Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2013/2168(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0117/2014

Podneseni tekstovi :

A7-0117/2014

Rasprave :

Glasovanja :

PV 12/03/2014 - 8.1

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0208

Usvojeni tekstovi
PDF 230kWORD 80k
srijeda, 12. ožujka 2014. - Strasbourg Završno izdanje
Regionalna uloga Pakistana i politički odnosi s EU-om
P7_TA(2014)0208A7-0117/2014

Rezolucija Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. o regionalnoj ulozi Pakistana i političkim odnosima s EU-om (2013/2168(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir petogodišnji plan angažmana između EU-a i Pakistana iz veljače 2012.(1) ,

–  uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan za ljudska prava i demokraciju (11855/2012), koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.(2) ,

–  uzimajući u obzir europsku sigurnosnu strategiju pod nazivom „Sigurna Europa u boljem svijetu” koju je usvojilo Europsko vijeće 12. prosinca 2003. te izvješće o njezinoj provedbi pod nazivom „Pružanje sigurnosti u svijetu koji se mijenja” koje je potvrdilo Europsko vijeće od 11. i 12. prosinca 2008.;

–  uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica(3) i pružanju, osobito, posebnog poticajnog aranžmana za „održivi razvoj i dobro upravljanje” („OSP+”),

–  uzimajući u obzir Prilog VIII. navedene Uredbe, u kojemu se nalazi popis konvencija UN-a i Međunarodne organizacije rada o temeljnim ljudskim i radničkim pravima te onih povezanih s okolišem i načelima upravljanja koje je Pakistan ratificirao i pristao djelotvorno primijeniti,

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Pakistanu 11. ožujka 2013.,

–  uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. veljače 2013. o nedavnim napadima na medicinske radnike u Pakistanu(4) , svoje stajalište od 13. rujna 2012. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju hitnih autonomnih trgovinskih povlastica za Pakistan(5) te svoju rezoluciju od 15. prosinca 2011. o položaju žena u Afganistanu i Pakistanu(6) , te posjet Pakistanu izaslanstva Pododbora za ljudska prava u kolovozu 2013.,

–  uzimajući u obzir izvješće Bena Emmersona, posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje i zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma, od 18. rujna 2013. te izvješće Christofa Heynsa, posebnog izvjestitelja UN-a za izvanzakonska, prijeka i proizvoljna smaknuća, od 13. rujna 2013.,

–  uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a 68/178 od 18. prosinca 2013. o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma,

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A7-0117/2014),

A.  budući da ponašanje Pakistana u regiji i odnosi između EU-a i Pakistana imaju važan i sve veći utjecaj na interese EU-a, s obzirom na ključan položaj te zemlje u središtu nestalnog okruženja, njezinu presudnu važnost za sigurnost i razvoj u srednjoj i južnoj Aziji i ključnu ulogu u borbi protiv terorizma, sprječavanju širenja oružja, trgovine drogom i drugim transnacionalnim prijetnjama, koje utječu na sigurnost i dobrobit europskih građana;

B.  budući da su parlamentarni izbori u svibnju 2013. obilježili prvi prijenos vlasti s jedne izabrane građanske vlade na drugu u suvremenoj povijesti Pakistana; budući da demokratski napredak Pakistana podržavaju šire društvene promjene, uključujući rastuću srednju klasu i sve aktivnije civilno društvo i neovisne medije;

C.  budući da politički i gospodarski napredak zemlje otežavaju unutarnji i regionalni sigurnosni problemi, kao što su talibanski ekstremizam, sukobi među sektama, samoubojstva i naručena ubojstva te bezakonje u plemenskim područjima, u kombinaciji sa slabošću tijela za provedbu zakona i sustava kaznenog pravosuđa;

D.  budući da je Pakistan jedna od zemalja s najvećim postotkom stanovništva na svijetu koje se ne školuje, pri čemu otprilike 12 milijuna djece ne pohađa školu, a oko dvije trećine pakistanskih žena i polovine pakistanskih muškaraca je nepismeno; budući da je zemlja još uvijek na 134. mjestu od ukupno 135 zemalja u izvješću Svjetskog gospodarskog foruma o „razlici među spolovima”;

E.  budući da je prema Svjetskom indeksu rizika od klimatskih promjena Pakistan među dvanaest zemalja najzahvaćenijih klimatskim promjenama u posljednjih dvadeset godina, da je bio žrtvom velikih poplava i nestašica vode te da je izravno pogođen povlačenjem ledenjaka u planinskim lancima Himalaja i Karakorum;

F.  budući da je Pakistan napola industrijalizirana zemlja koja po prihodu pripada nižem srednjem razredu, a trećina njegova stanovništva živi ispod granice siromaštva; budući da Pakistan zauzima 146. mjesto od 187 zemalja na listi indeksa ljudskog razvoja za 2012. (HDI), spustivši se sa 145. mjesta koje je zauzimao u 2011.; budući da su gospodarskoj situaciji u Pakistanu naštetile uzastopne prirodne katastrofe i budući da visoka razina nesigurnosti, nestabilnosti i raširena korupcija oslabljuju gospodarski rast zemlje te ograničavaju sposobnost vlade da pokrene razvoj države;

G.  budući da je Pakistan podložan širokom rasponu opasnosti, poglavito poplavama i potresima; budući da nestabilna situacija u vezi sa sigurnosti u Pakistanu, zajedno sa socijalnim izazovima u toj zemlji, doprinosi povećanju izloženosti te zemlje opasnostima; budući da su katastrofe tijekom proteklih godina iscrpile strategije za suočavanje s katastrofama već osiromašenih zajednica te ozbiljno smanjile njihovu otpornost na buduće katastrofe;

H.  budući da je konstruktivan doprinos Pakistana od ključne važnosti za postizanje pomirenja, mira i političke stabilnosti u njegovu susjedstvu i osobito u Afganistanu, posebno u kontekstu planiranog povlačenja vojnih snaga NATO-a u 2014.;

I.  budući da je Pakistan jedan od najvećih primatelja razvojne i humanitarne pomoći EU-a i budući da je EU najveće izvozno tržište Pakistana;

J.  budući da je Pakistan sve važniji partner EU-a u borbi protiv terorizma, širenja nuklearnog oružja, trgovine ljudima i drogom i organiziranog kriminala te u ostvarivanju regionalne stabilnosti;

K.  budući da su EU i Pakistan nedavno odlučili produbiti i proširiti svoje bilateralne veze, što se vidi na primjeru petogodišnjeg plana angažmana pokrenutog u veljači 2012. te prvom strateškom dijalogu EU-a i Pakistana održanom u lipnju 2012.;

L.  budući da je cilj petogodišnjeg plana angažmana između EU-a i Pakistana iz 2012. uspostava strateškog odnosa i sklapanje partnerstva za mir i razvoj koje se temelji na zajedničkim vrijednostima i načelima;

M.  budući da je počevši od 1. siječnja 2014. Pakistan uključen u poseban opći sustav trgovinskih povlastica EU-a (OSP+);

N.  budući da je u rujnu 2012. u Karachiju tvornica poduzeća Ali Enterprises za proizvodnju traperica za europsko tržište uništena u požaru, što je dovelo do smrti 286 zarobljenih radnika; budući da bi uključenje Pakistana u sustav OSP+ moglo potaknuti proizvodnju u tekstilnom sektoru i još više povećati važnost poboljšanja radničkih prava i uvjeta proizvodnje;

1.  naglašava važnost izbora u svibnju 2013. za učvršćivanje demokracije i građanske vlasti u Pakistanu; potiče pakistansku političku elitu da iskoristi taj zamah za daljnje jačanje demokratskih institucija, vladavine prava i građanskog nadzora nad svim područjima javne uprave, osobito snaga sigurnosti i pravosuđa, promicanje unutarnje i regionalne sigurnosti, provedbu reformi upravljanja za obnovu gospodarskoga rasta, jačanje transparentnosti i borbe protiv organiziranog kriminala i ublažavanja društvene nepravde, te za zaustavljanje i ispravljanje svih zlouporaba ljudskih prava;

2.  smatra, međutim, da će izgradnja održive demokracije i pluralističkog društva, kao i postizanje veće socijalne pravde, iskorjenjivanje teškog siromaštva i neishranjenosti u nekim dijelovima zemlje, podizanje razine osnovnog obrazovanja te priprema zemlje za učinke klimatskih promjena, iziskivati duboke i teške reforme pakistanskog političkog i socioekonomskog poretka, koji je i dalje obilježen feudalnim strukturama u vlasništvu zemlje i političkim savezima, neravnotežom između vojne potrošnje s jedne strane i uslugama socijalne skrbi, obrazovanja i gospodarskog razvoja s druge strane, te nesvrhovitim sustavom prikupljanja prihoda kojim se sustavno uništava sposobnost države da isporučuje javna dobra;

3.  podupire i potiče pakistansku vladu u razvoju djelotvornih sredstava za sprječavanje i praćenje mogućnosti budućih prirodnih katastrofa te djelotvornijem usklađivanju humanitarne pomoći s lokalnim dionicima, međunarodnim nevladinim organizacijama i onima koji prikupljaju financijska sredstva, kao i suradnji među njima;

4.  ponavlja da su dobro upravljanje, odgovorne i uključive institucije, dioba vlasti i poštovanje temeljnih prava važni elementi za rješavanje povezanosti između razvoja i sigurnosti u Pakistanu; vjeruje, nadalje, da su demokratski legitimno izabrane građanske vlade, prijenos ovlasti na pokrajine i učinkovita lokalna samouprava najbolji način obuzdavanja vala nasilja i ekstremizma, obnavljanja državne vlasti u plemenskim područjima pod saveznom upravom, te osiguravanja suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Pakistana;

5.  podržava, u tom kontekstu, namjeru pakistanske vlade da započne mirovne pregovore s pakistanskim talibanima (TTP), pod uvjetom da se time otvore vrata političkom i trajnom rješenju nemira i stabilnom demokratskom poretku, uz poštovanje ljudskih prava; poziva pregovarače, međutim, da uzmu u obzir činjenicu da je razina obrazovanja, osobito žena, odlučujući čimbenik napretka društva te da školovanje djevojčica učine bitnim dijelom pregovora;

6.  cijeni to što je Pakistan i dalje posvećen borbi protiv terorizma s obje strane granice te potiče vlasti da poduzmu smjelije korake u cilju daljnjeg ograničenja mogućnosti novačenja i osposobljavanja terorista na teritoriju Pakistana, što je pojava koja pojedine dijelove Pakistana čini sigurnim utočištima za terorističke organizacije kojima je cilj destabilizacija zemlje i regije, a najvažnije od svega Afganistana;

7.  uzima u obzir da je vođa pakistanskih talibana Hakimullah Mehsud ubijen 1. studenog 2013. u napadu američke bespilotne letjelice, da su se pakistanski parlament i nova vlada službeno usprotivili takvim intervencijama, te da bi ograničenja za uporabu bespilotnih letjelica u napadima trebala biti jasnije regulirana u sklopu međunarodnog prava;

8.  poziva pakistansku vladu da ispuni svoje sigurnosne obveze i odgovornosti daljnjim angažmanom u borbi protiv ekstremizma, terorizma i radikalizacije, primjenom strogih i beskompromisnih sigurnosnih mjera i provedbom zakona, kao i rješavanjem nejednakosti i društveno-gospodarskih problema koji bi mogli doprinijeti radikalizaciji pakistanske mladeži;

9.  prima na znanje da je pakistanska vlada jasno izrazila protivljenje napadima bespilotnih letjelica SAD-a na svojem teritoriju; pozdravlja rezoluciju Opće skupštine UN-a kojom se poziva na daljnje pojašnjavanje pravnog okvira koji se odnosi na uporabu naoružanih bespilotnih letjelica;

10.  pozdravlja doprinos Pakistana izgradnji države i procesima pomirenja u Afganistanu, uključujući pomoć u olakšavanju ponovnog početka mirovnih pregovora; očekuje da se pozitivan stav Pakistana nastavi do predsjedničkih izbora u Afganistanu i nakon njih; izražava zabrinutost zbog geopolitičkog natjecanja među susjednim silama oko utjecaja u Afganistanu nakon povlačenja vojnih snaga NATO-a;

