IZVJEŠĆE o migranticama bez osobnih dokumenata u Europskoj uniji

20.12.2013 - (2013/2115(INI))

Odbor za prava žena i jednakost spolova
Izvjestiteljica: Norica Nicolai

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o migranticama bez osobnih dokumenata u Europskoj uniji

(2013/2115(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, posebno njezine članke 24. i 28.,

–   uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije žena,

–   uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a upućeno Općoj skupštini UN-a od 23. srpnja 2013. pod nazivom „Nasilje nad radnicama migranticama”,

–   uzimajući u obzir članak 12. Međunarodnog pakta UN-a o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

–   uzimajući u obzir opću preporuku br. 26 o radnicama migranticama Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena donesenu 5. prosinca 2008.,

–   uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju UN-a o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji,

–   uzimajući u obzir opću napomenu br. 2 Odbora UN-a o radnicima migrantima o pravima radnika migranata koji nemaju zakonit boravak i članovima njihovih obitelji,

–   uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima (ECHR),

–   uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja,

–   uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (ILO) o dostojnom radu za domaće radnike,

–   uzimajući u obzir tumačenje članaka 13. i 17. Europske socijalne povelje Europskog odbora za socijalna prava ,

–   uzimajući u obzir članke 79., 153. i 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 1., 14., 31., 35. i 47.,

–   uzimajući u obzir Stockholmski program pod naslovom „Otvorena i sigurna Europa koja služi svojim građanima i štiti ih”[1],

–   uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenog 2002. o definiranju pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka[2],

–   uzimajući u obzir Direktivu 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. kojom se utvrđuju minimalni standardi za sankcije i mjere protiv poslodavaca koji zapošljavaju državljane trećih zemalja s nezakonitim boravkom[3],

–   uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima koji se primjenjuju u državama članicama za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom[4],

–   uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su bili predmetom radnji za pojednostavljenje nezakonite imigracije, koji surađuju s nadležnim tijelima[5],

–   uzimajući u obzir izvješće Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2011. godine naslovljeno „Temeljna prava migranata koji nemaju zakonit boravak u Europskoj uniji”,

–   uzimajući u obzir smjernice Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2012. godine naslovljene „Uhićenje migranata koji nemaju zakonit boravak – pitanje temeljnih prava”,

–   uzimajući u obzir europski istraživački projekt Clandestino i projekt Prijelaz radnika bez osobnih dokumenata, koje oba financira Komisija u sklopu Šestog okvirnog programa za istraživanje i tehnološki razvoj,

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. lipnja 2013. pod naslovom „4. godišnje izvješće o imigraciji i azilu (2012)” (COM(2013)0422),

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. ožujka 2011. o smanjenju zdravstvenih nejednakosti u EU-u[6],

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. srpnja 2013. pod naslovom „Utjecaj krize na pristup najosjetljivijih skupina zdravstvenoj skrbi”[7],

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0001/2014),

A. budući da je termin „radnik bez osobnih dokumenata” definiran kao državljanin treće zemlje čija prisutnost na teritoriju pojedine države članice ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete za ulazak, kao što je utvrđeno u članku 5. Zakonika o schengenskim granicama, ili druge uvjete za ulazak, privremeni boravak ili boravak u toj državi članici[8] i čije bi otkrivanje od strane tijela nadležnih za useljavanje dovelo do odluke o povratku ili protjerivanju;

B.  budući da složene okolnosti, koje uzrokuju ratovi i pogoršavaju humanitarne krize diljem svijeta, pridonose povećanju tokova izbjeglica, koji uključuju velik broj žena i djece bez osobnih dokumenata;

C. budući da država članica ima pravo odlučivati o vlastitoj imigracijskoj politici; budući da se temeljna prava imigranata ipak moraju zaštititi i zajamčiti u skladu s pravom EU-a i međunarodnim pravom kojima su države članice obvezane;

D. budući da migranti bez osobnih dokumenata često nemaju financijska sredstva, što ih izlaže riziku od neishranjenosti i pogoršanja zdravlja, te znači da moraju tražiti neprihvatljiva rješenja kako bi osigurali sredstva za opstanak; budući da su u pratnji migrantica bez dokumenata često djeca za koju moraju brinuti, što im je dodatni poticaj za traženje mogućih načina opstanka i preživljavanja;

