Postupak : 2013/2051(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0257/2013

Podneseni tekstovi :

A7-0257/2013

Rasprave :

PV 12/09/2013 - 8
CRE 12/09/2013 - 8

Glasovanja :

PV 12/09/2013 - 13.2
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2013)0369

IZVJEŠĆE     
PDF 174kWORD 155k
12.7.2013
PE 513.107v02-00 A7-0257/2013

o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana u 2012. godini

(2013/2051(INI))

Odbor za predstavke

Izvjestitelj: Nikolaos Salavrakos

PR_INI_AnnOmbud

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 EXPLANATORY STATEMENT
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana u 2012. godini

(2013/2051(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana u 2012. godini,

–   uzimajući u obzir članke 24., treći stavak, 228. i 298. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–   uzimajući u obzir članke 41. i 43. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

–   uzimajući u obzir    svoju Rezoluciju od 18. lipnja 2008.(1) o usvajanju odluke Europskog parlamenta kojom se mijenja Odluka Europskog parlamenta 94/262/ECSC, EZ, Euratom od 9. ožujka 1994. o odredbama i općim uvjetima izvršavanja zadaća ombudsmana(2)

–   uzimajući u obzir Okvirni sporazum o suradnji zaključen 15. ožujka 2006. između Europskog parlamenta i Europskog ombudsmana, koji je stupio na snagu 1. travnja 2006.,

–   uzimajući u obzir provedbene odredbe Statuta Ombudsmana od 1. siječnja 2009.(3)

–   uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o djelovanju Europskog ombudsmana,

–   uzimajući u obzir drugu i treću rečenicu članka 205. stavka 2. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A7-0257/2013),

A. budući da je godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana u 2012. službeno predano predsjedniku Europskog parlamenta 21. svibnja 2013. i da je Europski ombudsman g. Nikiforos Diamandouros predstavio svoje izvješće Odboru za predstavke 28. svibnja 2013. u Strasbourgu,

B.  budući da je izvješće za 2012. godinu posljednje godišnje izvješće g. Diamandourosa kao Europskog ombudsmana jer je dana 14. ožujka izvijestio predsjednika Europskog parlamenta o svojoj namjeri da 1. listopada 2013. ode u mirovinu; budući da je g. Diamandouros prvi put izabran za Europskog ombudsmana 2003. a zatim ponovno izabran 2005. i 2010.;

C. budući da je g. Diamandouros napunio deset godina rada na mjestu Europskog ombudsmana; budući da se njegov nasljednik bira za razdoblje od 1. listopada 2013. do europskih izbora 2014., a nakon toga Parlament u novom sastavu mora pokrenuti postupak novog izbora;

D. budući da se u članku 24. UFEU navodi da „svaki građanin Unije može se obratiti ombudsmanu u skladu s člankom 228ˮ;

E.  budući da je člankom 228. UFEU-a Europski ombudsman ovlašten primati pritužbe u slučajevima nepravilnosti u postupku institucija, tijela, ureda ili agencija EU-a, osim Suda Europske unije kad on obavlja svoju sudbenu dužnost;

F.  budući da, u skladu s člankom 298. UFEU-a, institucije, tijela, uredi i agencije EU-a „imaju podršku otvorene, učinkovite i neovisne europske administracijeˮ, te budući da se istim člankom u tu svrhu predviđa donošenje specifičnog sekundarnog zakonodavstva u vidu uredbi primjenjivih na sva područja administracije EU-a;

G. budući da članak 41. Povelje o temeljnim pravima propisuje da „svatko ima pravo da institucije i tijela Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku”;

H. budući da je EU 2013. godinu proglasila „Europskom godinom građana" kako bi proslavila 20. obljetnicu građanstva EU-a;

I.   budući da članak 43. Povelje propisuje da „svaki građanin Unije ili svaka fizička ili pravna osoba koja boravi ili ima sjedište u državi članici Unije može uputiti pritužbu Europskom ombudsmanu u pogledu slučaja nepravilnosti u djelovanju institucija i tijela Zajednice, s iznimkom Suda i Prvostupanjskog suda koji djeluju u svojoj sudbenoj ulozi”,

J.   budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 6. rujna 2001. odobrio Kodeks o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi, koji je sastavio ombudsman;

K. budući da do nepravilnosti u postupku dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom na koje je obvezano;

L.  budući da ova definicija ne ograničava nepravilnosti u postupku na slučajeve kada je prekršeno pravilo ili načelo pravno obvezujuće; budući da načela dobre uprave predstavljaju obvezu koja je jedan stupanj iznad zakona, zahtijevajući od institucija EU-a ne samo da ispunjavaju svoje pravne obveze, nego da utjelovljuju duh uslužnosti i da osiguraju da se sa svim pripadnicima javnosti postupa pravično, nepristrano i s dostojanstvom te da oni u potpunosti uživaju svoja prava;

M. budući da je 2012. ombudsman primio 2 442 pritužbe (2 510 tijekom 2011.) i obradio 2 460 pritužbi (2 544 tijekom 2011.); budući da je 740 pritužbi (30%) spadalo u njegovu nadležnost;

N. budući da je većina pritužbi (56 %) primljena u elektronskom formatu za registraciju putem interaktivne mrežne stranice Europskog ombudsmana, koja je dostupna na sva 23 službena jezika;

O. budući da je ombudsman otvorio 450 istraga (382 tijekom 2011.) na temelju pritužbi; budući da je to povećanje od 18% u odnosu na 2011.; budući da je otvorio 15 istraga na vlastitu inicijativu (14 tijekom 2011.) i Parlamentu podnio jedno Posebno izvješće;

P.  budući da je ombudsman zaključio 390 istraga (uključujući 10 istraga na vlastitu inicijativu), od čega 206 iz 2012., 113 iz 2011. i 71 iz ranijih godina; budući da je 85,3% (324) zaključenih straga poteklo od individualnih građana, a 14,7% (56) od poduzeća, udruženja i drugih pravnih subjekata;

Q. budući da 1 467 primljenih pritužbi spada u nadležnost članova Europske mreže ombudsmana; budući da tu mrežu čine nacionalni i regionalni ombudsmani i slična tijela EU-a, EEA-a (Europskog gospodarskog područja), Švicarske i zemalja kandidatkinja; budući da je Odbor za predstavke Parlamenta punopravni član te mreže; budući da je ombudsman prenio 63 pritužbe na ovaj Odbor;

R.  budući da je u 2012. 52,7 % istraga pokrenuto u vezi s Europskom komisijom, 5,2 % u vezi s Europskim parlamentom, 3,0 % u vezi s Europskom službom vanjskih poslova, 1,5 % u vezi s Europskom investicijskom bankom te 20,9 % u vezi s ostalim institucijama, agencijama ili tijelima EU-a;

S.  budući da su se glavne vrste navedenih nepravilnosti u djelovanju za koje se tijekom 2012. vodila istraga odnosile na zakonitost (27,7 %), zahtjeve za informacijama (12,5 %), pravednost (10,3 %), vremenske rokove za donošenje odluka (8 %) i zahtjeve za pristup dokumentima (6,7 %);

T.  budući da je u 76 zaključenih predmeta (19%) ombudsman zaključio da nije bilo nepravilnosti u postupku, a da je u 56 predmeta (14%) bilo nepravilnosti;

U. budući da zaključak da nije bilo nepravilnosti u postupku ne predstavlja nužno negativan ishod za podnositelja pritužbe koji ima korist od detaljnog objašnjenja dotične institucije kao i ombudsmanove neovisne analize predmeta, te može biti siguran da je dotična institucija postupila u skladu s načelima dobrog upravljanja;

V. budući da je 2012. u 80 predmeta pronađeno prijateljsko rješenje ili je predmet dotična institucija riješila; budući da u slučaju da ombudsman zaključi da nije bilo nepravilnosti u postupku ili da nema temelja za nastavak istrage, on može uputiti primjedbu; budući da je svrha primjedbe instituciji pružiti savjet o tome kako poboljšati kvalitetu svoje usluge građanima;

W. budući da je ombudsman riješio 47 predmeta u kojima je pronašao nepravilnosti u postupku tako što je instituciji uputio kritičnu primjedbu; budući da je u 9 predmeta dotična institucija prihvatila nacrt preporuke;

X. budući da ombudsman upućuje kritičnu primjedbu ako: (i) dotična institucija više ne može ukloniti slučaj nepravilnosti u postupku, (ii) nepravilnost u postupku vjerojatno nema širi učinak, i (iii) vjerojatno nije potrebno daljnje djelovanje; budući da ombudsman upućuje kritičnu primjedbu onda kada zaključi da nacrt preporuke nema svrhe, to čini i u slučaju kada institucija ne prihvati nacrt preporuke, a podnošenje posebnog izvješća ne smatra se prikladnim.

Y. budući da ombudsman izdaje nacrt preporuke onda kada je dotična institucija može ukloniti nepravilnosti u djelovanju, te ako su nepravilnosti u djelovanju osobito teške ili imaju opće implikacije; budući da je ombudsman 2012. izdao 17. nacrta preporuka;

Z.  budući da je 2012. ombudsman Europskom parlamentu uputio jedno posebno izvješće; budući da se u posebnom izvješću radilo o postupanju Komisije u vezi s pritužbom inicijativa građana protiv, po njihovom mišljenju, negativnih posljedica širenja bečke zračne luke; budući da je posebno izvješće Parlamentu ombudsmanovo najmoćnije oruđe i predstavlja posljednji važan korak koji ombudsman može poduzeti u ovom predmetu;

AA.     budući da se u izvješću Parlamenta o Posebnom izvješću zaključuje da je ombudsman opravdano zabrinut zbog moguće nepravilnosti u postupku;

AB.     budući da ombudsman svake godine objavljuje studiju o tome kako institucije slijede njegove kritične i daljnje primjedbe; budući da je studija iz 2011. pokazala da je stopa zadovoljavajućeg praćenja kritičnih i daljnjih primjedbi 84%.

AC.     budući da se u 2012. ombudsman posebno usredotočio na integraciju osoba s različitim stupnjevima invaliditeta; budući da ombudsman, zajedno s parlamentarnim Odborom za predstavke, Europskom komisijom, Agencijom za temeljna prava i Europskim forumom osoba s invaliditetom, radi na zaštiti, promicanju i kontroli provedbe okvira na razini EU-a u okviru Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; budući da je ta konvencija prvi ugovor o ljudskim pravima koji je EU ratificirao;

AD.     budući da je Vijeće poduprlo prijedlog okvira na razini EU-a – uključujući ombudsmana i Odbor za predstavke – za praćenje provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

AE.     budući da je 2012. Europska zaklada za upravljanje kvalitetom ombudsmanu službeno potvrdila da je „posvećen izvrsnostiˮ;

1.  odobrava godišnje izvješće koje je Europski ombudsman podnio za 2012.godinu i bilježi da prvog listopada 2013. g. Diamandouros odlazi u mirovinu;

2.  izražava zahvalnost g. Diamandourosu za primjeran rad na mjestu Europskog ombudsmana tijekom zadnjih deset godina i za rezultate koje je postigao kako bi EU bila pravednija i transparentnija; nada se da će u dobrom zdravlju uživati u mirovini i želi mu sve najbolje u daljnjim aktivnostima;

3.  prepoznaje ombudsmanov izvrstan rad u jačanju i produbljivanju dijaloga s građanima, civilnim društvom, institucijama i drugim sudionicima na svim razinama;

4.  Uzimajući u obzir činjenicu da se polovica europskih građana slaže da je drugo najvažnije pravo građana pravo na dobru upravu, smatra da su stalni napori ombudsmana da poveća i poboljša otvorenost, transparentnost i odgovornost u postupcima donošenja odluka i upravama u Europskoj uniji dali ključni doprinos stvaranju Unije u kojoj se odluke donose "što je moguće otvorenije i što je moguće bliže građanima", kako je predviđeno u članku 1. Ugovora o Europskoj uniji; poziva sljedećeg Europskog ombudsmana da nastavi s dobrim radom njegovog prethodnika s ciljem postizanja ovih važnih ciljeva;

5.  Prepoznaje s poštovanjem neumornu odlučnost ombudsmana da se približi građanima i upozna ih s njihovim pravima iz Ugovorā, da podupre upravu institucija i tijela EU-a da postanu transparentnija i okrenuta pružanju usluga;

6.  smatra da je ombudsman svoje ovlasti uvijek koristio na aktivan i izbalansiran način i zahvaljuje mu na izvrsnim radnim odnosima i suradnji s Parlamentom, osobito s Odborom za predstavke;

7.  Konstatira da 52% europskih građana smatra da je najvažnija zadaća ombudsmana osigurati da građani EU-a budu upoznati sa svojim pravima te s načinima kako ih iskoristiti, ombudsman stoga treba poboljšati svoju komunikaciju prema europskim građanima i ojačati suradnju s Europskom mrežom ombudsmana;

8.  Poziva da se poduzmu potrebni koraci kako bi se ubrzali postupci za rješavanje pritužbi, vođenje istraga i donošenje odluka;

9.  Ponavlja činjenicu da 42 % europskih građana nije zadovoljno s razinom transparentnosti uprave EU-a i naglašava potrebu da Ombudsman i dalje pruža pomoć institucijama EU-a kako bi postale otvorenije, učinkovitije i prilagođene potrebama građana, gradeći mostove između institucija i građana;

10. Konstatira da su pritužbe vezane uz transparentnost uvijek bile na vrhu popisa pritužbi podnesenih Ombudsmanu; konstatira također da broj takvih pritužbi opada od 2008. kada se 36 % pritužbi odnosilo na navodni nedostatak transparentnosti do 21,5 % u 2012.; smatra da je ovo znak da su institucije EU-a učinile značajne napore da postanu transparentnije; poziva institucije, agencije i tijela EU-a da pomognu da se ovaj broj još više smanji tako da surađuju s Europskim ombudsmanom i provode njegove preporuke; ipak i dalje izražava zabrinutost zbog postojanja još uvijek velikog broja pritužbi vezanih za otvorenost, javni pristup i osobne podatke, s obzirom da one ugrožavaju međuinstitucionalni dijalog kao i sliku EU-a u javnosti i stav građana prema EU-u;

11. Ponavlja da su transparentnost, otvorenost, pristup informacijama, poštivanje prava građana i visoki etički standardi ključni za održavanje povjerenja između građana i institucija i da je, poglavito u trenutnoj teškoj gospodarskoj situaciji, ovo povjerenje iznimno važno za budućnost projekta europskih integracija;

12. Poziva institucije EU-a da, u svjetlu sve veće digitalizacije javne uprave, odgovore na posebne potrebe starijih ljudi, od kojih se mnogi ne snalaze s modernim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, i da to nadoknade pomoću aplikacija prilagođenih korisnicima, praktičnim internetskim programima pomoći i lako dostupnim ne-digitalnim prilikama za kontakt;

13. primjećuje da je Ombudsman primio 2 442 pritužbe te da je to bila rekordna godina što se tiče broja pokrenutih istraga (465 = +18% u odnosu na 2011.) i zaključenih istraga (3 900 +23%);

14. Konstatira sa zadovoljstvom deset „svijetlih primjera“ koje je predstavio Ombudsman, a koji su uzor za administrativnu praksu u različitim institucijama EU-a iz raznih područja;

15. Smatra da je smanjenje ukupnog broja pritužbi podnesenih Ombudsmanu 2012. još jedan dokaz uspjeha interaktivnog vodiča na njegovoj mrežnoj stranici, koji je moćan alat osmišljen kako bi pomogao da što manje građana Ombudsmanu podnosi pritužbe iz krivih razloga te kako bi poboljšao mogućnosti za davanje savjeta podnositeljima pritužbi kamo se zapravo trebaju obratiti; primjećuje da trend potvrđuje da se sve veći broj ljudi obraća Europskom ombudsmanu iz pravih razloga; predlaže da zastupnici Europskog parlamenta, institucije, tijela i agencije EU-a kao i članovi Europske mreže ombudsmana uključe izravnu poveznicu prema interaktivnom vodiču na svojim stranicama i u svojim komunikacijama na društvenim mrežama;

16. naglašava činjenicu da je broj pritužbi koje ne spadaju u nadležnost Ombudsmana (1 720) bio najniži u deset godina; poziva Ombudsmana da i dalje ulaže napore kako bi se broj tih predmeta još smanjio;

17. Priznaje važan doprinos Europske mreže ombudsmana i naglašava korisnost učinkovite suradnje za dobrobit europskih građana; primjećuje da 60 % pritužbi koje je ombudsman obradio 2012. spada u nadležnost jednog člana mreže, podsjeća da je Odbor za predstavke puni član te mreže; primjećuje da je 2012. ombudsman prenio 63 pritužbe na ovaj Odbor; čestita Europskom ombudsmanu na uspješnom koordiniranju ove mreže; smatra da je ovo ključna funkcija ombudsmana i da bi suradnju u mreži trebalo produbiti kako bi se poboljšala uprava prava EU-a na nacionalnoj razini; preporučuje proširenje mreže uključivanjem dotičnih nacionalnih tijela; smatra da bi sudjelovanje ombudsmana u europskim i međunarodnim udruženjima ombudsmana trebalo održavati i jačati;

18. Konstatira da se, kao i prethodnih godina, najviše istraga koje je ombudsman pokrenuo tiču Komisije (52,7 %), primjećuje da je broj istraga pokrenutih 2012. u vezi s Europskim parlamentom gotovo udvostručen u usporedbi s 2011.; poziva svoje Tajništvo da u potpunosti surađuje s ombudsmanom i osigura poštivanje i dosljednost s njegovim preporukama i komentarima glede administrativne prakse;

19. Naglašava činjenicu da svaka zatvorena istraga predstavlja korak u ispravnom smjeru i dobru priliku da se uvedu poboljšanja koja je javnost prepoznala i zatražila, kao način da se koncept europskog građanstva što je više moguće uključi u europske zakonodavne postupke;

20. odaje priznanje ombudsmanu za njegovu inicijativu objavljivanja načela javne službe koja trebaju usmjeravati ponašanje javnih djelatnika EU-a; podsjeća na sljedećih pet načela javne službe: predanost Europskoj uniji i njezinim građanima, poštenju, objektivnosti, poštovanju drugih i transparentnosti; poziva institucije, agencije i tijela EU-a da u obnašanju svojih djelatnosti prihvate ta načela;

21. Pozdravlja činjenicu da je u lipnju 2013. ombudsman objavio novo izdanje Europskog kodeksa o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi, uzimajući u obzir načela europskog upravnog prava sadržana u sudskoj praksi europskih sudova;

22. Zadovoljan je uključenošću ombudsmana u niz različitih konferencija kojima je tema bolja javna uprava, uključujući i suorganizaciju jedne takve zajedno s Mrežom za istraživanje upravnog prava EU-a (ReNEUAL);

23. ponavlja svoj poziv Komisiji iz rezolucije od 15. siječnja 2013.(4) da donese zajednička obvezujuća pravila i načela o administrativnim postupcima i da s tim ciljem predstavi nacrt uredbe na osnovi članka 298. UFEU-a; smatra da dosadašnje iskustvo ombudsmana i njegove publikacije koje o njemu izvješćuju, pružaju smjernice u pogledu sadržaja takvog zakonodavnog prijedloga; smatra da bi ovo bio najbolji način da se osigura trajna promjena administrativne kulture institucija EU-a;

24. sa zadovoljstvom primjećuje da su institucije uputile 98 pozitivnih odgovora na 120 primjedbi i preporuka koje je ombudsman uputio u kontekstu istraga 2012., što znači da su institucije EU-a prihvatile ombudsmanove sugestije u 82% predmeta; poziva sve institucije, agencije i tijela EU-a da učine sve što mogu kako bi se osiguralo potpuno prihvaćanje ombudsmanovih primjedbi i preporuka, da pomognu ombudsmanu brzim odgovorom na njegove istrage i, između ostalog, rade zajedno s njim na skraćivanju rokova istražnog postupka;

25. Prisjeća se da je 2012. ombudsman Parlamentu podnio jedno posebno izvješće koje se odnosilo na propust Komisije da riješi pitanje sukoba interesa u postupku širenja bečke zračne luke, nepostojanje procjene utjecaja na okoliš vezane uz to širenje, te neprovođenje postupaka revizije dostupnih onima koji su se žalili na građevinski projekt i nepostojanje procjene utjecaja na okoliš; prepoznaje pravovremenost takvog izvješća u svjetlu pitanja o kojima se raspravlja; prisjeća se da je, kao odgovor na to posebno izvješće, Odbor za predstavke sačinio planove za reviziju koja je u tijeku Direktive o procjeni utjecaja na okoliš te prijedlog za upravni zakon EU-a;

26. smatra da, osobito u slučaju nacrta preporuke, spoznaja da bi sljedeći korak mogao biti posebno izvješće Parlamentu često pomaže da se institucija ili tijelo uvjeri da treba promijeniti svoje stajalište;

27. Konstatira da su prethodni i trenutni ombudsman u 17 i pol godina predstavili samo 18 posebnih izvješća; smatra da je ovo dokaz surađujućeg pristupa koji su usvojile institucije EU-a u većini slučajeva; priznaje važnost takvih posebnih izvješća i potiče ombudsmana da i dalje ustraje na takvim slučajevima kada dođe do važnih slučajeva nepravilnosti u postupcima institucija, tijela, ureda i agencija EU-a;

28. Naglašava da je Međunarodni dan prava na pristup informacijama koji se obilježava 28. rujna inicijativa koja jača vidljivost ombudsmana u europskoj javnosti i primjer je dobre prakse;

29. Pozdravlja sudjelovanje ombudsmana, zajedno s parlamentarnim Odborom za predstavke, Europskim forumom osoba s invaliditetom, Komisijom i Europskom agencijom za temeljna prava, u članku 33. stavku 2. Okvira na razini EU-a, kojemu je zadaća zaštita, promicanje i kontrola provedbe Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom; poziva ombudsmana da u svom radu poseban naglasak stavi na potrebe visoko ugroženih socijalnih skupina, uključujući one s invaliditetom;

30. Pozdravlja nastojanja ombudsmana da osigura provedbu Povelje o temeljnim pravima od strane institucija EU-a, također i putem istraga na vlastitu inicijativu; predviđa druge, slične, dužnosti koje će biti dodijeljene ombudsmanu pristupanjem Unije Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako je to zatraženo u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji;

31. naglašava značaj ombudsmanovih istraga na vlastitu inicijativu, koje mu omogućuju rješavanje problema koji inače ne dolaze do njega jer građani nemaju potrebne informacije ili sredstva da mu se obrate; smatra to važnim za prepoznatljivost Ureda Europskog ombudsmana;

32. Pozdravlja donošenje zakona tijekom 2012. kojim se uspostavlja institucija ombudsmana u Turskoj; prepoznaje ulogu Europskog ombudsmana u tom postupku kroz njegovu potporu i savjete; zadovoljan je zbog činjenice da su sada sve države kandidati uspostavile instituciju ombudsmana na nacionalnoj razini, smatra da iskustvo pokazuje da je institucija ombudsmana iznimno korisno tijelo za poboljšanje dobre uprave, vladavine prava i obrane ljudskih prava, te da bi države članice koje do sada nisu uspostavile instituciju ombudsmana trebale aktivno razmotriti da to učine; poziva Europskog ombudsmana da nastavi pomagati budućim državama kandidatkinjama u ovom postupku;

33. nalaže svojem predsjedniku, da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu, vladama i parlamentima država članica, te njihovim ombudsmanima ili sličnim nadležnim tijelima.

(1)

SL C 286 E, 27.11.2009., str. 172.

(2)

SL L 113, 4.5.1994., str. 15.

(3)

Doneseno 8. srpnja 2002. i izmijenjeno odlukama Europskog ombudsmana od 5. travnja 2004. i 3. prosinca 2008. godine.

(4)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0004.


EXPLANATORY STATEMENT

On 14 March 2013 the European Ombudsman, P. Nikiforos Diamandouros, informed the President of the European Parliament, Martin Schulz, of his intention to retire on 1 October 2013. Mr Diamandouros explained that by the end of March 2013 he would have completed ten years in office as European Ombudsman and stated that the time had come for him to look beyond his public life at the European Union level, and to seek to resume his erstwhile role as a scholar and student of, rather than as an actor in, public life, and as an active private citizen.

The European Parliament is grateful for the achievements of the Ombudsman in his ten years in office, in particular for his work to promote a culture of service and good administration in the EU administrations and as guardian of transparency.

Mr Diamandouros formally submitted his last Annual Report to the President of Parliament on 21 May 2013 and presented the report to the Committee on Petitions in Brussels on 28 May 2013.

In 2012 the Ombudsman opened 465 inquiries (an 18% increase compared with 2011). He closed 390 inquiries (a 23% increase compared with 2011). More generally, as in 2011, the Ombudsman helped over 22 000 individuals by dealing with their complaints (2 442 cases), providing a reply to their requests for information (1 211), or offering advice through the interactive guide on his website (19 281).

The number of complaints inside the Ombudsman’s mandate was 740 and the number of complaints outside his mandate, 1 720, is the lowest in ten years.

In over 75% of cases, the Ombudsman helped the complainant by opening an inquiry (18.3% of cases), transferring the case to a competent body, or advising the complainant on where to turn (57.1%).

A total of 67% of the complaints received in 2012 were submitted using the Internet. The sustained reduction in requests for information received over the last few years demonstrates the success of the Ombudsman’s interactive guide, which has been available on his website since the start of January 2009. It enables interested parties to obtain information without having to submit a request. The most common advice provided in these cases is to contact a member of the European Network of Ombudsmen.

Due to the increased case-load in 2012 it took slightly longer, on average, to complete inquiries - eleven months - compared to ten months in 2011. The Ombudsman completed most inquiries (69%) within one year, improving slightly on the result in 2010 (66%). He achieved this with a staff of 66 and a budget of EUR 9 516 500.

As is the case each year, most inquiries the Ombudsman opened in 2012 concerned the European Commission (53% of the total). Since the Commission is the main EU institution that makes decisions having a direct impact on citizens, this is logical. .

A total of 24 inquiries opened in 2012 (5%) concerned the European Parliament, 14 concerned the European External Action Service (3%), and seven concerned the European Investment Bank (1.5%). A further 97 inquiries (21% of the total) concerned other EU institutions, bodies, offices, and agencies.

Traditionally, complainants from Germany have submitted the largest number of complaints, followed by Spain. That trend changed in 2011, when Spain moved from second to top position. It maintained this position in 2012. Relative to population size, most complaints came from Luxembourg, Cyprus, Malta, Belgium, and Slovenia.

The main subject matters of complaints were: (i) openness, public access, and personal data (22% of inquiries closed); (ii) the Commission as guardian of the Treaties (22%); (iii) award of tenders and grants (7%); (iv) execution of contracts (4%); (v) administration and Staff Regulations (17%); (vi) competitions and selection procedures (21%); and (vii) institutional matters, policy matters, and other (12%).

Out of the 390 inquiries completed in 2012, ten were inquiries that the Ombudsman conducted on his own initiative. Maladministration was found in 56 cases (up from 47 in 2011). A positive outcome was obtained in 9 of these cases (compared to 13 in 2011) by making draft recommendations that were accepted. The Ombudsman issued critical remarks in 47 cases in 2012, twelve more than in 2011.

The number of cases that the institutions settled or in which they agreed to a friendly solution fell slightly to 80 (compared to 84 in 2011). In 197 cases (compared to 128 in 2011), the Ombudsman considered that no further inquiries were justified. He found no maladministration in 76 cases (compared with 64 in 2011).

In 2012, the Ombudsman closed 76 cases in which he found no maladministration. A finding of no maladministration is not necessarily a negative outcome for the complainant, who at least benefits from receiving a full explanation from the institution concerned with regard to what it has done. The complainant also benefits from the Ombudsman’s independent analysis of the case. At the same time such a finding serves as tangible evidence that the institution concerned has acted in conformity with the principles of good administration.

If an inquiry leads to a preliminary finding of maladministration, the Ombudsman tries to achieve a friendly solution whenever possible. During 2012, in 80 cases, the institution either settled the matter, or a friendly solution was reached.

Even when the Ombudsman finds no maladministration he may issue a further remark. A further remark should not be seen as criticism of the institution but is aimed to advise the institution on how it can improve a particular practice, in order to improve the quality of service that it provides to citizens. The Ombudsman made further remarks in 30 cases in 2012.

If a friendly solution is not possible, or if the search for such a solution is unsuccessful, the Ombudsman either closes the case with a critical remark to the institution concerned or makes a draft recommendation. He normally makes a critical remark if (i) it is no longer possible for the institution involved to eliminate the instance of maladministration, (ii) the maladministration appears to have no general implications, and (iii) no follow-up action by the Ombudsman seems necessary. The Ombudsman also makes a critical remark if he considers that a draft recommendation would serve no useful purpose or when the institution concerned fails to accept a draft recommendation, and he does not deem it appropriate to submit a special report to Parliament.

A critical remark informs the institution concerned of what it has done wrong, so that it can avoid similar maladministration in the future. With a view to helping the institutions learn lessons from inquiries he has carried out, the Ombudsman publishes a study each year on the institutions’ follow-up to his critical and further remarks.

Where it is possible for the institution concerned to eliminate the instance of maladministration, or where the maladministration is particularly serious or has general implications, the Ombudsman normally issues a draft recommendation to the institution involved or complained against. During 2012, the Ombudsman issued 17 draft recommendations.

If a Union institution fails to respond satisfactorily to a draft recommendation, the Ombudsman may send a special report to the European Parliament. The special report may include recommendations. A special report to the European Parliament constitutes the last substantive step which the Ombudsman takes in dealing with a case as the adoption of a resolution and the exercise of Parliament’s powers are matters for Parliament’s political judgment.

The Ombudsman submitted one special report to Parliament in 2012. It concerned the way in which the Commission handled a complaint submitted to it in 2006 by 27 citizens’ initiatives fighting against what they perceived to be the negative consequences of the expansion of Vienna Airport. The report was adopted on 12 March 2013.

In 2012 the Ombudsman participated in a project run by the European Foundation for Quality Management during 2012 and the Ombudsman is now officially recognised as being ‘Committed to Excellence’.

Maintaining a dialogue with stakeholders is a key priority in the Ombudsman’s strategy for the 2009-2014 mandate. On 24 April 2012, the Ombudsman organised an interactive seminar entitled ‘Europe in crisis: the challenge of winning citizens’ trust’ with Martin Schulz, President of the European Parliament, Helle Thorning-Schmidt, Prime Minister of Denmark and President of the Council of the EU, and José Manuel Barroso, President of the European Commission. This seminar is an annual spring event, which targets citizens, associations, NGOs, companies, civil society organisations, journalists, regional and national representations, representatives of other EU institutions, and other interested persons.

Another event on the Ombudsman’s calendar was the International Right to Know Day, which was held on 28 September, a seminar entitled ‘International Right to Know Day – Transparency and accountability in international development banks’ in cooperation with the EIB’s Complaints Mechanism. The Ombudsman also met with representatives of the Turkish government to discuss and provide advice on the draft law establishing an ombudsman institution in Turkey. This law was adopted in 2012 and the ombudsman institution in Turkey has been functioning since March 2013.

All in all, during 2012, the Ombudsman and senior members of his staff presented his office’s work at more than 50 events and bilateral meetings with major stakeholders, such as members of the legal community, business associations, think-tanks, NGOs, representatives of regional and local administrations, lobbyists and interest groups, academics, high-level political representatives, and civil servants. These conferences, seminars, and meetings took place in Brussels and in the Member States.

One fundamental rights issue that the Ombudsman particularly focused on in 2012 concerned the integration of persons with disabilities. This followed the entry into force for the EU on 22 January 2011 of the United Nations Convention on the Rights of Persons with Disabilities (CRPD), the first human rights treaty that the EU has ever ratified.

The CRPD must be implemented internally by the institutions, including the Ombudsman. In this context the Ombudsman is improving the accessibility of his website and publications, as well as of his new office space in Brussels, raising awareness among his staff, and participating in the relevant EU interinstitutional committee (Comité de préparation pour les affaires sociales), which is charged with examining the possibility of harmonising the implementation of the CRPD within the EU administration.

On 29 October 2012, the Council of the EU endorsed the Commission’s proposal for an EU-level Framework, which is charged with protecting, promoting and monitoring the implementation of the Convention. The so-called ‘Article 33(2) Framework’ includes the Ombudsman, alongside Parliament’s Committee on Petitions, the Fundamental Rights Agency, the Commission, and the European Disability Forum.

The areas of work for the Ombudsman in this context are to investigate and report on complaints and to ensure that the institutions comply with their obligation to respect the rights under the CRPD. Individuals who believe that an EU institution is not acting in accordance with the CRPD have the right to turn to the Ombudsman to seek redress.

In order to promote the implementation of the CRPD, the Ombudsman informs citizens and EU officials about their respective rights and obligations, and identifies and highlights good administrative practices.

Through own-initiative inquiries the Ombudsman can proactively monitor the activities of the EU administration. In the course of 2012, the Ombudsman also considered that the legislative procedure for revising the Staff Regulations provided a valuable opportunity to ensure that the EU administration is aware of its responsibilities with respect to the rights of persons with disabilities. The Ombudsman wrote to the President of Parliament in this regard.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

9.7.2013

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

22

0

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Margrete Auken, Victor Boştinaru, Philippe Boulland, Nikolaos Chountis, Carlos José Iturgaiz Angulo, Peter Jahr, Lena Kolarska-Bobińska, Miguel Angel Martínez Martínez, Erminia Mazzoni, Willy Meyer, Ana Miranda, Nikolaos Salavrakos, Jarosław Leszek Wałęsa, Rainer Wieland, Tatjana Ždanoka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Ryszard Czarnecki, Cristian Dan Preda, Axel Voss

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.

Esther Herranz García, Verónica Lope Fontagné, Francisco José Millán Mon, Antolín Sánchez Presedo

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti