IZVJEŠĆE o financijskom sudjelovanju zaposlenika u prihodima društava

18.12.2013 - (2013/2127(INI))

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja
Izvjestitelj: Phil Bennion
Izvjestitelj za mišljenje (*):
Fabrizio Bertot, Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku
(*) Pridruženi odbor – članak 50. Poslovnika

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o financijskom sudjelovanju zaposlenika u prihodima društava

(2013/2127(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 3. stavak 3.,

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. prosinca 2012. naslovljenu „Akcijski plan: europsko pravo društava i korporativno upravljanje – moderni pravni okvir za angažiranije dioničare i održiva društva”(COM(2012)0740),

–   uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. srpnja 2002. o okviru za promicanje financijskog sudjelovanja zaposlenika(COM(2002)0364) i rezoluciju Parlamenta od 5. lipnja 2003. o tome[1],

–   uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. listopada 2010. o financijskom sudjelovanju zaposlenika u Europi[2],

–   uzimajući u obzir studiju koju je zatražio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Parlamenta o „financijskom sudjelovanju zaposlenika u prihodima društava[3]”, koja je objavljena u rujnu 2012.

–   uzimajući u obzir izvješće PEPPER IV naslovljeno „Usporedba sudjelovanja zaposlenika u prihodima i rezultatima poduzeća u državama članicama Europske unije i državama kandidatkinjama” koje je u listopadu 2009. objavilo Slobodno sveučilište u Berlinu;

–   uzimajući u obzir izvješće PEPPER III naslovljeno „Promicanje sudjelovanja zaposlenika u prihodima i rezultatima poduzeća u novim državama članicama Europske unije i državama kandidatkinjama” koje je u lipnju 2006. objavilo Slobodno sveučilište u Berlinu;

–   uzimajući u obzir izvješće Komisije PEPPER II od 8. siječnja 1997. naslovljeno „Promicanje sudjelovanja zaposlenih osoba u prihodima i rezultatima poduzeća (uključujući udio u kapitalu) u državama članicama” (COM(1996)0697),

–   uzimajući u obzir izvješće PEPPER I naslovljeno „Promicanje sudjelovanja zaposlenika u prihodima i rezultatima poduzeća” koje su u ožujku 1991. objavili Komisija i Europski sveučilišni institut,

–   uzimajući u obzir pilot projekt Komisije o promicanju vlasništva i sudjelovanja zaposlenih[4],

–   uzimajući u obzir izvješće od 18. prosinca 2003. skupine neovisnih stručnjaka na visokoj razini o transnacionalnim preprekama rastu financijskog sudjelovanja zaposlenih u transnacionalnim poduzećima,

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu II: zajedno za novi rast” (COM(2012) 573);

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. ožujka 2006. „Provedba Lisabonskog programa Zajednice za rast i radna mjesta: Prenošenje poduzeća – Kontinuitet kroz novi početak“ (COM(2006)0117),

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. siječnja 2013. o o informiranju i savjetovanju radnika, predviđanju restrukturiranja i upravljanju istim[5],

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A[7-0465/2013]),

A. budući da se programima financijskog sudjelovanja zaposlenika može ponuditi izravna financijska korist koja prelazi dogovorene temeljne strukture primitaka preko:

–   podjele vlasništva koja zaposlenicima nudi pravo na uživanje u povlasticama uspjeha društva, pritom sudjelujući u odgovornosti i rizicima koji su povezani sa strateškim odlukama;

–   podjele prihoda, bilo u obliku gotovine, dionica ili povlastica, kojim se može nagraditi uspjeh ili iznimni poslovni rezultati, nadopuniti dohodak radnika i stimulirati njihovu kupovnu moć, s izravnim ekonomskim posljedicama za lokalno gospodarstvo;

B.  budući da se zaposlenici suočavaju s dvostrukim rizikom kada na poslodavca utječe kriza; s jedne su strane suočeni s gubitkom svojeg radnog mjesta i dohotka, a s druge strane s rizikom gubitka kapitala uloženog u poduzeće;

C. budući da postoje tri glavna modela financijskog sudjelovanja zaposlenika koja društvo može izabrati: podjela prihoda (u gotovini, odgođena ili u dionicama), vlasništvo dionica za pojedinačne zaposlenike (zaposleničke dionice ili dioničke opcije) i programi radničkog dioničarstva; budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika može biti u dionicama ili gotovini;

D. budući da će najprimjereniji model financijskog sudjelovanja zaposlenika često ovisiti o veličini i statusu društva, posebno o tome je li društvo uvršteno ili neuvršteno;

E.  budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika, posebno u obliku programa radničkog dioničarstva ili djelomičnog vlasništva, može djelovati kao amortizer, omogućavajući trećim stranama da preko fondova upravljaju bonusima ili drugim oblicima dodatne plaće ili nagrade, čime se investicijski rizik raspršuje na glavne dioničare, a također se radnicima osigurava portfelj sačuvanih dionica;

F.  budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika u poduzeću podrazumijeva niz potencijalnih rizika za radnike; budući da se financijsko sudjelovanje ne bi trebalo koristiti za izbjegavanje poštivanja zakona o radu ili kao sredstvo smanjivanja stečenih društvenih prava ili radnih prava ili primjenom pritiska na povećanje fleksibilnosti tržišta rada;

G. budući da ako zaposlenici od vlasnika poduzeća dobiju pravo povlaštenog otkupa poduzeća, pa su stoga u mogućnosti preuzeti društva u financijskim poteškoćama, mogu zaštititi vlastita radna mjesta i taj postupak može smanjiti nesigurnost vezanu uz nastavak zaposlenja kada postoji mogućnost da druga društva otkupe poduzeće; budući da vlasništvo zaposlenih može biti rješenje problema s nasljeđivanjem društva, zbog toga što se poduzeće često zatvori ili rasproda radi moguće racionalizacije ili zatvaranja kada nasljeđivanje nije moguće; budući da ovaj postupak može biti od koristi posebno malim i srednjim poduzećima te mikro-poduzećima u osiguranju nastavka održive komercijalne djelatnosti; budući da se te prednosti mogu osigurati samo uz sudjelovanje radnika;

H. budući da je program radničkog dioničarstva primjer učinkovitog modela otkupa poduzeća za neuvrštena društva, pri čemu se za stjecanje dionica u ime zaposlenika koristi posredan subjekt; budući da zaposlenici nisu izloženi dodatnom riziku s obzirom na to da se stjecanje financira udjelom u prihodu, ili zajmom koji se otplaćuje putem udjela u prihodu, što je dodatak plaćama zaposlenika;

I.   budući da je koncept Spanish Sociedades Laboralesa primjer najbolje prakse u vezi s programom financijskog sudjelovanja zaposlenika za mikro-poduzeća; budući da također omogućuje nezaposlenima da odaberu opciju dobivanja svoje naknade za nezaposlenost u obliku paušalnog iznosa da bi započeli novo poduzeće ili da bi rekapitalizirali postojeće;

J.   budući da se financijskim sudjelovanjem zaposlenika smanjuje kratkoročnost, promiče održivost i dugoročnost u strateškom odlučivanju rukovoditelja i mogao bi se povećati interes zaposlenika za dugoročnu obvezu i za traženje inovativnih rješenja u postupku proizvodnje; budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika može donijeti stabilnost, razvoj i rast, a istovremeno smanjiti rizike prekomjernog povećanja koje može dovesti do gubitaka radnih mjesta; smatra da se ti učinci mogu povećati stabilnim i funkcionalnim institucijama radnika;

K. budući da programi financijskog sudjelovanja potiču ulaganja u osposobljavanje, povećavajući time vjerojatnost da će društva dugoročno zadržati kvalificirane radnike;

L.  budući da financijsko sudjelovanje radnika u prihodu poduzeća i, ako je prikladno, povezano sudjelovanje radnika u odlučivanju, mogu doprinijeti većem zadovoljstvu radnika te boljim poslovnim rezultatima i većoj motiviranosti; budući da se tim mogu potaknuti radnici da razviju osjećaj vlasništva i bolje razumijevanje poduzeća te pojačati uzajamno poštivanje između poslodavaca i zaposlenika;

M. budući da poticanje zaposlenika da razviju osjećaj vlasništva i odgovornosti povećava njihov osjećaj uključenosti i vjerojatnost da će se poslodavac angažirati oko njih i razumjeti njihove brige, stajališta i ideje;

N. budući da uspostava financijskog sudjelovanja zaposlenika može pomoći potaknuti produktivnost, poboljšati uspješnost, poduprijeti usklađivanje interesa zaposlenika i dioničara te privući i zadržati ključno osoblje;

O. budući da sudjelovanje zaposlenika preko glasačkih prava, prava prisustvovanja ili drugih oblika upravljanja može poboljšati upravljanje i protok informacija i pomoći zaposlenicima da bolje razumiju situaciju kada je društvo suočeno s izazovima i omogućiti lakši pristup nagradama kada društvo posluje dobro;