E.  budući da se migrantima bez osobnih dokumenata zbog njihovog pravnog statusa često uskraćuje pristup dostojanstvenom stanovanju, osnovnim i hitnim uslugama zdravstvene skrbi i školovanju; budući da zbog neprijavljenog pravnog statusa nisu zaštićeni od prisilnog rada na radnom mjestu ili fizičkog i psihičkog zlostavljanja; budući da im takav pravni status ne omogućava da traže pristup pravosuđu;

F.  budući da su migrantice bez osobnih dokumenata i njihovi uzdržavanici posebno ranjivi na rizike koji proizlaze iz njihovog pravnog statusa, zbog toga što su u većoj mjeri od muškaraca izloženi mogućem fizičkom, seksualnom i psihičkom zlostavljanju, lošim uvjetima rada, prisilnom radu na radnom mjestu te dvostrukoj diskriminaciji na temelju i rasne i spolne pripadnosti;

G. budući da migrantice bez osobnih dokumenata mogu biti posebno izložene trgovcima ljudima i tako postati žrtvama trgovine ljudima;

H. budući da migranti bez osobnih dokumenata imaju ograničen pristup socijalnom stanovanju i ostaju ovisni o privatnom stambenom tržištu; budući da migranticama bez osobnih dokumenata prijeti najveći rizik zlostavljanja u obliku fizičkog ili seksualnog nasilja koje su počinili privatni stanodavci;

I.   budući da migranticama bez osobnih dokumenata više prijeti nasilje i zlostavljanje, također seksualno zlostavljanje te je vjerojatnije da će postati žrtve seksualnog iskorištavanja i općenito trgovine ljudima; budući da pristup državnim skloništima za žene podliježe zahtjevu za zakonskim oblikom identifikacijske isprave ili dozvolom boravka i budući da žrtve stoga nemaju izbor pa ostaju u situacijama zlostavljanja ili bježe na ulicu; budući da su, obrate li se za pomoć policiji, suočene s rizikom od deportacije;

J.   budući da su stereotipi o muškarcima i ženama uvreženiji u imigrantskim zajednicama te da su imigrantice češće žrtve raznih vrsta nasilja nad ženama, pogotovo prisilnih brakova, genitalnog sakaćenja žena, takozvanih zločina zbog časti, surovog postupanja u odnosima s bližnjima, spolnog napastovanja na radnom mjestu, pa čak trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja;

K. budući da se države članice uvelike razlikuju u razini pristupa zdravstvenim uslugama koje odobravaju nezakonitim migrantima i uvjetima koje nameću pružateljima zdravstvenih usluga kad je u pitanju prijavljivanje ili neprijavljivanje migranata bez osobnih dokumenata;

L.  budući da su žene bez osobnih dokumenata zbog svojih potreba za hitnom zdravstvenom njegom tijekom života izložene nerazmjernom riziku od vrlo visokih računa za bolničku njegu u zemljama u kojima nemaju pravo na subvencioniranu zdravstvenu zaštitu; budući da strah od primitka takvih računa dovodi do toga da brojne žene bez osobnih dokumenata rađaju kod kuće, bez medicinske potpore;

M. budući da je pristup za migrante bez osobnih dokumenata osnovnim zdravstvenim uslugama, kao npr. hitnoj medicinskoj pomoći, uvelike ograničen, ako ne i posve onemogućen zbog zahtjeva za posjedovanjem identifikacijskih isprava, visoke cijene liječenja i straha od toga da će ih se otkriti i prijaviti vlastima; budući da su posebno migrantice bez osobnih dokumenata u rizičnoj situaciji zbog toga što im se ne pruža rodno specifična skrb, između ostaloga prenatalne, natalne i postnatalne usluge zdravstvene skrbi; budući da neki migranti bez osobnih dokumenata nisu čak ni upoznati sa svojim pravima na zdravstvenu zaštitu u zemlji odredišta;

N. budući da strah od otkrivanja i prijavljivanja vlastima uvelike obeshrabruje migrantice bez osobnih dokumenata od traženja pomoći u situacijama zlostavljanja, čak od nevladinih organizacija specijaliziranih za pravno savjetovanje imigranata; budući da su stoga ti migranti uvelike lišeni poznavanja vlastitih prava i njihova zajamčivanja; budući da je organizacijama civilnog društva iz istih razloga teško ponuditi pomoć i podršku;

