[KEY NOT FOUND : wai.to_content]
 
 
 

Razgovor s Martinom Čuljak, prvom hrvatskom dobitnicom nagrade Europski građanin

 .
24-02-2020

Potaknuti pozivom na podnošenje prijava i nominacija za nagradu „Europski građanin za 2020.”, razgovarali smo s Martinom Čuljak, prvom hrvatskom dobitnicom nagrade Europski građanin.

 .
Dobitnici nagrade Europski građanin za 2014.
Dobitnici nagrade Europski građanin za 2014.
 .

Europski parlament objavio je poziv na podnošenje prijava i nominacija za nagradu „Europski građanin za 2020.” koja se u Hrvatskoj, kao državi članici Europske unije, dodjeljuje od 2014. godine. Tim povodom razgovarali smo s dosadašnjim laureatima iz Hrvatske. Ovoga tjedna u fokusu je Martina Čuljak, prva hrvatska dobitnica nagrade, koja je priznanje zaslužila osnivanjem platforme HelpBalkans za pomoć stradalima od poplava velikih razmjera koje su 2014. godine zadesile područja Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Cilj ovog projekta bio je omogućiti spajanje donatora i osoba pogođenih katastrofom.

Što je za vas značilo dobiti nagradu Europski građanin? 

HelpBalkans je projekt nastao kao odgovor na prirodnu katastrofu nezamislivih razmjera koja je 2014. zadesila tri države. Dogodila se dva mjeseca nakon mog povratka u Hrvatsku iz San Francisca, gdje sam živjela devet godina. Osobno me pogodila jer su i moji roditelji bili jedni od pogođenih. U kaosu tog trenutka iznimno me dotaknula ljudskost i solidarnost ogromnog broja ljudi, koji su svim srcem htjeli pomoći, a nisu imali mogućnost vidjeti tko su ljudi kojima je pomoć potrebna i što im točno treba. Tako mi je na um pala ideja platforme za spajanje ljudi i direktne donacije za koju je, naravno, jedino imalo smisla da obuhvati sve tri države. Platforma je dignuta na noge u par tjedana, a ostalo je povijest. Ovaj projekt je moj čisto volonterski pothvat koji je bio ogroman dio mog života jednu cijelu godinu na što sam jako ponosna. Kao i sa svim prirodnim katastrofama, oporavak je bolan i dugotrajan, ali na svu sreću ima svoj kraj, pa je tako i platforma HelpBalkans zatvorena i naš rad zaključen posljednjom izložbom koju smo organizirali u Sarajevu, zvanom Duša, krhka građevina. Dobiti priznanje Europskog parlamenta nakon šest mjeseci postojanja za jedan ovakav projekt je ogromna stvar. Bila sam iznimno ponosna na to, posebno jer je moj cilj od samog početka bio stvaranje nečega u čemu smo svi zajedno, a ne gdje inicijative prestaju prelaskom graničnih prijelaza.

Mnogo je vremena prošlo od primitka nagrade, kakvim se projektima danas bavite?

Trenutno većinu svojeg vremena provodim u Zapadnoj Africi, točnije u Abidjanu, glavnom gradu države Obala Bjelokosti, gdje me je doveo splet životnih okolnosti. Obala Bjelokosti je mnogima nepoznata zemlja s nevjerojatnim potencijalom, i po Nasdaqu trenutno jedna od deset najbrže rastućih ekonomija u svijetu. Iako se ovdje bavim komercijalnim projektima, u meni uvijek živi žar da stavim svjetlo na one koji to zaslužuju, pa opet imam volonterski projekt koji radim u slobodno vrijeme, a to je dokumentarni film o jednoj nevjerojatnoj grupi talijanskih volontera, šačici običnih ljudi, koji su 30 godina proveli u iznalaženju kreativnih rješenja za poboljšanje kvalitete života dvadesetak tisuća stanovnika jednog sela na istoku Obale Bjelokosti - od edukacije, zdravstva, pa sve do pametnih rješenja održivog razvoja. S obzirom na to da svi oni imaju već preko 70 godina, ideja ovog filma je inspirirati, pokazati njihov rad, pa možda čak i pronaći novu generaciju mladih ljudi koji bi se htjeli angažirati i nastaviti njihovo djelovanje. Za ovaj projekt sam u suradnji s mladim hrvatskim filmašima, na što sam također jako ponosna. 

 

Više o ovogodišnjem pozivu na podnošenje prijava i nominacija za nagradu pročitajte ovdje.