IZVJEŠĆE o rekonceptualizaciji obrazovanja

1.10.2013 - (2013/2041(INI))

Odbor za kulturu i obrazovanje
Izvjestiteljica: Katarína Neveďalová

Postupak : 2013/2041(INI)

Faze dokumenta na plenarnoj sjednici

Odabrani dokument :

A7-0314/2013

Podneseni tekstovi :

A7-0314/2013

Rasprave :

PV 21/10/2013 - 19
CRE 21/10/2013 - 19

Glasovanja :

PV 22/10/2013 - 8.6
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2013)0433

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
OBRAZLOŽENJE
MIŠLJENJE odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o rekonceptualizaciji obrazovanja

(2013/2041(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. studenog 2012. pod nazivom „Rekonceptualizacija obrazovanja: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” (COM(2012)0669),

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenog 2012. pod nazivom „Godišnji pregled rasta za 2013.” (COM(2012)0750),

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. veljače 2013. o ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje – odgovor na „Rekonceptualizacija obrazovanja: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” i Godišnji pregled rasta za 2013.,

– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. studenog 2011. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju programa „ERASMUS ZA SVE” – programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport (COM(2011)0788),

– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. rujna 2012. pod nazivom „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije za 2012. godinu o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju na području mladih (Strategija EU-a za mlade 2010. – 2018.)” (COM(2012)0495) i odgovarajući radni dokument službi Komisije (SWD(2012)0256),

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. studenog 2012. o obrazovanju i osposobljavanju u Europi 2020. – doprinos obrazovanja i osposobljavanja gospodarskom oporavku, rastu i radnim mjestima[1],

– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. prosinca 2011. pod nazivom „Obrazovanje i osposobljavanje u pametnoj, održivoj i uključivoj Europi” (COM(2011)0902),

– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010 pod nazivom „Europa 2020.: Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. svibnja 2010. o socijalnoj dimenziji obrazovanja i osposobljavanja[2],

– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 28. studenog 2011. o obnovljenoj Europskoj agendi za obrazovanje odraslih (2011/C 372/01)[3],

– uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju na području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020”)[4],

– uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 5. rujna 2012. o vrednovanju rezultata neformalnog i informalnog učenja (COM (2012) 0485 završna verzija)[5],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. prosinca 2011. o rješavanju problema prijevremenog napuštanja školovanja[6],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o ranom učenju u Europskoj uniji[7],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o „Mladi u pokretu - okvir za poboljšanje europskih sustava obrazovanja i osposobljavanja”[8],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2010. o ključnim sposobnostima u svijetu koji se mijenja: provedba radnog programa za obrazovanje i osposobljavanje za 2010[9],

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2008. o pružanju cjeloživotnog obrazovanja za znanje, kreativnost i inovacije – provedba radnog programa za obrazovanje i osposobljavanje za 2012.[10],

‑ uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 12. travnja 2013. o rekonceptualizaciji obrazovanja[11],

– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0314/2013),

A. budući da je jedan od glavnih ciljeva Europe 2020. smanjiti udio osoba koje prijevremeno napuštaju školovanje‑na manje od 10% i povećati udio mlađih generacija s visokoškolskom diplomom i odgovarajućeg stručnog osposobljavanja na barem 40 %;

B. budući da Strateški okvir za obrazovanje i osposobljavanje 2020 (ET2020) sadrži mjerilo da bi najmanje 95 % djece u dobi između četiri godine starosti i obvezne školske dobi trebalo biti uključeno u predškolsko obrazovanje; da bi postotak 15-godišnjaka sa slabim rezultatima u čitanju, matematičkoj i znanstvenoj pismenosti trebao pasti ispod 15 %; u prosjeku barem 15 % odraslih (u dobi od 25 do 64 godine) mora sudjelovati u cjeloživotnom učenju.

C. budući da je promicanje i uspostava mobilnosti jedan od glavnih prioriteta EU-a i imajući na umu da je europski cilj postići da do 2020. godine 20 % diplomiranih europskih studenata tijekom studija provede određeno vrijeme u inozemstvu; naglašavajući da mobilnost studenata, nastavnika i zaposlenika u tvrtkama ima ključnu ulogu u stvaranju europskog prostora;

D. budući da bi programi mobilnosti za mlade za razdoblje 2014.‑2020.g. trebali osigurati istinske mogućnosti stjecanja znanja i novih vještina, potičući na taj način povećanje stope zaposlenosti mladih;

E. budući da u svojoj Godišnjoj studiji rasta za 2013.g. Europska komisija poziva na promicanje rasta i konkurentnosti te borbu protiv nezaposlenosti i socijalnih posljedica krize kroz razumno ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje;

F. budući da je u ožujku 2013.g. stopa nezaposlenosti među mladima do 25 godina starosti u Europskoj Uniji bila 23,5 %, dok u isto vrijeme više od 2 milijuna slobodnih mjesta nije moglo biti popunjeno; budući da u pojedinim državama članicama dužina trajanja nezaposlenosti raste, a usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada postaje sve manja;

G. budući da ustrajna gospodarska kriza i stroge mjere fiskalne konsolidacije u nekim državama članicama predstavljaju izazov za živote građana EU-a zbog nezaposlenosti, socijalne isključenosti i siromaštva; budući da učinak krize, posebice u odnosu na mlade ljude, u ekstremnim slučajevima može dovesti do pothranjenosti i psihičkih problema; budući da su posebno u onim zemljama s nestabilnijim gospodarstvima proračunski rezovi otežali pristup i smanjili standarde podučavanja;

H. budući da kriza i politike štednje imaju izravan nepovoljan utjecaj na izglede mladih ljudi za ostvarenjem pristupa te za ostajanjem u obrazovnom sustavu i na radnim mjestima; budući da troškovi obrazovanja predstavljaju ulaganje u budućnost zbog čega ih se ne bi smjelo ograničavati mjerama štednje;

I. budući da se mladi suočavaju sa sve većim poteškoćama kada prelaze iz škole na posao, a manjak interakcije između obrazovnih ustanova i tržišta rada povećava rizik od visokog stupnja nezaposlenosti; budući da visoko‑kvalitetno strukovno osposobljavanje ovisi o bliskoj suradnji javnog i privatnog sektora, uz visok stupanj uključenosti socijalnih partnera;

J. budući da pristupačno, fleksibilno i visokokvalitetno obrazovanje i izobrazba značajno utječu na razvoj i osobni rast mladih te potiču aktivno građanstvo i opću dobrobit kao i njihovu sposobnost prilagodbe i doprinosa društvu i tržištu rada; budući da gospodarski i socijalni problemi povećavaju euroskepticizam među građanima;

K. budući da nasilje u školi ugrožava dobrobit mladih ljudi i vodi ka slabijim postignućima i prijevremenom napuštanju školovanja;

L. budući da otvoreni obrazovni sadržaji (OER) poboljšavaju kvalitetu, dostupnost i jednakost obrazovanja te olakšavaju interaktivan, kreativan, fleksibilan postupak učenja prilagođen potrebama pojedinca uporabom IKT-a i novih tehnologija; budući da otvoreno obrazovanje potiče održivo zapošljavanje kroz podupiranje cjeloživotnog učenja;

M. budući da je, unatoč visokom stupnju nezaposlenosti, u određenim sektorima kao što su informacijska i komunikacijska tehnologija (IKT) i zdravstvo teško popuniti slobodna radna mjesta kvalificiranim osobljem; budući da je u nekim državama članicama uočljiv sve veći jaz između kvalifikacija diplomanata i potrebe za određenim strukovnim vještinama i znanjima na tržištu rada;

N. budući da se potrebe na tržištu rada brzo mijenjaju; budući da je nužno težiti kvalitetnom obrazovanju i individualnom razvoju i pažljivo pratiti buduće trendove u odnosu na potrebe na tržištu rada kako bi se nastavni programi za obrazovanje i osposobljavanje mogli prilagoditi i zadovoljiti potrebu za osiguravanjem ključnih strategija za osnovno obrazovanje i cjeloživotno učenje i ponuditi odgovarajuće vještine za radna mjesta, kao što je uporaba novih tehnologija i društvenih mreža, pritom se ne udaljujući od akademskog cilja prenošenja znanja; budući da se nastavničko zanimanje mora prilagođavati promjenama obrazovnih modela u smislu njihovih profesionalnih sposobnosti, statusa i karijere;

O. budući da se znanja, tehnologije i profesije brzo razvijaju i da će pojedinac tijekom svojeg radnog vijeka doživjeti mnoge tehnološke promjene, bitno je da on posjeduje osnovu dovoljno solidnih temeljnih znanja koja će mu omogućiti prilagodbu danim promjenama;

