Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2012/2291(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0189/2013

Podneseni tekstovi :

A7-0189/2013

Rasprave :

PV 02/07/2013 - 22
CRE 02/07/2013 - 22

Glasovanja :

PV 03/07/2013 - 8.12
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2013)0319

Usvojeni tekstovi
PDF 221kWORD 31k
Srijeda, 3. srpnja 2013. - Strasbourg
Integrirani okvir unutarnje kontrole
P7_TA(2013)0319A7-0189/2013

Rezolucija Europskog parlamenta od 3. srpnja 2013. o integriranom okviru unutarnje kontrole (2012/2291(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir Mišljenje br. 2/2004 Europskog revizorskog suda o modelu «jedinstvene revizije» (i prijedlog okvira unutarnje kontrole Zajednice)(1),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o planu realizacije integriranog okvira unutarnje kontrole (COM(2005)0252),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o akcijskom planu Komisije za integrirani okvir unutarnje kontrole (COM(2006)0009),

–  uzimajući o obzir prvo polugodišnje izvješće o pregledu rezultata za primjenu akcijskog plana Komisije za integrirani okvir unutarnje kontrole objavljeno 19. srpnja 2006. (SEC(2006)1009), u skladu sa zahtjevom Parlamenta u njegovoj rezoluciji o razrješnici za financijsku godinu 2004.(2),

–  uzimajući o obzir Komisijino privremeno izvješće o napretku objavljeno u ožujku 2007. (COM(2007)0086), u kojem se navodi napredak te najavljuju neke dodatne aktivnosti,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije iz veljače 2008. (COM(2008)0110) i radni dokument osoblja Komisije koji joj je priložen (SEC(2008)0259),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije iz veljače 2009. o izvješću učinka akcijskog plana Komisije za integrirani okvir unutarnje kontrole (COM(2009)0043),

–  uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7-0189/2013),

A.  budući da je temeljem članka 317. UFEU-a Komisija odgovorna za izvršenje proračuna na temelju načela dobrog financijskog upravljanja u suradnji s državama članicama;

B.  budući da u skladu s Ugovorom Komisija snosi konačnu odgovornost za izvršenje proračuna Unije iako je velika odgovornost i na državama članicama, s 80 % proračuna Unije koji su u sustavu zajedničkog upravljanja potrošile države članice;

C.  budući da je načelo učinkovite unutarnje kontrole jedno od proračunskih načela navedenih u Financijskoj uredbi nakon njene izmjene Uredbom (EZ, Euratom) br. 1995/2006, u skladu s prijedlogom Komisije u gore navedenom akcijskom planu;

D.  budući da je najučinkovitiji način da Komisija pokaže svoju iskrenu predanost osiguranju transparentnosti i zdravog financijskog upravljanja to da, koliko može, podrži mjere kojima se jača kvaliteta financijskog upravljanja, s ciljem dobivanja pozitivne izjave o jamstvu (DAS(3)) od Europskog revizorskog suda (ERS);

E.  budući da sve institucije i države članice moraju surađivati kako bi ponovo stekle povjerenje europskih građana u financijsku uspješnost Unije;

F.  budući da je Komisija, u svrhu podrške strateškom cilju dobivanja pozitivne izjave o jamstvu od ERS-a, u siječnju 2006. usvojila akcijski plan za integrirani okvir unutarnje kontrole («akcijski plan») na temelju preporuka ERS-a(4), rezolucije Parlamenta o razrješnici za financijsku godinu 2003.(5) i ECOFIN zaključaka od 8. studenoga 2005.;

G.  budući da se akcijski plan usredotočio na «razlike» u Komisijinim strukturama kontrole u to vrijeme te je identificirao 16 područja za provedbu aktivnosti do kraja 2007. godine, uzimajući u obzir to da napredak financijskog upravljanja Unije mora pratiti detaljan nadzor kontrola u Komisiji i u državama članicama;

Provedba akcijskog plana

1.  naglašava da se napredak postignut u ostvarenju ciljeva akcijskog plana mora mjeriti ne samo ostvarenjem svake aktivnosti nego i njenim učinkom na smanjenje broja pogrešaka u pratećim transakcijama;

2.  primjećuje da je sama Komisija navela da je akcijski plan u potpunosti dovršen početkom 2009., iako se tri od šesnaest izvornih aktivnosti nije moglo provesti ili su razvijene na druge načine;

