IZVJEŠĆE o internetskim igrama na sreću na unutarnjem tržištu

11.6.2013 - (2012/2322(INI))

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača
Izvjestitelj(ica): Ashley Fox

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o internetskim igrama na sreću na unutarnjem tržištu

(2012/2322(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. listopada pod nazivom "Prema sveobuhvatnom Europskom okviru za internetske igre na sreću (COM(2012)0345),

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. siječnja 2011. pod nazivom 'Razvoj europske dimenzije sporta' (COM(2011)0012),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2013. godine o lažiranju utakmica i korupciji u sportu[1],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2012. o europskoj dimenziji sporta[2],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenog 2011. o internetskim igrama na sreću na unutarnjem tržištu[3],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10.ožujka 2009. o integritetu internetskih igara na sreću[4],

–   uzimajući u obzir Deklaraciju iz Nikozije od 20. rujna 2012. o borbi protiv lažiranja utakmica,

–   uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 10. prosinca 2010. i izvješća o napretku francuskog, švedskog, španjolskog i mađarskog predsjedništva o okviru za igre na sreću i sportsko klađenje u državama članicama EU-a,

–   uzimajući u obzir pripremnu akciju pod nazivom 'Europsko partnerstvo za sport' i, posebno, sastavljanje projekata usmjerenih na sprječavanje situacija lažiranja utakmica pomoću obrazovanja i informiranja mjerodavnih dionika,

–   uzimajući u obzir članke 51., 52. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–   uzimajući u obzir Protokol o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u prilogu UFEU-a,

–   uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije u kojoj u specifičnom području organizacije igara na sreću Sud priznaje zaštitu potrošača, sprječavanje prijevare i poticanja na potrošnju na igre na sreću te opću potrebu očuvanja javnog reda kao razloge za prelaženje preko općeg interesa koji može opravdati ograničenja slobode pružanja usluga[5],

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. listopada 2012.,

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za pravna pitanja (A7-0218/2013),

A.  budući da igre na sreću nisu uobičajena gospodarska aktivnost s obzirom na potencijalno negativne učinke na zdravlje i društvo, koji uključuju: patološko kockanje čije je posljedice i troškove teško procijeniti; organizirani kriminal; pranje novca, i lažiranje utakmica; budući da internetske igre na sreću predstavljaju veći rizik od tradicionalnih igara na sreću zbog, između ostalog, lakoće pristupa i nepostojanja društvene kontrole, ali u tome pogledu su potrebna dodatna istraživanja i podaci; primjećuje da, na toj osnovi, određena pravila unutarnjeg tržišta – uključujući slobodu poslovnog nastana, slobodu pružanja usluga i načelo međusobnog priznavanja – ne sprječavaju države članice da utvrde vlastite dodatne mjere za zaštitu igrača;

B.  budući da je u članku 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima utvrđena obveza zaštite ljudskog zdravlja prilikom definiranja i provedbe svih politika i aktivnosti Unije;

C. budući da članak 169. UFEU-a obvezuje EU da osigura visoku razinu zaštite potrošača;

D. budući da bi, s obzirom na posebnu prirodu sektora internetskih igara na sreću, zaštita ljudskog zdravlja i potrošača trebala biti glavna misao vodilja kod izrade preporuka na razini EU-a i nacionalnog zakonodavstva;

E.  budući da, s obzirom na načelo supsidijarnosti, države članice imaju pravo utvrditi način organizacije internetskih igara na sreću te njihovo uređivanje u skladu s vlastitim vrijednostima i ciljevima od općeg interesa, pritom se pridržavajući prava Unije;

F.  budući da, zbog svoje specifične prirode i zbog primjene načela supsidijarnosti, pružanje usluga internetskih igara na sreću ne podliježe sektorski specifičnim propisima na razini EU-a i isključeno je iz direktiva o uslugama i pravima potrošača, ali se– ipak – na njih primjenjuje niz sekundarnih pravnih propisa EU-a, kao što su direktiva o zaštiti podataka, direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama i direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi;

G. budući da se sektor internetskih igara na sreću razlikuje od drugih tržišta zbog uključenih rizika u odnosu na zaštitu potrošača i borbu protiv organiziranog kriminala, kao što je to u nekoliko navrata potvrdio Sud Europske unije;

H. budući da je Sud Europske unije potvrdio da je ponuda igara na sreću ili kockanja gospodarska aktivnost posebne prirode čija ograničenja mogu biti opravdana razlozima prevladavajućeg javnog interesa kao što su zaštita potrošača, sprječavanje prijevare, borba protiv pranja novca i očuvanje javnog reda i javnog zdravlja; budući da nametnuta ograničenja moraju biti u skladu s ograničenjima predviđenim u UFEU-u kako bi bila proporcionalna s ciljevima i ne smiju biti diskriminacijska;

I.   budući da, sada više nego ikad, države članice dijele zajedničku općenitu zabrinutost vezano uz negativan društveni i gospodarski učinak nezakonitih internetskih igara na sreću na nacionalnoj razini, njihovi su glavni ciljevi zaštita maloljetnih i ranjivih članova obitelji i borba protiv ovisnosti, zločina i izbjegavanja poreza;

J.   budući da su zbog prekogranične prirode internetskih igara na sreću, uključenih rizika u odnosu na zaštitu potrošača, sprječavanja prijevare i progona kaznenih djela, kao što su pranje novca i lažiranje utakmica, te zbog potrebe za borbom protiv nezakonitih aktivnosti vezanih uz igre na sreću, potrebne bolje koordinirane aktivnosti među državama članicama i na razini EU-a;

K. budući da je, uz nadzorne mehanizme, nužno uvesti mehanizme za podrobnu analizu sportskih natjecanja i financijskih tokova;

L.  budući da je trenutno potreban sveobuhvatan pregled sektora internetskih igara na sreću u smislu informacija i podataka o domaćoj i prekograničnoj ponudi, ponudi unutar EU-a i na globalnoj razini, te o ovlaštenoj i neovlaštenoj ponudi;

M. budući da se način oglašavanja internetskih igara na sreću razlikuje između država članica ili uopće nije uređen;

Posebna priroda sektora internetskih igara na sreću i zaštita potrošača

1.  smatra da, kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača, posebno onih potrošača koji su najranjiviji, poštena i zakonita ponuda usluga igara na sreću koju utvrđuje svaka država članica u skladu s pravom Unije može ublažiti troškove za društvo i štetne učinke djelatnosti igara na sreću;

2.  upozorava da igre na sreću mogu dovesti do opasnih ovisnosti, a to je pitanje kojim se treba baviti svaki zakonodavni prijedlog za dobrobit potrošača i integritet tog oblika sporta;

3.  poziva Komisiju i države članice na djelovanje protiv nezakonitih igara na sreću koje se nude na područjima država članica; potiče Komisiju, u tome pogledu, da pozove države članice da u svojim planiranim preporukama o zaštiti potrošača i oglašavanju poduzmu provedbene mjere protiv ponude nezakonitih igara na sreću;

4.  vjeruje da postoji opasna povezanost između teških gospodarskih uvjeta i velike pojavnosti kockanja; naglašava da je postojeće vrlo teško socijalno i gospodarsko okruženje bilo ključno za veliki porast učestalosti kockanja, posebno među najsiromašnijim slojevima društva, i da, stoga, postoji potreba za pažljivim, trajnim praćenjem razina ovisnosti o kockanju i pretjeranog kockanja;

5.  potvrđuje da su internetske igre na sreću oblik komercijalne uporabe sporta i da, dok taj sektor neprestano raste u korak s tehnološkim inovacijama, države članice suočene su s poteškoćama u nadziranju sektora internetskih igara zbog specifične naravi interneta, što dovodi do rizika ugrožavanja prava potrošača te provođenja istraga unutar tog sektora u okviru borbe protiv organiziranog kriminala;

6.  ustraje da je, bez obzira na način na koji države članice odluče organizirati i urediti ponudu internetskih igara na sreću na nacionalnoj razini, potrebno osigurati visoku razinu zašite ljudskog zdravlja i potrošača; poziva Komisiju da nastavi istraživati mjere za zaštitu ranjivih potrošača na razini EU-a, uključujući formalnu suradnju između regulatornih tijela u državama članicama; naglašava da bi stručna skupina trebala osigurati da maloljetnici ne mogu pristupiti internetskim igrama na sreću; poziva države članice da priređivačima koji imaju dozvolu države članice nametnu obvezu da na svojoj internetskoj stranici moraju na određenom istaknutom mjestu imati znak s odobrenjem regulatornog tijela;

7.  poziva Komisiju da prouči što se može učiniti da se spriječi praksa da poduzeća sa sjedištem u jednoj državi članici oglašavaju usluge internetskih igara na sreću – primjerice, putem satelitske TV ili oglasnih kampanja – u drugoj državi članici u kojoj nemaju dozvolu pružati takve usluge;

8.  poziva da se priređivači obvezuju da prikazuju jasnu, istaknutu i eksplicitnu poruku upozorenja maloljetnicima da je za njih protuzakonito igrati internetske igre na sreću;

9.  smatra da je potrebno poduzeti mjere kojima će se osigurati da ranjiviji članovi društva dodatno ne ugroze svoju egzistenciju igranjem igara na sreću;

10. vjeruje da je potrebno provesti dodatna istraživanja i prikupiti podatke kako bi se kvantificiralo patološko kockanje i rizici povezani s različitim oblicima kockanja; poziva sve države članice i Komisiju da provedu, na koordinirani način, daljnje studije u cilju razumijevanja patološkog kockanja; napominje da su priređivači igara na sreću odgovorni doprinijeti sprječavanju ovisnosti o kockanju;

11. poziva Komisiju da, u suradnji s državama članicama – prema potrebi pomoću stručne skupine – istraži mogućnost interoperabilnosti u cijelom EU-u između nacionalnih upisnika o samoisključivanju koji uključuju, između ostalog, samoisključivanje, osobni gubitak i vremenska ograničenja, i koji su dostupni nacionalnim tijelima i ovlaštenim priređivačima igara na sreću tako da potrošač koji se samoisključuje ili prelazi kockarska ograničenja kod jednog priređivača igara na sreću može automatski biti samoisključen kod svih drugih ovlaštenih priređivača igara na sreću; ističe činjenicu da se na svaki mehanizam razmjene osobnih podataka o patološkim kockarima moraju primjenjivati stroga pravila o zaštiti podataka; naglašava važnost stručne skupine koja radi na zaštiti građana od ovisnosti o kockanju;

naglašava da, kako bi potrošači postali svjesni vlastitih kockarskih aktivnosti, upisnik im mora pokazivati sve informacije vezane uz njezinu/njegovu povijest kockanja kada god ona/on počne igrati;

12. preporuča da se napravi jasna razlika između aktivnosti igara na sreću i drugih oblika internetske zabave; usluge koje uključuju razlikovna obilježja sektora igara na sreću moraju biti uređene odgovarajućim propisima o igrama na sreću i poštivati mehanizme za provjeru starosti i identiteta;

13. napominje da inicijative za samoregulacijom mogu doprinijeti određivanju sadržaja zajedničkih normi; ponavlja svoje stajalište da, u tako osjetljivom području kao što je kockanje, samoregulacija može samo nadopunjavati, ali ne i zamijeniti nacionalno zakonodavstvo;

14. poziva Komisiju da razmotri uvođenje obvezne provjere identiteta od treće strane kako bi se spriječilo maloljetnike ili osobe koje koriste lažne identitete da igraju; predlaže da bi to, između ostalog, mogla biti provjera osobnog identifikacijskog broja, bankovnih podataka ili nekog drugog jedinstvenog načina identifikacije te napominje da bi se takva provjera identiteta trebala vršiti prije bilo kakve aktivnosti igara na sreću;

15. vjeruje da softver koji se koristi za internetske igre na sreću mora biti sigurniji i da treba propisati zajedničke minimalne zahtjeve za certifikaciju kako bi se osiguralo korištenje ujednačenih parametara i normi;

16. ističe potrebu osmišljavanja djelotvornih metoda nadzora sportskog klađenja, imajući na umu brz razvoj internetskog okruženja, ali ističe i važnost zaštite osobnih podataka korisnika od zlouporabe;

17. smatra da se zajedničke norme za internetske igre na sreću moraju baviti pravima i obvezama pružatelja usluge i potrošača, osiguravajući visoku razinu zaštite građana i potrošača, posebno maloljetnika i drugih ranjivih osoba i sprječavanje zavaravajućih i pretjeranih oglasa; ohrabruje europske udruge priređivača igara na sreću da razviju i usvoje kodekse ponašanja o samoregulaciji;

18. poziva Komisiju da u svoju preporuku uključi da bi priređivači igara na sreću morali aktivno promicati uporabu samoograničenja u trenutku prijave i u slučaju ponavljanih gubitaka;

19. preporuča uvođenje ujednačenih, paneuropskih zajedničkih sigurnosnih normi za usluge elektroničke identifikacije i prekogranične e-provjere; pozdravlja prijedlog direktive Komisije o e-identifikaciji i provjeri, koja će omogućiti interoperabilnost nacionalnih shema za e-identifikaciju tamo gdje ih ima; poziva, stoga, na uspostavu usklađenijih i djelotvornijih postupaka prijave i provjere identiteta kako bi se osigurali djelotvorni mehanizmi provjere identiteta i spriječilo da jedan igrač ima više računa te da maloljetnici mogu pristupiti internetskim stranicama za igre na sreću; preporuča razmjenu najbolje prakse o provedbenim mjerama između država članica – kao što je uspostava crne i bijele liste i sprječavanje pristupa nezakonitim internetskim stranicama za igre na sreću, zajedničko definiranje sigurnih rješenja za plaćanje koja se mogu pratiti i razmatranje izvedivosti blokiranja novčanih transakcija – radi zaštite potrošača od nezakonitih priređivača;

20. poziva države članice i priređivače da potiču odgovorno oglašavanje u odnosu na internetske igre na sreću; pozdravlja inicijativu Komisije da donese Preporuku o odgovornom oglašavanju igara na sreću: poziva Komisiju da uključi zajedničke minimalne norme koje pružaju dovoljnu zaštitu ranjivim potrošačima; preporuča da bi oglašavanje trebalo biti odgovorno, sadržavati jasna upozorenja o rizicima od ovisnosti o kockanju i da ne smije biti pretjerano niti prikazivati sadržaj koji je posebno usmjeren prema maloljetnicima ili kod kojeg postoji veći rizik da bude usmjeren prema maloljetnicima, kao što je slučaj s oglašavanjem u društvenim medijima;

21. poziva na definiranje i provedbu mjera koje će djeci i mladim ljudima omogućiti postizanje i daljnji razvoj digitalne pismenosti; vjeruje da uvođenje školskih tečajeva za mlade o najboljim načinima uporabe Interneta može korisnike osposobiti da se bolje zaštite od ovisnosti o uslugama internetskih igara na sreću;

22. naglašava važnu ulogu obrazovanja, savjetodavnih službi i roditelja u podizanju svijesti među mladima o internetskim igrama na sreću i njihovim posljedicama;

23. poziva Komisiju i države članice na uvođenje učinkovitih mjera za podizanje svijesti o rizicima ovisnosti o igrama na sreću, posebno među mladima;

24. poziva na to da društveno odgovorno oglašavanje internetskih igara na sreću bude dopušteno samo za zakonite proizvode igara na sreću; smatra da nikada ne smije biti dopušteno oglašavati usluge internetskih igara za sreću pretjeranim isticanjem vjerojatnosti pobjede čime se daje lažan dojam da su igre na sreću razumna strategija poboljšanja osobne financijske situacije; vjeruje da bi oglašavanje trebalo sadržavati jasne informacije o posljedicama patološkog kockanja;

25. naglašava da definiranje oblika oglašavanja koji nije štetan i pravila za njegovo širenje predstavlja ključ za odvraćanje osoba mlađih od 18 godina od kockanja i za borbu protiv problematičnog i kompulzivnog kockanja;

26. naglašava da bi mjere zaštite potrošača trebale biti popraćene kombinacijom preventivnih i reaktivnih provedbenih mjera kojima će se smanjiti mogućnost da građani dođu u doticaj s neovlaštenim priređivačima; naglašava važnost zajedničke definicije pojma zakonitih priređivača igara na sreću kako bi države članice, u skladu s pravom EU-a, mogle ovlastiti samo one priređivače koji ispunjavaju barem sljedeće zahtjeve i stoga se smatraju zakonitim:

     (a) priređivač mora imati dozvolu koja mu daje pravo da radi u igračevoj državi članici,

     (b) priređivač se ne smatra nezakonitim u skladu sa zakonom koji se primjenjuje u bilo kojoj drugoj državni članici;

27. mišljenja je da bi postupak prijave trebao uključivati, kao obveznu značajku, granice najvećeg dopuštenog gubitka koje igrač određuje i utvrđuje za određeno vremensko razdoblje; ta bi značajka trebala postojati barem u igrama kratke frekventnosti;

Sukladnost s pravom EU-a

28. naglašava da, s jedne strane, priređivači internetskih igara na sreću moraju u svim situacijama poštivati nacionalne zakone država članica u kojima posluju i, s druge strane, da države članice moraju zadržati pravo nametnuti ograničenja koja smatraju nužnim i opravdanim za sprječavanje nezakonitih internetskih igara na sreću radi provedbe nacionalnih propisa i isključivanje nezakonitih priređivača s tržišta;

29. prepoznaje da, u skladu s načelom supsidijarnosti, države članice imaju pravo odrediti način organizacije usluga internetskih igara na sreću i njihovo uređivanje na nacionalnoj razini te pravo provedbe svih mjera protiv nezakonitih usluga igara na sreću koje smatraju nužnima, pritom poštujući osnovna načela Ugovora o EU; prepoznaje da takvi propisi moraju biti proporcionalni, dosljedni, transparentni i nediskriminacijski; napominje da postoji potreba za usklađenijim politikama EU-a radi rješavanja problema prekogranične prirode internetskih igara na sreću;

30. napominje da je Komisija poslala pisma nizu država članica tražeći podrobne informacije o postojećim propisima o igrama na sreću; poziva Komisiju da nastavi dijalog s državama članicama; primjećuje rad Komisije na slučajevima povreda i na prigovorima protiv određenih država članica; poziva Komisiju na nastavak praćenja i provedbe usklađenosti nacionalnih zakona i praksi s pravom EU-a, u suradnji s državama članicama, te na pokretanje postupaka protiv onih država članica za koje se čini da krše pravo EU-a; poštuje odluku država članica vezano uz uspostavu monopola u ovom sektoru, pod uvjetom da, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, oni podliježu strogoj državnoj kontroli i osiguravaju posebno visoku razinu zaštite potrošača, da su njihove aktivnosti u skladu s ciljevima od općeg interesa i da na dosljedan način smanjuju prilike za kockanje;

31. poziva Komisiju, države članice i stručnu skupinu o uslugama igara na sreću da izrade koordinirane mjere i strategije, uključujući razmjenu najbolje prakse, s ciljem razmatranja i rješavanja problema izbjegavanja plaćanja poreza od strane ovlaštenih priređivača koji pružaju usluge internetskih igara na sreću na tržištu EU-a, ali imaju sjedište u poreznim oazama unutar ili izvan EU-a;

32. napominje rizike koji proizlaze iz pristupa potrošača nezakonitim uslugama internetskih igara na sreću; poziva Komisiju i države članice da raspravljaju, kao dio rada skupine stručnjaka o uslugama igara na sreću, o društvenim troškovima dopuštanja uređenih aktivnosti igara na sreću u odnosu na štetne učinke potrošača koji se okreću nezakonitim priređivačima;

33. ističe da one države članice koje odluče otvoriti svoj sektor internetskih igara na sreću moraju predvidjeti transparentan i pravno siguran postupak prijave za izdavanje dozvole na temelju objektivnih i nediskriminacijskih kriterija u skladu s pravom EU-a i dostatnom i strogom zaštitom građana i potrošača;

Administrativna suradnja

34. poziva stručnu skupinu o uslugama igara na sreću i Komisiju da olakšaju, što je više moguće, protok podataka između regulatora u državama članicama radi razmjene najbolje prakse i informacija u cilju lakše uspostave zajedničkog sustava identifikacije igrača, mjera protiv nezakonitih priređivača, jačanja zaštite potrošača, odgovornog oglašavanja, uspostave bijele i crne liste, sprječavanja lažiranja utakmica i izrade mehanizama samoisključivanja koji uključuju, između ostalog, ograničenja osobnog vremena i novčana ograničenja koja se primjenjuju u cijeloj EU; poziva Komisiju da osnuje stručnu skupinu kako bi u razvoju svojih aktivnosti imala pristup najširem krugu stručnjaka; potiče države članice da ponovno pokrenu dijalog o uslugama internetskih igara na sreću u okviru foruma Radne skupine Vijeća o poslovnom nastanu i uslugama;