P. budući da poticanje gospodarskog rasta, produktivnosti i sveobuhvatnog pristupa na državnoj razini ima veliki utjecaj na povećanje i stvaranje novih radnih mjesta, njihovu kvalitetu te na bolju integraciju mladih ljudi na tržište rada;

Opće napomene

1. pozdravlja komunikaciju Komisije, posebice njezin naglasak na borbu protiv nezaposlenosti mladih putem ulaganja u vještine, što zahtjeva modernizaciju sustava visokog obrazovanja, kao i promicanje visokokvalitetnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (VET), fleksibilnih putova stjecanja znanja, također kroz promicanje otvorenih obrazovnih sadržaja, učenja temeljenog na radu te na isticanje manjka dostatno kvalificiranih nastavnika i instruktora; pozdravlja, nadalje, djelovanje u cilju smanjenja manjka kvalificiranih učitelja i nastavnika, kao što je učinkovitije zapošljavanje i zadržavanje učitelja i stručna potpora;

2. smatra da je uloga obrazovanja mnogo šira od pukog zadovoljavanja gospodarskih ciljeva europskih i nacionalnih strategija; potvrđuje, u tom smislu, da je primarna misija obrazovanja pripremiti pojedince za život i za aktivno građanstvo u sve složenijim društvima;

3. primjećuje da si zbog gospodarske i financijske krize mnoge obitelji više ne mogu priuštiti plaćanje studija te da se radi o činjenici koja je dovela do povećanja stope prijevremenog napuštanja studija; smatra da države članice trebaju zagovarati prava svih osoba, ma kakva bila njihova ekonomska situacija, na besplatno i univerzalno obrazovanje visoke kvalitete;

4. podsjeća dobro znanje jezika služi podupire mobilnost i povećava mogućnost zaposlenja, razumijevanje drugih kultura i međukulturalnih odnosa; u cijelosti podržava prijedlog Komisije o novom europskom pokazatelju jezične osposobljenosti s ciljem da se do 2020. godine postigne da najmanje 50 % stanovništva u dobi od 15 godina vlada jednim stranim jezikom, a najmanje 75 % uči još jedan dodatni strani jezik,

5. Utvrđuje da siromašne jezične vještine predstavljaju osnovnu prepreku slobodnom kretanju radnika i međunarodnoj konkurentnosti poduzeća u Uniji, posebice u područjima gdje europski građani žive blizu granice susjedne zemlje u kojoj se govori drugi jezik; podsjeća da se učenje jezika smatra učinkovitijim u ranoj dobi;

6. ustraje na zajamčenoj mobilnosti studenata s ciljem boljeg poznavanja jezika i unaprjeđenja komunikacijskih vještina studenata, što je preduvjet za njihovo prilagođavanje zajedničkom tržištu rada u EU-u;

7. poziva na holistički pristup obrazovanju i osposobljavanju koji se bavi akademskim i strukovnim vidovima i podsjeća da je potrebno priznati širu misiju obrazovanja u odnosu na osobni rast i razvoj; poziva na daljnju potporu stjecanju i priznavanju sposobnosti utemeljenih na neformalnom i informalnom učenju i naglašava ulogu takvog učenja kao dio sveukupne strategije cjeloživotnog učenja koja ima za cilj stvaranje društveno uključivog društva znanja sa snažnim pojedincima i aktivnim građanima; ističe da će ostvarenje takve strategije ovisiti o stupnju neovisnosti koju mladi mogu ostvariti;

8. poziva države članice da dosljedno primjenjuju sustave vrednovanja s relevantnim europskim modelima najbolje prakse u području obrazovanja i zapošljavanja;

9. podsjeća na glavne ciljeve koje se EU obvezala ostvariti u okviru strategije Europa 2020., odnosno, ostvarivanje pametnog, uključivost i zelenog rasta, stvaranje snažne i inovativne Europske unije i promicanje društvene uključenosti i visoke razine solidarnosti, pritom pripremajući građane za uspješan i ispunjen život; skreće pozornost na glavni cilj potrošnje 3 % BDP-a na istraživanje i razvoj;

10. poziva države članice da daju prednost javnim izdacima i ulaganjima u obrazovanje, izobrazbu, istraživanje i inovaciju; podsjeća da će proračunski rezovi u tome području imati negativan učinak na obrazovanje i da su ulaganja u tim područjima od ključne važnosti za gospodarski oporavak i globalnu konkurentnost Unije te za napredak u ostvarenju ciljeva Europe 2020.;

11. snažno podupire praćenje stanja u državama i pokretanje rasprave s relevantnim interesnim skupinama na razini Unije o učinkovitosti i koristima ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje; naglašava da obrazovanje jamči održivi razvoj koji bi trebao ostati prioritet bez obzira na sadašnju krizu;

12. potiče države članice da donesu zakonodavstvo o zabrani diskriminacije na osnovi spola, seksualne orijentacije, spolnog identiteta, invalidnosti, vjere ili uvjerenja, te dobi u području obrazovanja; potiče Vijeće da hitno donese horizontalnu direktivu protiv diskriminacije koja je cilj za jamčenje stvarne ravnopravnosti i borbe protiv pristranosti i diskriminacije, uključujući u školi;

13. poziva države članice da osiguraju jednakost pristupa obrazovanju i da predlože mjere koje su usklađene s potrebama učenika, posebno osjetljivim skupinama, kao što su oni koji su napustili školovanje, nemaju zaposlenje ili ne pohađaju nikakvo usavršavanje;

14. poziva na izradu posebnih mjera radi boljeg povezivanja obrazovanja i osposobljavanja s radnim okruženjem kako bi se potakla konkurentnost te predvidjele buduće potrebe tržišta rada; ističe važnost teritorijalnih politika koje daju prednost uspostavi regionalnih inkubatora za razvoj te okupljaju kreativne tvrtke, sveučilišta, ulagače i kulturne institucije u cilju promicanja obrazovanja i usavršavanja;

15. preporuča da obrazovanje i znanost budu uključeni kao prioritetna područja u strateškim dokumentima država članica za programsko razdoblje 2014.‑2020.g., u cilju pribavljanja sredstava za razvoj ovih područja, uvođenja novih obrazovnih tehnologija, uključujući i osposobljavanje nastavnog osoblja te podizanje nastavnog standarda;

16. poziva države članice da pronađu bližu vezu između ključnih izazova strateških politika utvrđenih tijekom Europskog semestra i Otvorene metode suradnje (OMC) čije su aktivnosti imale za cilj podržati države članice u osiguranju visokokvalitetnog i pristupačnog obrazovanja i osposobljavanja, uključujući u doba fiskalnih ograničenja;

Mladi – ulaganja u budućnost

17. podsjeća da mladi ljudi imaju veliki potencijal i ključnu ulogu u ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. za obrazovanje i zapošljavanje; podsjeća države članice da postoji uska veza između prijevremenog napuštanja školovanja, nedostatka vještina potrebnih za obavljanje posla te nezaposlenosti mladih; također podsjeća i na činjenicu da predškolsko obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu predstavljaju temelje za buduće obrazovanje i razvoj mladih ljudi i mogu se prenositi isključivo kroz igru, a ne putem školskih metoda i pod pritiskom ciljeva koji se moraju ostvariti;

18. ističe da su mladi ljudi istovremeno i najranjiviji dio društva; ističe važnost prepoznavanja mladih ljudi kao prioritetne grupe u socijalnoj viziji Unije i ističe važnost poticanja mobilnosti mladih; poziva države članice da promiču politiku protiv nasilja u školama kako bi se smanjila stopa ranog napuštanja školovanja i osigurao pravi pristup obrazovanju za sve;

19. poziva na prepoznavanje važnosti i sudjelovanje udruga mladih i civilnog društva u izradi i provedbi strategija cjeloživotnog učenja; također naglašava ulogu mladih i organizacija civilnog društva kao komplementarnih pružatelja obrazovnih usluga neformalnog i informalnog učenja i volonterskih mogućnosti, što pomaže onima koji uče i mladim ljudima da razviju prenosive vještine i individualne osobne kompetencije, kao što su kritičko mišljenje, poduzimanje inicijative, obrađivanje informacija i rješavanje problema, timski rad i komunikacija te samopouzdanje, rukovođenje i poduzetništvo;

20. poziva na priznavanje kvalifikacija koje su mladi ‑ljudi stekli studirajući na partnerskim sveučilištima, posebice onih kvalifikacija koje se stječu u kontekstu programa Erasmus;

