Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2066(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0317/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0317/2015

Rasprave :

PV 24/11/2015 - 10
CRE 24/11/2015 - 10

Glasovanja :

PV 25/11/2015 - 9.5
CRE 25/11/2015 - 9.5

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0408

Usvojeni tekstovi
PDF 812kWORD 461k
srijeda, 25. studenog 2015. - Strasbourg Završno izdanje
Odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka
P8_TA(2015)0408A8-0317/2015
Rezolucija
 Prilog
 Prilog
 Prilog

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2015. o odlukama o porezima i ostalim mjerama slične prirode ili učinka (2015/2066(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 4. i 13. Ugovora o Europskoj uniji,

–  uzimajući u obzir članke 107., 108., 113., 115., 116., 175. i 208. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir svoju Odluku od 12. veljače 2015. o osnivanju, ovlastima, brojčanom sastavu i trajanju mandata Posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka,(1)

–  uzimajući u obzir otkrića Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) o odlukama o porezima i drugim štetnim praksama u Luksemburgu, koja su postala poznata pod nazivom „LuxLeaks”,

–  uzimajući u obzir ishod sastanaka na vrhu skupina G7, G8 i G20 o međunarodnim poreznim pitanjima, a posebno sastanka na vrhu u dvorcu Elmau 7. i 8. lipnja 2015., sastanka na vrhu u Brisbaneu 15. i 16. studenog 2014., sastanka na vrhu u Sankt Peterburgu 5. i 6. rujna 2013., sastanka na vrhu u u Lough Erneu 17. i 18. lipnja 2013. te sastanka na vrhu u Pittsburghu 24. i 25. rujna 2009.,

–  uzimajući u obzir izvješće Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) „Štetno porezno natjecanje: sve veći globalni problem” iz 1998.,

–  uzimajući u obzir izvješće OECD-a „Rješavanje problema erozije porezne osnovice i premještanja dobiti” iz 2013., Akcijski plan OECD-a u vezi s erozijom porezne osnovice i premještanjem dobiti i publikacije koje su im slijedile,

–  uzimajući u obzir nedavne zaključke Europskog vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (14. ožujka 2013.), o oporezivanju (22. svibnja 2013.), o automatskoj razmjeni informacija (18. prosinca 2014.), o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti (BEPS), o automatskoj razmjeni informacija na globalnoj razini i štetnim poreznim mjerama (18. prosinca 2014.) te o utaji poreza (27. lipnja 2014.),

–  uzimajući u obzir zaključke Vijeća za ekonomske i financijske poslove (ECOFIN) i njegovo izvješće o poreznim pitanjima podneseno Europskom vijeću 22. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir polugodišnje izvješće o Kodeksu o postupanju (oporezivanje poslovanja) koje je sastavila Skupina za Kodeks o postupanju i podnijela Vijeću,

–  uzimajući u obzir Direktivu o administrativnoj suradnji(2) , Direktivu o kamatama i licencijama(3) te najnovije zakonodavne prijedloge Komisije o njihovoj izmjeni,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 90/435/EEZ od 23. srpnja 1990. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri iz različitih država članica(4) („Direktiva o matičnim društvima i društvima kćerima”), kako je zadnje izmijenjena 2015.,

–  uzimajući u obzir Direktivu 2014/56/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2006/43/EZ o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja(5) ,

–  uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU-a(6) ,

–  uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 77/799/EEZ od 19. prosinca 1977. o međusobnoj pomoći nadležnih tijela država članica u području izravnog oporezivanja i oporezivanja polica osiguranja(7) ,

–  uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ,(8)

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. veljače 2007. upućenu Vijeću, Europskom parlamentu i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru o radu Zajedničkog foruma EU-a o transfernim cijenama na području izbjegavanja sporova i rješavanja sporova te o Smjernicama za prethodne sporazume o transfernim cijenama u EU-u (COM(2007)0071),

–  uzimajući u obzir Obavijest Komisije o primjeni propisa o državnim potporama na mjere koje se odnose na izravno oporezivanje poslovanja(9) od 10. prosinca 1998.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Pravedan i učinkovit sustav oporezivanja dobiti poduzeća u Europskoj uniji: pet ključnih područja djelovanja” (COM(2015)0302) od 17. lipnja 2015.,

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. ožujka 2015. o poreznoj transparentnosti za sprečavanje utaje i izbjegavanja poreza (COM(2015)0136),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2012. pod nazivom „Akcijski plan za jačanje borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza” (COM(2012)0722),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 6. prosinca 2012. o agresivnom poreznom planiranju (C(2012)8806),

–  uzimajući u obzir preporuku Komisije od 6. prosinca 2012. o mjerama za poticanje trećih zemalja na primjenu minimalnih standarda dobrog upravljanja u poreznim pitanjima (C(2012)8805),

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. lipnja 2012. o konkretnim načinima jačanja borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza među ostalim u odnosu na treće zemlje (COM(2012)0351),

–  uzimajući u obzir Prijedlog direktive Vijeća o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB) (COM(2011)0121) koji je Komisija sastavila 2011. i stajalište Parlamenta od 19. travnja 2012. o tom prijedlogu,(10)

–  uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. listopada 2011. pod nazivom „Obnovljena strategija EU-a 2011. – 2014. za društveno odgovorno poslovanje” (COM(2011)0681),

–  uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica od 1. prosinca 1997. o Kodeksu o postupanju pri oporezivanju poslovanja(11) i redovna izvješća Skupine za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja podnesena Vijeću,

–  uzimajući u obzir preporuku o zaštiti zviždača od 30. travnja 2014. koju je donio Odbor ministara Vijeća Europe;

–  uzimajući u obzir izvješće ureda Simmons & Simmons iz 1999. o administrativnim praksama iz stavka 26. izvješća Skupine za Kodeks za 1999., izvješće Primarolo (SN 4901/99) i ažuriranu verziju tog izvješća iz 2009.,

–  uzimajući u obzir amandmane koje je Parlament 8. srpnja 2015. usvojio u odnosu na prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara i Direktive 2013/34/EU u pogledu određenih elemenata izvješća o korporativnom upravljanju(12) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. srpnja 2015. o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju(13) ;

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. ožujka 2015. o godišnjem poreznom izvješću(14) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o godišnjem izvješću za 2013. o zaštiti financijskih interesa EU-a – borba protiv prijevara(15) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca(16) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza(17) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. travnja 2012. o pozivu na konkretne načine borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza(18) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o oporezivanju i razvoju – suradnja sa zemljama u razvoju pri promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima(19) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima(20) ,

–  uzimajući u obzir različita parlamentarna saslušanja održana u nacionalnim parlamentima i naknadna izvješća na istu temu, a posebno ona održana u Donjem Domu u Ujedinjenoj Kraljevini, Senatu SAD-a i francuskoj Nacionalnoj skupštini,

–  uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Posebnog odbora za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka (A8-0317/2015),

LuxLeaks: činjenice i brojke

A.  budući da je zbog skandala „LuxLeaks” koji je izbio 5. studenog 2014. zahvaljujući Međunarodnom konzorciju istraživačkih novinara, kada je objavljeno oko 28 000 stranica povjerljivih dokumenata o više od 500 privatnih poreznih dogovora između Luksemburške porezne uprave i više od 300 multinacionalnih korporacija između 2002. i 2010., otkriveno koliko su bili rašireni tajni dogovori o složenim financijskim konstrukcijama sa svrhom ishođenja drastičnih smanjenja poreza; budući da je zabilježeno mnogo slučajeva u kojima luksemburške podružnice posluju sa stotinama milijuna eura, ali je njihova prisutnost i gospodarska aktivnost u Luksemburgu mala;

B.  budući da su pitanja povezana s erozijom osnovice poreza na dobit i praksom agresivnog poreznog planiranja poznata na međunarodnoj razini i da ih se na istoj razini analizira barem nekoliko desetljeća; budući da je skandal Luxleaks usmjerio pozornost javnosti i medija na ta pitanja, otkrivši upitne porezne prakse koje promiču računovodstvene tvrtke u određenoj državi članici; budući da su istrage Komisije i djelovanje Parlamenta putem njegova posebnog odbora pokazali da to nije izdvojen slučaj, već da je praksa korištenja poreznih mjera za smanjenje ukupnog poreznog dugovanja nekih velikih korporacija kako bi se umjetno povećala nacionalna porezna osnovica na račun drugih država rasprostranjena u Europi i izvan nje;

C.  budući da takvo ponašanje, koje često dovodi do nepovezanosti između mjesta gdje se vrijednost stvara i gdje se oporezuje dobit, nije ograničeno samo na odluke o porezima, nego obuhvaća i široki spektar štetnih poreznih praksi koje nacionalne porezne uprave provode unutar i izvan EU-a;

D.  budući da podvrgavanje takvih praksi javnom nadzoru čini dio demokratske kontrole; budući da, s obzirom na njihov negativan učinak na društvo kao cjelinu, te prakse mogu postojati samo dok su tajna ili dok ih se tolerira; budući da su istraživački novinari, nevladin sektor i akademska zajednica imali ključnu ulogu u razotkrivanju slučajeva izbjegavanja plaćanja poreza i informiranju javnosti o tome; budući da, sve dok ih se ne može spriječiti, njihovo otkrivanje ne bi trebalo ovisiti o hrabrosti i osjećaju za etiku pojedinih zviždača, nego biti dio sustavnijeg mehanizama izvješćivanja i razmjene informacija;

Pristup država članica prema oporezivanju trgovačkih društava

E.  budući da je prihod od poreza na dobit 2012. u 28 država članica Unije u prosjeku iznosio 2,6 % BDP-a(21) ;

F.  budući da je izravno oporezivanje u skladu s Ugovorima najvećim dijelom u nadležnosti država članica; budući da je u mjeri u kojoj EU ima nadležnost u oporezivanju ta nadležnost obično podložna zahtjevu za jednoglasnost u Vijeću; budući da zbog toga još nisu donesene nikakve bitne odluke u području oporezivanja poduzeća na razini EU-a unatoč nedavnim zbivanjima pri integraciji EU-a u vezi s unutarnjim tržištem i drugim područjima obuhvaćenima Ugovorima o EU-u poput međunarodnih trgovinskih sporazuma, jedinstvene valute, ekonomskog i fiskalnog upravljanja te načela i zakonodavstva na području borbe protiv pranja novca; budući da države članice moraju djelovati u skladu s europskim zakonodavstvom na području tržišnog natjecanja i osigurati da njihovo porezno zakonodavstvo ne odstupa od načela unutarnjeg tržišta i ne narušava tržišno natjecanje; budući da pravilo o jednoglasnosti unutar Vijeća, koje svakoj državi članici daje pravo na veto, smanjuje poticaj za kretanje iz statusa quo prema rješenju koje uključuje veću suradnju; budući da bi promjena zahtjeva za jednoglasnost u pitanjima izravnog oporezivanja iziskivala izmjenu Ugovora, osim u slučaju korištenja postupka iz članka 116. UFEU-a;

G.  budući da trenutno stanje u kojemu svaka država članica ima pravo uložiti veto podrazumijeva da sve države članice moraju biti odlučne i surađivati u rješavanju paneurospkog problema utaje i izbjegavanja plaćanja poreza;

H.  budući da, uz neke hvalevrijedne iznimke, državni politički predstavnici dosad nisu bili dovoljno jasni u rješavanju problema izbjegavanja poreza, koji uključuje i odluke o porezima;

I.  budući da na europskom unutarnjem tržištu kapital ima neometan protok i da velika trgovačka društva na konsolidiranoj osnovi izvješćuju o svojem radu, ali da porez na nacionalnoj osnovi ubiru porezna tijela koja međusobno vrlo slabo komuniciraju;

J.  budući da na potpuno ostvarenom unutarnjem tržištu nikakav umjetni poremećaj ne bi smio utjecati na odluke o ulaganju i odabir mjesta poslovanja; međutim, budući da se globalizacijom, digitalizacijom i slobodnim kretanjem kapitala stvaraju uvjeti za intenzivnije porezno natjecanje među državama članicama i s trećim zemljama kako bi se privuklo ulagače i poduzeća; budući da je važno zadržati trgovačka društva u Europi te u nju privući nova, ali da to ne bi smjelo poprimiti oblik potencijalno štetnih poreznih mehanizama, usmjerenih u prvom redu na poticanje ulaganja i stvaranje dodatne gospodarske aktivnosti zbog reakcija na slične mjere pokrenute u susjednim zemljama ili ispravak onoga što se smatra postojećim nejednakostima među državama članicama, u smislu relativnog bogatstva, veličine ili perifernog položaja; budući da se, osim toga,u nekim slučajevima čini da postoji korelacija između privlačnih sustava oporezivanja poduzeća i visoke razine nacionalnog bogatstva; budući da optimalna struktura poreznih sustava ovisi o brojnim čimbenicima i da se stoga razlikuje od zemlje do zemlje; budući da štetno porezno natjecanje između država članica ograničava potencijal jedinstvenog tržišta;

K.  budući da se, umjesto da se jednostavno usmjeri na promicanje privlačnog poslovnog okruženja koje nudi, primjerice, dobru infrastrukturu i visokokvalificiranu radnu snagu, putem, među ostalim, rashoda kojima se potiče produktivnost, i da osigura stabilnost i predvidljivost poreznih sustava, svaka zemlja kao sudionik poreznog natjecanja koristi svojim nacionalnim zakonodavstvom u kombinaciji s mrežom poreznih sporazuma da bi se promovirala kao zemlja za ulaganje, kao žarište kroz koje treba protjecati kapital ili u kojemu se treba zabilježiti dobit te na taj način privlači trgovačka društva ili fiktivna trgovačka društva na uštrb zemalja partnera, što rezultira nepoštenim praksama među tim zemljama; budući da, promatrana zasebno, svaka država ima jasan interes ponašati se kao „slobodni strijelac”, odnosno pokušava prva osmisliti i primjenjivati određene porezne mehanizme i propise kojima privlači poduzeća koja stvaraju poreznu osnovicu, a posljednja sudjelovati u zajedničkim i koordiniranim akcijama za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza;

L.  budući da među državama članicama postoji porezno natjecanje; budući da je načelo lojalne suradnje među državama članicama utvrđeno u članku 4. UFEU-a; budući da se od država članica očekuje da u pitanjima poreznog natjecanja u cijelosti primjenjuju načelo lojalne suradnje;

M.  budući da neke države članice zauzimaju ambivalentan stav u vezi s izbjegavanjem plaćanja poreza, negodujući s jedne strane zbog erozije svoje nacionalne porezne osnovice, dok su istovremeno odgovorne za strukturu sadašnjih nacionalnih i međunarodnih poreznih sustava koji su to omogućili, a čak i dalje ometaju mogućnost da se njihovi porezni sustavi približe koordiniranijem rješenju; budući da u sklopu potpune mobilnosti kapitala unutar EU-a i cilja uvođenja unije tržišta kapitala, koji je objavila Unija, u potpunosti treba uzeti u obzir međuovisnost i uzajamne učinke nacionalnih poreznih sustava i prihoda, imajući u vidu opsežno pozitivno i negativno prekogranično prelijevanje učinaka odluka o porezima pojedinačnih država članica jer porezni poticaj jedne zemlje izaziva eroziju porezne osnovice u drugoj;

N.  budući da svjedočimo paradoksalnoj situaciji u kojoj je slobodno natjecanje među državama članicama u poreznim pitanjima rezultiralo nekonkurentnim ponašanjem i narušavanjem tržišnog natjecanja;

O.  budući da se uvođenje europskog jedinstvenog tržišta pokazalo vrlo povoljnim za nacionalna gospodarstva koja su postala konkurentnija i privlačnija u globaliziranom gospodarstvu te budući da će porezna konvergencija između država članica na kraju imati isti učinak;

P.  budući da zakonodavac i porezne uprave koje su često u nedostatku sredstava ne mogu predvidjeti inovativne oblike izbjegavanja poreza koje osmišljavaju i promiču neki porezni savjetnici, posebice iz jako velikih revizorskih društava, odvjetnici i posrednička društva, nego mogu samo reagirati na njih, ponekad s velikim zakašnjenjem; budući da iskustvo osobito pokazuje da tijela EU-a koja trebaju spriječiti uvođenje novih štetnih poreznih mjera (poput Skupine za Kodeks o postupanju koju su države članice osnovale 1998. ili Komisije, koja je čuvarica Ugovora) nisu u stanju riješiti neželjene događaje jer ponekad reagiraju na neučinkovit način ili pak na temelju previše ograničenog mandata te da je u EU uveden velik broj novih i često agresivnih mjera ili sporazuma, poput režima oporezivanja patenata; budući da se multinacionalne korporacije u EU-u i drugdje u svijetu pri izradi svojih planova za izbjegavanje plaćanja poreza oslanjanju na stručno znanje dobro organiziranog i vještog sektora poreznih savjetnika, kao i banaka i drugih pružatelja financijskih usluga; budući da je taj sektor istovremeno zastupljen u tijelima koja savjetuju vlade i javne institucije o poreznim pitanjima, poput, primjerice, Platforme EU-a za dobro porezno upravljanje; budući da postoji zabrinutost u vezi sa sukobima interesa do kojih može doći u slučajevima u kojima ista društva pružaju savjete i tijelima javne vlasti i privatnim multinacionalnim korporacijama;

Q.  budući da bi se svako porezno planiranje trebalo provoditi u granicama zakona i primjenjivih ugovora; budući da se stoga čini da je najprikladniji odgovor na agresivno porezno planiranje dobro zakonodavstvo i međunarodno usklađivanje prema željenim ishodima;

R.  budući da je provedba zakonodavstva od ključne važnosti za ostvarenje zadanih ciljeva; budući da je ta provedba u nadležnosti nacionalnih uprava, kojima često nedostaje inicijativa za međusobnu suradnju na europskoj razini; budući da takvo stanje doprinosi razilaženju do kojeg već dolazi zbog razlika u zakonodavstvima u Uniji i da ga pogoršava;

S.  budući da institucije Trojke (Europska komisija, Europska središnja banka i međunarodni monetarni fond) koje nadgledaju programe financijske i fiskalne prilagodbe u državama članicama kao što su Portugal i Grčka nisu pokušale spriječiti porezne amnestije, odluke o porezima, porezne olakšice i sustave poreznih izuzeća u okviru kojih se provodila i još uvijek se provodi nepoštena diskriminacija i kojima se korporacijama i pojedincima omogućuje izbjegavanje plaćanja poreza, što rezultira velikim smanjenjem državnih prihoda i povećanjem opterećenja malih i srednjih poduzeća i građana koji ionako plaćaju previsoke poreze;

T.  budući da istrage i kazneni progoni u vezi s poreznim zločinima i pranjem novca, koji često uključuju financijske operacije i pravne osobe u više poreznih jurisdikcija, predstavljaju veliki izazov; budući da je osoblje koje je u državama članicama zaduženo za provođenje istraga i vođenje sudskih postupaka protiv počinitelja poreznih zločina i drugih financijskih zločina često nedovoljno obučeno i nedovoljno opremljeno;

U.  budući da je politika štednje i proračunskog ograničenja tijekom proteklih nekoliko godina znatno smanjila mogućnost poreznih uprava da provode istrage u vezi s poreznim zločinima i štetnim poreznim praksama; budući da su ti rezovi osobitu štetu nanijeli u zemljama u kojima se provode programi financijske pomoći pod vodstvom Trojke, u kojima je povećanje državnih prihoda ostvareno na uštrb pretjeranog oporezivanja malih i srednjih poduzeća i građana, dok su porezna amnestija, odluke o porezima i ostali sustavi poreznih izuzeća i povlastica bili rezervirani za velike korporacije i bogate utajivače poreza, kao što je to bio slučaj u Portugalu i Grčkoj;

Odluke o porezima i štetne porezne prakse

V.  budući da odluke o porezima obuhvaćaju širok spektar postupaka u državama članicama, od ad-hoc politika do jasno definirane primjene zakona, u smislu mogućeg opsega i tema koje obuhvaćaju, obvezujuće prirode, učestalosti primjene, javne naravi, trajanja i plaćanja naknada; budući da nema opće prihvaćene definicije odluka o porezima na međunarodnoj razini, osim što se Komisija na njih referira kao na „svaku vrstu komunikacije ili bilo koji drugi instrument ili mjeru sličnog učinka koju poduzima država članica ili koja se poduzima u njezino ime u pogledu tumačenja ili primjene poreznih propisa”;

W.  budući da odluke o porezima nisu same po sebi problematične jer mogu, a to je i njihova izvorna svrha, osigurati pravnu sigurnost poreznog obveznika i smanjiti financijski rizik poštenih društava u slučajevima kada porezni zakoni ili njihova konkretna primjena u određenim okolnostima nisu jasni ili se mogu suprotno tumačiti, osobito kod složenih transakcija, te se time mogu izbjeći budući sporovi između poreznog obveznika i porezne uprave;

X.  budući da je praksa donošenja odluka razvijena u okviru bliskijeg odnosa bolje suradnje između poreznih uprava i poreznih obveznika kao alat za rješavanje sve složenije porezne obrade nekih transakcija u sve složenijem, globalnijem i digitalnijem gospodarstvu; budući da je, iako države članice tvrde da te odluke nisu diskriminirajuće, već da se radi samo o načinu da se pojasni postojeće porezno zakonodavstvo, i dalje ih čuvajući u tajnosti, njegov posebni odbor utvrdio da se odluke o porezima mogu donositi bez ikakve pravne podloge neformalnim i diskrecijskim dogovorima kojima se pogoduje strukturama koje nastoje platiti što niže poreze i koje se oslanjaju na alate za porezno planiranje koje obično koriste multinacionalne korporacije kako bi smanjile svoj porezni doprinos; budući da je to očito problem posebno, iako ne isključivo, kad je riječ o odlukama povezanima s određivanjem cijena prijenosa unutar trgovačkih društava (takozvani prethodni dogovori o cijeni); budući da one, unatoč činjenici da nekim odabranim akterima pružaju pravnu sigurnost, mogu prouzročiti nejednakost između trgovačkih društava kojima se odobrene i društava koja pripadaju istom sektoru, a nemaju pristup tim odlukama;

Y.  budući da ni OECD ni Europska komisija nisu pozvali na ukidanje same prakse odluka o porezima;

Z.  budući da napredne odluke o porezima ne bi trebale ni na koji način utjecati na porezno tretiranje neke transakcije, niti davati prednost jednom poreznom obvezniku u odnosu na drugog, već bi u situacijama kad su ostali uvjeti jednaki trebale imati isti učinak kao i ex post primjena relevantnih poreznih odredbi; budući da, sukladno tome, fokus ovog izvješća nije strogo ograničen na odluke o porezima, nego obuhvaća, u skladu s mandatom povjerenom njegovu posebnom odboru (TAXE), svaku poreznu mjeru slične prirode ili učinka koju generički nazivamo „štetnom poreznom praksom”, odnosno mjere čija je svrha privući nerezidentna poduzeća ili transakcije na štetu drugih poreznih jurisdikcija u kojima bi se te transakcije obično trebale oporezovati i/ili mjere kojima se prednost daje samo određenim trgovačkim društvima i na taj način narušava tržišno natjecanje;

AA.  budući da štetne porezne prakse u određenoj mjeri mogu biti povezane s jednim ili više sljedećih neželjenih učinaka: nedostatak transparentnosti, proizvoljna diskriminacija, narušavanje tržišnog natjecanja i nejednaki uvjeti na unutarnjem tržištu i izvan njega, utjecaj na integritet jedinstvenog tržišta i na pravednost, stabilnost i legitimitet poreznog sustava, veće oporezivanje gospodarskih faktora koji su manje mobilni, povećanje gospodarskih razlika, nepošteno natjecanje među državama, erozija porezne osnovice, nezadovoljstvo u društvu, nepovjerenje i demokratski deficit;

AB.  budući da mora priznati da, iako su mala i srednja poduzeća i dalje pokretačka snaga gospodarstva i zapošljavanja u Europi, multinacionalne korporacije također imaju ključnu ulogu kao ulagači, osiguratelji gospodarskog rasta i radnih mjesta; budući da je plaćanje pravednog udjela u porezima u zemljama u kojima se odvija stvarna gospodarska aktivnost i stvaranje vrijednosti i dalje ključan doprinos tih poduzeća dobrobiti i održivosti europskih društava;

Rad Posebnog odbora

AC.  budući da je njegov nadležni posebni odbor, osnovan 26. veljače 2015., održao 14 sjednica tijekom kojih je saslušao predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera, povjerenicu za tržišno natjecanje Margrethe Vestager, povjerenika za ekonomske i financijske poslove, oporezivanje i carinu Pierrea Moscovicija, aktualnog predsjedatelja Vijećem Pierrea Gramegnu, ministra financija Francuske Michaela Sapina, ministra financija Njemačke Wolfganga Schäublea, ministra financija Italije Piera Carla Padoana, ministra financija Španjolske Luisa de Guindosa, predstavnike OECD-a, zviždače, istraživačke novinare, stručnjake, predstavnike akademske zajednice, predstavnike multinacionalnih korporacija, profesionalna udruženja, sindikate, nevladine organizacije i zastupnike u nacionalnim parlamentima EU-a (vidi Prilog 1.); budući da su izaslanstva Odbora TAXE posjetila Švicarsku, kako bi sagledala određene aspekte trećih zemalja kao dimenzije koja je bila dio njihova mandata, te sljedeće države članice radi prikupljanja informacija: Belgiju, Luksemburg, Irsku, Nizozemsku i Ujedinjenu Kraljevinu; budući da su organizirani i sastanci s predstavnicima vlada Gibraltara i Bermuda; budući da usprkos svim tim koracima, iako su oni rezultirali raznolikim i dragocjenim uvidima u porezne sustave i porezne prakse diljem EU-a, nisu riješena sva postojeća pitanja, uključujući preostale nedosljednosti u izjavama predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera o stranici izvješća Krecké koja se dugo drži u tajnosti;

AD.  budući da je rad Odbora djelomično ometala činjenica da više država članica i Vijeće nisu na vrijeme dostavili odgovore (vidi Prilog 2.) i u konačnici nisu poslali sve tražene dokumente ili su pak poslali samo odgovore iz uljudnosti u kojima su se jedva dotaknuli teme zahtjeva; budući da se od 17 pozvanih multinacionalnih korporacija, samo njih četiri na prvi poziv pristalo pojaviti u odboru u lipnju i srpnju 2015. budući da je još 11 multinacionalnih korporacija pristalo pojaviti se u odboru tek nakon što je u Odboru TAXE izglasano izvješće i nakon opetovanih poziva, tako da je morala biti sazvana nova izvanredna sjednica neposredno prije glasovanja na plenarnoj sjednici (vidi prilog 3.); budući da ni Komisija nije u potpunosti surađivala i nije poslala sve radne dokumente i bilješke s neslužbenih sastanaka u vezi s Kodeksom o postupanju te da je, zbog neumoljivosti nekih država članica, pristala samo na ograničeni postupak savjetovanja; budući da je mandat Odbora iz tog razloga trebalo produžiti;

AE.  budući da je u vrijeme usvajanja ovog izvješća veći broj istraga Komisije o sporazumima o transfernim cijenama koji su potvrđeni odlukama o porezima i drugim mjerama slične naravi ili učinka, a koji utječu na oporezivu dobit pripisanu određenim društvima kćerima multinacionalnih korporacija, još uvijek u tijeku;

Pregled prakse oporezivanja poduzeća u državama članicama

1.  podsjeća da su modeli oporezivanja poduzeća koji postoje u industrijaliziranim zemljama nastali u prvoj polovini 20. stoljeća, u vremenu kada je prekogranična aktivnost bila ograničena; napominje da su globalizacija i digitalizacija ekonomije radikalno promijenili globalni lanac vrijednosti i način na koji funkcioniraju tržišta te da većina velikih trgovačkih društava sada ima transnacionalnu strukturu čiji zahtjevi nadilaze nacionalne porezne propise; ističe da nacionalna i međunarodna pravila u području oporezivanja nisu išla ukorak s razvojem poslovnog okruženja;

2.  ističe da je potrebno donijeti uravnoteženu i pravednu poreznu politiku koja će biti sastavni dio strukturne reforme u državama članicama;

3.  primjećuje da, dok je usklađivanje s različitim poreznim sustavima postajalo sve složenije za trgovačka društva koja posluju prekogranično, globalizacija i digitalizacija olakšale su organiziranje njihovih aktivnosti putem off-shore financijskih centara i stvaranje sofisticirane strukture kako bi smanjila svoj globalni porezni doprinos ; zabrinut je zbog toga što je zbog ekonomske krize, dužničke krize i proračunske konsolidacije većina država članica znatno smanjila broj zaposlenih u svojim poreznim upravama; naglašava da bi nacionalne porezne uprave na raspolaganju trebale imati dovoljno resursa, među ostalim i onih ljudskih, kako bi mogle biti učinkovite u prevenciji i otkrivanju te borbi protiv agresivnog poreznog planiranja, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza koji su uzrok znatne erozije njihove porezne osnovice, te osigurati bolje i poštenije ubiranje poreza i vjerodostojnost poreznog sustava; primjećuje da su studije pokazale da kvalificirano osoblje poreznih uprava državi donosi puno veći prihod u odnosu povezane troškove jer se učinkovitost poreznih uprava izravno i pozitivno odražava na porezne prihode;

4.  naglašava da postoji razlika između, s jedne strane, štetnih praksi određenih poreznih i nacionalnih uprava koje multinacionalnim korporacijama omogućuju da premještaju dobit kako bi izbjegle oporezivanje na području na kojemu je ta dobit zaista ostvarena i, s druge strane, natjecanja u privlačenju izravnog stranog ulaganja među državama ili pak zadržavanja gospodarskih aktivnosti u državi uz potpuno poštovanje zakonodavstva EU-a;

5.   ističe da Ugovor, u skladu s načelom supsidijarnosti, omogućava državama članicama da same odrede svoju stopu poreza na dobit i poreznu osnovicu sve dok se ne uvedu snažnije mjere porezne konvergencije u skladu s Ugovorom; međutim, također ističe da previše složena pravila nacionalnih poreznih sustava, zajedno s razlikama među tim sustavima, stvaraju pravne praznine kojima se multinacionalne korporacije koriste za agresivno planiranje poreza, što dovodi do erozije osnovice, premještanja dobiti, „utrke do dna” i, u konačnici, neoptimalnog ekonomskog ishoda; ističe činjenicu da je ovakva vrsta izbjegavanja plaćanja poreza igra u kojoj gube svi nacionalni proračuni promatrani zajedno jer se povećanjem poreznih prihoda koje je posljedica štetnih praksi u jednoj državi članici (zbog izuzeća, posebnih olakšica ili propusta u zakonima) ne nadoknađuju smanjeni porezni prihodi u drugim državama članicama; ističe da se daljnje smanjenje osnovice, štetno porezno natjecanje i „utrku do dna” po pitanju poreznih stopa mogu spriječiti jedino usklađenijim zajedničkim pristupom država članica, koji bi trebao dovesti do zajedničkog okvira unutar kojeg države članice određuju svoje porezne stope;

6.  podsjeća da su u nekim državama članicama stope poreza na dobit službeno više nego u drugima, ali da su zbog olakšica ili propusta u zakonima koji idu u prilog tuzemnim trgovačkim društvima one zapravo niže, zbog čega su efektivne porezne stope u tim državama niže nego u državama članicama sa službeno niskim stopama;

7.  ističe činjenicu da niži porez na dobit u nekim državama članicama može rezultirati relativno višim prihodima od poreza u odnosu na više stope poreza na dobit;

8.  napominje da su, prema podacima Komisije(22) , zakonske stope poreza na dobit u EU-u pale za 12 postotnih poena, s 35 % na 23 % od 1995. do 2014.; ističe da je ovo smanjenje poreznih stopa popraćeno širenjem porezne osnovice radi ublažavanja gubitka prihoda i da se relativno stabilan prihod proizašao iz oporezivanja društava u istom vremenskom razdoblju može objasniti znatnim trendom „osnivanja većih društava“, odnosno napuštanjem određenih pravnih oblika poslovanja, kao onih s (jedinim) vlasnikom, i prijelazom u status korporacija, što rezultira sličnim prijelazom s porezne osnovice za fizičke osobe na osnovicu za društva;

9.  primjećuje da većina država članica troši velike iznose na porezne poticaje na osnovi kojih se malim i srednjim poduzećima želi dati konkurentska prednost, ali da te pokušaje, prema zaključcima Komisije(23) , ugrožava rezultat međunarodnog poreznog planiranja u tri od četiri države članice u kojima je provedena nedavna studija; smatra da su zbog navedenog mala i srednja poduzeća u nepovoljnom položaju u odnosu na konkurenciju unatoč velikim troškovima u okviru proračunskih rashoda namijenjenih davanju potpore tim poduzećima, a time se ugrožava i ostvarenje cilja nacionalnih donositelja odluka;

10.  naglašava sve veći raskorak između zakonskih i efektivnih poreznih stopa, naročito za društva koja posluju na globalnoj razini, što barem djelomično odražava različita odstupanja i izuzeća od općeg poreznog režima, bilo da je zakonodavac njima namjeravao postići određene ciljeve ili da su posljedica agresivnog planiranja poreza, odnosno uvođenja potpuno umjetnih mehanizama namijenjenih isključivo smanjenju porezne obveze;

11.  naglašava da razlike među poreznim sustavima na globalnoj razini doprinose znatnoj eroziji porezne osnovice i izbjegavanju plaćanja poreza, ali da djelovanje samo na razini EU-a neće biti dovoljno za rješavanje tih problema;

12.   konstatira veliku raznovrsnost 28 poreznih sustava u EU-u, i u pogledu definicije porezne osnovice i visine porezne stope, koja postaje tim veća kad se u obzir uzmu posebne jurisdikcije s autonomnim poreznim sustavima koje su povezane s državama članicama EU-a (prekomorski teritoriji i britanski krunski posjedi); žali što trenutno u EU-u nema zajedničke definicije ili smjernica za osnovne pojmove i elemente kao što su ravnoteža između oporezivanja na izvoru i oporezivanja prema prebivalištu, stalna poslovna jedinica i oporezivi subjekti, ekonomski sadržaj i pravila protiv zlouporabe, definicija kamate i licencija, postupanje s nematerijalnom imovinom, postupanje s dugom i kapitalom, a da ne spominjemo što se može ili ne može odbiti od porezne osnovice, što ima za posljedicu nekoordinirane porezne sustave država članica; ističe da je te definicije potrebno uskladiti;

13.  ističe da nacionalni preferencijalni režimi i neusklađenosti raznih poreznih sustava unutar jedinstvenog tržišta stvaraju mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza; napominje da su ti nepoželjni učinci pojačani zbog interakcije s velikim brojem bilateralnih poreznih sporazuma između država članica i trećih zemalja kao i nedostatnim odredbama o borbi protiv poreznih prijevara i utaja u okviru tih sporazuma;

14.  primjećuje da je u tom neusklađenom poreznom okviru unutar EU-a očit i nedostatak suradnje među državama članicama; s tim u vezi ističe da države članice ne uzimaju nužno u obzir utjecaj svojih poreznih mjera na druge države članice, ne samo dok kreiraju svoje porezne mjere nego i kad razmjenjuju informacije o provedbi tih mjera, što de facto nalikuje politici „osiromaši svog susjeda” u poreznim pitanjima, što je u suprotnosti s temeljnim vrijednostima europskog projekta; ističe da bi automatska, sustavna i učinkovita razmjena informacija među državama članicama omogućila da se u obzir uzme porezno tretiranje određenih priljeva prihoda ili transakcija u drugim državama članicama; ističe da to doprinosi i nastanku neprihvatljive situacije u kojoj se dobit koju multinacionalne korporacije ostvaruju u nekoj državi članici često oporezuje po vrlo niskim stopama ili se uopće ne oporezuje u EU-u;

15.  smatra da bi se fiskalna politika i politika tržišnog natjecanja trebale smatrati licem i naličjem iste medalje na unutarnjem tržištu te poziva Komisiju da ponovno razmotri i poboljša dostupne instrumente i sredstva namijenjena politici tržišnog natjecanja i pružanju državne potpore;

16.   naglašava da je usklađivanje nacionalnih poreznih sustava u EU-u bilo vrlo ograničeno unatoč neviđenom produbljenju procesa integracije EU-a tijekom posljednjih 30 godina, posebno kada je riječ o jedinstvenom tržištu te ekonomskoj i monetarnoj uniji; osuđuje činjenicu da su ti porezni sustavi u velikom zaostatku u usporedbi s koordinacijskim naporima na razini EU-a, posebno u okviru Europskog semestra, iako se, ako se ne gleda važnost mjera povezanih s rashodovnom stranom, znatan dio kombinacije politika radi osiguranja fiskalne konsolidacije odnosi na prihodovnu stranu; smatra da je taj aspekt trebalo spomenuti u izvješću petorice predsjednika iz lipnja 2015. naslovljenom „Dovršenje europske ekonomske i monetarne unije”;

17.  ističe da se države članice zbog nedostatka političke volje za konvergenciju nacionalnih fiskalnih politika odlučuju na bilateralni pristup, iako bi onaj zajednički bio učinkovitiji; ponavlja da postoji mogućnost da se fiskalno usklađivanje ostvari tako da se poveća suradnja; u tom smislu pozdravlja želju nekih država članica da uvedu porez na financijske transakcije;

Instrumenti agresivnog poreznog planiranja i njihov učinak

18.  ističe da izbjegavanje poreza nekih multinacionalnih korporacija može dovesti do efektivnih poreznih stopa blizu nule za dobit ostvarenu na europskom području, naglašavajući činjenicu da takve multinacionalne korporacije ostvaruju korist od određenih javnih dobara i usluga ondje gdje posluju, pri čemu ne snose svoj dio troškova i time doprinose srozavanju nacionalne porezne osnovice i povećanju razlika; ističe da je mogućnost premještanja dobiti dostupna samo trgovačkim društvima koja posluju prekogranično, čime se kažnjavaju konkurenti koji su aktivni u samo jednoj državi;

19.   sa zabrinutošću napominje da izbjegavanje poreza na dobit izravno utječe na nacionalne proračune i na raščlanjivanje poreza prema kategorijama poreznih obveznika te prema ekonomskim faktorima (u korist najmobilnijih faktora kao što je kapital u obliku izravnih stranih ulaganja – FDI); žali zbog činjenice što, osim što narušava natjecanje i rezultira nejednakim uvjetima, takvo postupanje dovodi do iznimno zabrinjavajuće situacije u kojoj u kontekstu ozbiljnih napora oko fiskalne konsolidacije i strukturnih reformi neki od tih poreznih obveznika s najvećom platnom sposobnošću doprinose znatno manje u odnosu na one koji su najviše pogođeni ekonomskom, financijskom i dužničkom krizom, poput običnih građana i društava koja se ne služe agresivnim poreznim planiranjem, a koja su često u kategoriji malih i srednjih poduzeća te često zbog tog usporedivo nepovoljnog položaja po pitanju poreza ne mogu konkurirati multinacionalnim korporacijama ; ističe da ovakva situacija može uzrokovati nepovjerenje u demokraciju i utjecati na cjelokupno izvršavanje poreznih obveza, posebno u državama u kojima se provode programi prilagodbe; žali zbog činjenice da se zviždače, koji u javnom interesu nacionalnim tijelima dostavljaju ključne informacije o nezakonitim i nedopuštenim postupanjima, prijevari ili nezakonitim aktivnostima ili praksama, može sudski progoniti te da ih se može kažnjavati na osobnoj i ekonomskoj razini; s velikom zabrinutošću primjećuje da se ponekad čak i novinari koji su otkrili nezakonite ili nelegitimne prakse suočavaju sa sličnim posljedicama;

20.  prima na znanje zaključke istraživanja MMF-a(24) kojim je bila obuhvaćena 51 zemlja da premještanje dobiti između poreznih jurisdikcija uzrokuje prosječan gubitak prihoda od približno 5 % sadašnjeg prihoda od poreza na dobit, ali i gotovo 13 % u zemljama koje nisu članice OECD-a; također konstatira da ekonometrijski podaci Komisije pokazuju da se osjetljivost izravnih stranih ulaganja na oporezivanje poduzeća s vremenom povećala; naglašava da se procjenjuje da se u EU-u godišnje gubi bilijarda EUR potencijalnih poreznih prihoda zbog kombiniranog učinka poreznih prijevara, utaje poreza, uključujući i sivu ekonomiju, i izbjegavanja plaćanja poreza(25) i da procjene ukazuju na godišnje gubitke u nacionalnim proračunima uzrokovane izbjegavanjem plaćanja poreza u iznosu od 50 – 70 milijardi EUR, ali da bi se ti gubici u vidu prihoda u stvarnosti mogli popeti na 160 – 190 milijardi EUR ako se u obzir uzmu posebni porezni dogovori, nedostaci u ubiranju poreza i slično(26) ; budući da je Komisija UN-a za trgovinu i razvoj izračunala da zemlje u razvoju godišnje gube otprilike 100 mlijardi USD u vidu prihoda zbog toga što multinacionalne korporacije izbjegavaju plaćati porez; ističe da te podatke treba uzeti s oprezom i da se u njima možda podcjenjuju stvarni gubitci nacionalnih proračuna, s obzirom na ograničenu transparentnost i raznovrsne računovodstvene i konceptualne okvire u svijetu koji utječu na dostupnost usporedivih i svrsishodnih podataka te pouzdanost svih procjena;

21.  napominje da se strategije planiranja poreza mogu temeljiti na strukturiranju korporacija, financijskim dogovorima za njihove podružnice ili transfernim cijenama koje nemaju veze s njihovim stvarnim ekonomskim aktivnostima, što omogućava umjetno prenošenje dobiti iz jednih jurisdikcija u druge s ciljem smanjenja globalnog poreznog doprinosa trgovačkih društava; s velikom zabrinutošću primjećuje da se u EU-u koristi sve veći broj fiktivnih trgovačkih društava, ali da se radi o društvima koja postoje samo kao ime i koriste se samo u svrhe utaje poreza; posebno ističe slučaj McDonald'sa i činjenicu da se u izvješću koalicije sindikata navodi da su porezne prakse tog poduzeća u razdoblju između 2009. i 2013. europske države stajale preko milijardu EUR u obliku izgubljenih poreza(27) ;

