Postupak : 2014/2531(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B7-0143/2014

Podneseni tekstovi :

B7-0143/2014

Rasprave :

Glasovanja :

PV 06/02/2014 - 9.6

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0099

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 151kWORD 89k
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B7-0141/2014
4.2.2014
PE527.343v01-00
 
B7-0143/2014

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika


o stanju u Siriji (2014/2531(RSP))


Véronique De Keyser, Libor Rouček, Pino Arlacchi, Ricardo Cortés Lastra, Saïd El Khadraoui, Ana Gomes, Richard Howitt, Liisa Jaakonsaari, Maria Eleni Koppa, David Martin, María Muñiz De Urquiza, Raimon Obiols, Pier Antonio Panzeri, Joanna Senyszyn, Boris Zala u ime kluba S&D

Rezolucija Europskog parlamenta o stanju u Siriji (2014/2531(RSP))  
B7‑0143/2014

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji, osobito od 12. rujna 2013. o stanju u Siriji(1) i od 9. listopada 2013. o mjerama EU-a i država članica za rješavanje pitanja priljeva izbjeglica nastalog kao posljedica sukoba u Siriji(2),

–       uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Pakistanu od 20. siječnja 2014.,

–       uzimajući u obzir primjedbe Visoke predstavnice EU-a Catherine Ashton na Konferenciji o Siriji Ženeva II. 22. siječnja 2014. i njezinu izjavu o odluci Opće skupštine sirijske oporbene koalicije o sudjelovanju na Konferenciji Ženeva II. 18. siječnja 2014.,

–       uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2119(2013) od 27. rujna 2013.,

–       uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–       uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

–       uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole,

–       uzimajući u obzir odluku Izvršnog vijeća Organizacije za zabranu kemijskog oružja od 27. rujna 2013. o uspostavi posebnih postupaka za brzo uništenje programa kemijskog naoružanja Sirijske Arapske Republike i za strogu provjeru navedenog,

–       uzimajući u obzir izvješće o vjerodostojnosti određenih dokaza u vezi s mučenjem i smaknućem osoba u pritvoru trenutačnog sirijskog režima od 21. siječnja 2014. koje je sastavila skupina međunarodnih pravnih stručnjaka ,

–       uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je više od 130 000 ljudi izgubilo život, da je UNHCR zabilježio više od 2,3 milijuna izbjeglica iz zemlje, da je više od 6,5 milijuna ljudi raseljeno diljem zemlje, da se procjenjuje kako je 40 % stambenog prostora u zemlji uništeno i da je više od 9 milijuna ljudi u zemlji potrebna humanitarna pomoć zbog nasilne krize u Siriji;

B.     budući da je surov napad režima predsjednika al-Assada na vlastito stanovništvo doveo do složenog sukoba u Siriji koji mnogi opisuju kao zamjenski rat u koji su se u znatnoj mjeri infiltrirali islamski ekstremisti, uključujući skupine Front Al Nusra, koji je povezan s Al Qaidom, i Islamska država u Iraku i na Levantu (ISIS);

C.     budući da je nasilna kriza u Siriji dovela do humanitarne katastrofe nezabilježenih razmjera u nedavnoj povijesti kojoj se ne nazire kraj; budući da više od polovice obuhvaćenih krizom čine djeca koja pate od gladi, pothranjenosti i bolesti; budući da je ključna dimenzija ove humanitarne katastrofe nedostatak pristupa hrani, vodi, osnovnoj zdravstvenoj skrbi, higijeni, zaklonu i obrazovanju; budući da se pružanje humanitarne pomoći otežava manjkom sigurnosti, zaprečivanjem pristupa i infrastrukturnim preprekama;

D.     budući da je u svojoj rezoluciji 2118 (2013) Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda u potpunosti podržalo priopćenje iz Ženeve od 30. lipnja 2012., pozvalo na sazivanje međunarodne konferencije o Siriji radi provedbe tog priopćenja i pozvalo sve strane iz Sirije da ozbiljno i konstruktivno sudjeluju na toj konferenciji, ističući da bi trebali biti predani provedbi priopćenja i postizanju stabilnosti i pomirenja;

E.     budući da je proces iz Ženeve II. rezultat teških napora međunarodne zajednice; budući da je izgradnja povjerenja lokalnim prekidima vatre, oslobađanjem ili razmjenom zarobljenika i olakšavanjem pružanja humanitarne pomoći ključan element tog procesa; budući da je Opća skupština Sirijske koalicije revolucionarnih i oporbenih snaga 19. siječnja 2014. odlučila prihvatiti pozivnicu za pridruživanje tom procesu; budući da je Iran bio pozvan na konferenciju u Švicarskoj, nakon čega je pozivnica povučena; budući da su pregovori privremeno obustavljeni 31. siječnja 2014. te da se sljedeći krug pregovora planira za 10. veljače 2014.;