O. budući da se tržišta prostitucije i prostitucija kao djelatnost u Europi u velikoj mjeri hrane ranjivošću migrantica i djevojaka, i budući da mnoge žene u prostituciji nemaju osobne dokumente, što samo povećava zlostavljanje i ranjivost koji su ionako već svojstveni prostituciji kao djelatnosti;

P.  budući da djeca i djevojčice iz obitelji migranata bez osobnih dokumenata ne mogu pohađati školu zbog straha da će biti otkrivena i nemogućnosti predočavanja službenih dokumenata za upis; budući da su adolescentice bez osobnih dokumenata suočene s ozbiljnim preprekama u pristupu višem/tercijarnom obrazovanju i osposobljavanju;

Q. budući da sve veća potražnja za radnom snagom u sektoru pružanja usluga u domaćinstvu i sektoru skrbi privlači velik broj migrantica, od kojih mnoge nemaju osobne dokumente; budući da ženama bez osobnih dokumenata koje su u tom sektoru zaposlene najviše prijete niske plaće, psihičko zlostavljanje, uskraćivanje plaća i putovnica a katkad čak fizičko zlostavljanje od strane njihovih poslodavaca; budući da žene bez osobnih dokumenata najvjerojatnije neće tražiti pravnu zaštitu pred sudom;

R.  budući da zaposlene migrantice bez osobnih dokumenata nemaju na raspolaganju gotovo nijedno pravno sredstvo da zatraže pravične radne uvjete i plaće zbog svoje ekonomske i društvene izolacije, nepoznavanja svojih temeljnih prava i straha od deportacije;

S.  budući da su migranti bez osobnih dokumenata u situaciji pravne nesigurnosti[9] te stoga nisu zaštićeni od svojevoljnog uhićenja i/ili daljnjeg pritvaranja;

T.  budući da su migrantice bez osobnih dokumenata posebno ranjive na fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje u vrijeme uhićenja i u pritvornim centrima;

Preporuke

1.  podsjeća da je potreba za zaštitom temeljnih prava migranata bez osobnih dokumenata opetovano naglašavana od strane međunarodnih organizacija poput Parlamentarne skupštine Vijeća Europe te u međunarodnim instrumentima UN-a za ljudska prava i prava EU-a; u tom se pogledu poziva na Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, kojom se zabranjuje diskriminacija na temelju spolne orijentacije, rodnog identiteta, statusa migrantice, izbjeglice ili nekog drugog statusa;

2.  poziva države članice i Komisiju da izričito prepoznaju migrantice bez osobnih dokumenata kao osjetljivu društvenu skupinu s obzirom na njihovu izloženost trgovanju ljudima, diskriminaciji i izrabljivanju na tržištu rada;

3.  podsjeća da su imigracijska politika i upravljanje migracijskim tokovima, bili oni zakoniti ili nezakoniti, zajednička i solidarna odgovornost država članica Unije;

4.  ističe da su imigrantice lezbijke, biseksualke i transseksualke bez zakonitih dokumenata žrtve dvostruke diskriminacije i da njihov nesiguran položaj strankinja bez dokumenata dolazi povrh njihove ionako komplicirane situacije;

5.  ističe da je ilegalna imigracija i te kako aktualan problem te je potreban zajednički pravni okvir u pogledu migracijske politike kako bi se zaštitili migranti i moguće žrtve, posebno žene i djeca koji su podložni raznim oblicima organiziranog kriminala u okviru migracije i trgovine ljudima; osim toga, ističe da je moguće smanjiti ilegalnu imigraciju s pomoću zajedničkog pravnog okvira;

6.  osuđuje to što su mnoge imigrantice prevarene u svojim zemljama podrijetla tako što su im obećani ugovori o radu u razvijenim zemljama, a čak znaju biti i otete kako bi ih spolno iskorištavale mafije i mreže za trgovinu ljudima; poziva države članice da ulože još veći trud za borbu protiv te protupravne i nehumane prakse;

7.  potiče države članice da primjenjuju Direktivu o pomoći na način koji ne ograničava sposobnost migranata bez osobnih dokumenata da unajmljuju stambeni prostor na slobodnom tržištu kako bi se smanjio rizik slučajeva iskorištavanja ili zlostavljanja;