21. poziva učenike i njihove organizacije da se uključe u procese donošenja odluka koje se tiču obrazovanja, te ističe činjenicu da bi se učenje trebalo zasnivati na strukturiranom dijalogu s onima koji uče, u odnosu na oblikovanje nastavnog plana i programa te metoda koje njeguju cjeloživotni pristup učenju;

22. potiče države članice na promicanje privlačnosti i povećanje važnosti VET-a za tržište rada, njegovo ugrađivanje u obrazovni sustav i osiguranje kvalitete; poziva na veći naglasak na stjecanje osnovnih vještina putem formalnog i neformalnog obrazovanja od rane dobi, ali i među odraslima, te na prenosive vještine, posebno uvođenjem osposobljavanja u području poduzetništva i IKT-a, u suradnji s poslovnim sektorom te poticanjem kreativnosti kako bi se mladima pomoglo da uđu na tržište rada i povećala njihova zapošljivost te razvile mogućnosti za pokretanje njihovog poslovanja; ističe potrebu da države članice osiguraju mehanizme potpore za neuspjela nova poduzeća i za uklanjanje birokracije;

23. priznaje važnost razvoja i provedbe obrazovnih sustava utemeljenih na poduzetništvu diljem Europe; naglašava da se pristup studenata obrazovanju iz poduzetništva razlikuje te da je često određen na razini institucije; poziva, stoga, države članice te lokalne i regionalne vlasti koje surađuju s obrazovnim institucijama da uvrste elemente poduzetničkog obrazovanja u sadržaj nastavnog plana i programa u području osnovnog obrazovanja, strukovne izobrazbe i visokog obrazovanja; smatra da bi trebalo poseban naglasak staviti na prevladavanje nejednakosti i bitnih razlika u razvoju poduzetničkog obrazovanja, kao što je pokazalo istraživanje o poduzetništvu u visokom obrazovanju iz 2008.g., a potvrdilo se tijekom simpozija na visokoj razini u Budimpešti 2011.g.;

24. naglašava da su potrebne više razine znanja i vještina; ističe potrebu za jačanjem privlačnosti predmeta STEM-a (znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike) u obrazovanju te iz područja s predvidljivom potražnjom radne snage u kojima će biti potreban veći broj kvalificiranih radnika u nadolazećim godinama, a čime će se osigurati kvalitetna i održiva radna mjesta (na primjer, zeleno gospodarstvo, poslovne usluge, IKT, zdravstvena skrb i obrazovanje); priznaje da su STEM Predmeti od velike važnosti kako bi se mladima pomoglo da pronađu posao u vrijeme krize te poziva na uspostavu odgovarajuće ravnoteže između zahtjeva za teoretskim znanjem i praktičnim vještinama za vrijeme studija, bez zanemarivanja društvenih znanosti;

25. poziva države članice da osiguraju učinkovitije obrazovanje s naglaskom prenosive vještine, jezične vještine i poduzetničke vještine s ciljem postizanja većeg stupnja zapošljivosti u EU-u; poziva države članice da svoje građane obrazuju o pravima koja proizlaze iz građanstva EU-a, građanskim dužnostima i obavezama te na koji način mogu imati koristi od svog prava na slobodno kretanje u EU-u; ističe da se, u cilju razvijanja aktivnog građanstva i socijalne integracije, dostatna pažnja tijekom školovanja mora također pokloniti i humanističkim znanostima;

26. naglašava potrebu za multidisciplinarnosti studija koji omogućuju stjecanje otvorenih, prenosivih vještina te mogućnost prelaska s jednog studija na drugi; podsjeća da poseban naglasak treba staviti na podučavanje predmeta i sadržaja u kojima državni i međunarodni statistički podaci ukazuju na nedostatke;

27. ističe potrebu usredotočiti se na poveznicu između obrazovanja, očekivanja mladih ljudi i zahtjeva tržišta rada kako bi se mladim ljudima osigurala lakša i kvalitetna tranzicija iz obrazovnog sustava u svijet rada kojom se također osigurava i njihova neovisnost;

28. naglašava važnost pružanja potpore mladim ljudima, posebice onih koji nisu nisu u sustavu obrazovanja, zapošljavanja ili izobrazbe (NEETs), promičući kvalitetnu praktičnu i strukovnu izobrazbu, obrazovne programe za odrasle, dobro utemeljeno dualno učenje i učenje na radnom mjestu te njihovu aktivnu integraciju u obrazovanje i rad; smatra da su to važni koraci u prelasku iz obrazovnog u profesionalni život kao i za smanjenje stope nezaposlenosti mladih;

29. poziva države članice da poduzmu mjere za povećanje sudjelovanja zaposlenih i nezaposlenih osoba u programima za preusmjeravanje zanimanja i ponovnog osposobljavanja kako bi se smanjio rizik nezaposlenosti, posebno dugoročne nezaposlenosti za onaj dio radne snage za čija je zanimanja potražnja sve manje;

30. poziva države članice da potiču poslodavce u ponudi kvalitetnijih stažiranja, da razviju jasnije kriterija kvalitete kojima je cilj sprečavanje zlouporabe te da pojednostave administrativne postupke za poduzeća koja mladim ljudima nude priliku za zaposlenje ili osposobljavanje kako bi unaprijedili svoj profesionalni razvoj;

31. podsjeća države članice na ulogu programa Europske Unije u promicanju obrazovanja, mobilnosti, jezičnih vještina, aktivnog građanstva, europskih vrijednosti, kulturne osviještenosti te ostalih vrijednih vještina koje sve zajedno pridonose boljoj zapošljivosti i jačanju međukulturnog razumijevanja među mladim ljudima; naglašava potrebu za njihovom daljnjom potporom u Višegodišnjem financijskom okviru (MFF) za razdoblje 2014.-2020., s naglaskom na učenje kroz mobilnost, suradnju i reformu politike;

32. ukazuje na dodanu vrijednost inozemnog iskustva koje pomaže onima koji prijevremeno napuštaju školovanje te mladim ljudima bez obrazovnih kvalifikacija da pronađu posao; smatra da je program Erasmus + izvrstan okvir koji ljudima iz ove kategorije omogućuje da ostvare dio svog strukovnog osposobljavanja u inozemstvu;

33. pozdravlja naglasak na ostvarenje automatskog priznavanja usporedivih akademskih diploma u cilju stavljanja svih studenata u ravnopravni položaj, bez obzira na mjesto gdje su dobili diplomu ; poziva države članice, s tim u vezi, da povećaju napore u području priznavanja akademskih diploma;

34. naglašava koliko je teško ući na tržište rada nakon završetka studija i mogućnost dugotrajne nezaposlenosti i prisilne neaktivnosti, posebno u vrijeme gospodarske krize, kao što je sada slučaj; poziva države članice da uspostave odgovarajuće politike koje bi ublažile te učinke;

35. potiče države članice da ulažu u mehanizme rane aktivacije tržišta rada i programa zapošljavanja, da uspostavljaju bolje centre za profesionalnu orijentaciju i savjetovanje i da osiguraju tečajeve osposobljavanja ili ponavljanja za one mlade koji su ostali bez posla ili su završili formalno obrazovanje kako bi mogli postati neovisni, živjeti samostalno i osigurati stručni razvoj;

36. poziva države članice da brzo provode Europska garancija za mlade, učenje na radu, vježbeništvo i modele dualnog učenja koji su pristupačni i usmjereni na određena zanimanja, da ponude odgovarajuće uvjete rada koji imaju snažnu komponentu učenja i povezani su s postupkom kvalifikacija i da rade s regijama kako bi osigurale da Inicijativa za zapošljavanje mladih (YEI) bude zaista komplementarna i da nadopunjava postojeća regionalna i nacionalna djelovanja na borbi protiv nezaposlenosti mladih; podsjeća da bi takve vrste privremenog zaposlenja trebale funkcionirati kao odskočna stepenica prema stalnom random odnosu; poziva i na korištenje financijskih instrumenata kohezijske politike kao mjere pomoći;

37. naglašava da shema Garancije za mlade ne može zamijeniti strukturalne napore i reforme koji obrazovne sustave i tržište rada u nekim državama članicama moraju pripremiti za izazove budućnosti;

38. nalaže državama članicama da zaustave opadanje troškova za potporu zaposlenja i obrazovanja mladih; naglašava da bi se fondovi i instrumenti iz sustava jamstva trebali koristiti najprije u tom cilju; smatra da bi i države članice trebale koristiti sredstva kohezijske politike kao mjeru potpore te da bi takva sredstva trebala izričito ciljati na projekte koji podupiru zapošljavanje i obrazovanje mladih;