F.     budući da je u svojim zaključcima od 20. siječnja 2014. Vijeće za vanjske poslove EU-a ponovilo kako „je jedino rješenje za sukob istinska politička tranzicija utemeljena na potpunoj provedbi priopćenja iz Ženeve uz očuvanje suverenosti, neovisnosti, jedinstvenosti i teritorijalne cjelovitosti Sirije”;

G.     budući da su na drugoj međunarodnoj donatorskoj konferenciji za Siriju održanoj 15. siječnja 2014. u Kuvajtu međunarodni akteri obećali pružanje pomoći u iznosu većem od 2,4 milijarde USD; budući da UN u svojim apelima traži osiguravanje 6,5 milijardi USD za financiranje strategija te organizacije za Siriju i susjedne zemlje ove godine; budući da je 2013. UN u apelima za rješavanje sirijske krize zatražio 4,4 milijardi USD, što je financirano u gotovo 70-postotnom iznosu; budući da se EU na konferenciji u Kuvajtu obvezao donirati dodatnih 550 milijuna EUR, čime se ukupno financiranje EU-a od početka krize povećalo na više od 1,1 milijardu EUR;

H.     budući da je misija UN-a za istraživanje navodne uporabe kemijskog oružja u Sirijskoj Arapskoj Republici u svom izvješću o navodnim uporabama kemijskog oružja na području Ghute u Damasku 21. kolovoza 2013. objavljenom 13. rujna 2013. na temelju dokaza prikupljenih istragama zaključila da je u sukobu u Siriji u relativno velikim razmjerima bilo upotrijebljeno kemijsko oružje, posebno protiv civila, što je uključivalo i djecu; budući da je jednoglasno usvojenom rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 2118 (2013) izjavljeno kako ni sirijska vlada ni bilo koja druga strana u Siriji ne smije upotrebljavati, razvijati, proizvoditi, pribavljati, stvarati zalihe, zadržavati ili prenositi kemijsko oružje te da je podržano brzo uništenje sirijskog programa kemijskog naoružanja, koje bi se trebalo provesti do 30. lipnja 2014; budući da je EU doprinio tim aktivnostima, a nekoliko njegovih država članica u njima aktivno sudjeluje, uključujući osobito Dansku, Finsku, Njemačku, Italiju i Ujedinjenu Kraljevinu; budući, međutim, da je većina smrtnih slučajeva i ozljeda u nasilnoj krizi u Siriji uzrokovana konvencionalnim oružjem;

I.      budući da je EU prihvatio Nacionalnu koaliciju sirijskih revolucionarnih i oporbenih snaga kao legitimne predstavnike sirijskog naroda; budući, međutim, da je sirijska oporba još uvijek podijeljena znatnim unutarnjim razlikama; budući da se protiv režima bori više od tisuću frakcija; budući da Međunarodni centar za istraživanje radikalizacije i političkog nasilja procjenjuje da se raznim frakcijama koje u mnogim slučajevima zastupaju radikalne islamističke programe u posljednjih tri godine pridružilo između 3300 i 11 000 stranih državljana, a procijenjeni broj boraca iz država članica EU-a kreće se između 400 i 2000, pri čemu je uglavnom riječ o osobama iz Belgije, Francuske, Njemačke, Nizozemske i Ujedinjene Kraljevine;

J.       budući da i režim i niz pobunjeničkih skupina u Siriji još uvijek krše ljudska prava u širokim razmjerima; budući da je fotograf sirijske vojne policije koji je dezertirao dostavio Sirijskom nacionalnom pokretu 55 000 digitalnih fotografija na kojima je prikazano oko 11 000 žrtava i kojima se ukazalo na mogućnost da režim u širokim razmjerima sustavno krši međunarodno humanitarno pravo; budući da je skupina međunarodnih pravnih stručnjaka na visokoj razini pregledala fotografije i zaključila da „na temelju materijala koje je pregledala postoje jasni dokazi koje bi se moglo smatrati vjerodostojnima u ispitivanju činjenica na sudu i kojima se ukazuje na to da nalogoprimci sirijske vlasti sustavno muče i ubijaju pritvorene osobe ” te da takvi dokazi podupiru navode o zločinima protiv čovječnosti i ratnim zločinima;

K.     budući da je prema UNICEF-u sirijskom krizom zahvaćeno 5,5 milijuna djece, od čega 4,3 milijuna u Siriji i 1,2 milijuna u susjednim zemljama, pri čemu je 3 milijuna djece raseljeno unutar Sirije; budući da je u susjednim zemljama zabilježeno gotovo 8000 sirijskih dječjih izbjeglica bez pratnje odraslih osoba koje su razdvojene od roditelja; budući da je gotovo 3 milijuna djece napustilo školovanje u Siriji od 2011., a više od 4000 škola je oštećeno, uništeno ili se upotrebljavaju kao skloništa za raseljene osobe; budući da najmanje 500 000 zabilježenih sirijskih dječjih izbjeglica u susjednim zemljama nije upisano u školu;

L.     budući da su palestinski izbjeglice i dalje osobito ranjiva skupina u krizi u Siriji; budući da gotovo svih 540 000 palestinskih izbjeglica u Siriji treba hitnu pomoć, a više od polovice njih ponovno je raseljeno unutar zemlje; budući da palestinski izbjeglice koje nemaju sirijsko državljanstvo nemaju jednaka prava kao sirijski izbjeglice i da u velikoj većini slučajeva ne mogu napustiti zemlju; budući da je osobito alarmantno stanje 18 000 palestinskih izbjeglica koji su zarobljeni u iznimno teškim uvjetima u izbjegličkom kampu Jarmuk, koji je pod opsadom od srpnja 2013.; budući da je UNRWA-i i drugim međunarodnim organizacijama za pomoć mjesecima onemogućen pristup koji im je potreban za isporuku ključnih potrepština civilima u Jarmuku; budući da takvo kolektivno kažnjavanje stanovništva ima razoran učinak i da se njime dovodi do masovne patnje; budući da je prema navodima Promatračkog centra za ljudska prava u Siriji više od 50 ljudi u kampu umrlo od gladi ili manjka liječničke skrbi od rujna 2013.; budući da ograničen broj paketa s hranom čiju su isporuku u kamp dopustile sirijske vlasti prije konferencije Ženeva II. nije bio ni približno dovoljan da bi se zadovoljile tamošnje potrebe; budući da je u svojoj izjavi od 17. siječnja 2014. visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Navi Pillay u tom kontekstu ustvrdio da „bi usporavanje pružanja humanitarne pomoći civilima kojima je očajnički potrebna moglo biti razmjerno ratnom zločinu”;

M.    budući da su mnogi branitelji ljudskih prava, intelektualci, vjerski dostojanstvenici, novinari i aktivisti iz civilnog društva izgubili živote, nestali ili su podvrgnuti mučenju od strane sigurnosnih službi režima te budući da također sve češće postaju metama zločina koje čini niz pobunjeničkih skupina; budući da je dobitnicu nagrade Saharov za 2011. Razan Zeituneh, jednu od najglasnijih ranih čelnika ustanka protiv sirijskog režima i zagovornicu nenasilja i građanskog otpora, zajedno s njezinim suprugom Waelom Hamahedom i aktivistima za ljudska prava Nazemom Hamadehom i Samirom Halil iz predgrađa Damaska Doume u prosincu 2013. otela nepoznata naoružana skupina te da se smatraju nestalima;

N.     budući da se broj zahtjeva za azil u EU-u koje su podnijeli sirijski državljani tijekom prošle godine povećao i da sirijska izbjeglička kriza predstavlja prvi ispit za nedavno izmijenjen zajednički europski sustav azila; budući da je u svojoj rezoluciji od 9. listopada 2013. Parlament potaknuo države članice da na najhitnije potrebe odgovore preseljenjem povrh postojećih nacionalnih kvota i humanitarnim prihvatom;

1.      ponovno izražava najdublju zabrinutost zbog razornih učinaka nasilne krize u Siriji koja je dovela do masovne patnje stanovništva u zemlji i u susjednim zemljama te koja predstavlja veliku prijetnju stabilnosti i sigurnosti cijele bliskoistočne regije i šire; naglašava da ne postoji vojno rješenje za trenutačnu krizu te da se dugoročno rješenje može postići samo političkim procesom pod vodstvom Sirije i uz potporu međunarodne zajednice; pohvaljuje i nastavlja podupirati napore zajedničkog posebnog predstavnika UN-a i Arapske lige Lahdara Brahimija u tom pogledu; poziva sve međunarodne aktere da izbjegavaju sve djelovanje kojim bi se moglo dodatno razbuktati nasilje i povećati patnja stanovništva u Siriji;

2.      u tom duhu pozdravlja međunarodnu konferenciju o Siriji koja se održala u Švicarskoj, što bi mogao biti prvi korak u procesu kojime se nastoji postići političko rješenje krize te ističe presudnu važnost nastavka procesa s konferencije Ženeva II.; pohvaljuje odluku Nacionalne koalicije sirijskih revolucionarnih i oporbenih snaga o sudjelovanju u tom procesu; prepoznaje ključnu važnost mjera za izgradnju povjerenja u tom kontekstu; stoga potiče pregovaračka izaslanstva da postignu dogovor o lokalnim prekidima vatre, prekidu opsade određenih gradskih područja, oslobađanju ili razmjeni zarobljenika te olakšavanju pristupa humanitarne pomoći civilima kojima je potrebna, što su temelji za suštinske pregovore na temelju priopćenja iz Ženeve; također uvažava važnost uključivanja svih povezanih ključnih međunarodnih aktera u proces Ženeve II.; smatra da bi dugoročni dogovor o iranskom nuklearnom programu mogao stvoriti regionalni kontekst koji bi imao poticajan učinak na proces pomirenja u Siriji;

3.      ističe da, s obzirom na dosad nezabilježene razmjere krize, smanjivanje patnje milijuna Sirijaca u Siriji i susjednim zemljama kojima je potrebna osnovna roba i usluge mora biti prioritetom za EU i međunarodnu zajednicu u cjelini; u tom smislu poziva na donošenje humanitarne rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a; ponovno zahtijeva od Europske unije i njezinih država članica da poštuju svoje humanitarne odgovornosti i da povećaju pomoć sirijskim izbjeglicama te da djelotvornije usklade svoje napore na tom području; naglašava važnost rodnih pitanja na području humanitarne pomoći; ponovno poziva sve strane koje su uključene u sukob da olakšaju sigurno i neometano pružanje humanitarne pomoći svim mogućim putevima, uključujući preko granica i linija sukoba, te da se pobrinu za sigurnost svih članova liječničkog osoblja i humanitarnih radnika u skladu s izjavom predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a od 2. listopada 2013.; također ponovno poziva na uspostavu sigurnih utočišta duž tursko-sirijske granice, a možda i unutar Sirije, te na stvaranje humanitarnih koridora od strane međunarodne zajednice;

4.      pozdravlja napredak i međunarodnu suradnju u pogledu uništenja sirijskog kemijskog oružja i poziva na cjelovitu provedbu odluke Izvršnog vijeća Organizacije za zabranu kemijskog oružja od 27. rujna 2013.; zabrinut je zbog izvješća prema kojima je samo 5 % zaliha sirijskog kemijskog oružja do kraja siječnja 2014. izneseno iz zemlje kako bi ih se uništilo i apelira na sirijske vlasti da poštuju vremenski raspored izložen u rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2118 (2013); podsjeća, međutim, da je većina smrtnih slučajeva i ozljeda u nasilnoj krizi u Siriji uzrokovana konvencionalnim oružjem;

5.      izražava zabrinutost zbog sve veće uključenosti ekstremističkih islamističkih skupina i stranih osoba u sukob u Siriji, porasta nasilja na vjerskoj i etničkoj osnovi u zemlji i nastavka unutarnjih podjela i fragmentacije sirijske oporbe; i dalje potiče Sirijsku nacionalnu koaliciju revolucionarnih i oporbenih snaga da stvori oporbu koja bi izvana i iznutra bila ujedinjenija, uključivija i organiziranija te ponovno poziva na nastavak potpore EU-a Koaliciji u tome smislu;

6.      izražava najdublju zabrinutost zbog nastavka rasprostranjenog kršenja ljudskih prava od strane režimskih snaga i niza pobunjeničkih skupina u Siriji; podsjeća da svi oni koji su odgovorni za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine moraju biti privedeni pravdi; i dalje u tom kontekstu podržava rad Nezavisne međunarodne istražne komisije u Sirijskoj Arapskoj Republici koju je osnovalo Vijeće za ljudska prava UN-a i ponovno poziva Vijeće sigurnosti UN-a da uputi Međunarodni kazneni sud na formalnu istragu o stanju u Siriji;

7.      poziva na dubinsku istragu o 55 000 fotografija koje je Sirijskom nacionalnom pokretu dostavio fotograf koji je dezertirao iz sirijske vojne policije te poziva na to da se oni koji su odgovorni za ubojstva i mučenje privedu pravdi; poziva sirijsku vladu da u cijelosti poštuje prava zatvorenika i da međunarodnim promatračima, a osobito Međunarodnoj istražnoj komisiji u Sirijskoj Arapskoj Republici, bez odgode omogući bezuvjetan pristup svim centrima za pritvor;

8.      osobito poziva na nultu stopu tolerancije prema ubijanju, otmicama i novačenju djece i poziva sve strane u sukobu da u cijelosti poštuju rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1612 (2005) od 26. srpnja 2005. o djeci i oružanim sukobima; također naglašava važnost sprečavanja nasilja na temelju spola i roda i pružanja odgovarajuće potpore žrtvama; u tom kontekstu ističe važnost programa rane intervencije u vezi s nasiljem na temelju roda (GBV); također pozdravlja inicijativu UN-a i njegovih humanitarnih partnera „Očuvajmo generaciju” kojom se nastoji zaliječiti rane sirijske djece i očuvati njihovu budućnost te potiče EU da aktivno podupre tu inicijativu;

9.      poziva na to da se prida posebna pozornost položaju palestinskih izbjeglica u Siriji, a osobito alarmantnoj humanitarnoj situaciji u izbjegličkom kampu Jarmuk; poziva sve strane koje su uključene u sukob da bez odgode omoguće UNRWA-i i drugim međunarodnim organizacijama za pomoć bezuvjetan pristup tom izbjegličkom kampu radi olakšavanja izrazite patnje tamošnjih stanovnika;

10.    potiče sve međunarodne aktere, uključujući EU i njegove države članice, da poduzmu sve moguće mjere kojima bi se osiguralo oslobađanje aktivista za ljudska prava, uključujući dobitnicu nagrade Saharov za 2011. Razan Zeituneh, intelektualce, vjerske dostojanstvenike, novinare, uključujući sve europske novinare i fotografe te aktiviste iz civilnog društva koje su otele i koje drže zatočenima režimske snage i pobunjeničke skupine u Siriji;

11.    naglašava važnost pružanja zaštite posebno ranjivim skupinama u sirijskom društvu u trenutačnoj krizi, kao što su etničke i vjerske manjine, uključujući kršćane, s ciljem očuvanja tradicije međukulturnog, međuetničkog i međuvjerskog suživota u zemlji radi buduće nove Sirije; također ističe važnost jačanja aktera civilnog društva u Siriji, ali i aktivnog i smislenog sudjelovanja žena, mladih i predstavnika civilnog društva u procesu Ženeve II. i u obnovi zemlje;

12.    pohvaljuje sirijske susjede, posebice Libanon, Jordan, Tursku i Irak, zbog njihovih napora u zbrinjavanju sirijskih izbjeglica i potiče ih da nastave s politikom otvorenih granica; ističe važnost omogućavanja pristupa obrazovanju za svu sirijsku djecu kako bi se njihova generacija očuvala radi buduće nove Sirije; istodobno ponovno izražava svoju tešku zabrinutost zbog gospodarskog, društvenog, političkog i sigurnosnog učinka sirijske krize na cijelu regiju, a posebno na Libanon i Jordan; poziva međunarodnu zajednicu, uključujući EU i njegove države članice, da nastave pružati djelotvornu pomoć sirijskim susjedima u tom kontekstu;

13.    također pohvaljuje obećanja o donacijama međunarodne zajednice na drugoj međunarodnoj donatorskoj konferenciji za Siriju koja se održala 15. siječnja 2014. u Kuvajtu i poziva sve donatore da ispune svoja obećanja; međutim, primjećuje da su potrebni znatni dodatni napori za zadovoljavanje humanitarnih potreba u Siriji i stoga poziva na dodatne financijske doprinose međunarodnih aktera;

14.    naglašava da je za krizu u Siriji potreban jedinstven zajednički pristup EU-a i njegovih država članica na području pružanja humanitarne pomoći, ali i na drugim poljima te i dalje podupire potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Catherine Ashton i povjerenicu Kristalinu Georgijevu u njihovim naporima za osiguravanje bolje usklađenosti na tom području;

15.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, posebnom predstavniku UN-a i Arapske lige u Siriji, parlamentu i vladi Iraka, parlamentu i vladi Jordana, parlamentu i vladi Libanona, parlamentu i vladi Turske te svim stranama uključenima u sukob u Siriji.

(1)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0378.

(2)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0414.

Posljednje ažuriranje: 5. veljača 2014.Pravna napomena