8.  podsjeća na članak 8. Europske konvencije o ljudskim pravima o poštovanju fizičkog integriteta pojedinca te stoga potiče države članice da u slučaju migranata bez osobnih dokumenata u najranjivijim situacijama odstupe od zahtjeva za predočivanjem dokumentacije radi stjecanja pristupa državnim skloništima, osobito uzimajući u obzir posebne potrebe trudnica, žena s malom djecom ili žena koje skrbe za druge osobe;

9.  inzistira na tome da se uzme u obzir izrazita osjetljivost osoba s posebnim potrebama kao što su djeca i adolescenti, starije osobe, osobe s invaliditetom, nepismene osobe ili osobe s niskim kvalifikacijama, pripadnici manjina, imigranti koje u njihovim zemljama podrijetla progone zbog njihovih ideja, spolnog opredjeljenja, fizičkih karakteristika itd. te žene koje su žrtve rodno utemeljenog nasilja;

10. ističe da je pravo na zdravlje temeljno ljudsko pravo i stoga ohrabruje države članice da prestanu povezivati politiku javnog zdravlja i kontrolu imigracije pa tako i na suzdržavanje od nametanja obveze zdravstvenim djelatnicima da prijavljuju migrante bez osobnih dokumenata; također ohrabruje države članice da osiguraju pružanje odgovarajuće skrbi i pomoći na temelju specifičnih potreba s obzirom na spol; isto tako potiče države članice da pruže posebnu „obuku" u vezi s takvim pitanjima službenicima koji su u kontaktu s tim osobama i da se suzdrže od toga da školama nameću zahtjev za prijavljivanje djece migranata bez osobnih dokumenata koja pohađaju te škole;

11. ohrabruje države članice da osiguraju primjerenu psihološku, zdravstvenu i pravnu pomoć ženama bez osobnih dokumenata;

12. podsjeća da prava utvrđena u Direktivi o žrtvama nisu uvjetna za boravišni status žrtve[10]; stoga snažno potiče države članice da odvoje kazneni progon djela nasilja nad migranticama bez osobnih dokumenata od useljeničke kontrole kako bi žrtve mogle na siguran način prijavljivati kaznena djela;

13. osuđuje svaki oblik nasilja, trgovanja ljudima, zlostavljanja i diskriminacije žena bez osobnih dokumenata; naglašava da je u tim situacijama potrebno osigurati pristup ponuđenoj pomoći bez straha da bi to moglo izravno rezultirati mjerama za okončanje njihovog boravka;

14. poziva na provedbu Konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 29 o prisilnom radu; poziva da se razmotri posebna situacija žena koje prisilno rade, uključujući ne samo prisilnu prostituciju nego sav nedobrovoljni rad, i onaj u domaćinstvu, te da se zaštite žene migrantice bez osobnih dokumenata o kojima je riječ;

15. poziva države članice da poduzmu potrebne mjere za sprečavanje širenja prostitucije i prisilnog rada među migranticama;

16. poziva države članice da osiguraju ispravnu provedbu zaštitne mjere iz članka 6. Direktive o sankcijama za poslodavce kojom se od država članica zahtjeva da učine dostupnima mehanizme koji bi radnicima migrantima bez osobnih dokumenata omogućili podnošenje prijava tražbina protiv poslodavca zbog svih propisanih naknada; poziva države članice, nevladine organizacije i sve ostale organizacije civilnog društva koje rade s migrantima bez osobnih dokumenata da provode kampanje podizanja javne svijesti kojima obavještavaju migrante bez osobnih dokumenata o tome pravu;

17. poziva države članice da okončaju diskriminirajuće prakse, suzbiju neprijavljeni i prisilan rad, među ostalim pomoću inspekcija rada, te da priznaju žene bez osobnih dokumenata kao žrtve i omoguće im pristup osnovnim zdravstvenim uslugama;

18. poziva države članice da za policijske i druge državne službe koje mogu biti zadužene za brigu o migranticama bez osobnih dokumenata organiziraju odgovarajuću obuku o seksualnom nasilju i seksualnom iskorištavanju kojima te žene mogu biti izložene;

