IZVJEŠĆE o volontiranju i volonterskoj aktivnosti u Europi

23.10.2013 - (2013/2064(INI))

Odbor za kulturu i obrazovanje
Izvjestitelj: Marco Scurria

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o volontiranju i volonterskoj aktivnosti u Europi

(2013/2064(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir    Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

–   uzimajući u obzir članke 165., 166. i 214. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

–   uzimajući u obzir definiciju volonterskog rada koju je u svom Priručniku o mjerenju volontiranja predložila Međunarodna organizacija rada (2011.),

–   uzimajući u obzir Odluku br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o jedinstvenom okviru Zajednice za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass),

–   uzimajući u obzir Odluku 1719/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenog 2006. o uspostavi programa Mladi na djelu za razdoblje od 2007. do 2013.[1],

–   uzimajući u obzir Odluku br. 1720/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenog 2006. o uspostavljanju programa djelovanja u području cjeloživotnog učenja[2],

–   uzimajući u obzir Odluku br. 1904/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uspostavljanju programa Europa za građane za razdoblje 2007. do 2013. radi promicanja aktivnog europskog građanstva[3],

–   uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/37/EZ od 27. studenog 2009. o Europskoj godini volonterskih aktivnosti za poticanje aktivnog građanstva (2011.)[4],

–   uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica sa sastanka s Vijećem od 24. travnja 2006. o priznavanju vrijednosti neformalnog i informalnog učenja u području mladih u Europi[5]

–   uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća od 27. studenog 2007. o volonterskim aktivnostima mladih (14427/1/2007),

–   uzimajući u obzir rezoluciju Vijeća i predstavnika vlada država članica sa sastanka s Vijećem od 16. svibnja 2007. o provedbi zajedničkih ciljeva u području volonterskih aktivnosti mladih[6],

–   uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. studenog 2008. o mobilnosti mladih volontera diljem Europske unije[7],

–   uzimajući u obzir Preporuku 2006/961/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o transnacionalnoj mobilnosti unutar Zajednice za potrebe obrazovanja i izobrazbu: Europska povelja kvalitete za mobilnost[8],

–   uzimajući u obzir svoju izjavu od 10. ožujka 2011. o uvođenju europskih statuta za društva za uzajamno osiguranje, udruge i zaklade[9],

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 3. listopada 2011. o ulozi volonterskih aktivnosti u socijalnoj politici (14552/2011),

–   uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 29. studenog 2011. o ulozi volonterskih aktivnosti u sportu u promicanju aktivnog građanstva[10],

–   uzimajući u obzir izvješće Komisije o građanstvu Unije za 2010. od 27. listopada 2010. pod naslovom „Uklanjanje prepreka za ostvarivanje prava građana Unije” (COM(2010)0603),

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 5. rujna 2007. „Promicanje punog sudjelovanja mladih u obrazovanju, zapošljavanju i društvu“ (COM(2007)0498),

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću, Europskom parlamentu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 27. travnja 2009. „Strategija EU-a za ulaganje u mlade i jačanje njihova položaja – Obnovljena otvorena metoda usklađivanja za suočavanje s izazovima i prilikama za mlade“ (COM(2009)0200),,

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. „Europa 2020 – Strategija za inteligentan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 15. rujna 2010. „Mladi u pokretu – inicijativa za iskorištavanje potencijala mladih radi inteligentnog, održivog i uključivog rasta u Europskoj uniji" (COM(2010)0477),

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 20. rujna 2011. „Politika EU-a i volontiranje: priznavanje i promicanje prekograničnih volonterskih aktivnosti u EU-u” (COM(2011)0568),

–   uzimajući u obzir prijedlog Komisije o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi programa „ʻErasmus za sveʼ–program Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport ”(COM(2011)0788),

–   uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 19. prosinca 2012. o provedbi, rezultatima i općoj procjeni Europske godine volontiranja 2011. (COM(2012)0781),

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka 2012. o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Politika EU-a i volontiranje: priznavanje i promicanje prekograničnih volonterskih aktivnosti u EU-u”[11],

–   uzimajući u obzir rezoluciju Europskog parlamenta od 12. lipnja 2012. o priznavanju i promicanju prekograničnih volonterskih aktivnosti u EU-u[12],

–   uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i neformalnog učenja,

–   uzimajući u obzir izvješće Komisije o provedbi, rezultatima i općoj procjeni Europske godine volontiranja 2011.;

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A7‑0348/2013),

A. budući da je Europska godina volontiranja 2011. bila uspješna, imala je relevantne ciljeve i pomogla je u podizanju razine svijesti o dotičnom pitanju;

