica, te bavljenja neravnotežama i strukturnim ograničenjima; smatra takve instrumente sastavnim elementima za istinski fiskalni kapacitet;

48.  smatra uspostavljanje ovog instrumenta početnom fazom jačanja fiskalne mogućnosti ekonomske i monetarne unije, te naglašava da financijska sredstva CCI-a moraju biti sastavni dio proračuna EU-a, ali izvan gornjih granica Višegodišnjeg financijskog okvira (MFF-a), tako da se poštuju ugovori i pravo EU-a i osigura potpuna uključenost Europskog parlamenta kao tijela zaduženog za proračun koje, između ostalog, ima mogućnost usvajanja odgovarajućih proračunskih raspodjela od slučaja do slučaja;

49.  poziva na uključivanje novog vlastitog izvora financiranja iz doprinosa uplaćenih od strane država članica koje sudjeluju u CCI-u kroz izmijenjenu Odluku o vlastitim prihodima i kroz dodjeljivanje prihoda od ovih novih vlastitih resursa za rashode CCI-ja, te poziva na izmjenu Odluke o vlastitim prihodima ili, ako ovo nije moguće, na upotrebu prihoda iz poreza na financijske transakcije kao drugog prihoda kako bi se nadomjestili takvi izravni doprinosi;

50.  ustraje na tome da bi Europsko vijeće i predsjednik Parlamenta na proljeće trebali predstaviti stajalište Parlamenta o godišnjem pregledu rasta; zauzima stajalište da bi trebalo pregovarati o međuinstitucionalnom sporazumu radi uključivanja Parlamenta u odobravanje godišnjeg pregleda rasta te smjernica gospodarske politike i zapošljavanja;

51.  ponovno podsjeća na potrebu jačanja socijalne dimenzije EMU-a, istodobno potvrđujući da su politika zapošljavanja i socijalna politika politike Unije;

52.  ponovno podsjeća da se, u skladu s člankom 9. UFEU-a, promicanje visoke stope zaposlenosti i zajamčena prikladna socijalna zaštita moraju uzeti u obzir pri definiranju i provedbi politika i aktivnosti Unije; poziva na uspostavu referentnih vrijednosti u području zapošljavanja i socijalnom području te na uspostavu makroekonomskih indikatora kao i izvješća o napretku strukturnih reformi s ciljem osiguravanja prikladne i učinkovite razine socijalnog ulaganja i stoga održivosti socijalne Europske unije u dugoročnoj perspektivi;

53.  pozdravlja činjenicu da je 2. srpnja 2013. Komisija, nakon sporazuma o paketu o dva zakona, uspostavila skupinu stručnjaka pod predsjedanjem gđe Gertrude Trumpel-Gugerell, čiji je zadatak temeljito procijeniti glavna obilježja potencijalnog obnovljivog fonda i kratkoročnih obveznica, uključujući sve pravne odredbe, financijsku strukturu i dopunske proračunske okvire te namjerava izraziti svoja stajališta nakon podnošenja izvješća skupine stručnjaka;

54.  smatra da bi operacije Europskog mehanizma za financijsku stabilnost/Europskog stabilizacijskog mehanizma i svih budućih sličnih struktura trebale podlijegati redovitoj demokratskoj kontroli i nadzoru Europskog parlamenta; smatra da bi ESM trebao biti u potpunosti uključen u okvir Unije;

55.  ističe da je potrebno Trojku propisno držati odgovornima; mišljenja je da bi Komisija trebala redovito izvještavati u ime Trojke Europskom parlamentu putem redovitog podnošenja izvješća; podsjeća da bi sudjelovanje EU-a u sustavu „trojke” trebalo podlijegati demokratskom nadzoru Parlamenta i odgovornosti njemu;

E.DIFERENCIRANA INTEGRACIJA I IZMJENE UGOVORA

56.  smatra da svaka buduća izmjena ugovora treba potvrditi diferenciranu integraciju kao alat za postizanje buduće integracije pri čemu se čuva jedinstvo Unije;

57.  zauzima stajalište da buduće izmjene ugovora mogu predstavljati novu razinu pridruženog članstva uključujući djelomičnu integraciju u određenim područjima politike Unije, kao i sredstvo za jačanje Europske politike susjedstva;

58.  smatra da bi se budućim izmjenama ugovora trebao potvrditi Euro sastanak na vrhu kao neformalni oblik Europskog vijeća, kako je utvrđeno u Glavi V. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji;

59.  predlaže da se Euroskupina ustanovi kao neformalna oblik Vijeća za ekonomska i financijska pitanja;

60.  poziva povjerenika za ekonomska i financijska pitanja da bude ministar financija i stalni potpredsjednik Komisije;

61.  poziva na izmjenu postupka glasovanja u Vijeću s jednoglasja na kvalificiranu većinu glasova, uz ograničene iznimke, i na pretvaranje postojećih posebnih zakonodavnih postupaka u redovne zakonodavne postupke;

62.  poziva na uvođenje pravnog temelja kako bi se uspostavile agencije Unije koje mogu provesti konkretne izvršne i provedbene funkcije koje su im povjerene od strane Europskog parlamenta i Vijeća u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

63.  smatra da je glasovanje po načelu obrnute kvalificirane većine u Fiskalnom ugovoru više politička izjava nego učinkovit instrument za donošenje odluka te stoga poziva na uključivanje načela obrnute kvalificirane većine u Ugovore, posebno u članke 121., 126. i 136. UFEU-a, na takav način da prijedlozi i preporuke podneseni od strane Komisije mogu stupiti na snagu Parlament ili Vijeće ne iznesu prigovore u određenom unaprijed utvrđenom razdoblju, kako bi se osigurala potpuna pravna sigurnost;

64.  poziva na izmjenu članka 136. UFEU-a kako bi se područje djelovanja otvorilo za dobrovoljno sudjelovanje država članica koje nemaju euro, osiguravajući puna glasačka prava u skladu s poboljšanim postupcima suradnje, i poziva na ukidanje ograničenja prema članku 136. UFEU-a i na nadogradnju ovog članka u opću klauzulu za usvajanje zakonskih propisa koji se tiču koordinacije i postavljanja minimalnih pravno obvezujućih standarda koji se odnose na gospodarstvo, zapošljavanje i socijalnu politiku;

65.  poziva na proširenje pravne osnove u čl. 127. stavku 6. UFEU-a na sve financijske institucije, uključujući osiguravajuća poduzeća na unutarnjem tržištu;

66.  poziva da se u postupak imenovanja predsjednika, potpredsjednika i ostalih članova izvršnog obora ESB-a uključi Parlamenta, prema članku 283. UFEU-a, tako što će se zahtijevati njegova suglasnost za preporuke Vijeća;

67.  poziva da se na sljedećoj Konvenciji ispita mogućnost uvođenja posebnog zakonodavnog postupka kojim se zahtijeva četiri petine glasova u Vijeću i većina zastupnika u Parlamenta na temelju članka 312. UFEU-a za donošenje uredbe o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira;

68.  poziva da se na sljedećoj Konvenciji ispita mogućnost uvođenja posebnog zakonodavnog postupka kojim se zahtijeva četiri petine glasova u Vijeću i većina zastupnika Parlamenta na temelju članka 311. stavka 3. UFEU-a za donošenje odluke o vlastitim sredstvima;

69.  Poziva da se na sljedećoj Konvenciji ispita mogućnost da države članice čija je valuta euro i države članice koje žele sudjelovati u novoj zajedničkoj politici osiguraju posebna vlastita sredstva u okviru proračuna EU-a;

70.  smatra da financijska sredstva agencija Unije trebaju biti sastavni dio proračuna Unije;

71.  poziva na to da treba zahtijevati suglasnost Europskog parlamenta za izmjene Ugovora, s dvotrećinskom većinom njegovih zastupnika;

72.  ustraje u tome da bi buduća Konvencija trebala imati najveću moguću demokratsku legitimnost tako da uključi i socijalne partnere, civilno društvo i druge zainteresirane strane; donosi svoje odluke u punom sastavu, u skladu sa svim demokratskim pravilima; ima dovoljno vremena za ozbiljne i temeljite rasprave; djeluje potpuno transparentno i sve svoje sastanke otvori za javnost;

73.  zalaže se za proširenje klauzule za premošćivanje iz članka 48. stavka 7. Ugovora o Europskoj uniji na sporazume u cjelini;

o
o   o

74.  Nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i predsjedniku Europskog vijeća.

(1) Ugovor o Europskom mehanizmu za stabilnost (ESM),
(2) Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji
(3) SL L 306, 23.11.2011.
(4) SL L 140, 27.5.2013.
(5) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0372.
(7) https://www.ecb.europa.eu/ssm/pdf/4preport/fourpresidentsreport2012-12-05EN.pdf
(8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0430.
(9) Usvojen tekst, P7_TA(2013)0222.
(10) Usvojen tekst, P7_TA(2013)0269.

Posljednje ažuriranje: 18. prosinca 2018.Pravna napomena