Prijedlog rezolucije - B8-0580/2017Prijedlog rezolucije
B8-0580/2017
Europski parlament

PRIJEDLOG REZOLUCIJE o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u

24.10.2017 - (2017/2897(RSP))

podnesen nakon izjave Komisije
u skladu s člankom 123. stavkom 2. Poslovnika

Beatriz Becerra Basterrechea, Catherine Bearder, Sophia in ‘t Veld, Angelika Mlinar, Izaskun Bilbao Barandica, Filiz Hyusmenova u ime Kluba zastupnika ALDE-a

Također vidi zajednički prijedlog rezolucije RC-B8-0576/2017

Postupak : 2017/2897(RSP)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
B8-0580/2017
Podneseni tekstovi :
B8-0580/2017
Rasprave :
Glasovanja :
Doneseni tekstovi :

B8-0580/2017

Rezolucija Europskog parlamenta  o borbi protiv spolnog uznemiravanja i zlostavljanja u EU-u

(2017/2897(RSP))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 8., 10. , 19. i 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, koja je stupila na snagu zajedno s Ugovorom iz Lisabona u prosincu 2009.[1], a posebno njezine članke 20., 21., 23. i 31.,

–  uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) iz 2014. naslovljeno „Nasilje nad ženama”[2],

–  uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka)[3],

–  uzimajući u obzir Indeks ravnopravnosti spolova Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE),

–  uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za rodnu ravnopravnost 2016. – 2019.” (SWD (2015)0278),

–-  uzimajući u obzir izjavu od srpnja 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca koju je dao trio predsjedatelja EU-a (Estonija, Bugarska i Austrija),

–  uzimajući u obzir članak 2. Deklaracije UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993., u kojemu se navodi da nasilje nad ženama obuhvaća: „fizičko, spolno i psihološko nasilje koje se odvija u društvenoj zajednici, uključujući silovanje, spolno zlostavljanje, spolno uznemiravanje i zastrašivanje na poslu, u obrazovnim ustanovama i drugdje, trgovanje ženama i prisilna prostitucija”,

–  uzimajući u obzir Četvrtu svjetsku konferenciju Ujedinjenih naroda o ženama održanu u Pekingu i Pekinšku platformu za djelovanje za jednakost, razvoj i mir (1995.),

–  uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP[4], (Direktiva o pravima žrtava)

–  uzimajući u obzir Okvirni sporazum o zlostavljanju i nasilju na radnome mjestu (2007.) koji su sklopili ETUC/CES, BUSINESSEUROPE, UEAPME i CEEP,

–  uzimajući u obzir izvješće Europske mreže tijela za ravnopravnost (Equinet) naslovljeno „Daljnja prisutnost diskriminacije, uznemiravanja i neravnopravnosti žena. Rad tijela za ravnopravnost na razvoju nove strategije Europske komisije za rodnu ravnopravnost” objavljeno 2015.,

–  uzimajući u obzir Istanbulsku konvenciju o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, posebno njezine članke 2. i 40.[5],

–  Uzimajući u obzir članak 12.a Pravilnika o osoblju EU-a,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2017. o ravnopravnosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2014. – 2015.[6] i Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013.[7],

–  uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.  budući da je rodna ravnopravnost temeljna vrijednost EU-a, prepoznata u Ugovorima i Povelji o temeljnim pravima, koju se EU obvezao integrirati u sve svoje aktivnosti;

B.  budući da je Europska unija zajednica vrijednosti utemeljena na demokraciji, vladavini prava i temeljnim pravima, koji su uvršteni među njezina temeljna načela i ciljeve u prvim člancima Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te u kriterijima za članstvo u Uniji;

C.  budući da je spolno uznemiravanje u zakonodavstvu EU-a definirano kao „svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne naravi kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje”[8];

D.  budući da je diskriminacija na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije zabranjena pravom EU-a;

E.  budući da je spolno uznemiravanje protivno načelu ravnopravnosti spolova i spada u rodno uvjetovanu diskriminaciju te je stoga zabranjeno u pogledu zapošljavanja, kao i u pogledu pristupa zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju i napredovanju;

F.  budući da definicija Pekinške platforme za djelovanje protiv nasilja nad ženama obuhvaća, ali nije ograničena na, fizičko, spolno i psihološko nasilje koje se odvija u društvenoj zajednici, uključujući silovanje, spolno zlostavljanje, spolno uznemiravanje i zastrašivanje na poslu, u obrazovnim ustanovama i drugdje[9];