P.  budući da u slučaju modela financijskog sudjelovanja zaposlenika koji upotrebljavaju posredni subjekt, taj subjekt može izvršavati glasačka prava ili druge oblike upravljanja u ime zaposlenika omogućujući kolektivnu zastupljenost;

Q. budući da programi financijskog sudjelovanja zaposlenika mogu imati važnu ulogu u naknadnom uključivanju radnika u postupak informiranja, savjetovanja i donošenja odluka tijekom restrukturiranja;

R.  budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika podliježe nacionalnim poreznim propisima i budući da nije primjereno izraditi jedan model za sve oblike financijskog sudjelovanja zaposlenika na razini EU-a; budući da pojedinačno društvo i radnici moraju pažljivo odlučiti o pitanju financijskog sudjelovanja uzimajući u obzir širi nacionalni i sektorski kontekst; budući da bi se skupom temeljnih smjernica moglo postići povjerenje javnosti i pomoći programu financijskog sudjelovanja da postigne svoje ciljeve;

S.  budući da program financijskog sudjelovanja možda neće odgovarati svim društvima ili zaposlenicima te bi stoga prije provedbe takvog programa trebalo detaljno razmotriti to pitanje;

Prepreke za prihvaćanje financijskog sudjelovanja zaposlenika u EU-u

1.  poziva države članice da razmotre transnacionalne prepreke s kojima su suočena i društva koja nude programe zaposlenicima u nekoliko država članica i zaposlenici kojima dvostruko oporezivanje može predstavljati kršenje prava na slobodu kretanja;

2.  ističe razlike između država članica s obzirom na obavezne socijalne doprinose na dohodak za financijsko sudjelovanje;

3.  naglašava da u nekim slučajevima može biti korisno postupno uskladiti postojeće programe financijskog sudjelovanja i s time povezano nacionalno zakonodavstvo kako bi se omogućilo poslodavcima da u budućnosti nude programe istog ili sličnog oblika u svim državama članicama u kojima imaju zaposlenike;

4.  inzistira da bi nedostatak informacija o postojećim programima financijskog sudjelovanja mogao biti ublažen većom količinom informacija koje se mogu usporediti na međunarodnoj razini, što bi smanjilo troškove i za veća društva i za mala i srednja poduzeća te bi im omogućilo da pruže programe sudjelovanja kako bi zadovoljili svoje specifične potrebe;

5.  naglašava nedostatak nacionalnih zakonodavnih mjera koje daju prednost razvoju programa financijskog sudjelovanja; primjećuje, u tom pogledu, razlike između država EU-15[6] i EU- 13[7] s obzirom na razinu njihovog sudjelovanja u programima financijskog sudjelovanja zaposlenika; prepoznaje poveznicu između uvođenja zakonodavnih mjera na nacionalnoj razini koje daju prednost programima financijskog sudjelovanja zaposlenika i broja zaposlenika koji sudjeluju u takvim programima[8];

Porezna pitanja

6.  naglašava da je potrebna veća transparentnost u nacionalnim programima vlasništva zaposlenika, a posebno pri izračunu stvarnog poreznog opterećenja na razini EU- 28 kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje i diskriminacija;

7.  napominje da okvir za europski model vlasništva zaposlenika ne bi smio dokidati nacionalna prava oporezivanja;

8.  poziva države članice da pri promicanju programa vlasništva zaposlenika osiguraju porezne poticaje u skladu s načelima najboljih primjera iz prakse;

9.  ističe da bi precizno usmjereni porezni poticaji mogli povećati financijsko vlasništvo zaposlenika u različitim državama članicama te čak i povećati gospodarski rast;

10. stoga smatra da bi Komisija trebala predstaviti smjernice o oporezivanju financijskog sudjelovanja zaposlenika;

Preporuke

11. poziva Komisiju i države članice da razmotre odgovarajuće nacionalne mjere kako bi se potaklo poduzeća da razviju i nude programe financijskog sudjelovanja zaposlenika na dobrovoljnoj bazi, koji bi bili otvoreni svim zaposlenicima bez diskriminacije, uzimajući u obzir specifičnu situaciju malih i srednjih poduzeća te mikro-poduzeća; poziva države članice da pojačaju razmjenu najbolje prakse u tom smislu;

12. smatra da financijsko sudjelovanje zaposlenika također može predstavljati oblik bonusa za zaposlenike preko kvota sudjelovanja u kapitalu ili posebnih obveznica koje su izdane kao vrsta odgođenog plaćanja, ovisno o korištenom financijskom proizvodu ili vrsti poduzeća o kojem je riječ;

13. vjeruje da bi svaka mjera koja se odnosi na financijsko sudjelovanje zaposlenika u prihodima društva trebala biti dugoročno održiva i zasnovana na načelima dobrovoljnog sudjelovanja, jednakosti među radnicima i dužne pažnje, posebno u slučaju malih i srednjih poduzeća; naglašava činjenicu da unatoč tome što prepoznaje korisnost programa financijskog sudjelovanja zaposlenika, to područje nije u nadležnosti Unije;

14. poziva Komisiju i države članice da uključe socijalne partnere u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksama, organizacije vlasništva zaposlenih i dionike u dijalog između političara, poslodavaca i predstavnika radnika, na odgovarajućim razinama, pritom poštujući neovisnost socijalnih partnera u kolektivnom pregovaranju kako bi osigurali da se postojeći primjeri najbolje prakse uzmu u obzir tijekom izrade nacionalnih politika da bi se poduzećima olakšala provedba financijskog sudjelovanja zaposlenika;

15. s nestrpljenjem iščekuje rezultate probnog projekta, posebno razvoja virtualnog centra financijskog sudjelovanja zaposlenika i izračuna stvarne porezne stope (CETREPS); traži od Komisije da ponudi ideje državama članicama o mehanizmima sudjelovanja u svjetlu tog probnog projekta;

16. promatra s interesom mogući aranžman 29 dobrovoljnog uključivanja kao dobrovoljni jedinstveni pravni okvir otvoren poslodavcima diljem EU-a, u kojem bi se poštivala područja nadležnosti država članica o fiskalnom i radnom pravu, u obliku:

(a) niza jednostavnih, osnovnih i temeljnih modela potpore razvijenih iz primjera najbolje prakse za svaku vrstu i veličinu poduzeća,

(b) pristupa koji se temelji na tržištu u kojem samo ona društva kojima je koristan jedan aranžman koriste taj aranžman;

(c) omogućavanja postojanja razlika u pravnoj kulturi država članica, a nacionalni aranžmani bi i dalje paralelno postojali,

(d) poboljšavanja transparentnosti i pristup podacima kako bi se omogućila jednaka provedba u različitim državama članicama;

(e) primjenjivosti na nacionalnoj razini i/ili razini EU-a kad je potrebno i kad nije ograničeno na prekogranična društva6, uzimajući u obzir porezna pitanja i financijske rizike zaposlenika[9];

17. vjeruje da bi procjena učinka aranžmana 29 pomogla prilikom ocjene mogućnosti za stvaranje ravnopravne situacije i izbjegavanja sprječavanje internacionalizacije poduzeća;

18. ističe da vlasništvo zaposlenika potiče iznimno potrebnu‑ društvenu koheziju i služi kao važan dodatak održivom korporativnom upravljanju; ipak ističe potrebu za oprezom pri promicanju programa vlasništva kako se plaće ne bi zamijenile sustavima podjele dobiti;

19. poziva stoga Komisiju i relevantne dionike da nastave zagovarati pridržavanje „modularnog pristupa”;

20. potiče Komisiju da predstavi neovisnu procjenu učinka aranžmana 29 na financijsko sudjelovanje zaposlenika i očekuje uključivanje informacija o tome u privremeno izvješće Komisije;

21. poziva Komisiju, nakon objave neovisne procjene učinka i studije, i u suradnji s organizacijama vlasništva zaposlenika, državama članicama i, ako je potrebno, socijalnim partnerima da razmotre izradu skupa neobvezujućih osnovnih smjernica za uspješne programe financijskog sudjelovanja zaposlenika koji bi obuhvatili sljedeće elemente:

(a) usmjerenost na cilj: društva moraju odrediti ciljeve programa financijskog sudjelovanja zaposlenika kako bi odredili koji im model najviše odgovara i kako bi imali najveće šanse za ostvarivanje željenih rezultata; prije njihova uvođenja, programi financijskog sudjelovanja zaposlenika trebali bi biti predmet savjetovanja s radnicima ili njihovim predstavnicima; dogovori u vezi s programima financijskog sudjelovanja zaposlenika ne smiju dovesti u pitanje kolektivne ugovore;

(b) fleksibilnost djelovanja i dobrovoljnost: program financijskog sudjelovanja zaposlenika drukčije funkcionira u različitim sektorima, društvima različite veličine i vrste te u različitim državama članicama; stoga bi se odluka da se razvije i provede program financijskog sudjelovanja zaposlenika trebala donijeti na razini poduzeća u svjetlu postojećeg nacionalnog prava i prakse i ovisno o financijskoj situaciji društva;

(c) dodatak/nadopunjavanje primitaka prema ugovoru: svaki model financiranja sudjelovanja zaposlenih trebao bi biti dodatak osnovnoj plaći radnika i ugovornim pravima, a ne zamjena za ta prava;

(d) program treba biti dobrovoljan za zaposlenike: financijsko sudjelovanje zaposlenika je sredstvo kojim je zaposlenicima ponuđen izbor u pogledu toga kako da profitiraju od bližeg financijskog odnosa sa svojim poslodavcem; naposljetku, pojedinačni radnik treba imati mogućnost sudjelovanja ili nesudjelovanja, što mora biti jednako dostupno svakom zaposleniku društva, uključujući radnike sa skraćenim radnim vremenom, bez diskriminacije da bi se postigla istinska uključenost;

(e) o programu pregovaraju socijalni partneri: kada nacionalna praksa i tradicije uključuju socijalne partnere na razini društva, relevantni socijalni partneri trebaju pregovarati o programima financijskog sudjelovanja zaposlenika za svaku lokalnu jedinicu ili na razini društva kako bi ih prilagodili posebnim uvjetima i okolnostima društva i radne snage; smatra da takvi programi ne bi trebali diskriminirati radnike na temelju članstva u sindikatu niti na temelju bilo kojeg razloga za diskriminaciju navedenog u članku 10. UFEU-a;

(f)  jasne informacije: zaposlenicima se moraju dati jasne informacije o rizicima i pravima povezanim sa odabirom sudjelovanja u jednom takvom programu, uključujući bilo kakvo razdoblje ostvarenja prava; odluka da se pristupi programu financijskog sudjelovanja zaposlenika trebala bi se temeljiti na informiranom pristanku koji je dan uz potpuno poznavanje svojih prava i osnovnih rizika te učinaka oporezivanja prilikom pristupanja programu i uvjeta koji se primjenjuju kada radnik napusti društvo ili program u bilo kakvim okolnostima;

(g) uključenost u upravljanje: poslodavac bi trebao, ovisno o programu, ponuditi radniku ili radnicima da budu izravno uključeni u upravljanje društvom; kada je to slučaj, prava i odgovornosti trebaju se jasno zajednički odrediti;

(h) ako je podjela vlasništva dogovoreni model, prednost ima kolektivno vlasništvo dionica, npr. u fondu; dionice se, u okviru tog modela, trebaju dodijeliti tako da se postojeće razlike u plaći ne povećavaju;

(i)  važno je da osiguranje kako bi se zaštitilo sudjelovanje radnika u slučaju nesolventnosti poduzeća;

(j)  prilikom dogovora o programima financijskog sudjelovanja zaposlenika uvijek bi se trebalo uzeti u obzir ravnopravnost spolova;

(k) transparentnost: podaci o ekonomskoj situaciji dotičnog društva te podaci o povezanim rizicima trebaju biti dostupni dotičnim radnicima u svakom trenutku;

22. podsjeća da, kao što se pokazalo prije financijske krize, politika naknada kojima se potiču prekomjerno rizična ponašanja zaposlenika mogu ugroziti ispravno i učinkovito upravljanje kreditnim institucijama, investicijskim fondovima i ostalim poduzećima u financijskom sektoru;

23. potiče socijalne partnere da nastave zajedno raditi na stvaranju novih prilika za financijsko sudjelovanje zaposlenika na relevantnim razinama7;

24. smatra da se, za promicanje financijskog sudjelovanja u svrhu stvaranja novog oblika financiranja društva te kako bi se zaposlenicima omogućilo da se u većoj mjeri vežu za društvo koje ih zapošljava, poslodavcima treba pružiti mogućnost da zaposlenicima ponude oblike upisivanja društvenog kapitala ili da izdaju posebne dužničke vrijednosne papire (obveznice); drži da upisivanje kapitala treba biti dobrovoljno kako za društvo tako i za zaposlenike, bilo da to čine pojedinačno ili udruženi;

25. priznaje da se nasljeđivanje poduzeća, dodatno financiranje, zadržavanje osoblja i drugi problemi karakteristični za MSP-ove mogu ublažiti planovima za vlasništvo dionica za zaposlenike; smatra da se programi vlasništva zaposlenika u malim i mikropoduzećima mogu kombinirati s mjerama tržišta rada, kao što su naknade za nezaposlenost, i time pomoći nezaposlenima da se ponovno zaposle;

26. primjećuje da postoji nedostatak informacija i obrazovanja o mogućim programima vlasništva zaposlenika, posebno među MSP-ovima; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da bolje organiziraju informativne kampanje i potiču prekograničnu prenosivost programa najboljih primjera iz prakse među državama članicama.