B.  budući da je stvaranje povoljnih uvjeta za volontiranje u kojima bi pristup njemu bio otvoren za sve dugoročan postupak koji iziskuje sudjelovanje svih zainteresiranih strana;

C. budući da je volontiranje važan aspekt aktivnog građanstva i demokracije, kao i osobnog razvoja, u kojem se utjelovljuju europske vrijednosti poput solidarnosti i nediskriminacije te da, osim toga, ono doprinosi razvoju participativne demokracije i promicanju ljudskih prava unutar Europske unije i izvan nje;

D. uzimajući u obzir važnost koju se volontiranju pridaje u raspravi o javnim politikama;

E.  budući da angažman u volonterskim aktivnostima može biti važan način stjecanja vještina potrebnih na tržištu rada, kao i sredstvo stjecanja istaknutih društvenih položaja u zajednici;

F.  budući da volonteri u velikoj mjeri predstavljaju žilu kucavicu sporta;

G. budući da je volontiranje ključan čimbenik za individualnu i kolektivnu emancipaciju, solidarnost i socijalnu koheziju;

H. budući da volontiranje ima presudnu ulogu u stvaranju društvenog kapitala i poticanju razvoja te promicanju gospodarske i socijalne kohezije, čime pomaže u ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020.;

I.   budući da je u zaključcima Vijeća iz listopada 2011. o ulozi volonterskih aktivnosti u socijalnoj politici naglašena važnost volonterskih aktivnosti za rješavanje pitanja nejednakosti spolova;

J.   budući da postojeće birokratske prepreke na nacionalnoj razini i dalje ograničavaju mogućnosti volontiranja, koje još uvijek nije u dovoljnoj mjeri priznato u pravnim sustavima nekih država članica;

K. budući da zbog različitih tradicija i kulturnih praksi u državama članicama postoje velike razlike u pogledu zakona koji se odnose na volontiranje, prava koja volonteri imaju i načina na koji je volontiranje organizirano;

L.  budući da je uslijed teške gospodarske krize, mjera štednje i poreznog opterećenja ugrožena financijska stabilnost mnogih nevladinih organizacija, sportskih organizacija i volonterskih udruga, koje unatoč tome ovim teškim vremenima nastavljaju djelovati kako bi se ojačala uključenost i društveni boljitak;

M. budući da za zaštitu postignuća iz Europske godine volontiranja 2011. na razini EU-a treba razviti strukturiran i usklađen pristup europskoj politici volontiranja koja je trenutno rascjepkana i podijeljena između više službi;

1.  upoznat je s brojkama koje se odnose na komunikacijsku kampanju za Europsku godinu volontiranja 2011. i koje su navedene u prilozima izvješću Komisije te žali zbog toga što su zbog manjka financijskih sredstava postignuti skromni rezultati;

2.  prepoznaje i podržava razne oblike volontiranja u državama članica u okviru različitih nacionalnih organizacija i mreža udruga koje djeluju na tom teritoriju; u tom pogledu poziva na multikulturni pristup država članica i poziva Komisiju da sastavi detaljnu analizu nacionalnih volonterskih praksi i tradicija radi jačanja zajedničkog europskog pristupa

3.  primjećuje da će daljnje objedinjavanje zajedničkoga europskog pristupa volontiranju stvoriti više mogućnosti za pokretljivost i zapošljivost mladih omogućavanjem prilika za stjecanje vrijednih vještina;

4.  pozdravlja činjenicu da su neke države članice donijele ili izmijenile zakone na tom polju kako bi stvorile povoljne uvjete za volontiranje; preporučuje ostalim državama članicama da postupe jednako radi jačanja prava volontera u skladu s Europskom poveljom o pravima i obvezama volontera;

5.  potiče države članice da nastave stvarati poticajne uvjete za volontiranje, naročito uspostavom pravnog okvira ako takav još ne postoji;

6.  primjećuje da su neke države članice provele Priručnik o mjerenju volontiranja Međunarodne organizacije rada i ohrabruje druge države da učine isto kako bi se mogao sastaviti fond usporedivih podataka o volontiranju koji bi davali jasnu sliku o njegovom važnom doprinosu društvu;

7.  poziva na donošenje europskog statuta o volonterskim udrugama kako bi se postiglo njihovo pravno i institucionalno priznavanje;

8.  naglašava potrebu promicanja volontiranja, posebno među školskom djecom, studentima i drugim mladim osobama s ciljem širenja horizonata solidarnosti i potpore za istu;

