Postupak : 2014/2532(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : B7-0147/2014

Podneseni tekstovi :

B7-0147/2014

Rasprave :

Glasovanja :

PV 06/02/2014 - 9.7

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0100

PRIJEDLOG REZOLUCIJE
PDF 139kWORD 81k
Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B7-0145/2014
4.2.2014
PE527.347v01-00
 
B7-0147/2014

podnesen nakon izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku

u skladu s člankom 110. stavkom 2. Poslovnika


o situaciji u Egiptu (2014/2532(RSP))


Véronique De Keyser, Libor Rouček, Pino Arlacchi, Saïd El Khadraoui, Ana Gomes, Richard Howitt, Liisa Jaakonsaari, Maria Eleni Koppa, María Muñiz De Urquiza, Raimon Obiols, Pier Antonio Panzeri, Joanna Senyszyn, Boris Zala u ime kluba S&D

Rezolucija Europskog parlamenta o situaciji u Egiptu (2014/2532(RSP))  
B7‑0147/2014

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Egiptu, posebno rezoluciju od 12. rujna 2013. o situaciji u Egiptu(1),

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o europskoj politici susjedstva: prema jačanju partnerstva. Stajalište Europskog parlamenta o izvješćima iz 2012.(2),

–       uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. svibnja 2013. o povratu imovine zemljama Arapskog proljeća u tranziciji(3) ,

–       uzimajući u obzir izjave potpredsjednice/Visoke predstavnice Catherine Ashton od 24. siječnja 2014. o nedavnim nasilnim napadima u Egiptu, od 19. siječnja 2014. o ustavnom referendumu u Egiptu, od 11. siječnja 2014. o stanju u Egiptu uoči ustavnog referenduma, od 24. prosinca 2013. o automobilskim napadima u Mansuri u Egiptu i od 23. prosinca 2013. o izricanju kazne političkim aktivistima u Egiptu,

–       uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta iz 2001., koji je stupio na snagu 2004., a osnažen je akcijskim planom iz 2007., te izvješće Komisije o napretku u njegovoj provedbi od 20. ožujka 2013.,

–       uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

–       uzimajući u obzir Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima iz 1966., čiji je potpisnik Egipat,

–       uzimajući u obzir Ustav Egipta koji je donio Ustavni odbor 1. prosinca 2013. i referendum od 14. i 15. siječnja 2014.,

–       uzimajući u obzir egipatski Zakon 107 o pravu na javna okupljanja, procesije i mirne prosvjede od 24. studenog 2013.,

–       uzimajući u obzir ustavnu deklaraciju izdanu u Egiptu 8. srpnja 2013., uključujući politički plan za izmjene ustava i parlamentarne i predsjedničke izbore te program privremene vlade temeljen na ustavnoj deklaraciji,

–       uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.     budući da je novi Ustav Egipta usvojen 14. i 15. siječnja 2014. uz 38,6-postotni izlazak birača na izbore i uz veliku većinu od 98,1 % onih koji su sudjelovali na referendumu,

B.     budući da je, u svojoj izjavi od 19. siječnja 2014., potpredsjednica/Visoka predstavnica Catherine Ashton čestitala egipatskom narodu i vlastima na organiziranju glasovanja na u velikoj mjeri uredan način te izjavila da navodne nepravilnosti nisu znatno utjecale na ishod; budući da je prema navodima Ministarstva unutarnjih poslova poginulo 10 osoba, mnogo ih je ozlijeđeno a njih 444 je pritvoreno u događajima povezanima s referendumom; budući da su mnogi domaći i međunarodni akteri izrazili zabrinutost zbog postupovnih nepravilnosti prilikom glasovanja, oštrih mjera protiv onih koji prosvjeduju protiv nacrta ustava te zbog jednostrane javne rasprave uoči referenduma;

C.     budući da novi Ustav Egipta ima mnogo pozitivnih elemenata u području temeljnih sloboda i ljudskih prava, zaštite manjina, osobito prava žena, ali također uključuje članke koji izuzimaju oružane snage iz civilnog nadzora i njihov proračun iz parlamentarnog nadzora i dopuštaju vojnim sucima da sude civilima te članak koji pripadnicima Abrahamskih religija ograničava slobodu prakticiranja vjerskih rituala i izgradnju vjerskih objekata;