27. potiče države članice da, u suradnji sa socijalnim partnerima, organizacijama vlasništva zaposlenika i Komisijom, upotrijebe pojedinačne informativne portale kao mjesta na kojima se postupci mogu obaviti na jednom mjestu i koja su dostupna poslodavcima i zaposlenicima, kako bi se objasnila korist i prednosti te rizici financijskog sudjelovanja zaposlenika, nacionalni dostupni poticaji te različiti modeli koji postoje da bi radnici i poslodavci donosili informirane odluke u vezi s programima financijskog sudjelovanja zaposlenika i pronašli najbolju opciju za dogovore na razini društva te kako bi bolje procijenili opcije koje su im dostupne i izazove pridruživanja takvom programu; predlaže da se ti pojedinačni informativni portali prilože ili dodaju postojećim nadležnim tijelima ili vlastima na nacionalnoj razini;

28. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

• [1]  SL C68 E, 18.3.2004., str. 429.
• [2]  SL C 51, 17.2.2011., str. 1.
• [3]  IP/A/EMPL/ST/2011-02 – PE 475.098.
• [4]  MARKT/2013/019/F 2013/S 077-128533
• [5]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0005.
• [6]  Države članice koje su pristupile Uniji prije 1995.
• [7]  Države članice koje su pristupile Uniji nakon 1995.
• [8]  „Financijsko sudjelovanje zaposlenika u prihodima društava” (PE 475.098), str. 36.
• [9]  „Financijsko sudjelovanje zaposlenika u prihodima društava” (PE 475.098), str. 16.

OBRAZLOŽENJE

U strategiji EU-a 2020. o pametnom, održivom i uključivom rastu ističe se potreba za „uključivim rastom“, kojim se, između ostalog, osnažuju građani putem zapošljavanja, ulaganja u vještine, borbe protiv siromaštva i modernizacije tržišta rada i socijalne zaštite.

Financijskim sudjelovanjem zaposlenika (EFP) nudi se opipljivo sredstvo za razvoj tih tema većim uključivanjem radnika u odlučivanje u poduzećima u kojima rade, poticanjem jačanja dobrog upravljanja i osiguravanjem udjela u financijskim koristima uspješnog poslovanja.

Na temelju takve uključenosti zaposlenika u upravljanje poduzećem mogu se razviti mogućnosti pristupa smislenom cjeloživotnom obrazovanju u okviru radnog mjesta jer financijsko sudjelovanje zaposlenika često razvija dugoročno razmišljanje - kako radnici budu postajali više uključeni u postupak odlučivanja i financijske nagrade, to će razvijati trajnije odnose sa poslodavcima pa će poslodavci više ulagati u mogućnosti osposobljavanja njihove radne snage.

Financijskim sudjelovanjem zaposlenika mogu se jačati MSP-ovi nudeći mehanizme za inovativno financiranje jer će radnici možda željeti uložiti u dionice poduzeća koje ih je zaposlilo i kapitalizirati širenje tog poduzeća. Isto tako, razvojem dugoročnog ulaganja radnika u poduzeće može se pomoći osiguranju stabilnosti i sigurnosti kojima se jačaju MSP-ovi, a time i poslovi postaju sigurniji.

Unatoč tim koristima, udio u financijskom sudjelovanju radnika različit je u različitim sektorima, ovisno o veličini poduzeća, demografskom sastavu zaposlenika te među državama članicama.

Ukupno sudjelovanje u programima financijskog sudjelovanja zaposlenika još uvijek je nisko, unatoč povećanju interesa za takve programe.

Europa kasni, posebno u usporedbi sa SAD-om, zbog fragmentirane porezne potpore i manjka regulatornih poticaja i jasnih praktičnih smjernica za provedbu, što nerazmjerno utječe na MSP-ove.

Cilj je ovog izvješća naglasiti pozitivnu ulogu koju programi financijskog sudjelovanja zaposlenika mogu igrati u razvoju suradnje radnika u upravljanju i financijskom uspjehu poduzeća u kojima rade.

U ovom se izvješću posebno ističe niz primjedbi i preporuka o financijskom sudjelovanju zaposlenika, koje bi mogle doprinijeti izradi dobrovoljnog okvira za savjetovanje poduzeća, zaposlenika, socijalnih partnera i nacionalnih tijela o tome kako najbolje razviti i olakšati primjenu programa financijskog sudjelovanja zaposlenika.

Programi financijskog sudjelovanja zaposlenika predstavljaju niz modela koji poduzećima i zaposlenicima pružaju prilike za suradnju u vlastitu korist i u korist šireg društva.

Različiti modeli imaju različite ciljeve, od izravne uključenosti zaposlenika u upravljanje poduzećem osiguravanjem da se dugoročne odluke donose u najboljem interesu radne snage, do niskorizičnih bonusa za ostvarene poslovne rezultate i profitabilnost i mogućnosti ulaganja, koje radnicima omogućuju uživanje financijskih koristi na temelju uspjeha njihovih poduzeća.

EFP Programi financijskog sudjelovanja zaposlenika ovise o nacionalnim pravnim okvirima i uvjetima. Fiskalne politike i politike oporezivanja ključ su razvoja i provedbe programa financijskog sudjelovanja zaposlenika u poduzećima svake države članice, ali pitanja u vezi supsidijarnosti i stalne sumnje u moguće usklađivanje poreznih sustava otežavaju značajnije zakonodavne postupke u tim područjima na razini EU-a.

Međutim, postoji niz mjera koje bi se mogle poduzeti na razini EU-a za olakšavanje provedbe programa financijskog sudjelovanja zaposlenika u državama članicama.

EU bi mogla osigurati „okvirni koncept“ s općim smjernicama o osnovnim načelima i najboljoj praksi kao pomoć u donošenju odluka o programima financijskog sudjelovanja zaposlenika na nacionalnoj razini i razini poduzeća.

Postoje i pitanja o tome kako se programi financijskog sudjelovanja zaposlenika mogu učinkovito provoditi u transnacionalnim poduzećima koja posluju preko više od dvije države članice EU-a, posebno zbog toga što ne postoje zajednička porezna pravila. Komisija bi mogla potražiti moguće metode za olakšavanje prekograničnog financijskog sudjelovanja zaposlenika, posebno dobrovoljnog aranžmana 29.

MIŠLJENJE ODBORA ZA EKONOMSKU I MONETARNU POLITIKU (*) (28.11.2013)

upućeno Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja

o financijskom sudjelovanju zaposlenika u prihodima društava
(2013/2127(INI))

Izvjestitelj za mišljenje (*): Fabrizio Bertot

           (*)       Pridruženi odbor – članak 50. Poslovnika

PRIJEDLOZI

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku poziva Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja, kao nadležni odbor, da u svoj prijedlog rezolucije uvrsti sljedeće preporuke:

1.  smatra da se, za promicanje financijskog sudjelovanja u svrhu stvaranja novog oblika financiranja društva te kako bi se zaposlenicima omogućilo da se u većoj mjeri vežu za društvo koje ih zapošljava, poslodavcima treba pružiti mogućnost da zaposlenicima ponude oblike upisivanja društvenog kapitala ili da izdaju posebne dužničke vrijednosne papire (obveznice); drži da upisivanje kapitala treba biti dobrovoljno kako za društvo tako i za zaposlenike, bilo da to čine pojedinačno ili udruženi;

2.  smatra da financijsko sudjelovanje zaposlenika također može predstavljati oblik bonusa zaposlenika preko kvota društvenog kapitala ili posebnih obveznica koje su izdane kao vrsta odgođenog plaćanja, ovisno o korištenom financijskom proizvodu ili vrsti društva o kojem je riječ;

3.  naglašava da je potrebna veća transparentnost u nacionalnim programima vlasništva zaposlenika, a posebno pri izračunu stvarnog poreznog opterećenja na razini EU- 28 kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje i diskriminacija;

4.  ističe razlike između država članica s obzirom na obavezne socijalne doprinose na dohodak za financijsko sudjelovanje;

5.  također primjećuje da porezne razlike u programima vlasništva zaposlenika predstavljaju prepreke za mobilnost radnika i slobodno kretanje kapitala;

6.  u tom pogledu ponavlja potrebu za jamčenjem uzajamnog priznavanja programa vlasništva zaposlenika kao prvog koraka prema zajedničkom europskom modelu;

7.  poziva Komisiju da predstavi okvir za europski model vlasništva zaposlenika koji će se razviti kao zamjenski, neobavezni instrument za države članice s ciljem produbljivanja jedinstvenog tržišta, poboljšanja prekograničnih aktivnosti društava, posebno malih i srednjih poduzeća i zaštite zaposlenika društava kćeri; primjećuje da bi takav europski okvir trebao služiti samo kao opcija najboljih primjera iz prakse i društvima bi trebao biti dostupan za neobavezno korištenje;

8.  napominje da okvir za europski model vlasništva zaposlenika ne bi smio dokidati nacionalna prava oporezivanja;