9.  primjećuje da velik broj europskih putovnica vještina koje su posljednjih mjeseci izdane putem interneta dokazuje uspjeh tog „elektroničkog portfelja”, kojime se pruža sveobuhvatan pregled vještina, uključujući i one stečene tijekom volonterskog rada, kako bi one mogle biti službeno priznate i u poslovne svrhe i u svrhe učenja;

10. ističe kako su vještine i sposobnosti stečene volontiranjem dodana vrijednost u životopisu i u poslovnoj karijeri te naglašava da se mogu priznati kao neformalno i informalno obrazovno i radno iskustvo;

11. smatra da bi predloženi dokument pod nazivom „Europass iskustvo” omogućio volonterima da opišu i zabilježe vještine razvijene tijekom volonterskog rada za koji se ne izdaje potvrda te potiče Europsku komisiju da u skladu s preporukama Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja što prije učini dotični dokument dostupnim;

12. primjećuje važnost gore navedenih vještina i sposobnosti za motiviranje mladih ljudi za volontiranje te za stvaranje društvenog kapitala i poticanje društvenog razvoja;

13. predlaže da se pozornost posveti jednakosti spolova u volonterskom sektoru, a posebice izraženom raskoraku među čelnim osobama volonterskih organizacija, u kojima su muškarci previše zastupljeni na vodećim položajima;

14. smatra da bi se vještine mladih stečene volontiranjem trebale uvrstiti u europsku putovnicu vještina i europski elektronički životopis Europass kako bi se osiguralo jednako postupanje spram formalnog i neformalnog učenja;

15. naglašava da volontiranje mladima koji prerano napuste školu osigurava uključivu okolinu i uključive aktivnosti;

16. potvrđuje svoju potporu djelovanju Komisije za stvaranje Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć koje bi trebalo pomoći EU-u da brzo i usklađeno odgovori na humanitarne krize i teške prirodne katastrofe zahvaljujući podršci osposobljavanju, privlačenju i usklađivanju volontera za operacije humanitarne pomoći EU-a;

17. naglašava da se volontiranjem, koje je sve prisutnije među mladim, ali i starijim naraštajima, promiče međukulturno učenje, stvaranje osjećaja europskog identiteta i međugeneracijske solidarnosti te doprinosi aktivnom starenju i sudjelovanju građana u svim fazama života;

18. ističe da se volontiranjem omogućuje i mladim i starijim osobama da doprinose društvu i zauzvrat budu priznati i cijenjeni, što povećava kvalitetu njihovih života i pomaže njihovu boljitku i općem zdravstvenom stanju;

19. upozorava da je za promicanje volontiranja u svim dobnim skupinama ključno osigurati širok izbor mogućnosti volontiranja, jednostavan pristup njima u smislu troškova, dostupnosti informacija i infrastrukture te odredbi o osiguranju od odgovornosti i nezgoda;

20. smatra da volontiranje, kao aktivna metoda izgradnje civilnog društva, može doprinijeti razvoju međukulturnog dijaloga te imati važnu ulogu u borbi protiv predrasuda i rasizma;

21. ukazuje na to da je volontiranje presudno u stvaranju ljudskog i društvenog kapitala te poticanju društvene uključenosti; poziva Komisiju i države članice da daju primjereno priznanje doprinosu volontiranja u svijetu sporta, a posebice amaterskog sporta, u kojem mnoge sportske organizacije ne bi mogle funkcionirati bez pomoći volontera;

22. poziva Komisiju i države članice da daju primjereno priznanje visokoj dodanoj vrijednosti volontiranja u ovom razdoblju teške gospodarske krize;

23. naglašava da je potreban trajni napor kako bi se osigurao jednak pristup volonterskoj aktivnosti ženama;

24. ističe potrebu za osiguravanjem kontinuiteta između Europske godine volontiranja 2011. i sljedećih europskih godina volontiranja kao dijelom nastojanja da se volontiranje počne smatrati vrijednim načinom aktivnog sudjelovanja u društvu te u tom pogledu potiče Europsku komisiju da volontiranje uključi kao važan doprinos aktivnom građanstvu tijekom Europske godine građana;

25. poziva države članice da osiguraju održivost rezultata postignutih na nacionalnoj razini tijekom Europske godine volontiranja 2011.;

26. poziva Komisiju da oblikuje i razvije politiku volontiranja i da primijeni otvorenu metodu usklađivanja kako bi se potaknuo dijalog i suradnja između zainteresiranih strana u raznim državama članicama;

27. potiče države članice da u skladu sa svojim nacionalnim radnim zakonodavstvom poduzmu potrebne korake za institucionalizaciju volontiranja;