11.  polaže nade u konstruktivnu ulogu Pakistana u promicanju regionalne stabilnosti, uključujući u vezi s prisutnošću NATO-a i država članica EU-a u Afganistanu nakon 2014., i to daljnjim poticanjem angažmana u Afganistanu putem trostranih razgovora s Indijom, Turskom, Kinom, Rusijom i Ujedinjenom Kraljevinom te poticanjem regionalne suradnje u borbi protiv trgovanja ljudima, drogom i robom;

12.  ohrabruje ga nedavni opipljivi napredak u dijalogu između Pakistana i Indije, posebno u vezi s trgovinom i međusobnim kontaktima ljudi, do kojeg je došlo zahvaljujući konstruktivnom stavu obiju stranaka; žali što na postignuća ostvarena dijalogom utječu nepredviđeni događaji kao što su aktualni incidenti na liniji razgraničenja između dijelova Kašmira pod okupacijom Pakistana i pod okupacijom Indije; traži od obiju vlada da osiguraju odgovarajući zapovjedni lanac, odgovornost vojnog osoblja, dijalog obiju vojski, sve u cilju izbjegavanja sličnih incidenata u budućnosti;

13.  prepoznaje legitiman interes Pakistana u izgradnji strateških, gospodarskih i energetskih veza s Kinom; smatra važnim da se bližim odnosima Pakistana i Kine povećava geopolitička stabilnost u Južnoj Aziji;

14.  prima na znanje nastojanja Pakistana u vezi s punim članstvom u Šangajskoj organizaciji za suradnju (SCO) kao poželjan znak njegova htijenja za većom uključenošću u multilateralne inicijative; međutim, primjećuje izostanak službenih mehanizama suradnje između SCO-a i EU-a te ukazuje na razilaženja u njihovim normativnim sustavima i pogledima na svjetske probleme;

15.  zabrinjavaju ga izvješća da Pakistan razmatra izvoziti nuklearna oružja u treće zemlje; očekuje od EU-a i njegovih država članica, unatoč tome što se istinitost izvješća službeno poriče, da jasno daju do znanja Pakistanu da je izvoz nuklearnog oružja neprihvatljiv; poziva Pakistan, kao državu s nuklearnim oružjem, da zakonom zabrani izvoz sveg znanja ili materijala povezanih s nuklearnim oružjem i da aktivno doprinese međunarodnim nastojanjima da se nuklearna oružja ne šire; smatra da bi potpisivanje i ratificiranje Ugovora o neširenju nuklearnoga oružja od strane Pakistana, ali i Indije, ukazalo na snažnu predanost mirnom suživotu u regiji te izrazito doprinijelo sigurnosti cijele regije;

16.  vjeruje da je borba protiv ekstremizma i radikalizma izravno povezana sa snažnijim demokratskim procesima te potvrđuje snažan interes EU-a i njegovu borbu za demokratski i siguran Pakistan kojim se dobro upravlja, s nezavisnim pravosuđem i dobrim upravljanjem, koji podržava vladavinu prava i ljudska prava, ima prijateljske odnose sa susjedima i pozitivno utječe na stabilnost u regiji;

17.  podsjeća da su se odnosi između EU-a i Pakistana tradicionalno razvijali unutar okvira usmjerenog na razvoj i trgovinu; cijeni značajan i trajan doprinos razvoju EU-a i humanitarnoj suradnji i pozdravlja odluku da se Pakistanu odobri sudjelovanje u EU-ovu programu OSP+ od 2014.; poziva Pakistan da se u potpunosti uskladi s relevantnim uvjetima programa te poziva Komisiju da zajamči da se pojačani nadzor strogo provodi, kako je predviđeno novom Uredbom o OSP-u, te naglašava da bi suradnja, osobito u sektorima obrazovanja, izgradnje demokracije i prilagodbe klimatskim promjenama, trebala i dalje dobivati najveću pozornost;

18.  uvjeren je da je potrebno produbiti i proširiti odnose između EU-a i Pakistana razvojem političkog dijaloga, održavajući time odnos od zajedničkoga interesa među ravnopravnim partnerima; pozdravlja, u tom kontekstu, donošenje petogodišnjeg plana angažmana i početak strateškog dijaloga između EU-a i Pakistana, kojim se odražava sve veća važnost političke i sigurnosne suradnje, uključujući u području politike borbe protiv terorizma, razoružanja i sprječavanja širenja oružja, kao i migracije, obrazovanja i kulture; očekuje, međutim, veći napredak u svim područjima plana angažmana;

19.  potiče i EU i Pakistan da surađuju u postupku provedbe te da redovito prate napredak dugoročnim poboljšavanjem dijaloga obiju strana;

20.  smatra da su demokratske promjene u Pakistanu stvorile priliku EU-u za otvoreniji politički pristup bilateralnim odnosima i pružanju pomoći; vjeruje da bi potpora EU-a Pakistanu na prvo mjesto trebala staviti učvršćivanje demokratskih institucija na svim razinama, povećanje kapaciteta države i dobrog upravljanja, izgradnju djelotvornih struktura redarstva i civilne borbe protiv terorizma, uključujući nezavisno pravosuđe, te jačanje građanskog društva i slobodnih medija;

21.  u tom smislu pozdravlja postojeće sveobuhvatne programe potpore demokraciji u vezi s provedbom preporuka misija EU-a za promatranje izbora iz 2008. i 2013.;

22.  poziva ESVD i Komisiju da provode nijansiranu i višedimenzionalnu politiku prema Pakistanu u kojoj su objedinjeni svi relevantni instrumenti na raspolaganju EU-u kao što su politički dijalog, sigurnosna suradnja, trgovina i pomoć, u skladu sa sveobuhvatnim pristupom EU-a vanjskom djelovanju i u svrhu pripreme za sljedeći sastanak na vrhu između EU-a i Pakistana;

23.  poziva ESVD, Komisiju i Vijeće da osiguraju da se politika EU-a prema Pakistanu stavi u kontekst i ugradi u širu strategiju za regiju, čime se jačaju interesi EU-a u južnoj i središnjoj Aziji; smatra važnim što bilateralni odnosi EU-a s Pakistanom i susjednim zemljama, osobito Indijom, Kinom i Iranom, također služe raspravi o politikama povezanima sa stanjem u Afganistanu i njihovom usklađivanju, i to kako bi se osigurao usmjeren pristup; naglašava, u tom smislu, potrebu za boljim usklađivanjem politika EU-a i SAD-a te kvalitetnijim dijalogom o regionalnim pitanjima;

24.  vjeruje da bi se budućnost odnosa između EU-a i Pakistana trebala promatrati i u kontekstu sve većih institucionalnih mogućnosti za odnose s trećim zemljama, posebice strateških partnerstva; ponavlja svoj poziv za konceptualnom razradom tog oblika partnerstva i uspostavom jasnijih i dosljednijih mjerila za ocjenjivanje, između ostalog, može li i pod kojim uvjetima Pakistan u budućnosti zadovoljiti uvjete za strateškog partnera EU-a;

25.  čvrsto ponavlja da je napredak u bilateralnim odnosima povezan s poboljšanjem stanja ljudskih prava u Pakistanu, posebno kad je riječ o iskorjenjivanju prisilnog rada, dječjeg rada i trgovine ljudima, suzbijanju nasilja na temelju spola, povećanju prava žena i djevojčica, uključujući pristup obrazovanju, osiguranju slobode govora i nezavisnih medija, promicanju tolerancije i zaštiti ranjivih manjina djelotvornom borbom protiv svih oblika diskriminacije; priznaje da to zahtijeva kraj kulture nekažnjavanja i razvoj pouzdanog pravnog i pravosudnog sustava na svim razinama i dostupnog svima;

26.  ostaje duboko zabrinut zbog kvalitete obrazovanja i, povezano s time, zbog zabrinjavajućeg stanja u kojem se žene nalaze u mnogim dijelovima Pakistana; poziva na konkretne i vidljive mjere za povećanje temeljnih prava žena u društvu, uključujući donošenje zakona o suzbijanju nasilja u obitelji, poduzimanje koraka kojima bi se poboljšala istraga i kažnjavanje ubojstava iz časti i napada kiselinom, te reviziju zakona kojima se omogućuje nekažnjavanje; ukazuje na potrebu da se osigura bolji pristup obrazovanju i integracija žena na tržištu rada, kao i bolja zdravstvena skrb za majke;

27.  ponavlja svoju ozbiljnu zabrinutost zbog toga što se pakistanskim zakonima o bogohuljenju, na temelju kojih se može presuditi smrtna kazna i koji se često koriste za opravdavanje cenzure, kriminalizacije, progona i u posebnim slučajevima ubojstava članova političkih i religijskih manjina, može manipulirati na štetu svih vjeroispovijesti u Pakistanu; ističe da odbijanje da se izmijeni ili ukine zakon o bogohuljenju stvara ozračje trajne ranjivosti manjinskih zajednica; poziva pakistansku vladu da uvede moratorij na primjenu tih zakona kao prvi korak prema njihovoj reviziji i ukidanju te da na odgovarajući način vodi istrage i progoni pojedince koji stoje iza kampanja zastrašivanja, prijetnji i nasilja nad kršćanima, ahmadijama i drugim ranjivim skupinama.

28.  osobito poziva pakistanske vlasti da privedu i kazneno progone one koji potiču na nasilje ili su odgovorni za nasilne napade na škole ili manjinske skupine kao što su šiiti, uključujući hazarejsku zajednicu, ahmadije i kršćane te da nalože sigurnosnim snagama da aktivno štite one kojima prijete napadi ekstremističkih skupina; da donesu zakone protiv nasilja u obitelji; da zaustavi prisilne nestanke, izvansudska ubojstva i proizvoljna pritvaranja, osobito u Balučistanu;

29.   osuđuje sve napade na kršćane i ostale vjerske manjine koje žive u Pakistanu te očekuje da Pakistan poveća napore u smjeru očuvanja slobode vjeroispovijesti i uvjerenja, uključujući ublažavanje strogih zakona protiv bogohuljenja i napredak prema ukidanju smrtne kazne;

30.  pozdravlja donošenje zakona o osnivanju Nacionalnog povjerenstva za ljudska prava 2012. i potiče vladu da ga uspostavi kako bi moglo početi s radom;

31.  napominje da je EU velik izvozni partner za pakistansku robu (22,6 % u 2012.); smatra da bi trgovinska potpora EU-a Pakistanu trebala pomoći u promicanju diversifikacije i razvoja načina proizvodnje i obrade, u pružanju podrške regionalnoj integraciji i tehnološkim transferima te bi trebala olakšati uspostavu ili razvoj kapaciteta domaće produktivnosti te smanjiti nejednakost dohodaka;

32.  podsjeća da se pristup EU-ovu programu OSP+ u kojem Pakistan sudjeluje od 2014. omogućava samo zemljama koje su na obvezujući način pristale primjenjivati međunarodna ljudska prava, radnička prava i konvencije o zaštiti okoliša i dobrom upravljanju; osobito naglašava obveze Pakistana iz konvencija navedenih u Prilogu VIII. te podsjeća Komisiju na njezinu obvezu praćenja njihove djelotvorne provedbe; nadalje podsjeća da će se u slučaju zemlje koja „ne poštuje svoje obvezujuće pothvate” OSP+ privremeno povući;

33.  poziva pakistanske vlasti da poduzmu učinkovite korake prema primjeni 36 konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) koje je zemlja ratificirala posebice kako bi omogućila rad sindikatima, poboljšala radne uvjete i sigurnosne standarde, iskorijenila dječji rad te se borila protiv najozbiljnijih oblika izrabljivanja oko tri milijuna domaćih radnica;

34.  poziva pakistansku vladu da se prema obećanju pridruži „Programu za bolji rad” pod vodstvom Međunarodne organizacije rada i Međunarodne financijske korporacije kako bi dala zamah poboljšanjima u standardima zdravlja i sigurnosti za radnike; poziva sve one koji su izravno ili neizravno odgovorni za požar u tvornici odjeće Ali Enterprises, uključujući revizorsko društvo Social Accountability i upletene europske trgovce na malo, da onima koji su preživjeli požar napokon isplate pune, dugotrajne i poštene naknade;

35.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi vladi i Nacionalnoj skupštini Pakistana, Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava i vladama država članica.

(1) http://eeas.europa.eu/pakistan/docs/2012_feb_eu_pakistan_5_year_engagement_plan_en.pdf
(2) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/131181.pdf
(3) SL L 303, 31.10.2012., str. 1.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0060.
(5) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 323.
(6) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 119.

Posljednje ažuriranje: 21. studenog 2017.Pravna napomena