G.  budući da se u Direktivi o pravima žrtava rodno uvjetovano nasilje smatra oblikom diskriminacije i povredom temeljnih sloboda žrtve te uključuje nasilje u bliskim odnosima, spolno nasilje (uključujući silovanje, spolno zlostavljanje i uznemiravanje), trgovanje ljudima, ropstvo i različite oblike štetnih postupanja, poput prisilnih brakova, sakaćenja ženskih spolnih organa i takozvanih „zločina iz časti”; budući da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezane s takvim nasiljem[10];

H.  budući da prema pravu Unije države članice moraju zajamčiti uspostavu tijela zaduženog za jednakost spolova koje pruža neovisnu pomoć žrtvama uznemiravanja i spolnog uznemiravanja, provodi neovisne studije, objavljuje neovisna izvješća i daje preporuke u pitanjima zapošljavanja i strukovnog osposobljavanja, u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga, te samozaposlenim osobama;

I.  budući da je zabilježeno da je seksizam, uznemiravanje i nasilje nad ženama u institucijama EU-a itekako stvarna i raširena pojava[11],[12];

J.  budući da prema istraživanju Agencije za temeljna prava diljem EU-a iz 2014. naslovljenom „Nasilje nad ženama” 55 % žena doživjelo zlostavljanje i uznemiravanje u javnom prostoru i političkoj sferi, a 32 % na radnom mjestu;

K.  budući da se vrlo malo slučajeva spolnog uznemiravanja i zlostavljanja prijavljuje tijelima vlasti;

L.  budući da je još uvijek nedovoljno žena zastupljeno na rukovodećim položajima u organizacijama socijalnih partnera, kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini;

M.  budući da je spolno uznemiravanje definirano u članku 12. Pravilnika o osoblju EU-a[13];

N.  budući da su nejednaka raspodjela moći između muškaraca i žena, rodni stereotipi i seksizam, uključujući seksistički govor mržnje na internetu i izvan njega, temeljni uzroci svih oblika nasilja nad ženama koji su doveli do dominacije i diskriminacije muškaraca nad ženama te onemogućili njihov potpuni napredak;

O.  budući da u slučaju seksizma nije riječ samo o bezopasnom načinu razmišljanja, već o odnosu koji može dovesti do spolnog uznemiravanja;

P.  budući da političari, kao izabrani predstavnici građana, imaju ključnu odgovornost da djeluju kao pozitivni uzori u sprečavanju i suzbijanju spolnog uznemiravanja u društvu;

1.  poziva Komisiju i države članice da na odgovarajući način nadziru pravilnu provedbu direktiva EU-a kojima se zabranjuje uznemiravanje na temelju spola i spolno uznemiravanje te da zajamče da u svakoj državi članici tijela zadužena za ravnopravnost spolova imaju jasan mandat i sredstva kojima obuhvaćaju tri područja: zapošljavanje, samozapošljavanje te pristup robi i uslugama;

2.  poziva Komisiju da ocijeni, razmjeni i usporedi postojeće najbolje prakse u borbi protiv spolnog uznemiravanja na radnom mjestu te da priopći rezultate te ocjene kako bi države članice mogle poduzeti učinkovite mjere za poticanje poduzeća, socijalnih partnera i organizacija uključenih u strukovno osposobljavanje u sprečavanju svih oblika rodno uvjetovane diskriminacije, posebno kada je riječ o zlostavljanju i spolnom uznemiravanju na radnom mjestu;

3.  snažno naglašava da svi oblici uznemiravanja duboko utječu na ljudsko dostojanstvo, ali da rodno uvjetovani oblici nasilja i diskriminacije, kao što su spolno uznemiravanje, djeluju posebno ponižavajuće;

4.  izražava zabrinutost što uznemiravanje žena na internetu, a osobito na društvenim mrežama, što uključuje sve od neželjenog kontakta, troliranja i zlostavljanja na internetu do spolnog uznemiravanja i prijetnji silovanjem i smrću, postaje sve rasprostranjenije u našem digitalnom društvu, te također dovodi do novih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama, kao što su zlostavljanje i uznemiravanje na internetu, korištenje ponižavajućih slika na internetu i širenje privatnih fotografija i videozapisa na društvenim mrežama bez pristanka dotičnih osoba;

5.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da se mehanizmi financiranja programa za suzbijanje nasilja nad ženama mogu koristiti za senzibiliziranje i pružanje potpore organizacijama civilnog društva usmjerenim na suzbijanje nasilja nad ženama, uključujući spolno uznemiravanje;

6.  poziva sve države članice koje to još nisu učinile da bez odgode ratificiraju i u potpunosti provedu Istanbulsku konvenciju;

7.  poziva Komisiju i države članice da ubrzaju pregovore o ratifikaciji i provedbi Istanbulske konvencije;

8.  poziva Komisiju i države članice da u suradnji s EIGE-om poboljšaju i promiču prikupljanje relevantnih razvrstanih usporedivih podataka o slučajevima nasilja, uključujući spolno uznemiravanje, u svrhu izrade zajedničke metodologije za uspoređivanje baza podataka i analize podataka, čime će se omogućiti bolje razumijevanje problema i podizanje svijesti;

9.  poziva Komisiju da podnese zakonodavni akt za potporu državama članicama u sprečavanju i suzbijanju svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama kao i rodno uvjetovanog nasilja;

10.  poziva Vijeće da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao područja kriminaliteta iz članka 83. stavka 1. UFEU-a;

11.  poziva da se žene sve više uključe u postupke donošenja odluka, u sindikate i u rukovodeće položaje u organizacijama ili poduzećima;

12.  poziva Komisiju i države članice da, zajedno s predstavnicima nevladinih organizacija, socijalnim partnerima i tijelima zaduženim za jednakost, znatno pojačaju mjere za jačanje svijesti o pravima žrtava spolnog uznemiravanja i rodno uvjetovane diskriminacije;

13.  ističe hitnu potrebu da države članice, udruge poslodavaca i sindikati promiču osviještenost o spolnom uznemirivanju te da podupiru i potiču žene da odmah prijavljuju incidente;

14.  naglašava ključnu ulogu koja se odnosi na sve muškarce koji se moraju obvezati na poduzimanje promjena i ukidanje svih oblika uznemiravanja i seksualnog nasilja, boreći se protiv okolnosti i struktura koje omogućuju, makar i neizravno, ponašanje koje dovodi do ovakvog ponašanja i osporavajući svako neprofesionalno ili neprimjereno ponašanje; poziva države članice da aktivno uključe muškarce u kampanje za senzibiliziranje i prevenciju;

15.  poziva predsjednika Parlamenta i upravu Parlamenta:

–  da hitno i temeljito razmotre nedavna medijska izvješća o spolnom uznemiravanju i zlostavljanju u Europskom parlamentu, da podijele svoja saznanja sa zastupnicima i da predlože odgovarajuće mjere za sprječavanje novih slučajeva;

–  da promiču postojanje i rad savjetodavnog odbora Parlamenta nadležnog za prijave zbog uznemiravanja na radnom mjestu između akreditiranih parlamentarnih asistenata i zastupnika u Europskom parlamentu; da osnaže ulogu savjetodavnog odbora Parlamenta za zaposlenike u pogledu prevencije uznemiravanja; da istraže službene slučajeve, da vode povjerljivi registar slučajeva i donesu najbolje mjere za jamčenje nulte stope tolerancije na svim razinama u instituciji;

–  da pruže punu potporu žrtvama u postupcima koji se vode unutar Parlamenta i/ili koje vodi lokalna policija; da po potrebi aktiviraju hitnu zaštitu ili zaštitne mjere i da u potpunosti primijene članak 12. Pravilnika o osoblju, jamčeći punu istragu o slučajevima i primjenu stegovnih mjera;

–  da osiguraju obvezno osposobljavanje svih zaposlenika i zastupnika u području poštovanja i dostojanstva na radnom mjestu kako bi nulta stopa tolerancije postala norma; da zajedno sa svim zastupnicima i službama uprave u potpunosti sudjeluju u kampanjama senzibiliziranja, s posebnim naglaskom na skupine koje se nalaze u najslabijem položaju, kao što su stažisti, akreditirani parlamentarni asistenti i ugovorno osoblje te da osnuju institucionalnu mrežu pouzdanih savjetnika koji će žrtvama pružati potporu i savjetovanje, kao što je praksa u Komisiji;

16.  poziva sve kolege da pruže potporu žrtvama i da ih potaknu da progovore o slučajevima spolnog uznemiravanja i da ih prijave koristeći službene postupke uprave Parlamenta i/ili policiji;

17.  poziva sve političare da djeluju kao odgovorni uzori u sprečavanju i suzbijanju spolnog uznemiravanja u parlamentima i šire;

18.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti