IZVJEŠĆE o predloženom imenovanju Nikolaosa Milionisa za člana Revizorskog suda

4.12.2013 - (C7‑0310/2013 –2013/0808 (NLE))

Odbor za proračunski nadzor
Izvjestiteljica: Inés Ayala Sender

PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA

o predloženom imenovanju Nikolaosa Milionisa za člana Revizorskog suda

(C7‑0310/2013 – 2013/0808(NLE))

(Savjetovanje)

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir članak 286. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojim se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0310/2013),

–   uzimajući u obzir članak 108. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7 – 0436/2013),

A. budući da je Odbor za proračunski nadzor Parlamenta odlučio ocijeniti valjanost mandata kandidata, a posebno u pogledu zahtjeva utvrđenih u članku 286. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

B.  budući da je na sastanku Odbora za proračunski nadzor 7. studenoga 2013. održano saslušanje kandidata Vijeća za članstvo u Revizorskom sudu;

1.  daje pozitivno mišljenje o prijedlogu Vijeća da se Nikolaos Milionis imenuje članom Revizorskog suda;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i, radi obavijesti, Revizorskom sudu te drugim institucijama Europske unije i revizijskim institucijama država članica.

PRILOG 1.: ŽIVOTOPIS NIKOLAOSA MILIONISA

Državljanstvo              grčko

Datum rođenja            7. rujna 1959.

Mjesto rođenja Arta, Grčka

Obrazovanje                                                                                          

1998.                        Sveučilište u Ateni

                                 Doktorat iz javnog financijskog prava

                                 Naslov disertacije: Institucionalna uloga Helenskog revizijskog suda

1994.                        Sveučilište u Parizu VIII.,

                                 Diplôme d’ études approfondies (diploma dodatnih studija)

                                 iz javnih financija i javne odgovornosti

1993.                        Sveučilište u Parizu I., Panthéon-Sorbonne,

                                 Diplôme d’ études approfondies (diploma dodatnih studija)

                                 iz javnog prava

1987. – 1989.             Nacionalna škola za javnu upravu

1981.                        Sveučilište u Ateni

                                 Prvi stupanj iz prava

Radno iskustvo                                                                                                 

2004. – do danas        Član Vijeća (Conseiller-Maître) Helenskog revizijskog suda

2011. – 2012.            Predsjednik područnog odjela Helenskog revizijskog suda

1997. – 2004.            Sudac Žalbenog vijeća (Conseiller Référendaire) Helenskog                                    revizijskog suda

1989. – 1997.            Prvostupanjski sudac (Auditeur) Helenskog revizijskog suda

Nastavno iskustvo                                                                                                       

2010. – do danas        Docent iz javnog financijskog prava,

                                 Sveučilište političkih znanosti Panteion u Ateni

2007. – 2010.            Predavao predmet „Nadležnosti Helenskog revizijskog suda”

                                 na Sveučilištu u Ateni

1998. – 2012.            Predavao o europskom financijskom pravu

                                 i sudskoj praksi Suda pravde

                                 Europske unije u području temeljnih sloboda

                                 u Helenskoj nacionalnoj školi za pravosuđe

1997. – 1998.             Predavao o javnom financijskom pravu

                                 u Nacionalnoj školi za javnu upravu

Ostala osposobljavanja/ostalo iskustvo                                                                         

1994.             Stažirao na francuskom Cour des Comptes

1995. – 1996. Radio kao attaché za grčkog člana

                      Europskog revizorskog suda

Knjige                                                                                                                          

(1) Revizijski sud: Moderni trendovi i razvoj (NOMIKI VIVLIOTHIKI, 2012.);

(2) Elementi fiskalnog i financijskog europskog prava (SAKKOULAS, 2008.);

(3) Institucionalna uloga Helenskog revizijskog suda (SAKKOULAS, 2002., 2. izdanje 2006.);

(4) Europski revizorski sud (SAKKOULAS, 1999.).