9.  poziva države članice da pri promicanju programa vlasništva zaposlenika osiguraju porezne poticaje u skladu s načelima najboljih primjera iz prakse;

10. ističe da bi precizno usmjereni porezni poticaji mogli povećati financijsko vlasništvo zaposlenika u različitim državama članicama te čak i povećati gospodarski rast;

11. smatra da bi, kako bi se stvorili jednaki uvjeti poslovanja i ne bi kočila internacionalizacija poduzeća te kako bi se spriječilo dvostruko oporezivanje i diskriminacija, Komisija trebala razmotriti neobavezni, dobrovoljni i sveobuhvatni „aranžman 29” kojim bi se nadopunjavali nacionalni porezni sustavi;

12. stoga smatra da bi Komisija trebala predstaviti smjernice o oporezivanju financijskog sudjelovanja zaposlenika;

13. podsjeća da, kao što se pokazalo prije financijske krize, politika naknada kojima se potiču prekomjerno rizična ponašanja zaposlenika mogu ugroziti ispravno i učinkovito upravljanje kreditnim institucijama, investicijskim fondovima i ostalim poduzećima u financijskom sektoru;

14. ističe da vlasništvo zaposlenika potiče iznimno potrebnu društvenu koheziju i služi kao važan dodatak održivom korporativnom upravljanju; ipak ističe potrebu za oprezom pri promicanju programa vlasništva kako se plaće ne bi zamijenile sustavima podjele dobiti;

15. vjeruje da bi svaka mjera koja se odnosi na financijsko sudjelovanje zaposlenika u prihodima društva trebala biti dugoročno održiva i zasnovana na načelima dobrovoljnog sudjelovanja, jednakosti među radnicima i dužne pažnje, posebno u slučaju malih i srednjih poduzeća; naglašava činjenicu da unatoč tome što prepoznaje korisnost programa financijskog sudjelovanja zaposlenika, to područje nije u nadležnosti Unije;

16. priznaje da se nasljeđivanje poduzeća, dodatno financiranje, zadržavanje osoblja i drugi problemi karakteristični za MSP-ove mogu ublažiti planovima za vlasništvo dionica za zaposlenike; smatra da se programi vlasništva zaposlenika u malim i mikropoduzećima mogu kombinirati s mjerama tržišta rada, kao što su naknade za nezaposlenost, i time pomoći nezaposlenima da se ponovno zaposle;

17. primjećuje da postoji nedostatak informacija i obrazovanja o mogućim programima vlasništva zaposlenika, posebno među MSP-ovima; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da bolje organiziraju informativne kampanje i potiču prekograničnu prenosivost programa najboljih primjera iz prakse među državama članicama.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	26.11.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	32 3 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Burkhard Balz, Jean-Paul Besset, Sharon Bowles, Udo Bullmann, George Sabin Cutaş, Rachida Dati, Derk Jan Eppink, Elisa Ferreira, Ildikó Gáll-Pelcz, Jean-Paul Gauzès, Sven Giegold, Liem Hoang Ngoc, Syed Kamall, Astrid Lulling, Ivana Maletić, Hans-Peter Martin, Arlene McCarthy, Sławomir Nitras, Ivari Padar, Anni Podimata, Antolín Sánchez Presedo, Theodor Dumitru Stolojan, Ivo Strejček, Sampo Terho, Marianne Thyssen, Ramon Tremosa i Balcells, Corien Wortmann-Kool, Pablo Zalba Bidegain
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Fabrizio Bertot, Philippe De Backer, Sari Essayah, Ashley Fox, Olle Ludvigsson, Nils Torvalds, Emilie Turunen, Oleg Valjalo

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	5.12.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	32 3 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Regina Bastos, Edit Bauer, Heinz K. Becker, Phil Bennion, Pervenche Berès, Vilija Blinkevičiūtė, Alejandro Cercas, Ole Christensen, Minodora Cliveti, Emer Costello, Frédéric Daerden, Richard Falbr, Thomas Händel, Marian Harkin, Stephen Hughes, Ádám Kósa, Jean Lambert, Patrick Le Hyaric, Verónica Lope Fontagné, Olle Ludvigsson, Elisabeth Morin-Chartier, Csaba Őry, Siiri Oviir, Licia Ronzulli, Elisabeth Schroedter, Joanna Katarzyna Skrzydlewska, Gabriele Stauner, Jutta Steinruck, Traian Ungureanu, Inês Cristina Zuber
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Georges Bach, Sergio Gutiérrez Prieto, Anthea McIntyre, Evelyn Regner, Csaba Sógor