Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2013/2004(INL)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0075/2014

Podneseni tekstovi :

A7-0075/2014

Rasprave :

PV 24/02/2014 - 24
CRE 24/02/2014 - 24

Glasovanja :

PV 25/02/2014 - 5.17

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0126

Usvojeni tekstovi
PDF 326kWORD 97k
utorak, 25. veljače 2014. - Strasbourg Završno izdanje
Borba protiv nasilja nad ženama
P7_TA(2014)0126A7-0075/2014
Rezolucija
 Prilog

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. s preporukama Komisiji o borbi protiv nasilja nad ženama (2013/2004(INL))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima i njezine članke 23., 24. i 25.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. ožujka 2009. o borbi protiv sakaćenja ženskih spolnih organa u EU-u(1) , i svoju rezoluciju od 14. lipnja 2012. o zaustavljanju sakaćenja ženskih spolnih organa1a(2) ,

–  uzimajući u obzir svoju izjavu od 22. travnja 2009. o kampanji „Reci ne nasilju nad ženama”(3) ,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. studenog 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama(4) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i nacrtu nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(5) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o 57. sjednici UN-ove Komisije za položaj žena (CSW): iskorjenjivanje i prevencija svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama(6) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. listopada 2007. o ubijanju žena (femicid) u Meksiku i Srednjoj Americi te ulozi Europske unije u borbi protiv te pojave(7) ,

–  uzimajući u obzir strategiju Komisije za jednakost između muškaraca i žena za razdoblje 2010. – 2015., koja je predstavljena 21. rujna 2010.,

–  uzimajući u obzir Akcijski plan Komisije za provedbu Štokholmskog programa (COM(2010)0171),

–  uzimajući u obzir Program za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje 2014. – 2020.,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja (EPSCO) od 8. ožujka 2010. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP(8) ,

–  uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2012. o iskorjenjivanju obiteljskog nasilja nad ženama(9) ,

–  uzimajući u obzir smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica,

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula),

–  uzimajući u obzir članak 11. stavak 1. točku (d) Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, koju je Glavna skupština UN-a usvojila Rezolucijom 34/180 od 18. prosinca 1979.,

–  uzimajući u obzir odredbe pravnih instrumenata UN-a na području ljudskih prava, pogotovo onih koji se tiču prava žena, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te o Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o suzbijanju trgovanja ljudima i iskorištavanja prostitucije drugih, Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i njezinog Fakultativnog protokola, Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1984. protiv mučenja i ostalog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvencije iz 1951. o statusu izbjeglica te načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom,

–  uzimajući u obzir druge instrumente UN-a o nasilju nad ženama, poput Bečke deklaracije i Akcijskog programa od 25. lipnja 1993., koji su usvojeni na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima (A/CONF. 157/23) i Deklaracije o iskorjenjivanju nasilja nad ženama od 20. prosinca 1993. (A/RES/48/104),

–  uzimajući u obzir Rezolucije Glavne skupštine UN-a od 12. prosinca 1997. pod naslovom „Sprečavanja kriminala i kaznenopravne mjere za iskorjenjivanje nasilja nad ženama” (A/RES/52/86), od 18. prosinca 2002. pod naslovom „Načini iskorjenjivanja zločina nad ženama počinjenih u ime časti” (A/RES/57/179) te od 22. prosinca 2003. pod naslovom „Iskorjenjivanje obiteljskog nasilja nad ženama” (A/RES/58/147) i Rezoluciju Glavne skupštine UN-a od 5. ožujka 2013. pod naslovom „Povećanje globalnih napora za iskorjenjivanje sakaćenja ženskih spolnih organa” (A/RES/67/146),

–  uzimajući u obzir izvješća posebnih izvjestitelja Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava o nasilju nad ženama i Opće preporuke br. 19 koje je donijelo Vijeće za iskorjenjivanje diskriminacije nad ženama (11. sjednica, 1992.),