22.  smatra da nacionalni povlašteni režimi i slaba koordinacija ili konvergencija među poreznim sustavima država članica, unatoč učinkovitoj ekonomskoj povezanosti i međusobnom utjecaju na unutarnjem tržištu, dovode do brojnih nepodudarnosti koje omogućuju agresivno porezno planiranje, dvostruke odbitke i dvostruko neoporezivanje, na primjer jednim od sljedećih postupaka ili njihovom kombinacijom: malverzacija cijena transfera, lociranje odbitaka u jurisdikcijama s visokim porezima, prebacivanje sredstava dobivenih zajmovima putem trgovačkih društava intermedijara, prijenos rizika, hibridni financijski proizvodi, iskorištavanje neusklađenosti, porezna arbitraža, ugovori o licencijama, neovlašteno stjecanje ugovornih povlastica i smještanje prodaje imovine u jurisdikcije s niskim porezima;

23.  ističe da je na svojim misijama radi prikupljanja informacija u pet država članica i Švicarskoj njegov posebni odbor primijetio da veliki broj nacionalnih poreznih mjera, koje se često koriste u kombinaciji s multinacionalnim korporacijama, može potencijalno predstavljati štetne porezne prakse, a posebno stavke sa sljedećeg popisa, koji ne treba smatrati konačnim:

   zlouporaba odluka o porezima ili ugovora o poravnanju kako se ne bi zaustavilo samo na jednostavnom pojašnjenju postojećeg zakonodavstva, već iskoristilo preferencijalno postupanje na području oporezivanja;
   različite definicije stalne poslovne jedinice i poreznog prebivališta,
   činjenica da se ekonomski sadržaj slabo uzima u obzir ili ga se zanemaruje, što dovodi do stvaranja subjekata s posebnim namjenama (primjerice fiktivna trgovačka društva), koja se manje oporezuje,
   odbitak nominalnih kamata (koji trgovačkim društvima omogućuje da od oporezive dobiti odbiju fiktivnu kamatu izračunatu na temelju njihova dioničkog kapitala),
   sustav odluka o porezima koje se primjenjuju na višak dobiti (na temelju kojih trgovačko društvo može dobiti pisanu potvrdu porezne uprave da njegova oporeziva dobit ne obuhvaća dobit koja ne bi bila ostvarena da je društvo samostalno),
   nejasne ili neusklađene odredbe o transfernim cijenama,
   broj preferencijalnih režima, posebno u odnosu na nematerijalnu imovinu (patente, znanje ili manji porez na prihod ostvaren iskorištavanjem prava intelektualnog vlasništva),
   povrat ili izuzeće za porez po odbitku na kamatu, dividende i licencije na temelju bilateralnih poreznih sporazuma i/ili u skladu s nacionalnim zakonodavstvom,
   razlike u pravnom određenju među državama članicama (hibridni subjekti ili hibridni zajmovi, kada se kamatni rashodi mijenjaju u izuzete dividende),
   u slučaju Švicarske, posebni porezni režimi na razini kantona za trgovačka društva kojima upravljaju stranci kakvi se ne primjenjuju na društva kojima upravljaju rezidenti (tzv. namjenski režimi),
   nedostatak učinkovitih općih ili specifičnih pravila o borbi protiv poreznih prijevara i utaja ili slaba provedba ili tumačenje tih pravila;
   i strukture koje stvarnog vlasnika imovine mogu učiniti nevidljivim i koje možda ne podliježu sustavu razmjene informacija, kao što su zaklade i tzv. „slobodne luke”;

24.  prima na znanje da se prema podacima Komisije(28) 72 % premještanja dobiti odvija u EU-u kanalima koji obuhvaćaju transferne cijene i lokaciju intelektualnog vlasništva;

25.  ističe da je više država članica posljednjih godina osmislilo posebne programe za smanjenje poreza na dobit kako bi privuklo trgovačka društva s njihovom mobilnom nematerijalnom imovinom, poput prihoda ostvarenog intelektualnim vlasništvom; konstatira raznovrsnost u smanjenju poreznih stopa i poreznim olakšicama te u opsegu predloženih programa (režimi oporezivanja inovacija, režimi oporezivanja intelektualnog vlasništva, režimi oporezivanja znanja, režimi oporezivanja patenata itd.); ističe da u nekim državama članicama porezni obveznici ne moraju sami stvoriti intelektualno vlasništvo i/ili u samoj zemlji kako bi imali pravo na porezne olakšice, nego ga samo moraju steći posredstvom društva koje ima poslovni nastan unutar te porezne jurisdikcije; stoga ističe da moguće porezne povlastice za razvoj i istraživanje moraju biti povezane sa stvarnim rashodima u navedenoj poreznoj jurisdikciji;

26.  ističe, osim toga, da se za troškove razvoja i istraživanja već može zatražiti povrat poreza u okviru nacionalnih poreznih sustava čak i bez „režima oporezivanja patenata” te da stoga režimi za oporezivanje patenata doprinose izbjegavanju plaćanja poreza koje je u suprotnosti sa sustavom;

27.   takve programe smatra tipičnim primjerima štetnog poreznog natjecanja između država jer ne samo da su njihova veza s realnim gospodarstvom i utjecaj na njega u većini slučajeva nepostojeći nego utječu na smanjenje poreznih prihoda drugih zemalja, uključujući i države članice; primjećuje da u svojoj reviziji poreznih poticaja za razvoj i istraživanje Komisija(29) smatra da „postoji veća vjerojatnost da će se zahvaljujući režimima oporezivanja patenata premjestiti porez na dobit nego da će se potaknuti inovacije”;

28.  ističe da u ekonomskom okruženju koje karakterizira više nematerijalne imovine na transferne cijene često utječe nedostatak usporedivih transakcija i mjerila, što otežava ispravnu primjenu načela nepristranosti, prema kojem bi cijene transakcija između subjekata koji pripadaju istoj grupi društava trebalo vrednovati na isti način kao i transakcije između neovisnih subjekata;

29.   napominje da se postojećim smjernicama za određivanje transfernih cijena multinacionalnim korporacijama ostavlja znatna margina diskrecije u odabiru i primjeni metoda evaluacije; ističe da multinacionalne korporacije iskorištavaju nedostatak učinkovitog zajedničkog standarda za transferne cijene te razna predviđena odstupanja, iznimke i alternative, što je suprotno biti tih smjernica, kako bi prilagodile svoju oporezivu dobit jurisdikciji i smanjile svoju ukupnu poreznu obvezu, primjerice, zlouporabom utvrđivanja cijena po modelu „troškovi-plus”, proizvoljnim određivanjem profitne marže ili upitnim izostavljanjem određenih izdataka iz svog obračuna; ističe da se problem transfernih cijena na razini EU-a najučinkovitije može riješiti konsolidacijom zajedničke porezne osnovice, zahvaljujući kojoj te cijene više ne bi bile potrebne;

30.  naglašava činjenicu da porezne uprave ne mogu adekvatno pratiti spise o transfernim cijenama koje dostavljaju multinacionalne korporacije ili njihovi predstavnici jer često nisu dovoljno opremljene i nemaju dovoljno zaposlenika da kritički i temeljito provjere te analize i njihov ishod ili učinak;

31.  žali zbog činjenice što su, u ekonomskom kontekstu u kojem se 60 % svjetske trgovine odvija unutar grupa(30) , smjernice za primjenu ovog posve ekonomskog koncepta fragmentirane na nacionalnoj razini i što zbog toga postoje nedosljednosti među državama članicama i pravni sporovi;

32.  štoviše ističe da, unatoč tome što znatan broj pravnih sporova u EU-u proistječe iz različitih tumačenja istih načela pri određivanju transfernih cijena, na europskoj razini ne postoji učinkovit mehanizam rješavanja sporova; napominje da rješavanje predmeta upućenih na arbitražu prema Arbitražnoj konvenciji EU-a može potrajati i do osam godina, što doprinosi pravnoj nesigurnosti društava i poreznih uprava;

33.   ističe ključnu ulogu velikih revizorskih društava, uključujući i „veliku četvorku” („the Big Four”) u procesu osmišljavanja i tržišnog iskorištavanja odluka i mehanizama za izbjegavanje plaćanja poreza, koristeći se pri tome neusklađenošću nacionalnih zakonodavstava; ističe da ta društva, koja veliki dio svojeg prihoda naizgled zahvaljuju poreznim uslugama, dominiraju revizorskim tržištima u većini država članica i da imaju vodeće mjesto u svijetu u savjetodavnim uslugama o porezima, čine uski oligopol; smatra da se ta situacija mora promijeniti jer inače jedinstveno tržište neće moći neometano funkcionirati u područjima aktivnosti ”velike četvorke”; skreće pozornost na sukob interesa koji proizlazi iz usporednog postojanja aktivnosti poreznog savjetovanja i konzultantskih aktivnosti unutar istih društava, koje su s jedne strane namijenjene poreznim upravama, a s druge strane pružaju usluge poreznog planiranja multinacionalnim korporacijama te se tako iskorištavaju slabosti nacionalnih poreznih zakona; smatra da se moraju promicati dobre prakse u tom pogledu i da se trebaju poboljšati postojeći kodeksi o postupanju; međutim, dovodi u pitanje učinkovitost koju u rješavanju tog problema imaju korporativni kodeksi o postupanju i korporativne politike socijalne odgovornosti; naglašava činjenicu da su odluke o porezima u EU-u i u svijetu postale uobičajena poslovna praksa, ne samo radi pravne sigurnosti ili zaključenja povoljnih poreznih aranžmana nego i u slučajevima kada zakonodavne odredbe ne ostavljaju prostora za tumačenje; zabrinut je zbog procjena industrije poreznog savjetovanja prema kojima se određeni program poreznog planiranja klijentima preporučuje čak iako ima samo 50 % izgleda da je zakonit(31) ;

34.  poziva porezna tijela da povećaju i diversificiraju svoje izvore znanja te da u znatnoj mjeri poboljšaju proces procjene učinka kako bi se smanjili rizici od neželjenih posljedica uvođenja novih poreznih mjera; podsjeća države članice da ne samo razlike među poreznim sustavima već i pretjerana složenost nacionalnih poreznih sustava te niska razina održivosti obilježena prečestim promjenama u znatnoj mjeri doprinose stvaranju poreznih jazova, nepravednosti poreznih sustava i niskoj razini vjerodostojnosti porezne politike; u tom smislu ističe da porezna fragmentiranost predstavlja prepreku stvaranju europske unije tržišta kapitala;

Trenutačno stanje i procjena EU-ovog, međunarodnog i nacionalnog djelovanja

35.  uviđa da je, nakon gospodarske krize i skandala „LuxLeaks”, bavljenje agresivnim poreznim planiranjem multinacionalnih korporacija visoko na popisu prioriteta u političkim programima država članica, EU-a, OECD-a i skupine G20, no sa žaljenjem primjećuje da do sada nije postignut značajan napredak u praktičnom smislu, uz iznimku OECD-ova projekta BEPS koji financira G20 i čija je izrada tek završila tako da još uvijek nije proveden u državama ;

36.  konstatira da su u tom kontekstu mnoge države članice uvele ili namjeravaju uvesti mjere borbe protiv izbjegavanja plaćanja poreza, posebice u vezi s ograničenjem odbitka kamata, pravilima protiv zlouporabe, boljom definicijom ideje stalne poslovne jedinice (uključujući razvoj metoda testiranja ekonomskog sadržaja da bi se učinkovitije utvrdila mogućnost oporezivanja poduzeća), mogućnošću isključenja poduzeća koja se ne pridržavaju pravila iz javnih natječaja ili objavljivanjem metoda poreznog planiranja koje može biti ključno u ponovnom uspostavljanju vjerodostojnosti poreznog sustava i smanjenju vremenskog razdoblja između uspostavljanja određenih metoda i donošenja korektivnih mjera, uključujući i na zakonodavnoj razini;

37.  zabrinut je, ipak, zbog mogućnosti da zbog nedostatka suradnje jednostrane mjere koje poduzimaju države članice protiv smanjenja porezne osnovice povećaju složenost situacije stvarajući nove neusklađenosti te stoga veću mogućnost za izbjegavanje plaćanja poreza na unutarnjem tržištu; naglašava da bi se zbog razlike u provedbi međunarodnih smjernica ili smjernica EU-a u državama članicama mogao postići isti učinak;

38.  pozdravlja različite inicijative i zakonodavne prijedloge Komisije u zadnjih 20 godina, uključujući i najnovije, čiji je cilj ostvarenje bolje koordinacije sustava oporezivanja trgovačkih društava država članica, s ciljem jačanja unutarnjeg tržišta, rješavanja problema dvostrukog oporezivanja ili dvostrukog neoporezivanja ili očuvanja prava država članica na učinkovito oporezivanje; ipak žali što je do danas Vijeće usvojilo samo mali broj tih inicijativa i prijedloga zbog pravila o jednoglasnom odlučivanju i činjenice da su neke države članice ustrajne u uvjerenju da samostalno više mogu profitirati iskorištavanjem rupa u nekoordiniranom poreznom sustavu nego što bi to mogle u slučaju koordiniranog sustava;

39.  pozdravlja objavljivanje novog niza fiskalnih politika i poziva Komisiju da se pobrine da su porezni sustavi pravedni i da se temelje na načelima oporezivanja u državama članicama u kojima je dobit ostvarena te da se na taj način izbjegne narušavanje unutarnjeg tržišta i nepoštena konkurencija;

40.  naglašava da je Skupina za Kodeks EU-a o postupanju pri oporezivanju poslovanja („Skupina”), koju su 1998. osnovale države članice, omogućila krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina uklanjanje najštetnijih onovremenih pojedinačnih poreznih praksi uvođenjem dvojnog pristupa bez obvezujućeg učinka „povratka na staro” iz postojećih poreznih mjera koje su imale štetan učinak poreznog natjecanja i suzdržavanjem od uvođenja takvih mjera u budućnosti („mirovanje”);

41.  žali zbog činjenice da je djelovanje Skupine naizgled izgubilo zamah; napominje da su neke od više od 100 mjera koje su ukinute kao rezultat djelovanja aktivnosti Skupine države članice zamijenile poreznim mjerama sa sličnim štetnim učincima; napominje da su porezna tijela na preporuke Skupine uzvratila stvaranjem novih struktura s istim štetnim učincima koje su imale mjere koje je Skupina ukinula; žali zbog toga što dosadašnji pokušaji da ojača svoje upravljanje i mandat te da prilagodi i proširi radne metode i kriterije utvrđene u Kodeksu s ciljem borbe protiv novih oblika štetnih poreznih praksi u okviru trenutačnog gospodarskog okoliša nisu bili uspješni; podupire najnovije prijedloge Komisije u vezi s tim pitanjem, kao što je navedeno u akcijskom planu od 17. lipnja 2015. o poštenom i učinkovitom oporezivanju poduzeća u EU-u;

42.  žali zbog činjenice da je porezno natjecanje, unatoč ambicioznim ciljevima koje se nastoji ostvariti od 1997., i dalje prisutno među državama članicama, i to manje kao rezultat razlika u poreznim stopama a više kao posljedica heterogenosti nacionalnih propisa kojima se definira što se sve smatra oporezivom dobiti, a što se već nekoliko desetljeća konstantno odražava u vidu razlika između nominalnih i stvarnih stopa oporezivanja dobiti koje primjenjuju države članice;

43.  žali zbog toga što su originalni status i sustavi upravljanja ostavili previše prostora za političke pregovore i kompromise u pokušaju postizanja „širokog konsenzusa” (t.j. kvazi-jednoglasnosti s mogućnošću iskazivanja protivljenja u fusnotama) o procjeni štetnih praksi te na taj način utječući na pouzdanost i potpunost svojeg rada te ponekad rezultirajući namjernim neobjavljivanjem izvješća ili nepoduzimanjem mjera na osnovi izvješća, što je bio slučaj 1999. s izvješćem ureda Simmoms & Simmons o administrativnim praksama; izražava žaljenje zbog toga što su politička odgađanja otežala postupno ukidanje postojećih mjera, što je u nekim slučajevima dozvolilo uključenje novih korisnika nakon njihovog roka i što je također povezano s vrlo slabim mehanizmima odgovornosti i nadzora Skupine;

44.  naglašava konkretnije da, iako je pristup od slučaja do slučaja koji je naveden u Kodeksu doveo do toga da se države članice sada više natječu s općenitim mjerama, njime nisu riješeni sustavni nedostaci rascjepkanog okvira oporezivanja u EU-u koji zahtijeva značajniju izmjenu;

45.  prima na znanje i napore pri stvaranju Platforme za dobro porezno upravljanje koja je uključila razne dionike s ciljem postizanja konsenzusa po pitanju izbjegavanja plaćanja poreza, posebice u međunarodnom kontekstu, i Zajedničkog foruma EU-a o transfernim cijenama, koji je izdao niz smjernica o tehničkim pitanjima povezanima s transfernim cijenama; naglašava da su dosad ta tijela pridonijela ograničenim ispravcima sustava oporezivanja dobiti poduzeća; žali zbog činjenice da se u smjernicama koje je dosad izdao Zajednički forum o transfernim cijenama nije dovoljno uzeo u obzir problem izbjegavanja plaćanja poreza; izražava žaljenje zbog toga što je sastav Zajedničkog foruma o transfernim cijenama, unatoč njegovom nedavnom ažuriranju, i dalje neuravnotežen; protivi se, osim toga, činjenici da porezni stručnjaci surađuju u izradi smjernica o transfernim cijenama, a postoji mogućnost da istodobno daju savjete svojim klijentima u vezi sa strategijama agresivnog poreznog planiranja na temelju transfernih cijena te su time u sukobu interesa;

46.   naglašava da je zakonodavstvo EU-a (direktive o matičnim društvima i društvima kćerima, kamatama i licencijama, spajanjima i administrativnoj suradnji), iako pokriva ograničeni broj aspekata povezanih s oporezivanjem poduzeća, bilo u stanju baviti se određenim problemima s kojima su se susretale države članice i poduzeća koja djeluju u nekoliko država; naglašava da te mjere, koje su prvotno osmišljene da bi se uklonilo dvostruko oporezivanje, imaju neželjene kontraproduktivne posljedice na izbjegavanje plaćanja poreza i ponekad rezultiraju dvostrukim neoporezivanjem; pozdravlja to što je Vijeće nedavno donijelo izmjene Direktive o matičnim društvima i društvima kćerima čiji je cilj uvesti općenitu klauzulu protiv zloupotrebe i riješiti neusklađenosti hibridnih zajmova, a koje će stupiti na snagu krajem 2015., te se nada da će pomoći ukloniti neke mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza u EU-u;

47.  podsjeća da su odredbe Direktive Vijeća 2011/16/EU o administrativnoj suradnji usmjerene na podupiranje razmjene svih relevantnih financijskih informacija; smatra da bi automatska, trenutačna i sveobuhvatna razmjena te učinkovita obrada poreznih informacija imale snažan odvraćajući učinak na izbjegavanje plaćanja poreza i na uvođenje štetnih poreznih praksi te da bi državama članicama i Komisiji omogućile pristup svim relevantnim informacijama kako bi mogle protiv njih reagirati;

48.  žali zbog toga što trenutačni zakonodavni i nadzorni okvir za razmjenu informacija o poreznim mjerama nije učinkovit, s obzirom na to da je vidljivo da se ne poštuju postojeći zahtjevi za spontane razmjene informacija ili razmjene informacija na zahtjev; žali zbog toga što gotovo ni jedna država članica ne razmjenjuje informacije koje bi mogle imati učinak na partnerske zemlje EU-a; žali zbog nedostatka koordinacije između Komisije i nadležnih tijela država članica;

49.  žali zbog toga što države članice gotovo nikada spontano ne razmjenjuju informacije o porezima; pozdravlja automatsku razmjenu informacija koja se više ne temelji na uzajamnosti; usmjerava pažnju na strukturne probleme sustava koji se temelji na diskrecijskom pravu u pogledu toga koje će se informacije proslijediti i na slabim nadzornim sustavima zbog čega je vrlo teško prepoznati moguće neispunjavanje zahtjeva za razmjenjivanje informacija;

50.  pozdravlja predanost Komisije promicanju automatske razmjene poreznih informacija kao budućeg europskog i međunarodnog standarda transparentnosti; potiče je da, kao prvi korak, ispuni svoju dužnost čuvara Ugovora Europske unije i poduzme sve nužne mjere kako bi se poštovalo postojeće pravo EU-a i načelo lojalne suradnje među državama članicama kako je definirano u Ugovorima; pozdravlja prijedlog stručne skupine za automatsku razmjenu informacija o financijskim računima da se razmotre mogućnosti davanja podrške zemljama u razvoju koje automatski razmjenjuju informacije na način da se s njima sklope sporazumi o razmjeni informacija koji nisu uzajamne naravi;

51.  napominje da su pravila o državnim potporama i sankcije korisni u borbi protiv najštetnijih poreznih praksi koje imaju najveće učinke narušavanja i koje mogu imati značajan odvraćajući učinak;

52.  pozdravlja paket Komisije o poreznoj transparentnosti u području automatske razmjene informacija među državama članicama u vezi s njihovim odlukama o porezima, iz ožujka 2015., i akcijski plan za pošten i učinkovit sustav poreza na dobit u EU-u iz lipnja 2015.; naglašava, međutim, da se ti tekstovi mogu smatrati samo prvim koracima u pravom smjeru i da je hitno potreban dosljedan okvir zakonskih uredbi i administrativne koordinacije u korist malih i srednjih poduzeća i onih multinacionalnih korporacija koje pomažu u stvaraju istinskog gospodarskog rasta i plaćaju svoj udio u porezu na unutarnjem tržištu;

53.   pozdravlja nedavni sporazum o akcijskom planu protiv erozije porezne osnovice i premještanju dobiti OECD-a koji se, nakon uzastopnih poziva na djelovanje na sastancima na vrhu skupina G7 i G20, nastoji baviti pojedinačnim pitanjima koja utječu na funkcioniranje međunarodnog sustava poreza na dobit predlaganjem novih globalnih i sustavnih akcija za rješavanje tih pitanja; žali zbog kasne i nejednake uključenosti zemalja u razvoju u OECD-ov proces borbe protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti, u kojemu su trebale sudjelovati na ravnopravan način; također žali zbog činjenice da ishodi akcijskog plana BEPS ne zadiru dovoljno duboko u područja kao što su štetni porezni režimi, digitalna ekonomija i transparentnost;

54.  napominje da je, nakon sustavne analize „točaka pritiska” međunarodnog poreznog sustava, u akcijskom planu protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti utvrđeno 15 akcijskih točaka od kojih je sedam dobilo potporu skupine G20, a ostale su ostvarene u listopadu 2015.; naglašava da se, unatoč kontekstu poslovnog okruženja koje se razvija, tim akcijama želi baviti pitanjima povezanima s transparentnošću, npr. izdavanjem smjernica o izvješćivanju po zemljama, manjkom relevantnog sadržaja u nekim aranžmanima izbjegavanja plaćanja poreza i većom dosljednošću u međunarodnim propisima;

55.  ipak, upozorava na kompromise kojima se ne bi postigli prvotni ciljevi ili bi doveli do različitih interpretacija na nacionalnoj razini; nadalje, naglašava da je dosad jedva postojao ikakav učinkoviti nadzor provedbe smjernica OECD-a u državama koje su ih podržale i da čak i najbolje osmišljena rješenja ne mogu biti učinkovita ako ih se pravilno ne nadzire i provodi;

56.  naglašava komplementarnost djelovanja EU-a i OECD-a na tom području; smatra da, s obzirom na njegov stupanj integracije, EU mora ići dalje nego što to zahtijevaju prijedlozi planova borbe protiv BEPS-a u pogledu koordinacije i konvergencije s ciljem izbjegavanja svih vrsta štetne poreznog natjecanja na unutarnjem tržištu; uvjeren je da bi EU, istodobno osiguravajući da nema negativnih učinaka na njegovo gospodarstvo, mogao upotrijebiti učinkovitije alate za ostvarenje poštene porezne konkurencije i prava država članica da učinkovito oporezuju dobit ostvarenu na njihovim državnim područjima;

Istrage o državnim potporama Komisije: pregled i rezultati

57.  naglašava da su, na unutarnjem tržištu, novi sudionici i društva, uključujući mala i srednja poduzeća, koja ne koriste agresivne porezne prakse u nepovoljnom položaju u usporedbi s multinacionalnim korporacijama koje mogu premještati dobit ili se služiti drugim vrstama agresivnog poreznog planiranja preko niza odluka i instrumenata koji su dostupni samo njima zbog njihove veličine i mogućnosti da posluju na međunarodnoj razini; sa zabrinutošću primjećuje da bi, u potpuno istoj situaciji, multinacionalne korporacije zbog svojih manjih poreznih obveza ostvarile veću dobit nakon oporezivanja i tako stvorile nejednake uvjete na jedinstvenom tržištu za svoje konkurente koji se ne mogu služiti agresivnim poreznim planiranjem i koji su oporezivani na istom mjestu na kojem ostvaruju dobit; ističe da je to narušavanje jednakih uvjeta u korist multinacionalnih korporacija u suprotnosti s temeljnim načelom jedinstvenog tržišta;

58.  naglašava da OECD(32) ukazuje na to da se neke multinacionalne korporacije koriste strategijama koje im omogućavaju da plaćaju porez na dobit od samo 5 % dok manja poduzeća plaćaju i do 30 % te je duboko zabrinuto zbog toga što neke studije(33) ukazuju na to da je u prosjeku doprinos u obliku poreza na dobit za prekogranična trgovačka društva 30 % manji nego za tuzemna trgovačka društva koja posluju u samo jednoj državi; smatra da je neprihvatljivo da kao rezultat tih strategija neke multinacionalne korporacije plaćaju vrlo nisku efektivnu stopu poreza na dobit dok mala i srednja poduzeća moraju platiti svoj puni udio u porezima;

59.  naglašava da to iskrivljavanje odluke gospodarskih subjekata donesene na temelju očekivane dobiti nakon oporezivanja rezultira neoptimalnom raspodjelom sredstava unutar EU-a i smanjuje razinu tržišnog natjecanja te tako utječe na rast i zapošljavanje;

60.  naglašava da neke štetne prakse mogu biti obuhvaćene pravilima o državnoj potpori povezanoj s porezima, posebice u mjeri u kojoj mogu na isti način pružiti „selektivnu” prednost i dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu; napominje da su se u prošlosti procesi politike državnih potpora i Skupine za Kodeks o postupanju međusobno podupirali, posebice 1999. i u prvoj polovici 2000-ih; naglašava da je provođenje pravila o tržišnom natjecanju EU-a dodalo pravni pritisak kao dopunu postupku donošenja odluka u okviru neobvezujućih pravnih mjera u Skupini, djelomično kompenzirajući manjak drugih učinkovitih alata za suzbijanje izbjegavanja plaćanja poreza na razini EU-a;

61.  uzima u obzir važne događaje u zadnjih 20 godina povezane s analitičkim okvirom Komisije za državnu potporu u pogledu plaćanja poreza, koji su omogućili da se postigne veća jasnoća u pogledu definicije i analize državne potpore kroz porezne mjere, kao i sustavnije djelovanje protiv takvih mjera; posebice navodi smjernice Komisije iz 1998. o primjeni pravila o državnoj potpori na mjere povezane s izravnim oporezivanjem poslovanja, izvještaj iz 2004. s tim u vezi i važne odluke sudske prakse 2000-ih; pozdravlja, u okviru postupaka modernizacije sustava državnih potpora koji promiče Komisija, pokretanje javnog savjetovanja 2014. o nacrtu smjernica čiji je cilj pojasniti pojam državne potpore u skladu s člankom 107. UFEU-a, koji uključuje elemente državne potpore u pogledu plaćanja poreza i posebice odluke o porezima;

62.  napominje da se tijekom proteklih desetljeća pojavila sve ustaljenija sudska praksa Suda EU-a u vezi s primjenom zakona o državnoj potpori na porezne mjere država članica, zadnji put u slučaju Gibraltara 2011.(34) ;

63.  napominje da je Sud istaknuo načelo prema kojemu je sadržaj važniji od oblika te da je stoga ekonomski učinak neke mjere referentan kriterij za njezinu evaluaciju;

64.  primjećuje, stoga, da Sud svoju odluku o zakonodavnoj odgovornosti država članica u pogledu poreznih pitanja temelji na zabrani dalekosežnih zahtjeva za dobivanje državne potpore;

65.  napominje da je koncept „prirode i općenitog plana nacionalnog sustava” središnja referentna točka u procjeni jesu li izravne ili neizravne porezne mjere selektivne te stoga sukladne s unutarnjim tržištem, i da bi svaka državna potpora trebala biti procijenjena u odnosu na već postojeću ravnotežu; naglašava da, s obzirom na to da je mjerilo EU-a za procjenu mogućih iskrivljavanja nacionalni referentni sustav(35) , sva narušavanja tržišnog natjecanja i štetne porezne prakse na unutarnjem tržištu ne mogu biti obuhvaćene trenutačnim pravilima o tržišnom natjecanju;; stoga napominje da sama puna provedba tih pravila ne bi omogućila rješavanje problema izbjegavanja plaćanja poreza na dobit u EU-u;

66.  napominje da je, prema podacima koje je Komisija dostavila nadležnom posebnom odboru(36) , Komisija od 1991. formalno istražila samo 65 slučajeva državne potpore povezane s porezima, od kojih se sedam odnosilo na odluke o porezima, a samo ih je deset nastalo nakon formalnih obavijesti država članica;

67.  naglašava da se Komisija bavila samo malim brojem slučajeva državnih potpora povezanih s porezima u drugoj polovici 2000-ih i da trenutačni sudski postupci povezani s državnim potporama uključuju:

   odluku da se u lipnju 2013. pokrene istraga o odlukama o porezima u sedam država članica, a koja je u prosincu 2014. proširena na sve države članice,
   odluku da se u listopadu 2013. pokrene istraga o tome daje li režim za porez na dobit u Gibraltaru prednost određenim trgovačkim društvima, a koja je u listopadu 2014. proširena i na pregled odluka o porezima na navedenom teritoriju;
   istodobno pokretanje zasebne istrage o sustavima oporezivanja intelektualnog vlasništva („režim oporezivanja patenata”),
   otvaranje službene istrage u tri slučaja u lipnju 2014.: Apple u Irskoj, Fiat Finance and Trade u Luksemburgu i Starbucks u Nizozemskoj, koje su zaključene u listopadu 2015., i nakon kojih je u listopadu 2014. uslijedio Amazon u Luksemburgu;
   otvaranje službene istrage poreznog mehanizma u Belgiji (sustav odluka o porezima koje se primjenjuje na višak dobiti) u veljači 2015.;

68.  naglašava da istrage Komisije koje su u tijeku ili su dovršene i slučajevi koje je razotkrio slučaj LuxLeaks ukazuju na to da neke države članice nisu ispunile svoju zakonsku obvezu(37) da Komisiji dostave dokumentaciju o svim potencijalnim slučajeve državne potpore;

69.  naglašava da te istrage objašnjavaju samo vrlo ograničen uzorak nekih tipičnih praksi koje utječu na oporezivu dobit dodijeljenu nekim društvima kćerima multinacionalnih korporacija putem transfernih cijena; zabrinut je zato što bi trenutačni resursi nadležnih službi Komisije mogli ograničiti njezinu mogućnost da obradi znatno veći broj slučajeva i da provodi sustavne provjere kako bi utvrdila jesu li neke druge prakse na području oporezivanja dobiti, ne samo one koje se temelje na transfernim cijenama, možda suprotne propisima o državnoj potpori;

70.  snažno podržava Komisiju u njezinom pristupu, koji podrazumijeva dovoljno vremena da bi se pažljivo i temeljito razmotrili tekući predmeti; vjeruje da će ishod istraga pridonijeti uspostavljanju preciznijih i učinkovitijih smjernica o državnim potporama povezanim s porezima i transfernim cijenama te potaknuti države članice da u skladu s time prilagode svoju praksu; poziva Komisiju da ipak dovrši te tekuće istrage o državnim potporama povezanim s porezima što je prije moguće ne dovodeći u pitanje njihovu kvalitetu i vjerodostojnost te s velikim zanimanjem iščekuje njihov rezultat; poziva Komisiju da o tim istragama redovito izvještava Europski parlament; poziva Komisiju da zahtijeva povrat svakog eura koji nedostaje u slučaju da se tekućim istragama potvrdi nezakonitost državnih potpora;

71.  naglašava da bi, u slučaju da je došlo do kršenja propisa EU-a, istrage koje su u tijeku mogle dovesti do toga da država članica koja je odobrila predmetnu poreznu mjeru dobije povrat iznosa jednakog nezakonitoj državnoj potpori odobrenoj trgovačkim društvima koja su je primila; naglašava da se, iako bi to moglo imati znatan negativan utjecaj na ugled takve države članice, time zapravo nagrađuje nepridržavanje pravila i mala je vjerojatnost da će to u slučaju sumnje obeshrabriti države članice da ubuduće provode nezakonite praske u vezi s državnom potporom i odobravanjem štetnih poreznih olakšica, već ih oslobađa odgovornosti da djeluju u skladu s pravilima EU-a o državnoj potpori, a ne umanjuje financijski gubitak koji su pretrpjeli proračuni pogođenih država članica; općenito gledano smatra da bi pravila o državnoj potpori trebala omogućiti sankcije koje učinkovito odvraćaju od nezakonite državne potpore;

72.  također naglašava mogućnost da se u slučaju malverzacija s transfernim cijenama između prekograničnih društva kćeri prilagodba poreznih prihoda (povrat potpore) ne provede samo za državu članicu u kojoj je došlo do povoljnog poreznog tretmana, već da se isto dogodi i u drugim državama u kojima se obavila transakcija (ex post prilagođavanje transfernih cijena te time oporezive dobiti); naglašava da bi to u nekim slučajevima moglo dovesti do dvostrukog oporezivanja;

73.  podsjeća da bi cilj odluka o porezima trebao biti da omoguće zakonsku sigurnost i stvore legitimna očekivanja za njihove korisnike; naglašava da u kontekstu u kojem se propisima o državnoj potpori na razini EU-a mogu osporiti nacionalne odluke o porezima, postoji rizik da države članice masovno Komisiji prijavljuju zahtjeve o pojedinačnim odlukama kako bi dobile njezino prethodno odobrenje i tako izbjegle zakonsku nesigurnost za poreznu upravu i trgovačka društva; naglašava da se za povećan priljev prijava treba odgovarajuće pripremiti: povećati kapacitete Komisije, unaprijediti postupke prijenosa informacija i povećati transparentnost država članica po pitanju poreza;

Treće zemlje

74.  zabrinut je zato što se čini da negativni učinci širenja štetnih poreznih praksi nekih multinacionalnih korporacija imaju veći utjecaj na zemlje u razvoju nego na razvijene zemlje(38) zato što zemljama u razvoju porez na dobit predstavlja veći dio prihoda i imaju slabije sustave javnih financija, regulatorna okruženja i upravne kapacitete da bi osigurale pridržavanje poreznih propisa i da bi riješile problem tih štetnih poreznih praksi; napominje da MMF(39) navodi da zemlje u razvoju u relativnim odnosima gube tri puta više prihoda zbog agresivnog poreznog planiranja od razvijenih zemalja; ističe da su države članice člankom 208. Ugovora iz Lisabona obvezne prilagođavati svoje politike kako bi podupirale razvoj u zemljama u razvoju; ističe da bi sveobuhvatna ex post analiza učinka prelijevanja poreznih praksi država članica, čiji bi rezultati trebali biti javni, pomogla da se oblikovanje politika pravilno usmjeri kako takve prakse ne bi dovele do erozije porezne osnovice drugih država članica ili trećih zemalja;

75.  naglašava da istovremeno nekoliko „pobjednika” globalnog poreznog natjecanja, a to su zemlje s vrlo privlačnim politikama povezanima s porezom na dobit unutar i izvan EU-a, pokazuju neproporcionalne gospodarske temelje u odnosu na njihovu veličinu i stvarnu gospodarsku aktivnost, posebno kada se uzme u obzir, na primjer, broj rezidentnih trgovačkih društava po glavi stanovnika, uknjižena dobit iz inozemstva, izravna strana ulaganja ili izlazni financijski tokovi u usporedbi s BDP-om itd.; napominje kako to pokazuje umjetnu prirodu njihove porezne osnovice i priljeva financija te nepovezanost koju dopuštaju postojeći porezni sustavi između mjesta gdje se stvara vrijednost i mjesta oporezivanja;

76.  naglašava da porezno natjecanje ni približno nije ograničeno na države članice, uključujući njihove zavisne ili pridružene teritorije, i da većina praksi koje se razmatraju imaju međunarodnu dimenziju, koja uključuje premještanje dobiti u jurisdikcije s niskim porezima ili bez oporezivanja ili sa strogom bankarskom tajnom, gdje se često ne odvija nikakva konkretna gospodarska aktivnost; žali zbog toga što ne postoji koordinirani pristup država članica u odnosu na sve te jurisdikcije, ne samo u pogledu zajedničke akcije ili reakcije protiv njihovih štetnih praksi, već također, unatoč naporima Komisije, u pogledu njihove identifikacije i relevantnih kriterija; stoga snažno podupire prijedlog Komisije iz 2012., koji sadrži konkretne kriterije za jamčenje poštenog tržišnog natjecanja uz transparentnost i razmjenu informacija te nedavni porezni paket Komisije od 17. lipnja 2015. u sklopu kojeg je objavila popis poreznih jurisdikcija koje ne surađuju, utvrđenih prema pristupu „zajedničkog nazivnika” na temelju popisa koji postoje na nacionalnoj razini; naglašava da je sastavljanje takvog popisa preduvjet za poduzimanje odgovarajućih mjera protiv takvih poreznih jurisdikcija; vjeruje da bi taj popis trebao biti prvi korak u postupku koji će dovesti do stroge i objektivne definicije „poreznih oaza”, na temelju čega se zatim mogu izraditi budući popisi, na osnovu jasnih, unaprijed poznatih kriterija; potiče Komisiju da procijeni zadovoljavaju li europske porezne jurisdikcije te kriterije;

77.  naglašava da je u tom kontekstu OECD svojim radom postigao neke važne rezultate u smislu transparentnosti i razmjene informacija; posebice pozdravlja činjenicu da je do lipnja 2015. gotovo 100 zemalja potpisalo OECD-ovu Konvenciju o uzajamnoj administrativnoj pomoći u poreznim stvarima („Zajedničku konvenciju”), kojom se predviđa administrativna suradnja između država u procjeni i ubiranju poreza, posebice s ciljem borbe protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza;

78.  naglašava, međutim, da se rad OECD-a na nekadašnjem popisu poreznih oaza koje nisu surađivale temeljio na političkom procesu, što je doveo do proizvoljnih kompromisa već pri postavljanju kriterija za popise, kao što je obveza sklapanja poreznih sporazuma s 12 drugih zemalja, s posljedicom da nijedna jurisdikcija nije bila navedena kao porezna oaza koja ne surađuje; naglašava da se trenutačni pristup i dalje temelji na kriterijima koji se odnose na poreznu transparentnost i razmjenu informacija i nisu dovoljno opsežni da bi se mogli baviti štetnošću određenih poreznih praksi; napominje da to bez obzira na zasluge ograničava relevantnost OECD-ovog pristupa identificiranju onih poreznih jurisdikcija koje predstavljaju središte praksi izbjegavanja plaćanja poreza i štetnog poreznog natjecanja u čitavom svijetu; posebice naglašava da se taj pristup ne poziva na kvalitativne pokazatelje za objektivnu procjenu usklađenosti s dobrim upravljačkim praksama ili uzima u obzir kvantificirane podatke kao što su knjigovodstvena dobit, ulazni i izlazni financijski tokovi i njihova (ne)povezanost s ekonomskom realnošću u određenoj jurisdikciji;

79.  nadalje, naglašava da se ti popisi mogu upotrijebiti na nacionalnoj razini kako bi se provela nacionalna zaštita i pravila protiv izbjegavanja plaćanja poreza u pogledu trećih zemalja (kao što su ograničenje beneficija, provođenje testa glavne svrhe, pravila o kontroliranim stranim trgovačkim društvima itd.) i da ograničenja tih popisa mogu stoga također ograničiti opseg i učinkovitost nacionalnih mjera koje su usmjerene na borbu protiv štetnih poreznih praksi;

80.  uvjeren je da jamčenje poštenog tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu i zaštita poreznih osnovica država članica izrazito ovisi o rješavanju problema najslabije karike u pogledu interakcije s jurisdikcijama s niskim porezima ili bez oporezivanja ili sa strogom bankarskom tajnom, a ne treba zaboraviti da su porezne stope u nadležnosti država članica, zbog toga što postojanje poreznog puta prema trećim državama (npr. nepostojanje poreza po odbitku), neovisno o njihovim poreznim praksama, znatno povećava mogućnosti za izbjegavanje plaćanja poreza u EU-u;

81.  naglašava da bi se koordinirani pristup država članica u pogledu zemalja u razvoju i razvijenih zemalja mogao pokazati mnogo učinkovitijim u rješavanju štetnih poreznih praksi i promicanju većeg reciprociteta u poreznim pitanjima;

82.  naglašava da su zbog pritiska EU-a i G20 po pitanju porezne transparentnosti i u kontekstu financijske, gospodarske i dužničke krize neke treće zemlje konačno s EU-om potpisale sporazume o razmjeni informacija o poreznim stvarima (TIEA-e), što bi trebalo popraviti suradnju s tim državama; napominje da je sporazum sa Švicarskom potpisan u svibnju 2015. nakon dugog „prijelaznog” razdoblja tijekom kojeg je taj važan trgovinski partner EU-a imao povlašten pristup jedinstvenom tržištu, no istovremeno nije surađivao u drugim područjima, posebice u području oporezivanja;

83.  napominje da potpisivanje sličnih sporazuma o suradnji sa San Marinom, Monakom, Lihtenštajnom i Andorom i dalje sporo napreduje unatoč otvorenim pregovorima; žali što Komisija nema sličan europski mandat za pregovore o sporazumima o automatskoj razmjeni informacija s prekomorskim teritorijima koji su trenutno obuhvaćeni europskom Direktivom o porezu na štednju;

84.  sa zabrinutošću napominje da su mnoge zemlje u razvoju posebno osjetljive na aktivnosti multinacionalnih korporacija koje izbjegavaju plaćanje poreza i da su prakse multinacionalnih korporacija povezane s transfernim cijenama(40) glavni razlog zašto određeni prihoda nije završio u državnim proračunima zemalja u razvoju; nadalje, naglašava da su te zemlje u vrlo slaboj pregovaračkoj poziciji u odnosu na određene multinacionalne korporacije ili izravne strane ulagače koji „ispituju teren” po svijetu u potrazi za poreznim subvencijama i izuzećima; osuđuje činjenicu da se iznos poreznih prihoda koji državni proračuni godišnje gube procjenjuje na 91(41) do 125 milijardi EUR(42) ;

85.  podsjeća države članice da ih Ugovor iz Lisabona obvezuje na načelo koherentnosti razvojnih politika te da moraju zajamčiti da svojom poreznom politikom ne podrivaju razvojne ciljeve EU-a; potiče države članice da provedu analizu učinka prelijevanja svojih poreznih politika i njihovog utjecaja na zemlje u razvoju u skladu s preporukom MMF-a;

Zaključci i preporuke

86.  osvrćući se na mandat koji je povjerio svom posebnom odboru i unatoč raznim ograničenjima i preprekama s kojima se susretao prilikom prikupljanja informacija i u kontaktima s drugim institucijama EU-a, nekim državama članicama i multinacionalnim korporacijama, zaključuje sljedeće:

   ne dovodeći u pitanje ishod tekućih istraga Komisije o državnim potporama, prikupljene informacije ukazuju na to da se u više slučajeva države članice nisu pridržavale članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije jer su uvele odluke o porezima i druge mjere slične prirode ili učinka kojima je određenim trgovačkim društvima odobren povlašten položaj i narušeno natjecanje na unutarnjem tržištu;
   neke države članice nisu u potpunosti provele članak 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije jer nisu službeno obavijestile Komisiju o svim svojim planovima dodjeljivanja porezne državne potpore, čime su prekršile Uredbu Vijeća (EZ) br. 659/1999; naglašava da zbog toga Komisija nije mogla neprestano nadzirati sve sustave potpora, kao što je predviđeno u članku 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, jer nije imala pristup svim relevantnim informacijama, barem prije 2010., pa to razdoblje nije obuhvaćeno njezinim tekućim istragama;
   države članice nisu se pridržavale obveza utvrđenih u direktivama Vijeća 77/799/EEZ i 2011/16/EU jer nisu samoinicijativno razmjenjivale porezne informacije niti to sada čine, čak ni u slučajevima u kojima su, unatoč diskrecijskom pravu koje te direktive dozvoljavaju, postojali jasni razlozi na temelju kojih se moglo pretpostaviti da su mogući porezni gubici u drugim državama članicama ili da porezne uštede mogu biti posljedica fiktivnih prijenosa dobiti unutar grupacija;
   neke države članice nisu se pridržavale načela lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji jer nisu poduzele sve potrebne mjere, bilo opće ili specifične, da osiguraju ispunjenje svojih obveza;
   analiza pojedinačnih slučajeva kršenja prava zajednice u vezi s prethodnim stavcima nije bila moguća zato što države članice, Vijeće i Komisija nisu dostavili detaljne informacije;
   konačno, Komisija nije ispunila svoju ulogu čuvarice Ugovora, kako je utvrđeno člankom 17. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji, jer unatoč dokazima da države članice ne ispunjavaju svoje obveze, posebno one iz direktiva Vijeća 77/799/EEZ i 2011/16/EU, nije djelovala po tom pitanju niti poduzela sve potrebne korake da zajamči njihovo ispunjavanje tih obveza; Komisija je prekršila svoje obveze iz članka 108. Ugovora iz Lisabona o funkcioniranju unutarnjeg tržišta jer u prošlosti nije pokretala istrage o državnim potporama;

87.  osuđuje činjenicu da nekoliko poreznih dokumenata sa sastanaka Skupine za Kodeks o postupanju koje je odbor zatražio, nisu uopće dostavljeni ili su odboru dostavljeni samo djelomično, iako su neki već bili dostavljeni pojedinim građanima koji su ih bili zatražili u okviru postupka za pristup dokumentima, tako da je Europski parlament bio lošije obaviješten o stajalištu država članica o poreznim pitanjima od europskih građana; također žali zbog činjenice da je Komisija objavila manje od 5 % od ukupnog broja zatraženih dokumenata, kojih je navodno bilo 5500; žali zbog nedostatka suradnje Komisije i Vijeća s odborom, što je spriječilo izvršavanje njegova mandata;

88.  s obzirom na trenutačan nedostatak istražnih ovlasti Parlamenta, poziva Vijeće i Komisiju da se hitno usuglase oko postojećeg prijedloga uredbe Europskog parlamenta o detaljnim odredbama za izvršavanje prava Europskog parlamenta na istragu(43) kako bi se dodijelile istinske istražne ovlasti za izvršenje njegovog parlamentarnog prava na istragu;

89.  poziva Komisiju da istraži mogu li se prethodno navedene povrede još uvijek podnijeti pred Sudom;

90.  poziva države članice da poštuju načelo oporezivanja dobiti u mjestu gdje je ostvarena;

91.  poziva države članice i institucije EU-a, koje dijele političku odgovornost za trenutačnu situaciju, da dokinu štetno porezno natjecanje i u potpunosti surađuju kako bi uklonile neusklađenosti i suzdržale se od stvaranja novih neusklađenosti između poreznih sustava i štetnih poreznih mjera koje multinacionalnim korporacijama omogućuju uvjete za masovno izbjegavanje plaćanja poreza i eroziju porezne osnovice na unutarnjem tržištu; s tim u vezi poziva države članice da obavijeste Komisiju i druge države članice o svim relevantnim promjenama svog zakonodavstva na području oporezivanja dobiti koje bi mogle utjecati na njihove efektivne porezne stope ili na prihod od poreza bilo koje druge države članice; naglašava da bi države članice koje imaju ključnu ulogu u olakšavanju izbjegavanja plaćanja poreza trebale preuzeti odgovornost i predvoditi ostale u pokušaju da se poboljša porezna suradnja u Europskoj uniji;

92.  poziva šefove država i vlada Europske unije da donesu nove jasne političke odluke i poduzmu hitne mjere za rješavanje te situacije, koja se više ne može tolerirati, između ostalog i zbog njezinog utjecaja na državne proračune nad kojima se već provode mjere fiskalne konsolidacije te na porezne doprinose drugih poreznih obveznika, uključujući male i srednje poduzetnike te građane; u tom kontekstu naglašava da namjerava u cijelosti napraviti svoj dio i da je spreman uspostaviti učinkovitiji politički nadzor u bliskoj suradnji s nacionalnim parlamentima;

93.  poziva Komisiju da ispuni svoju dužnost čuvarice Ugovora i zajamči potpuno pridržavanje zakonodavstva EU-a i načela lojalne suradnje među državama članicama; potiče Komisiju da automatski poduzme daljnje pravne mjere u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene Ugovorom; poziva stoga Komisiju da pojača svoje unutarnje kapacitete, možda osnivanjem posebnog poreznog odjela u sklopu svojih službi, koji bi se bavio sve većim brojem prijava o državnoj potpori na području politike tržišnog natjecanja i većom odgovornosti Komisije za koordinaciju novih mjera povezanih s poreznom transparentnošću;

94.  poziva države članice da Komisiji dostave sve potrebne informacije kako bi ona bez ometanja mogla provoditi svoju ulogu čuvarice Ugovora;

95.  poziva Komisiju da promiče dobre prakse na području transfernih cijena te određivanja cijena zajmova i financijskih naknada za transakcije unutar grupacija te da ih uskladi s cijenama koje prevladavaju na tržištu;

96.  naglašava da države članice i dalje imaju punu nadležnost u određivanju svoje stope poreza na dobit; međutim, ustraje na tome da bi se porezno natjecanje u EU-u i prema trećim zemljama trebalo odvijati unutar jasnog okvira pravila kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje između trgovačkih društava na unutarnjem tržištu; poziva države članice da prije svega osiguraju okruženje koje pogoduje poslovanju, a koje bi između ostaloga bilo gospodarski, financijski i politički stabilno te na kojem bi vladala pravna sigurnost i jednostavna porezna pravila; s obzirom na njihovu ključnu ulogu u osiguravanju fiskalne održivosti, poziva Komisiju da se u okviru Europskog semestra temeljitije bavi pitanjima oporezivanja dobiti, uključujući štetne porezne prakse i njihov učinak, te da se u postupak utvrđivanja makroekonomske neravnoteže uključe relevantni pokazatelji, uključujući procjene poreznog jaza koji je posljedica utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza;

97.  poziva države članice, osobito one koje primaju financijsku potporu, na provedbu strukturnih reformi, borbu protiv poreznih prijevara i uvođenje mjera protiv agresivnog poreznog planiranja;

98.  u tom kontekstu poziva Komisiju da uspostavi pravu ravnotežu između fiskalne i ekonomske konvergencije te poziva Komisiju da zajamči da će se mjerama poticati rast, ulaganja i radna mjesta;

99.  zastupa između ostalog stajalište da su sveobuhvatna, transparentna i učinkovita automatska razmjena poreznih informacija i obvezna zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit nužni preduvjeti za uspostavljanje poreznog sustava na razini EU-a koji štiti osnovna načela unutarnjeg tržišta i s njima je usklađen;

100.  poziva države članice i institucije EU-a da s obzirom na složenost pitanja provedu različite dodatne mjere kako bi se popravila trenutačna situacija, uzevši u obzir potrebu da se smanji složenost za sve dionike i na minimum svedu troškovi usklađivanja za trgovačka društva i porezna uprave; stoga naglašava da bi pojednostavnjenje poreznih sustava trebalo biti prvi korak prema pojašnjavanju stanja, ne samo državama članicama, nego i građanima, koji su trenutačno isključeni iz razmjene informacija;

101.  poziva Komisiju da dodatno empirijski istraži eventualno ograničavanje mogućnosti da se plaćanje licencija povezanim trgovačkim društvima odbija od osnovice za plaćanje poreza na dobit u cilju borbe protiv premještanja dobiti unutar grupacije;

102.  naglašava da su unatoč višestrukim pozivima samo četiri multinacionalne korporacije(44) od njih 17 odmah pristale pojaviti se pred odborom radi rasprave o pitanjima međunarodnog poreznog planiranja; smatra da je neprihvatljivo početno odbijanje njih 13, od kojih su neke vrlo prisutne u javnosti, da surađuju s parlamentarnim odborom te vrlo štetno za dostojanstvo Europskog parlamenta i građana koje on predstavlja; napominje, međutim, da je 11 multinacionalnih korporacija(45) naposljetku pristalo pojaviti se u odboru tek nakon glasovanja o izvješću u Odboru TAXE neposredno prije glasovanja na plenarnoj sjednici, dok su dvije multinacionalne korporacije(46) to i dalje uporno odbijale; stoga preporučuje svojim nadležnim tijelima da razmotre mogućnost da se tim trgovačkim društvima zabrani pristup prostorima Parlamenta te da ozbiljno razmisle o uspostavi jasnog okvira i ažuriranja dužnosti navedenih u Kodeksu o postupanju za organizacije koje su dio Registra transparentnosti(47) po pitanju suradnje s odborima Parlamenta i drugim političkim tijelima;

103.  poziva da se provede istraga o ulozi financijskih institucija u pomaganju pri provedbi štetnih poreznih praksi;

Suradnja i koordinacija u prethodnim odlukama o porezima

104.  žali zbog sadržaja političkog sporazuma od 6. listopada 2015. u Vijeću, kojim se ne prati zakonodavni prijedlog Komisije iz ožujka 2015. o izmjeni Direktive 2011/16/EU u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja; naglašava da je taj prijedlog, uz opći okvir za registraciju i automatsku razmjenu informacija o odlukama, sadržavao odredbe kojima se Komisiji dopušta da učinkovito nadzire provode li ga države članice te da zajamči da te odluke nemaju negativan utjecaj na unutarnje tržište; naglašava da bi donošenje stajališta Vijeća spriječilo iskorištavanje svih prednosti automatske razmjene odluka o porezima, posebno u pogledu učinkovite provedbe, te poziva Vijeće da se stoga drži prijedloga Komisije i vodi računa o mišljenju Parlamenta na tu temu, posebno u pogledu područja primjene te direktive (sve odluke o porezima a ne samo prekogranične), razdoblje retroaktivnosti (trebalo bi razmijeniti sve odluke o porezima koje su još uvijek na snazi) i informacije koje se dostavljaju Komisiji, koja bi trebala imati pristup odlukama o porezima;

105.  poziva države članice da na svim međunarodnim forumima kao novi globalni standard podrže automatsku razmjenu informacija među poreznim upravama; posebice poziva Komisiju, OECD i skupinu G20 da promiču taj cilj najprikladnijim i najučinkovitijim instrumentima u okviru uključivog globalnog procesa; inzistira da bi trebalo poduzeti konkretne korake kako bi se zajamčilo da automatska razmjena informacija uistinu postane globalna i time učinkovita, uz istovremeno poštovanje zahtjeva u pogledu povjerljivosti, tako što će se podržati napori zemalja u razvoju da ojačaju svoje kapacitete kako bi u potpunosti sudjelovale u automatskoj razmjeni informacija; naglašava da bi se unutar Europske unije automatska razmjena informacija mogla provoditi u obliku središnjeg europskog registra koji bi bio dostupan Komisiji i nadležnim nacionalnim tijelima;

106.  poziva države članice da uzmu u obzir da bi se svaka odluka o porezima, posebice kada uključuje transferne cijene, trebala donijeti u suradnji sa svim uključenim državama, da bi razmjena relevantnih informacija među njima trebala biti automatska, sveobuhvatna i bez odgađanja te da bi svaka nacionalna mjera kojoj je cilj smanjiti izbjegavanje plaćanja poreza i eroziju porezne osnovice unutar EU-a, uključujući revizije, trebala biti zajednička s obzirom na iskustvo stečeno programom FISCALIS 2020.; ponovo ističe da smatra da bi se osnovni elementi svih odluka o porezima koje utječu na druge države članice trebali dijeliti ne samo između poreznih uprava i Komisije, već i predstaviti u izvješćima multinacionalnih korporacija po zemljama;

107.  u tom kontekstu ističe činjenicu da na druge države članice mogu utjecati ne samo prekogranične nego i nacionalne odluke o porezima te stoga poziva da se automatskom razmjenom informacija obuhvate sve odluke koje izdaje vlada ili porezna uprava neke države članice ili bilo koja teritorijalna ili upravna jedinica države članice ili koje se izdaju u njihovo ime, a koje su još uvijek na snazi na dan stupanja na snagu direktive; snažno ustraje u tome da Komisija ima ključnu ulogu i bude uključena u postupak prikupljanja i analize podataka povezanih s odlukama o porezima;

108.  nadalje, poziva na uspostavu okvira kojim će se učinkovito nadzirati provedba automatske razmjene informacija i na prikupljanje i objavljivanje statističkih podataka o razmijenjenim informacijama te posebno da Komisija prije 31. prosinca 2016. uspostavi siguran središnji direktorij kako bi se olakšala razmjena informacija među uključenim poreznim upravama; podsjeća da će uspostava sustava za automatsku razmjenu informacija o odlukama o porezima dovesti do prikupljanja velike količine informacija zbog čega će možda biti teško prepoznati uistinu problematične slučajeve; ističe da je zbog toga, kao i zbog činjenice da postoji 28 država članica s različitim jezicima i administrativnim postupcima, nužno da Komisija i države članice razmisle o pametnom načinu postupanja s količinom i raznolikošću prikupljenih podataka, uključujući korištenje informatičke tehnologije, kako bi automatska razmjena informacija u Uniji uistinu bila učinkovita i korisna;

109.  poziva Komisiju da prouči uvjete za uspostavu sustava klirinške kuće na razini EU-a kojim bi Komisija sustavno kontrolirala odluke o porezima kako bi se povećala razina sigurnosti, dosljednosti, ujednačenosti i transparentnosti sustava i provjerilo imaju li takve odluke štetan utjecaj na druge države članice;

110.  naglašava da bi Komisija, kako bi poboljšala transparentnost za građane, trebala objavljivati godišnje izvješće sa sažetkom glavnih slučajeva iz sigurnog središnjeg direktorija te da bi Komisija pritom trebala voditi računa o odredbama o povjerljivosti iz Direktive o uzajamnoj pomoći;

111.  poziva Komisiju da razmotri mogućnost uspostavljanja zajedničkog okvira na razini EU-a za odluke o porezima, uključujući zajedničke kriterije, a posebice:

   zahtjev da se uspostave na temelju sveobuhvatne analize učinka prelijevanja, uključujući učinak odluka o porezima na poreznu osnovicu drugih država, uz uključenost svih zainteresiranih strana i država,
   njihovo objavljivanje, u punom ili pojednostavljenom obliku, uz puno poštovanje zahtjeva o povjerljivosti,
   obvezu objavljivanja kriterija za odobravanje, odbijanje ili opoziv odluka o porezima,
   jednako postupanje i dostupnost za sve porezne obveznike,
   nepostojanje diskrecijske ovlasti i potpuna usklađenost s povezanim poreznim odredbama;

112.  traži od Komisije da definira zajedničke europske smjernice za primjenu OECD-ovog načela transakcija po tržišnim uvjetima, čime se žele uskladiti praske država članica EU-a u pogledu određivanja transfernih cijena na način da državne uprave prilikom sklapanja sporazuma o transfernim cijenama imaju alate za usporedbu sličnih trgovačkih društava, a ne samo sličnih transakcija;

113.  smatra da je za pošten i učinkovit porezni sustav potrebna odgovarajuća razina transparentnosti i povjerljivosti; uvjeren je stoga da bi porezne uprave država članica i po potrebi Komisija trebale imati pristup informacijama u vezi s konačnim korisnicima svih pravnih sredstava i/ili odluka o porezima;

114.  poziva Komisiju da se između ostalog posluži Direktivom (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, u kojoj su unutar opće definicije „kriminalne aktivnosti” sadržana „porezna kaznena djela”, kako bi se odredili konačni korisnici pojedinih pravnih sredstava;

115.  poziva Komisiju da unutar svoje institucije uvede središnji javni registar svih zakonitih izuzeća, odbitaka i kredita za porez na dobit te kvantitativnu procjenu utjecaja na proračun svake države članice;

Zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit (CCCTB)

116.  pozdravlja akcijski plan koji je Komisija predložila 17. lipnja 2015. o rješavanju problema izbjegavanja plaćanja poreza i o promicanju pravednog i učinkovitog oporezivanja dobiti u EU-u; poziva Komisiju da ubrza predstavljanje zakonodavnih izmjena za žurnu uspostavu obavezne zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit na razini EU-a, čime bi se riješio ne samo problem povlaštenih režima i neusklađenosti nacionalnih poreznih sustava, nego i većina problema koji vode do erozije porezne osnovice na europskoj razini (posebice problemi transferne cijene); poziva Komisiju da bez odgađanja nastavi s radom okončanim 2011. na prijedlogu direktive Vijeća o uspostavi zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit, vodeći računa o stajalištu Parlamenta o toj temi i o novim čimbenicima koji su se od tada pojavili, te da u nju uključi najnovije zaključke OECD-a, posebno standarde koji proizlaze iz Akcijskog plana o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti (BEPS) kako bi konsolidirani tekst mogao biti gotov 2016.;

117.  poziva Komisiju da u svoje prijedloge uvrsti odredbe kojima je cilj pojasniti definiciju ulaganja u istraživanje i razvoj te trajnog poslovnog nastana, a koje su u skladu s ekonomskim sadržajem te pokrivaju i digitalno gospodarstvo; ukazuje na važnost ulaganja u istraživanje i razvoj te na to da je potrebno olakšati, a ne usporavati ulaganja u digitalno gospodarstvo i njegov rast, čime će europsko digitalno gospodarstvo koje se razvija postati konkurentno u odnosu na druge dionike u SAD-u i drugdje; naglašava da postoje dokazi da se postojećim režimima oporezivanja patenata ne potiču inovacije te da mogu dovesti do znatne erozije osnovice premještanjem dobiti; istovremeno naglašava da je nužno minimalizirati zloupotrebu ili iskorištavanje takvih sustava koordiniranim akcijama država članica te zajedničkim standardima i definicijama o tome što se može smatrati promicanjem istraživanja i razvoja, a što ne; ističe da takozvani izmijenjeni pristup utemeljen na povezanosti („modified nexus approach”), koji se odnosi na režime oporezivanja patenata i koji se preporučuje u inicijativi BEPS, neće biti dovoljan da se dostatno ograniče problemi povezani s režimima oporezivanja patenata;

118.  ističe da bi, kako bi se ponovno uspostavila poveznica između oporezivanja i ekonomskog sadržaja i kako bi se zajamčilo da se porezi plaćaju u zemljama u kojima se uistinu odvija gospodarska aktivnost i stvara vrijednost te kako bi se ispravile postojeće neusklađenosti, „raspodjela prema formuli” trebala omogućiti razlikovanje među sektorima i kako bi se njihove specifične značajke uzele u obzir, posebice s obzirom na poslovne subjekte u digitalnom gospodarstvu jer je zbog digitalnog gospodarstva poreznim upravama teže odrediti gdje je stvorena vrijednost; poziva Komisiju da pažljivo razmotri stajalište Parlamenta o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit i da usvoji raspodjelu prema formuli koja odražava stvarnu gospodarsku djelatnost trgovačkog društva; poziva Komisiju da nastavi s radom na konkretnim opcijama za osmišljavanje ključa za dodjelu sredstava, posebice u cilju predviđanja utjecaja na porezne prihode svake države članice prema strukturi njezina gospodarstva i to za svaki pojedini sektor; nadalje ističe da je zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit koristan način borbe protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti te je korisna za stvaranje europske dodane vrijednosti bez obzira na to koriste li se porezni prihodi djelomično kao nova vlastita sredstva za proračun EU-a ili ne;

119.  snažno podupire uvođenje potpune, obavezne zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit što je prije moguće; prihvaća pristup Komisije za uspostavljanje jednostavne zajedničke osnovice poreza na dobit (bez konsolidacije) kao prvi korak u njezinom akcijskom planu iz lipnja 2015., no ističe da će tako mnoga pitanja ostati neriješena, posebice za poslovne subjekte koji posluju na jedinstvenom tržištu s obzirom na to da zajednička osnovica poreza na dobit ne bi pružala mogućnost nadoknade gubitaka konsolidacijom niti riješila problem birokracije i nesigurnosti povezane s transfernim cijenama, što je također jedan od glavnih načina na koji multinacionalne korporacije izbjegavaju plaćanje poreza, niti učinkovito suzbila premještanje porezne osnovice unutar Unije; potiče Komisiju da stoga odredi konkretan, skori rok za uvođenje „konsolidiranog dijela” u inicijativu o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit; poziva Komisiju da ne provodi dodatne procjene utjecaja te mjere, koja je desetljećima na dnevnom redu EU-a, za koju su već napravljene brojne pripreme i koja je sada blokirana u Vijeću nakon službenog podnošenja 2011.;

120.  poziva Komisiju da nakon usvajanja potpune zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit i njezine potpune provedbe na razini EU-a hitno provede mjere kojima će jamčiti efektivno oporezivanje, smanjiti premještanje dobiti (većinom transfernim cijenama), nakon konsolidacije pripremiti privremeni sustav prijeboja prekogranične dobiti i gubitka, koji bi trebao biti privremen i imati dostatna jamstva da ne otvara dodatne mogućnosti za agresivno porezno planiranje, te nadalje u sve relevantne direktive uvesti odgovarajuća i učinkovita pravila protiv zloupotrebe; poziva Komisiju da provjeri postojeće direktive i nacrte direktiva na području poreza i prava trgovačkih društava u pogledu njihove prikladnosti za provedbu efektivnog oporezivanja; poziva Vijeće da se pripremi za žurno usvajanje tih odredbi; ističe da bi primjenu zajedničke konsolidirane porezne osnovice, ako se želi postići jedan od njezinih ciljeva, a to je jednostavnija administracija, trebala pratiti primjena zajedničkih računovodstvenih pravila i odgovarajuće usklađivanje administrativnih praksi u poreznim pitanjima;

121.  poziva Komisiju da u zakonodavstvu jasno definira ekonomski sadržaj, stvaranje vrijednosti i trajan poslovni nastan, posebice u cilju rješavanja pitanja fiktivnih trgovačkih društava te da razvije kriterije i zakonodavstvo EU-a koji se odnose na istraživanje i razvoj i koji su usklađeni s radom OECD-a po tom pitanju, ali ne i ograničeni na njega, s obzirom na to da države članice trenutačno reformiraju svoju strategiju u tom pogledu, često zajedno sa subvencijama; naglašava da bi u tom zakonodavstvu trebalo biti jasno navedeno da mora postojati izravna veza između povlaštenih režima koje odobravaju porezne uprave i povezanih aktivnosti istraživanja i razvoja; poziva Komisiju da revidira zakonodavstvo Unije o kontroliranim stranim trgovačkim društvima i njegovu primjenu u skladu s presudom Suda Europske unije u predmetu Cadbury Schweppes (C-196/04) kako bi se zajamčilo potpuno korištenje kontroliranih stranih trgovačkih društava, ne samo u situacijama potpuno umjetnih konstrukcija, radi izbjegavanja dvostrukog neoporezivanja; poziva Komisiju da iznese prijedloge za usklađivanje pravila o kontroliranim stranim trgovačkim društvima u EU-u;

122.  također poziva Komisiju da u nedostatku ikakve opće prihvaćene definicije provede daljnje analize i studije u cilju definiranja agresivnog poreznog planiranja i štetnih poreznih praksi i pogotovo povreda sporazuma o dvostrukom oporezivanju i neusklađenosti hibridnih instrumenata, uzimajući u obzir različite načine na koje mogu negativno utjecati na društvo, da zajamči nadzor nad njima i preciznije utvrdi utjecaj izbjegavanja plaćanja poreza u EU-u i u zemljama u razvoju; poziva Komisiju da također definira metodologiju za mjerenje poreznog jaza koji je posljedica izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, kako je najavila u svom prijedlogu iz ožujka 2015., te da zajamči redovito mjerenje kako bi se nadzirao napredak i pripremili odgovarajući politički odgovori; traži od Komisije da poduzme potrebne mjere kojima bi se točno pojasnio status svih „zavisnih jurisdikcija” država članica i na koji se način njihove prakse mogu promijeniti u cilju izbjegavanja erozije porezne osnovice u EU-u;

123.  podsjeća da osim prijevara u vezi s porezom na dobit dolazi od znatnih prijevara u vezi s prekograničnim PDV-om, porezom koji je temeljan za sve državne blagajne; poziva Komisiju da izradi mjere kako bi se taj problem riješio, uključujući bolju koordinaciju po tom pitanju među državnim poreznim tijelima;

Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja

124.  poziva na hitnu reformu Kodeksa o postupanju pri oporezivanju poslovanja i Skupine odgovorne za njegovu provedbu s obzirom da se do sada njegova vrijednost pokazala upitnom i u pogledu rješavanja stvarnih prepreka koje trenutno otežavaju učinkovito rješavanje štetnih poreznih praksi i u pogledu pomoći u koordinaciji i suradnji na području porezne politike u Europskoj uniji;

125.  poziva države članice da u duhu dobre suradnje podupru prijedloge koji su uvršteni u akcijski plan Komisije od 17. lipnja 2015. za pravedno i učinkovito oporezivanje dobiti u EU-u; vjeruje da bi veća transparentnost i odgovornost povećale legitimnost Skupine; zalaže se stoga za preoblikovanje načina na koji se upravlja Skupinom i njezinog mandata, između ostalog imenovanjem stalnog i politički odgovornog predsjednika, poboljšanjem njezinog načina rada, uključujući mogući mehanizam za provedbu, redovitim sudjelovanjem ministara financija ili viših dužnosnika u radu Skupine kako bi joj se povećala vidljivost, i pojačanom razmjenom informacija unutar Skupine u cilju učinkovitog rješavanja pitanja povezanih s erozijom porezne osnovice i premještanjem dobiti; također poziva na ažuriranje i proširenje kriterija utvrđenih Kodeksom kako bi njima bili obuhvaćeni novi oblici štetnih poreznih praksi, između ostalog i u trećim zemljama; poziva predsjednika Skupine i Vijeće da o aktivnostima Skupine redovito izvještavaju nadležni odbor Parlamenta i s njime razmjenjuju informacije, posebno kada je riječ o podnošenju polugodišnjih izvješća ECOFIN-u;

126.  poziva Vijeće da općenito podupre promicanje istinskog demokratskog nadzora na razini EU-a u prekograničnim poreznim pitanjima, sličnog sustavu koji je već uspostavljen na drugim područjima i koji državama članicama i drugim nezavisnim institucijama, kao što je Europska središnja banka i Odbor jedinstvenog nadzornog mehanizma, daje isključivu nadležnost; poziva Vijeće i države članice da razmotre mogućnost uspostavljanja skupine na visokoj razini za politiku oporezivanja, što je predložio i predsjednik Komisije; naglašava da bi takav „porezni odbor” bio odgovoran Parlamentu, a obuhvaćao bi Vijeće i Komisiju, prema modelu Gospodarskog i financijskog odbora, te nezavisne stručnjake, a općenito bi provodio nadzor nad zakonodavnim i nezakonodavnim poreznim politikama i izvještavao ECOFIN; zahtijeva da se Parlamentu da pravo inicijative da Skupini za Kodeks o postupanju prijavi svaku nacionalnu mjeru za koju smatra da ispunjava kriterije štetnog poreznog natjecanja koji su sadržani u Kodeksu o postupanju;

127.  poziva Komisiju da po drugi put ažurira izvješće ureda Simmons & Simmons iz 1999. o administrativnim praksama iz stavka 26. izvješća Skupine za Kodeks o postupanju iz 1999., izvješće Primarolo (SN 4901/99);

128.  apelira na Vijeće i države članice da, uz dužno poštovanje prema Ugovorima i nadležnosti država članica u izravnim poreznim pitanjima, poboljšaju transparentnost, odgovornost i nadzorne aktivnosti Skupine te poziva Komisiju da pokrene okvirno zakonodavstvo prema metodi Zajednice; smatra da je široj javnosti nužno pružiti više informacija o radu Skupine;

129.  poziva Komisiju da u cijelosti provede preporuke Europskog ombudsmana u pogledu sastava stručne skupine te da usvoji plan kojim bi se zajamčio uravnotežen sastav stručnih skupina; inzistira da bi paralelno s radom na postizanju tog cilja odmah trebalo započeti s reformama postojeće strukture i sastava; naglašava da takve reforme ne bi dovele do nedostatka dostupne stručnosti za izradu zakona jer bi se oni mogli stavljati na javnu raspravu ili javna stručna saslušanja koja su otvorena predstavnicima svih interesnih skupina; poziva Komisiju da donese jasnu definiciju sukoba interesa i čvrste politike kako bi se onemogućilo da dionici kod kojih postoji rizik od sukoba interesa i predstavnici organizacija osuđenih za utaju poreza ili bilo koje drugo kazneno djelo budu aktivni članovi bilo kojeg stručnog ili savjetodavnog tijela;

Državna potpora

130.  zdušno pozdravlja i podupire ključnu ulogu Komisije kao nadležnog tijela za tržišno natjecanje u istragama koje su u tijeku o državnim potporama povezanima s odlukama o porezima; smatra da tajnost koju su neke države članice više puta primjenjivale u vezi s projektima koji su dobiti državnu potporu nije primjerena; potiče Komisiju da u potpunosti iskoristi svoje ovlasti u skladu s pravilima EU-a o tržišnom natjecanju kako bi riješila problem štetnih poreznih praksi i sankcionirala države članice i trgovačka društva za koja se otkrije da sudjeluju u takvim praksama; naglašava da Komisija treba odvojiti više resursa, financijskih i kadrovskih, kako bi povećala svoju sposobnost da vodi sve potrebne fiskalne istrage o državnoj potpori istovremeno; naglašava da države članice moraju u potpunosti poštovati istrage i dostavljati informacije koje Komisija zahtijeva;

131.  poziva Komisiju da najkasnije do sredine 2017. usvoji nove smjernice u okviru svoje inicijative za modernizaciju sustava državnih potpora, koje će pojasniti što se smatra državnom potporom povezanom s porezima, a što „primjerenom” transfernom cijenom, u cilju uklanjanja pravne nesigurnosti za porezne obveznike koji ispunjavaju svoje obveze i za porezne uprave, pružajući okvir za porezne prakse država članica i ne odvraćajući od primjene zakonitih odluka o porezima; dovodi u pitanje korisnost Arbitražne konvencije, koja nije učinkovita za rješavanje sporova, posebice o pitanjima povezanima s transfernom cijenom; smatra da je taj instrument potrebno preoblikovati i učiniti ga učinkovitijim ili ga zamijeniti mehanizmom EU-a za rješavanje sporova s djelotvornijim postupcima za postizanje međusobnog dogovora;

132.  poziva Komisiju da proširi svoju istragu na druge multinacionalne korporacije koje su se spominjale u skandalu LuxLeaks i na mjere koje su po prirodi ili učinku slične transfernim cijenama;

133.  poziva Komisiju da u skladu s većom odgovornošću koja je dodijeljena državama članicama u okviru modernizacije sustava državnih potpora razmotri uspostavljanje mreže nacionalnih poreznih uprava za razmjenu najboljih praksi i za dosljedniji doprinos sprečavanju uvođenja bilo kakvih poreznih mjera koje bi se mogle smatrati nezakonitom državnom potporom; poziva Komisiju da pojača strateške sinergije između aktivnosti (reformirane) skupine za Kodeks o postupanju i načina na koji Komisija provodi propise o tržišnom natjecanju na području potpora povezanih s porezima;

134.  napominje da se postojećim pravilima za kontrolu državnih potpora želi riješiti problem praksi koje su protivne pravilima tržišnog natjecanja tako da se vrate nezaslužene povlastice odobrene trgovačkim društvima; poziva Komisiju da ocijeni mogućnost izmjene postojećih propisa kako bi se iznosi vraćeni nakon kršenja propisa EU-a o državnim potporama mogli vratiti državama članicama u kojima je došlo do erozije poreznih osnovica, a ne državi članici koja je odobrila nezakonitu potporu povezanu s porezima, što je trenutačna praksa, ili da se dodijele proračunu EU-a; poziva Komisiju da izmijeni postojeća pravila kako bi osigurala da se protiv relevantnih država i trgovačkih društava u slučaju kršenja pravila o državnoj potpori mogu donijeti sankcije;

Transparentnost

135.  smatra da Europska unija može postati model i svjetski predvodnik po pitanju porezne transparentnosti;

136.  ističe ključnu važnost transparentnosti za povećanje javne odgovornosti multinacionalnih korporacija i za pružanje podrške poreznim upravama u njihovim istragama; naglašava da transparentnost može imati snažan odvraćajući učinak i promijeniti ponašanja, bilo zbog opasnosti za ugled trgovačkog društva koje krši pravila, bilo pružanjem informacija nadležnim tijelima, koja zatim mogu primijeniti odgovarajuće korektivne mjere i sankcije; naglašava da se potreba za transparentnošću mora uskladiti s potrebom da se zaštite osjetljivi trgovački interesi i poštuju pravila o zaštiti podataka;

137.  smatra da je veća transparentnost u pogledu aktivnosti multinacionalnih korporacija nužna kako bi se zajamčilo da se porezne uprave mogu učinkovito boriti protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti; ponavlja u skladu s tim svoje stajalište da bi multinacionalne korporacije u svim sektorima trebale u svojim financijskim izvještajima jasno i razumljivo navoditi niz skupnih informacija po državama članicama i trećim zemljama u kojima imaju poslovni nastan, uključujući dobit ili gubitak prije poreza, poreze na dobit ili gubitak, broj zaposlenih, imovinu, osnovne informacije o odlukama o porezima (izvještavanje po državama); ističe važnost dostupnosti tih informacija javnosti, po mogućnosti u obliku središnjeg registra EU-a; nadalje naglašava da bi MSP-ove i trgovačka društva srednje tržišne kapitalizacije koji nisu multinacionalne korporacije trebalo izuzeti te obveze; poziva Vijeće da do kraja 2015. godine usvoji stajalište Parlamenta, kako je u srpnju 2015. izglasano u okviru Direktive o pravima dioničara; ističe da bi se zahtjevi u pogledu transparentnosti trebali sastaviti i primjenjivati na način da trgovačka društva iz EU-a ne dovedu u nepovoljniji položaj na tržištu;

138.  nadalje poziva države članice da poreznim upravama podnose razrađenija izvješća po državama koja se temelje na standardu OECD-a i uključuju detaljnije informacije, kao što su povrat poreza i transakcije unutar grupacija; naglašava da je uz porezne informacije koje trgovačka društva dostavljaju drugim poreznim upravama, potrebno poboljšati okvir za rješavanje sporova kako bi se pojasnila prava svake strane i izbjegle negativne posljedice; naglašava da bi se po pitanju poreznih uprava trećih zemalja informacije trebale dostavljati samo tijelima onih zemalja koje primjenjuju mjere jednakovrijedne onima iz Arbitražne konvencije EU-a; također poziva da se izrade harmonizirani računovodstveni standardi, kojima bi se prije svega omogućilo detaljnije objavljivanje u vezi s licencijama;

139.  zahtijeva od Komisije da podupre to stajalište u skladu sa svojim prijašnjim procjenama i stajalištima te da poduzme sve potrebne korake kako bi zajamčila širenje njegove primjene na sve multinacionalne korporacije koje posluju na unutarnjem tržištu i poziva OECD da podupre širenje njegove primjene u cijelom svijetu kako bi se zajamčilo da se slične obveze primijene na sva trgovačka društva koja se bave prekograničnim operacijama; ističe činjenicu da mjere za poboljšanje transparentnosti, iako su potrebne, nisu dostatne za sveobuhvatno rješenje tog problema te da je potrebno temeljito reformirati nacionalne, europske i međunarodne porezne sustave;

140.  naglašava da trenutna nejasnoća međunarodnog poreznog sustava dopušta multinacionalnim korporacijama da izbjegavaju plaćanje poreza, zaobilaze nacionalne porezne zakone i premještaju dobit u porezne oaze; poziva Komisiju i države članice da nadležnim tijelima zajamče potpuni pristup središnjim registrima o stvarnom vlasništvu i za trgovačka društva i za zaklade, u skladu s četvrtom Direktivom o sprečavanju pranja novca; poziva države članice da brzo prenesu četvrtu Direktivu o sprečavanju pranja novca u svoja zakonodavstva i tako omoguće širok i jednostavniji pristup informacijama iz središnjih registara o stvarnom vlasništvu; ponavlja svoje stajalište da bi ti registri trebali biti javni;

141.  svjestan je rada Komisije na uspostavljanju europskog poreznog identifikacijskog broja (PIB); poziva Komisiju da iznese prijedlog za europski PIB, na temelju nacrta europskog PIB-a iz Akcijskog plana Komisije za borbu protiv porezne prijevare i utaje poreza iz 2012. (akcija 22); podsjeća da se smatra da će porezni identifikacijski broj omogućiti najbolji način identificiranja poreznih obveznika i stoga potiče da se taj projekt ubrza; isto tako poziva Komisiju da aktivno radi na uspostavljanju sličnog identifikacijskog broja na svjetskoj razini, kao što je globalni identifikator pravnih osoba (LEI) Odbora za regulatorni nadzor;

142.  nadalje naglašava da je transparentnost također važna za tekuće istrage o odlukama o porezima na području državnih potpora;

143.  poziva Komisiju da istraži mogućnosti da se unutar EU-a uvedu odredbe slične pravilu Odbora za računovodstvene standarde vlade SAD-a(48) , u skladu s kojim tijela saveznih država i lokalne vlasti moraju prijaviti koliko prihoda gube zbog olakšica na području oporezivanja dobiti u cilju gospodarskog razvoja;

Zaštita zviždača

144.  poziva Komisiju da do lipnja 2016. predloži europski zakonodavni okvir za učinkovitu zaštitu zviždača i sličnih osoba; naglašava da nije prihvatljivo da je moguće kazneno goniti građane i novinare koji djeluju u javnom interesu i objavljuju informacije ili prijavljuju moguće povrede, prijestupe, prijevare ili nezakonite aktivnosti, posebno slučajeve izbjegavanja plaćanja poreza, utaje poreza i pranja novca ili bilo koje drugo ponašanje kojim se krše temeljna načela Europske unije, kao što je načelo lojalne suradnje, umjesto da im se pruža pravna zaštita;

145.  poziva Komisiju da razmotri uvođenje niza instrumenata kojima bi se jamčila takva zaštita od neopravdanog kaznenog progona, ekonomskih sankcija ili diskriminacije, jamčeći istovremeno zaštitu povjerljivosti i poslovnih tajni; u tom pogledu ističe primjer američkog zakona Dodd-Frank, koji zviždačima omogućuje naknadu za pružanje novih informacija vlastima i štiti ih od kaznenog progona i gubitka radnog mjesta, vodeći računa da ta naknada ne bi trebala biti poticaj za objavljivanje osjetljivih poslovnih informacija; predlaže osnivanje nezavisnog europskog tijela odgovornog za prikupljanje tih informacije i vođenje istraga te zajedničkog paneuropskog fonda za zviždače kako bi im se zajamčila odgovarajuća financijska pomoć, a koji bi se financirao iz pristojbe na dio vraćenih sredstava ili naplaćenih kazni; smatra da bi zaštitu također trebalo pružiti zviždačima koji obavijeste javnost nakon što su nadležna tijela na nacionalnoj ili europskoj razini bila obaviještena, ali tijekom mjesec dana nisu reagirala;

Korporativna društvena odgovornost

146.  smatra da se provedba odgovorne porezne strategije može smatrati temeljem korporativne društvene odgovornosti, posebno u skladu s ažuriranom definicijom prema kojoj je korporativna društvena odgovornost „odgovornost trgovačkih društava za njihov učinak na društvo”(49) ; žali što većina trgovačkih društava to ne uključuje u svoje izvješće o korporativnoj društvenoj odgovornosti; ističe činjenicu da agresivno porezno planiranje nije spojivo s korporativnom društvenom odgovornošću; poziva Komisiju da uključi taj element u ažuriranu strategiju EU-a o korporativnoj društvenoj odgovornosti i pravilno definira njegov sadržaj;

Aspekt trećih zemalja

Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD)

147.  snažno podupire akcijski plan OECD-a za borbu protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti i istovremeno je svjestan da je on rezultat kompromisa i ne ide dovoljno daleko kako bi se riješili razmjeri problema izbjegavanja plaćanja poreza te da bi ti prijedlozi trebali biti osnova za daljnje mjere na europskoj i svjetskoj razini; poziva OECD, njegove države članice i sve druge uključene države da uspostave snažan instrument za nadzor kako bi se mogao procijeniti napredak u provedbi tih smjernica, prikupiti dokazi o njihovoj učinkovitosti i eventualno poduzeti korektivne mjere;

148.  preporučuje da se osnaže institucionalne veze i suradnja između OECD-a i Komisije kako bi se mogla i dalje jamčiti kompatibilnost tih dvaju procesa i izbjegli dvostruki standardi; poziva države članice da u svoje nacionalne zakone brzo prenesu sve zakonodavstvo EU-a koje se temelji na smjernicama OECD-a, čime bi Europska unija postala predvodnik u provedbi preporuka OECD-a; međutim, ističe da se pristup OECD-a i dalje temelji na neobvezujućim zakonskim instrumentima i da je potrebno nadopuniti njegove aktivnosti zakonodavnim okvirom na razini EU-a kako bi se zadovoljile potrebe jedinstvenog tržišta, npr. u obliku direktive protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti, koja bi otišla korak dalje od inicijative OECD-a o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti u područjima koja nisu dovoljno pokrivena;

Porezne oaze

149.  poziva na zajednički pristup poreznim oazama na razini EU-a; posebice poziva Komisiju da nastavi raditi na izradi i usvajanju europske definicije, zajedničkim kriterijima za utvrđivanje poreznih oaza, neovisno o tome gdje se nalaze, i primjerenim sankcijama za države koje s njima surađuju, na temelju njezine Preporuke iz prosinca 2012. o mjerama kojima se želi potaknuti treće zemlje na primjenu minimalnih standarda dobrog upravljanja u poreznim pitanjima (npr. proširiti razmjenu informacija i transparentnost tako da uključuju pravedno porezno natjecanje i efektivno oporezivanje) i za trgovačka društva koja ih koriste u svrhu agresivnog poreznog planiranja te da nastavi raditi na definiranju primjerenih zajedničkih mjera koje se primjenjuju na te jurisdikcije; poziva se na svoju gore navedenu Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o borbi protiv porezne prijevare, porezne utaje i poreznih oaza za nepotpuni popis mogućih mjera te vrste(50) ; ponavlja da bi istinski europski popisi, koji se redovito ažuriraju i temelje na sveobuhvatnim, transparentnim, konkretnim, objektivno provjerljivim i općenito prihvaćenim pokazateljima, bili učinkovitiji način promicanja dobrog poreznog upravljanja i promjene ponašanja u pogledu poreznih pitanja prema tim jurisdikcijama i unutar njih;

150.  poziva Komisiju da na europsku crnu listu stavi one teritorije koji odobravaju porezne olakšice subjektima od kojih ne traže da u toj zemlji imaju znatnu ekonomsku djelatnost, teritorije koji pružaju vrlo niske efektivne poreze i ne jamče automatsku razmjenu poreznih informacija s drugim jurisdikcijama;

151.  posebice ističe da je potrebno zajamčiti da se izlazni financijski tokovi oporezuju barem jednom, primjerice računanjem poreza po odbitku ili jednakovrijednih mjera, kako bi se spriječio odlazak neoporezovanih prihoda iz EU-a te poziva Komisiju da u tu svrhu podnese zakonodavni prijedlog, na primjer u obliku revizije Direktive o matičnim društvima i društvima kćerima i Direktive o kamatama i licencijama; inzistira na tome da je potrebno uvesti sustav kojim će se zajamčiti da je za ovjeru te operacije nužno dostaviti potvrdu nacionalnoj poreznoj upravi i o tome obavijestiti Komisiju, štiteći na taj način jedinstveno tržište i održavajući vezu između mjesta na kojem se prihodi i gospodarska vrijednost stvaraju i mjesta na kojem se oni oporezuju; naglašava da bi takav sustav trebalo pažljivo osmisliti kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje i sporovi; poziva Komisiju da pojača ulogu EU-a na međunarodnoj sceni na način da jednoglasno radi na razvijanju zajedničkog okvira EU-a za bilateralne ugovore o poreznim pitanjima i na postupnoj zamjeni iznimno velikog broja pojedinačnih bilateralnih poreznih ugovora ugovorima između EU-a i jurisdikcija trećih zemalja, podupirući istovremeno OECD u njegovu promicanju multilateralnog pristupa poreznim pitanjima, kojem je cilj pojednostavniti međunarodne porezne dogovore i zajamčiti da se prihodi oporezuju na mjestu gdje se vrijednost stvara; naglašava da bi to bio najbrži način rješavanja problema prakse neovlaštenog stjecanja ugovornih povlastica; poziva u međuvremenu države članice da klauzule protiv zlouporabe odmah unesu u svoje porezne ugovore u skladu s prijedlozima o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti;

152.  smatra da je potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini potrebno popratiti pojačanom suradnjom u poreznim pitanjima kojom se sprečava da trgovačka društva koja se natječu na istim tržištima izbjegavaju plaćanje poreza te kojom se jamče jednaki uvjeti za sve; stoga traži od Komisije da u sve sporazume EU-a o slobodnoj trgovini uvrsti odredbe o porezima, koje bi zemlje partnere obvezale na primjenu dobrog poreznog upravljanja i zajamčile reciprocitet u poreznim pitanjima; ističe da rad Platforme za dobro porezno upravljanje predstavlja dobar temelj za provedbu tog koncepta; naglašava činjenicu da bi se to isto moglo primijeniti na sporazume EU-a o suradnji;

153.  poziva tijela EU-a da ne surađuju s onim jurisdikcijama za koje se smatra da ne surađuju u poreznim pitanjima niti s trgovačkim društvima koja su osuđena za poreznu prijevaru, utaju poreza ili agresivno porezno planiranje; poziva institucije kao što su Europska investicijska banka (EIB) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD) da više ne surađuju preko svojih financijskih posrednika s poreznim jurisdikcijama koje ne surađuju; nadalje traži od tijela EU-a da se obvežu da neće odobravati financijska sredstva EU-a trgovačkim društvima osuđenima za poreznu prijevaru, utaju poreza ili agresivno porezno planiranje;

154.  poziva Komisiju da se koristi svim instrumentima koje ima na raspolaganju za poticanje bolje koordiniranog pristupa prema razvijenim zemljama kako bi se promicao veći reciprocitet u poreznim pitanjima, posebice u pogledu razmjene informacija s SAD-om nakon što je na snagu stupio Zakon o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama; također poziva Komisiju da, imajući na umu sporazum od 27. svibnja 2015. između EU-a i Švicarske o automatskoj razmjeni informacija o financijskim računima, u cilju očuvanja jedinstvenog tržišta pažljivo prati dogovoreno postupno ukidanje određenih štetnih poreznih praksi u Švicarskoj u skladu sa smjernicama o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti te da se u budućnosti ne donose nove štetne porezne mjere; poziva Komisiju da u svojim tekućim pregovorima sa Švicarskom predloži da se u švicarski zakon uvedu pravila o kontroliranim stranim trgovačkim društvima; inzistira da Komisija mora zajamčiti da Švicarska u poreznim pitanjima prati pristup EU-a i o tome izvijestiti Parlament;

155.  podsjeća da su sve države članice Konvencijom o administrativnoj pomoći u poreznim stvarima i revizijom relevantnih direktiva(51) EU-a iz 2014. godine odabrale multilateralan pristup automatskoj razmjeni informacija; naglašava da su te dvije inicijative ključni elementi za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza i bankovne tajne jer podrazumijevaju obvezu financijskih institucija da izvještavaju porezne uprave o širokom opsegu informacija o rezidentima koji prihod ostvaruju imovinom u inozemstvu;

Zemlje u razvoju

156.  ističe činjenicu da je prilikom osmišljavanja mjera i politika za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza potrebno na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini obratiti posebnu pozornost na stanje u zemljama u razvoju, a posebice u najslabije razvijenim zemljama, koje su često najviše pogođene izbjegavanjem plaćanja poreza na dobit i imaju vrlo nisku poreznu osnovicu i nizak omjer poreza i BDP-a; ističe da bi se tim mjerama i politikama trebalo doprinijeti stvaranju javnih prihoda razmjernih dodanoj vrijednosti stvorenoj na njihovu teritoriju kako bi se na odgovarajući način financirale razvojne strategije tih država, postizanje milenijskih razvojnih ciljeva i program razvoja za razdoblje nakon 2015.; pozdravlja u tom kontekstu rad Odbora stručnjaka UN-a o međunarodnoj suradnji u poreznim pitanjima; traži od Komisije da podupre interese zemalja u razvoju u postojećim međunarodnim inicijativama i da u svoju Platformu za dobro porezno upravljanje uključi predstavnike iz zemalja u razvoju;

157.  poziva EU i članice OECD-ove inicijative o eroziji porezne osnovice i premještanju dobiti da zajamče da novi „Globalni standard o automatskoj razmjeni informacija”, koji je izradio OECD, obuhvaća prijelazno razdoblje za zemlje u razvoju, koje trenutno ne mogu ispuniti uvjete za uzajamnu automatsku razmjenu informacija zbog nedostatka administrativnih kapaciteta;

158.  poziva Komisiju da predloži daljnje mjere u cilju jačanja administrativnih kapaciteta u zemljama u razvoju, posebice u poreznim pitanjima, kako bi se omogućila učinkovita razmjena poreznih informacija s njihovim upravama; poziva na uspostavljanje platforme za zemlje u razvoju uvođenjem pilot-projekata za automatsku razmjenu informacija; poziva zemlje u razvoju da potiču regionalne sporazume ili druge oblike suradnje u poreznim pitanjima kako bi poboljšale svoj položaj u pregovorima sa stranim izravnim ulagačima i multinacionalnim korporacijama te riješile probleme koji su od zajedničkog interesa;

159.  poziva države članice da zajamče da njihove agencije za razvojnu pomoć imaju na raspolaganju dovoljno stručnih resursa za rješavanje poreznih pitanja u svojim razvojnim politikama, posebno iz ministarstva financija i porezne uprave;

160.  upućuje na akcijski plan koji je predstavljen u njegovoj rezoluciji od 8. srpnja 2015. o izbjegavanju plaćanja poreza i utaji poreza kao izazovima za upravljanje, socijalnu zaštitu i razvoj u zemljama u razvoju; potiče sve države i međunarodne organizacije, kao što je UN, da sudjeluju u uključivom procesu i doprinesu poreznom planu skupine G20 i OECD-a rješavanjem problema erozije porezne osnovice i premještanja dobiti, promicanjem međunarodne porezne transparentnosti i globalne razmjene poreznih informacija, primjerice razvijanjem jedinstvenog zajedničkog standarda za izvještavanje u sustavu automatske razmjene informacija ili javnim objavljivanjem podataka o stvarnom vlasništvu; poziva Komisiju i države članice da daju podršku većoj ulozi Ujedinjenih naroda u budućim međunarodnim raspravama o porezu tako što će, na primjer, podržati stvaranje svjetskog poreznog tijela pod okriljem Ujedinjenih naroda;

Porezni savjetnici

161.  ukazuje na problematično i upitno usporedno postojanje aktivnosti poreznog savjetovanja revizije te savjetodavnih aktivnosti unutar istog trgovačkog društva koje bi s jedne strane trebalo služiti poreznoj upravi, npr. u izradi poreznih sustava ili boljem ubiranju poreza, a s druge pružati usluge poreznog planiranja multinacionalnim korporacijama, koje mogu iskorištavati slabosti nacionalnih poreznih zakona;

162.  ističe da postoji europski pravni okvir, kojim su obuhvaćeni najnoviji paketi reformi revizorskih tržišta i koje je Parlament odobrio u svojoj rezoluciji od 3. travnja 2014.(52) ; poziva Komisiju da zajamči da se relevantne zakonodavne odredbe primjenjuju u državama članicama unutar odgovarajućeg vremenskog okvira i u skladu s planiranim ciljevima;

163.  poziva Komisiju da iznese prijedloge smjernica za industriju poreznog savjetovanja i za uspostavljanje režima EU-a za nekompatibilnost savjetnika u poreznim pitanjima i, po potrebi, banaka i tako uspostavi okvir za učinkovito sprječavanje sukoba interesa između pružanja usluga za javni i privatni sektor;

164.  nadalje poziva Komisiju da pokrene istragu kako bi se procijenilo kolika je koncentracija u tom sektoru i koliki je to eventualni poremećaj izazvalo u tržišnom natjecanju; preporučuje da se tom istragom posebno razmotri može li kombinacija poreznog savjetovanja i revizorskih djelatnosti unutar istog trgovačkog društva dovesti do sukoba interesa te da u skladu s tim predloži odgovarajuće mjere, uključujući uvođenje mehanizma za razdvajanje odjela unutar konzultantskih društava;

165.  zahtijeva od Komisije da hitno procijeni mogućnost uvođenja zakonodavnog okvira koji bi omogućio dostatne sankcije za trgovačka društva, banke, računovodstvena društva i financijske savjetnike za koje se dokaže da su bili uključeni u provedbu ili promicanje nezakonitog izbjegavanja plaćanja poreza i agresivno porezno planiranje; naglašava da bi te sankcije trebale imati odvraćajući učinak i da među ostalim mogu uključivati novčane kazne, zabranu pristupa financijskim sredstvima iz proračuna EU-a, zabranu svake savjetodavne uloge u institucijama EU-a te u ekstremnim i opetovanim slučajevima povlačenje dozvole za poslovanje;

Daljnje djelovanje na nacionalnoj razini

166.  potiče daljnje djelovanje na nacionalnoj razini u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza, unutar okvira EU-a i OECD-a, s obzirom na to da nekoordinirane reakcije mogu dovesti do daljnje neusklađenosti i prilika za izbjegavanje plaćanja poreza; ističe da je suradnja najbolji način za borbu protiv erozije porezne osnovice, a ne jednostrano uvođenje povlaštenih režima za privlačenje ulaganja;

167.  poziva Komisiju da izradi smjernice za porezne amnestije koje su odobrile države članice kojima bi se pokušale definirati okolnosti u kojima bi takve amnestije bile u skladu s odredbama Ugovora Europske unije koje se odnose na slobodno kretanje kapitala, slobodu pružanja usluga, pravila o državnoj potpori i pranju novca te u skladu sa zajedničkim pristupom EU-a protiv poreznih oaza; podsjeća da je takvu praksu potrebno koristiti vrlo pažljivo kako je oni koji izbjegavaju plaćanje poreza ne bi shvatili kao poticaj da čekaju sljedeću amnestiju;

168.  poziva države članice da uvedu sustav poreza po odbitku za licencije, da zajamče da se također oporezuju licencije koje se plaćaju trećim zemljama koje nisu obuhvaćene bilateralnim poreznim sporazumima;

169.  potiče sve države članice da provedu procjene učinka, kada je to potrebno i uz tehničku podršku Komisije, kojima su obuhvaćeni učinci prelijevanja u drugim državama prije uvođenja ikakvih poreznih mjera koje mogu imati učinak u inozemstvu; poziva nacionalne parlamente da se snažno uključe u pitanje izbjegavanja plaćanja poreza s obzirom na to da bi svi porezni režimi i tretmani trebali proći kroz pravu procjenu i demokratsku kontrolu zakonodavca;

170.  snažno potiče države članice da ponovno razmotre rezove u resursima svojih poreznih uprava, da povećaju ulaganja i povećaju učinkovitost svojih poreznih uprava i da zajamče učinkovito korištenje osoblja i tehnologija te povećanje stručnosti u cilju borbe protiv razvijanja i utjecaja štetnih poreznih praksi, koje su postale sve sofisticiranije; poziva Komisiju da takvim nastojanjima pruži tehničku podršku, posebice u kontekstu programa FISCALIS 2020; također poziva države članice da rade na jednostavnijim, učinkovitijim i transparentnijim poreznim sustavima na dobrobit država članica, građana i poslovanja;

171.  podsjeća da je javna nabava zaslužna za 16 % BDP-a na području Europske unije; zahtijeva da se izradi procjena mogućnosti da se tijekom sljedećeg niza izmjena Direktive o javnoj nabavi u ponude javne nabave uvede kriterij koji se odnosi na porez, transparentnost ili suradnju; također poziva države članice da razmisle o mogućnosti da se iz javne nabave isključe trgovačka društva za koja je dokazano da provode agresivno porezno planiranje i programe izbjegavanja plaćanja poreza;

172.  na kraju ističe da pravilo o jednoglasnosti unutar Vijeća, koje svakoj državi članici daje pravo na veto, smanjuje poticaj da se iz statusa quo krene prema rješenju koje podrazumijeva veću suradnju; poziva Komisiju da se, kada je to potrebno, ne suzdržava od primjene članka 116. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojim se propisuje sljedeće: „Kad Komisija utvrdi da određena razlika među odredbama utvrđenima zakonom, i drugim propisima država članica narušava uvjete tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu te da se nastali poremećaj treba otkloniti, ona se savjetuje s dotičnim državama članicama. Ako takvo savjetovanje ne dovede do sporazuma kojim se otklanja taj poremećaj, Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, donose potrebne direktive [...]”;

173.  obvezuje se da će nastaviti s radom koji je započeo Posebni odbor, riješiti prepreke koje su spriječile Posebni odbor da ispuni svoj puni mandat i osigurati daljnje postupanje u pogledu njegovih preporuka; nalaže svojim nadležnim tijelima da definiraju najbolji institucionalni okvir kojim bi se to postiglo;

174.  ponavlja svoj zahtjev da se omogući pristup svim relevantnim dokumentima EU-a; poziva svog predsjednika da taj zahtjev proslijedi Komisiji i Vijeću i jasno ističe da je Parlament odlučan u namjeri da iskoristi sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju kako bi postigao taj cilj;

175.  poziva svoj nadležni odbor da izvijesti o tim preporukama u svojem budućem izvješću o zakonodavnoj inicijativi na istu temu;

176.  poziva svoj nadležni odbor odgovoran za ustavna pitanja na daljnje postupanje u skladu s tim preporukama, posebno u pogledu umetanja obvezujućih odredbi o suradnji u Kodeks postupanja za organizacije koje se nalaze u registru transparentnosti te promjene pravila koja se odnose na pristup dokumentima između institucija EU-a u cilju njihovog boljeg usklađivanja s načelom lojalne suradnje iz Ugovora o Europskoj uniji;

o
o   o

177.  nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, državama članicama, nacionalnim parlamentima, skupini G20 i OECD-u.

(1) Usvojeni tekstovi P8_TA(2015)0039.
(2) Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.) o uzajamnoj pomoći nadležnih tijela država članica u području izravnog oporezivanja.
(3) Direktiva Vijeća 2003/49/EZ od 3. lipnja 2003. o zajedničkom sustavu oporezivanja isplate kamata i licencije između povezanih trgovačkih društava različitih država članica (SL L 157, 26.6.2003., str. 49.).
(4) SL L 225, 20.8.1990., str. 6.
(5) SL L 158, 27.5.2014., str. 196.
(6) SL L 83, 27.3.1999., str. 1.
(7) SL L 336, 27.12.1977., str. 15.
(8) SL L 141, 5.6.2015., str. 73.
(9) SL C 384, 10.12.1998., str. 3.
(10) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 134.
(11) SL C 2, 6.1.1998., str. 2.
(12) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0257.
(13) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0265.
(14) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0089.
(15) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2015)0062.
(16) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0444.
(17) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0205.
(18) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 53.
(19) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 37.
(20) SL C 341 E, 16.12.2010., str. 29.
(21)„Tendencije u oporezivanju u Europskoj uniji”, izdanje iz 2014., Eurostat.
(22) „Tendencije u oporezivanju u Europskoj uniji”, statistička izdanja Eurostata, 2014.
(23) Europska komisija 82015.), „Oporezivanje malih i srednjih poduzeća u Europi – empirijska studija primijenjenog oporezivanja dobiti malih i srednjih poduzeća u usporedbi s velikim poduzećima”.
(24) Politički dokumenti MMF-a „Učinak prelijevanja u međunarodnom oporezivanju poduzeća”, 9. svibnja 2014., i „Smanjenje porezne osnovice, prijenos dobiti i zemlje u razvoju”, 29. svibanj 2015.
(25) Izvješće stručnjaka Richarda Murphyja od 10. veljače 2012. naslovljeno „Uklanjanje europskog poreznog jaza”.
(26) „Europska dodana vrijednost zakonodavnog izvješća o uvođenju transparentnosti, koordinacije i usklađenja u politike oporezivanja dobiti poduzeća u Europskoj uniji”, dr. Benjamin Ferrett, Daniel Gravino i Silvia Merler, Europski parlament.
(27) „Unhappy meal – 1 milijarda EUR kao posljedica izbjegavanja plaćanja poreza na jelovniku McDonald’sa”, Europska federacija sindikata javnih službi i dr., veljača 2015.
(28) Radni dokument službi Komisije od 17. lipnja 2015. o oporezivanju dobiti poduzeća u Europskoj uniji (SWD(2015)0121).
(29) Studija o poreznim poticajima za razvoj i istraživanje, Dokument o oporezivanju br. 52-2014, Europska komisija.
(30) „Transferne cijene: kako biti nepristran”, časopis OECD Observer br. 230, siječanj 2002. (ispravljeno 2008.).
(31) Zastupnički dom Ujedinjene Kraljevine, usmeno izlaganje pred Odborom za javne financije, 31. siječnja 2013.
(32) Priopćenje za medije OECD-a, „OECD poziva na jaču međunarodnu suradnju u vezi s porezom na dobit”, 12.2.2013.
(33) „Oporezivanje malih i srednjih poduzeća u Europi – empirijska studija primijenjenog oporezivanja dobiti malih i srednjih poduzeća u usporedbi s velikim poduzećima”, Europska komisija, svibanj 2015. i P. Egger, W. Eggert i H. Winner (2010.), „Ušteda na porezima poduzeća u stranom vlasništvu”, Journal of International Economics 81, str. 99. – 108.
(34) C-106/09 P i C-107/09 P, Komisija protiv Vlade Gibraltara i Ujedinjene Kraljevine, presuda od 15. studenoga 2011.
(35) Ako se mjere koje su prihvatile države članice bave čitavim poreznim sustavom, one predstavljaju prilagodbe općenite fiskalne politike, a ne državne potpore.
(36) Priopćenje koje je poslao povjerenik Vestager Odboru TAXE 29. travnja 2015.
(37) Kao što je navedeno u Uredbi Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, s obzirom na obvezu suradnje i dostavljanja svih potrebnih dokumenata.
(38) Strateški dokument MMF-a „Učinak prelijevanja u međunarodnom oporezivanju dobiti”, 9. svibnja 2014.
(39) Radni dokument MMF-a „Erozija porezne osnovice, premještanje dobiti i zemlje u razvoju”, svibanj 2015.
(40) Studija „Mobilizacija prihoda od poreza u zemljama u razvoju: pitanja i izazovi”, Europski parlament, travanj 2014.
(41) Izvješće o ulaganjima u svijetu 2015., Konferencija Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju.
(42) Izvješće organizacije Christian Aid, 2008.
(43)SL C 264 E, 13.9.2013., str. 41.
(44) Airbus, BNP Paribas, SSE plc, Total S.A.
(45) Amazon, Anheuser-Busch InBev, Barclays Bank Group, Coca-Cola Company, Facebook, Google, HSBC Bank plc, IKEA, McDonald’s Corporation, Philip Morris, Walt Disney Company.
(46) Fiat Chrysler Automobiles, Walmart.
(47) Kodeks ponašanja iz Priloga III. Međuinstitucionalnom sporazumu o registru transparentnosti iz 2014.
(48) „Praćenje olakšica u području poreza na dobit: u SAD-u se pojavljuje novi, dobrodošao oblik transparentnosti”, Mreža za poreznu pravdu (Tax Justice Network ).
(49) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, „Obnovljena strategija EU-a za korporativnu društvenu odgovornost za razdoblje 2011. – 2014.”, (COM(2011)0681), str. 6.
(50) To su između ostalog: obustava ili ukidanje postojećih konvencija o dvostrukom oporezivanju s jurisdikcijama koje se nalaze na crnoj listi; zabrana pristupa javnoj nabavi dobara i usluga u EU-u za kompanije sa sjedištem u jurisdikcijama na crnoj listi te odbijanje dodjeljivanja državne potpore tim kompanijama; zabrana financijskim institucijama i financijskim savjetnicima iz EU-a da utemelje ili održavaju društva kćeri i podružnice u jurisdikcijama na crnoj listi te razmatranje oduzimanja dozvola financijskim institucijama i financijskim savjetnicima iz EU-a koji održavaju podružnice i nastavljaju poslovati u jurisdikcijama na crnoj listi; uvođenje posebne pristojbe na sve transakcije prema jurisdikcijama ili iz jurisdikcija na crnoj listi; razmatranje niza opcija za nepriznavanje, unutar EU-a, pravnog statusa kompanija koje posluju u jurisdikcijama na crnoj listi; primjena carinskih prepreka u slučajevima trgovanja s trećim zemljama koje se nalaze na crnoj listi.
(51) Direktiva EU-a o porezu na štednju i Direktiva o administrativnoj suradnji.
(52) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0283 i P7_TA(2014)0284.


PRILOG 1.:

POPIS OSOBA S KOJIMA JE ODRŽAN SASTANAK

(SJEDNICE ODBORA I IZASLANSTVA)

Datum

Govornici

30.3.2015.  

—  Pierre Moscovici, povjerenik za gospodarske i financijske poslove, oporezivanje i carinu

16.4.2015.  

—  Serge Colin, predsjednik Sindikata financijskog osoblja

—  Fernand Müller, predsjednik Odbora za porezna pitanja Sindikata financijskog osoblja

—  Paulo Ralha, predsjednik portugalskog sindikata poreznih djelatnika

—  François Goris, predsjednik UNSP-NUOD-a u ime Europske konfederacije nezavisnih sindikata (CESI)

—  Nadja Salson, Europska federacija sindikata javnih službi

—  Henk Koller, predsjednik Europske federacije poreznih savjetnika (CFE)

—  Olivier Boutellis-Taft, izvršni direktor Europske federacije računovođa (FEE)

—  Ravi Bhatiani, direktor pravnih poslova nezavisne organizacije europskih maloprodajnih lanaca (Independent Retail Europe)

5.5.2015.

—  Margrethe Vestager, povjerenica za tržišno natjecanje

—  Wolfgang Nolz, predsjednik Skupine za Kodeks o postupanju

—  Jane McCormick, viša porezna savjetnica, voditeljica poreznih poslova za regiju EMA (Europa, Bliski istok i Afrika) u KPMG-u

—  Chris Sanger, partner i voditelj globalne porezne politike u Ernst & Youngu

—  Stef van Weeghel, partner u PwC-u, voditelj globalne porezne politike

—  Bill Dodwell, voditelj porezne politike u Deloitteu UK

11.5.2015.  

Javno saslušanje o odlukama o porezima i štetnim poreznim praksama

—  Stephanie Gibaud, zviždačica i bivša zaposlenica UBS-a

—  Lutz Otte, zviždač i bivši ugovorni suradnik za informacijsku tehnologiju u Julius Baeru

—  Kristof Clerix, Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ)

—  Edouard Perrin, član ICIJ-a

—  Richard Brooks, član ICIJ-a

—  Lars Bové, član ICIJ-a

—  Xavier Counasse, novinar,“Le Soir”

—  Dominique Berlin, Fakultet za europske studije u Parizu, Sveučilište Panthéon-Assas (Paris 2)

—  Gabriel Zucman, docent, London School of Economics and Political Sciences

—  Achim Doerfer, odvjetnik na području oporezivanja, pisac i pravni filozof

12.5.2015.

Izaslanstvo u Belgiji

—  Jacques Malherbe, Sveučilište u Louvainu (UCL)

—  Axel Haelterman, Sveučilište u Leuvenu (KUL)

—  Werner Heyvaert, stručnjak za poreze u Jones Dayu

—  Wim Wuyts, voditelj za porezna pitanja, predsjednik Odbora za porezna pitanja u FEB-VBO-u i Hilde Wampers, potpredsjednica Skupine za porezna pitanja u FEB-VBO-u

—  Christophe Quintard, stručnjak pri FGTB-u, bivši porezni revizor

—  Eric van Rompuy (predsjednik) i drugi članovi Odbora za financije i proračun Federalnog parlamenta

—  Steven Van den Berghe, voditelj službe za odluke o porezima

—  Johan Van Overtveld, ministar financija (sastanak je održan 17. lipnja)

18.5.2015.  

Izaslanstvo u Luksemburgu

—  Wim Piot, voditelj za porezna pitanja u PWC-u Luxembourg

—  Nicolas Mackel, izvršni direktor u agenciji Luxembourg for Finance

—  Christine Dahm, direktorica, i Mike Mathias, član Cercle de Coopération des ONG du développement

—  Eugène Berger (predsjednik) i drugi članovi Odbora Parlamenta za financije

—  Pierre Gramegna, ministar financija

—  Pascale Toussing, direktor za porezna pitanja u Ministarstvu financija, i članovi porezne uprave

22.5.2015.  

Izaslanstvo u Bernu, u Švicarskoj

—  Markus R. Neuhaus, predsjednik Uprave PwC-a Švicarska, član ureda predsjednika globalnog poslovanja PwC-a

—  Frank Marty, član Izvršnog odbora, voditelj financijskih usluga i poreznih pitanja u Economie Suisse

—  François Baur, stalni izaslanik u Bruxellesu, voditelj europskih poslova u Economie Suisse

—  Martin Zogg, član Izvršnog odbora, voditelj domaćeg i međunarodnog oporezivanja u Swiss Holdingsu

—  Urs Kapalle, direktor za financijsku politiku i porezna pitanja, Udruga švicarskih bankara

—  Mark Herkenrath, Alliance Sud, član Globalnog saveza za poreznu pravdu

—  Olivier Longchamp, Deklaracija iz Berna (DoB)

—  Jacques de Watteville, državni tajnik za međunarodna financijska pitanja

—  veleposlanik Christoph Schelling, voditelj Odjela za poreznu politiku

—  Adrian Hug, direktor švicarske Federalne porezne uprave

—  Ruedi Noser, član Nacionalnog vijeća, predsjednik Odbora za gospodarska pitanja i oporezivanje

—  Urs Schwaller, član Vijeća država

—  Ulrich Trautmann, voditelj Sektora za trgovinu i gospodarska pitanja, izaslanstvo Europske unije u Švicarskoj i Lihtenštajnu

—  Marco Salvi, viši znanstveni suradnik, Avenir Suisse

27.5.2015.

Sastanak s Vladom Gibraltara (s koordinatorima Odbora TAXE)

—  Fabian Picardo, predsjednik Vlade

—  Joseph Garcia, potpredsjednik Vlade

28.5.2015.  

Izaslanstvo u Dublinu, u Irskoj

—  Martin Lambe, izvršni direktor irskog Poreznog instituta

 Michael Noonan, ministar financija

—  Niall Cody, predsjednik Povjerenstva za prihode

—  Liam Twomy (predsjednik) i drugi članovi Odbora Parlamenta za financije (Oireachtas) i Zajedničkog odbora Doma zastupnika i Senata za europske poslove

—  Frank Barry, Trinity College u Dublinu (TCD)

—  Seamus Coffey, University College u Corku (UCC)

—  Feargal O’Rourke, voditelj za porezna pitanja u PWC-u

—  Conor O’Brien, voditelj za porezna pitanja u KPMG-u

—  Jim Clarken, izvršni direktor, Oxfam Irska

—  Micheál Collins, Institut za ekonomska istraživanja Nevin (NERI).

29.5.2015.  

Izaslanstvo u Haagu, u Nizozemskoj

—  Sjoera Dikkers, zastupnica u nizozemskom parlamentu, i drugi članovi Odbora za financije nizozemskog parlamenta

—  Bartjan Zoetmulder, nizozemska Udruga poreznih savjetnika

—  Hans Van den Hurk, Sveučilište u Maastrichtu

—  Indra Römgens, SOMO, nezavisna i neprofitna organizacija za istraživanje i umrežavanje

—  Francis Weyzig, Oxfam

—  Pieterbas Plasman, voditelj Ureda za odluke o porezima

—  Eric Wiebes, nizozemski državni tajnik za porezna pitanja

1.6.2015.  

Javno saslušanje o međunarodnoj dimenziji odluka o porezima i drugih mjera

—  Senator Mario Monti, bivši povjerenik za tržišno natjecanje i za carinu, poreze i unutarnje tržište

—  Tove Maria Ryding, direktorica za politike i zastupanja Europske mreže za dugovanje i razvoj (EURODAD)

—  Antoine Deltour, zviždač i bivši revizor u PwC-u Luxembourg

17.6.2015.

Međuparlamentarna sjednica o agresivnom poreznom planiranju i ulozi parlamenata u demokratskom nadzoru

Trideset sedam zastupnika iz osamnaest nacionalnih parlamenata:

AT, BE, CY, CZ, FR, DE, GR, HU, IE, IT, LT, LU, MT, PL, PT, RO, ES, SV

—  Heinz Zourek, glavni direktor Glavne uprave za poreze i carinsku uniju

—  Pascal Saint-Amans, direktor Centra OECD-a za poreznu politiku i upravu

18.6.2015.

Izaslanstvo u Londonu, u Ujedinjenoj Kraljevini

—  David Gauke, zastupnik u parlamentu Ujedinjene Kraljevine, državni tajnik za financije pri Ministarstvu financija

—  Jim Harra, glavni direktor za oporezivanje poslovanja, Porezna i carinska uprava Ujedinjene Kraljevine

—  Fergus Harradence, zamjenik direktora Skupine za porez na dobit, Skupina za oporezivanje poslovanja i međunarodne poreze, Ministarstvo financija Ujedinjene Kraljevine

—  Andrew Dawson, voditelj Skupine za porezne sporazume, glavni pregovarač za porezne sporazume Ujedinjene Kraljevine

—  Maura Parsons, zamjenica direktora, voditeljica za transferne cijene Odjela za međunarodno oporezivanje poslovanja pri Poreznoj i carinskoj upravi Ujedinjene Kraljevine i predsjednica Odbora Porezne i carinske uprave Ujedinjene Kraljevine za transferne cijene

—  Meg Hillier (predsjednica), Margaret Hodge (bivša predsjednica) i Guto Bebb, član Odbora za javne financije Donjeg doma

—  Prem Sikka, profesor računovodstva, Essex Business School, Sveučilište u Essexu

—  Frank Haskew, voditelj fiskalnog odjela ICAEW-a (Institut ovlaštenih računovođa u Engleskoj i Walesu), i Ian Young, međunarodni porezni upravitelj

—  Will Morris, predsjednik Odbora za porezna pitanja i Odbora BIAC-a za porezna pitanja

Konfederacija britanske industrije (CBI)

—  Richard Collier, viši partner za porezna pitanja u PwC-u

—  Joseph Stead, organizacija Christian Aid

—  Meesha Nehru, programska direktorica, Fair Tax Mark

23.6.2015.

Razmjena stajališta s multinacionalnim korporacijama

—  Nathalie Mognetti, glavna porezna direktorica, Total S.A.

—  Martin McEwen, voditelj za porezna pitanja, SSE plc

—  Christian Comolet-Tirman, direktor za fiskalna pitanja, BNP Paribas Group

25.6.2015.  

Sastanak s predstavnicima vlade Bermuda (s koordinatorima Odbora TAXE)

—  Everard Bob Richards, potpredsjednik Vlade i ministar financija

—  Alastair Sutton, savjetnik vlade Bermuda za pravo EU-a

2.7.2015.

—  Richard Murphy, Tax Research LLP i osnivač Mreže za poreznu pravdu

—  Guillaume de la Villeguérin, potpredsjednik za porezna i carinska pitanja, Airbus S.A.S.

17.9.2015.

—  Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije

—  Pierre Moscovici, europski povjerenik za ekonomske i financijske poslove, oporezivanje i carinu

—  Margrethe Vestager, europska povjerenica za tržišno natjecanje

22.09.2015.

—  Pierre Gramegna, predsjednik Vijeća ECOFIN, ministar financija, Luksemburg

—  Dr. Wolfgang Schäuble, federalni ministar financija, Njemačka

—  Luis de Guindos, ministar za gospodarstvo i tržišno natjecanje; Španjolska

—  Michel Sapin, ministar financija i javnih financija, Francuska

—  Pier Carlo Padoan, ministar gospodarstva i financija, Italija

16.11.2015.

Razmjena stajališta s multinacionalnim korporacijama

—  Monique Meche, potpredsjednica, globalna javna politika, Amazon

—  Malte Lohan, direktor za globalna korporativna pitanja, Anheuser-Busch InBev SA

—  Mark Hubbard, voditelj odjela za globalna porezna pitanja, Barclays Bank Group

—  Delphine Reyre, direktorica za javnu politiku u južnoj Europi, Facebook

—  Iain McKinnon, voditelj porezne skupine, HSBC

—  Krister Mattsson, voditelj za korporativne financije, osiguranje, poreze i riznicu, grupacija IKEA

—  Irene Yates, potpredsjednica, porez na dobit, McDonald’s Europe

—  Werner Schuster, potpredsjednik za porezna pitanja, Philip Morris International

—  Nicklas Lundblad, viši izvršni direktor, javna politika i odnosi s vladom, Google

—  John Stowell, viši potpredsjednik, porezi na dobit, The Walt Disney Company

—  Robert Jordan, potpredsjednik, opći savjetnik za poreze, Coca-Cola Company


PRILOG 2.:

POPIS ODGOVORA PO DRŽAVAMA/INSTITUCIJAMA

(stanje na dan 16. studenoga  2015.)

Država

Odgovor

Prvi zahtjev na dan 23. 4. 2015. – rok 31. 5. 2015.

Švedska

29.5.2015.

Jersey

29.5.2015.

Guernsey

31.5.2015.

Luksemburg

1.6.2015.

Finska

2.6.2015.

Slovačka

3.6.2015.

Irska

5.6.2015.

Nizozemska

8.6.2015.

Ujedinjena Kraljevina

8.6.2015.

Francuska

10.6.2015.

Češka

11.6.2015.

Latvija

16.6.2015.

Belgija

16.6.2015.

Malta

18.6.2015.

Prvi podsjetnik na dan 29. 6. 2015. – rok 9. 7. 2015.

Portugal

30.6.2015.

Poljska

2.7.2015.

Litva

3.7.2015.

Mađarska

7.7.2015.

Hrvatska

8.7.2015.

Estonija

10.7.2015.

Grčka

10.7.2015.

Španjolska

10.7.2015.

Gibraltar

13.8.2015.

Danska

26.8.2015.

Njemačka

2.9.2015.

Rumunjska

3.9.2015.

Italija

17.9.2015.

Posljednji podsjetnik na dan 21. 9. 2015.

Austrija

21.9.2015.

Cipar

22.9.2015.

Bugarska

28.9.2015.

Slovenija

28.9.2015.

INSTITUCIJE

Odgovor

Komisija

29.4.2015.

3.6.2015.

31.8.2015.

23.10.2015.

9.11.2015.

Vijeće

29.5.2015.

15.6.2015.

27.7.2015.


PRILOG 3.:

MULTINACIONALNE KORPORACIJE KOJE SU POZVANE

NA SJEDNICE ODBORA

Naziv

Pozvani/Predstavnici

Stanje na dan 16. studenoga 2015.

Airbus

Guillaume de La Villeguérin,

potpredsjednik za porezna i carinska pitanja

Sudjelovao – 2.7.2015.

BNP Paribas

Christian Comolet-Tirman,

direktor za fiskalna pitanja

Sudjelovao – 23.6.2015.

SSE plc

Martin McEwen, voditelj za porezna pitanja

Sudjelovao – 23.6.2015.

Total S.A.

Nathalie Mognetti,

glavna porezna direktorica

Sudjelovala – 23.6.2015.

Amazon

Monique Meche, potpredsjednica, globalna javna politika

Sudjelovala – 16.11.2015.

Anheuser-Busch InBev

Malte Lohan, direktor za globalna korporativna pitanja

Sudjelovao – 16.11.2015.

Barclays Bank Group

Mark Hubbard, voditelj odjela za globalna porezna pitanja

Sudjelovao – 16.11.2015.

Coca-Cola Company

Robert Jordan, potpredsjednik, opći savjetnik za poreze

Sudjelovao – 16.11.2015.

Facebooku

Delphine Reyre, direktorica za javnu politiku u južnoj Europi

Sudjelovala – 16.11.2015.

Google

Nicklas Lundblad, viši izvršni direktor, javna politika i odnosi s vladom

Sudjelovao – 16.11.2015.

HSBC Bank plc

Iain McKinnon, voditelj porezne skupine

Sudjelovao – 16.11.2015.

IKEA Group

Krister Mattsson, voditelj za korporativne financije, osiguranje, poreze i riznicu

Sudjelovao – 16.11.2015.

McDonald’s Europe

Irene Yates, potpredsjednica, porez na dobit

Sudjelovala – 16.11.2015.

Philip Morris

International

Werner Schuster, potpredsjednik za porezna pitanja

Sudjelovao – 16.11.2015.

The Walt Disney Company

John Stowell, viši potpredsjednik, porezi na dobit

Sudjelovao – 16.11.2015.

Fiat Chrysler Automobiles

Sergio Marchionne,

izvršni direktor

Odbio zbog istrage koja je u tijeku

Walmart

Shelley Broader,

predsjednica i izvršna direktorica, EMEA države

Odbila

Posljednje ažuriranje: 11. srpnja 2017.Pravna napomena