35. poziva Komisiju da u stručne skupine i savjetovanje uvijek uključi stručnjake specijalizirane za ovisnost o kockanju i patološko kockanje;

36. mišljenja je da bi na europskoj razini trebalo osnažiti suradnju i razmjenu najbolje prakse među nacionalnim stručnjacima iz područja društva i zdravstva koji su specijalizirani za patološko kockanje i ovisnost o kockanju;

37. naglašava da je učinkovita razmjena informacija među istražnim tijelima važna za uspješnu provedbu zakona, ali da borba protiv lažiranja utakmica mora biti usklađena s nacionalnim i europskim zakonima i uredbama o zaštiti podataka;

38. potiče države članice, u kontekstu stručne skupine, na suradnju s Komisijom i međusobnu suradnju u cilju koordinacije koraka za borbu protiv neovlaštenog pružanja prekograničnih usluga igara na sreću i provedbe akcijskog plana sadržanog u komunikaciji Komisije o internetskim igrama na sreću;

39. prepoznaje da je suradnja između država članica nužna, ali naglašava da je isto tako od velike važnosti da stručna skupina o igrama na sreću usko surađuje sa svim dionicima, uključujući industriju igara na sreću i potrošačke organizacije;

40. naglašava važnost toga da stručna skupina razvija transparentne i pojednostavljene postupke kojima će se ukloniti nepotrebno administrativno opterećenje država članica koje bi moglo nepotrebno povećati troškove zakonitih priređivača internetskih igara na sreću u onim zemljama koje odluče otvoriti tržišta; napominje da uklanjanje administrativnog opterećenja ne smije ugroziti zaštitu potrošača;

41. vjeruje da je potrebno poduzeti korake za međusobno usklađivanje nacionalnih poreznih režima za usluge igara na sreću kako bi se spriječilo da neproporcionalne porezne olakšice potiču razvoj i koncentraciju internetskih usluga igara na sreću;

42. potiče nacionalna regulatorna tijela u onim državama članicama koje su odabrale uvesti sustave licenciranja na razmjenu najbolje prakse koja će olakšati primjenu nacionalnih dozvola za igre na sreću, uključujući tehničke norme za opremu za igre na sreću; potiče nadležna nacionalna regulatorna tijela da dopuste rad poduzeća koje pruža usluge igara na sreću u njihovoj nadležnosti samo ako to poduzeće ne radi protivno zakonu u drugoj državi članici čije zakonodavstvo nije utvrđeno kao neusklađeno od strane Suda Europske unije;

Pranje novca

43.      ističe činjenicu da su internetske igre na sreću okolina u kojoj se ne radi s gotovinom i da je – s obzirom na ovisnost o financijskim uslugama trećih strana – potrebna dodatna zaštita od pranja novca; ističe potrebu za uskom suradnjom između nacionalnih tijela nadležnih za igre na sreću, nacionalne policije i nacionalnih provedbenih tijela u sprječavanju kriminalnih radnji;

44. poziva Komisiju, države članice i stručnu skupinu da poduzmu djelotvorne radnje protiv pranja novca; pozdravlja, u tom pogledu, prijedlog za proširenjem odredbi Direktive o sprječavanju pranja novca u cilju uključenja svih oblika igara na sreću te poziva nadležna nacionalna tijela da osiguraju prijavljivanje svake transakcije za koju se sumnja da bi mogla biti povezana s pranjem novca ili drugom nezakonitom aktivnošću u skladu s odredbama ove Direktive;

45. poziva Vijeće da nastavi s brzim i ambicioznim pregovorima o prijedlogu Komisije za donošenje Direktive o sprječavanju uporabe financijskoga sustava za pranje novca i financiranje terorizma (COM(2013)0045), te da se pozabavi svim oblicima igara na sreću, uključujući internetske igre na sreću, radi sprječavanja zlouporabe aktivnosti internetskog sportskog klađenja za pranje novca;

46. ističe da sigurni sustavi prijave i nedvosmislene provjere predstavljaju ključne alate za sprječavanje zlouporabe internetskih igara na sreću, kao što je pranje novca; napominje da se u svrhe provjere identiteta mogu iskoristiti postojeće internetske strukture i one koje su u razvoju, kao što su internetski sustavi za provjeru identiteta za banke i kreditne kartice;

47. stajališta je da sva poduzeća koja pružaju usluge igara na sreću u EU-u moraju biti registrirana kao pravne osobe u EU-u;

48. naglašava da sve države članice moraju odrediti i imenovati odgovorno javno tijelo koje će biti nadležno za nadzor internetskih igara na sreću; naglašava da će to tijelo moći intervenirati u sumnjive slučajeve internetskih igara na sreću; poduzeća koja pružaju usluge internetskih igara na sreću isto moraju imati obvezu prijaviti sumnjive aktivnosti kockanja nadležnom tijelu;

Integritet sporta

49. naglašava da, s obzirom na transnacionalnu prirodu lažiranja utakmica, borba protiv te pojave zahtijeva djelotvorniju suradnju između svih dionika, uključujući javna tijela, pravosudna tijela, sportsku industriju, priređivače igara na sreću i regulatore igara na sreću, sportaše i navijače, s tim da naglasak treba staviti i na obrazovanje i prevenciju u tome smislu; pozdravlja, u tome pogledu, nedavnu Pripremu akciju Komisije iz 2012. godine koja podržava transnacionalne obrazovne projekte u cilju borbe protiv lažiranja utakmica; napominje da se lažiranje utakmica javlja na tradicionalnom i internetskom tržištu igara na sreću i da, u većini slučajeva, internetsko lažiranje utakmica vezano uz sportsko klađenje organiziraju priređivači igara na sreću sa sjedištem na nereguliranim tržištima izvan EU-a;

50. poziva na pripremu kodeksa ponašanja, kao dio inicijative za samoregulacijom, koji bi sadržavao opću zabranu za sve sudionike (posebno igrače, trenere, suce, medicinsko i tehničko osoblje, vlasnike i menadžere klubova) u sportskim događanjima koji mogu imati izravan utjecaj na rezultat utakmice da se klade na vlastite utakmice ili događaje; ističe isto tako, u ovom kontekstu, potrebu za strogim i pouzdanim sustavima za provjeru starosti i identiteta na razini država članica; poziva sportske organizacije da koriste obrazovne kampanje i kodekse ponašanja za edukaciju – od rane dobi – sportaša, sudaca i menadžera o nezakonitosti manipuliranja sportskim rezultatima;

51. prepoznaje da se napori za borbu protiv uključenosti sportskih organizacija u nezakonite aktivnosti kao što je lažiranje utakmica ili pranje novca, kao što su kodeksi ponašanja, moraju odnositi na sve skupine dionika (dužnosnike, vlasnike, menadžere, agente, igrače, suce i navijače) i sve organizacije (klubove, lige, saveze, itd.);

52. poziva države članice da daju veći prioritet sprječavanju korupcije u sportu i naglašava potrebu za većim naglaskom na učinkovitu provedbu zakona u tom području; poziva na donošenje djelotvornih mjera za sprječavanje sukoba interesa na nacionalnoj razini, u prvom redu izbjegavanjem klađenja dionika iz sporta na natjecanjima u kojima oni sami sudjeluju; poziva sva sportska upravljačka tijela da se opredijele za dobru praksu upravljanja kako bi se umanjio rizik od lažiranja utakmica; poziva Komisiju, u tom pogledu, da uzme u obzir rad Vijeća Europe na procjeni rizika od određenih vrsta oklada i da procijeni mogući rizik od sportskog klađenja kada postoji mogućnost klađenja za vrijeme natjecanja i da u skladu s tim poduzme potrebne mjere;

53. poziva sportske saveze i priređivače igara na sreću da uključe, u kodeks ponašanja, zabranu klađenja na tzv. negativna događanja, kao što su žuti kartoni, kazneni udarci ili slobodni udarci za vrijeme utakmice ili događanja; poziva države članice i priređivače igara na sreću da zabrane sve oblike sportskog klađenja uživo jer se ono pokazalo posebno osjetljivim na lažiranje utakmica i stoga predstavlja rizik za integritet sporta;

54. poziva na uvođenje obveze suradnje i razmjene informacija o sumnjivim aktivnostima na nacionalnoj i europskoj razini, među sportskim tijelima, javnim tijelima, Europolom i Eurojustom, radi borbe protiv nezakonitih prekograničnih aktivnosti internetskih igara na sreću;

55. pozdravlja namjeru Komisije da promiče bolju razmjenu dobre prakse u odnosu na borbu protiv lažiranja utakmica; ističe važnost potpore koju Europska unija daje aktivnostima Vijeća Europe usmjerenim na pregovore o međunarodnoj konvenciji o zaštiti i promicanju integriteta sporta; ističe da lažiranje utakmica nije uvijek povezano sa sportskim klađenjem i da se potrebno pozabaviti i tom stranom lažiranja utakmica koja nije vezana uz klađenje, a isto predstavlja opasnost za integritet sporta; naglašava potrebu za jačanjem suradnje u borbi protiv lažiranja utakmica na razini EU-a i na globalnoj razini; poziva Komisiju da preuzme vodstvo u stvaranju globalne platforme za razmjenu informacija i najbolje prakse i u koordinaciji zajedničkih preventivnih i provedbenih aktivnosti između regulatora, sportskih organizacija, policije i pravosudnih tijela te priređivača igara na sreću;

56. smatra da je dosljedna politika na području kaznenih sankcija neophodna za paneuropski pristup uređivanju sektora internetskih igara na sreću i u vezi s time poziva države članice da osiguraju zabranu nedopuštenog namještanja rezultata u svrhu financijske ili neke druge koristi tako što će svaku prijetnju integritetu natjecanja, uključujući one povezane sa sportskim klađenjem, smatrati kaznenim prekršajem; poziva Komisiju da na razini EU-a djeluje protiv neregularnih internetskih igara na sreću i da podrži borbu protiv lažiranja utakmica;

57. prepoznaje da u nekim državama članicama prihod od klađenja i lutrije predstavlja značajan izvor prihoda koji se može usmjeriti u korisne i dobrotvorne svrhe, kulturne aktivnosti, lokalne sportove i sektor konjičkih utrka i konja; ističe, nadalje, važnost tog značajnog doprinosa i specifične uloge koju je potrebno priznati u raspravama na europskoj razini; ponavlja svoje stajalište da je sportsko klađenje oblik komercijalne uporabe sportskih natjecanja; preporuča, pritom potpuno poštujući nadležnost država članica po tome pitanju, zaštitu sportskih natjecanja od neovlaštene komercijalne uporabe, posebno priznajući vlasnička prava organizatora sportskih događanja, ne samo radi osiguravanja poštenog povrata financijskih sredstava u korist svih razina profesionalnog i amaterskog sporta, već i kao sredstvo jačanja borbe protiv prijevare u sportu, posebno lažiranja utakmica;

58. poziva na bolju suradnju na europskoj razini, pod koordinacijom Komisije, radi identifikacije i zabrane priređivača internetskih igara na sreću uključenih u nezakonite aktivnosti kao što su, između ostalog, lažiranje utakmica ili klađenja na natjecanjima mladih koja uključuju maloljetnike i očekuje da će industrija internetskih igara na sreću poštivati tu zabranu putem samoregulacije;

59. potiče države članice da razmotre zabranu svih oblika lažiranja u sportu, kao što je klađenje na udarce iz kuta, slobodne udarce, ubacivanja i žute kartone, jer su se oni pokazali ranjivim na lažiranje utakmica;

60. poziva Komisiju da uspostavi europski sustav dojavljivanja za regulatore sportskog klađenja radi brze razmjene informacija o lažiranim sportskim događanjima;

61. pozdravlja transnacionalne obrazovne projekte za borbu protiv lažiranja utakmica na globalnoj razini;

62. naglašava da su sportašima potrebni djelotvorni mehanizmi zaštite za borbu protiv koruptivnih utjecaja, uključujući zaštitu moralnog i fizičkog integriteta sportaša, odgovarajuće radne uvjete i zaštitu plaća ili naknada, uključujući zabranu sudjelovanja na različitim razinama natjecanja za sportske organizacije koje ne ispunjavaju redovno svoje obveze prema sportašima;

63. naglašava da se tužbe o lažiranju utakmica često rješavaju pred redovnim sudovima, ali i pred sportskim arbitražnim sudovima i da se, u oba postupka, moraju poštivati međunarodni minimalni proceduralni standardi propisani člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima;

64. poziva na strogo uređivanje ili zabranu, nakon ocjene na razini svake države članice, opasnih oblika igara na sreću;

65. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

• [1]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0098.
• [2]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0025.
• [3]  Usvojen tekst, P7_TA(2011)0492.
• [4]  SL C 87 E, 1.4.2010., str. 30.
• [5]  vidi, u tom smislu, predmet C 275/92 Schindler, stavci 57. do 60.; predmet C 124/97 Läärä i ostali, stavci 32. i 33.; predmet C-67/98 Zenatti, stavci 30. i 31.; predmet C-243/01 Gambelli i ostali, stavak 67.; predmet C-42/07Liga Portuguesa, stavak 56.; spojeni predmeti C 316/07, C 358/07 do C 360/07, C 409/07 i C 410/07, Markus Stoß i ostali, stavak 74.; predmet C 212/08, Zeturf Ltd, stavak 38.; predmet C-72/10 Costa, stavak 71.; predmet C 176/11 Hit Larix, stavak 15.; spojeni predmeti C 186/11 i C 209/11 Stanleybet i ostali, stavak 44.

OPINION of the Committee on Culture and Education (29.4.2013)

for the Committee on the Internal Market and Consumer Protection

on online gambling in the internal market

(2012/2322(INI))

Rapporteur: Ivo Belet

SUGGESTIONS

The Committee on Culture and Education calls on the Committee on the Internal Market and Consumer Protection, as the committee responsible, to incorporate the following suggestions in its motion for a resolution:

1.  Stresses that protecting minors from exposure to online gambling should remain a major policy objective; underlines the need to implement, in all Member States, strict and reliable standards for age and identity verifications, based on methods which prove to be effective in some Member States, and to ensure proper monitoring in order to prevent unidentified users and underage gamblers from accessing and participating in remote gambling products; points to the importance of sharing best practices between the Commission and the Member States on this matter;

2.  Rejects the establishment of an internal market in online gambling with the supply of cross-border products, and draws attention to the consistent case-law of the Court of Justice of the EU; doubts the added value of an EU directive laying down minimum standards for the protection of gamblers and young people; calls, however, for existing high standards in the Member States to be genuinely enforced, and calls on the supervisory authorities of the Member States to cooperate more intensively in law enforcement;

3.  Calls for the definition and implementation of measures to enable children and young people to attain and further develop digital literacy; believes that the introduction of courses at school aimed at young people on the best uses of the Internet could make users more adept in protecting themselves against addiction to online gambling services;

4.  Stresses the important role of education, advisory services and parents in raising awareness on the subject of online gambling and its consequences among minors;

5.  Calls for operators to be obliged to display clear, prominent and explicit warnings to minors stating that it is illegal for them to engage in online gambling;

6.  Recalls that almost 2 % of the European population suffers from gambling addiction; is concerned that easy access to online gambling websites is likely to increase this percentage, especially among young people; considers, therefore, that efficient preventive measures should be enforced for vulnerable consumers, such as the implementation of strict deposit limits and loss limits set by the player himself, and the evaluation by the Member States of every gambling product offered by gambling operators online; this assessment process should lead to better regulation, or even the banning of dangerous gambling products if there is a substantial threat to the vulnerable consumer;

7.  Calls on Member States to introduce comprehensive compulsory licensing of gambling products and to establish national regulatory agencies to combat illegal gambling and corruption in sport and to license gambling products; considers that such agencies should cooperate closely at international level;

8.  Points out that online gambling is particularly addictive because of the anonymity of online gamblers and the constant availability of online gambling services, as well as the lack of any social control, and that it consequently involves much greater risks for vulnerable consumers and particularly young people; stresses that these characteristics make this form of addiction less visible than in the case of traditional gambling; therefore urges operators, as a compulsory requirement, to include, on the homepage of gambling websites, a link to online information about gambling addiction and opportunities to obtain related professional assistance;

9.  Considers that measures should be taken to ensure that the more vulnerable members of society do not have their subsistence jeopardised even further as a result of gambling;

10. Calls on the Commission to explore, with the Member States, the possibility of setting up a common EU-wide self-exclusion mechanism whereby players can voluntarily and in a simple manner exclude themselves from all gambling websites operating in the EU; this feature should be made clearly visible on all websites offering online gambling services;

11. Recommends that Member States set a minimum percentage of gambling revenues to be redistributed to organisations which seek to prevent, or which provide counselling on, addiction;

12. Takes the view that there is a dangerous correlation between periods in which the economic crisis is at its most acute and an increase in gambling; considers it necessary, therefore, to monitor the phenomenon of gambling addiction and gambling-related diseases in a continuous and ongoing manner;

13. Recommends that a clear distinction be made between gambling activities and other forms of online entertainment; services which combine distinguishing features of the gambling sector must fall under appropriate gambling legislation and fully respect age and identity verification mechanisms;

14. Draws attention to the need to draw up efficient methods of betting supervision, bearing in mind the rapid development of the online environment, but also highlights the importance of protecting users’ personal data against abuse;

15. Believes that the advertising of gambling is often biased and misleading and can lead to unhealthy and harmful behaviour; considers, therefore, that it should become more responsible and should be regulated in order to limit its more invasive effects, which affect first and foremost the most vulnerable people;

16. Calls on the Commission to include in its recommendations on responsible gambling advertising, in order to prevent minors from gambling and to protect vulnerable persons, a ban on misleading advertising for online gambling services aimed at minors and other vulnerable persons, in particular on social media;

17. Calls for socially responsible advertising of online gambling games to be permitted only for gambling products which are legal; considers that it should never be allowable to advertise for online gambling services by exaggerating the probability of winning, so that a false impression is given that gambling is a reasonable strategy for improving a person’s finances; believes that advertising should contain clear information concerning the consequences of compulsive gambling;

18. Stresses that defining a non‑harmful format for advertising and rules on its dissemination is key to preventing people under 18 from gambling and to combating problematic and compulsive gambling;

19. Notes that, while there are several sources of revenues going from gambling to sports, sports organisations receive a relatively low financial return, in most Member States, on commercial betting activities although sports constitute the main activity area for online betting; asks the Commission to launch an initiative for the recognition of the property rights of sports competition organisers so that sports federations are ensured a fair financial return; recommends that Member States set a common minimum percentage of sports betting revenues to be fairly redistributed to sports federations that have to ensure sustainable financing for grassroots sport and solidarity between different sports;

20. Urges the Member States to ensure that part of the proceeds from gambling are earmarked for the support of grassroots sport;

21. Stresses the importance of funding from gambling for public interest causes (sport, culture, social projects, research and other causes of general interest); calls for the specific features and the sustainable contributions from lotteries to society to be recognised and taken into account in any coordinated approach at EU level; stresses also the importance of the lotteries sector for indirect employment generation;

22. Calls for more cooperation at European level, under the coordination of the Commission together with the Member States, gambling operators and sports organisations, to identify and ban online betting operators engaged in illegal activities such as match-fixing as well as unauthorised operators who illegally provide online gambling services; stresses that tackling these problems is vital in order to safeguard the integrity of sport in Europe;

23. Urges the Commission and the Member States to conclude, in the short term, an ambitious binding agreement with third countries, within the framework of the Council of Europe, on the global fight against organised crime involved in match-fixing in order to combat the manipulation of sports results; suggests setting up an anti-match-fixing unit/centre with the task of collecting, exchanging, analysing and disseminating facts about match‑fixing, sports fraud and other forms of corruption in sport, in Europe and beyond, as well as gathering best practices in the fight against sports corruption and promoting concepts of good governance in sport;

24. Notes that match-fixing is criminalised in all Member States and that the main shortcomings in relation to the prosecution of match-fixing cases are of an operational nature; therefore considers that the approximation of criminal sanctions is essential in order to regulate the online gambling sector in all Member States; to this end calls on the Commission to bring forward legislative proposals to establish minimum rules with regard to the definition of national criminal offences and sanctions concerning illegal online gambling and the fight against match-fixing and related crime at EU level in order to improve detection rates, while fully respecting fundamental rights;

25. Underlines that the fight against match-fixing and other forms of sports fraud has to be focused on law enforcement, education and prevention as well as on the implementation of basic principles of good governance, financial and operative transparency and accountability; recognises that the sustainable governance of sports organisations (clubs, leagues and federations) reduces the risk of their falling victim to match-fixing;

26. Calls for a code of conduct, as a part of a self-regulatory initiative containing a general ban on all staff (in particular players, coaches, referees, medical and technical staff, owners and managers of clubs) involved in sporting events who may have a direct influence on the result from placing bets on their own matches or events; in this context, emphasises also the need for strict and reliable age and identity verifications systems at Member State level; calls on sports organisations to use education campaigns and codes of conduct to educate – from an early age – sportspersons, referees and officials on the illegality of manipulating sports results;