Radovi, članci i doprinosi                                                                                  

Napisao različite radove i članke objavljene u pravnim časopisima i sudjelovao u izradi memorijalnih i komemorativnih knjiga, od kojih su, inter alia, najrelevantniji za oglašeno radno mjesto:

(1) Pravci novog financijskog upravljanja državom (2012.);

(2) Europski revizorski sud (članci 285.-287., TFEU (Ugovor o funkcioniranju Europske unije)): Doprinos svesku posvećenom interpretaciji TFEU-a po člancima (2012.);

(3) Odnos između sudskog nadzora i rezultata revizije (komentar na slučaj europskog Suda: „Ismeri Europa Srl protiv Revizorskog suda europskih zajednica”) (2011.);

(4) Europska integracija i nacionalni financijski suverenitet (2007.);

(5) Antikorupcijske strategije u okviru nadležnosti vrhovnih revizijskih institucija Europske unije (2006.);

(6) Financijska revizija lokalnih javnih tijela: francuski primjer (2006.);

(7) Utjecaj sudske prakse na javni proračun (2005.);

(8) Sudac javnog financijskog prava pred Europskim sudom za ljudska prava (2003.);

(9) Prijevara sa štetnim namjerama po interese Europske unije i Revizijskog suda (1999.);

(10) Sudska obilježja revizijskih institucija država članica Europske unije (1998.);

(11) Europski revizorski sud i formiranje „europskog načina vršenja revizije” (1998.);

(12) Kritički pristup pojmu „javna odgovornost” (Comptable Public) u grčkom i francuskom financijskom pravu (1995.) i

(13) Nadzor nad javnim poduzećima i Revizijski sud (1993.).

Također je aktivno sudjelovao na kongresima, kolokvijima i seminarima.

Ostali interesi/ostale kompetencije                                                                   

Slikanje. Studirao s Giorgosom Rorrisom.

Napisao dvije knjige o estetici i književnosti za koje je nagrađen nagradom „Panagiotis Foteas” 2009. godine.

PRILOG 2.: ODGOVORI NIKOLAOSA MILIONISA NA UPITNIK

Radno iskustvo

1.        Izdvojite glavne aspekte vašeg profesionalnog iskustva u području javnih financija, upravljanja ili upravljanja revizijom

Čitavu karijeru proveo sam radeći na Helenskom revizijskom sudu sa sljedećim odgovornostima:

Moje odgovornosti bile su u području javnih financija, razmjerno mojem hijerarhijskom stupnju na sudu; počeo sam kao izvjestitelj i napredovao do svojeg trenutnog položaja višeg vijećnika. Moje odgovornosti u različitim odjelima uključivale su provedbu i, potom, nadgledanje revizija ministarstava, pravnih subjekata javnog prava te lokalnih tijela.

Niz godina (2007.-2011.) radio sam u odjelu zaduženom za reviziju projekata koje financira EU u Grčkoj te za prepoznavanje neprihvatljivih rashoda (financijske korekcije).

Nakon toga (2012.-2013.) kao viši vijećnik bio sam zadužen za provedbu revizija prijava o imovinskom stanju javnih dužnosnika i državnih službenika, što je uključivalo, među ostalim, razreze poreza bivših ministara i novinara.

Niz godina bio sam voditelj odjela za provjeru ugovora u području javne službe.

Bio sam uključen u terensku provjeru financijske potpore Zajednice Muzeju Benaki i Koncertnoj dvorani u Ateni (1998.) te u financijsku reviziju u vezi s prihvatljivim rashodima u Nacionalnom institutu za lijekove (2003.) i reviziju nacionalnog financiranja Europskog kulturnog centra Delphi (privatnopravna osoba), popraćenu izvješćem o nastalim problemima u upravljanju (2012.).

Kao član Revizijskog suda, desetak godina (1997.-2006.) predsjedavao sam odborom za reviziju Koncertne dvorane u Ateni.

Godine 2012. imenovan sam članom radne skupine Revizijskog suda zadužene za pilot-revizije koja je bila odgovorna prefekturalnim tijelima Atike za Opću bolnicu i Tehnološki institut u Ateni u sklopu inicijative Radne skupine Europskog revizorskog suda za pružanje tehničke pomoći Helenskom revizijskom sudu i suradnju s nizozemskim, belgijskim, francuskim i njemačkim revizijskim institucijama radi razvoja modernih metoda revizije učinkovitosti poslovanja i financijske revizije. Također sam član radne skupine koja je zadužena za uspostavljanje boljih odnosa između Helenskog revizijskog suda i Helenskog parlamenta. S time u vezi, u veljači 2013. sudjelovao sam na seminaru o reviziji učinkovitosti poslovanja na nizozemskom revizijskom sudu te na sastanku nizozemskog Odbora za parlamentarnu financijsku reviziju.