D.     budući da političke tenzije i duboka polarizacija društva i dalje izazivaju terorističke napade i nasilne sukobe u Egiptu; budući da je od srpnja 2013. više od tisuću ljudi ubijeno i još mnogo više ranjeno u sukobima između prosvjednika i sigurnosnih snaga te između pristaša i protivnika bivšeg predsjednika Mursija; budući da prema izvješćima sigurnosne snage primjenjuju prekomjernu silu protiv prosvjednika i budući da su tisuće ljudi privedene i pritvorene, dok se praksa nekažnjivosti i dalje primjenjuje; budući da je 12. studenog 2013. prekinuto izvanredno stanje u državi;

E.     budući da se ustavnom deklaracijom od 8. srpnja utvrđuje politički plan za Egipat; budući da se u programu privremene vlade potvrđuje njena predanost radu na izgradnji demokratskog sustava koji jamči prava i slobodu za sve Egipćane te dovršetak plana uz puno sudjelovanje svih političkih aktera i uz referendum o novom ustavu, nakon kojeg će uslijediti slobodni i pošteni parlamentarni i predsjednički izbori koji će se održati na vrijeme i u skladu sa svim zakonskim propisima;

F.     budući da je narušavanje temeljnih sloboda i ljudskih prava i dalje rašireno u Egiptu; budući da se nasilje, huškanje i uznemiravanje političkih protivnika, novinara i aktivista civilnog društva povećalo u drugom krugu referenduma; budući da su mnogi politički aktivisti i aktivisti civilnog društva, uključujući Alaa Abdel-Fattaha, Mouhameda Abdela iz Egipatskog centra za ekonomska i socijalna prava te Ahmeda Mahera i Ahmeda Douma, vođe pokreta od 6. travnja, kao i članovi brojnih političkih stranaka, pritvoreni i osuđeni proteklih tjedana; budući da je 12. siječnja 2014. Egipatsko nacionalno vijeće za ljudska prava objavilo izvješće nakon posjeta gore spomenutim istaknutim aktivistima u zatvoru Tora, osuđujući njihove zatvorske uvjete i zahtijevajući prekid lošeg postupanja s njima;

G.     budući da je Muslimansko bratstvo više puta odbilo sudjelovati u političkom procesu koji je objavila privremena vlada te pozvalo na bojkot referenduma, dok više njihovih vođa i dalje poziva na nasilje protiv državnih vlasti i sigurnosnih snaga; budući da su privremene egipatske vlasti zabranile Muslimansko bratstvo, zatvorile njihove vođe, oduzele njihovu imovinu, ugasile njihove medije i kriminalizirale njihovo članstvo, dok Stranka za slobodu i pravdu pokreta i dalje postoji; budući da je bivši predsjednik Mursi u pritvoru od 3. srpnja 2013. i očekuju ga kazneni postupci povezani s njegovim mandatom; budući da je 20. prosinca 2013. međunarodni pravni tim podnio službenu žalbu Međunarodnom kaznenom sudu u ime Stranke za slobodu i pravdu;

H.     budući da su temeljne slobode i ljudska prava, kao i socijalna pravda i viši životni standard građana ključne dimenzije tranzicije prema otvorenom, slobodnom, demokratskom, i bogatom egipatskom društvu; budući da nezavisni sindikati i organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu u ovom procesu, a slobodni mediji čine ključni dio društva svake demokracije; budući da su žene u Egiptu i dalje u osobito ranjivoj situaciji u trenutnom razdoblju političke i društvene tranzicije u državi;

I.      budući da je Zakon 107. o pravu na javlja okupljanja, procesije i mirne prosvjede od 24. studenog 2013. izazvao široke i snažne kritike u Egiptu i izvan njega; budući da je potpredsjednica/Visoka predstavnica Catherine Ashton u svojoj izjavi od 23. prosinca 2013. izjavila da ovaj zakon pretjerano ograničava slobodu izražavanja i okupljanja; budući da su proteklih tjedana mirni prosvjedi rastjerani a mnogi prosvjednici pritvoreni i zadržani prema ovom zakonu;

J.      budući da se Egipat i dalje suočava s ozbiljnim gospodarskim poteškoćama; budući da je za gospodarsko blagostanje u zemlji potrebna politička stabilnost, zdrava gospodarska politika, borba protiv korupcije te međunarodna potpora;