27. Recognises that efforts to combat sport organisations’ involvement in corrupt activities like match-fixing or money laundering, such as codes of conduct, need to address all stakeholder groups (officials, owners, managers, agents, players, referees and supporters) and all organisations (clubs, leagues, federations, etc.);

28. Recalls that the fight against match-fixing starts with the dissemination of information and education about the negative impact match-fixing has on athletes, clubs, leagues and sport as a whole, therefore stresses the importance of education of all stakeholders in sport about the risks related to sports betting and match-fixing and recognises the importance of the involvement of specific organisations such as athletes’ unions and supporter networks;

29. Welcomes transnational education projects in order to combat match-fixing on a global level;

30. Calls on sport federations and gambling operators to include in a code of conduct a ban on betting on so called negative events, such as yellow cards, penalty or free kicks; calls on Member States and gambling operators to ban all forms of live sports betting, since these have proven to be very vulnerable to match-fixing and therefore pose a risk to the integrity of sports;

31. Asks the Commission to include in its recommendations on online gambling a general ban on betting on junior competitions involving minors and expects the online gambling industry to respect this ban through self-regulation;

32. Encourages Member States to consider a ban on all forms of spot fixing, such as gambling on corner kicks, free kicks, throw-ins and yellow cards, as these has proven to be very vulnerable to match-fixing;

33. Calls for an obligation for cooperation and exchange of information between sports bodies, public authorities, Europol and Eurojust, at both national and European level, on suspicious activities, in order to combat criminal cross-border online gambling activities;

34. Calls on the Council to proceed in a swift and ambitious manner with the negotiations on the Commission proposal for a Directive on the prevention of the use of the financial system for the purpose of money laundering and terrorist financing[1], and to address all types of gambling, including online, in order to prevent the exploitation of online sports betting activities by criminal interests for money laundering purposes;

35. Stresses that athletes need effective protection mechanisms to oppose corrupting influences, including the safeguarding of the moral and physical integrity of athletes, proper working conditions and the safeguarding of salaries or remunerations, including bans on participation at different levels of competition for sports organisations failing to regularly fulfil these obligations towards their athletes.

RESULT OF FINAL VOTE IN COMMITTEE

Date adopted	22.4.2013
Result of final vote	+: –: 0:	27 0 0
Members present for the final vote	Zoltán Bagó, Lothar Bisky, Piotr Borys, Jean-Marie Cavada, Mary Honeyball, Petra Kammerevert, Morten Løkkegaard, Emma McClarkin, Emilio Menéndez del Valle, Marek Henryk Migalski, Katarína Neveďalová, Doris Pack, Chrysoula Paliadeli, Monika Panayotova, Gianni Pittella, Marie-Thérèse Sanchez-Schmid, Marietje Schaake, Marco Scurria, Hannu Takkula, László Tőkés, Helga Trüpel, Gianni Vattimo, Sabine Verheyen, Milan Zver
Substitute(s) present for the final vote	Ivo Belet, Stephen Hughes, Seán Kelly

• [1]  COM(2013)0045

MIŠLJENJE Odbora za pravna pitanja (29.4.2013)

upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

o internetskim igrama na sreću na unutarnjem tržištu
(2012/2322(INI))

Izvjestitelj: Piotr Borys

PREPORUKE

Odbor za pravna pitanja poziva Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača da kao nadležni odbor u svoj prijedlog rezolucije uključi sljedeće preporuke:

1.  Pozdravlja predstavljanje komunikacije Komisije „Prema sveobuhvatnom europskom okviru za internetske igre na sreću” (COM(2012)0956) kao korak prema osiguravanju pristupa sigurnim i propisno uređenim internetskim uslugama za potrošače te smatra da bi učinkovita uredba o sektoru internetskih igara na sreću trebala posebnu pažnju dati isključivanju rizika ovisnosti o igrama na sreću te osigurati propisne, poštene, odgovorne i transparentne igre na sreću;

2.  Smatra da bi učinkovitom uredbom o internetskim igrama na sreću posebno trebalo:

–   usmjeriti poriv stanovništva za igranjem igara na sreću ograničavanjem oglašavanja na samo ono što je nužno potrebno da bi se potencijalne igrače usmjerilo na pravne odredbe o tim uslugama te zahtijevanjem da svako oglašavanje internetskih igara na sreću bude sustavno popraćeno porukom upozorenja o prekomjernom ili patološkom kockanju,

–   boriti se protiv nezakonitog sektora igara na sreću ojačavanjem tehničkih i pravnih instrumenata za prepoznavanje i kažnjavanje nezakonitih subjekata te promicanjem zakonitih odredbi o visokokvalitetnim internetskim uslugama i

–   jamčiti učinkovitu zaštitu igrača, s posebnom pažnjom usmjerenom na osjetljive skupine, naročito na mlade;

3.  Ističe da su internetske igre na sreću gospodarska aktivnost na koju se pravila unutarnjeg tržišta, posebno sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga, ne mogu u potpunosti primijeniti; naglašava činjenicu da države članice imaju pravo uređivati i nadzirati svoja tržišta igara na sreću, posebno zbog javnog reda, u skladu sa zakonodavstvom o europskom jedinstvenom tržištu, načelima ugovora Europske unije te sudske prakse Suda Europske unije;

4.  Podsjeća da bi države članice, zbog povijesnih, društvenih i kulturnih čimbenika specifičnih za svaku od njih, trebale zadržati neovisnost u uređivanju aktivnosti igara na sreću na svom području kako bi bile u mogućnosti pružiti učinkoviti odgovor za zaštitu javnog reda, društva i potrošača;

5.  Poziva Komisiju i države članice na djelovanje protiv nezakonitih igara na sreću koje se nude na područjima država članica; u tom pogledu, poziva Komisiju da u svojim predviđenim preporukama o zaštiti potrošača i oglašavanju pozove države članice na poduzimanje mjera provedbe protiv ponuda nezakonitih igara na sreću;

6.  Potvrđuje da su internetske igre na sreću oblik komercijalne uporabe sporta i da, dok taj sektor neprestano raste držeći korak s tehnološkim inovacijama, države članice suočene su s poteškoćama u nadziranju sektora internetskih igara zbog specifične naravi interneta, što dovodi do rizika ugrožavanja prava potrošača te provođenja istraga unutar tog sektora u okviru borbe protiv organiziranog kriminala;

7.  Ističe važnost nacionalnih licenci za priređivače internetskih igara na sreću; smatra da je u skladu s načelom supsidijarnosti najprimjerenije da na tom području djeluju države članice;

8.  Smatra da jedinstveni europski zakonodavni akt koji bi ujednačeno uređivao sveukupni sektor igara na sreću ne bi bio primjeren zbog problema supsidijarnosti, ali u nekim bi područjima koordinirani europski pristup, uz nacionalne propise i zbog prekogranične naravi usluga internetskih igara na sreću, nedvojbeno osigurao dodanu vrijednost;

9.  Međutim, svjestan je usklađene sudske prakse Suda Europske unije koja naglašava da bi nacionalni nadzori trebali biti uvedeni i provođeni na dosljedan, razmjeran i nediskriminirajući način te biti u skladu s pravnim ciljevima u vezi zaštite potrošača i javnoga reda te sprečavanja prijevara;

10. Podsjeća Komisiju da je za osiguranje učinkovite primjene europskog zakona neophodna stroga provedba te da treba uspostaviti učinkovite provjere sukladnosti nacionalnog zakonodavstva o internetskim igrama na sreću sa zakonima EU-a;

11. Zato poziva Komisiju da prije kraja tekućeg mandata okonča brojne postupke radi kršenja prava i pritužbe, od kojih su neki pokrenuti još 2007., te da poduzme konkretne mjere ako ti postupci krše Ugovor i sudsku praksu Suda Europske unije.

12. Poziva na pojačanu suradnju između država članica i nacionalnih tijela, posebno u vezi odgovarajućih mjera provedbe i sprečavanja pranja novca;

13. Priznaje da je suradnja među državama članicama neophodna, ali naglašava kako je vrlo važno da skupina stručnjaka za igre na sreću usko surađuje sa svim dionicima uključujući i industriju igara na sreću i udruženja potrošača;

14. Potvrđuje svoje stajalište o sportskom klađenju kao o obliku komercijalne upotrebe sportskih aktivnosti te preporuča Komisiji i državama članicama da razviju predloške za zaštitu sportskih natjecanja od neovlaštene komercijalne upotrebe, posebno priznavanjem prava vlasništva sportskim tijelima nad natjecanjima koja organiziraju, ne samo zbog osiguravanja poštenog financijskog prihoda za sve razine profesionalnog i amaterskog sporta, već i zbog jačanja borbe protiv lažiranja utakmica;

15. Priznaje da je lažiranje utakmica razlog ozbiljnoj zabrinutosti te da je često povezano s organiziranim kriminalom, što predstavlja veliku prijetnju sportskom integritetu u Europskoj uniji; stoga poziva Komisiju na jačanje suradnje između glavnih dionika, poput policije, sportskih tijela i priređivača sportskog klađenja, kako bi se ojačalo izvještavanje i istraživanje sumnjivih uzoraka klađenja;

16. Poziva Komisiju da podrži organizatore sportskih događaja, priređivače sportskog klađenja i javna tijela u uspostavljanju kodeksa o postupanju kako bi razvili mehanizme potrebne za očuvanje sportskog integriteta, uključujući odredbe za financiranje tih mehanizama;

17. Ističe da bi bilo lakše jamčiti uravnoteženiji odnos između organizatora sportskih natjecanja i priređivača internetskih igara na sreću i sportskog klađenja kad bi oni međusobno sklopili pravno obvezujuće sporazume, na primjer jasno odredili mehanizme potrebne za osiguravanje poštene igre, naveli koje su vrste klađenja dopuštene, a koje nisu te među sobom izmjenjivali informacije;

18. Smatra da je dosljedna politika na području kaznenih sankcija neophodna za paneuropski pristup uređivanju sektora internetskih igara na sreću i u vezi s time poziva države članice da osiguraju zabranu nedopuštenog rukovanja rezultatima u svrhu financijske ili neke druge koristi tako što će svaku prijetnju integritetu natjecanja, uključujući one povezane sa sportskim klađenjem, smatrati kaznenim prekršajem; poziva Komisiju da na razini EU-a djeluje protiv neregularnih internetskih igara na sreću i da podrži borbu protiv lažiranja utakmica;

19. Upozorava da igre na sreću mogu dovesti do opasnih ovisnosti, a to je pitanje kojim se treba baviti svaki zakonodavni prijedlog za dobrobit potrošača i integritet tog oblika sporta;

20. Uzima na znanje pripremni rad koji je izvršilo Vijeće Europe u vezi prednacrta sporazuma protiv manipulacije sportskih događaja te potiče države članice da podrže tu vrijednu inicijativu;

21. Poziva Komisiju da pripremi izbor zakonodavnih prijedloga čime bi pružila pravni okvir koji će stvoriti pravnu sigurnost za legitimne europske poduzetnike i učinkovite programe suradnje među državama članicama, što bi osiguralo zaštitu potrošača;

22. Naglašava da je učinkovita razmjena informacija među istražnim tijelima važna za uspješnu provedbu zakona, ali da borba protiv lažiranja utakmica mora biti usklađena s nacionalnim i europskim zakonima i uredbama o zaštiti podataka;

23. Poziva Komisiju i države članice na uvođenje učinkovitih mjera za podizanje svijesti o rizicima ovisnosti o igrama na sreću, posebno među mladima;

24. Poziva Komisiju da razmotri uvođenje „bijele liste” koja bi potrošačima omogućila razlikovati licencirane europske i ne-europske priređivače.

25. Naglašava da su za optužbe o lažiranju utakmica često nadležni javni sudovi, kao i sportska arbitražna sudišta te da se u oba slučaja moraju poštovati međunarodne minimalne postupovne norme, sukladno članku 6. Europske konvencije o ljudskim pravima;

26. Poziva države članice da razviju paneuropske ujednačene zajedničke standarde za usluge internetske elektroničke provjere identiteta; uzima na znanje da je ključ sprečavanja daljnjeg razvoja nezakonitih usluga uspostava jedinstvenih postupaka registracije priređivača internetskih igara na sreću; stoga zahtijeva da postupci provjere i registracije budu usklađeni i učinkovitiji.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	25.4.2013.
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	17 6 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Luigi Berlinguer, Sebastian Valentin Bodu, Christian Engström, Marielle Gallo, Giuseppe Gargani, Sajjad Karim, Klaus-Heiner Lehne, Antonio Masip Hidalgo, Alajos Mészáros, Bernhard Rapkay, Evelyn Regner, Dimitar Stoyanov, Rebecca Taylor, Alexandra Thein, Cecilia Wikström, Tadeusz Zwiefka
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Piotr Borys, Eva Lichtenberger, Angelika Niebler, József Szájer
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	Jürgen Klute, Jacek Olgierd Kurski, Isabelle Thomas

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	30.5.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	32 3 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Claudette Abela Baldacchino, Pablo Arias Echeverría, Adam Bielan, Preslav Borissov, Jorgo Chatzimarkakis, Birgit Collin-Langen, Lara Comi, Anna Maria Corazza Bildt, António Fernando Correia de Campos, Cornelis de Jong, Vicente Miguel Garcés Ramón, Evelyne Gebhardt, Małgorzata Handzlik, Edvard Kožušník, Toine Manders, Hans-Peter Mayer, Sirpa Pietikäinen, Phil Prendergast, Mitro Repo, Zuzana Roithová, Heide Rühle, Christel Schaldemose, Catherine Stihler, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Barbara Weiler
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Jürgen Creutzmann, Ashley Fox, Ildikó Gáll-Pelcz, Anna Hedh, Roberta Metsola, Marc Tarabella, Kyriacos Triantaphyllides, Sabine Verheyen, Josef Weidenholzer
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju (čl. 187. st. 2.)	Stanimir Ilchev