IZVJEŠĆE o zavaravajućim praksama oglašavanja

30.9.2013 - (2013/2122(INI))

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača
Izvjestitelj: Cornelis de Jong

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o zavaravajućim praksama oglašavanja

(2013/0000(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija o zaštiti poslovnih subjekata od zavaravajuće marketinške prakse i osiguravanju učinkovite provedbe (COM(2012)0702),

–   uzimajući u obzir Direktivu 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (kodificirana verzija)[1],

–   uzimajući u obzir Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”)[2],

–   uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (Uredba o suradnji u zaštiti potrošača)[3],

–   uzimajući u obzir Direktivu 98/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o sudskim nalozima za zaštitu interesa potrošača[4],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2011. o zavaravajućim poslovnim imenicima[5],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. siječnja 2009. o prenošenju, primjeni i provedbi Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju[6],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2008. o zavaravajućim društvima za imeničke usluge[7],

–   uzimajući u obzir studiju pod nazivom „Zavaravajuća praksa društava za imeničke usluge u kontekstu sadašnjeg i budućeg zakonodavstva za unutarnje tržište čiji je cilj zaštita potrošača te malih i srednjih poduzeća”, koju je naručio njegov Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača[8],

–   uzimajući u obzir nacrt mišljenja Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. travnja 2013. o komunikaciji Komisije upućenoj Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenoj „Zaštita poslovnih subjekata od zavaravajuće marketinške prakse i osiguravanje učinkovite provedbe – revizija Direktive 2006/114/EZ o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju” (COM(2012)0702)[9],

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0311/2013),

A.  budući da zavaravajuća marketinška praksa može imati mnoge oblike, od kojih su najizraženiji poslovni imenici, uplatnice, prevare povezane s nazivom internetske domene i zaštitom trgovačke marke te zavaravajuće „poslovne mogućnostiˮ, „rad od kućeˮ ili sustavi brzog bogaćenja;

B.  budući da se područje primjene Direktive 2006/114/EZ trenutačno odnosi na zavaravajuće i komparativno oglašavanje i njegove posljedice na pravedno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu;

C. budući da postoji jasna potreba poslovnih sujekata, posebno malih i srednjih poduzeća i mikropoduzeća, za boljom zaštitom i za učinkovitim djelovanjem protiv zavaravajućih praksi u smislu odnosa među poslovnim subjektima što je izvan područja primjene Direktive 2005/29/EZ;

D. budući da iznos financijskih gubitaka u EU-u koji su rezultat zavaravajućih marketinških praksi nije poznat, ali se na temelju određenih nacionalnih statističkih podataka može procijeniti na milijarde eura godišnje;

E.  budući da zavaravajuće marketinške prakse uzrokuju loše funkcioniranje tržišta i narušavanje tržišnog natjecanja pri čemu je poduzećima onemogućeno donijeti informirane i stoga učinkovite odluke;

F.  budući da su mala i srednja poduzeća, a posebno mala i mikropoduzeća, glavne žrtve zavaravajućih marketinških praksi, iako su ta poduzeća ključna za poticanje rasta u Europi; budući da su na meti i škole, crkve, bolnice, nevladine organizacije, općine te druga javna tijela;

G. budući da je Parlament više puta izrazio zabrinutost zbog problema zavaravajućih marketinških praksi koje su često prekogranične te je zatražio od Komisije i država članica da unaprijede napore u vezi s podizanjem svijesti, jačanjem suradnje i provedbom zakona;

H. budući da zavaravajuće marketinške prakse imaju sekundarni učinak na potrošače koji zbog njih više plaćaju za robu i usluge;

I.   budući da se takve prakse nedovoljno prijavljuju jer se žrtve zavaravajućih marketinških praksi često osjećaju posramljenima i suzdržavaju se od prijavljivanja takvih praksi tijelima za provedbu zakona ili izvrše zahtjev za plaćanje; budući da je, imajući to u vidu, iznimno važno da ta tijela olakšaju postupak prijavljivanja i takvim slučajevima dodijele odgovarajući stupanj prioriteta;

J.   budući da su države članice na različite načine provele Direktive 2005/29/EZ i 2006/114/EZ zbog čega je došlo do znatnih razlika u nacionalnim odredbama na tim područjima; budući da te razlike doprinose rascjepkanosti tržišta i uzrokuju nesigurnosti u vezi sa zakonskom provedbom pravila EU-a za poduzeća, posebno u prekograničnom kontekstu;

K. budući da nepošteni poduzetnici iskorištavaju znatne razlike u razinama zaštite poslovnih subjekata među državama članicama, pri čemu su samo Austrija i Belgija u svojem zakonodavstvu zabranile zavaravajuće poslovne imenike, a Nizozemska trenutno priprema sličan zakon;

L.  budući da je važno primijeniti usklađen pristup kojim se ostvaruje ravnoteža između sprečavanja i kažnjavanja; budući da će tijela za provedbu zakona i dalje neodlučno poduzimati mjere ako ne budu postojale jasne zakonske odredbe kojima se rješava taj problem;

M. budući da je trenutno vrlo teško pratiti i kazneno goniti nepoštene poduzetnike jer račune šalju iz jedne države u drugu, a njihov se bankovni račun pak nalazi u trećoj državi, zbog čega je teško pratiti i novčane doznake;

N. budući da zbog malog opsega i ograničenih sredstava mala i srednja poduzeća te posebno mirkopoduzeća često ne mogu savladati pravne izazove u borbi protiv nepoštenih poduzetnika koji imaju poslovni nastan u drugom pravnom poretku;

1.  pozdravlja komunikaciju Komisije, no naglašava da je potrebno uložiti dodatni trud, posebno u pogledu provedbe;

2.  duboko je zabrinut zbog negativnog učinka prevarantskih, zavaravajućih i nepravednih marketinških praksi na gospodarski rast, osobito malih i srednjih poduzetnika, te na pravedno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, posebno u državama članicama koje su slabije razvijene i najviše pogođene financijskom krizom;

3.  traži od Komisije da pojasni područje primjene Direktive 2006/114/EZ kako bi se omogućila bolja zaštita poslovnih subjekata od zavaravajućih marketinških praksi;

Prevencija i informiranje

4.   naglašava da je potrebna bolja razmjena informacija među državama članicama; poziva sve države članice da uspostave ili odrede nacionalno kontaktno mjesto na kojemu poslovni subjekti i druge žrtve zavaravajućih praksi mogu prijaviti te prakse i dobiti informacije o sudskim i izvansudskim pravnim lijekovima te pomoć i stručno znanje o sprečavanju i rješavanju problema različitih oblika prijevare; smatra da bi svako kontaktno mjesto trebalo imati bazu podataka u koju se bilježe sve vrste zavaravajućih marketinških praksi i koja sadrži lako razumljive primjere; poziva Komisiju da osigura koordinaciju neometane razmjene informacija iz nacionalnih baza podataka, između ostalog olakšavanjem uspostave sustava brzog upozoravanja kojim se identificiraju nove prakse, uzimajući u obzir proračunska ograničenja;

5.  vjeruje da bi nacionalna kontaktna mjesta trebala imati aktivnu ulogu u razmjeni informacija između javnih tijela, građana i poslovnih subjekata te da bi trebala surađivati kako bi jedna druge upozoravala na nove zavaravajuće prakse i pomagala malim i srednjim poduzećima u rješavanju prekograničnih sporova pružanjem informacija prevarenim poslovnim subjektima o sudskim i izvansudskim pravnim lijekovima; vjeruje da bi nacionalna kontaktna mjesta trebala biti zadužena za redovito priopćavanje općih zaključaka javnosti dotične države članice;

6.  poziva nacionalne i međunarodne poslovne organizacije, a posebno organizacije malih i srednjih poduzeća na užu suradnju s nacionalnim kontaktnim mjestima; u tom smislu pozdravlja i suradnju javnog i privatnog sektora;

7.  podržava namjeru Komisije da ispita mogućnost uvođenja „crne liste” zavaravajućih marketinških praksi u cijelom EU-u na temelju provjerenih kriterija te, ako je to izvedivo, popisa trgovačkih društava koje su opetovano bile osuđivane za takve prakse; preporuča da bi ta crna lista trebala biti usklađena s onom koja već postoji u okviru Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi, te da bi trebala biti sveobuhvatna i uključivati jasne definicije zavaravajućih marketinških praksi;

8.  poziva Europol da preuzme aktivniju ulogu u bavljenju tim vrstama prijevare prikupljanjem informacija o prekograničnim vrstama zavaravajućih marketinških praksi i analiziranjem struktura koje stoje iza trgovačkih društava počinitelja te da osigura mehanizme brze razmjene najnovijih informacija o tim praksama i strukturama među nacionalnim tijelima za provedbu zakona;

9.  naglašava potrebu da nacionalna tijela za provedbu zakona uže surađuju s pružateljima usluga koje su počinitelji koristili za zavaravajuće marketinške prakse, kao što su banke, telefonska trgovačka društva, poštanske službe i agencije za ubiranje novčanih potraživanja, posebno ojačavanjem razmjene informacija kako bi se spriječilo poslovanje nepoštenih trgovačkih društava;

10. poziva Komisiju i države članice da zajednički promiču inicijative za obrazovanje i informiranje svih poduzeća te da potiču razmjenu najboljih praksi među njima, osiguravajući na taj način da budu svjesni opasnosti;

Provedba zakona i kazneno gonjenje

11. naglašava činjenicu da različite razine zaštite i mehanizama javnih tijela za provođenje propisa među državama članicama predstavljaju prepreku za provođenje kampanja oglašavanja preko državnih granica i da to dovodi do velike pravne i poslovne nesigurnosti za poslovne subjekte;

12. sa zabrinutošću primjećuje da se istražna tijela u brojnim državama članicama iznimno nerado bave slučajevima zavaravajućih marketinških praksi zbog nedovoljno jasnih postojećih odredbi i da su sklona tvrditi da nisu sigurna da se teret dokazivanja može dostatno utvrditi; naglašava potrebu proaktivnog djelovanja vlasti u rješavanju problema financijskog i gospodarskog kriminala;

13. naglašava da treba poboljšati postupak istrage i kaznenog gonjenja u slučajevima zavaravajućih marketinških praksi; stoga poziva Komisiju da izradi smjernice za nacionalna tijela za provedbu zakona o najboljim praksama koje se odnose na prioritete istrage i kaznenog gonjenja; poziva države članice da poboljšaju kapacitete i stručno znanje relevantnih istražnih i sudskih tijela;

14. naglašava potrebu uvođenja učinkovitih, razmjernih i odvraćajućih kazni, podsjećajući na to da sankcije mogu imati preventivan učinak;

15. poziva Komisiju da uspostavi zajedničku mrežu za suradnju između nacionalnih provedbenih tijela kako bi se poboljšala prekogranična provedba Direktive;

16. poziva Komisiju da procijeni preporuku Parlamenta za djelomično proširenje područja primjene Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi tako što bi se Prilogom I. (crna lista) obuhvatili ugovori među poslovnim subjektima, uz istovremeno razmatranje moguće revizije Direktive 2006/114/EZ kako bi se procijenilo bi li to rezultiralo usklađenijim pristupom budući da bi se time koncept nepoštenih poslovnih praksi zajedno s crnom listom proširio na odnose među poslovnim subjektima;

17. pozdravlja namjeru Komisije da predloži jasniju definiciju zavaravajućih marketinških praksi; u tom pogledu poziva Komisiju da uvede dodatne definicije praksi ekoloških etiketa;

18. poziva Komisiju da kao prioritet razmotri kako bi osude za korištenje ozbiljnih i opetovanih zavaravajućih marketinških praksi mogle utjecati na prihvatljivost dotičnih trgovačkih društava da sudjeluju u postupcima javne nabave EU-a i/ili primaju sredstva EU-a;

19. poziva države članice da osiguraju blisku suradnju svojih poreznih tijela s nacionalnim kontaktnim mjestima aktivnom inspekcijom trgovačkih društava koja su prijavljena kao društva koja se koriste zavaravajućim marketinškim tehnikama;

20. naglašava potrebu za proaktivnijom ulogom organizacija nadležnih za registraciju trgovačkih društava, npr. gospodarskih komora, radi utvrđivanja sumnjivog ponašanja i sprečavanja nepoštenih praksi;

21. posebno skreće pozornost na ulogu nepoštenih agencija za naplatu dugova koje su sklone vršiti pritisak na poslovne subjekte da plate račune za koje znaju ili su mogli znati da su prevare; poziva Komisiju i države članice da predlože načine boljeg kontroliranja takvih agencija prije i poslije njihova službenog osnivanja;te da također razmotre mogućnost uvođenja obaveze agencija za naplatu dugova da prijave zavaravajuće prakse;

22. sa zabrinutošću primjećuje da su se postupci rješavanja sporova pokazali neučinkovitima, dugima i skupima te da ne jamče odgovarajuću i pravovremenu naknadu prouzročene štete; naglašava potrebu rješavanja te situacije kako bi žrtve mogle dobiti poštenu nadoknadu; poziva države članice da po potrebi donesu nacionalne zakone kojima se omogućuje zajedničko djelovanje žrtava zavaravajuće marketinške prakse u predmetu protiv nepoštenog trgovačkog društva u skladu s nedavno objavljenom preporukom Komisije C(2013)3539 i komunikacijom Komisije COM(2013)401; naglašava da bi, kako bi se izbjegla zlouporaba pravnih postupaka, žrtve trebao predstavljati kvalificirani subjekt kao što je istaknuto u dokumentima Komisije;

Međunarodna suradnja izvan granica EU-a

23. naglašava da su zavaravajuće marketinške prakse međunarodni problem koji se širi izvan granica pojedinih država članica te EU-a; stoga poziva Komisiju i države članice da u tom pitanju uspostave suradnju na međunarodnoj razini, i s trećim zemljama i s nadležnim međunarodnim organizacijama;

24. poziva Komisiju da ojača svoje sudjelovanje u Međunarodnoj radnoj skupini za masovni marketing, koja se sastoji od agencija za provedbu zakona te regulatornih i potrošačkih agencija u SAD-u, Australiji, Belgiji, Kanadi, Nizozemskoj, Nigeriji i Ujedinjenoj Kraljevini te uključuje i Europol;

25. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

• [1]  SL L 376, 27.12.2006., str. 21.
• [2]  SL L 149, 11.6.2005., str. 22.
• [3]  SL L 364, 9.12.2004., str. 1.
• [4]  SL L 166, 11.6.1998., str. 51.
• [5]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0269.
• [6]  Usvojeni tekstovi, P6_TA(2009)0008.
• [7]  Usvojeni tekstovi, P6_TA(2008)0608.
• [8]  IP/A/IMCO/ST/2008-06.
• [9]  INT/675 - CES1233-2013_00_00_TRA_PA.

OBRAZLOŽENJE

Zavaravajuće marketinške prakse mogu imati mnoge oblike, od kojih su najizraženiji projekti zavaravajućih društava za imeničke usluge, u okviru kojih nepoštena trgovačka društva šalju obrasce kojima pozivaju poslovne subjekte da naizgled besplatno unesu ili ažuriraju svoj poslovni naziv ili kontaktne podatke. Potpisnici poslije otkriju da su zapravo nehotično potpisali ugovor koji ih obično obvezuje na to da najmanje tri godine budu uvršteni u poslovni imenik po godišnjoj cijeni od 1 000 eura ili više.

Ostale zavaravajuće marketinške prakse obuhvaćaju zavaravajuće uplatnice prikrivene u obliku računa za usluge koje je poduzetnik navodno već naručio, a zapravo nije, ponude za produženje naziva internetske domene, pri čemu nepošteni poslovni subjekt daje lažne informacije i vrši psihološki pritisak kako bi sklopio ugovor po znatno višoj cijeni nego što bi ona iznosila da je registracija obavljena preko službenih pružatelja usluga te ponude za produženje zaštite trgovačke marke u drugim zemljama dok takvu zaštitu mogu osigurati samo službena tijela.

Razina zaštite poslovnih subjekata znatno se razlikuje među državama članicama. Samo su Austrija i Belgija svojim zakonodavstvom zabranile zavaravajuće projekte poslovnih imenika. U dijelu 28.a austrijskog Zakona o nepoštenoj poslovnoj praksi piše: „U okviru poslovanja i u svrhu tržišnog natjecanja zabranjeno je pomoću obrazaca uplatnica, novčanih doznaka, računa, ponuda ispravka ili na drugi sličan način oglašavati registraciju u imenicima kao što su žute stranice, telefonski imenici ili slični popisi ili nuditi takvu registraciju izravno, bez nedvosmislenog i jasnog grafičkog isticanja činjenice da je takav oglas isključivo ponuda ugovora.” U članku 97. stavku 1. belgijskog Zakona o marketinškoj praksi i zaštiti potrošača piše: „Svim trgovačkim društvima zabranjeno je izravno ili obrascem uplatnice, obrascem naloga, računom, ponudom, uvjetima, ponudom ispravka ili bilo kojim sličnim dokumentom angažirati oglašivače za registraciju u imenicima, adresarima, telefonskim imenicima ili sličnim popisima ili dokumentima bez izričitog isticanja činjenice da je taj upit ponuda ugovora i bez navođenja u dokumentu uvjeta tog ugovora i s njim povezane cijene podebljanim slovima i najvećim fontom korištenim u dokumentu.” U Nizozemskoj zastupnici Parlamenta iz reda Nizozemske socijalističke stranke trenutno pripremaju sličan zakon u suradnji s Nizozemskom liberalnom strankom.

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača pozdravlja komunikaciju Komisije o zaštiti poslovnih subjekata od zavaravajućih marketinških praksi i osiguravanju učinkovite provedbe, ali je uvjeren da treba uložiti dodatan trud. Zbog toga u ovom izvješću Odbor predlaže dodatne mjere na području sprečavanja i informiranja, provedbe zakona i kaznenog gonjenja. Zavaravajuće marketinške prakse nisu isključivo europska pojava. Zbog toga Odbor naglašava važnost međunarodne suradnje u borbi protiv tih praksi.

MIŠLJENJE Odbora za pravna pitanja (19.9.2013)

upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača

o praksama obmanjujućeg oglašavanja
(2013/2122(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Raffaele Baldassarre

PRIJEDLOZI

Odbor za pravna pitanja poziva Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  duboko je zabrinut zbog negativnog učinka prevarantskih, obmanjujućih i nepravednih marketinških praksi na gospodarski rast, osobito na mala i srednja poduzeća, i na pravedno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu, posebno u državama članicama koje su slabije razvijene i najviše pogođene financijskom krizom;

2.  naglašava činjenicu da različite razine zaštite i mehanizama javnih tijela za provođenje propisa među državama članicama predstavljaju prepreku za provođenje kampanja oglašavanja preko državnih granica i da to dovodi do velike pravne i poslovne nesigurnosti za poslovne subjekte;

3.  potiče države članice na osnivanje ad hoc mreže nacionalnih tijela za unapređenje provedbenih praksi i razmjenu relevantnih informacija; u tu svrhu preporuča da Komisija sastavi smjernice za nacionalna tijela za kazneni progon i istrage;

4.  poziva države članice da utemelje nacionalnu kontaktnu točku na kojoj poduzeća mogu prijavljivati zavaravajuće prakse te primati savjete stručnjaka o tom pitanju;

5.  izražava snažnu potporu postupku bliže suradnje za prekogranične slučajeve zavaravajućih marketinških praksi; u skladu s time ističe potrebu za jasno definiranim posebnim odredbama o uzajamnoj pomoći među relevantnim nacionalnim tijelima koje treba donijeti i primijeniti;

6.  pozdravlja namjeru Komisije da iznese jasniju definiciju zavaravajućih marketinških praksi; u tom pogledu poziva Komisiju da uvede dodatne definicije upotrebe ekoloških etiketa;

7.  potiče Komisiju da dodatno razmotri prijedlog izmjene Direktive 2006/114 EZ, kojom bi se obuhvatila crna lista praksi koje će se smatrati zavaravajućima bez obzira na okolnosti; ne podržava širenje područja primjene Direktive o nepoštenoj poslovnoj praksi na zavaravajuće marketinške prakse među poslovnim subjektima budući da se ranjivost i potreba za zaštitom razlikuju u odnosima poslovnih subjekata i korisnika od odnosa među poslovnim subjektima;

8.  smatra da, kad razmatra pitanje uključivanja crne liste praksi koje se smatraju zavaravajućima, Komisija treba osigurati da se taj popis usredotoči na neke marketinške prakse te da ne obuhvaća popis nepoštenih trgovačkih društava;

9.  poziva Komisiju da analizira odnos između komparativnog oglašavanja i određenih prava intelektualnog vlasništva, osobito vezanih uz usporedbe između proizvoda s oznakom izvornosti i onih bez takve oznake.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	17.9.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	22 0 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Raffaele Baldassarre, Luigi Berlinguer, Sebastian Valentin Bodu, Françoise Castex, Christian Engström, Marielle Gallo, Giuseppe Gargani, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Sajjad Karim, Klaus-Heiner Lehne, Antonio López-Istúriz White, Antonio Masip Hidalgo, Jiří Maštálka, Alajos Mészáros, Bernhard Rapkay, Evelyn Regner, Francesco Enrico Speroni, Dimitar Stoyanov, Alexandra Thein, Cecilia Wikström, Tadeusz Zwiefka
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Eva Lichtenberger, Angelika Niebler, József Szájer, Axel Voss
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	Olle Schmidt

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	26.9.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	35 0 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Claudette Abela Baldacchino, Pablo Arias Echeverría, Adam Bielan, Preslav Borissov, Jorgo Chatzimarkakis, Sergio Gaetano Cofferati, Birgit Collin-Langen, Anna Maria Corazza Bildt, Cornelis de Jong, Christian Engström, Vicente Miguel Garcés Ramón, Evelyne Gebhardt, Małgorzata Handzlik, Sandra Kalniete, Edvard Kožušník, Hans-Peter Mayer, Sirpa Pietikäinen, Robert Rochefort, Zuzana Roithová, Heide Rühle, Christel Schaldemose, Catherine Stihler, Barbara Weiler
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Raffaele Baldassarre, Ashley Fox, Marielle Gallo, Roberta Metsola, Claudio Morganti, Olle Schmidt, Sabine Verheyen, Josef Weidenholzer
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	Ana Gomes, Ingeborg Gräßle, Eduard-Raul Hellvig, Elisabeth Jeggle