39. poziva na integrirani pristup koji iskorištava mogućnosti financiranja koje nudi Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond i nacionalni izvori financiranja za ostvarivanje pametnog rasta; naglašava ulogu Europskog socijalnog fonda (ESF) u pružanju podrške ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje, vještine i cjeloživotno učenje; stoga odlučno poziva na održavanje minimalnog cjelokupnog udjela ESF-a od 25% ukupnog proračuna dodijeljenoga politici kohezije; također smatra važnim da države članice povećaju osviještenost svojih obrazovnih institucija o drugim mogućnostima financiranja EU-a u područjima obrazovanja;

40. naglašava potrebu za senzibiliziranjem nastavnika u pogledu ključnih sposobnosti poput tehnika učenja, društvenih i građanskih vještina, poduzimanja inicijativa, kulturne osjetljivosti i samoizražavanja; podsjeća na važnost ulaganja u cjeloživotno usavršavanja nastavnika;

41. podsjeća da je podnacionalna razina izvor najpreciznijih i pravovremenih informacija o regionalnim tržištima rada i da na toj razini lokalne i regionalne vlasti mogu odigrati značajnu ulogu u prepoznavanju neusklađenosti znanja i vještina, pružajući programe za odgovarajuću prekvalifikaciju i stručno osposobljavanje te potičući ulaganje u skladu sa zahtjevima lokalnog tržišta;

42. naglašava da u brojnim udaljenim i siromašnim mikroregijama studenti imaju poteškoća fizički pristupiti školi, što doprinosi visokoj stopi prijevremenog napuštanja školovanja; poziva države članice da s obzirom na iznimno tešku gospodarsku situaciju u kojoj se nalazi većina europskih građana poduzmu konkretne mjere za nadilaženje takvih prepreka;

43. poziva stvaranje Novog europskog saveza za naukovanje; poziva države članice da uključe strukovnu praksu u svoje reforme i akcije kao dio plana za ostvarivanje ciljeva Garancije za mlade te da aktiviraju državno financiranje kako bi postigli taj cilj;

Snažan naglasak na partnerstva

44. ističe da su snažna partnerstva inspirirana sinergijama između financijskih i ljudskih resursa i da pridonose dijeljenju troškova cjeloživotnog učenja, što je posebice važno u vremenima štednje, i što će pomoći zaustaviti opadanje javnih ulaganja u zaposlenje i obrazovanje mladih; podsjeća da partnerstva imaju pozitivan utjecaj na obrazovanje i osposobljavanje jer doprinose unaprjeđenju njihove kvalitete i pristupačnosti te istovremeno održavaju cjelovitost i neovisnost obrazovnih institucija;

45. poziva na poticanje socijalnog i građanskog dijaloga o obrazovanju i osposobljavanju na nacionalnoj razini i razini Unije i na jačanje uloge socijalnih partnera u donošenju politika;

46. Smatra da je poticanje javno-privatnih partnerstava važan korak prema osiguranju zajedničke odgovornosti spram obrazovanja i razvoja karijere, a cilj takvog poticanja je pomoći diplomantima da se što brže prilagode zahtjevima industrije i tržišta te osigurati dodatna sredstva za ažuriranje obrazovnih procesa u odnosu na tehnološke promjene;

47. napominje da Komunikacija Komisije od 20. studenog 2012. pod nazivom „Rekonceptualizacija obrazovanja: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke" ne navodi nikakve konkretne provedbene mjere za suradnju između obrazovnog sektora i različitih socijalnih i poslovnih partnera; poziva Komisiju da aktivno zatraži potporu i inicijative, kao i druge oblike suradnje s privatnim sektorom u unapređenju obrazovanja kako bi se što bolje pripremilo studente za prelazak iz obrazovnog sustava na tržište rada;

48. poziva države članice da unaprijede suradnju i partnerstva između poslovnog i obrazovnog sektora na svim razinama, uključujući socijalne partnere i poslodavce, studente i organizacije mladih, a posebno u odnosu na planiranje nastavnih programa, davanje savjeta i te pružanje obrazovanja, osposobljavanja i specijalizacije na temelju niza nastavnih programa koji bolje zadovoljavaju zahtjeve tržišta rada i doprinose pronalasku održivog rješenja problema manjka vještina; poziva na jačanje socijalnog i građanskog dijaloga o obrazovanju i osposobljavanju na nacionalnoj razini i razini Unije i na jačanje uloge socijalnih partnera u donošenju politika;

49. pozdravlja zajednice znanja i zajednice sektorskih vještina koje su uvrštene u prijedlog Komisije o novom višegodišnjem programu u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta; smatra da su te zajednice inovativni i održivi načini povećanja ljudskog kapitala;

50. naglašava zajedničku odgovornost različitih sudionika u području cjeloživotnog učenja, kao što su obrazovne institucije, javne vlasti, poduzeća te pojedinci odgovorni za svoje živote;

51. poziva Komisiju i države članice da pažljivo promisle o ideji podjele troškova kao načinu financiranja obrazovanja; upozorava da se nijedan mehanizam podjele troškova ne može ostvarivati na štetu pojedinaca; jednakost i univerzalni pristup imaju prioritet u svakoj reformi obrazovnog sustava te sustava osposobljavanja;

52. poziva na bolju suradnju između obrazovnih institucija i pružatelja usluga, poslovnog sektora, socijalnih partnera, civilnih udruga i lokalnih, regionalnih i državnih vlasti te zavoda za zapošljavanje s ciljem razmjene najboljih praksi i promicanja partnerstva te učinkovitih rasporeda na radna mjesta, te na vježbenička i naučnička mjesta kao učinkovitih načina informiranja o slobodnim radnim mjestima i održivoj integraciji zaposlenih ljudi u prelasku iz obrazovnog sustava na tržište rada; naglašava potrebu za osiguranjem usklađenosti ovakvih praksi s mjerama i inicijativama poduzetim na razini EU-a; poziva i na veće korištenje europskih programa i fondova i to naročito regionalnih fondova;

53. smatra vitalnim prepoznati važnost kombiniranja javnih i privatnih ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje; ističe u isto vrijeme potrebu za zaštitom od neželjenih nuspojava kao što je sprečavanje pristupa obrazovanju i osposobljavanju društveno-ekonomski ugroženim skupinama.

Perspektiva cjeloživotnog učenja

54. primjećuje demografske promjene u Uniji, kao što su starenje stanovništva, niski natalitet te odljev mozgova i borba za ljudski kapital; primjećuje potrebu za stjecanjem novih znanja i vještina tijekom čitavog života radi stjecanja sposobnosti suočavanja s izazovima koje donosi svjetska ekonomija i odgovaranja na zahtjeve na tržištu rada;

55. primjećuje važnost prepoznavanja obrazovanja kao ljudskog prava koje treba biti dostupno svima i kojem je cilj poticanje osobnog i društvenog razvoja te usvajanje životnih vještina; potiče države članice da unaprijede otvorenost pristupa svim obrazovnim i znanstvenim materijalima s ciljem smanjenja troškova za obrazovanje i istraživanje, posebice iz razloga nedavnih rezanja proračuna za ova područja diljem Unije;

56. potiče države članice da promiču suradnju i sinergiju na području cjeloživotnog učenja, a naročito da prošire pristup obrazovanju i prilagodbu i modernizaciju nastavnih planova i programa obrazovnih institucija – na primjer, putem digitalnog učenja koje sve više napreduje i otvorenih obrazovnih resursa– kako bi se mogle suočavati s novim izazovima suvremenog svijeta;

57. pozdravlja najavljenu inicijativu Komisije „Otvaranje obrazovanja” usmjerenu na poboljšanje učinkovitosti, dostupnosti i jednakosti sustava obrazovanja, osposobljavanja i učenja kroz jačanje integracije informacijskih i komunikacijskih te novih tehnologija u obrazovanje i osposobljavanje; poziva sve države članice da podrže inicijative za otvaranje obrazovanja;

58. primjećuje sa zabrinutošću velike razlike u dostupnosti IKT resursa i znanja u školama i visokoobrazovnim institucijama između te unutar zemalja članica; ističe da bi korištenje IKT infrastrukture i znanja trebalo postati dijelom svih sektora obrazovanja i osposobljavanja kako bi se na najbolji način opremilo studente za digitalno doba;

59. podsjeća na važnost visokokvalitetnog obrazovanja učitelja i nastavnika koje treba nadopuniti mobilnošću i stručnim osposobljavanjem obrazovnog kadra za vrijeme radnog vijeka; ističe činjenicu da su odabir i osposobljavanje učitelja, uključujući stručno osposobljavanje na radnom mjestu, od ključne važnosti za ukupnu kvalitetu obrazovnog sustava;

60. ističe potrebu za inovativnim metodama podučavanja i sadržajem koji učenike uči kako pristupiti učenju („učiti kako se uči“) te potrebu uzeti u obzir učenike iz ranjivih društvenih skupina ili one s posebnim obrazovnim potrebama; primjećuje, posebno, brze promjene u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, digitalnim medijima i poduzetničkom obrazovanju; naglašava važnu ulogu drugih edukatora (na primjer, mladih radnika, odraslih edukatora, savjetnika i roditelja) te njihovu vrijednu suradnju u svjetlu promjena u prirodi obrazovanja;

61. potiče države članice na ulaganje u cjeloživotno učenje za nastavnike čime bi se pomoglo njihovom profesionalnom i osobnom razvoju te na poboljšanje položaja nastavnika i njihovih uvjeta rada; ističe, nadalje, moguće prednosti stjecanja učiteljskog iskustva u drugoj europskoj zemlji;

62. zahtijeva ocjenjivanje i odavanje priznanja radu nastavnika kako bi se unaprijedila kvaliteta podučavanja prema učenicima;

63. naglašava važnost uvođenja ujednačenih i objektivnih kriterija za ocjenjivanje učinkovitosti rada nastavnika te njihovog utjecaja na akademske rezultate i osobni razvoj studenata;

64. naglašava važnost individualiziranog učenja kako bi se ljudima pomoglo da moderniziraju i nadograde svoje produktivne, društvene i ekonomske vještine tijekom života; smatra da su individualno podučavanje, davanje instrukcija i mentorstvo sredstva prijenosa znanja i stručnosti te način za prepoznavanje njihovih osobnih prednosti i kompetencija koje je potrebno steći, u odnosu na određeno zanimanje;

65. smatra da je potreba za proširenjem pristupa učenju glavni prioritet Unije, uz jasni naglasak na one koji ne posjeduju dovoljnu razinu temeljnih znanja i vještina; potiče države članice da uvedu posebne mjere u obliku financijske potpore ljudima nižeg socioekonomskog statusa kako bi se svima osigurala mogućnost postizanja najviše razine obrazovanja te kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba i dobrobiti učenika;

66. poziva države članice da osiguraju da se obrazovni sustav bavi potrebama svih budućih studenata kroz razdoblje njihovog studija, od upisa do diplome, kako bi unaprijedio i zaštitio uključiv i cjelovit sustav obrazovanja i osposobljavanja te zaštitio uključujući i integrirani sustav obrazovanja i osposobljavanja i ponudila prilagođena rješenja i individualizirano učenje, posebno članovima osjetljivih društvenih koji su u opasnosti od nesudjelovanja ili isključenja, poput Roma i ostalih manjina, migranata i osoba s psihičkom i/ili fizičkom invalidnosti te posebnim obrazovnih potrebama;

67. ističe potrebu za uvođenjem ravnopravnosti spolova, posebno u područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) u kojima su žene nedovoljno zastupljene, kako bi se riješio problem segregacije na radnom mjestu i platne diskriminacije, te uklonila diskriminacija na osnovi spola i seksualne orijentacije u obrazovanju te poziva na donošenje politika kojima će se privući i osigurati društvena uključenost u obrazovanju najranjivijih skupina i onih u nepovoljnom položaju, uključujući starijih ljudi; potiče države članice da s tim u vezi uvedu posebne mjere u obliku praktične pomoći, financijske potpore i daljnjeg osposobljavanja;

68. poziva države članice da učenicima i studentima u nepovoljnom položaju tijekom cijelog vremena njihovog školovanja pruže široki raspon struktura za podršku, poput školarina, bespovratnih sredstava i studentskih kredita pod povoljnim uvjetima, instrukcije, mentorstvo i pomoć pri umrežavanju kako bi spriječile njihov prekid školovanja na srednjoškolskoj ili visokoškolskoj razini te im na visokoškolskoj razini pomogle pristupiti programu Erasmus, za koji su trenutne stope sudjelovanja studenata koji dolaze iz obitelji s niskim prihodima niže od prosjeka, te da promiču njihov pristup kvalitetnom stažiranju u poduzećima, javnoj upravi ili medijima što bi im omogućilo stjecanje odgovarajućeg radnog iskustva i mrežu podrške za njihov budući poslovni uspjeh, kao i uključivanje njihovih posebnih pogleda u institucionalnu kulturu;

69. ustraje na tome da se usvoji ciljani pristup strukovnom osposobljavanju djece s posebnim obrazovnim potrebama te djece i odraslih s invaliditetom, s ciljem širenja pristupa obrazovanju, podupiranja njihovih obitelji i omogućavanja istima da ostvare svoj puni potencijal;

70. smatra da sve države članice trebaju uložiti velike napore kako bi snizile stopu prijevremenog napuštanja školovanja i postigle najvažniji cilj strategije Europa 2020, spuštanje te stope na ispod 10 %, uvođenjem visokokvalitetnih programa predškolskog obrazovanja, razvoja i brige o djeci koji su prilagođeni svim dobnim skupinama i pokrivaju cijelo vrijeme trajanja ranog djetinjstva, od rođenja do 6. godine te koji jamče svoj djeci jednak pristup;

71. podsjeća da su sve te mjere za omogućivanje širokog raspona izvanškolskih aktivnosti i uključivanja roditelja u obrazovni postupak ključne za borbu protiv nejednakosti proizašlih iz nepovoljne situacije u ranom djetinjstvu, za izbjegavanje obrazovanja studenata u nepovoljnoj situaciji u posebnim, izdvojenim školama te za zaustavljanje međugeneracijskog prenošenja siromaštva i socijalne isključenosti, što se može pratiti uključivanjem relevantnih zainteresiranih strana, poput postojećih lokalnih nevladinih organizacija;

72. dijeli zabrinutost Komisije o zabrinjavajuće niskoj razini sudjelovanja u obrazovanju odraslih u većini država članica, s prosječnom stopom za EU od 8,9 %; naglašava, stoga, potrebu za usmjeravanjem na nekvalificirane odrasle osobe i na ulogu koju obrazovanje i osposobljavanje odraslih ima za te skupine, te usmjeravanje na međugeneracijsko učenje; podsjeća na mogućnosti koje digitalno učenje i OER mogu donijeti u odnosu na pristup obrazovanju i osposobljavanju; podsjeća na važnost promicanja digitalne pismenosti i pristupa IKT-u i korištenja IKT-a u svim dobnim skupinama stanovništva;

73. poziva države članice da zbog socijalne solidarnosti i rješavanja demografskih izazova promiču volonterske aktivnosti za sve dobne skupine te da promiču programe izobrazbe koje zahtijeva sektor skrbi i potpore;

74. naglašava mogućnosti koje nude Masovni otvoreni online tečajevi (tzv. MOOC) u odnosu na dostupnost visokokvalitetnog obrazovanja za sve, jer omogućuju fleksibilnije i kreativnije načine učenja i promiču jednakost učenika, ali i u odnosu na smanjenje troškova za obrazovanje za učenike i sveučilišta;

75. priznaje činjenicu da uklanjanje predrasuda koje studente sprječavaju da odaberu obrazovni put koji se nužno ne smatra putom prema priznatim karijerama i položajima u društvu od ključne važnosti u borbi protiv nezaposlenosti i povećava privlačnost strukovnog i neformalnog osposobljavanja; međutim, naglašava da bi studenti u vremenima visoke nezaposlenosti mladih trebali biti aktivno informirani o stvarnim perspektivama zaposlenja prema kojima vode njihovi izbori u obrazovanju; stoga poziva države članice da promiču programe stručnoga usmjeravanja i da pruže potporu učenicima i studentima pri izboru karijere;

76. smatra da je provedba profesionalne orijentacije i razvoja sustava za razvoj karijere važan korak u usmjeravanju mladih ljudi na prave obrazovne i profesionalne putove, te da će to uvećati njihovu motivaciju za studiranje i za strukovno osposobljavanje;

77. snažno podržava stvaranje europske zone znanja i vještina i kvalifikacija kako bi se postigla transparentnost i priznanje kvalifikacija stečenih kroz strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) ili visoko obrazovanje; predlaže, ako je primjenjivo, proširenje priznanja i na kvalifikacije stečene izvan formalnog sustava obrazovanja i osposobljavanja, što se može smatrati sredstvom za osnaživanje, demokratsko sudjelovanje, socijalnu uključenost te kao način da se ljude uključi ili vrati natrag na tržište rada;

78. naglašava važnost pravovremene provedbe i izvještavanja o provedbi onih inicijativa koje imaju za cilj unapređenje prekograničnog priznavanja kvalifikacija unutar Unije, posebice Europskog kvalifikacijskog okvira, Europskog sustava prijenosa bodova (ECTS) i Europskog sustava kreditiranja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (ECEVET);

79. poziva države članice da razviju komparativni okvir koji se tiče sveučilišnih diploma i koji pruža referentnu točku za obrazovanje i vještine stečene unutar obrazovnog sustava;

80. poziva države članice da uz sudjelovanje relevantnih zainteresiranih skupina redovito nadziru i ocjenjuju jesu li njihovi obrazovni sustav i programi uspjeli doprijeti do članova osjetljivih društvenih skupina, jesu li uspjeli očuvati jednak pristup uključivom i kvalitetnom obrazovanju na svim razinama i jesu li vještine dobivene tim obrazovanjem i osposobljavanjem uistinu poboljšale mogućnosti zapošljavanja studenata, njihovu socijalnu integraciju i aktivno građanstvo; poziva države članice da djeluju, čim prije moguće, po pitanju preporuka u području obrazovanja iz Europskog semestra i drugih preporuka Komisije;

81. poziva Komisiju da nadzire jesu li države članice poduzele sve korake potrebne za provedbu reforme svojih obrazovnih sustava kako bi postigle iznad spomenute ciljeve.

* * *

82 nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

[1] SL C 70, 8.2.2012., str. 9.
[2] SL C 135, 26.5.2010., str.2.
[3] SL C 372, 20.12.2011., str.1.
[4] SL C 119, 28.5.2009., str. 2.
[5] SL C 398, 20.12.2012, str. 1.
[6] SL C 77 E, 16.3.2012., str. 27.
[7] SL C 377 E, 7.12.2012., str. 89.
[8] SL C 377 E, 7.12.2012., str. 77.
[9] SL C 161 E, 31.5.2011., str. 8.
[10] SL C 45 E, 23.2.2010., str. 33.
[11] SL C 139, 17.5.2013., str. 51.

OBRAZLOŽENJE

Popratne informacije

Dana 20. studenog 2012. Komisija je predstavila svoju Komunikaciju pod nazivom „Rekonceptualizacija obrazovanja: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” . Dokumentom se predlaže konkretno djelovanje na razini Unije i preporučaju inicijative na nacionalnoj razini u sljedeća tri glavna područja:

1. osiguravanje odgovarajućih vještina za zapošljavanje;

2. novi načini podučavanja i učenja;

3. novi pristupi financiranju i partnerstvima.

U Komunikaciji se predlaže izgradnja odgovarajućih vještina za zapošljavanje, unaprjeđenje osnovne pismenosti i matematičkih vještina te izgradnja prenosivih i poduzetničkih vještina. U njoj se naglašava i potreba za razvojem partnerstva u cilju stvaranja odgovarajućih strategija za vještina i potiču rasprave o financiranju obrazovanja.

Učinkovitost podučavanja i učenja može se pojačati boljim prepoznavanjem vještina i kvalifikacija u Europi. Time bi se poticala mobilnost i pomoglo smanjenje nezaposlenosti. Trebalo bi promicati korištenje otvorenih obrazovnih resursa i novih tehnologija za širenje pristupa obrazovnih materijalima i povećanje sudjelovanja studenata. Učitelji moraju imati pristup odgovarajućem osposobljavanju za nadogradnju svojih vještina.

Teme iz Komunikacije dalje se razvijaju u šest drugih radnih dokumenata službi. Komunikacija je popraćena Monitorom obrazovanja i osposobljavanja iz 2012. u kojem se daju bitne informacije povezane s tom temom.

Zapažanja izvjestiteljice

U današnje vrijeme gospodarske krize u Europi i svijetu, jedan od najvećih izazova je nezaposlenost i mogućnost ljudi da osiguraju sredstva za život. Borba protiv nezaposlenosti mora biti naš glavni cilj, pri čemu obrazovanje i osposobljavanje mogu igrati važnu ulogu. Obrazovanje i razvoj vještina dugoročno predstavljaju ključ za inovacije i gospodarski rast. Međutim, visokokvalitetno obrazovanje koje osigurava korisne vještine za tržište rada mora ići ruku od ruku s razvojem osobnih kompetencija i društvenih stavova.

Obrazovne institucije trenutno jedva preživljavaju: gotovo svaka država OECD-a značajno je povećala potrošnju na obrazovanje u razdoblju između 1980. i 2005., a samo ih je nekoliko ostvarilo značajni napredak u radu. Potrebne su sustavne promjene za unaprjeđenje kvalitete naših obrazovnih institucija bez nametanja novih tereta. Potrebno je priznati neformalno i informalno učenje i rad u organizacijama mladih usporedno sa formalnim obrazovanjem. Partnerstva između sveučilišta i poduzeća i učenje radom te razvijenije strategije cjeloživotnog učenja mogu potaknuti reformu sustava obrazovanja i osposobljavanja.

Izvjestiteljica naglašava potrebu za prepoznavanjem odgovarajućih vještina koje su potrebne u današnjem svijetu – ne samo za studente i mlade koji ulaza na tržište rada već i za druge ljude koji se moraju prekvalificirati kako bi unaprijedili svoju životnu situaciju u području zaposlenja, društvene uključenosti, obiteljskog života, aktivnog građanstva ili samopriznanja. Nove sposobnosti i prenosive vještine trebale bi dovesti do ispunjenja ne samo financijskih već i društvenih i osobnih potreba ljudi.

Nezaposlenost među mladima do 25 godina starosti dosegla je 23.5% u ožujku 2013. Istovremeno je postojalo više od 2 milijuna otvorenih radnih mjesta. Izvjestiteljica ističe da jasno da je taj problem rezultat trenutne situacije u kojoj potrebe na suvremenom tržištu rada često nisu usklađene s mogućnostima koje nude obrazovne institucije. Neka radna mjesta zahtijevaju posjedovanje vještina koje danas posjeduje nedovoljan broj mladih ljudi. Osim toga, postoji i velika potražnja za mladim ljudima obrazovanim u područjima STEM-a (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika).

Kada se govori o pitanju nesklada među vještinama, važno se usredotočiti na nesklad između percepcija studenata o njihovim poslovima iz snova i potrebama koje na tržištu rada postoje za stručnim i obrazovanim zaposlenicima. Drugi problem su stereotipne ideje o muškim i ženskim područjima obrazovanja. Međutim, isticanje dodane vrijednosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te prelaska s čisto formalnog obrazovanja pomoći će u promjeni takvih percepcija. Osim toga, veća rodna raznolikost na radnom mjestu i u timskom radu dokazano vodi do boljih poslovnih rezultata i bolje učinkovitosti.

Izvjestiteljica upućuje na statističke podatke Panorame vještina EU-a[1] koji pokazuju sljedeće trendove u Europi:

1. povećanje broja radnih mjesta koji zahtijevaju stručne vještine (kao što su pravni savjetnici, viši dužnosnici i menadžeri);

2. sve manji udio stručnih fizičkih radnika (kao što su obrtnici)

3. jedan od ti zaposlenika previše je ili premalo kvalificiran (što odražava nesklad vještina);

4. zapošljavanje u privatnom sektoru brže reagira na promjene u poslovnom ciklusu u od javnog sektora;

5. glavni sektori u kojima nedostaje radne snage su, primjerice, zdravstvo (posebno liječnici, ljekarnici i medicinske sestre), područje IKT-a (posebno savjetnici i programeri), inženjering (posebno specijalizirani inženjeri) i financije (stručnjaci za poslovanje, npr. računovođe).

Neformalno i informalno učenje, rad organizacija mladih, kvalitetna stažiranja, naučništva i volontiranje treba priznati kao alate koji stvaraju poveznice između života studenata i tržišta rada i šire inovativni duh među mladima. Nadalje, radno iskustvo stečeno za vrijeme studiranja pomaže mladima da steknu vještine potrebne za prelazak u radno okruženje. Za bolju pripremljenost za rad i privatni život potrebne su i osobne kompetencije kao što su kritičko razmišljanje, timski rad, rješavanje problema, komunikacija, samopouzdanje, preuzimanje inicijative i vodstvo.

Izvjestitelj bi želio potaknuti države članice da financiraju promicanje učenja na radnom mjestu i modele dualnog učenja koji su od velike važnosti za prelazak iz škole na radno mjesto. Nadalje, važno je ulagati u kvalitetu i standarde, koje treba dalje razvijati.

Jezične vještine od ključne su važnosti jer potiču mobilnost radnika i studenata povećavajući njihovu zapošljivost i samopouzdanje na radnom mjestu. Odgovarajuće jezične vještine omogućuju europskim građanima da u potpunosti iskoriste sve profesionalne mogućnosti koje se nude u inozemstvu. Donošenje mjerila nužan je korak za razvoj boljih jezičnih vještina u Europu. Ta će mjerila služiti kao poticaj za ostvarenje boljih rezultata učenja i pomoći u ostvarenju cilja iz Barcelone „materinji jezik + dva strana jezika“.

Izvjestiteljica bi se htjela usredotočiti na sljedeće glavne ciljeve:

· rješavanje problema nezaposlenosti mladih – navedenih 23.5 % mladih ljudi u Europi;

· unaprjeđenje obrazovnih sustava koji su stari i uzrokuju nesklad između mogućnosti koje nude obrazovne institucije i trenutnog tržišta rada te osmišljavanje novih sustava koji će spriječiti takve situacije u budućnosti na temelju novih metoda učenja te uz uključenost novih socijalnih, regionalnih i poslovnih partnera u obrazovnom procesu i putove cjeloživotnog učenja;

· proširenje misije politika obrazovanja i osposobljavanja kako bi oni imali posebnu ulogu u promicanju aktivnog građanstva, osobnog razvoja i dobrobiti te jačanju strukturiranog socijalnog dijaloga.

Sve više i više mladih ljudi ostaje izvan sustava obrazovanja, zapošljavanja ili osposobljavanja (NEET-ovi). Unija si ne može priuštiti gubitak još jedne generacije u budućnosti. Izvjestitelj se slaže s Komunikacijom da je glavni alat kojim se može spriječiti nastanak toga učinkovito, pristupačno i kvalitetno obrazovanje koje je u skladu s potrebama na tržištu rada; Međutim, izvjestitelj želi naglasiti činjenicu da se ne radi samo o potrebama na tržištu rada; potrebno se pozabaviti i socijalnom uključenosti i aktivnim građanstvom.

Izvjestitelj ističe potrebu da se naglasak stavi i na programe obrazovanja odraslih i cjeloživotnog učenja koji pomažu odraslima u prekvalifikacijama kako bi se mogli prijavljivati na druga radna mjesta u životnom vijeku. Osim toga, obrazovanje i osposobljavanje trebali bi biti pristupačniji ranjivim skupinama kao što su osobe u društveno nepovoljnijem položaju, osobe s invaliditetom, manjine, stariji građani i žene kako bi dali doprinos svojim životom.

Izvjestiteljica naglašava da ponovno ocjenjivanje obrazovnih sustava u Europi zahtjeva blisku suradnju: postoji potreba za jačanjem društvenog dijaloga između obrazovnih institucija i poslovnog sektora, društvenih partnera, društvenih usluga (uredi za zapošljavanje), regionalnih vlasti i NVO-a u cilju razmjene dobre prakse i promicanja partnerstva kao načina prelaska iz svijeta obrazovanja u svijet poslovanja ili zapošljavanja.

Kod modernizacije politika obrazovanja i osposobljavanja, važno je povećati uključenost civilnog društva i korporativnu društvenu odgovornost u poslovnoj zajednici. Osim toga, poslovni partneri mogu igrati važnu ulogu kada učenici stječu nove vještine; oni mogu biti uzor, a stručnjaci mogu biti uključeni i u aktivnosti u učionici.

Izvjestiteljica ističe da svrha izvješća nije samo utvrditi glavne vještine i izazove za učenike i osobe koje ulaze na tržište rada već i pronaći rješenja kako održati preduvjet njihove osobne i gospodarske neovisnosti. Svako ljudsko biće ima pravo na pristup obrazovanju. Ako želimo da to postane stvarnost, moramo uložiti u kvalitetno obrazovanje na dugoročan i održiv način. Nadalje, moramo iskoristiti sve komplementarne alate za povećanje mogućnosti za postizanje osobne dobrobiti i razvoja, koji moraju biti potpuno priznati na razini Unije i na nacionalnoj razini.

[1] www.euskillspanorama.ec.europa.eu

MIŠLJENJE odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (27.6.2013)

Odboru za kulturu i obrazovanje

o rekonceptualizaciji obrazovanja
(2013/2041(INI))

Izvjestiteljica: Kinga Göncz

PREPORUKE

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za kulturu i obrazovanje da kao nadležni odbor uključi u svoj prijedlog rezolucije sljedeće prijedloge:

1. poziva države članice da s namjerom postizanja glavnih i drugih ciljeva na koje se EU obvezao u svojoj strategiji Europa 2020, a to su ostvariti pametan, uključiv i zeleni rast, stvoriti jaku i inovativnu Europsku uniju i promicati socijalnu uključenost i višu razinu solidarnosti u isto vrijeme pripremajući građane za uspješan i ispunjen život, povećaju svoju razinu ulaganja u kvalitetno obrazovanje i stručnu obuku te samim time u ljudski kapital, pripremajući studente na suočavanje s promjenjivim potrebama tržišta rada i promičući njihovu društvenu i profesionalnu integraciju;

2. naglašava da su potrebne više razine znanja i vještina; stoga poziva države članice da pruže učinkovitije obrazovanje usmjereno na aktivno građanstvo, razvijajući kreativnost, stvarajući generičke vještine (pomoć studentima u rješavanju problema, u fleksibilnosti i prilagođavanju nepredviđenim situacijama te timskom radu i međunarodnim okruženjima), praktične poduzetničke i vještine povezane sa znanošću, tehnologijom, inženjeringom i matematikom, i za žene od rane mladosti kako bi se prevladala segregacija u zanimanjima i diskriminacija u plaćama te da se svima od najranije dobi omogući pristup visokoj digitalnoj pismenosti i učinkovitom znanju jezika; također poziva države članice da zbog boljeg zapošljavanja u cijelom EU-u svoje građane obrazuju o pravima koja proizlaze iz građanstva EU-a, građanskim dužnostima i obavezama te na koji način mogu imati koristi od svog prava na slobodno kretanje u EU-u;

3. poziva države članice da osiguraju da se obrazovni sustav bavi potrebama svih budućih studenata kroz razdoblje njihovog studija, od upisa do diplome, kako bi unaprijedio i zaštitio uključiv i cjelovit sustav obrazovanja i osposobljavanja s pristupom cjeloživotnom učenju, stavljajući poseban naglasak na pružanje jednakog pristupa i davanje podupirućih i prilagođenih rješenja te individualiziranih pristupa različitim potrebama studenata, posebno članovima osjetljivih društvenih skupina s rizikom nesudjelovanja ili isključenja, poput Roma i ostalih manjina, migranata i osoba s mentalnom i/ili fizičkom invalidnošću te posebnim potrebama obrazovanja;

4. naglašava da u brojnim udaljenim i siromašnim mikroregijama studenti imaju ozbiljnih problema u fizičkom pristupu školi, što doprinosi visokoj stopi prekida školovanja; poziva države članice da, s obzirom na iznimno tešku gospodarsku situaciju u kojoj se nalazi većina europskih građana, poduzmu konkretne mjere za nadilaženje takvih prepreka;

5. smatra da sve države članice trebaju uložiti veliki trud kako bi snizile stopu prijevremenog prekida školovanja i postigle najvažniji cilj strategije Europa 2020, spuštanje te stope na ispod 10 %, uvođenjem visokokvalitetnih programa predškolskog obrazovanja, razvoja i brige o djeci koji su prilagođeni svim dobnim skupinama i pokrivaju cijelo vrijeme trajanja ranog djetinjstva, od rođenja do 6. godine te koji jamče svoj djeci jednak pristup; nadalje podsjeća da su sve te mjere za omogućivanje širokog raspona izvanškolskih aktivnosti i uključivanja roditelja u obrazovni postupak ključne za borbu protiv nejednakosti proizašlih iz nepovoljne situacije u ranom djetinjstvu, za izbjegavanje obrazovanja studenata u nepovoljnoj situaciji u posebnim, izdvojenim školama te za zaustavljanje međugeneracijskog prenošenja siromaštva i socijalne isključenosti, što se može pratiti uključivanjem relevantnih zainteresiranih strana, poput postojećih lokalnih nevladinih organizacija;

6. smatra da bi se svim učenicima trebala pružiti pomoć pri razvoju individualnih planova učenja; stoga poziva države članice da promiču programe stručnoga usmjeravanja i podrške za učenike i studente pri izboru karijere;

7. poziva države članice da učenicima i studentima u nepovoljnom položaju tijekom cijelog vremena njihovog školovanja pruže široki raspon struktura za podršku, poput školarina, bespovratnih sredstava i studentskih kredita pod povoljnim uvjetima, instrukcije, mentorstvo i pomoć pri umrežavanju kako bi spriječile njihov prekid školovanja na srednjoškolskoj ili visokoškolskoj razini te im na visokoškolskoj razini pomogle pristupiti programu Erasmus, za koji su trenutne stope sudjelovanja studenata koji dolaze iz obitelji s niskim prihodima niže od prosjeka, da promiču njihov pristup kvalitetnom stažiranju u poduzećima, javnoj upravi ili medijima što bi im omogućilo prikladno radno iskustvo i mrežu podrške za njihov budući poslovni uspjeh, kao i uključivanje njihovih posebnih pogleda u institucionalnu kulturu;

8. dijeli zabrinutost Komisije o zabrinjavajuće niskoj razini sudjelovanja u obrazovanju odraslih u većini država članica, s prosječnom stopom za EU od 8,9 %; preporuča širenje pristupačnog, visokokvalitetnog programa za obrazovanje odraslih, posebno na radnome mjestu;

9. poziva države članice da postave odgovarajuće ciljeve i značajno poboljšaju prijelaze između različitih smjerova obrazovanja i stručnog osposobljavanja te da pomognu prijelaz između obrazovnog/profesionalnog osposobljavanja i zapošljavanja, u vezi s državama članicama koje su pozvane da u okviru postupka semestra EU-a uklone postojeće prepreke.

10. poziva države članice da s obzirom na hitne društvene probleme s kojima se suočava EU te s krizom koja se posebno jako[1] odražava na mladima, promiče razmjene najboljih praksi za smanjivanje stope nezaposlenosti mladih i za bavljenje potrebama onih u prijelaznom razdoblju, posebno u odnosu na socijalno osiguranje, da mladima omogući jamstvo zapošljavanja te kvalitetna i plaćena stažiranja (koja ne zamjenjuju stalna radna mjesta), učenje na radnome mjestu, naukovanje i dualne sustave učenja koji su lako dostupni i usmjereni na karijeru, koji pružaju odgovarajuće uvjete rada, imaju jaku obrazovnu komponentu i povezani su s postupkom dobivanja kvalifikacija te koji su ključni u prijelazu s obrazovanja na zapošljavanje; također preporuča država članicama koje nemaju dualni sustav učenja da ga uvedu;

11. poziva države članice da nastave davati podršku stjecanju i priznavanju sposobnosti utemeljenih na neformalnom i informalnom učenju, za koja se također daju priznanja; poziva Komisiju da pruži dostupan i visokokvalitetan sustav europskog ovjeravanja takvih sposobnosti;

12. poziva države članice da, kako bi pronašle održiva rješenja za problem neusklađenosti između usvojenih vještina i potreba tržišta rada te na taj način spriječile nezaposlenost, promiču neprekidni dijalog i suradnju te partnerstvo između obrazovnih institucija, poduzeća, socijalnih partnera i organizacija poslodavaca, studenata i mladih u vezi najvažnijih područja, poput uspostavljanja politika obrazovanja i osposobljavanja, planiranja kurikuluma, pružanja smjernica i pružanja obrazovanja, osposobljavanja i specijalizacije relevantnih za praksu;

13. pored toga poziva države članice da riješe problem pomanjkanja vještina u sektorima s potencijalom rasta, poput zelene ekonomije, IKT-a, zdravlja i skrbi te poslovnih usluga, u kojima će se u nadolazećim godinama tražiti povećani broj kvalificiranih radnika i koji će vjerojatno osigurati kvalitetna i održiva radna mjesta;

14. poziva države članice da zbog socijalne solidarnosti i rješavanja demografskih izazova promiču volonterske aktivnosti za sve dobne skupine te da promiču programe izobrazbe koje zahtijeva sektor skrbi i potpore;

15. poziva države članice da poduzmu mjere za povećanje sudjelovanja zaposlenih i nezaposlenih osoba u programima za preusmjeravanje zanimanja i ponovnog osposobljavanja kako bi se smanjio rizik nezaposlenosti, posebno dugoročne nezaposlenosti za onaj dio radne snage za čija je zanimanja potražnja sve manje;

16. naglašava važnost visoke razine osposobljavanja nastavnika te potrebu za pripremanjem nastavnika na usredotočivanje na vještine i sposobnosti, na pružanje individualnih i inovativnih metoda učenja učenicima iz osjetljivih društvenih skupina te onima s posebnim obrazovnim potrebama, na upoznavanje s različitim kulturama te na prilagođavanje gradiva drugačijim načinima komuniciranja i učenja s kojima su učenici upoznati te na stavljanje naglaska na rezultate učenja više nego na obrazovne formalnosti, s ciljem osiguravanja uspješne integracije mladih u društvo i na tržište rada; nadalje poziva države članice na ulaganje u cjeloživotno učenje za nastavnike čime bi se pomoglo njihovom profesionalnom i osobnom razvoju te na promicanje financijskog statusa nastavnika i poboljšavanje njihovih radnih uvjeta;

17. poziva države članice da uz sudjelovanje relevantnih zainteresiranih skupina redovito nadziru i ocjenjuju jesu li njihovi obrazovni sustav i programi uspjeli doprijeti do članova osjetljivih društvenih skupina, jesu li uspjeli očuvati jednak pristup uključivom i kvalitetnom obrazovanju na svim razinama i jesu li vještine dobivene tim obrazovanjem i osposobljavanjem uistinu poboljšale mogućnosti zapošljavanja studenata, njihovu socijalnu integraciju i aktivno građanstvo; također poziva države članice da čim prije počnu poštovati preporuke za obrazovanje u europskom semestru i druge preporuke Komisije;

18. naglašava ulogu Europskog socijalnog fonda (ESF) u pružanju podrške ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje, vještine i cjeloživotno učenje; stoga odlučno poziva na održavanje minimalnog cjelokupnog udjela ESF-a od 25% ukupnog proračuna dodijeljenoga politici kohezije; također smatra važnim da države članice povećaju svijest svojih obrazovnih institucija o drugim mogućnostima financiranja EU-a usmjerenima na obrazovanje;

19. poziva Komisiju da nadzire jesu li države članice poduzele sve korake potrebne za provedbu reforme svojih obrazovnih sustava kako bi postigle gore spomenute ciljeve.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	20.6.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	38 2 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Regina Bastos, Edit Bauer, Heinz K. Becker, Jean-Luc Bennahmias, Phil Bennion, Philippe Boulland, Milan Cabrnoch, David Casa, Alejandro Cercas, Ole Christensen, Derek Roland Clark, Marije Cornelissen, Emer Costello, Frédéric Daerden, Karima Delli, Sari Essayah, Richard Falbr, Thomas Händel, Marian Harkin, Nadja Hirsch, Stephen Hughes, Danuta Jazłowiecka, Martin Kastler, Jean Lambert, Verónica Lope Fontagné, Olle Ludvigsson, Thomas Mann, Csaba Őry, Sylvana Rapti, Licia Ronzulli, Joanna Katarzyna Skrzydlewska, Jutta Steinruck, Traian Ungureanu, Inês Cristina Zuber
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Georges Bach, Jürgen Creutzmann, Kinga Göncz, Jelko Kacin, Jan Kozłowski, Svetoslav Hristov Malinov, Evelyn Regner, Birgit Sippel

[1] Stopa nezaposlenosti mladih u EU-u iznosila je 23,6 % siječnju 2013., a 8 milijuna ljudi u dobnoj skupini od 18 do 25 godina ne radi, ne školuje se niti osposobljava.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	17.9.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	21 5 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Zoltán Bagó, Malika Benarab-Attou, Piotr Borys, Jean-Marie Cavada, Silvia Costa, Santiago Fisas Ayxela, Mary Honeyball, Petra Kammerevert, Emma McClarkin, Emilio Menéndez del Valle, Martina Michels, Marek Henryk Migalski, Katarína Neveďalová, Doris Pack, Chrysoula Paliadeli, Monika Panayotova, Gianni Pittella, Marie-Thérèse Sanchez-Schmid, Marietje Schaake, Marco Scurria, Hannu Takkula, László Tőkés, Helga Trüpel, Gianni Vattimo, Marie-Christine Vergiat, Sabine Verheyen
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Ivo Belet, Hans-Peter Martin, Claudiu Ciprian Tănăsescu
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	Preslav Borissov

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti