Indeks 
 Prethodno 
 Sljedeće 
 Cjeloviti tekst 
Postupak : 2015/2287(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0141/2016

Podneseni tekstovi :

A8-0141/2016

Rasprave :

PV 27/04/2016 - 19
CRE 27/04/2016 - 19

Glasovanja :

PV 28/04/2016 - 4.66

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2016)0202

Usvojeni tekstovi
PDF 448kWORD 117k
Četvrtak, 28. travanj 2016. - Bruxelles Završno izdanje
Izvješće o javnom pristupu dokumentima za 2014. – 2015.
P8_TA(2016)0202A8-0141/2016

Rezolucija Europskog parlamenta od 28. travnja 2016. o javnom pristupu dokumentima (članak 116. stavak 7. Poslovnika) za 2014. i 2015. (2015/2287(INI))

Europski parlament,

–  uzimajući u obzir članke 1., 10., 11. i 16. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 15. i 298. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–  uzimajući u obzir članke 41. i 42. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije(1) ,

–  uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice(2) ,

–  uzimajući u obzir svoje stajalište od 15. prosinca 2011. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (preinaka)(3) ,

–  uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o javnom pristupu dokumentima (članak 104. stavak 7. Poslovnika), od 2011. do 2013.(4) ,

–  uzimajući u obzir presudu od 17. listopada 2013. u predmetu C-280/11 P, Vijeće Europske unije protiv Access Info Europe ,

–  uzimajući u obzir paket Komisije za bolje donošenje propisa iz svibnja 2015.;

–  uzimajući u obzir političke smjernice predsjednika Junckera za Komisiju,

–  uzimajući u obzir izvješća Komisije, Vijeća i Parlamenta o primjeni Uredbe (EZ) br. 1049/2001 tijekom 2013. i 2014.,

–  uzimajući u obzir Zelenu knjigu Europske komisije o javnom pristupu dokumentima u posjedu institucija Europske zajednice iz 2007. godine,

–  uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2014. godinu,

–  uzimajući u obzir članak 52. i članak 116. stavak 7. Poslovnika,

–  uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0141/2016),

A.  budući da je potpuna transparentnost okosnica povjerenja građana u institucije Unije te da ona doprinosi boljem shvaćanju prava koja proizlaze iz pravnog poretka Unije te većoj osviještenosti i obaviještenosti o postupku odlučivanja u EU-u, uključujući pravilnu provedbu administrativnih i zakonodavnih postupaka;

B.  budući da je pravo na pristup dokumentima jedno od temeljnih prava zaštićenih Poveljom o temeljnim pravima i Ugovorima te se provodi Uredbom br.(EZ) br. 1049/2001 čiji je cilj, naročito, osigurati što lakšu primjenu tog prava te promicati dobre administrativne prakse za pristup dokumentima, jamčeći demokratski nadzor nad aktivnostima institucija i njihovu usklađenost s propisima sadržanima u Ugovorima;

Transparentnost i demokracija

1.  ističe da tri institucije mnoge od preporuka iz svoje rezolucije o javnom pristupu dokumentima za razdoblje od 2011. do 2013. godine nisu primijenile na odgovarajući način; izražava žaljenje, naročito, nad činjenicom da institucije i tijela EU-a nisu iz redova svojih upravljačkih struktura imenovale Službenika za transparentnost koji bi bio odgovoran za poštovanje odredaba i za poboljšanje praksi; potiče institucije da to što prije učine;

2.  podsjeća na to da se djelovanje institucija i politike EU-a moraju temeljiti na predstavničkoj demokraciji, kako je predviđeno u članku 10. stavku 10,1. UEU-a, te da se institucije EU-a moraju pobrinuti za poštovanje načela potpune transparentnosti te pravodobnu i točnu razmjenu informacija s građanima; naglašava činjenicu da je u članku 10. stavku 3. UEU-a participativna demokracija priznata kao jedno od glavnih načela EU-a, čime se ističe potreba da se odluke donose što bliže građanima; naglašava obvezu institucija da, u slučajevima kada građani u procesu donošenja odluka sudjeluju u vidu javnih savjetovanja, rezultate tih savjetovanja uzmu u obzir;

3.  podsjeća da, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001, transparentnost i potpuni pristup dokumentima u posjedu institucija moraju biti pravilo te da se, kako je već utvrđeno ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, iznimke od tog pravila trebaju pravilno tumačiti uzimajući u obzir prevladavajući javni interes za njihovo objavljivanje i zahtjeve demokracije, uključujući izravnije sudjelovanje građana u postupku odlučivanja, legitimnost sustava upravljanja, učinkovitost i odgovornost prema građanima;

4.  smatra da institucije, agencije i ostala tijela Europske unije pri primjeni Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i dalje ne uzimaju u potpunosti u obzir i ne poštuju pravila i promjene uvedene Ugovorom iz Lisabona i Poveljom o temeljnim pravima, posebno u pogledu participativne demokracije; prima na znanje i pozdravlja nedavne presude velikog vijeća Suda Europske unije u predmetima Digital Rights Ireland (5) i Schrems (6) , u kojima se Sud pozvao na Povelju kada je Direktivu o zadržavanju podataka(7) i Odluku o sigurnoj luci(8) proglasio nevaljanima; naglašava da se sadašnji javni pristup dokumentima i upravljanje registrima dokumenata trebaju temeljiti na normama koje su na odgovarajući način u skladu s člancima 41. i 42. Povelje;

5.  naglašava da uz jamstvo transparentnosti ide i obveza poštovanja privatnosti i zaštite podataka;

6.  podsjeća da se svaka odluka kojom se javnosti uskraćuje pristup dokumentima mora temeljiti na jasno i strogo definiranim pravnim izuzećima koja su popraćena argumentiranim i konkretnim obrazloženjem, što omogućuje građanima da razumiju uskraćivanje pristupa i efektivno upotrijebe dostupne pravne lijekove;

7.  podsjeća da u svrhu postizanja odgovornog i legitimnog demokratskog političkog sustava u skladu s vladavinom prava građani moraju imaju pravo nadzirati i znati za:

   djelatnosti svojih predstavnika nakon što su oni izabrani ili imenovani na javnu dužnost;
   proces odlučivanja (uključujući dokumente koji su u optjecaju, uključene pojedince, rezultate glasovanja, itd.);
   način raspodjele i potrošnje javnih sredstava i postignute rezultate;

smatra da je stoga potrebno objaviti elektronički registar u koji će se upisivati sve navedene stavke;

8.  potiče Komisiju da imenuje povjerenika zaduženog za transparentnost i javni pristup dokumentima; poziva potpredsjednika Komisije da u međuvremenu i u što kraćem roku predstavi ambiciozan akcijski plan u vezi s transparentnošću i javnim pristupom dokumentima te tako pokaže da je transparentnost kamen temeljac bolje zakonske regulative;

9.  žali zbog činjenice da je građanima i dalje otežan pristup informacijama u posjedu institucija EU-a zato što institucije nemaju zajedničku politiku kojoj bi bio cilj olakšati građanima pristup dokumentima i koja bi se temeljila na načelima potpune transparentnosti, komunikacije i izravne demokracije; poziva institucije, tijela, urede i agencije EU-a da nastave razvijati još proaktivniji pristup transparentnosti proaktivnim objavljivanjem što većeg broja dokumenata na što jednostavniji, pristupačniji, korisniku prilagođen način, prevođenjem dokumenata na zahtjev na druge službene jezike EU-a i uspostavljanjem prikladnog, jednostavnog i jeftinog sustava pristupa informacijama, uključujući digitalnim i elektroničkim putem, uzimajući u obzir potrebe osoba s invaliditetom; smatra, naročito, da pristup informacijama treba poboljšati pojednostavljenjem upotrebe sučelja i tražilica; poziva na uspostavljanje zajedničkog mjesta odakle će se pristupati portalima sve tri institucije koristeći se rezultatima pilot-projekta za uspostavu internetske platforme za proaktivno objavljivanje dokumenata institucija EU-a i usklađivanje portala za pretraživanje među odjelima iste institucije (uključujući glavne uprave Komisije); isto tako poziva institucije da nastave i intenziviraju rad na širenju znanja o zakonodavstvu i politikama EU-a; smatra da bi Unija u tu svrhu trebala u potpunosti iskoristiti potencijal koji pružaju nove tehnologije (društvene mreže, aplikacije za pametne telefone, itd.) kako bi osigurala potpun i jednostavan pristup informacijama;

10.  žali zbog toga što službeni dokumenti često imaju previsok stupanj klasificiranosti; ponavlja svoj stav da bi trebalo utvrditi jasna i jednoobrazna pravila za klasifikaciju i deklasifikaciju dokumenata; žali zbog toga što institucije bez pravog obrazloženja traže da njihovi sastanci budu zatvoreni za javnost; ponavlja svoj poziv institucijama da zahtjeve za održavanje sastanaka zatvorenih za javnost ocjenjuju i javno obrazlažu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001; smatra da Parlament mora zahtjeve za održavanje sastanaka zatvorenih za javnost u Parlamentu ocjenjivati na pojedinačnoj osnovi; smatra da bi postupke klasifikacije i deklasifikacije dokumenata trebalo nadgledati neovisno nadzorno tijelo;

11.  poziva institucije, tijela i agencije EU-a na usvajanje bržih, manje zamršenih i pristupačnijih postupaka za rješavanje pritužbi o uskraćivanju pristupa; smatra da bi se proaktivnijim pristupom doprinijelo pružanju djelotvornije transparentnost i izbjegavanju nepotrebnih pravnih sporova koji mogu dovesti do nepotrebnih troškova i opterećenja i za institucije i za građane;

12.  potiče sve institucije da, sve dok se ne provede poželjna revizija Uredbe (EZ) br. 1049/2001, istu primjenjuju zajedno s popratnom sudskom praksom u potpunosti, poštujući slovo i duh tog akta te uzimajući u obzir izmjene nastale usvajanjem Ugovora iz Lisabona i Povelje o temeljnim pravima; poziva posebice Vijeće, uključujući njegova pripremna tijela, da u svjetlu predmeta Access Info Europe objavi zapisnike sa sastanaka radnih skupina Vijeća i druge dokumente, kao i imena država članica koje interveniraju i njihove prijedloge; poziva Parlament da, u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1049/2001, sve dnevne redove i povratne bilješke sa sastanaka koordinatora odbora, Predsjedništva i Konferencije predsjednika učini dostupnima, zajedno, u načelu, sa svim dokumentima na koje se u tim dnevnim redovima upućuje, tako što će ih objaviti na svojoj internetskoj stranici;

13.  poziva sve institucije na primjenu strožih odredbi o transparentnosti iz Uredbe (EZ) br. 1367/2006 kad se tražene informacije odnose na okoliš te da se pridržavaju svojih obveza da informacije o okolišu objavljuju proaktivno;

14.  poziva sve institucije da procijene i prema potrebi preispitaju svoje unutarnje postupke za prijavljivanje nezakonitog djelovanja te poziva na zaštitu zviždača; posebno poziva Europsku komisiju da Europski parlament izvijesti o svojim iskustvima s novim pravilima za službenike EU-a o dojavama zviždača usvojenima 2012. godine te njihovim provedbenim mjerama;

Revizija Uredbe (EZ) br. 1049/2001

15.  podsjeća da se nakon stupanja na snagu UEU-a i UFEU-a pravo na pristup dokumentima odnosi na sve institucije, tijela i agencije EU-a; stoga smatra da je potrebno hitno ažurirati Uredbu (EZ) br. 1049/2001 i provesti njezine suštinske izmjene u svjetlu odredbi ugovorâ i mjerodavne sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava; smatra, naročito, da je od ključne važnosti proširiti njezino područje primjene na sve europske institucije koje trenutačno nisu obuhvaćene, a to su Europsko vijeće, Europska središnja banka, Sud i sva tijela i agencije EU-a;

16.  žali zbog toga što u Vijeću još traje zastoj u reviziji Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i nada se da će s tim u vezi uskoro doći do napretka; poziva Vijeće da zauzme konstruktivan stav te uzme u obzir navedeno stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. prosinca 2011. radi usvajanja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuju opća načela i ograničenja prava pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije;

17.  preporučuje uspostavljanje, između ostalog i na osnovi Uredbe (EZ) br. 1367/2006 i Uredbe (EZ) br. 1049/2001, jedinstvenog niza načela za uređenje pristupa dokumentima koji će građanima biti jasniji;

18.  žali zbog toga što je ostvaren slab napredak u provedbi Uredbe (EZ) br. 1049/2001 u pogledu obveze institucija, agencija i drugih tijela da vode registre svih dokumenata, kako je to predviđeno člancima 11 i 12 te, konačno, Ugovorom iz Lisabona i Poveljom o temeljnim pravima; poziva na usvajanje zajedničkog pristupa registrima te poziva one institucije EU-a koje još nisu uspostavile svoje registre dokumenata da to učine te da se provedu mjere kojima će se ujednačiti način klasificiranja i prezentiranja dokumenata institucija; u tom smislu, ponovno poziva da se, osim zajedničke pristupne točke dokumentima EU-a na portalima triju institucija, utvrde i zajednički postupci i kriteriji za registraciju i dodjeljivanje međuinstitucijskog koda svakom dokumentu kako bi se u konačnici mogao uspostaviti zajednički međuinstitucijski registar koji bi sadržavao i posebnu zajedničku bazu podataka o trenutačnom stanju u zakonodavnim predmetima;

19.  podsjeća da su institucije dužne, u skladu s člankom 1. točkom (c) i člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1049/2001, „promicati dobru administrativnu praksu u pristupu dokumentima” i „razviti dobru administrativnu praksu kako bi olakšale ostvarivanje prava na pristup zajamčenog (ovom) Uredbom”; naglašava da je transparentnost usko povezana s pravom na dobru upravu, kako se to spominje u članku 298 UFEU-a i članku 41. Povelje o temeljnim pravima, te ponavlja svoj poziv na usvajanje uredbe o upravnom postupku za administraciju samog EU-a(9) ;

20.  primjećuje da se u Ugovoru iz Lisabona više ne spominje zaštita učinkovitosti postupka donošenja odluka za zakonodavne akte;

Transparentnost zakonodavnog postupka

„Trijalozi”

21.  ističe da je transparentnost zakonodavnog postupka za građane od ključne važnosti; poziva sve institucije da učine dostupnima dokumente koji su dio zakonodavnog postupka ili su s njim povezani; posebno smatra da bi institucije EU-a trebale javnosti omogućiti pristup što većem broju dokumenata preko svojih internetskih stranica i razmotriti mogućnost upotrebe stranice Your Europe kao jedinstvenog portala dostupnog javnosti kako bi se uvid u dokumente pojednostavnio;

22.  prima na znanje istragu Europskog ombudsmana o takozvanim „trijalozima” koji su uvriježena praksa za usvajanje većine zakonodavstva EU-a; s tim u vezi poziva Europskog ombudsmana da u okviru nadležnosti utvrđenih Ugovorima i Statutom Europskog ombudsmana u potpunosti iskoristi svoje istražne ovlasti;

23.  podsjeća na to da je praksa trijaloga, iako nije formalno predviđena u ugovorima, postala priznato sredstvo za postizanje konsenzusa između suzakonodavaca i ubrzavanje zakonodavnog postupka utvrđenog u Ugovoru; primjećuje da se kao posljedica toga odbori za mirenje koriste samo u trećem čitanju kao krajnja mogućnost;

24.  žali zbog činjenice da građani nemaju nikakve ovlasti za nadziranje pregovora u okviru trijaloga; izražava zabrinutost zbog mogućih zloupotreba do kojih takva zakonodavna praksa može dovesti, a posebno u pogledu uvođenja novih zakonodavnih elemenata tijekom trijaloga bez prijedloga Komisije ili amandmana Parlamenta koji bi poslužili kao osnova, čime se mogu zaobići redovni zakonodavni postupak i kontrola javnosti;

25.  izražava žaljenje zbog činjenice da zbog curenja službenih i neslužbenih dokumenata vezanih uz trijalog interesne skupine koje imaju saznanja i dobre veze uživaju neravnopravan pristup dokumentima, a samim time i zakonodavnom postupku; napominje da bi do curenja dokumenata dolazilo u manjoj mjeri kad bi se dokumenti vezani uz trijalog odmah proaktivno objavljivali na lako dostupnoj platformi;

26.  podsjeća da je u okviru sudske prakse Suda Europske unije prepoznata opasnost od vanjskog pritiska i da se to može smatrati legitimnim razlogom za ograničavanje pristupa dokumentima koji se odnose na postupak donošenja odluka pod uvjetom da je vanjski pritisak sa sigurnošću utvrđen i da se dostave dokazi o postojanju razumno predvidljivog rizika da vanjski pritisak znatno utječe na odluku koja se treba donijeti(10) ; zabrinut je nad činjenicom da zbog sadašnje prakse prednost imaju lobisti koji odlučujućim fazama zakonodavnog postupka imaju širi pristup od opće javnosti;

27.  ističe da se, iako su trijalozi važni i djelotvorni, zbog postupaka koji se na njih trenutačno primjenjuju javlja zabrinutost u pogledu otvorenosti zakonodavnog postupka; poziva institucije koje u njima sudjeluju da osiguraju veću transparentnost neformalnih trijaloga kako bi osnažile demokraciju a građanima omogućile uvid u relevantne informacije na kojima se temelji neki zakonodavni akt, kao što je istaknuo Sud Europske unije u spojenim predmetima Švedska i Turco protiv Vijeća , ali da istodobno suzakonodavcima ostave dovoljno prostora za razmišljanje; poziva institucije EU-a da u nadležnom parlamentarnom odboru više izvješćuju o stanju pregovora u okviru trijaloga; smatra da se u slučajevima kada se u okviru trijaloga sastavljaju dokumenti poput dnevnih redova, sažetaka ishoda, zapisnika i općih stavova Vijeća, kada su dostupni, ti dokumenti odnose na zakonodavne postupke i da se s njima u načelu ne smije postupati drugačije nego s ostalim zakonodavnim dokumentima; smatra da popis sastanaka u okviru trijaloga i popisi gorenavedenih dokumenata trebaju biti izravno dostupni na internetskoj stranici Parlamenta; podsjeća da budući međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva sadrži bazu podataka o zakonodavnim predmetima te da će, ako se usvoji, u njemu biti riječi i o ispravnom postupanju s trijalozima;

Amandmani na plenarnoj sjednici

28.  žali zbog činjenice da se, kad se za amandmane na plenarnoj sjednici evidentira supotpis najmanje 40 zastupnika, javno objavljuju imena samo nekoliko supotpisnika; smatra da bi trebalo objaviti imena svih supotpisnika;

Obavezan registar lobija

29.  poziva Komisiju da bez daljnje odgode podnese prijedlog međuinstitucijskog sporazuma radi uspostave obveznog međuinstitucijskog registra interesnih skupina te lokalnih vlasti i regionalnih organizacija koje djeluju unutar institucija te da se tom pitanju da prioritet; poziva na uvrštavanje detaljnih informacija o tome tko predstavlja koju interesnu skupinu, u koju svrhu i s kojim financijskim sredstvima u taj registar;

30.  potiče zastupnike u Europskom parlamentu i predstavnike Vijeća da slijede praksu Komisije utvrđenu Odlukom od 25. studenog 2014. da objavljuje informacije o svojim sastancima ili sastancima svojeg osoblja sa zainteresiranim stranama i civilnim društvom;

31.  poziva Parlament da kao prvi korak u tom smislu onim zastupnicima u Europskom parlamentu koji žele izvijestiti o svojim kontaktima s lobistima stave na raspolaganje predložak za izvjestitelje koji bi se mogao priložiti njihovim izvješćima te osigura prostor za tu vrstu informacija na onim internetskim stranicama Parlamenta koje se odnose na pojedine zastupnike;

Delegirani akti

32.  podsjeća da je u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 i u cilju jamčenja potpunog parlamentarnog, demokratskog i transparentnog nadzora potrebno omogućiti pristup i dokumentima sastavljenima u okviru postupka delegiranja ovlasti (delegirani akti) s obzirom na to da oni predstavljaju važan dio europskog zakonodavstva za koji se mora u potpunosti zajamčiti prikladna i transparentna parlamentarna i demokratska kontrola; u tom kontekstu posebno žali što nema transparentnosti u europskim nadzornim tijelima (EBA EIOPA, ESMA), što je posljedica činjenice da u njihov rad nisu uključeni suzakonodavci; sa žaljenjem primjećuje da još nije uspostavljen jedinstveni registar koji obuhvaća sve sekundarno zakonodavstvo i poziva Komisiju da ga bez odgode uspostavi;

Međunarodni sporazumi

33.  napominje da međunarodni sporazumi imaju obvezujući učinak i da utječu na zakonodavstvo EU-a te ističe potrebu da pregovori ostanu transparentni tijekom cijelog procesa, što znači da institucije trebaju objaviti pregovarački mandat dodijeljen pregovaraču EU-a, a da pritom ne oslabe njegovu pregovaračku poziciju; smatra da dokumenti koji se odnose na međunarodne sporazume u načelu moraju biti javni, ne dovodeći u pitanje legitimne izuzetke i ne ugrožavajući međusobno povjerenje zainteresiranih strana potrebno kako bi se postigli djelotvorni pregovori; izražava žaljenje zbog činjenice da Komisija i Vijeće sve dokumente koji se odnose na pregovore rutinski klasificiraju kao povjerljive i tako građanima ograničavaju pristup informacijama; ustraje u tome da je javnosti potrebno omogućiti pristup svim relevantnim dokumentima, pa tako i onima u vezi kojih je već postignut dogovor, s izuzetkom dokumenata koji se smatraju osjetljivima uz jasno obrazloženje koje se utvrđuje od slučaja do slučaja u skladu s člankom 9 Uredbe (EZ) br. 1049/2001;

34.  podsjeća Komisiju na njezinu obvezu neposrednog i potpunog izvješćivanja Parlamenta u svim fazama pregovora, u skladu s člankom 218 UFEU-a; poziva Komisiju da u svim fazama ocjenjuje koji se dokumenti i koje informacije mogu proaktivno objaviti;

Transparentnost administrativnog procesa

35.  ističe da se transparentnošću jača načelo i doprinosi provedbi dobrog upravljanja, kako je utvrđeno člankom 41. Povelje i člankom 298. UFEU-a; stoga poziva institucije EU-a da osiguraju da se njihovim internim administrativnim postupcima ostvaruje taj cilj;

36.  poziva institucije EU-a da sastave zajedničke propise o vođenju administrativnih postupaka i postupaka za prezentiranje, klasifikaciju, deklasifikaciju, evidentiranje i objavljivanje administrativnih dokumenata; nada se da će se u kratkom roku podnijeti zakonodavni prijedlog o tom pitanju;

Postupci u slučaju kršenja

37.  žali zbog nedovoljne transparentnosti postupka slanja službene opomene ili postupaka zbog kršenja koji se pokreću protiv država članica; posebno poziva na to da dokumenti koje Komisija šalje državama članicama u okviru tih postupaka i odgovori na njih budu dostupni javnosti; nadalje, traži da se informacije koje se odnose na izvršenje presuda Suda Europske unije proaktivno javno objavljuju;

Upravljanje strukturnim fondovima i druga pitanja

38.  poziva države članice da osiguraju potpunu dostupnost i stvarnu transparentnost informacija o pregovorima o nacionalnim i regionalnim operativnim programima;

39.  smatra da su potpuna transparentnost i dostupnost podataka ključne za sprečavanje i borbu protiv svih oblika zloupotrebe i prijevare; u tom pogledu poziva Komisiju da uvede obvezu objavljivanja podataka o svim korisnicima novca dobivenog iz strukturnih fondova, uključujući podugovaratelje; ponavlja da je potpuna transparentnost javnih rashoda u EU-u ključna za jamčenje odgovornosti i za borbu protiv korupcije;

40.  poziva Komisiju da prati kako države članice poštuju obveze pružanja informacija i izvješćivanja utvrđene u Uredbi (EU) br. 1303/2013 te da po potrebi odredi kazne u slučaju kršenja tih obveza;

41.  ističe da je, iako je postignut napredak u pogledu pružanja informacija na internetskim stranicama Parlamenta o različitim naknadama na koje zastupnici imaju pravo i o pravilima kojima se te naknade uređuju, tu politiku potrebno voditi uzimajući u obzir najbolje prakse nacionalnih parlamenata i mjere koje su već poduzeli pojedinačni zastupnici; stoga potiče sve zastupnike da se uključe u taj poduhvat proaktivnim objavljivanjem informacija o svojim konkretnim aktivnostima i rashodima kako bi Parlament i dalje bio predvodnik u nastojanjima da se postigne transparentnost i otvorenost u EU-u i kako bi se poboljšala javna odgovornost za javna sredstva;

42.  primjećuje da je ESB promijenio svoju politiku o transparentnosti te da sada objavljuje zapisnike sa sjednica Upravnog vijeća ESB-a, ali žali zbog činjenice da ESB u tom pogledu još uvijek zaostaje za drugim središnjim bankama u svijetu; očekuje da se provedu dodatne mjere kako bi se poboljšala transparentnosti njegovih komunikacijskih kanala;

43.  nadalje, nada se da će se ubuduće objavljivati svi dokumenti koji se odnose na odluke donesene u okviru postupka preispitivanja kvalitete imovine u cilju jamčenja jednakih uvjeta u cijelom EU-u; nada se da će se obveza transparentnosti primijeniti i na jedinstveni sanacijski mehanizam, u skladu s odgovarajućim odredbama Uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu koja je stupila na snagu 1. siječnja 2016.;

44.  poziva međuinstitucijski odbor iz članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 da bude aktivniji u svom radu te da izvještava nadležne odbore o temama o kojima raspravlja; poziva ga da se redovitije sastaje i da svoje interne rasprave i saslušanja otvori pozivanjem predstavnika civilnog društva, Europskog ombudsmana i Europskog nadzornika za zaštitu podataka te da uzima u obzir njihov doprinos; poziva odbor da se što prije uhvati u koštac s pitanjima navedenima u ovoj rezoluciji;

45.  smatra da je ključno da agencije EU-a primjenjuju zajedničku politiku u području sukoba interesa; primjećuje da je nekim slučajevima dosad primjenjivana politika da se objavljuju životopisi i izjave o financijskim interesima direktora i drugih osoba na višim rukovodećim položajima; sa zabrinutošću primjećuje, međutim, da se obveza objavljivanja životopisa i izjava o financijskim interesima ne primjenjuje na stručnjake; poziva agencije da prošire primjenu te obveze na stručnjake;

Daljnje postupanje

46.  traži od Komisije i poziva glavnog tajnika Europskog parlamenta da obavještavaju Parlament o provedbi preporuka iz ove rezolucije;

47.  poziva Komisiju da uskladi kriterije o objavljivanju korisnika strukturnih fondova EU-a;

o
o   o

48.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu, Europskom nadzorniku za zaštitu podataka i Vijeću Europe te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL L 145, 31.5.2001., str.43.
(2) SL L 264, 25.9.2006., str. 13.
(3) SL C 168 E, 16.6.2013., str. 159.
(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0203.
(5) Spojeni predmeti C-293/12 i C-594/12. Presuda Suda (veliko vijeće) od 8. travnja 2014.
(6) Predmet C 362/14. Presuda Suda (veliko vijeće) od 6. listopada 2015.
(7) Direktiva 2006/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006.
(8) Odluka Komisije 2000/520/EZ od 26. srpnja 2000.
(9) Rezolucija Europskog parlamenta od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o zakonu Europske unije o upravnom postupku (SL C 440, 30.12.2015., str. 17.).
(10) Predmet T-144/05, Pablo Munoz protiv Komisije , stavak 86.

Posljednje ažuriranje: 3. siječanj 2018.Pravna napomena