Tijekom pripravničkog staža u Parizu (1993.-1994.) sudjelovao sam na konferencijama i seminarima na francuskom revizijskom sudu te u Regionalnom sudskom vijeću za reviziju regije Île-de-France. Nakon što sam privremeno premješten u Luksemburg, od 1995. do 1996. radio sam kao attaché u privatnome uredu grčkog člana Europskog revizorskog suda. To mi je omogućilo da se upoznam s europskim financijskim mehanizmima te sa značajem novih postupaka revizije, dok sam istovremeno postao više svjestan važnosti međunarodne suradnje.

Također, niz godina predavao sam o europskom financijskom pravu u Grčkoj nacionalnoj školi za pravosuđe te na mnogim fakultetima. Godine 2010. imenovan sam docentom za predmet javnog financijskog prava na Sveučilištu za društvene i političke znanosti Pantheon u Ateni.

2.        Koje su tri najvažnije odluke u čijem ste donošenju sudjelovali u svom profesionalnom radu?

Prvo, bio sam aktivno uključen u izradu nacrta zakona 3871/2010 pod nazivom „Financijsko upravljanje i odgovornost” koji temeljito izmjenjuje i dopunjuje prethodni nacionalni računovodstveni sustav i prvi put uvodi odredbe u vezi s provjerom zdravog financijskog upravljanja, sukladnosti s međunarodnim revizijskim standardima i odgovornosti upravitelja javnih fondova koje temeljito izmjenjuju postupke izrade i provedbe grčkog javnog proračuna. Također sam bio imenovan članom odbora za zakonodavstvo zaduženog za izradu nacrta zakona 4055/2012 pod nazivom „Pravedne procedure i njihovo trajanje u razumnim okvirima” kojim se na Revizorskom sudu prenijela odgovornost za provedbu ciljanih revizija, revizija učinkovitosti poslovanja i sustavnih revizija te za osiguravanje usklađenosti revidiranih tijela s uputama koje su ta tijela prethodno izdala.

Drugo, bio sam imenovan izvjestiteljem sudskog vijeća Revizijskog suda za dostavu pozitivnog mišljenja u pogledu predsjednikova dekreta koji ograničava preventivnu reviziju rashoda vlade, pravnih osoba javnog prava i lokalnih tijela do iznosa koji prelaze određenu granicu. Ustav je prethodno zahtijevao preventivnu reviziju za sve javne rashode, bez iznimke, i to bi ograničenje u velikoj mjeri utjecalo na prihvaćene ideje i postupke.

Konačno, bio sam izvjestitelj sudskog vijeća Revizijskog suda za odluku o utvrđivanju kriterija za reviziju općinskih prihoda.

Neovisnost

3.        Ugovor određuje da su članovi Revizorskog suda „potpuno neovisni” u izvršavanju svojih dužnosti. Kako biste primjenjivali ovu obvezu u svojim budućim dužnostima?

Kako pripadam revizijskom tijelu koje je sastavljeno od članova pravosuđa, osobito sam osjetljiv na odredbe Ugovora koje zahtijevaju da članovi Revizorskog suda budu potpuno neovisni. To je neophodno i u općem je interesu Europske unije.

Nadalje, u demokratskim je zemljama neovisnost u javnim revizijskim institucijama temeljni organski, funkcionalni i, u mnogim slučajevima, ustavni preduvjet, a posebno na revizijskim sudovima ili u općim revizijskim službama. S obzirom da se od članova Revizorskog suda zahtijeva da budu potpuno neovisni (članak 286. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije), uvjerenja sam da njihovo profesionalno i društveno ponašanje mora biti, shodno tomu, vođeno tim institucionalnim propisom.

Kao potencijalni član Revizorskog suda, s obzirom da razumijem potrebu za potpunom neovisnošću u izvršavanju svojih dužnosti, držim da bi za mene bilo neprihvatljivo da tražim ili prihvaćam savjete od revidiranih tijela, odnosno da dozvolim da budem u bilo kakvom ovisnom položaju u odnosu na njih prihvaćanjem darova ili usluga. U tom pogledu nije dovoljno samo to da ja osobno imam čistu savjest. Ključno je također da u očima bilo kojeg nepristranog promatrača ne postoje dvojbe ili sumnje u pogledu moje neovisnosti.

Kao potencijalni član Revizorskog suda, držim da je za mene ključno da ostanem neovisan ne samo u odnosu na one nad kojima se provodi revizija već i u odnosu na sve one koji žele iskoristiti moja saznanja u političke svrhe. To znači da ne namjeravam niti tražiti niti prihvaćati upute od bilo koje vlade (uključujući moju vlastitu) ili neke druge organizacije. Potrebno je također da se suzdržavam od bilo kakvih djelatnosti koje nisu uskladive s mojim dužnostima.

U tom smislu moja je dužnost da usvojim uvjerenje o institucionalnom jamstvu potpune neovisnosti kao svoje osobno uvjerenje te da, shodno tomu, ostanem objektivan i neovisan u svakom pogledu.

4.        Jeste li razriješeni upravljačkih dužnosti koje ste prethodno obnašali – ako je potreban takav postupak?

S obzirom da nikada nisam obnašao bilo kakve upravljačke dužnosti, nije postojao razlog da budem razriješen takvih dužnosti.

5.        Imate li bilo kakve poslovne ili financijske udjele ili neke druge obveze zbog kojih biste mogli biti u sukobu interesa na budućoj dužnosti? Jeste li spremni objelodaniti sve svoje financijske interese i druge obveze predsjedniku Suda i javnosti? Ako se trenutno uključeni u neki sudski postupak, možete li nam pobliže objasniti o kakvome se slučaju radi?

Nisam uključen ni u kakvu poslovnu djelatnost niti imam financijske udjele ili neke druge obveze zbog kojih bih mogao biti u sukobu interesa na potencijalnoj budućoj dužnosti kao član Revizorskog suda.

Spreman sam objelodaniti sve svoje financijske interese i druge obveze predsjedniku Suda.

Konačno, nisam uključen ni u kakav sudski postupak.

6.        Jeste li spremni odstupiti sa svih izbornih funkcija i napustiti sve aktivne funkcije s odgovornostima u političkoj stranci nakon što budete imenovani članom Suda?

Jesam. Ne obnašam niti jednu izbornu funkciju niti aktivnu funkciju s odgovornostima u nekoj političkoj stranci.

7.        Kako biste postupili u slučaju veće nepravilnosti ili čak prijevare i/ili korupcije u koju su uključeni akteri u vašoj matičnoj državi članici?

Glavni prioritet europskih institucija jest štititi resurse proračuna EU-a i njihova je dužnost jamčiti da se novac poreznih obveznika koristi na najbolji mogući način te, iznad svega, sprečavati prijevaru ili druge nezakonite aktivnosti koje su štetne za financijske interese Europske unije. Svi takvi slučajevi nepravilnosti, prijevare i/ili korupcije, na primjer utaja zaduženja i poreza koji se uplaćuju u proračun EU-a ili zloupotreba fondova EU-a, idu na trošak europskog poreznog obveznika. U takvim se slučajevima stoga treba usvojiti politika nulte tolerancije.

Kao potencijalni član Revizorskog suda, u slučaju da se tijekom revizijskih aktivnosti koje se provode u okviru moje nadležnosti otkriju bilo kakve ozbiljne povrede uspostavljenih pravila ili ako postoji bilo kakva sumnja u nepravilnosti, prijevaru i/ili korupciju ne bih oklijevao prijaviti slučaj Uredu za borbu protiv prijevara, u skladu sa zakonskim zahtjevima, s namjerom da se slučaj istraži te da se nametnu odgovarajuće kazne, neovisno o nacionalnoj pripadnosti onih koji su uključeni u to i bez obzira na to uključuje li slučaj aktere u mojoj matičnoj državi članici.

Obavljanje dužnosti

8.        Koja bi bila glavna obilježja zdrave kulture financijskog upravljanja u svakoj javnoj službi?

Problem koji trenutno utječe na javni sektor nije nezakonitost rashoda već rasipništvo koje proizlazi iz rashoda koji su usklađeni samo sa slovom zakona, a koji istodobno uzrokuju rasipanje javnih sredstava (premda u skladu sa zakonom), na primjer na programe koji su neodrživi premda prividno zadovoljavaju sve formalne zahtjeve. To pokazuje da poštivanje zakonske upravne prakse nije uvijek usklađeno s odgovarajućim korištenjem javnih sredstava.

Osnovno mjerilo lošeg upravljanja javnim sredstvima jest nesavjesnost ili rasipništvo onih kojima su ona povjerena, dok je, s druge strane, učinkovitost osnovno mjerilo zdravog upravljanja. S obzirom da su javna sredstva žrtva koju podnose porezni obveznici, javna tijela moraju opravdati korištenje privatnih resursa razlozima od javnog interesa, a sredstva se moraju učinkovito upotrijebiti za njihovu namijenjenu svrhu, što ne treba samo biti jasno navedeno već i provedeno. Nije dovoljno samo pokazati da se javna sredstva koriste u svrhe od javnog interesa. Moraju biti ostvareni i vidljivi rezultati.

Zdravo upravljanje javnim financijama počiva na načelu proporcionalnosti. To znači da svaka financijska žrtva mora učinkovito služiti javnom interesu te da se potrebni resursi moraju optimalno iskoristiti.

Prema tome, provjera zdravog financijskog upravljanja počinje kada počinju i druga dva oblika revizije (provjera jesu li računi točni i pošteni i jesu li glavne transakcije zakonite i/ili regularne) te je ona posebna u odnosu na njih.

U kontekstu europskog prava načela zdravog financijskog upravljanja uključena su i u primarno (članak 287. stavak 2. i članak 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) i u sekundarno zakonodavstvo (članak 30. stavak 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012). Provjera zdravog financijskog upravljanja tradicionalno je podijeljena u tri potkategorije: ekonomičnost, učinkovitost i djelotvornost, kako je posebno definirano u članku 30. stavku 2. prethodno spomenute uredbe:

(a) Načelo ekonomičnosti zahtijeva da resursi koje koriste institucije u obavljanju svojih aktivnosti moraju biti pravodobno dostupni, i to u odgovarajućoj količini i po najboljoj cijeni, a da su pritom odgovarajuće kvalitete.

(b) Načelo učinkovitosti podrazumijeva najbolji mogući odnos između korištenih resursa i postignutih rezultata.

(c) Načelo djelotvornosti podrazumijeva postizanje uspostavljenih konkretnih ciljeva i uspješnu realizaciju željenih rezultata.

Po mom mišljenju, kako bi javna služba razvila kulturu zdravog financijskog upravljanja u skladu s prethodno navedenim načelima, potrebno je ispuniti sljedeće uvjete:

(a) Relevantne pravne okvirne odredbe moraju biti dovoljno jasne kako bi se osiguralo da ih službene osobe mogu pravilno provoditi te dovoljno jednostavne kako bi ih razumjela opća javnost.

(b) Cijevi moraju biti jasno utvrđeni, a odgovornosti dotičnih službenih osoba točno definirane.

(c) Moraju se uvesti mehanizmi za slobodan protok informacija.

(d) Moraju se uspostaviti mehanizmi koji osiguravaju da su upravitelji javnih sredstava odgovorni odgovarajućim političkim tijelima.

(e) Neophodni su pouzdani postupci unutarnje revizije da bi se jamčila djelotvornost metoda koje su usvojile službe za postizanje svojih ciljeva.

9.        Prema Ugovoru Sud pomaže Parlamentu u provođenju njegovih nadzornih ovlasti nad provedbom proračuna. Kako biste opisali svoje dužnosti u pogledu podnošenja izvješća Europskom parlamentu, a posebno Odboru za proračunski nadzor?

Članak 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije predviđa da Revizorski sud pomaže Europskom parlamentu u izvršenju njegovih nadzornih ovlasti nad provedbom proračuna EU-a, osobito u kontekstu postupka davanja razrješnice koji potvrđuje da se Komisija odriješila svoje odgovornosti u pogledu proračuna. To zahtijeva visok stupanj suradnje između tih dviju institucija koji se temelji na uzajamnom povjerenju i poštovanju, s time da se pritom održava jasna distinkcija između zadaća i odgovornosti svake od njih.

Kao potencijalni član Revizorskog suda, u podnošenju izvješća Europskom parlamentu, a posebno Odboru za proračunski nadzor, osobno ću, u skladu sa svojim dužnostima, nastojati njegovati i razvijati klimu iskrenog uzajamnog povjerenja i suradnje s njegovim članovima kako bih osigurao da Sud na što bolji način pruža Parlamentu potrebnu pomoć.

Nadalje, nastojat ću pridonositi trajnoj klimi suradnje između tih dviju institucija, potičući razmjenu mišljenja i ideja prilikom sastavljanja godišnjeg revizijskog plana Suda. Taj se proces mora pospješiti putem redovnih sastanaka članova obje institucije.

Kako bih osigurao da su jamstvena izjava i tematska izvješća koje donosi Revizorski sud korisni Europskom parlamentu, a posebno Odboru za proračunski nadzor, posebno ću se truditi osigurati da su primjedbe i preporuke u njima sadržane jasne, točne, pouzdane i propisno dokumentirane, da prepoznaju svaku nezakonitu ili nepropisnu financijsku praksu ili neku drugu nepravilnost ili sustavni nedostatak te da uključuju procjene revizija učinkovitosti poslovanja. U slučaju bilo kakvog spora neophodno je da uzimam u obzir primjedbe revidiranog tijela kako bih dodatno osigurao pouzdanost rezultata revizije.

Kao potencijalni član Revizorskog suda, uložit ću sve napore kako bih osigurao da Europski parlament i njegov Odbor za proračunski nadzor budu redovno obavještavani o rezultatima Revizorskog suda u duhu plodonosnog dijaloga i iskrene suradnje.

10.      Što je za vas dodana vrijednost revizije učinkovitosti poslovanja i kako bi se rezultati revizije trebali inkorporirati u upravljačke postupke?

Svrha revizije učinkovitosti poslovanja jest procjena kvalitete i djelotvornosti javnih politika prije, tijekom i nakon njihove provedbe. Objektivna procjena učinkovitosti poslovanja mora se provoditi tijekom čitavog trajanja javnih inicijativa, vrednovanjem uloženih resursa, dostignuća, ishoda i učinka, u smislu dugotrajnih socijalnih promjena koje bi barem dijelom bile rezultat mjera Europske unije. Kako je prethodno naznačeno, učinkovitost poslovanja procjenjuje se na osnovi načela zdravog financijskog upravljanja (ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti). Revizija učinkovitosti poslovanja neophodna je dopuna tradicionalnoj financijskoj reviziji te provjeri zakonitosti i pravilnosti i ključna je za programski nadzor proračuna, a njena je svrha osigurati usklađenost s ciljevima, rokovima i upravnim postupcima te utvrditi namjenu za odgovarajuće resurse i sredstva u svakom pojedinačnom slučaju. U svim područjima djelovanja obuhvaćenih proračunom programima uspostavljeni ciljevi moraju biti konkretni, mjerljivi, ostvarljivi, realni i vremenski ograničeni (SMART).

I.         Po mom mišljenju, dodana vrijednost revizije učinkovitosti poslovanja, što je čini ključnim instrumentom u pogledu potreba revizije u današnjem svijetu, sastoji se od sljedećeg:

(a) Revizija učinkovitosti poslovanja dio je strateškog programskog plana s prioritetnim, konkretnim i mjerljivim ciljevima koji uspostavlja jasan odnos između svrhe i sredstava.

(b) Revizija učinkovitosti poslovanja služi da bi podsjetila financijske upravitelje na njihovu odgovornost u pogledu osiguravanja učinkovitosti i djelotvornosti u njihovu upravnom i financijskom odlučivanju te provedbi kako bi se smanjili nepromišljeni rashodi;

(c) Revizija učinkovitosti poslovanja čini upravitelje odgovornima relevantnom političkom tijelu.

Kao dio procesa unutarnje revizije, dodana vrijednost revizije učinkovitosti poslovanja jest to što se njezini rezultati podnose upravnim službenicima tijela koje je podnijelo zahtjev, a koji potom mogu odlučiti na koji će ih način koristiti.

S druge strane, dodana vrijednost za potrebe vanjske revizije leži u činjenici da je provodi vanjsko tijelo koje je neovisno o upravi revidiranog tijela (koje uspostavlja opseg i metode) te u činjenici da rezultati revizije nisu dostupni samo upravi revidiranog tijela već i političkom tijelu kojem ono polaže odgovornost, tj. Parlamentu.

II.        Rezultati revizije učinkovitosti poslovanja trebali bi se koristiti te inkorporirati u upravne postupke kako slijedi:

(a)       Na način da ih usvoji revidirano tijelo zajedno s primjedbama i preporukama sadržanima u posebnim izvješćima revizije učinkovitosti poslovanja u pogledu sustavnih problema (na primjer kompleksnosti ili nedostatka jasnoće zakonodavstva koje se provodi, pogreške i dvoznačnosti u uspostavi ciljeva programa, nedovoljne posvećenosti uspostavi ciljeva sustava SMART ili nedostatka odgovarajućih privremenih svrha i ciljeva za konačnu realizaciju konkretnih višegodišnjih ciljeva).

(b)       Na način da revizijsko tijelo redovno provodi praćenje i procjenu stanja nakon revizije, da revidirano tijelo usvaja preporuke te da se o tome podnose izvješća relevantnom političkom tijelu.