3.  posebno naglašava da članak 32. nove Financijske uredbe utvrđuje načelo učinkovite i djelotvorne unutarnje kontrole, te da članak 33. iste Uredbe propisuje da prilikom predstavljanja revidiranih ili novih prijedloga troškova Komisija mora procijeniti trošak i korist kontrolnih sustava kao i rizik od pogrešaka;

4.  također navodi da je u pogledu koncepta «prihvatljive razine rizika» odlučeno dovršiti tu aktivnost definiranjem koncepta «preostalog rizika od pogrešaka»;

5.  žali zbog činjenice da pojednostavljenje zakonodavstva iz razdoblja 2007.-2013. nije bilo provedeno u željenoj mjeri;

6.  žali zbog činjenice da obveza koju je imala Komisija za postizanje potpuno pozitivne izjave o jamstvu nije ispunjena, i posebno naglašava da je u svom izvješću o izjavi o jamstvu za 2011. godinu Sud zaključio kako su pogreške materijalno utjecale na ukupna plaćanja te je ocijenio kako su nadzorni i kontrolni sustavi u pravilu samo djelomično učinkoviti;

7.  primjećuje da je ukupna stopa pogrešaka u pratećim transakcijama narasla od 3,3 % na 3,7 % 2010. godine dosegnuvši 3,9 % 2011. tecon žali zbog promjene pozitivnog trenda koji se razvio proteklih godina i strahuje da će stopa pogrešaka rasti sljedećih godina;

8.  primjećuje da je Komisija zadržala svoj cilj dobivanja pozitivne izjave o jamstvu, dok je Parlament u svojoj rezoluciji o razrješnici za 2011. duboko žalio zbog činjenice da su pogreške i dalje materijalno utjecale na plaćanja;

9.  poziva Komisiju na poduzimanje potrebnih koraka za postizanje trenda kontinuiranog smanjenja stope pogrešaka;

Što nije u redu?

10.  dijeli stajališta Europskog revizorskog suda i Komisije(6) o tome da program jedinstvene revizije ne funkcionira te da kontrolni sustavi koje su uspostavile države članice nisu potpuno funkcionalni;

11.  podsjeća da su 2011. u području regionalne politike za preko 60 % pogrešaka koje je utvrdio Europski revizorski sud nadležna tijela država članica imale dostatne informacije za utvrđivanje i ispravak nekih pogrešaka prije traženja povrata sredstava od Komisije;

12.  u tom pogledu dijeli stajalište Europskog revizorskog suda da su provjere na prvoj razini, to jest sustavi upravljanja i kontrole u državama članicama, nedostatne; rezultat je toga prilično težak teret smanjenja stope pogrešaka;

13.  primjećuje kako složena i nejasna pravila otežavaju provedbu i reviziju programa te je zabrinut da to može za posljedicu imati veliki broj pogrešaka te otvoriti mogućnost prijevarama; stoga je zabrinut da sve veća složenost propisa na nacionalnoj ili regionalnoj razini («pozlaćivanje zlata») kao rezultat ima daljnje probleme za pravno izvršenje proračuna Unije i nepotrebno povećanje stope pogrešaka;

14.  primjećuje da se Komisija ne može u potpunosti oslanjati na nalaze nacionalnih revizorskih tijela država članica;

15.  primjećuje da postoji temeljna razlika između Europskog revizorskog suda koji u revizijama izjave o jamstvu primjenjuje godišnji pristup i Komisije koja u izvršavanju proračuna primjenjuje višegodišnji pristup;

Što treba učiniti?

16.  poziva Komisiju na strogu primjenu članka 32. stavka 5. nove Financijske uredbe ako je razina pogrešaka kontinuirano visoka, te u kasnijoj fazi na utvrđivanje slabosti u kontrolnim sustavima, na analizu troškova i koristi mogućih korektivnih mjera te na poduzimanje ili predlaganje odgovarajućih aktivnosti za pojednostavljenje i unaprjeđenje kontrolnih sustava i na reviziju programa odnosno sustava isporuke;

17.  poziva države članice na jačanje svojih nadzornih i kontrolnih sustava, a posebno na osiguranje pouzdanosti njihovih pokazatelja i statistike;

18.  zabrinuto primjećuje da je u regionalnoj politici 2010. i 2011. Europski revizorski sud utvrdio kako se Komisija ne može potpuno pouzdati u rad nacionalnih tijela niti od njih dobiti osiguranje, te poziva države članice na rješenje te situacije;

19.  poziva države članice na preuzimanje potpune odgovornosti za svoje financijske izvještaje te na podnošenje pouzdanih podataka Komisiji korištenjem nacionalnih izjava o upravljanju potpisanih na odgovarajućoj političkoj razini;

20.  poziva Komisiju da motivira države članice na suradnju kako bi se sredstva poreznih obveznika koristila u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja ili uz odgovarajuće pogodnosti ili uz stroge sankcije odnosno obustave protoka sredstava te potvrđuje da bi se time obnovilo povjerenje europskih građana u EU i njene institucije;

21.  poziva Komisiju na usklađivanje svih kontrolnih postupaka unutar svojih odjela;

22.  zabrinuto primjećuje da bi slabosti u radu nacionalnih tijela koje je utvrdio Europski revizorski sud također mogle biti posljedica «sustavnog propusta i sukoba interesa same zajedničke uprave»(7) jer je potrebna učinkovitost nacionalnih revizorskih vlasti za dobivanje statusa jedinstvene revizije od Komisije, dok istovremeno objavljena stopa pogrešaka mora biti niža od 2 %, što može biti poticaj za neprijavljivanje svih nepravilnosti;

23.  u skladu s time poziva Komisiju na veću strogost u potvrđivanju nacionalne uprave i revizorskih vlasti te na uspostavu odgovarajućih poticaja i učinkovitog sustava sankcija;

24.  stoga moli da se, u skladu s člankom 287. stavkom 3. UFEU-a, u odnosu na reviziju zajedničkog upravljanja ojača suradnja između nacionalnih revizijskih tijela i Europskog revizorskog suda;

25.  poziva odgovarajuće institucije EU-a da ocijene je li stopa pogrešaka od 2 % odgovarajuća i ostvariva u tim područjima politike EU-a;

26.  u ovom kontekstu, izražava ozbiljne sumnje o korisnosti izjave o jamstvu budući da zbog složenosti izvršenja proračuna na području zajedničkog upravljanja postoji i zajednička odgovornost po pitanju zakonitosti i pravilnosti proračunske administracije između Komisije i država članica te između Komisije i regionalnih administracija, dok je politička odgovornost još uvijek samo na Komisiji;

27.  stoga ima mišljenje da bi, u kontekstu buduće revizije Ugovora o EU-u, koncept izjave o jamstvu trebao biti ponovno razmotren;

Daljnje aktivnosti za razrješnicu iz 2011. Komisiji

28.  ponavlja svoj poziv državama članicama na izdavanje nacionalnih izjava o upravljanju na odgovarajućoj političkoj razini i moli Komisiju za izradu predloška takve izjave;

29.  smatra da se načelo obavezne nacionalne izjave o upravljanju mora uključiti u međuinstitucionalni ugovor priložen odluci o višegodišnjem financijskom okviru;

30.  izjavljuje da «sadašnje nepostojanje vjerodostojnog sustava nacionalnih izjava nastavlja potkopavati povjerenje i vjeru građana EU-a u europski novac i one koji njime upravljaju»(8);

31.  podsjeća da prve tri prioritetne aktivnosti koje je od Komisije zahtijevao Parlament prilikom davanja razrješnice za 2011. godinu imaju za cilj daljnji napredak u pogledu izjava o jamstvu;

32.  posebno podsjeća da bi Komisija trebala svake godine usvojiti Komunikaciju za Europski parlament, Vijeće i Europski revizorski sud, s početkom u rujnu 2013. u svrhu objavljivanja svih nominalnih iznosa tijekom prethodne godine kroz financijske ispravke i vraćena sredstva za sve vrste upravljanja na razini Unije i država članica(9);

33.  ustraje u tome da se tu Komunikaciju treba predati na vrijeme kako bi je Europski revizorski sud mogao pregledati prije objave svog godišnjeg izvješća;

34.  ponavlja svoje ohrabrenje Komisiji da ostvari napredak u objavi detaljnijih i pouzdanijih podataka o povratu sredstava i financijskim ispravcima te da iznese podatke s maksimalno usklađenim podacima između godine u kojoj je plaćanje izvršeno, godine u kojoj je utvrđena pogreška u tom plaćanju te godine u kojoj je povrat sredstava ili financijski ispravak objavljen u bilješkama financijskih izvještaja(10);

35.  izjavljuje da bi sve aktivnosti koje se poduzima za smanjenje stope pogrešaka trebala pratiti nova kultura uspješnosti, dok Komisijine službe moraju u svom planu upravljanja definirati broj ciljeva i pokazatelja koji ispunjavaju uvjete Europskog revizorskog suda u pogledu relevantnosti, usporedivosti i pouzdanosti, a u svojim godišnjim izvješćima o aktivnostima te službe moraju mjeriti svoju uspješnost kroz sažetak ostvarenih rezultata kad pridonose osnovnim tipovima Komisijine politike, te ovu uspješnost na razini odjela treba dopuniti općim izvješćem o uspješnosti Komisije u izvješću o ocjeni u skladu s člankom 318. UFEU-a(11);

36.  podsjeća da Komisija mora izmijeniti strukturu gore navedenog izvješća o ocjeni razlikovanjem unutarnje i vanjske politike te se, u dijelu koji se odnosi na unutarnju politiku, usredotočiti na strategiju Europa 2020. koja predstavlja gospodarsku i socijalnu politiku Unije, a pritom Komisija mora naglasiti postignuti napredak u ostvarenju ključnih inicijativa;

37.  nadalje naglašava potrebu potpune integracije pokazatelja uspješnosti u svim prijedlozima za novu politiku i programe;

38.  traži da se usmjerenje koje je Parlament dao Komisiji u stavku 1. rezolucije priložene njegovoj odluci o razrješnici za 2011. o tome kako sastaviti izvješće o ocjeni u skladu s člankom 318. UFEU-a uključi u međuinstitucionalni sporazum priložen odluci o višegodišnjem financijskom okviru;

Proračun na temelju uspješnosti

39.  dijeli stajalište Europskog revizorskog suda da nema smisla pokušati mjeriti uspješnost ako se proračun ne temelji na pokazateljima uspješnosti(12) te poziva na uspostavu modela javnog proračuna na temelju uspješnosti gdje svaku proračunsku stavku prate ciljevi i ishodi koje se mjeri pokazateljima uspješnosti;

40.  moli Komisiju da osnuje radnu skupinu koja se sastoji od predstavnika Komisije, Parlamenta, Vijeća i Europskog revizorskog suda zbog razmatranja potrebnih mjera koje treba poduzeti za uvođenje takvog proračuna na temelju uspješnosti te za pripremu akcijskog plana s odgovarajućim rokovima;

Pojednostavljenje

41.  poziva sve strane uključene u postupak odlučivanja o zakonodavstvu i programima nakon 2013. da uzmu u obzir potrebu poštovanja apsolutno nužnog pojednostavljenja kroz smanjenje broja programa i definiranje razmjernih te financijskih isplativih kontrola, kao i jednostavnija pravila prihvatljivosti i troškovnih metoda;

o
o   o

42.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Revizorskom sudu, vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 107, 30.4.2004., str. 1.
(2) SL L 340, 6.12.2006., str. 3.
(3) Skraćenica francuskog izraza «déclaration d’assurance».
(4) Mišljenje br. 2/2004 (SL C 107, 30.4.2004., str. 1.) (mišljenje o «jedinstvenoj reviziji»).
(5) SL L 196, 27.7.2005., str. 4.
(6) Doprinos Kerestija Kaljulaida na saslušanju o integriranom okviru unutarnje kontrole koji je organizirao Odbor za proračunski nadzor 22. travnja.
(7) Doprinos Kerestija Kaljulaida na saslušanju o integriranom okviru unutarnje kontrole koji je organizirao Odbor za proračunski nadzor 22. travnja.
(8) Doprinos Julesa Muisa na istom saslušanju.
(9) Rezolucija priložena odluci kojom se za 2011. daje razrješnica Komisiji, točka 1.a.(SL L 308, 16.11.2013., str.27.).
(10) Rezolucija priložena odluci kojom se za 2011. daje razrješnica Komisiji, točka 61.
(11) Rezolucija priložena odluci kojom se za 2011. daje razrješnica Komisiji, točke 1.ab, 1.ae i 1.af.
(12) Doprinos Kerestija Kaljulaida na saslušanju o integriranom okviru unutarnje kontrole koji je organizirao Odbor za proračunski nadzor 22. travnja 2013.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti