IZVJEŠĆE o inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu
14.6.2013 - (2012/2295(INI))
Odbor za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane
Izvjestitelj: Paolo Bartolozzi
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu
Europski parlament,
– uzimajući u obzir priopćenje Komisije pod nazivom „Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu“ (COM(2012)0060),
– uzimajući u obzir priopćenje Komisije pod nazivom „Europa 2020.: Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast“ (COM(2010)2020),
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. o resursno učinkovitoj Europi,[1]
– uzimajući u obzir priopćenje Komisije pod nazivom „Rješavanje izazova na robnim tržištima i sa sirovinama“ (COM(2011)0025) te njezino rješenje u vezi s ovim priopćenjem,[2]
– uzimajući u obzir zaključke Vijeća tijekom britanskog predsjedanja 2005. godine („Europsko biogospodarstvo utemeljeno na znanju“), za vrijeme njemačkog predsjedanja 2007. („Na putu prema biogospodarstvu utemeljenome na znanju“) za vrijeme belgijskog predsjedanja 2010. („Europsko gospodarstvo utemeljeno na znanju: ostvarenja i izazovi“),
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te Odbora za regionalni razvoj (A7-0201/2013),
A. budući da se predviđa rast svjetskog stanovništva sa 7 milijardi na više od 9 milijardi do 2050. godine, potražnja hrane porast će za oko 70%, uz veliki pritisak na vodne resurse;
B. budući da smo suočeni s oskudicom svjetskih prirodnih zaliha, povećana potražnja obnovljivih izvora sirovina i globalne posljedice na klimatske promjene zahtijevaju djelotvornije iskorištavanje resursa;
C. budući da će dugotrajan, inovativan i učinkovit pristup osigurati ne samo veću održivost nego i potporu za ruralni i regionalni razvoj, moguće smanjenje emisije stakleničkih plinova, veću održivost proizvodnog ciklusa te širenje inovacija u industriji diljem cijelog lanca vrijednosti;
D. budući da će prijelaz na održivu ekonomiju ojačati konkurentnost europske industrije i poljoprivrednog sektora, povećati gospodarski rast, a time i omogućiti znatan porast razine zaposlenosti u Europi;
E. budući da uspješno europsko biogospodarstvo ovisi o dostupnosti održivo upravljanih i usmjerenih zaliha hrane (poljoprivreda, šumarstvo i biorazgradivi otpad);
F. budući da biogospodarstvo EU-a već bilježi preokret od gotovo 2 bilijuna EUR, a znatan rast očekuje se i od održive primarne proizvodnje, prerade hrane, industrijske biotehnologije i biorafinerija;
Opće napomene
1. pozdravlja priopćenje Komisije pod nazivom „Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu“ i u njemu iznešenoga akcijskog plana za provedbu strategije biogospodarstva;
2. smatra da biogospodarstvo omogućuje proizvodnju industrijske i potrošačke robe uz niže troškove, upotrebljavajući manje energije i manje zagađujući okoliš;
3. dijeli stajalište da se prijelaz na pametno, održivo i uključivo biogospodarstvo treba temeljiti ne samo na proizvodnji obnovljivih prirodnih resursa s malim utjecajem na okoliš nego i na ekološkom, ekonomskom i socijalno održivom korištenju tih sredstava, održavajući korištenje biotičkih izvora unutar granica obnovljivosti ekosustava;
4. naglašava da je sada potrebno hitno djelovati kako bi se podržale inovacije i ulaganja u nove tehnologije te novi poslovni modeli i stvorili poticaji koji će gospodarstvu donijeti dugoročnu korist; naglašava ključnu ulogu privatnog sektora u ostvarivanju održivoga gospodarskog rasta;
5. smatra da je biogospodarstvo preduvjet za ostvarivanje ciljeva strategije Europa 2020., točnije, inicijativa „Unija inovacija“ i „Resursno učinkovita Europa“;
6. pozdravlja potporu Komisije radikalnoj promjeni u pristupu EU-a proizvodnji, potrošnji, preradi, skladištenju, recikliranju i odlaganju bioloških resursa;
7. ističe da iako je 22 milijuna ljudi već zaposleno u biogospodarstvu, što iznosi 9% od broja ukupno zaposlenih u EU-u, ono ima velik potencijal da zaposli još milijune;
8. podupire prijedlog Komisije o sastavljanju radne skupine i vodiča o bioindustrijama u kojemu treba naglasiti doprinos obnovljivih izvora i biotehnologije za održivi razvoj i poticanje regija i gospodarskih subjekata na razvoj novih inovacija u biogospodarskom sektoru;
9. poziva države članice da razviju nacionalne i regionalne planove biogospodarskog djelovanja te zahtijeva od Komisije da predstavi Parlamentu polugodišnje izvješće o primjeni biogospodarstva;
10. naglašava da je EU globalni vođa na raznim područjima bioznanosti i biotehnologije; smatra da će prijelaz na biogospodarstvo omogućiti Europi da poduzme velike korake naprijed u smislu gospodarstva sa smanjenim udjelom ugljika, u smislu inovacija i konkurentnosti te poboljšati svoju ulogu na međunarodnoj sceni;
11. naglašava važnost i golem potencijal resursne i energetske učinkovitosti; naglašava potrebu „proizvoditi više s manje“ kako bi biogospodarstvo ostalo održivo;
12. zauzima stajalište da biogospodarstvo za Europu ne smije samo zamijeniti sadašnje gospodarstvo temeljeno na fosilnim gorivima ili ponavljati trenutačno razorno ponašanje i obrasce potrošnje, nego bi trebalo prerasti u učinkovitiji i održiviji model koji uzima u obzir služenje društvu i okolišu kroz sve biogospodarske vrijednosne lance;
13. pozdravlja reviziju u tijeku o Unijinu zakonodavstvu o biogorivima kako bi se ublažili negativni učinci neizravne emisije zbog promjena u načinu korištenja zemljišta te promoviralo tržište i razvoj naprednih biogoriva koja bi omogućila veću iskoristivost neprehrambenih sirovina poput otpada, ostataka, lignoceluloznih i celuloznih materijala;
14. podsjeća da uvjete neizravne emisije zbog promjena u načinu korištenja zemljišta za biogoriva i biotekućine, kao i obvezujuće kriterije održivosti u korištenju čvrste i plinovite biomase treba uključiti u Direktivu o obnovljivim izvorima energije i Direktivu o kvaliteti goriva; poziva Komisiju da predloži Direktivu o okviru biomase koja bi obuhvatila sve primjene biomase (energija, goriva, materijali i kemikalije) i uvela hijerarhiju biomase;
Ulaganje u istraživanje, inovacije i vještine
15. potiče Komisiju da nastavi istraživanje i razvoj koordinacije između država članica i između različitih sektora te posebno naglasi potrebu istraživanja procjene održivih granica biotičkih resursa, uzimajući u obzir funkcije ekosustava, prirodne prehrambene lance, kao i ljudsku potražnju hrane;
16. poziva na detaljnije istraživanje da bi se utvrdile socijalne i ekološke prilike, kao i potencijalni troškovi biogospodarstva, uzimajući u obzir moguće različite utjecaje i pogrešne metode korištenja biogospodarstva u smislu korištenja oskudnih prirodnih resursa, rizik od štete u okolišu i gubitak bioraznolikosti te mogućnost za očuvanje;
17. podupire uspostavu radne skupine biogospodarskih stručnjaka kako bi unaprijedili sinergiju i povezanost politika i inicijativa te biogospodarski opservatorij s namjerom promicanja uzajamnog učenja, osiguravajući neprestanu razmjenu znanja i informacija između istraživačkih instituta, tvrtki, institucija, sveučilišta, regionalnih gospodarstvenika, poljoprivrednika i građana u ruralnim područjima te ubrzanja razvoja pravnog okvira radi povećanja i omogućivanja istraživanja, njihove primjene i komercijalizaciju inovacija;
18. podsjeća na važnost primjene načela opreznosti u korištenju biotehnologija, posebno na području genetski manipuliranih organizama i sintetske biologije;
19. smatra da je potrebno uspostaviti multidisciplinarno i međusektorsko informiranje te programe osposobljavanja kako bi rezultati istraživanja postali dostupni dionicima, uključujući potrošače, te stvarajući mogućnosti za povećanje svijesti i uključivanja;
20. poziva da se ukinu postojeće prepreke inovacijama duž vrijednosnog lanca, posebno brzim i znanstveno utemeljenim postupcima EU-a za odobravanje biotehnoloških proizvoda i mnogo brži pristup tržištu;
21. poziva Komisiju da predloži praktične mjere regionalno sveobuhvatnog dosega u promicanju proizvodnje i potrošnje biogospodarskih proizvoda na regionalnoj razini;
22. naglašava da biogospodarstvo zahtijeva razvijanje i daljnju integraciju vještina, novih znanja i disciplina kako bi se uhvatilo u koštac s društvenim promjenama u vezi s biogospodarstvom, promicanjem konkurentnosti, rasta i otvaranja radnih mjesta, zadovoljavanjem industrijskih potreba i osiguravanjem boljeg podudaranja vještina i radnih mjesta;
23. naglašava da biogospodarstvo zahtijeva prvorazredne stručnjake i kvalificiranu radnu snagu; zadržava stajalište da je potrebno ulagati u strukovnu izobrazbu i visoko obrazovanje u regijama Europske unije, uzimajući u obzir posebne odlike regija; ističe da sustavi širokog obrazovanja i izobrazbe u regijama potiču i širenje poslovanja;
24. pozdravlja proračun od 4,5 miljarde EUR koje je predložila Komisija u svojem Okvirnom programu za istraživanje (Horizon 2020.) i nada se da će proračun biti dostupan svim sektorima i biogospodarskim instrumentima, a u svrhu daljnjeg poboljšanja inovacija, uključujući istraživanja granica ekosustava, ponovnu upotrebu i recikliranje biomaterijala;
25. smatra da su biorafinerije temeljene na lokalnom održivom biomaterijalu koji ne uključuje hranu ili upotrebe u druge, još vrednije svrhe ključan alat za provedbu postupaka pretvorbe neiskorištenih postrojenja i revitalizacije krizom pogođenih područja kroz inovativne postupke i ulaganja prema kružnom gospodarstvu te se nada da će se ova uloga i dalje poticati;
26. naglašava da su potrebne dovoljne količine održivih sirovina za uspješan rad biorafinerija u Europi; ističe kako će to zahtijevati poboljšanje infrastrukture za skladištenje i prijevoz te razvijanje potrebne logistike;
27. ističe da postoji samo ograničen broj demonstracijskih postrojenja u Europi te da su potrebna veća ulaganja kako bi europske industrije zadržale vodeću ulogu u sektoru biorafinerija; poziva Komisiju i države članice da podupru pilot-projekt i demonstracijske aktivnosti za postupno povećanje proizvoda i postupaka;
28. naglašava da biogospodarske politike moraju biti bolje osmišljene kako bi se osiguralo kaskadno korištenje biomasa; sukladno tome poziva na razvoj pravnog instrumenta koji će utrti put učinkovitijem i odživom korištenju ovoga dragocjenog resursa; naglašava da takav instrument treba uspostaviti načelo kaskadnog korištenja unutar piramide biomasa, uzimajući u obzir njegove različite segmente, te ga jačati na njegovim najvišim razinama; ističe da bi takav pristup vodio do hijerarhijskoga, pametnoga i učinkovitog korištenja biomase, aplikacija s dodanom vrijednošću te pratećih mjera poput koordinacije istraživanja duž cijeloga vrijednosnog lanca;
Ojačana politika suradnje i angažman dionika
29. smatra da je potrebno osigurati integrirani, koherentni, međusektorski i interdisciplinarni pristup biogospodarstvu te poziva na usklađivanje raznih uključenih politika EU-a i vodećih načela koji se na njih odnose, kao npr. načelo predostrožnosti, u različitim sektorima (Plan za učinkovitije iskorištavanje resursa; Unija inovacije; Inicijativa za sirovine; Horizon 2020.; Program zaštite okoliša 2020.; Kohezijska, zajednička poljoprivredna i zajednička ribarska politika; Direktiva o obnovljivim izvorima energije, o vodnom okviru, okviru otpada i o ambalaži; te posebne mjere o biootpadu); smatra da je također potrebno uspostaviti jedinstveno, dugoročno i stabilno regulatorno okruženje, kako na razini Unije, tako i na nacionalnoj razini, usmjereno na promicanje ulaganja u biogospodarstvo u Europi;
30. poziva Komisiju da donese propise o financijskim instrumentima da bi poduprla predkomercijalna ulaganja, pretvorila rezultate istraživanja u komercijalne uspjehe i omogućila inovativnim tvrtkama, osobito za malo i srednje poduzetništvo, da pronađu financijske i druge instrumente potpore kojima se potiče razvoj biogospodarstva, primjerice kroz korištenje Regionalnih i strukturnih fondova i sredstava Europske investicijske banke za podjelu rizika, kroz povećanu koherentnost između različitih EU fondova istraživanja i inovacije, a kroz osnivanje sustava „sve na jednom mjestu“ za informacije o inicijativama o gospodarstvu potpuno utemeljenom na ekologiji, s namjerom postizanja najvećeg mogućeg utjecaja; priznaje teškoće i financijske rizike u vezi s komercijalizacijom inovacija biogospodarstva i njihovim stavljanjem na tržište;
31. poziva na razvoj industrijske infrastrukture i optimiziranih lanaca opskrbe bioproizvodima u ruralnim i obalnim područjima radi stvaranja novih radnih mjesta u poljoprivredi, šumarstvu, akvakulturi; poziva da se u ovu svrhu stavi na raspolaganje Europski fond za ruralni razvoj te da se to obavi na način da se smanji, a ne poveća onečišćenje okoliša i smanjenje bioraznolikosti;
32. poziva na ciljane i specifične akcije radi smanjenja složenosti i trajanja birokratskih postupaka odobrenja koji kompliciraju postupke razvoja biorafinerija, osobito akcije koje potiču prijenos inovativnih, naprednih tehnologija izvan EU-a;
33. odobrava korištenje modela javno-privatnog partnerstva (JPP), izvođenje odgovarajućih pouka iz problema koji su se pojavili u prethodnim primjenama iste formule u drugim sektorima; poziva Komisiju da izdvoji odgovarajuće resurse za razvoj i rast takvih partnerstva, u uvjerenju da je to ključna metoda za omogućivanje stvaranja novih vrijednosnih lanaca, jačanje postojećih lanaca i olakšavanje ulaganja u tehnologije i prototipove koji mogu prenijeti rezultate istraživanja na tržište;
34. slaže se s potrebom za pristupom na više razina te poziva na pridavanje veće pozornosti regionalnim i lokalnim dimenzijama biogospodarstva te inicijative „odozdo prema gore“; pozdravlja uspostavu, na regionalnoj i nacionalnoj razini te razini EU-a, biogospodarskih platformi koje mogu izmjeriti napredak u danom sektoru i omogućiti razmjenu znanja i najbolje primjere iz prakse, s namjerom da se osigura ravnomjeran razvoj biogospodarstva diljem EU-a; poziva i Komisiju da uključi stručnjake u sektor i u sva predmetna područja na koja se to odnosi, uz već prisutne predstavnike potrošača i građana; ističe da regionalna gospodarstva imaju ključnu ulogu u ostvarivanju pametnog, održivog i uključivog rasta;
35. smatra da su inicijative „odozdo prema gore“ važne u stvaranju biodruštva te da je presudan pristup usmjeren prema poslovanju i potražnji, u kombinaciji s pristupom usmjerenim prema vladi; smatra da za regionalne inicijative trebaju biti osigurane odgovarajuće mogućnosti; poziva Komisiju da podupre takve mreže i klastere radi promicanja izmjene iskustava;
Jačanje tržišta i konkurentnost
36. poziva Komisiju da financijsko izvješće o inovacijama usmjeri u skladu s Unijom inovacija, uključujući i priroritete Horizona 2020., potičući da se rezultati istraživanja pripreme za tržište, premošćujući takozvanu „dolinu smrti“ istraživanja u Europi;
37. smatra da postoji niz izvrsnih alata (javna nabava, standardizacija, porezni poticaji, sustavi certificiranja i posebno etiketiranje) koji mogu osigurati dovoljan priljev održivih i visokokvalitetnih bioproizvoda te pružiti resursno učinkovit sustav proizvodnje; smatra da je potrebna reforma postojećeg zakonodavstva; poziva Komisiju da razvije kriterije održivosti za upotrebu biomase, na kojima se trebaju temeljiti alati kreiranja tržišta;
38. naglašava da se biogospodarstvo koje se oslanja na iskorištavanje prirodnih resursa umjesto energije iz fosilnih goriva treba voditi valjanim političkim okvirom koji uzima u obzir ne samo gospodarsku održivost nego i socijalne i ekološke čimbenike održivosti;
39. mišljenja je da je bitno uključiti i informirati potrošače o izboru bioproizvoda i usluga; u tom se smislu nada da će takvi proizvodi postati standardizirani na temelju dovoljnih kriterija održivosti u EU-u, uzimajući u obzir da bi to bio alat za promoviranje unosnoga europskog tržišta pomoću ovih proizvoda;
40. smatra da se životni vijek bioproizvoda ne može umjetno skratiti; proizvod bi trebao biti izgrađen za najdulji mogući životni vijek;
41. ističe da će biogospodarstvo dati važan doprinos razvoju ruralnih i obalnih područja; smatra da će sinergija i bliska suradnja duž vrijednosnog lanca, uključujući lokalne proizvođače poljoprivrednih i šumarskih sirovina i biorafinerija, pomoći u jačanju konkurentnosti i povećati profitabilnost ruralnih regija; naglašava potrebu razvijanja dugoročne biogospodarske strategije, vodeći računa o potrebi da se osigura sigurnost hrane;
42. zahtijeva da se razvijeni biološki i biotehnološki postupci mogu upotrijebiti u obnovljivim bioizvorima iz otpada i neprehrambenih usjeva te kao dijelovi postojećega poljoprivrednog i šumarskog poslovanja;
43. ostaje pritom da je jedno od vodećih načela biogospodarstva poboljšanje učinkovitosti resursa i smanjenje ovisnosti o uvozu sirovina, energije i neobnovljivih prirodnih resursa; upućuje na važnost šumarskog sektora i drugih bioindustrija te ostaje pri tome da obnovljivi prirodni resursi i sirovine bez udjela ugljika, kao npr. drvo i vlakna drva, mogu zamijeniti neobnovljive fosilne sirovine; ističe da biogospodarska industrija proizvodi mnogo proizvoda visoke vrijednosti, kao npr. kemikalije, lijekove, plastiku i ostale nove inovativne materijale, te da otvara radna mjesta; naglašava potencijal biotehnologija temeljenih na morskim resursima;
44. poziva Komisiju na promicanje mjera za povećanje potencijala repromaterijala na održivi način, na bolju mobilizaciju takvog repromaterijala, sakupljanje biorazgradivog otpada – uz izbjegavanje odviše čestog prijevoza – i osiguravanje da upotreba biomase ostane u ekološkim okvirima te da ne smanjuje funkciju spremnika ugljika; smatra da je u ovom kontekstu nužno hitno uspostaviti kriterije održivosti upotrebe energije biomasa za resursno učinkovitije svrhe, sprečavajući da poticaji za transformaciju biomasa u energiju naruše tržište i smanje dostupnost proizvođačima;
45. smatra da je važno ulagati u biogospodarske opskrbne lance da bi se zajamčila dostupnost sirovina; tvrdi da biogospodarske strategije trebaju poticati ne samo učinkovitu upotrebu kućanskog i komunalnog otpada nego i oporavak poljoprivrednih i šumarskih nusproizvodnih tokova i ostataka; poziva na izradu boljeg zakonodavstva koje bi nudilo pravnu sigurnost i snažnu potporu održivoj upotrebi biogospodarskih resursa te na iskorištavanje sirovina i uspostavu politika, u svakom smislu, na fleksibilnom dugoročnom pristupu koji promiče ulaganja;
46. smatra da, u skladu sa smjernicama nove europske strategije industrijske politike, biogospodarstvo može bitno pridonijeti borbi protiv deindustrijalizacije koja trenutačno pogađa Europu i preokrenuti taj postupak novim strategijama za poticanje tržišta i vraćanje konkurentnosti regionalnog sustava;
47. preporučuje Komisiji da ekološki štetne subvencije definira kao „rezultat vladine aktivnosti koja daje prednost potrošačima ili proizvođačima da bi dopunila njihove prihode ili smanjila troškove, ali ujedno i diskriminira valjane prakse zaštite okoliša”1[3]; poziva Komisiju i države članice da na temelju ove definicije donesu, bez odgode te najkasnije do 2014., konkretne planove za postupno ukidanje subvencija štetnih za okoliš do 2020., uključujući subvencije koje potiču neučinkovitu upotrebu obnovljivih izvora i subvencije za fosilna goriva te izvješće o napretku putem Državnih reformskih programa; u ovom kontekstu, zabrinut je da subvencije za upotrebu biomaterijala kao energije već potkopavaju učinkovitost resursno učinkovitih ciljeva;
48. bilježi sa zabrinutošću da porast potražnje za biomasom, osobito drvima, može izazvati široko krčenje šuma u zemljama u razvoju, gdje se emisije stakleničkih plinova ne obračunavaju na temelju Protokola iz Kyota; ističe da se, iako to može utjecati na kvalitetu tla, vodne cikluse i bioraznolikost, povećava pritisak na globalne sporazume, kao npr. Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD) i UN-ov Zajednički program o smanjenju emisije ugljika iz deforestacije i degradacije šuma u zemljama u razvoju (REDD); jednako tako strahuje, uzimajući u obzir da su sustavi upravljanja zemljom slabi u mnogim zemljama u razvoju, da bi porast potražnje za proizvodima od drva mogla izazvati ilegalne sječe i time slabljenje dobrovoljnih partnerskih ugovora pod akcijskim planom provođenja zakona, upravljanja i trgovanja na području šuma (FLEGT);
49. ističe da će prijelaz na biogospodarstvo pridonijeti daljnjoj integraciji ishoda Rio+20 u politike Europske unije; smatra da EU treba dodatno pojačati svoj doprinos inicijativama koje olakšavaju prijelaz prema uključivom zelenom gospodarstvu na međunarodnoj razini;
50. poziva Europsku uniju da postane radno središte međunarodnog istraživanja i inovacije na području biogospodarskog istraživanja; navodi da će novi proizvodi, postupci i usluge temeljene na obnovljivim izvorima energije unaprijediti konkurentnost europske industrije i učiniti je međunarodnim predvodnikom;
51. ocjenjuje da je ključno razvijati međunarodno pravno obvezujuće održive standarde u svim sektorima gdje se upotrebljava biomasa, kao i obvezujuće održive kriterije upravljanja šumama; preporučuje Europskoj uniji da nastavi s donošenjem multilateralnih sporazuma i pruži, osobito najmanje razvijenim zemljama, institucionalnu i tehničku potporu postupku osiguravanja održive upotrebe biomase;
52. smatra da će model biogospodastva koji je razvijen unutar ove strategije riješiti kritična pitanja koja o tome ovise i, dugoročno, pokrenuti obrasce proizvodnje, potrošnje, razvoja i načina života koji su održivi i učinkoviti, ponovno pokrećući postupak europskog rasta kao rezultata nove sinteze između gospodarstva, okoliša i socijalnih kvaliteta;
53. nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.
- [1] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0223.
- [2] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0364.
- [3] 1 Prilagođeno iz OECD-a (1998. i 2005.) u IEEP-u et al. 2007., vidi http://ec.europa.eu/environment/enveco/taxation/index.htm
OBRAZLOŽENJE
Opći kontekst
U sljedećih 40 godina Europa će se morati suočiti s velikim brojem društvenih izazova. Stalan porast svjetskog stanovništva, brz porast potražnje hrane i energije te nestašica prirodnih resursa diljem svijeta znači da će se Europa morati okrenuti novom pristupu proizvodnji i potrošnji da bi se mogla učinkovito i održivo nositi s novim zahtjevima.
Biogospodarstvo je važna prilika da se prihvate ti izazovi i da se osigura ne samo veća održivost, nego i potpora ruralnom razvoju, moguće smanjenje stakleničkih plinova, poboljšana održivost proizvodnog ciklusa i širenje industrijskih inovacija duž cijeloga vrijednosnog lanca
Strategija biogospodarstva može biti rješenje naše ovisnosti o fosilnim gorivima i put prema pametnom rastu. Ako se okrene prema budućnosti, može ponuditi odgovor na pitanje sigurnosti hrane, gospodarskog rasta i otvaranja novih radnih mjesta.
Izvjestiteljevo stajalište
Vaš izvjestitelj pozdravlja priopćenje Komisije o biogospodarstvu za Europu i akcijski plan za provedbu koji je u njemu opisan, strukturiran u tri komplementarna dijela: promicanje istraživanja, inovacija i vještina, veću sinergiju između raznih politika te jačanje tržišta i konkurentnosti.
Prema mišljenju vašeg izvjestitelja, potpora ovom sektoru ulaganje je u budućnost, a Europa može i mora odigrati vodeću ulogu u ostvarivanju ovog cilja. Da bi to učinila, mora postaviti temelje za jasno i stabilno regulacijsko okruženje i osigurati usklađivanje poljoprivrednih, industrijskih, ekoloških, istraživačkih i inovativnih politika, od kojih sve imaju svoju ulogu u biogospodarstvu. Vaš se izvjestitelj slaže s potrebom poticanja interdisciplinarnoga, međusektorskog pristupa uz istodobno osiguravanje razmjene znanja na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini za promicanje jednakomjernog razvoja biogospodarstva diljem Europske unije.
Vaš izvjestitelj smatra da je potrebno zajamčiti i razviti istraživačke i inovacijske programe koji su usklađeni i konzistentni, osigurati alate za potporu ulaganju u industriju, uložiti financijska sredstva i osigurati da postignuti rezultati imaju najveći mogući utjecaj na društvo i tržište. Tehnološka infrastruktura, znanstvena izvrsnost, pogoni i bioindustrije mogu istinski pomoći Europi da poduzme velike korake naprijed u smislu inovativnosti i konkurentnosti te da poboljša svoju ulogu na međunarodnom planu.
U tom smislu novi oblici partnerstva, uključujući zajednički doprinos javnih i privatnih tijela, mogu također pridonijeti razvoju ove strategije. Osnivanje javno-privatnog partnerstva posvećenoga bioindustrijama moglo bi poduprijeti nove projekte, omogućiti razvijanje novih proizvoda i osigurati njihovo plasiranje na tržište, smanjujući rizik da povoljniji uvjeti u prekomorskim zemljama potaknu selidbu izvrsnih i inovativnih projekata izvan Europe.
Zbog svih tih razloga vaš izvjestitelj smatra da sve veće napore treba usmjeriti na potporu daljnjeg napora u ovom smjeru da bi se stvorili obrasci proizvodnje, potrošnje, razvoja i životnog stila koji su održiviji, učinkovitiji te da bi se, zahvaljujući novoj sintezi između gospodarstva, okoliša i društvene vrijednosti, ponovno pokrenuo postupak europskog rasta i ponovne industrijalizacije.
MIŠLJENJE Odbora za razvoj (28.5.2013)
upućeno Odboru za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane
o inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu
(2012/2295(INI))
Izvjestitelj: Isabella Lövin
PREPORUKE
Odbor za razvoj, kao nadležni odbor, poziva Odbor za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane da u svoj prijedlog rezolucije uključi sljedeće prijedloge:
1. naglašava da biogospodarstvo, koje se oslanja na eksploataciju bioloških resursa umjesto fosilnih goriva, mora biti vođeno jasnim političkim okvirom koji uzima u obzir ne samo gospodarsku održivost nego i socijalne i ekološke čimbenike održivosti;
2. ističe da bioraznolikost i ekosistemi donose zajedničku korist i mora ih se razmatrati kao zajednička dobra; podsjeća da, kad se njima kvalitetno upravlja i vodi, resursi temeljeni na bioraznolikosti mogu donijeti znatnu gospodarsku korist; lamentira, doduše, da mnogi tvorci politika vide malo gospodarske dobiti iz zaštite ili ulaganja u bioraznolikost; naglašava vrijednost „usluga ekosustava” i njihova doprinosa gospodarstvu i socijalnom razvoju;
3. naglašava da nijedan sistem koji stvara bogatstvo ne može biti održiv ako degradira njegovu resursnu osnovu; ističe da, u skladu s njegovim djelatnostima usmjerenima na tržište, biogospodarstvo također održava širok raspon djelatnosti javnih dobara trenutačno neprepoznatih na tržištu, a koji trebaju biti očuvani, kao što su poljoprivredni i šumski krajolik, obrađene površine i bioraznolikost šuma, kvaliteta i dostupnost vode, funkcionalnost tla, stabilnost klime, kvaliteta zraka i otpornost na poplave i požare;
4. smatra da će prijelaz na održivo biogospodarstvo biti uspješan samo ako učinkovitost resursa bude glavni nosilac gospodarstva i ako se genetičkim inženjerstvom ne koristi kao pokretačem ovog gospodarstva;
5. smatra da bilo koja biogospodarska strategija mora donijeti vodeća načela hijerarhije biomase i podupirati „kaskadnu upotrebu” biomase, najprije usmjerena na osiguravanje osnovnih servisa neprepoznatih na tržištu, a zatim i na visoko cijenjene primjene poput materijala (radije nego bioenergija koja ima nižu vrijednost);
6. naglašava da održivo biogospodarstvo mora biti izgrađeno na modalnom prometu; kako bi procijenila smanjuje li određeni biopostupak ili proizvod izravnu ili neizravnu emisiju stakleničkih plinova, posebno ističe da se sve faze – od izolacije sirovine do faze krajnje primjene – moraju uzeti u obzir; naglašava da EU i nacionalne politike moraju promovirati jasne alternative fosilnim gorivima, poput električnih automobila, kao i solarne energije te energije vjetra, umjesto da potiču prijelaz na biomasu u sektorima koji tomu pridaju nisku vrijednost (kao u proizvodnji biogoriva i druge bioenergije);
7. bilježi da količina održive biomase iz izvora EU-a nikad neće biti dovoljna da zadovolji trenutačnu potražnju za energijom i rastuću i konkurentnu upotrebu biomase te da će EU stoga sve više ovisiti o uvozima iz zemalja u razvoju, gdje je korištenje biomase velik izazov u smislu upravljanja, kao u slučaju očuvanja šuma i održivog upravljanja šumskim resursima, što im na taj način otežava ispunjavanje kriterija održivosti EU-a i mjera za uvezenu biomasu ili provjeru njihove implementacije kroz praćenje i evaluaciju; ističe, u ovom slučaju, važnost iskoristivosti energije i mjera štednje da bi se osiguralo da EU učini više s manjim, smanjujući tako potražnju za biomasom;
8. inzistira da EU ima obvezu smanjiti svoju ovisnost o ribi iz zemalja u razvoju, kako za prehranu, tako i za hranu za akvakulture; naglašava da bi se u trenutačnoj reformi ZRP-a trebala dati prioritet mjerama koje podupiru okolišno održivo upravljanje ribarstvom i upotrebom vrsta koje nisu mesojedi u akvakulturi;
9. bilježi sa zabrinutošću da porast potražnje za biomasom, osobito drvima, može izazvati široko krčenje šuma u zemljama u razvoju, gdje se emisije stakleničkih plinova ne obračunavaju na temelju Protokola iz Kyota; ističe da dok ovo može utjecati na kvalitetu tla, hidrološki ciklus i bioraznolikost, povećava se pritisak na globalne sporazume kao što su Konvencija o biološkoj raznolikosti i UN-ov sporazum REDD; jednako se tako boji da, uzimajući u obzir da su sistemi državnih uprava slabi u mnogim zemljama u razvoju, rastuća potražnja za drvenim proizvodima može ne samo aktivirati nezakonito sakupljanje i zauzvrat oslabiti sporazum o dobrovoljnom partnerstvu FLEGT-a nego može i povećati pritisak na globalne sporazume kao što su Konvencija o biološkoj raznolikosti i UN-ov sporazum REDD;
10. naglašava važnost šuma mangrova, livada s morskim travama, slanih močvara i algalnih livada kao visokoizvedbenih spremnika ugljika; upozorava na ubrzano uništavanje ovih obalnih sistema, zbog, inter alia, povećane potražnje za morskom hranom iz akvakultura; poziva na morski ekvivalent REDD plana da bi se zaštitili obalni i morski ekosistemi kao spremnici ugljika;
11. poziva Europsku uniju da postane radno središte međunarodnog istraživanja i inovacije na području biogospodarskog istraživanja; navodi da će novi proizvodi, postupci i usluge temeljene na obnovljivim izvorima energije unaprijediti konkurentnost europske industrije i učiniti je međunarodnim predvodnikom;
12. podsjeća da uvjete neizravne emisije zbog promjena u načinu korištenja zemljišta za biogoriva i biotekućine, kao i obvezujuće kriterije održivosti u korištenju čvrste i plinovite biomase treba uključiti u Direktivu o obnovljivim izvorima energije i Direktivu o kvaliteti goriva; poziva Komisiju da predloži Direktivu o okviru biomase koja bi obuhvatila sve primjene biomase (energija, goriva, materijali i kemikalije) i uvela hijerarhiju biomase;
13. podsjeća da je zaštita bioraznolikosti ključni dio u ostvarenju Milenijskih ciljeva razvoja (uključujući cilj 1 o iskorjenjivanju ekstremnoga siromaštva i gladi te cilj 7 o osiguravanju ekološke održivosti); posebice ističe važnost zdrave bioraznolikosti i ekosustava za primarnu proizvodnju, kao što su poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo; shodno tomu, smatra da će se proizvodnja biomase analizirati s obzirom na njezin utjecaj na usluge ekosustava;
14. strahuje da rastuća potražnja za biomasom pogoršava prehrambenu nesigurnost u zemljama u razvoju kroz odvajanje usjeva i zemljišta od proizvodnje hrane, gubitak prava na korištenje zemljišta i osiromašenje kao rezultat akvizicije zemljišta i pogoršanja nepostojanosti cijena hrane; ističe da je potražnja za biogorivima već jedan od pokretača akvizicije zemljišta u zemljama u razvoju, posebice u subsaharskoj Africi; podsjeća da, zbog ovih akvizicija, autohtono stanovništvo gubi njihov pristup zemljištima i na taj način i njihov pristup hrani i vodi; također naglašava da dok Milenijski ciljevi razvoja postavljaju za cilj da do 2015. napola smanje broj ljudi bez sigurnog pristupa vodi, biogospodarstvo temeljeno na potrošnji vode može pogoršati problem s vodom u zemljama u razvoju i time pridonijeti širokorasprostranjenoj nestašici hrane; podupire EU da slijedi preporuke UN-ova posebnog izvjestitelja o pravima na hranu o agroekologiji kako bi se postigla sigurnost hrane, suočavajući se s klimatskim promjenama;
15. ocjenjuje da je ključno razvijati međunarodno pravno obvezujuće održive standarde u svim sektorima gdje se upotrebljava biomasa, kao i obvezujuće održive kriterije upravljanja šumama; preporučuje Europskoj uniji da nastavi s donošenjem multilateralnih sporazuma i pruži, osobito najmanje razvijenim zemljama, institucionalnu i tehničku potporu postupku osiguravanja održive upotrebe biomase.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum donošenja |
28.5.2013 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
24 0 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Thijs Berman, Corina Creţu, Véronique De Keyser, Charles Goerens, Mikael Gustafsson, Eva Joly, Filip Kaczmarek, Miguel Angel Martínez Martínez, Gay Mitchell, Bill Newton Dunn, Andreas Pitsillides, Maurice Ponga, Jean Roatta, Alf Svensson, Keith Taylor, Ivo Vajgl, Anna Záborská, Iva Zanicchi |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Eric Andrieu, Kriton Arsenis, Philippe Boulland, Emer Costello, Isabella Lövin, Cristian Dan Preda |
||||
MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (8.5.2013)
upućeno Odboru za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane
o inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu
(2012/2295(INI))
Izvjestitelj: Tamás Deutsch
PREPORUKE
Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane da, kao nadležni odbor, u svoj prijedlog rezolucije uključi sljedeće prijedloge:
– uzimajući u obzir strategiju Europa 2020., koja poziva na pametan i zeleni rast te bolje mogućnosti zapošljavanja,
A. budući da promicanje biogospodarstva vodi prema gospodarskom rastu i otvara znatan broj radnih mjesta u ruralnim, obalnim i industrijskim područjima;
B. budući da će nas biogospodarstvo učiniti manje ovisnima o većinom uvoznom fosilnom gorivu;
C. budući da biogospodarstvo EU-a već bilježi preokret od gotovo 2 bilijuna EUR, a znatan rast očekuje se i od održive primarne proizvodnje, prerade hrane, industrijske biotehnologije i biorafinerija;
D. budući da Europska zaklada za poboljšanje radnih i životnih uvjeta preporučuje predviđanje i upravljanje učincima preobrazbe u zelene industrije na količinu i kvalitetu poslova;
E. budući da istraživanje Međunarodne organizacije rada[1] naglašava potrebu promicanja zdravlja i sigurnosti na poslu u zelenom gospodarstvu;
F. budući da studija Europskog centra za razvoj strukovne izobrazbe (Cedefop) „Zelene vještine i ekološka svijest u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju“[2] poziva na daljnja istraživanja kako bi se prepoznala dinamika promjena unutarnjeg tržišta i tržišta rada na razini sektora te kako bi pomogla riješiti neadekvatnost ponude rada i vještina;
1. poziva na razvoj inovativnijega, resursno učinkovitijeg i konkurentnijeg društva koje može omogućiti da sigurnost hrane bude jednaka održivoj upotreebi obnovljivih resursa te ističe da bi se gorivo ponajprije trebalo dobiti iz nusproizvoda lanca proizvodnje hrane i iz obrade drveta, za što, u skladu s hijerarhijom otpada, više ne postoji vrijedna primjena i da, ako su upotrijebljeni usjevi koji sadrže energiju u vrlo koncentriranom obliku i koji također mogu biti prerađeni u prehrambene proizvode, potreba za prikladnom proizvodnjom hrane mora biti ispunjena zajedno sa točnim uvjetima kako bi se osiguralo promicanje očuvanja prirode i bioraznolikosti;
2. naglašava da su istraživanje i inovacije temelj strukturne promjene iz industrije temeljene na nafti u bioindustriju koja omogućuje odličnu priliku za rast i zapošljavanje, interdisciplinarni rad i internacionalnu suradnju, kao i suradnju unutar EU-a, te time ubrzava prijenos u praksu i ustanovljuje gospodarstvo temeljeno na znanju;
3. ističe da je anticipacija promjene, unapređivanje znanja i vještina te bolje usklađivanje vještina i poslova na socijalno odgovoran način ključ uspjeha biogospodarske strategije rasta i novih mogućnosti zapošljavanja u Europi;
4. ističe da iako je 22 milijuna ljudi već zaposleno u biogospodarstvu, što iznosi 9% od broja ukupno zaposlenih u EU-u, ono ima velik potencijal da zaposli još milijune;
5. poziva Komisiju da djeluje proaktivno, koristeći se fondoviima EU-a, znanjem i iskustvom te izmjenom dobrih primjera iz prakse razvoja biogospodarskog sektora – posebice prema onim članicama u južnoj Europi koje se suočavaju s financijskim teškoćama – da stvori poslovne mogućnosti za mladu generaciju, koja pati od visoke nezaposlenosti, ali čije je sudjelovanje ključ uspješnog prijelaza prema biogospodarstvu; naglašava da programi Jamstvo za mlade pomažu u promociji dobrih kvaliteta zapošljavanja, izobrazbe i stažiranja za mlade ljude na ovom strateškom području;
6. ističe važnost osiguravanja pristojnih radnih mjesta u sektoru, u skladu sa standardima ILO-a te posebice kroz jaku socijalnu dimenziju strategije za biogospodarstvo koja uključuje sudjelovanje radnika;
7. skreće pozornost na činjenicu da biogospodarstvo može omogućiti poprilične dodatne prihode za primarne proizvođače u poljoprivrednom, ribolovnom i šumarskom sektoru, osobito kroz stvaranje biomase, sirovih materijala za mješavine i specijaliziranih usjeva uljarice za industriju, stvarajući tako različite mogućnosti zapošljavanja kroz mnoštvo srodnih sektora;
8. skreće pozornost na činjenicu da je Komisija temeljila svoju strategiju biogospodarstva za Europu na scenariju[3]koji bi mogao stvoriti oko 130 000 radnih mjesta u biogospodarstvu; ohrabruje sve države članice da unaprijede svoje programe potpore biogospodarstvu; nadalje, naglašava važnost sudjelovanja radnika u aktivnostima znanosti i razvoja, na primjer kroz članstvo u odboru;
9. podsjeća na svoju rezoluciju od 15. prosinca 2011. o srednjoročnom revidiranju Europske strategije 2007. – 2012. o zdravlju i sigurnosti na poslu[4], pozivajući na procjenu utjecaja potencijalnih rizika od novih tehnologija, štetnih tvari i čimbenika rizika, uključujući organizaciju posla na radnim mjestima, i na zakonodavne aktivnosti da bi se osiguralo potpuno obuhvaćanje nanomaterijala trenutačnim propisima EU-a o sigurnosti i zaštiti na radu;
10. poziva Komisiju da razvije modele sudjelovanja koji bi se mogli upotrebljavati za stvaranje bližih veza između građana, proizvođača i krajnjih korisnika s ciljem stvaranja bližih veza između znanosti, društva i politike te da istakne dobrobiti bioekonomije i njezine važnosti za društvo, rast, radna mjesta i socijalne inovacije;