Komisija i države članice redovno obavješćuju Europski parlament o napretku u pogledu provedbe tih preporuka. Europski revizorski sud sastavio je upute za reviziju učinkovitosti poslovanja za provjeru financijskog upravljanja Komisije i programa koje financira EU. Europski revizorski sud također provjerava rezultate samoprocjene Komisije u pogledu postizanja ciljeva učinkovitosti uspostavljenih u godišnjim planovima upravljanja dotične glavne uprave.

Po mom mišljenju, u vremenima ozbiljne ekonomske i financijske krize revizija učinkovitosti poslovanja bila bi osobito djelotvorno sredstvo u pogledu pružanja pouzdanih odgovora na svaki upit europskih građana u vezi s provedbom javnih politika Europske unije.

Mjere za poboljšanje financijskog upravljanja razvijaju se zahvaljujući Europskom parlamentu, novinstvu te javnom mišljenju na osnovi informacija, argumenata i preporuka sadržanih u izvješćima institucija koje provode reviziju. Europski revizorski sud u mogućnosti je postići određeni utjecaj putem poruke koju šalje. Po mom mišljenju, vjerodostojnost demokratskog procesa te uvjerenja na kojima on počiva u svojoj su osnovi povezani s korištenjem rezultata revizije učinkovitosti poslovanja, koji bi, shodno tomu, trebali biti lako razumljivi i iskoristivi kao sastavni dio demokratske javne debate.

11.      Kako bi se mogla poboljšati suradnja između Revizorskog suda, nacionalnih revizijskih institucija te Europskog parlamenta (Odbora za proračunski nadzor u vezi s revizijom proračuna EU-a)?

I.         Članak 287. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije naznačuje da se revizija u državi članici provodi zajedničkim djelovanjem EU-a i nacionalnih revizijskih tijela. S obzirom da Europski revizorski sud djeluje neovisno i strogo u skladu s odredbama Ugovora, na to ne može utjecati to jesu li nacionalna revizijska tijela voljna ili ne surađivati s njime.

Po mom mišljenju, neophodno je intenzivirati suradnju između Europskog revizorskog suda i nacionalnih revizijskih tijela, koja su uspostavila kanal za međusobnu komunikaciju, i to putem:

(a)       Odbora za kontakt Europskog revizorskog suda i predsjedavatelja nacionalnih revizijskih tijela, koji se sastaje jedanput godišnje za potrebe uspostave zajedničkih smjernica za reviziju.

(b)       službenika za veze nacionalnih revizijskih tijela koji imaju stalan kontakt s Europskim revizorskim sudom;

(c)       sudjelovanja u radu INTOSAI-ja i EUROSAI-ja radi uspostave kontakta između nacionalnih revizijskih tijela iz europskih te, također, neeuropskih zemalja.

Njihova međusobna suradnja postaje djelotvornija zahvaljujući:

(a)       pomoći nacionalnih revizijskih tijela u terenskim pregledima rashoda EU-a u državama članicama koje provodi Europski revizorski sud;

(b)       provjeri koju zajednički provode nacionalna revizijska tijela i Europski revizorski sud; inicijativi koja je još uvijek u pokusnoj fazi;

(c)       tomu što Europski revizorski sud koristi, na zahtjev, podatke i rezultate proizašle iz provjera nacionalnih revizijskih tijela u pogledu prihoda i rashoda EU-a.

Institucionalna suradnja između Europskog revizorskog suda i nacionalnih revizijskih tijela mora se intenzivirati u skladu s postojećom suradnjom između Europskog suda pravde i nacionalnih sudova.

Kako bi se što djelotvornije osigurala usklađenost s načelom supsidijarnosti i izbjegao dvostruki nadzor, nacionalna revizijska tijela mogla bi provoditi reviziju financijske potpore EU-a u državama članicama u ime Europskog revizorskog suda i o tome mu podnositi izvješća. To bi zahtijevalo usklađivanje i koordinaciju revizijskih postupaka te zajedničku europsku metodologiju revizije. To bi se moglo postići organiziranjem seminara za osoblje nacionalnih revizijskih tijela koji bi se bavili pitanjima koja se nameću u vezi s europskim financiranjem i revizijom te neposrednijim uključivanjem u preglede koje obavlja Europski revizorski sud u državama članicama. To bi moglo rezultirati konstruktivnijom suradnjom s obzirom na to da su nacionalna revizijska tijela u poziciji koja im omogućuje sabiranje informacija o vlastitim nacionalnim postupcima te da su bolje upoznata sa svojim nacionalnim zakonodavstvom i upravnim praksama.

Mogući načini promicanja djelotvornije suradnje između Europskog revizorskog suda i nacionalnih revizijskih tijela mogle bi biti inicijative poput uvođenja usklađenog modela revizije radi djelotvornog objedinjavanja vanjskih i unutarnjih rezultata kontrole (jedinstvena revizija; mišljenje 2/2004 Europskog suda pravde) te samoinicijativna provjera projekata koje financira EU nacionalnih revizijskih tijela, uz podnošenje prijave relevantnim nacionalnim tijelima (Mišljenje 6/2006 Europskog revizorskog suda). Potrebno iskoristivo iskustvo također je moguće steći putem provedbi zajedničkih revizija nacionalnih revizijskih tijela u određenim područjima od interesa EU-a. Na području eurozone nedavno je, u ožujku 2013. godine, uspostavljena stalna suradnja između Europskog revizorskog suda i nacionalnih revizijskih tijela u vezi s javnom i vanjskom revizijom europskog stabilizacijskog mehanizma (ESM).

Suradnja između Europskog revizorskog suda i nacionalnih revizijskih tijela mogla bi se posebno djelotvorno organizirati intenziviranjem zajedničkih revizijskih djelovanja kako bi se putem razmjene informacija i iskustava postigla bliža suradnja na obostranu korist uključenih revizora.

Istodobno, pomoć Europskog revizorskog suda u nacionalnim revizijskim postupcima (koja je autorizirana prema međunarodnim pravilima revizije) ovisi o usklađenosti nacionalnih revizijskih tijela s međunarodnim revizijskim standardima i njihovoj propisnoj provedbi. Premda je suradnja neophodna, ona ni u kojem slučaju ne bi trebala uključivati podređenost. Stoga je neophodno osigurati institucionalni paritet između Europskog revizorskog suda i nacionalnih revizijskih tijela.

II.        Nije tajna da je Europski revizorski sud uspostavljen na inicijativu Europskog parlamenta, odnosno, konkretnije, na inicijativu njegova Odbora za proračunski nadzor (pod predsjedavanjem Heinricha Aigneta) koji je 1973. godine zatražio da se osnuje europsko revizijsko tijelo. Europski parlament je novo osnovani Europski revizorski sud držao za saveznika u provedbi širokog opsega provjera djelatnosti Komisije i europskog proračuna.

U pravilu, Europski parlament podržava rezultate Europskog revizorskog suda i poziva ostale europske institucije da slijede njegove preporuke. Na taj način Europski revizorski sud pruža Europskom parlamentu vrijednu pomoć u pogledu postupka davanja razrješnice koji potvrđuje da se Komisija odriješila od svojih odgovornosti u vezi s proračunom.

U tu svrhu izvješća Europskog revizorskog suda moraju biti jasna i dobro dokumentirana. Nadalje, Sud mora uzimati u obzir primjedbe i preporuke Parlamenta sadržane u njegovu izvješću o davanju razrješnice te ih inkorporirati u svoj revizijski plan.

Ostala pitanja

Biste li povukli svoju kandidaturu u slučaju negativnog mišljenja Parlamenta o vašem imenovanju za člana Suda?

Da. Kako bi se osigurao uspješan dijalog i suradnja između Europskog parlamenta i Europskog revizorskog suda, ključno je, naravno, da članovi Europskog parlamenta (a posebno Odbor za proračunski nadzor) gaje vjeru u neovisnost i profesionalne kompetencije članova Europskog revizorskog suda. U slučaju negativnog mišljenja Parlamenta o mojem imenovanju, koje bi ukazivalo na dvojbe u pogledu mojih kvaliteta, smatrao bih to razlogom za povlačenje kandidature.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	2.12.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	14 5 3
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Marta Andreasen, Jean-Pierre Audy, Inés Ayala Sender, Zuzana Brzobohatá, Tamás Deutsch, Jens Geier, Gerben-Jan Gerbrandy, Ingeborg Gräßle, Monica Luisa Macovei, Jan Mulder, Eva Ortiz Vilella, Bart Staes, Georgios Stavrakakis, Michael Theurer
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Chris Davies, Cornelis de Jong, Monika Hohlmeier, Karin Kadenbach, Ivailo Kalfin, Markus Pieper
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	Zita Gurmai, Janusz Władysław Zemke