K.     budući da se u Sinaju pogoršala sigurnosna situacija pojačali teroristički akti i nasilni napadi protiv sigurnosnih snaga; budući da je prema službenim podacima najmanje 95 pripadnika sigurnosnog osoblja poginulo u nasilnim napadima od 30. lipnja 2013.; budući da na ovom području tisuće ljudi, uglavnom izbjeglice iz Eritreje i Somalije, uključujući brojne žene i djecu, pogine, nestane, biva oteto ili ih se drži u zatočeništvu radi otkupnine, seksualno ih se iskorištava ili ubija radi trgovanja organima;

L.     budući da je, u svojim zaključcima od 21. kolovoza 2013., Vijeće za vanjske poslove dodijelilo potpredsjednici/Visokoj predstavnici Catherine Ashton zadatak da preispita, u suradnji s Komisijom, pitanje pomoći EU-a Egiptu u sklopu Europske politike susjedstva i Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Egipta; budući da partnerstvo s društvima, pristup koji se temelji na poticajima i načelo „više za više”, a moguće i „manje za manje”, predstavljaju osnovicu revidirane Europske politike susjedstva EU-a; budući da se u članku 2. Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Egipta kaže da se „odnosi između strana i odredbe samog Sporazuma temelje na poštovanju demokratskih načela i osnovnih ljudskih prava kako je navedeno u Deklaraciji o ljudskim pravima, koja usmjerava njihovu unutarnju i međunarodnu politiku i predstavlja ključan dio ovog Sporazuma”; budući da je u svojoj izjavi od 11. siječnja 2014. potpredsjednica/Visoka predstavnica Catherine Ashton izjavila da „dostojanstvo, socijalna pravda, zaštita, demokracija, ljudska prava i bolje gospodarstvo ostaju ciljevi EU-a koje Egipat mora postići”;

1.      još jednom izražava solidarnost s egipatskim narodom i nastavlja podržavati njihove legitimne demokratske težnje; uzima u obzir novi Ustav Egipta odobren referendumom od 14. i 15. siječnja 2014., što može biti važan korak naprijed u teškoj tranzicije države prema demokraciji; poziva na potpunu i učinkovitu provedbu odredbi o temeljnim slobodama, uključujući slobodu okupljanja, udruživanja i izražavanje, i ljudskim pravima iz novog Ustava, kao i na usklađivanje svih postojećih i budućih zakona u tom području;

2.      međutim, izražava zabrinutost zbog određenih članaka novog Ustava, obraćajući osobitu pozornost na one članke povezane sa statusom oružanih snaga, uključujući sljedeće: članak 202. koji utvrđuje da se ministar obrane, koji je ujedno i glavni zapovjednik, bira između pripadnika oružanih snaga; članak 203. o proračunu oružanih snaga; članak 204. koji dopušta da vojni suci sude civilima u slučaju zločina izravnog napada na vojne objekte, vojna područja, vojnu opremu, vojne dokumente i tajne, javne fondove oružanih snaga, vojne tvornice i vojno osoblje, kao i u slučaju zločina koji se tiču vojne službe; i članak 234. kojim se utvrđuje da se ministar obrane bira prema odobrenju Vrhovnog vijeća oružanih snaga, čija odredba ostaje na snazi dva puna predsjednička mandata, bez uputa o tome kako ministar može biti svrgnut s vlasti i tko to može učiniti;

3.      uzima u obzir potporu novog ustava velike većine onih koji su sudjelovali na referendumu i relativno nizak odaziv te izvješća o navodnim nepravilnostima prilikom glasovanja; snažno žali zbog nasilnih sukoba uoči, tijekom i nakon referenduma koji su doveli do smrti i ranjavanja, kao i zbog oštrih mjera protiv aktivista koji su provodili kampanju protiv nacrta ustava, što je rezultiralo jednostranom javnom raspravom uoči glasovanja;

4.      izražava duboku zabrinutost zbog nasilnih sukoba koji se nastavljaju odvijati u Egiptu, polarizacije i duboke unutarnje podjele egipatskog društva te zbog nedostatka okruženja koje bi omogućilo demokratsku i pluralističku javnu raspravu u državi; snažno osuđuje sve terorističke akte, nasilje, huškanje na nasilje i govore mržnje te izražava sućut obiteljima onih koji su izgubili živote u nasilnim napadima;

5.      osuđuje svaki slučaj nerazmjerne primjene sile od strane egipatskih sigurnosnih snaga protiv prosvjednika te potiče egipatsku privremenu vladu da osigura brzu, neovisnu, ozbiljnu i nepristranu istragu svih takvih slučaja i da odgovorne osobe privede pravdi; podsjeća privremenu vladu na njenu odgovornost da osigura sigurnost svim egipatskim građanima, neovisno o njihovom političkom stajalištu ili vjerskoj pripadnosti, kao i nestranačko preuzimanje odgovornosti onih koji su odgovorni za nasilje, huškanje na nasilje ili povredu ljudskih prava;

6.      još jednom naglašava da su pomirenje i uključiv civilni politički proces, uz sudjelovanje svih demokratskih političkih aktera, ključni elementi demokratske tranzicije u Egiptu te da je održavanje slobodnih i poštenih parlamentarnih i predsjedničkih izbora unutar vremenskog okvira koji određuje novi Ustav - što dovodi do odgovarajuće zastupljenosti različitih političkih stajališta i zajednica žena i manjina - drugi ključni korak u ovom procesu; potiče sve političke i društvene aktere, uključujući pristaše bivšeg predsjednika Mursija, da izbjegavaju sve činove nasilja, huškanja na nasilje ili provociranja te da doprinose naporima pomirenja; ponavlja svoj poziv na puštanje na slobodu svih političkih zatvorenika, uključujući bivšeg predsjednika Mursija; i dalje vjeruje da bi se svakom zabranom, isključenjem ili progonom demokratske političke snage ili aktera u Egiptu samo ponovile greške iz prošlosti, što bi vodilo većem radikalizmu;

7.      poziva na trenutačni prekid svih činova nasilja, uznemiravanja ili zastrašivanja - od strane državnih vlasti, sigurnosnih snaga ili drugih grupa - protiv političkih protivnika, mirnih prosvjednika, predstavnika sindikata, novinara, aktivista za ženska prava i drugih aktera civilnog društva u Egiptu; poziva na ozbiljnu i nepristranu istragu tih događaja i na privođenje pravdi odgovornih osoba; još jednom poziva privremenu Vladu da domaćim i međunarodnim organizacijama civilnog društva, sindikatima i novinarima zajamči slobodno djelovanje u zemlji, bez uplitanja vlasti;

8.      izražava zabrinutost zbog Zakona 107. o pravu na javna okupljanja, procesije i mirne prosvjede od 24. studenog 2013., koji postavlja arbitrarna ograničenja na pravo mirnog okupljanja i dopušta represiju, kao i zbog njegove provedbe, uključujući nedavna uhićenja u skladu s njime; poziva na reviziju ovog zakona u skladu s međunarodnim standardima i egipatskim međunarodnim obvezama, putem dijaloga s civilnim društvom, te na puštanje na slobodu svih uhićenih, pritvorenih i osoba osuđenih samo zbog ostvarivanja svojih legitimnih prava na slobodu okupljanja, prosvjedovanja ili slobodu udruživanja ili izražavanja;

9.      osuđuje nedavne terorističke napade na sigurnosne snage u Egiptu; duboko je zabrinut zbog daljnjeg pogoršanja sigurnosnog stanja u Sinaju te poziva na pojačavanje napora egipatske privremene vlade i sigurnosnih snaga za obnovu sigurnosti u ovom području, osobito borbom protiv trgovaca ljudima; u tom smislu podsjeća na članak 89. novog Ustava kojim se utvrđuje da su svi oblici ropstva, ugnjetavanja, prisilnog iskorištavanja ljudi, prostitucije i drugi oblici trgovanja ljudima u Egiptu zakonom zabranjeni i kriminalizirani;

10.    ponavlja svoj poziv Vijeću, potpredsjednici/Visokoj predstavnici i Komisiji da u obzir uzmu i načelo uvjetovanja („više za više”) i ozbiljne ekonomske i društvene izazove s kojima se Egipat suočava u bilateralnim odnosima Unije s državom i financijsku potporu Unije Egiptu, te u tom pogledu poziva na jasne i zajednički dogovorene uvjete;

11.    ponavlja svoj poziv na jačanje potpore i pomoći EU-a Egiptu i drugim zemljama arapskog proljeća u procesu povrata imovine, kako je navedeno u rezolucijama Parlamenta od 23. svibnja 2013. i 12. rujna 2013.; ponovno naglašava da je, zbog svoje simboličke vrijednosti, olakšavanje povrata imovine koju su ukrali bivši diktatori i njihovi režimi moralni imperativ i veoma političko pitanje EU-a u odnosima Unije s njenim južnim susjedstvom;

12.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica i privremenoj Vladi Arapske Republike Egipta.

(1)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0379.

(2)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0446.

(3)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0224.

Posljednje ažuriranje: 5. veljače 2014.Pravna napomena