–  uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i akcijsku platformu koje su donesene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama 15. rujna 1995. i rezolucije Parlamenta od 18. svibnja 2000. o daljnjim mjerama u vezi s Pekinškom akcijskom platformom(10) , od 10. ožujka 2005. o daljnjim mjerama u vezi s akcijskom platformom Četvrte svjetske konferencije o ženama „Peking+10”(11) i od 25. veljače 2010. o akcijskoj platformi Ujedinjenih naroda za jednakost spolova „Peking+15”(12) ,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Glavne skupštine UN-a od 19. prosinca 2006. pod naslovom „Jačanje napora za iskorjenjivanje svih oblika nasilja nad ženama” (A/RES/61/143) i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti,

–  uzimajući u obzir zaključke 57. sjednice Komisije o položaju žena o iskorjenjivanju i prevenciji svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama,

–  uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama, Rashida Manjoo, od 16. svibnja 2012.,

–  uzimajući u obzir članak 5. Madridskog međunarodnog akcijskog plana o starenju,

–  uzimajući u obzir procjenu europske dodane vrijednosti(13) ,

–  uzimajući u obzir članke 42. i 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0075/2014),

A.  budući da je rodno uvjetovano nasilje u Direktivi 2012/29/EU(14) o uspostavi minimalnih standarda prava, potpore i zaštite žrtava kaznenih djela definirano kao usmjereno protiv osobe zbog njezinog spola, spolnog identiteta ili spolnog izražavanja ili koje nerazmjerno više pogađa osobe jednog spola; budući da ono žrtvama može prouzročiti tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili gospodarski gubitak i da se shvaća kao oblik diskriminacije i kršenja temeljnih sloboda žrtva te da uključuje nasilje u bliskim vezama, spolno nasilje (uključujući silovanje, seksualno zlostavljanje i uznemiravanje), trgovanje ljudima, ropstvo i različite oblike štetnih praksi kao što su prisilan brak, sakaćenje ženskih spolnih organa i takozvane „zločine iz časti”;

B.  budući da rodno uvjetovano nasilje uključuje žrtve i počinitelje svih dobi, obrazovanja, prihoda i položaja u društvu te je povezano s nejednakom raspodjelom moći između muškaraca i žena u našem društvu i s idejama i načinima ponašanja koji se temelje na stereotipima u našem društvu protiv kojih se treba boriti od najranije dobi kako bi se stavovi promijenili;

C.  budući da su žene sve više predmet nasilja supruga, partnera, bivših supruga ili bivših partnera; budući da je broj žrtava u nekim zemljama snažno porastao, a posljedice koje žrtve trpe često se pokazuju mnogo ozbiljnijima i uključuju čak i smrt te budući da statistike pokazuju da broj ubijenih žena čini sve veći udio ukupnog broja ubojstava;

D.  budući da statistička istraživanja u nekim zemljama pokazuju da, iako broj ubojstava nije općenito porastao, broj ubijenih žena predstavlja rastući udio u ukupnom broju, dokazujući da se nasilje nad ženama povećava;

E.  budući da izrazito siromaštvo povećava rizik od nasilja i drugih oblika iskorištavanja koji ometaju puno sudjelovanje žena u svim područjima života i postizanje jednakosti spolova;

F.  budući da veća neovisnost te socijalna i gospodarska uključenost čini žene manje ranjivima te smanjuju rodno uvjetovano nasilje;

G.  budući da su nedavno rastućom uporabom društvenih mreža na internetu nastali novi oblici nasilja, poput zlonamjernih praksi privlačenja usmjerenih prvenstveno na tinejdžere;

H.  budući da su seksistički stavovi o rodnim ulogama i dalje ukorijenjeni među mlađim generacijama; njihovi partneri i ostatak društva i dalje okrivljuju i obilježavaju žene koje su žrtve nasilja;

I.  budući da je nasilje traumatično iskustvo za svakog muškarca, ženu ili dijete, no rodno uvjetovano nasilje češće vrše muškarci nad ženama, čime se odražavaju i jačaju nejednakosti između muškaraca i žena te se ugrožava zdravlje, dostojanstvo, sigurnost i autonomija njegovih žrtava;

J.  budući da se mora voditi računa o djeci koja su svjedočila nasilju nad bliskim rođakom i da moraju biti zbrinuta u skladu s potrebnim psihološkim liječenjem i odredbama socijalne skrbi i budući da su djeca koja su svjedočila nasilju izložena velikom riziku od emocionalnih problema i problema u odnosima;

K.  budući da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezane s takvim nasiljem;

L.  budući da su ženama i djeci koji su iskusili nasilje potrebna posebna skloništa gdje bi im se ponudile odgovarajuće usluge zdravstvene skrbi, pravna pomoć i psihološko savjetovanje i terapija; budući da bi države članice skloništima za žene trebale dati odgovarajuća sredstva;

M.  budući da nasilje muškaraca nad ženama mijenja položaj žena u društvu i njihovo samoodređenje u smislu njihova zdravlja, pristupa zaposlenju i obrazovanju, uključivanja u društvene i kulturne aktivnosti , ekonomske neovisnosti, sudjelovanja u javnom i političkom životu te donošenju odluka i odnosa s muškarcima, kao i stjecanja samopoštovanja;

N.  budući da nasilje nad ženama može ostaviti duboke fizičke i psihičke ožiljke, narušiti opće zdravlje žena i djevojčica, uključujući njihovo reproduktivno i spolno zdravlje, a u nekim slučajevima može dovesti do smrti, što se također naziva femicid;

O.  budući da postoji potreba za obrazovanjem i osposobljavanjem od vrlo rane dobi za borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja općenito jer se time razvija vještine mladih ljudi za postupanje prema partnerima s poštovanjem, bez obzira na njihov spol, te se razvija svijest o načelima jednakosti;

P.  budući da nasilje nad ženama poprima sve neprihvatljivije oblike, uključujući članstvo žena u skupinama koje organiziraju trgovanje ženama za seksualno iskorištavanje;

Q.  budući da se u istraživanjima o nasilju nad ženama procjenjuje da je jedna petina do jedne četvrtine svih žena u Europi pretrpjela fizičko nasilje barem jednom u svojoj odrasloj dobi, a više od jedne desetine pretrpjelo je spolno nasilje koje je uključivalo upotrebu sile(15) ;

R.  budući da se u skladu s procjenom europske dodane vrijednosti procjenjuje da je rodno uvjetovano nasilje nad ženama u 2011. stajalo EU 228 milijardi EUR (tj. 1,8 % BDP-a EU-a), od kojih 45 milijarde EUR godišnje za javne i državne služne i 24 milijarde EUR izgubljene gospodarske proizvodnje;

S.  budući da je Agencija za temeljna prava u ožujku 2013. izdala preliminarne rezultate svojeg europskog istraživanja o nasilju nad ženama, pokazujući - između ostalog - da: se četiri od pet žena nakon najozbiljnijih slučajeva nasilja koje su počinile osobe koje nisu njihovi partneri nije obratilo nijednoj službi kao što je zdravstvena skrb, socijalne službe ili podrška žrtvama ; su se žene koje su zatražile pomoć najčešće obraćale zdravstvenim službama, čime se naglašava potreba da se osigura da zdravstveni stručnjaci mogu odgovoriti na potrebe žrtava nasilja; dvije od pet žena nisu bile svjesne zakona ili političkih inicijativa kojima ih se štiti u slučajevima nasilja u obitelji, a polovica nije bila svjesna zakona ili inicijativa za prevenciju;

T.  budući da je Komisija u svojoj Strategiji za jednakost spolova za razdoblje 2010. – 2015. naglasila da je rodno uvjetovano nasilje jedan od ključnih problema koji se trebaju riješiti kako bi se postigla istinska jednakost spolova;

U.  budući da se pravnim okvirom utvrđenim Ugovorom iz Lisabona otvaraju nove mogućnosti za snažniju suradnju na području kaznenopravne politike na razini Unije i da se tako institucijama i državama članicama omogućuje da na čvrstim temeljima zajedno rade na stvaranju zajedničke pravne kulture EU-a za borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i njihove diskriminacije uz poštovanje nacionalnih pravnih sustava i tradicija i bez nastojanja da ih se zamijeni drugima;

V.  budući da su podizanje svijesti i mobilizacija, uključujući putem medija i društvenih mreža, važne sastavnice učinkovite strategije za prevenciju;

W.  budući da se nasilje nad ženama ne može iskorijeniti samo jednom intervencijom, nego kombinacijom infrastrukturnih, pravnih, pravosudnih, policijskih, kulturnih, obrazovnih, socijalnih, zdravstvenih i drugih mjera kojima se može znatno podići svijest i smanjiti nasilje i njegove posljedice;

X.  budući da je šest neodvojivih ciljeva na kojima se mora temeljiti svaka mjera za borbu protiv nasilja nad ženama politika, prevencija, zaštita, kazneni progon, skrb i partnerstvo;

Y.  budući da je važno pojačati mjere protiv industrije koja mlade djevojke i žene doživljava kao seksualne objekte;

Z.  budući da žene u Uniji nisu jednako zaštićene od muškog nasilja zbog različitih politika i zakonodavstva diljem država članica, između ostalog u pogledu definicije kaznenih djela i područja primjene zakonodavstva, te su stoga izloženije takvom nasilju;

AA.  budući da zbog čimbenika kao što su rasa, etnička pripadnost, religija ili uvjerenje, zdravlje, građanski status, stanovanje, migracijski status, dob, invaliditet, klasa, spolna orijentacija i rodni identitet žene mogu imati posebne potrebe i biti izloženije diskriminacijama na višestrukoj osnovi;

AB.  budući da žene u mnogim slučajevima iz različitih složenih razloga koji uključuju psihološke, gospodarske, socijalne i kulturne čimbenike ne prijavljuju rodno uvjetovano nasilje koje su pretrpjele i zbog toga što također imaju manjak povjerenja u sposobnost policije, pravosudnog sustava te socijalnih i zdravstvenih službi da im na konkretan način pomognu; budući da u nekim slučajevima tijela smatraju da je rodno uvjetovano nasilje obiteljski problem i da se stoga se može riješiti na toj razini;

AC.  budući da politika na području reproduktivnog zdravlja mora biti u središtu te rasprave;

AD.  budući da je ključno prikupiti usporedive razvrstane kvalitativne i kvantitativne podatke kojima se obuhvaćaju svi aspekti problema kako bi se razumio stvaran razmjer nasilja nad ženama u Uniji i stoga proizvele učinkovite politike;

AE.  budući da je Europski parlament 12. prosinca 2012. odbio prijedlog Komisije o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj statistici o zaštiti od kaznenih djela(16) , ponovno ukazujući na potrebu za novim prijedlogom zakonodavstva EU-a kojim bi se uspostavio dosljedan sustav za prikupljanje statističkih podataka o nasilju nad ženama u državama članicama, i budući da je Vijeće u svojim zaključcima iz prosinca 2012. pozvalo da se poboljša prikupljanje i širenje usporedivih, pouzdanih i redovito ažuriranih podataka o svim oblicima nasilja nad ženama na nacionalnoj razini i na razini EU-a;

AF.  budući da je sakaćenje ženskih spolnih organa (FGM) međunarodno priznato kao kršenje ljudskih prava, oblik mučenja djevojčica i žena i da odražava duboko ukorijenjenu nejednakost između spolova. budući da FGM predstavlja ekstreman oblik diskriminacije žena i da se gotovo uvijek izvršava na maloljetnicama te budući da je to kršenje prava djece;

AG.  budući da se prostitucija može smatrati vrstom nasilja nad ženama zbog učinka koji ima na njihovo fizičko i mentalno zdravlje, posebno u slučajevima prisilne prostitucije i trgovanja ženama u svrhu prostitucije;

AH.  budući da unutar granica Europske unije jača opasan trend ubojstava iz časti, koji najviše pogađa mlade djevojke;

AI.  budući da se zlostavljanje starijih prepoznaje na međunarodnoj razini kao kršenje ljudskih prava starijih žena, kao i potreba sprječavanja i borbe protiv zlostavljanja starijih u svim zemljama EU-a;

AJ.  budući da se donošenjem smjernica EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica kao i posebnog poglavlja o zaštiti žena od rodno uvjetovanog nasilja u strateškom okviru i akcijskom planu o ljudskim pravima EU-a pokazuje jasna politička volja EU-a da pitanje prava žena postavi kao prioritet i da poduzme dugoročne mjere u tom području; budući da se usklađivanjem unutarnjih i vanjskih dimenzija politika koje se tiču ljudskih prava katkad može otkriti raskorak između riječi i djelovanja;

AK.  budući da se prema izvješćima organizacije „Amnesty International” sakaćenjem ženskih spolnih organa pogađa stotine tisuća žena i djevojčica u Europi te budući da se često navodi brojka od 500 000 žrtava; budući da se razlikama između zakonskih odredbi u državama članicama dovodi do fenomena takozvanog „prekograničnog turizma radi sakaćenja ženskih spolnih organa” u EU-u;

AL.  budući da EU treba i dalje surađivati s trećim zemljama kako bi se iskorijenila nasilna praksa sakaćenja ženskih spolnih organa; budući da one države članice i treće zemlje čijim se nacionalnim zakonodavstvom kriminalizira sakaćenje ženskih spolnih organa moraju djelovati na temelju tog zakonodavstva;

1.  traži od Komisije da do kraja 2014. na osnovi članka 84. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese prijedlog akta o uspostavi mjera za promicanje i potporu djelovanja država članica na području sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama, u skladu s detaljnim preporukama u Prilogu;

2.  poziva Komisiju da podnese revidirani prijedlog Uredbe o europskoj statistici koji bi obuhvaćao nasilna kaznena djela i uključivao usklađen sustav za prikupljanje statističkih podataka o rodno uvjetovanom nasilju u državama članicama;;

3.  traži od Vijeća da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao vrsta kaznenog djela navedenih u članku 83. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.  poziva Komisiju da promiče nacionalne ratifikacije i da pokrene postupak za pristupanje EU-a Konvenciji iz Istanbula o nasilju nad ženama, nakon ispitivanja mogućeg učinka i dodane vrijednosti potonjeg;

5.  poziva Komisiju da predstavi strategiju i akcijski plan za borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama na razini cijelog EU-a, kako je predviđeno Akcijskim planom za provedbu Štokholmskog programa iz 2010. u cilju opipljive i djelotvorne zaštite integriteta, jednakosti (članak 2. UEU-a) i dobrobiti (članak 3. stavak 1. UEU-a) žena na području slobode, sigurnosti i pravde, usredotočujući se osobito na osvješćivanje žena o njihovim pravima te muškaraca i dječaka (od rane dobi) o potrebi poštovanja fizičkog i psihološkog integriteta žena, kako bi se pomoglo u sprječavanju takvog nasilja, naglašavajući potrebu da se policijske i sudske službe prikladno osposobi za hvatanje ukoštac s posebnim izazovima rodno uvjetovanog nasilja, i potičući države članice da se dogovaraju kako bi pomogle žrtvama da ponovo izgrade svoj život i povrate samopouzdanje kako bi se zaštitile od buduće ranjivosti ili ovisnosti; smatra da bi se tom strategijom trebala pridati posebna pozornost ugroženim skupinama poput starijih osoba, osoba s invaliditetom, imigranata i LGBT (lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih i transrodnih) osoba te da bi trebala sadržavati i mjere za pružanje potpore djeci koja su svjedočila nasilju i priznati ih kao žrtve zločina;

6.  poziva Komisiju na promicanje suradnje između država članica i ženskih nevladinih organizacija i organizacija kako bi se pripremila i provela učinkovita strategija za iskorjenjivanje nasilja nad ženama;

7.  potiče Komisiju da poduzme prve korake prema uspostavi Europskog opservatorija za nasilje nad ženama i djevojčicama na temelju postojećih institucionalnih struktura (Europski institut za jednakost spolova (EIJS) i pod vodstvom koordinatora EU-a za nasilje nad ženama i djevojčicama;

8.  traži od Komisije da u sljedeće tri godine uspostavi Europsku godinu za iskorjenjivanje nasilja nad ženama i djevojčicama kako bi se podigla svijest građana i svih političara o tom raširenom problemu koji pogađa sve države članice u svrhu predstavljanja jasnog plana aktivnosti za iskorjenjivanje nasilja nad ženama;

9.  poziva države članice na borbu protiv ubojstava iz časti pružanjem obrazovanja i skloništa za moguće žrtve i mobiliziranjem kampanja za podizanje svijesti o izrazitom obliku kršenja ljudskih prava i brojnim tragičnim smrtima zbog ubojstava iz časti;

10.  poziva države članice i dionike koji surađuju s Komisijom da pomognu u širenju informacija o programima EU-a i mogućim sredstvima u sklopu istih za borbu protiv nasilja nad ženama;

11.  potvrđuje da preporuke poštuju temeljna prava, načelo supsidijarnosti i načelo proporcionalnosti;

12.  smatra da bi da se financijski učinak traženog prijedloga trebao pokriti proračunom Unije, Dijelom III. (osiguravajući potpunu komplementarnost s postojećom proračunskom linijom koja se odnosi na predmet prijedloga);

13.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica, Vijeću Europe i Europskom institutu za jednakost spolova.

(1)SL C 117 E, 6.5.2010., str. 52.
(2)SL C 332 E, 15.11.2013., str. 87.
(3)SL C 184 E, 8.7.2010., str. 131.
(4)SL C 285 E, 21.10.2010., str. 53.
(5)SL C 296 E, 2.10.2012., str. 26.
(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0045.
(7)SL C 227 E, 4.9.2008., str. 140.
(8)SL L 335, 17.12.2011., str. 1.
(9) SL C 351, 15.11.2012., str. 21.
(10) SL C 59, 23.2.2001., str. 258.
(11) SL C 320 E, 15.12.2005., str. 247.
(12) SL C 348 E, 21.12.2010., str. 11.
(13) PE 504.467.
(14)Direktiva 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda prava, potpore i zaštite žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP (SL L 315, 14.11.2012, str. 57).
(15)Stručna skupina Vijeća Europe za borbu protiv nasilja nad ženama, uključujući nasilje u obitelji (EZ-TFV), „Završno izvješće o radu”, rujan 2008.
(16)Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0494.


PRILOG REZOLUCIJI

DETALJNE PREPORUKE O SADRŽAJU TRAŽENOG PRIJEDLOGA

Preporuka 1. o cilju i području primjene Uredbe koja se treba donijeti

Cilj Uredbe trebao bi biti uspostava mjera za promicanje i potporu djelovanja država članica na području sprečavanja rodno uvjetovanog nasilja.

Rodno uvjetovano nasilje trebalo bi se smatrati (kao što je već navedeno u Direktivi 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda prava, potpore i zaštite žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP) nasiljem koje je usmjereno protiv osobe zbog njezina spola, spolnog identiteta ili spolnog izraza ili koje nerazmjerno pogađa osobe određenog spola. Ono žrtvama može prouzročiti tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili ekonomski gubitak te može uključivati nasilje u bliskim vezama, spolno nasilje (uključujući silovanje, seksualno zlostavljanje i uznemiravanje), trgovanje ljudima, ropstvo i različite oblike štetnih praksi kao što su prisilan brak, sakaćenje ženskih spolnih organa i takozvane „zločine iz časti”.

Preporuka 2. o preventivnim mjerama i mjerama za borbu

Države članice trebale bi razviti niz mjera za prevenciju rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i djevojčicama. One bi trebale:

–  izraditi, provoditi i ocjenjivati godišnje sveobuhvatne strategije i programe, uključujući javne programe obrazovanja i usavršavanja za nastavnike i stručnjake u rekreativnom sektoru s ciljem uklanjanja prepreka kojim se ženama i djevojčicama onemogućuje potpuno ostvarivanje njihovih prava i sloboda bez nasilja te s ciljem postizanja duboke promjene u društvenim i kulturnim stavovima;

–  provoditi relevantna istraživanja o rodno uvjetovanom nasilju, uključujući o uzrocima i motivima nasilja, te prikupljati podatke i provoditi njihovu analizu, istodobno poduzimajući napore za usklađivanje kriterija za evidenciju rodno uvjetovanog nasilja, tako da su prikupljeni podaci usporedivi;

–  organizirati sustavno osposobljavanje za službenike i stručnjake koji bi se mogli susresti sa slučajevima rodno uvjetovanog nasilja, uključujući policijsko osoblje, osoblje službi socijalne skrbi, službi za dječju skrb (za žrtve ili svjedoke nasilja), zdravstvenih službi te centara za pomoć u nuždi, kako bi se takvi slučajevi otkrili, utvrdili i pravilno riješili uz poseban naglasak na potrebama i pravima žrtava;

–  razmjenjivati stručno znanje, iskustva, informacije i najbolje prakse uz pomoć Europske mreže za sprečavanje kriminala (EUCPN);

–  pokrenuti kampanje za podizanje svijesti (uključujući kampanje posebno usmjerene na muškarce) uz savjetovanje i po potrebi u suradnji s nevladinim organizacijama, udruženjima, medijima i drugim dionicima;

–  stvoriti, ako već ne postoje, i podupirati besplatne nacionalne telefonske linije za pomoć sa specijaliziranim osobljem;

–  osigurati dostupnost specijaliziranih skloništa (osmišljenih kao točke za pomoć pri prvom kontaktu, ali i kao siguran prostor za žene u kojemu se mogu osnažiti) te ih opremiti infrastrukturom i odgovarajuće osposobljenim osobljem, nudeći mjesta za najmanje jednu ženu po 10 000 stanovnika;

–  osigurati potporu ženskim nevladinim organizacijama i civilnom društvu koje radi na sprječavanju rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i djevojčicama.

Preporuka 3. o nacionalnim izvjestiteljima ili ekvivalentnim mehanizmima

U roku od jedne godine od stupanja na snagu ove Uredbe države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere za uspostavljanje nacionalnih izvjestitelja ili jednakovrijednih mehanizama. Zadaci takvih mehanizama trebali bi uključivati provedbu procjena trendova rodno uvjetovanog nasilja, mjerenje rezultata poduzetih mjera za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja na nacionalnoj i lokalnoj razini, prikupljanje statističkih podataka i podnošenje godišnjeg izvješća Europskoj komisiji i nadležnim odborima Europskog parlamenta.

Preporuka 4. o usklađivanju strategije Unije za borbu protiv nasilja nad ženama

Kako bi se doprinijelo usklađenoj i konsolidiranoj strategiji Unije za borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja, države članice bi trebale prenositi Komisiji informacije iz Preporuke 3.

Preporuka 5. o izvještavanju

Komisija do 31. prosinca svake godine i počevši s godinom nakon stupanja na snagu ove Uredbe podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem ocjenjuje u kojoj su mjeri države članice poduzele mjere u skladu s ovom Uredbom.

U izvješću se navode poduzete mjere i ističu dobre prakse.

Preporuka 6. o stvaranju foruma civilnog društva

Komisija održava intenzivan dijalog s relevantnim organizacijama civilnog društva i relevantnim nadležnim tijelima koja djeluju na području borbe protiv rodno uvjetovanog nasilja na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, europskoj ili međunarodnoj razini i u tu svrhu uspostavlja forum civilnog društva.

Forum će predstavljati mehanizam za razmjenu informacija i dijeljenje znanja. Njime se osigurava prisan dijalog između institucija Unije i relevantnih dionika.

Forum je otvoren relevantnim dionicima u skladu s prvim stavkom i sastaje se najmanje jednom godišnje.

Preporuka 7. o financijskoj potpori

Uredbom bi se trebao uspostaviti izvor financijske potpore u okviru proračuna Unije (Dio III.) za mjere navedene u Preporuci 3.

Posljednje ažuriranje: 6. lipnja 2017.Pravna napomena