11. ističe važnost socijalnog dijaloga u biogospodarstvu da bi se osigurala dostupnost visokokvalitetnih poslova i prilagodio prijelaz prema biogospodarstvu; ističe europski sektorski socijalni dijalog u industriji hrane i pića; poziva Komisiju da od sektorskoga socijalnog dijaloga sektora stvori osnovu njezine strategije razvoja biogospodarstva;
12. poziva na detaljnije istraživanje da bi se ustanovile socijalne i ekološke mogućnosti biogospodarstva, kao i potencijalni troškovi danih različitih potencijalnih utjecaja i mogućih krivih metoda eksploatacije biogospodarstva u smislu: korištenja oskudnih prirodnih resursa; rizika štete u okolišu i gubitka bioraznolikosti; mogućnost zaštite; i uloge fondova EU-a i država članica, posebice s obzirom na zajedničku poljoprivrednu politiku, što može dovesti do čiste koristi za zapošljavanje, bioraznolikost i širi okoliš ako se upravlja unutar odgovornog i holističkog političkog okvira;
13. naglašava da biogospodarstvo zahtijeva razvijanje novih vještina, novog znanja i novih disciplina i/ili njihovo daljnje integriranje da bi se poduzele socijalne promjene u vezi s biogospodarstvom, unaprijedila konkurentnost, rast i stvaranje poslova, susrele potrebe industrije i osigurala bolja usklađenost vještina i poslova;
14. poziva države članice da ponude diplomske studije o biogospodarstvu i da razviju programe strukovne izobrazbe da bi se omogućilo postignuće u svakom smislu i da bi se osigurala pionirska, inovativna i vodeća uloga za EU na ovom području;
15. bilježi potencijal za iznošenje ruralnih strukovnih izobrazbi, u partnerstvu sa mjesnim pružateljima obrazovanja i koristeći se fondovima kao što su Fond za ruralni razvoj, da bi se razvile prenosive vještine među mladim ljudima u ruralnim područjima, dopuštajući im da bolje iskoriste potencijale novih mogućnosti zapošljavanja koje izniču iz inovacija u biogospodarskom i poljoprivrednom sektoru; ističe ključnu ulogu koji bi Europski socijalni fond (ESF) mogao imati u podupiranju cjeloživotnog učenja za dodatno ili ponovno osposobljavanje radnika u biogospodarskom sektoru; stoga podsjeća na svoje stajalište o minimalnom cjelokupnom udjelu ESF-a od 25% ukupnomg proračuna dodiijeljenoga politici kohezije;
16. poziva na znatan porast biogospodarskog istraživanja te naglašava da EU mora težiti unapređenju svojih kapaciteta inovacije pretvarajući rezultate istraživanja u komercijalni uspjeh s obzirom na to da trenutačno EU-u treba predugo da transformira rezultate istraživanja i inovacije u utržive proizvode;
17. smatra da biogospodarstvo omogućuje proizvodnju industrijske i potrošačke robe uz niže troškove, upotrebljavajući manje energije i manje zagađujući okoliš;
18. poziva na razvoj industrijske infrastrukture i optimiziranih lanaca opskrbe bioproizvodima u ruralnim i obalnim područjima radi stvaranja novih radnih mjesta u poljoprivredi, šumarstvu, akvakulturi; poziva da financiranje ruralnog razvoja EU-a bude raspoloživo u ovu svrhu i da ovo bude učinjeno na takav način da smanji, radije nego da povisi, zagađenje okoliša i gubitak bioraznolikosti.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum donošenja |
7.5.2013 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
40 1 1 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Regina Bastos, Edit Bauer, Heinz K. Becker, Phil Bennion, Pervenche Berès, Vilija Blinkevičiūtė, Philippe Boulland, Milan Cabrnoch, Alejandro Cercas, Ole Christensen, Marije Cornelissen, Emer Costello, Frédéric Daerden, Karima Delli, Sari Essayah, Richard Falbr, Marian Harkin, Nadja Hirsch, Stephen Hughes, Danuta Jazłowiecka, Martin Kastler, Ádám Kósa, Verónica Lope Fontagné, Olle Ludvigsson, Thomas Mann, Elisabeth Morin-Chartier, Csaba Őry, Siiri Oviir, Sylvana Rapti, Licia Ronzulli, Joanna Katarzyna Skrzydlewska, Jutta Steinruck, Traian Ungureanu, Andrea Zanoni, Inês Cristina Zuber |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Georges Bach, Malika Benarab-Attou, Sergio Gutiérrez Prieto, Jelko Kacin, Evelyn Regner, Csaba Sógor, Tatjana Ždanoka |
||||
- [1] ILO (Međunarodna organizacija rada), „Promicanje sigurnosti i zdravlja u zelenom gospodarstvu“, Ured Međunarodne organizacije rada, Geneva (2012.).
- [2] Europski centar za razvoj strukovne izobrazbe, „Zelene vještine i ekološka svijest u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju“, znanstveni rad br. 24, 2012.
- [3] Europska komisija, Radni dokument osoblja, „O inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu“, SWD(2012) 11 konačna verzija, str. 49.
- [4] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0589.
MIŠLJENJE Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (07.5.2013)
upućeno Odboru za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane
o inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu
(2012/2295(INI))
Izvjestitelj: Giles Chichester
PREPORUKE
Odbor za industriju, istraživanje i energetiku poziva Odbor za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u svoj prijedlog rezolucije uključi sljedeće preporuke:
A. budući da treba podsjetiti da je biogospodarstvo važan sektor na unutarnjem tržištu koji nudi znatne koristi u smislu gospodarstva s niskim udjelom ugljika, otpornost na klimatske promjene, održivost, konkurentnost, otvaranje radnih mjesta i smanjenje ovisnosti o uvozu energije i sirovina;
B. budući da se biogospodarstvo mora nositi s postojećim sukobom ciljeva, kao npr. u primjeru biomase koja je istodobno tražena kao izvor prehrane, sirovina i energije pa očekivanja moraju ostati unutar realnih okvira;
C. budući da se uz napredna biološka istraživanja i biogospodarstvo može osloniti na tradiocionalna znanja i vještine;
1. pozdravlja potporu Komisije radikalnoj promjeni u pristupu EU-a proizvodnji, potrošnji, preradi, skladištenju, recikliranju i odlaganju bioloških resursa; smatra da biogospodarstvo u Europi može doprinijeti konkuretnosti europske industrije i osigurati radna mjesta i poslovne prilike, osobito za ruralni i obalni razvoj, ali samo ako se njegove aktivnosti provode unutar parametara učinkovitijeg i održivog korištenja resursa;
2. smatra da je nedostatak koordinacije ograničio upotrebu sinergija i uštede u smislu biogospodarstva u Uniji; naglašava da Unija može dodati vrijednost poticanjem i olakšavanjem suradnje kroz mreže i programe financiranja; smatra da će se, zajedno s posebnim ciljevima za povećanje udjela obnovljivih prirodnih resursa upotrijebljenih u proizvodnji i potrošnji dobara, biogospodarstvo razviti kroz integrirani pristup na svim razinama – lokalnim, država članica i Unije;
3. potiče Komisiju da osigura prihvaćanje upotrebe biomase i njezinu dostupnost da bi se osigurali uvjeti rada za postojeće bioindustrije koje su temelj budućeg biogospodarstva;
4. u tom smislu pozdravlja Komisijinu nedavnu objavu o pokretanju biogospodarskog opservatorija u mapiranju regionalnih i nacionalnih politika i politika EU-a na ovom području, kao i uspostavljanje trajnog radnog tijela biogospodarskih stručnjaka kako bi se unaprijedila sinergija i povezanost politika, inicijativa i gospodarskih sektora u vezi s biogospodarstvom na razini Unije, povezujući se s već postojećim mehanizmima;
5. vjeruje da na razini Unije treba poduprijeti veću razinu sinergije i povezanosti s područjima drugih politika, kao što su one koje se odnose na sirovine, biogoriva i otpad, kao i programi, posebno Horizon 2020., ZPP i strukturni fondovi; traži od Komisije razvijanje integrativnog pristupa biogospodarstvu, doprinos razvoju strategija na regionalnoj, nacionalnoj i Europskoj razini; smatra da EU treba promovirati biogospodarstvo na međunarodnom planu, posebno u postupcima Rio+20 i UNFCCC;
6. ističe važnost ruralnih područja i uloge koju ona mogu imati u razvoju održivog biogospodarstva, osobito u smislu ostataka za punjenje biorafinerija i/ili (kaskadno) postrojenja za konverziju biomase u plin; predlaže, u ovom kontekstu, da bi akcije diljem Unije trebalo promicati za saniranje zagađenog zemljišta pridonosrći proizvodnji energetskih usjeva; podsjeća na važnost koordinacije sustava skupljanja otpada za ruralna područja, kao i za urbana;