28. traži države članice i Komisiju da utvrde jedinstvenu kontaktnu točku u vidu službe nadležne za politiku volontiranja i usklađivanje na tom području između odjela Komisije i raznih institucija;

29. naglašava da je u suradnji s volonterskim organizacijama, udrugama i mrežama, a osobito onim europskim, potrebno stvoriti središnji portal EU-a u obliku paneuropske platforme za usklađivanje na tom području koja bi trebala uključivati bazu podataka najboljih praksi u volontiranju i odjeljak za prekogranični volonterski rad s informacijama o dostupnim programima, troškovima i uvjetima sudjelovanja kako bi se olakšala razmjena informacija;

30. potiče države članice da uspostave nacionalne internetske stranice za usklađivanje i tražilice koje će pojedincima omogućiti jednostavan i dobro strukturiran pristup mogućnostima volontiranja, a organizacijama pristup mogućnostima suradnje;

31. potiče države članice da nastave osiguravati stabilan i održiv okvir podrške za nacionalno i prekogranično volontiranje koji pomaže i volonterima i volonterskim organizacijama; preporuča državama članicama da u funkciji zadrže nacionalna tijela za usklađivanje osnovana za Europsku godinu volontiranja 2011.;

32. poziva države članice na provedbu odredbi Direktive 2004/114/EZ1[13] o uvjetima prihvata državljana trećih zemalja u svrhu studija, razmjene učenika, osposobljavanja bez naknade ili volonterstva te na pojednostavljivanje postupaka za dodjelu viza ili ukidanje viznog režima za osobe koje se žele uključiti u volonterske aktivnosti u okviru europske politike susjedstva;

33. potiče nacionalna, regionalna i lokalna nadležna tijela da omoguće pristup odgovarajućim financijskim sredstvima i da pojednostave administrativne postupke i predvide porezne poticaje za volonterske organizacije i mreže, posebice one manje s ograničenim sredstvima; u tu svrhu traži da se pojam bespovratnih sredstava za udruge jasno definira kako se financiranje udruga više ne bi miješalo s državnom pomoći, što može postati prepreka tržišnom natjecanju u gospodarskom sektoru;

34. poziva Komisiju da razmotri može li se gospodarski doprinos volonterskog rada smatrati istovrijednim financiranju za europske projekte;

35. naglašava da je važno poticati volontiranje i u okviru strategija korporativne socijalne odgovornosti uz poštovanje dobrovoljnih međunarodnih standarda ISO 26000:2010 o smjernicama o korporativnoj društvenoj odgovornosti;

36. poziva Komisiju da nadzire države članice kako bi uvele obvezno osiguranje volontera radi zaštite njihova zdravlja i sigurnosti tijekom volonterskog rada;

37. poziva države članice da usvoje zakonodavstvo o volontiranju ako to dosad nisu učinile i potaknu volontiranje uz pomoć formalnog, neformalnog i informalnog osposobljavanja kako bi se razvilo vještine volontera i osnažilo njihov osjećaj vrijednosti u radu;

38. poziva države članice da usvoje zakonodavstvo o volontiranju ako to dosad nisu učinile i potaknu volontiranje uz pomoć formalnog, neformalnog i informalnog osposobljavanja kako bi se razvilo vještine volontera i osnažilo njihov osjećaj vrijednosti u radu, s obzirom na to da djeluju prije svega iz altruističkih pobuda, a ne radi vlastitih interesa; potiče države članice da u obrazovnim institucijama uvedu izbornu nastavu volontiranja;

39. poziva Komisiju i države članice da i dalje promiču Europsku volontersku službu na sveučilištima i u drugim visokoobrazovnim institucijama;

40. smatra da volonterski rad kao metoda informalnog učenja pomaže u razvoju vještina i profesionalnih kvalifikacija koje volonterima olakšavaju ulazak ili povratak na tržište rada;

41. preporuča Komisiji da nastavi održavati kontakte s nasljednicom Alijanse za Europsku godinu volontiranja 2011., Europskom alijansom za volontiranje, i drugim organizacijama utemeljenim na volontiranju te da na primjeren način uzme u obzir preporuke Političkog programa za volontiranje u Europi (PAVE) kao temelj akcijskog plana za budućnost;

42. poziva Komisiju da raspodijeli potrebna sredstva za osnivanje Europske zaklade za razvoj volontiranja kako bi se osiguralo uvođenje odgovarajuće infrastrukture za podršku;

43. naglašava važnost pojednostavljivanja pristupa europskoj financijskoj potpori za nevladine organizacije, a posebno sredstvima Europskog socijalnog fonda, kako na europskoj, tako i na nacionalnoj razini;

44. poziva države članice da provedu preporuku Vijeća o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja te da prije roka 2018. osiguraju uspostavu službenih sustava za vrednovanje znanja, vještina i kompetencija stečenih volontiranjem, što bi omogućilo stjecanje priznate kvalifikacije koju bi trebale prihvatiti obrazovne institucije, poslodavci i ostali;

45. poziva Europsku komisiju da prizna razdoblje volontiranja kao prihvatljivo nenovčano sufinanciranje za dodjelu svih europskih bespovratnih sredstava i da surađuje s volonterskim organizacijama kako bi se razvili sustavi za bilježenje i dokumentiranje razdoblja volontiranja na temelju mnogih dostupnih alata i modela;

46. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

• [1]  SL L 327, 24.11.2006., str. 30.
• [2]  SL L 327, 24.11.2006., str. 45.
• [3]  SL L 378, 27.12.2006.., str. 32.
• [4]  SL L 17, 22.1.2010., str. 43.
• [5]  SL C 168, 20.7.2006., str. 1.
• [6]  SL C 241, 20.9.2008., str. 1.
• [7]  SL C 319, 13.12.2008., str. 8.
• [8]  SL L 394, 30.12.2006., str.5.
• [9]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2011)0101.
• [10]  SL C 372, 20.12.2011., str.24.
• [11]  CESE 824/2012.
• [12]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0236.
• [13]  SL L 375, 23.12.2004., str. 12.

EXPLANATORY STATEMENT

Volunteering is of central importance to democratic, pluralist societies.

Being a volunteer is all about getting involved and making an active contribution to society.

The term volunteering covers all forms of unpaid work carried out by individuals, on a formal, informal or non-formal basis, of their own free will.

Volunteer work has an immediate impact on society by promoting intergenerational solidarity and fostering active ageing and lifelong civic participation, thus furthering the goal of social inclusion.

The work carried out by volunteers includes social and educational activities and support for environmental and development cooperation work and the arts. This work may be carried out locally or outside the volunteers’ home countries.

In 2011 a European Year of Volunteering (EYV) was introduced to celebrate and promote the commitment of volunteers and the organisations working with volunteers and to help address the challenges that volunteering faces, such as a declining volunteer base and a shift in focus from long-term commitments to specific short-term projects.

In the follow-up to the EYV, various Member States have sought to give volunteering a boost. Many of them have implemented the guidelines set out in the ILO Manual on the Measurement of Volunteer Work, encouraging the other Member States to follow suit so that a body of comparable data providing a clear picture of the valuable contribution such work makes to society may be compiled.

Four main objectives were set for EYV 2011, namely:

1.   creating an enabling environment for voluntary activities;

2.   enhancing the quality of voluntary activities by empowering organisers of such activities;

3.   giving due recognition to voluntary activities;

4.   raising public awareness of the importance of voluntary activities.

A wide range of measures have been taken in pursuit of those goals, helping to make the initiative a success.

One of the standout measures is the introduction of a European Skills Passport providing a comprehensive picture of volunteers’ skills so as to enable them to be officially recognised for both employment and learning purposes.

Although the current economic crisis has made it extremely difficult to carry out activities which, by their very nature, do not have a direct financial focus, the success of the action taken shows that solidarity can triumph over egoism even when the going gets tough.

Volunteering is increasingly becoming an opportunity to learn; to acquire qualifications and skills on a ‘work experience’ basis.

In this report, the rapporteur calls on Member States and the Commission to set up a single point of contact in the form of a service with responsibility for volunteering policy and coordination in this area between Commission departments and the various institutions.

The data collected to date indicate the EYV 2011 had a number of positive outcomes and show how important it is to continue to work along the same lines in order to ensure that volunteering goes beyond being the focus of a one-year campaign in a sector of strategic importance to the EU (see, inter alia, Council Decision 2010/37/EC of 27 November 2009 on the European Year of Voluntary Activities Promoting Active Citizenship) and becomes a key part of the EU’s social and cultural cohesion policy.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	17.10.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	20 0 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Zoltán Bagó, Silvia Costa, Santiago Fisas Ayxela, Lorenzo Fontana, Mary Honeyball, Petra Kammerevert, Morten Løkkegaard, Emma McClarkin, Emilio Menéndez del Valle, Martina Michels, Marek Henryk Migalski, Doris Pack, Monika Panayotova, Marco Scurria, Hannu Takkula, László Tőkés, Sabine Verheyen, Milan Zver
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Iosif Matula, Mitro Repo
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	Ioan Enciu, Gerben-Jan Gerbrandy