Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 1., 10. i 16. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 15. i 298. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članak 11. UEU-a i obvezu institucija da održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udruženjima i civilnim društvom,

–  uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima i osobito njezine članke 41. (pravno na dobru upravu) i 42. (pravo na pristup dokumentima),

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(1),

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1700/2003 od 22. rujna 2003. o izmjeni Uredbe (EEZ, Euratom) br. 354/83 o otvaranju za javnost povijesnih arhiva Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju(2),

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. rujna 2011. o javnom pristupu dokumentima za razdoblje od 2009. do 2010.(3),

–  uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije i Općeg suda o pristupu dokumentima te osobito presude Suda Europske unije u predmetima Access Info Europe (predmet C-280/11 P), Donau Chemie (C-536/11), IFAW protiv Komisije (C-135/11)(4), My Travel (C-506/08 P), Turco (zajednički postupak C-39/05 P i C-52/05 P), i presude Općeg suda u predmetima In ‘t Veld protiv Vijeća (T-529/09), Njemačka protiv Komisije (T-59/09), EnBW protiv Komisije (T-344/08), Sviluppo Globale (T-6/10), Internationaler Hilfsfonds (T-300/10), European Dynamics (T-167/10), Jordana (T-161/04) i CDC (T-437/08),

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog od 30. travnja 2008. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (COM(2008) 0229),

–  uzimajući u obzir Komisijin prijedlog od 20. ožujka 2011. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (COM(2011)0137),

–  uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o pristupu službenim dokumentima iz 2008.,

–  uzimajući u obzir godišnja izvješća za 2011. i 2012. Vijeća, Komisije i Europskog parlamenta o pristupu dokumentima podnesenih u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 1049/2001,

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije iz 2010.,

–  uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. studenog 2002. između Europskog parlamenta i Vijeća o pristupu Europskog parlamenta informacijama osjetljive prirode Vijeća iz područja sigurnosne i obrambene politike,

–  uzimajući u obzir svoje Rezolucije od 12. rujna 2013. o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana u 2012.(5) i od 17. prosinca 2009. o potrebnim poboljšanjima pravnog okvira za pristup dokumentima nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona (Uredba (EZ) br. 1049/2001)(6),

–  uzimajući obzir godišnje izvješće za 2012. Europskog ombudsmana,

–  uzimajući u obzir članak 48. i članak 104. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0148/2014),

A.  budući da je Ugovor iz Lisabona na snazi već četiri godine; budući da se člankom 15. UFEU-a uspostavlja ustavni okvir za transparentnost institucija EU-a i utvrđuje temeljno pravo građana EU-a i svih fizičkih ili pravnih osoba koje borave u državi članici na pristup dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija EU-a; budući da bi se ovo pravo trebalo ostvarivati u skladu s općim načelima i ograničenjima utvrđenima propisima koje su donijeli Parlament i Vijeće;

B.  budući da se člankom 298. UFEU-a predviđa otvorena, učinkovita i neovisna europska uprava;

C.  budući da vrijedi opće pravilo potpunog pružanja pristupa zakonodavnim dokumentima, pri čemu bi se opseg izuzeća u vezi s nezakonodavnim dokumentima trebalo suziti;

D.  budući da je transparentnost ključna za demokratsku Europsku uniju građana u kojoj oni mogu u cijelosti sudjelovati u demokratskom postupku i provođenju javnog nadzora; budući da transparentna uprava radi u korist interesa građana, borbe protiv korupcije i legitimnosti političkog sustava i zakonodavstva Unije;

E.  budući da je širok javni pristup dokumentima značajan element žive demokracije;

F.  budući da se u zdravim demokracijama građani ne bi trebali oslanjati na zviždače kako bi osigurali transparentnost djelovanja i nadležnosti njihovih vlada;

G.  budući da građani imaju pravo znati na koji se način odvija postupak donošenja odluka, kako njihovi predstavnici djeluju i za to ih držati odgovornima te znati na koji se način dodjeljuje i troši javni novac;

H.  budući da administracija Unije još ne provodi uredno zakonodavstvo EU-a o pristupu dokumentima; budući da administracija primjenjuju izuzeća od Uredbe (EZ) br. 1049/2001 redovito, a ne iznimno;

I.  budući da, u skladu sa sudskom praksom, ako institucija odluči uskratiti pristup dokumentu za koji je zatraženo objavljivanje, ona mora, u načelu, objasniti kako bi otkrivanje tog dokumenta moglo na konkretan i stvaran način potkopati interes, među ostalim zaštićen izuzećem iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (vidi In ‘t Veld protiv Vijeća(7));

J.  budući da određena i predvidljiva prijetnja dotičnom interesu ne može biti utvrđena samo na temelju straha od otkrivanja građanima EU-a razlika u mišljenju institucija u vezi s pravnom podlogom za međunarodnu aktivnost Europske unije te stoga i straha od dovođenja u pitanje zakonitosti tog djelovanja (vidi In ‘t Veld protiv Vijeća(8));

K.  budući da šest od deset najuspješnijih predmeta Europskog ombudsmana iz 2012. ima veze s transparentnošću;

L.  budući da statistički podaci u vezi s primjenom Uredbe (EZ) br. 1049/2001 pokazuju smanjenje broja prvotnih zahtjeva u svim trima institucijama;

M.  budući da se broj određenih dokumenata za koje se od Parlamenta zahtijevao pristup smanjio (s 1 666 u 2011. na 777 u 2012.); budući da se, međutim, postotak zahtjeva upućenih Parlamentu za pristup povezanim dokumentima, npr. „svim dokumentima u vezi s...”, povećao (s 35,5 % u 2011. na 53,5 % u 2012.); budući da se broj dokumenata za koje se zahtijevao pristup od Vijeća smanjio (s 9 641 u 2011. na 6 166 u 2012.)(9);

N.  budući da kvantitativni podaci predstavljeni u godišnjem izvješću za 2012. pokazuju da je došlo do povećanja broja potpuno uskraćenih zahtjeva Komisije (s 12 % u 2011. na 17 % u 2012.) i Vijeća (s 12 % u 2011. na 21 % u 2012.), dok je broj potpuno uskraćenih zahtjeva za pristup upućenih Parlamentu ostao stabilan (5 % u 2011. i 2012.);

O.  budući da je došlo do znatnog povećanja ponovnih zahtjeva (s 165 u 2011. na 229 u 2012.) upućenih Komisiji, što je uzrokovalo blagi rast potpuno izmijenjenih odluka, smanjenje djelomično izmijenjenih odluka i povećanje potvrđenih odluka, pri čemu je broj ponovnih zahtjeva upućenih Vijeću i Parlamentu ostao relativno stabilan (Vijeće: s 27 u 2011. na 23 u 2012.; Parlament: s 4 u 2011. na 6 u 2012.);

P.  budući da su u vezi s određenim brojem zahtjeva podnesene pritužbe Europskom ombudsmanu (Komisija: s 10 u 2011. na 20 u 2012.; Vijeće: s 2 u 2011. na 4 u 2012.; Parlament: 1 u 2011. i 2012.);

Q.  budući da je Europski ombudsman zaključio određeni broj pritužbi u 2011. i 2012. dajući kritike ili prijedloge za daljnje djelovanje (Komisija: 10 od 18 u 2011., 8 od 10 u 2012.; Vijeće: nema podataka; Parlament: 0 od 0 u 2011., 1 od 1 u 2012.);

R.  budući da su u vezi s određenim brojem zahtjeva za pristup dokumentima pokrenuti postupci pred Općim sudom ili žalbeni postupci pred Sudom Europske unije (Komisija: 15 predmeta i 3 žalbe u 2011., 14 predmeta i 1 žalba u 2012.; Vijeće: s 1 predmeta i 2 žalbe u 2011. na 1 žalbu u 2012.(10); Parlament: ni jedan predmet ni žalba u 2011. ili 2012.);

S.  budući da je Opći sud u većini predmeta donio presude u korist veće transparentnosti ili objasnio Uredbu (EZ) br. 1049/2001 u određenom broju predmeta (Komisija: 5 od 6(11) u 2011. i 5 od 5 u 2012.(12); Vijeće: 1 od 1 u 2011. (Access Info Europe, T-233/09) i 1 od 4 u 2012. (In ‘t Veld, T-529/09); Parlament: 1 od 2 u 2011.(13) (Toland, T-471/08) i 1 od 1 u 2012. (Kathleen Egan i Margaret Hackett, T-190/10));

T.  budući da je Sud Europske unije u većini predmeta donio presude u korist veće transparentnosti, i to u sljedećim predmetima: Komisija: 1 od 1 u 2011. (My Travel, C-506/08) i 1 od 3 u 2012. (IFAW, C-135/11 P)(14); Vijeće i Parlament: nema presuda u 2011. i 2012.;

U.  budući da godišnja izvješća Komisije, Vijeća i Parlamenta ne pružaju usporedive statističke podatke; budući da te tri institucije ne poštuju iste standarde iscrpnosti u predstavljanju statističkih podataka;

V.  budući da je razlog na koji se najčešće poziva „zaštita postupka donošenja odluka”, koji su Komisija i Vijeće upotrijebili nakon zaprimanja prvotnih zahtjeva (Komisija: 17 % u 2011. i 20 % u 2012.; Vijeće: 41 % u 2011. i 2012.); budući da je „zaštita međunarodnih odnosa” drugi razlog na koji se Vijeće najčešće pozivalo; budući da je „zaštita privatnosti i integriteta pojedinca” bio izuzeće na koje se Parlament najčešće pozivao;

W.  budući da institucije nisu uspjele provesti članak 15. stavak 2 i članak 15. stavak 3. podstavak 5. UFEU-a u vezi s obvezom Europskog parlamenta i Vijeća da javno zasjedaju kada razmatraju nacrt zakonskog akta te da objavljuju dokumente u vezi sa zakonodavnim postupcima pod uvjetima utvrđenima propisima iz članka 15. stavka 3. podstavka 2.;

X.  budući da se člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 predviđa izuzeće od transparentnosti „ako bi otkrivanje dokumenta ozbiljno ugrozilo proces odlučivanja institucije, osim ako za njegovo otkrivanje postoji prevladavajući javni interes”; budući da ta odredba prethodi Ugovoru iz Lisabona i treba se uskladiti s člankom 15. UFEU-a;

Y.  budući da je presuda Suda Europske unije u predmetu Access Info Europe(15) potvrdila da objava imena država članica i njihovih prijedloga ne šteti procesu odlučivanja; budući da je Opći sud u svojoj ranijoj odluci u ovom predmetu presudio da „kako bi građani mogli ostvariti svoja demokratska prava, moraju moći detaljno pratiti postupak odlučivanja”;

Z.  budući da međunarodni ugovori imaju učinke na zakonodavstvo EU-a; budući da bi dokumenti u vezi s njima trebali u načelu biti javni, ne dovodeći u pitanje legitimna izuzeća; budući da se izuzeće za zaštitu međunarodnih odnosa primjenjuje kako je navedeno u stavku 19. predmeta In ‘t Veld protiv Vijeća (T-529/09);

AA.  budući da su trijalozi Komisije, Parlamenta i Vijeća ključni za oblikovanje zakonodavstva EU-a; budući da trijalozi nisu javni, a dokumenti u vezi s neformalnim trijalozima, uključujući dnevni red i zbirna izvješća, nisu automatski dostupni ni javnosti ni Parlamentu, što je u suprotnosti s člankom 15. UFEU-a;

AB.  budući da bi dokumenti koje je sastavilo ili kojima raspolaže Predsjedništvo Vijeća u vezi s radom Predsjedništva trebali biti dostupni u skladu s pravilima EU-a o transparentnosti;

AC.  budući da postoji zastoj u pregovorima o reviziji Uredbe (EZ) br. 1049/2001; budući da će novi instrument trebati pružiti znatno više transparentnosti nego što to omogućuje status quo;

AD.  budući da bi, u načelu, trebalo razmotriti zahtjeve za sjednice Parlamenta koje su zatvorene za javnost u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001; budući da Parlament takve zahtjeve procjenjuje pojedinačno te da se oni ne odobravaju automatski;

AE.  budući da bi se klasifikacija dokumenata po razini povjerljivosti trebala izvršiti na temelju pozornog i posebnog razmatranja, bilo da je obuhvaćena područjem primjene Okvirnog sporazuma o odnosima Europskog parlamenta i Komisije iz 2010. ili definicijom „osjetljivih dokumenata” iz članka 9. Uredbe (EZ) 1049/2001; budući da neodgovarajuće visoka razina povjerljivosti dovodi do nepotrebne i nerazmjerne tajnosti dokumenata i do zatvaranja zasjedanja za javnost bez odgovarajućeg obrazloženja;

AF.  budući da transparentnost ostaje pravilo, uključujući u vezi s programima ublažavanja kazne za udruživanje u kartel; budući da je automatska zabrana otkrivanja kršenje pravila o transparentnosti kako je utvrđeno u Ugovorima; budući da je tajnost izuzeće i mora ga obrazložiti sudac nacionalnog suda za svaki pojedini predmet u vezi s postupcima za naknadu štete;

AG.  budući da se preporučuje sastavljanje smjernica EU-a kao korisnog alata za suce; budući da u takvim smjernicama treba postojati razlika između dokumenata društva i spisa o kartelu kojima raspolaže Komisija;

Pravo na pristup dokumentima

1.  podsjeća da je transparentnost opće pravilo i da Ugovor iz Lisabona utvrđuje temeljno pravo na pristup dokumentima;

2.  podsjeća da je potreban najširi mogući javni pristup dokumentima kako bi se građanima i civilnom društvu osiguralo da na učinkovit način iznesu svoje stajalište o svim aspektima aktivnosti EU-a;

3.  podsjeća da zbog transparentnosti raste povjerenje građana u europske institucije jer im je omogućeno da se informiraju i sudjeluju u postupku donošenja odluka Unije te da na taj način doprinesu većoj demokratičnosti EU-a;

4.  podsjeća da se bilo koja odluka kojom se uskraćuje pristup dokumentima mora temeljiti na jasno i strogo definiranim pravnim izuzećima koja su popraćena razumnim i posebnim obrazloženjem, što omogućuje građanima da razumiju uskraćivanje pristupa i učinkovito upotrijebe dostupne pravne lijekove;

5.  podsjeća da je potrebno uspostaviti prikladnu ravnotežu između transparentnosti i zaštite podataka kao što je to jasno pokazala sudska praksa u predmetu Bavarian Lager, te naglašava da se zaštita podataka ne bi smjela zlouporabiti, poglavito ne u svrhu prikrivanja sukoba interesa i zlouporabe utjecaja u kontekstu administracije EU-a i donošenja odluka; ističe da se presuda Suda u predmetu Bavarian Lager temelji na aktualnom tekstu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 te da se njome ne sprječava izmjena toga teksta, koja je potrebna i hitna, poglavito nakon jasnog proglašenja prava na pristup dokumentima iz Ugovora i Povelje o temeljnim pravima;

6.  poziva institucije, tijela i agencije da strogo primjenjuju Uredbu (EZ) br. 1049/2001 uzimajući u cijelosti u obzir sudsku praksu koja se na to odnosi, te ih poziva na to da svoja postojeća interna pravila usklade sa slovom i duhom Uredbe, poglavito u pogledu rokova za odgovor na zahtjeve za pristup dokumentima, vodeći računa o tome da to ne rezultira produžavanjem rokova; poziva Vijeće da objavi zapisnike sa sastanaka radnih skupina Vijeća, uključujući, u svjetlu predmeta Access Info Europe, i imena država članica i njihove prijedloge;

7.  poziva institucije, tijela i agencije da pri primjeni Uredbe (EZ) br. 1049/2001 strogo procijene mogućnost djelomičnog otkrivanja dokumenta, tablice, grafikona, stavka ili izraza;

8.  poziva institucije, tijela, urede i agencije EU-a na daljnje razvijanje proaktivnijeg pristupa transparentnosti omogućavanjem javnog pristupa što većem broju kategorija dokumenata preko svojih internetskih stranica, između ostaloga i internim administrativnim dokumentima, te da ih uvrste u svoje javne registre; smatra da se tim pristupom lakše osigurava učinkovita transparentnost i sprječava nepotrebno parničenje koje može dovesti do nepotrebnih troškova i opterećenja kako za institucije, tako i za građane;

9.  poziva institucije, tijela i agencije na cjelovitu provedbu članka 11. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i uvođenje javnih registara dokumenata jasnih i dostupnih struktura, lako pretraživih, s redovitim i ažuriranim informacijama o novosastavljenim i registriranim dokumentima, referencama o dokumentima koji nisu javno dostupni te korisnim uputama za korisnike o vrstama dokumenata koje se nalaze u registru;

10.  poziva institucije, tijela i agencije da sustavno i bez odgode u svojim registrima dokumenata objave sve dokumente objavljene putem zahtjeva za javni pristup dokumentima, a koji ranije nisu bili javno dostupni;

11.  poziva administracije da nakon zaprimanja prvotnog zahtjeva pruže potpune oznake svih dokumenata obuhvaćenih zahtjevom za pristup dokumentima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001;

12.  naglašava da je korištenje mogućnosti obraćanja Europskom ombudsmanu vrijedna mogućnost u slučaju da je dotična administracija potvrdila uskraćivanje pristupa dokumentu; podsjeća, međutim, na to da ne postoji sredstvo za izvršenje odluka Europskog ombudsmana;

13.  naglašava da sudski spor podrazumijeva iznimno dugotrajne postupke, rizik visokih, pa čak i nedopustivo visokih troškova te nesiguran ishod, nerazumno opterećujući građane koji žele osporiti odluku (djelomičnog) uskraćivanja pristupa; naglašava da to u praksi znači da ne postoji učinkovit pravni lijek protiv negativne odluke u vezi sa zahtjevom za pristup dokumentima;

14.  poziva institucije, tijela i agencije EU-a na hitno i potrebno usvajanje bržih, manje zamršenih i pristupačnijih postupaka za rješavanje pritužbi o uskraćivanju pristupa kako bi se smanjila potreba za sudskim sporovima i stvorila prava kultura transparentnosti;

15.  naglašava da bi se u godišnjim izvješćima triju institucija i tijela te agencija trebale iznijeti brojke u usporedivom obliku, koje bi trebale uključivati, na primjer, broj zatraženih dokumenata, broj zahtjeva, broj dokumenata za koje je odobren (djelomičan) pristup, broj odobrenih zahtjeva prije i poslije potvrdnog zahtjeva, broj pristupa koje je odobrio Sud, broj djelomičnih pristupa koji je odobrio Sud i broj uskraćenih pristupa;

16.  poziva institucije EU-a da se suzdrže od traženja da druga strana snosi troškove sudskog postupka te da osiguraju da građani nisu spriječeni u osporavanju odluka zbog nedostatka sredstava;

17.  napominje da se države članice trebaju prilagoditi novom okviru transparentnosti utvrđenom u Ugovoru iz Lisabona, kako je prikazano u predmetu Njemačka protiv Komisije (T-59/09), u kojem se Njemačka protivila otkrivanju dokumenata u vezi sa službenom obavijesti da to učini, pozivajući se na zaštitu javnog interesa u kontekstu „međunarodnih odnosa”, pri čemu je Opći sud presudio da se pojam „međunarodni odnosi” smatra pojmom iz prava EU-a i stoga nije primjenjiv na komunikaciju Komisije i države članice;

18.  poziva institucije EU-a da poboljšaju pravodobnost odgovora na zahtjeve za pristup dokumentima i na ponovne zahtjeve;

19.  odlučio je ispitati na koji se način razmatranja njegovog Predsjedništva i Konferencije predsjednika mogu učiniti transparentnijima, između ostaloga, vođenjem detaljnih zapisnika dostupnih javnosti;

Revizija Uredbe (EZ) br. 1049/2001

20.  razočaran je činjenicom što od prosinca 2011., kada je u prvom čitanju usvojio stajalište o reviziji Uredbe (EZ) br. 1049/2001, nije ostvaren napredak, s obzirom na to da Vijeće i Komisija nisu bili spremni započeti sa značajnijim pregovorima; stoga poziva Vijeće da napokon nastavi reviziju Uredbe (EZ) br. 1049/2001; poziva Vijeće i Parlament da se dogovore o novom instrumentu koji pruža znatno više transparentnosti, uključujući učinkovitu primjenu članka 15. UFEU-a;

21.  poziva sve institucije, tijela, urede i agencije EU-a na primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 na način sukladan odredbama Aarhuške konvencije; u potpunosti podupire politiku Europske agencije za lijekove o tome da na zahtjev objavi izvješća o kliničkom ispitivanju lijekova na europskom tržištu nakon završetka postupka donošenja odluke o dotičnom lijeku; naglašava da svaka revizija Uredbe (EZ) br. 1049/2001 treba u potpunosti poštovati Arhušku konvenciju te u punoj sukladnosti s njom definirati svako izuzeće;

22.  preporučuje da svaka institucija ili tijelo EU-a imenuje iz svoje upravljačke strukture Službenika za transparentnost, koji će biti odgovoran za poštovanje odredaba i za poboljšanje praksi;

23.  poziva sve institucije da procijene i prema potrebi preispitaju svoje unutarnje dogovore u vezi s izvješćivanjem o nezakonitom djelovanju te poziva na zaštitu zviždača; posebno poziva Europsku komisiju da Europski parlament izvijesti o svojim iskustvima s novim pravilima za službenike EU-a o dojavama zviždača usvojene 2012. te njihovim provedbenim mjerama; poziva Komisiju da predstavi prijedlog o ne samo moralnoj nego i financijskoj zaštiti zviždača kako bi im se pružila odgovarajuća zaštita i potpora u sklopu demokratskog sustava;

Izvješćivanje

24.  poziva institucije, tijela i agencije EU-a da usklade svoja godišnja izvješća o pristupu dokumentima i da predstave slične statističke podatke u usklađenom obliku te da oni budu potpuni i obuhvatni koliko je to moguće (tj. navedeni u obliku tablica u Prilogu, što omogućuje izravnu usporedbu);

25.  poziva institucije, tijela i agencije EU-a da usvoje preporuke iz prethodne rezolucije Parlamenta o javnom pristupu dokumentima;

26.  poziva institucije EU-a da u svoja godišnja izvješća o transparentnosti uključe odgovor na preporuke Parlamenta;

Zakonodavni dokumenti

27.  poziva Komisiju da poboljša transparentnost stručnih i komitoloških skupina tako da održavanje njihovih sastanaka bude javno te objavljivanjem postupka odabira članova, kao i informacija u vezi s članstvom, radom, razmotrenim dokumentima, glasovanjem, odlukama i zapisnikom sastanaka, što bi trebalo biti objavljeno na internetu u standardnom obliku; naglašava da se članovi stručnih i komitoloških skupina moraju unaprijed izjasniti o tome imaju li osobni interes za teme o kojima se raspravlja; poziva Komisiju da poboljša i u potpunosti provede interne smjernice za postupak zapošljavanja za sve glavne uprave (na primjer, u vezi s uravnoteženim sastavom, politikom sukoba interesa, javnim pozivima) i pravilima o povratu troškova te da o tome izvijesti ne samo u godišnjem izvješću o pristupu dokumentima nego i u godišnjim izvješćima o radu glavnih uprava; posebno poziva Komisiju na izvještavanje o savjetodavnoj skupini dionika partnerstva za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP);

28.  poziva Komisiju, Vijeće i Parlament da osiguraju veću transparentnost neformalnih trijaloga održavanjem javnih sjednica, objavljivanjem dokumenata koji uključuju kalendare, dnevne redove, zapisnike, razmotrene dokumente, izmjene, donesene odluke, podatke o izaslanstvima država članica, njihovim stajalištima i zapisnicima, u standardiziranom i lako dostupnom internetskom okruženju, automatski i ne dovodeći u pitanje izuzeća iz članka 4. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1049/2001;

29.  podsjeća da je članak 9. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 o osjetljivim dokumentima kompromisno rješenje koje više ne odražava nove ustavne i zakonske obveze utvrđene otkad je Ugovor iz Lisabona stupio na snagu ;

30.  poziva institucije, tijela i agencije EU-a da s obzirom na svoju klasifikaciju redovito ažuriraju javne podatke o broju klasificiranih dokumenata u njihovom posjedu;

Klasifikacija dokumenata

31.  poziva Komisiju da predloži uredbu kojom će se utvrditi jasna pravila i kriterije za klasifikaciju dokumenata institucija, tijela i agencija EU-a;

32.  poziva institucije da procijene i obrazlože zahtjeve za sjednice koje su zatvorene za javnost u skladu s Uredbom (EZ) b. 1049/2001;

33.  poziva institucije Unije da uspostave neovisno nadzorno tijelo EU-a za klasifikaciju dokumenata i ispitivanje zahtjeva za sjednice koje su zatvorene za javnost;

Financijske informacije

34.  poziva institucije da građanima omoguće javni pristup dokumentima u vezi s proračunom Europske unije, njegovim izvršenjem te korisnicima fondova i bespovratnih sredstava Unije i naglašava da takvi dokumenti također moraju biti dostupni preko posebne internetske stranice i baze podataka te preko baze podataka u vezi s financijskom transparentnosti Unije;

Međunarodni pregovori

35.  izražava zabrinutost zbog redovite primjene izuzeća za zaštitu međunarodnih odnosa kao obrazloženja klasifikacije dokumenata;

36.  podsjeća da ako institucija odluči uskratiti pristup dokumentu za koji je zatraženo otkrivanje, ona u načelu mora objasniti kako bi otkrivanje tog dokumenta na konkretan i stvaran način moglo potkopati javni interes u vezi s međunarodnim odnosima;

37.  naglašava da, bez obzira na ta načela, to se još ne provodi u praksi, kako je pokazala presuda Općeg suda u predmetu T-529/09 (In ‘t Veld protiv Vijeća) u vezi s uskraćivanjem pristupa mišljenju pravne službe Vijeća o sporazumu TFTP koji su sklopili EU i SAD;

Mišljenja pravnih službi

38.  naglašava da mišljenja pravnih službi institucija moraju u načelu biti otkrivena, kako je naglašeno odlukom Suda u predmetu Turco da se „Uredbom (EZ) br. 1049/2001 nastoji, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 4. preambule i članku 1., pružiti javnosti što obuhvatnije moguće pravo na pristup dokumentima institucija”(16);

39.  podsjeća da, prije procjene o tome primjenjuje li se izuzeće iz članka 4. stavka 2. druge alineje o zaštiti pravnog savjeta, dotična institucija mora prvo potvrditi odnosi li se dokument za koje je zatraženo otkrivanje na pravni savjet, a ako se odnosi, mora odrediti na kojim je mjestima u dokumentu riječ o pravnom savjetu i na koje se stoga smije primijeniti izuzeće (Turco, stavak 38.);

40.  poziva institucije da poštuju presudu Turco o mišljenjima pravnih službi sastavljenu u okviru zakonodavnog postupka, u kojoj je donesena presuda da je „upravo otvorenost u tom pogledu ono što pridonosi davanju veće legitimnosti institucijama u očima europskih građana i povećanju njihova povjerenja u te institucije, omogućujući otvorenu raspravu o različitim stajalištima” te da „zapravo nedostatak informacija i rasprave dovodi do pojave nedoumica kod građana, ne samo u odnosu na zakonitost pojedinog akta nego i u vezi s legitimnošću postupka odlučivanja u cijelosti”(17);

41.  naglašava da, kako je presuđeno u predmetu In ‘t Veld protiv Vijeća (T-529/09)(18), određena i predvidljiva prijetnja dotičnom interesu ne može biti utvrđena samo na temelju straha od otkrivanja građanima EU-a razlika u mišljenju institucija u vezi s pravnom podlogom za međunarodnu aktivnost Europske unije te stoga i straha od dovođenja u pitanje zakonitosti tog djelovanja;

Ublažavanje kazni za udruživanje u kartel

42.  naglašava da je Sud Europske unije u predmetu C-536/11 stavku 43. presudio da „svaki zahtjev za pristupanjem [spisima o kartelu] moraju pojedinačno ocijeniti [nacionalni sudovi], uzimajući u obzir relevantne čimbenike predmeta”;

o
o   o

43.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, nacionalnim vladama i parlamentima država članica, Europskom ombudsmanu, Europskom nadzorniku za zaštitu podataka i Vijeću Europe.

(1) SL L 145, 31.5.2001., str. 43. (2) SL L 243, 27.9.2003., str. 1. (3) SL C 51E, 22.2.2013., str. 72. (4) Vidi IFAW protiv Komisije (C-135/11 P), u čijem se stavku 75. navodi da „Opći sud nije bio u položaju da u određenom predmetu procijeni može li se valjano uskratiti pristup dokumentu na temelju izuzeća” jer se nije proučilo traženi dokument. (5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0369. (6) SL C 286E, 22.10.2010., str. 12. (7) In ’t Veld protiv Vijeća (T-529/09), stavak 19. (8) In ’t Veld protiv Vijeća (T-529/09), stavak 75. (9) Komisija ne navodi za koliko je dokumenata zatražen pristup. Komisija je zaprimila 6 447 prvotnih zahtjeva za pristup dokumentima u 2011. i 6 014 u 2012. (10) Vijeće protiv In 't Veld (intervencija Europskog parlamenta u znak potpore gđi In 't Veld). (11) Predmeti Batchelor (T-362/08), IFAW II (T-250/08), Navigazione Libera del Golfo (T-109/05 and T-444/05), Jordana (T-161/04), CDC (T-437/08) i LPN (T-29/08). (12) Njemačka protiv Komisije (T-59/09), EnBW protiv Komisije (T-344/08), Sviluppo Globale (T-6/10), Internationaler Hilfsfonds (T-300/10), European Dynamics (T-167/10). (13) Postoji još predmet Dennekamp (T-82/08), u kojem je Opći sud potvrdio odluku Parlamenta na osnovi zaštite osobnih podataka. (14) Vidi predmet IFAW u vezi s dotičnim dokumentima koje su pružile države članice i obvezu Općeg suda da ocijeni dotične dokumente; i dva druga predmeta u vezi s postupcima kontrole udruživanja Agrofert (C-477/10 P) i Éditions Odile Jacob (C-404/10 P). Navedene tri odluke Suda nisu opisane u godišnjem izvješću Komisije. (15) Vijeće protiv Access Info Europe, predmet C-280/11 P. (16) Zajednički predmeti Švedska i Turco protiv Vijeća i Komisije (C-39/05 P i C-52/05 P), stavak 35. (17) Zajednički postupci Švedska i Turco protiv Vijeća i Komisije (C-39/05 P i C-52/05 P), stavak 59. (18) In ’t Veld protiv Vijeća (T-529/09), stavak 75.