7. pozdravlja namjeru premošćivanja jaza između istraživanja i inovacija u okviru programa Horizon 2020. i smanjenja prepreka interdisciplinarnom istraživanju i zajedničkim programima, dajući širok raspon krajnjih proizvoda unutar biogospodarstva, tj. da bi se drukčije rasporedile energija, industrijski proizvodi i ključne tehnologije;
8. da bi izvori bioenergije bili uspješni kroz dulji rok, smatra da moraju biti stvoreni i upotrijebljeni na održiv način i sposobni konkurirati cijenama i kvalitetom u normalnim tržišnim uvjetima; pozdravlja reviziju u tijeku o Unijinom zakonodavstvu o biogorivima kako bi se ublažili negativni učinci neizravne emisije zbog promjena u načinu upotrebe zemljišta te promoviralo tržište i razvoj naprednih biogoriva koja bi omogućila veću iskoristivost neprehrambenih sirovina poput otpada, ostataka, lignoceluloznih i celuloznih materijala;
9. naglašava važnost i golem potencijal resursne i energetske učinkovitosti; naglašava potrebu „proizvoditi više s manje“ kako bi biogospodarstvo ostalo održivo;
10. poziva industrijski sektor da pokrene razvoj održivog biogospodarstva u Uniji; poziva, stoga, na stvaranje poslovno pogodnijeg okruženja, kroz takve mjere kao što su smanjenje vremena do prodaje, usklađivanje politika istraživanja i inovacija s potrebama pojedninog sektora, unapređenje uvida u financijski rizik, osobito za postojeće bioindustrije, za one u razvoju te za mala i srednja poduzetništva te poticanje poduzetništva u sektoru;
11. svjesna je da će daljnji razvoj biogospodarstva kao nužnu posljedicu imati širenje osnovnih znanstvenih zadataka izvan granica bilo kojeg znanstvenog polja ili bilo koje države te da će zahtijevati nove oblike suradnje između istraživača i industrijskih partnera da bi se ubrzao prijelaz na praksu;
12. smatra da je ključno zaštititi intelektualno vlasništvo za proizvode i postupke povezane s biogospodarstvom ako si Europa želi osigurati globalnu konkurentnost na međunarodnom tržištu;
13. smatra da javno financiranje treba odigrati ulogu financijske poluge kapitala iz privatnog sektora da bi se poduprijela komercijalizacija unutar biotehničkog sektora; podupire Komisijinu namjeru da uspostavi javno-privatno partnerstvo (JPP) za bioindustriju;
14. vjeruje da je nužno omogućiti bolji pristup financijama za mala i srednja poduzetništva kroz ulaganja u pokretanje poslova, poduzetnički kapital i potporu transferu tehnologije te manje složene regulative i ocjenjivanje znanja na polju biogospodarstva; predlaže da treba ustanoviti vijeće malih i srednjih poduzetništva da bi se savjetovalo biogospodarsko radno tijelo i osigurao pristup vođen poslom; dalje naglašava važnu ulogu javno-privatnog partnerstva (JPP) u ubrzanju prijelaza prema biogospodarstvu; smatra da malo i srednje poduzetništvo igra ključnu ulogu u prevođenju znanstvenog istraživanja u primjene i uvođenje na tržište u obliku novih proizvoda ili tehnika;
15. smatra da akcijski plan ustanovljen priopćenjem nema praktičnih mjera i instrumenata za suočavanje s potencijalnim poteškoćama ili rizicima prilikom prijelaza na biogospodarstvo; naglašava da posebna pažnja mora biti posvećena preklapajućim ili proturječnim regulativama i dostupnosti poduzetničkog kapitala;
16. bilježi da je nekoliko država članica provodilo aktivnosti potpore razvoja biogospodarstva i da su ove strategije uglavnom razvile nacionalne vlade, a dobar je primjer strategija prekograničnoga regionalnog biogospodarstva Bio-Delte Europe (jugozapad Nizozemske i Flandrije); smatra da moramo ojačati lokalne i regionalne inicijative kroz implementaciju strategija biogospodarstva, u svjetlu pametno specijaliziranih strategija, na svim razinama suradnje (EU-a, nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj) i koordinacije međusektorskih aktivnosti;
17. smatra da su inicijative „odozdo prema gore“ važne u stvaranju biodruštva te da je presudan pristup usmjeren prema poslovanju i potražnji, u kombinaciji s pristupom usmjerenim prema vladi; smatra da bi odgovarajuće mogućnosti trebale biti omogućene regionalnim inicijativama, kao onima u regiji Helsinki (Finska), jugozapadnoj Nizozemskoj, sjeverozapadnoj Francuskoj, Sjevernom Porajnju-Zapadnoj Falačkoj (Njemačka), Štajerskoj (Austrija), itd.; poziva Komisiju da podupre takve mreže i klastere radi promicanja izmjene iskustava.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum donošenja |
25.4.2013 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
45 5 1 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Jean-Pierre Audy, Zigmantas Balčytis, Ivo Belet, Bendt Bendtsen, Fabrizio Bertot, Jan Březina, Reinhard Bütikofer, Maria Da Graça Carvalho, Pilar del Castillo Vera, Giles Chichester, Jürgen Creutzmann, Vicky Ford, Gaston Franco, Adam Gierek, Norbert Glante, Robert Goebbels, Fiona Hall, Jacky Hénin, Edit Herczog, Romana Jordan, Krišjānis Kariņš, Philippe Lamberts, Judith A. Merkies, Angelika Niebler, Jaroslav Paška, Aldo Patriciello, Vittorio Prodi, Teresa Riera Madurell, Michèle Rivasi, Jens Rohde, Paul Rübig, Amalia Sartori, Salvador Sedó i Alabart, Konrad Szymański, Britta Thomsen, Evžen Tošenovský, Catherine Trautmann, Ioannis A. Tsoukalas, Claude Turmes, Marita Ulvskog, Adina-Ioana Vălean, Kathleen Van Brempt, Alejo Vidal-Quadras |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Elisabetta Gardini, Jolanta Emilia Hibner, Seán Kelly, Eija-Riitta Korhola, Bernd Lange, Vladimír Remek, Algirdas Saudargas, Silvia-Adriana Ţicău |
||||
MIŠLJENJE Odbora za regionalni razvoj (24.4.2013)
upućeno Odboru za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane
o inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu
(2012/2295(INI))
Izvjestitelj: Riikka Manner
PREPORUKE
Odbor za regionalni razvoj poziva Odbor za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u svoj prijedlog rezolucije uključi sljedeće preporuke:
1. ističe da je biogospodarstvo, koje se treba temeljiti na koherentnom, interdisciplinarnom, međusektorskom pristupu unutar Europske unije, ključni element pametnog zelenog rasta u Europi te naglašava da politika regionalnog razvoja ima centralnu ulogu u primjeni strategije Europa 2020.; primjećuje da se od ukupno jedanaest regionalnih političkih ciljeva sedam odnosi izravno ili neizravno na biogospodarstvo; ističe da je politika regionalnog razvoja sada jača nego ikada prije u podupiranju pametnoga, održivoga i uključivog rasta, s obzirom na jaku tematsku koncentraciju; ističe da biogospodarstvo ima znatan utjecaj na regije te promiče gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta;
2. zadržava stajalište da unutar strategije i politike biogospodarstva te u regulacijama i poticajima u vezi s biogospodarstvom smjernice i razina usredotočenosti moraju biti jasnije; ističe potrebu poboljšanja koordinacije, stvaranja sinergije i dodatnih poveznica s različitim politikama i sredstvima (Strukturna sredstva, Direktive CAP, CFP, RES, Direktiva o okviru otpada i Horizon 2020.) te otvaranja mogućnosti za međufinanciranje; također ističe da je prijelaz na biogospodarstvo dugotrajan postupak koji će zahtijevati zakonodavnu ustrajnost, dugoročne strategije i ulaganja da bi se stvorila stabilna investicijska klima za biogospodarstvo i ravnopravna utakmica;
3. naglašava da treba upotrijebiti robustan politički okvir da bi se potpuno iskoristio potencijal biogospodarstva i olakšao prijelaz s gospodarstva temeljenog na fosilnim gorivima na biogospodarstvo, koje bi na najbolji način trebalo iskoristiti lokalne i regionalne kapacitete;
4. ističe da najudaljenije europske regije imaju iznimnu biološku raznolikost i jedinstvene klimatske i gomorfološke značajke; naglašava kako ove regije imaju golem potencijal za istraživanja i inovacije u biogospodarstvu i mogu igrati ključnu ulogu u njegovanju „zelenog“ rasta na europskoj razini;
5. naglašava važnost stvaranja biogospodarskog opservatorija i radnog tijela stručnjaka; inzistira da se organiziraju redovite konferencije za glavne dionike u privatnom i javnom sektoru te na nacionalnoj, regionalnoj i europskoj razini; poziva na sastavljanje plana koji će osigurati učinkovito praćenje biogospodarskih inicijativa i uigranu koordinaciju instrumenata za postavljanje markera i objavljivanje izviješća o napretku te njihovo proslijeđivanje Parlamentu;
6. ističe da regionalna i lokalna gospodarstva imaju ključnu ulogu u ostvarivanju pametnoga, održivoga i uključivog rasta; tvrdi da same regije imaju znanje i iskustvo potrebno za pokretanje sudionika u skladu s njihovim specifičnim osobinama i uključenje u tranziciju prema biogospodarstvu i postnaftnom gospodarstvu, koristeći se istraživanjima i inovacijama kao pokretačima promjena; ponavlja da je bitno da se integriraju i bolje koordiniraju planovi inovacija i održivosti na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini; podupire regije i regionalne vlasti da se aktivnije uključe u razvijanje jakoga regionalnog biogospodarstva te istraživačkih i inovacijskih strategija koje uzimaju u obzir podatke svake regije te im je cilj pametna specijalizacija; poziva Komisiju da podupre europske regionalne bioklastere i međuregionalnu suradnju te uzme u obzir da znatan rast na ovom području može biti ostvaren samo uz znatne javne i privatne investicije; pozdravlja prijedlog uspostavljanja programa javno-privatnog partnerstva u biogospodarskom sektoru;
7. smatra da socijalnom i solidarnom gospodarstvu, koje se temelji na aktivnom sudjelovanju građana, suvlasništvu i solidarnosti, treba dati važnu ulogu u oblikovanju i usvajanju strategija biogospodarstva na regionalnoj razini;
8. upućuje na važnost poticanja i jačanja lokalnih i regionalnih inicijativa usvajanjem strategija biogospodarstva na svim razinama suradnje; ističe da je pristup odozdo prema gore nužan da bi se iskoristio potencijal svih regija; naglašava ključnu ulogu malih i srednjih poduzeća u biogospodarstvu i podupire stajalište da je njima bitno pružiti mogućnosti financiranja prilagođene lokalnoj razini; naglašava potrebu poticanja strategija istraživanja i inovacije usmjerenih na pametnu specijalizaciju promicanjem instrumenata financiranja te posebice mogućnošću‑umrežavanja i razmjene informacija koje nude;
9. podržava stav da je jedan od vodećih načela biogospodarstva poboljšati učinkovitost resursa i smanjiti ovisnost o uvoznim sirovinama i energiji te neobnovljivim prirodnim izvorima; ukazuje na važnost sektora šuma i drugih bioindustrija te podržava stav da prirodni obnovljivi resursi i sirovine bez udjela ugljika, kao drvo i drveno vlakno, mogu zamijeniti neobnovljive fosilne sirovine; ističe da biogospodarska industrija proizvodi mnogo proizvoda visoke vrijednosti, kao npr. kemikalije, lijekove, plastiku i ostale nove inovativne materijale, te da otvara radna mjesta; naglašava potencijal biotehnologija temeljenih na morskim resursima;
10. naglašava da biogospodarstvo zahtijeva prvorazredne stručnjake i kvalificiranu radnu snagu; podupire stajalište da odredbu o strukovnom osposobljavanju i visokom obrazovanju treba donijeti na razini regija, uzimajući u obzir njihove posebne značajke; ističe da obuhvatno obrazovanje i izobrazba u regijama potiče i održivo širenje poslovanja; tvrdi da je visok standard znanja u sektoru biogospodarstva prednost Europe kad se natječe na globalnoj razini te da će joj to pomoći da bude glavna snaga na tom području; ističe važnost pojačane prekogranične‑mobilnosti istraživača, s namjerom razmjene dobrih praksi i prenošenja znanja u domeni biogospodarstva;
11. vjeruje da, kako bi razvila djelotvorno i održivo biogospodarstvo, treba kontinuirano modernizirati sve oblike infrastrukture te da se iz tog postupka modernizacije ne smiju izuzeti ruralna područja;
12. smatra da je važno ulagati u biogospodarstvene opskrbne lance kako bi se zajamčila dostupnost sirovina; tvrdi da biogospodarske strategije trebaju poticati ne samo učinkovitu upotrebu kućanskog i komunalnog otpada nego i oporavak poljoprivrednih i šumarskih nusproizvodnih tokova i ostataka; poziva na izradu boljeg zakonodavstva koje bi nudilo pravnu sigurnost i snažnu potporu održivoj upotrebi biogospodarstvenih resursa te iskorištavanju sirovina i uspostavi politika, u svakom smislu, na fleksibilnom dugoročnom pristupu koji promiče ulaganja;
13. ističe potrebu posebnih ciljeva da bi se povećao udio obnovljivih prirodnih resursa korištenih u proizvodnji i potrošnji dobara; poziva Komisiju da predloži praktične mjere regionalno sveobuhvatnog dosega u promicanju proizvodnje i potrošnje biogospodarskih proizvoda na regionalnoj razini;
14. napominje da je važno osvijestiti potrošače o biogospodarskom sadržaju te stoga smatra da trebaju biti obaviješteni o prednostima i mogućnostima izbora koje nudi; smatra da se trebaju poduzeti koraci u promoviranju biogospodarstva podizanjem potrošačke svijesti o sigurnosti hrane, zaštiti i ostalim izazovima društva, npr. o klimatskim promjenama i ovisnost o neobnovljivim resursima; poziva, dakle, na provođenje studija o potrošačkim obrascima u EU-u te da znanstveno utemeljeni pristupi budu osmišljeni s namjerom informiranja potrošača o svojstvima proizvoda i promicanju održivog načina života.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum donošenja |
23.4.2013 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
43 1 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Luís Paulo Alves, Catherine Bearder, Jean-Jacob Bicep, Victor Boştinaru, John Bufton, Nikos Chrysogelos, Rosa Estaràs Ferragut, Danuta Maria Hübner, Vincenzo Iovine, María Irigoyen Pérez, Seán Kelly, Constanze Angela Krehl, Petru Constantin Luhan, Ramona Nicole Mănescu, Riikka Manner, Iosif Matula, Miroslav Mikolášik, Jens Nilsson, Jan Olbrycht, Wojciech Michał Olejniczak, Younous Omarjee, Markus Pieper, Monika Smolková, Georgios Stavrakakis, Csanád Szegedi, Nuno Teixeira, Lambert van Nistelrooij, Justina Vitkauskaite, Oldřich Vlasák, Kerstin Westphal, Joachim Zeller, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Joseph Cuschieri, Vasilica Viorica Dăncilă, Karima Delli, James Nicholson, Ivari Padar, Herbert Reul, Elisabeth Schroedter, Richard Seeber, Czesław Adam Siekierski, Patrice Tirolien, Giommaria Uggias, Manfred Weber |
||||
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum donošenja |
29.5.2013 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
54 0 4 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Martina Anderson, Elena Oana Antonescu, Sophie Auconie, Paolo Bartolozzi, Sergio Berlato, Lajos Bokros, Milan Cabrnoch, Martin Callanan, Yves Cochet, Chris Davies, Anne Delvaux, Bas Eickhout, Edite Estrela, Jill Evans, Elisabetta Gardini, Gerben-Jan Gerbrandy, Matthias Groote, Françoise Grossetête, Satu Hassi, Jolanta Emilia Hibner, Karin Kadenbach, Christa Klaß, Eija-Riitta Korhola, Jo Leinen, Corinne Lepage, Peter Liese, Zofija Mazej Kukovič, Linda McAvan, Radvilė Morkūnaitė-Mikulėnienė, Miroslav Ouzký, Vladko Todorov Panayotov, Andrés Perelló Rodríguez, Mario Pirillo, Pavel Poc, Anna Rosbach, Oreste Rossi, Dagmar Roth-Behrendt, Horst Schnellhardt, Richard Seeber, Theodoros Skylakakis, Bogusław Sonik, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Salvatore Tatarella, Glenis Willmott, Sabine Wils |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Margrete Auken, Christofer Fjellner, Romana Jordan, Judith A. Merkies, Michèle Rivasi, Kārlis Šadurskis, Christel Schaldemose, Renate Sommer, Alda Sousa, Marita Ulvskog, Vladimir Urutchev, Kathleen Van Brempt, Anna Záborská |
||||