19. snažno preporuča da Komisija u okviru buduće revizije Direktive o sankcijama za poslodavce uvede mogućnost primjene mehanizama koji bi nezakonitim migrantima omogućio podnošenje anonimnih, službenih žalbi protiv nasilnog poslodavca;

20. poziva sve države članice da ratificiraju Istambulsku konvenciju o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i ispravno primijene njezine odredbe, posebno čl. 59. u kojem se jasno navodi da bi sve strane trebale poduzeti potrebne mjere za obustavu postupaka protjerivanja i/ili za odobravanje samostalne dozvole boravka nakon raskida braka onim migranticama čiji boravišni status ovisi o supružniku;

21. poziva države članice da ratificiraju Konvenciju UN-a o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji priznajući ljudska prava radnika migranata i potičući njihov pristup pravosuđu i humanim i zakonom propisanim radnim i životnim uvjetima;

22. preporučuje državama članicama da pronađu načine kako bi se priznala vrijednost rada žena koje, unatoč tome što su bez osobnih dokumenata, pružaju korisne usluge i pridonose funkcioniranju društva koje ih je primilo;

23. poziva države članice da se pobrinu za to da sve migrantice, uključujući one bez osobnih dokumenata, koje su bile žrtve zlostavljanja ili nasilja na temelju spola, dobiju zaštitu i potporu, te da se to uzme u obzir kao posebni razlozi za dodjelu azila ili dozvole stalnog boravka iz humanitarnih razloga, uključujući migrantice koje se iskorištavaju u prostituciji;

24. poziva države članice da učinkovito primijene opću napomenu br. 2 Odbora UN-a o radnicima migrantima u pogledu prava radnika migranata koji nemaju zakonit boravak i članovima njihovih obitelji, posebno u vezi s time da se osigura zaštita od nasilja i iskorištavanja žena radnica bez osobnih dokumenata;

25. poziva države članice da u potpunosti provode Direktivu o povratku i da, kako to zahtijeva Direktiva, izdaju potvrdu o odgađanju udaljenja kako bi izbjegle situaciju pravne nesigurnosti;

26. naglašava važnost prikupljanja podataka o pojedinačnim iskustvima žena bez osobnih dokumenata i snažno ističe potrebu za pouzdanim, točnim, pravodobnim i usporedivim podacima o ranjivosti žena bez osobnih dokumenata na osnovi spola te njihovu nedovoljnom pristupu pravosuđu i službama u Europskoj uniji, a s ciljem da se pomogne u razvoju i upravljanju usklađenih javnih politika;

27. poziva Komisiju da, tijekom njezine procjene, revidira Direktivu o povratku jačanjem zaštite temeljnih prava pritvorenih migranata;

28. naglašava činjenicu da mjere otkrivanja u sklopu provođenja imigracijske politike nikad ne smiju ugrožavati ljudsko dostojanstvo i temeljna prava, a žene ne smiju stavljati u povećani rizik od nasilja i zlostavljanja; zbog toga poziva Europsku komisiju da izmijeni Direktivu o povratku kako bi se osiguralo poštovanje ljudskih prava nezakonitih migranata, osobito trudnica i djece;

29. podsjeća da su Direktivom o povratku države članice obvezane ophoditi se prema državljanima trećih zemalja u pritvornim centrima na „human i dostojanstven način” uz potpuno poštovanje temeljnih ljudskih prava pritvorenika; izražava žaljenje zbog izvještaja o nasilju nad ženama u pritvornim centrima; stoga poziva države članice da istraže sve prijave fizičkog zlostavljanja nad pritvorenicima;

30. poziva države članice da uzmu u obzir svaki znak prisile ili nehumanog postupanja prema migranticama bez dokumenata;

31. poziva države članice da učvrste svoju suradnju s nevladinim organizacijama i organizacijama civilnog društva koje se bave tim pitanjem u cilju pronalaska alternativnih rješenja za pritvorne centre i da rade na tome kako bi se migrantice bez dokumenata mogle osloboditi straha od interakcije s onima koji bi im trebali pružiti pomoć;

32. poziva Komisiju da osigura da norme utvrđene Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima djeteta ostanu u središtu svih aktivnosti o pravima djeteta te stoga poziva države članice da hitno i u cijelosti ukinu pritvaranje djece na temelju njihovog imigracijskog statusa, da zaštite djecu od kršenja u okviru migracijskih politika i postupaka i da usvoje alternative pritvoru kako bi se djeci omogućilo da ostanu s članovima obitelji i/ili starateljima;

33. poziva EU i njegove države članice da osiguraju izvore financiranja za organizacije koje pružaju pravnu, humanitarnu i socijalnu pomoć migranticama bez osobnih dokumenata i da prošire područje primjene Europskog socijalnog fonda i Europskog fonda za integraciju kako bi se obuhvatili svi migranti bez obzira na njihov boravišni status;

34. zahtijeva od Komisije i država članica da intenzivnijim i umreženim istraživanjem popune praznine u pogledu pouzdanih podataka i postojećih saznanja o broju osoba bez osobnih dokumenata u Europi i njihovom položaju, da skrenu pažnju Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada (Eurofound) na položaj žena bez osobnih dokumenata te da te žene u većoj mjeri uzmu u obzir pri provedbi ciljeva uključivanja iz strategije Europa 2020;

35. poziva Europsku komisiju i države članice da širom EU-a pokrenu kampanje podizanja svijesti kako bi se migrantice bez osobnih dokumenata poučile o svojim pravima;

36. poziva u kontekstu napora za sprječavanje migracije pružanjem razvojne pomoći zemljama porijekla migranata, da se naglasak stavi na obrazovanje i prava žena;

37. poziva Komisiju i države članice da osiguraju dovoljno ženskog osoblja za kontakte, zdravstvenih djelatnica, službenica, ocjenjivačica i ostalog osoblja; poziva da te mjere proizlaze iz poštovanja prema drugim vjerama i kulturama te potrebe za zaštitom od diskriminacije;

38. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

• [1]  SL L 115, 4.5.2010., str. 1.
• [2]  SL L 328, 5.12.2002., str. 17.
• [3]  SL L 168, 30.6.2009., str. 24.
• [4]  SL L 348, 24.12.2008., str. 98.
• [5]  SL L 261, 6.8.2004., str. 19.
• [6]  SL C 199 E, 7.7.2012., str.25.
• [7]  Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0328.
• [8]  Članak 3. Direktive 2008/115/EZ.
• [9]  U slučaju uhićivanja i identificiranja migranata bez osobnih dokumenata od strane tijela nadležnih za useljavanje i za koje ta tijela donesu odluku o udaljenju te je zatim odgode, no kada takvi migranti nemaju nikakvu dokumentaciju kojom bi potvrdili odgađanje odluke o udaljenju.
• [10]  Uvodna izjava 10. Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi minimalnih standarda prava, potpore i zaštite žrtava kaznenih djela.

EXPLANATORY STATEMENT

An “undocumented migrant” is defined as a third-country national whose stay in the EU is presently illegal and thus has no residence permit authorising it. The migrant either entered the EU illegally, has over-stayed his visa or his request for asylum has been denied. Frequently, undocumented migrants find themselves in a situation of “legal limbo”, where they have been arrested and identified by the immigration authorities and issued a return decision but the decision has not been executed or postponed and the authorities do not issue a formal document attesting the postponement of the decision to the migrant. In such cases, the migrant is at risk of being arrested and detained again and has no access to his rights. As a consequence of their legal status, undocumented migrants have little or no access to the basic services in the host country. Accessing emergency healthcare or signing a housing, or enrolling in educational classes contract requires a valid form of identification and/or proof of residence, which undocumented migrants are not able to furnish the necessary identification. Another additional issue is the fear of being reported by the service providers to the immigration authorities. Requirements to report differ across Member States in function of the service provided and although professors or doctors aren’t necessarily obligated by law to report illegal immigrants, there is no guarantee that they will not. It goes without being said, that reporting any crimes or employer exploitation to the police is out of the question.

As usual, the situation of undocumented migrant women is direr than that of men. They face a double discrimination due to their gender and legal status (or even a triple discrimination if one counts race). Migrant women are more vulnerable to physical abuse in general, but undocumented ones are even more so because their legal status puts them in such a position where they cannot reach to the police or hospitals or shelters for help and their abuser knows this and exploits this situation. For example, there have been cases where unscrupulous landlords have exploited this vulnerability of undocumented migrant women and have physically and sexually abused them in exchange for providing them with a place to live. Undocumented migrant women who find themselves in an abusive situation cannot even readily access women’s shelters. Most state-run women’s shelters require some form of identification in order to receive the person, so the victims are left with the awful choice between remaining in the abusive situation or becoming homeless.

Furthermore, undocumented migrant women cannot readily get access to gender-specific healthcare such as ante-natal and post-natal services. And what is even worse, these women are even afraid to contact those NGOs and civil society organisations who can actually help them and it is also difficult for the NGOs to contact them.

The recommendations proposed in the report focus on three main points. The first point encourages the Member States to uncouple immigration policies from healthcare, education and from the prosecution of crimes against undocumented migrants. Access to basic healthcare, education, and protection of physical integrity are fundamental rights and undocumented migrants are entitled to them despite their residential or legal status. So, migrants should be able to access these basic services and also report abusers to the police without fearing arrest and deportation.

The second point recommends that upon future revisions of the Employers Sanctions Directive and the Returns Directive, the Commission strengthens the protection of fundamental rights for undocumented migrants and especially for undocumented female migrants. The Employer Sanctions Directive contains a safeguard in Art. 6 requiring Member States to make available mechanisms ensuring that undocumented migrant workers may either introduce a claim against an employer for any remuneration due or may call on a competent authority of the State concerned to start the recovery procedure. According to several studies, this safeguard clause is not properly implemented in the Member States. Furthermore, undocumented migrants are not aware that they have this particular right. The report calls on Member States and the civil society organisations who work on this particular issue to run awareness campaigns informing undocumented migrants that they have the possibility of legal recourse when their employer has withheld pay. The report also introduces the recommendation that a new mechanism be introduced through which migrants can lodge formal but anonymous complaints against abusive employers, through civil society organisations or labour unions, depending on the law in each Member State. The second point also strengthens the demand on the Member States to fully implement the requirement to issue an official postponement of removal in order to avoid the situation of “legal limbo” that some undocumented migrants find themselves in. This is important because, besides preventing future arrests and/or detentions, the basic protections that an undocumented migrant has the right to differs in function of his status, especially the protection from arbitrary detention.

The third point covered by the recommendations in the report is the situation of detention centres. Often the migrants are held in indecent conditions, where they can suffer psychological traumas. Undocumented migrant women are often physically abused at the time of arrest and during detention. The report asks that Member States fully investigate any claims to physical abuse made by the detainees and that in co-operation with NGOs, they find more humane alternatives to the prison-like detention centres. The report ends by calling on the European Commission and the Member States to provide more funding to the NGOs and civil society organisations who work with undocumented migrants.

MIŠLJENJE Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (27.11.2013)

upućeno Odboru za prava žena i jednakost spolova

o migranticama bez osobnih dokumenata u Europskoj uniji
(2013/2115(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Martin Kastler

PRIJEDLOZI

Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja poziva Odbor za prava žena i jednakost spolova da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.   napominje da neregularan status žena bez osobnih dokumenata gotovo onemogućava poštovanje njihovih temeljnih ljudskih prava, kao što su pravo na obrazovanje i zdravstvenu zaštitu, u cijeloj Europi te ih čini skupinom podložnom svim oblicima izrabljivanja, niskim plaćama, nestabilnim radnim uvjetima i društvenoj isključenosti; smatra da je najbolji način za trajno poboljšanje njihove situacije njihovo uključivanje u zakonski utvrđen sustav s obzirom na to da ih njihova iregularna situacija lišava socijalne sigurnosti i ostalih pogodnosti za zaposlene; napominje da nepismenost, jezične barijere i neprilagođenost dodatno pogoršavaju njihovu situaciju;

2.   poziva države članice da poduzmu sljedeće mjere: da zaustave diskriminatorne prakse; da se bore protiv neprijavljenog rada i izrabljivanja na radu, između ostalog inspekcijama rada; da prepoznaju žene bez osobnih dokumenata kao žrtve i da im omoguće pristup osnovnim zdravstvenim uslugama i obrazovanju; da im omoguće pristup pravnom sustavu i pravo na povjerljivo savjetovanje u izvanrednim slučajevima bez straha da bi to moglo dovesti do mjera za okončanje njihova boravka; da osiguraju sudjelovanje Europske platforme protiv siromaštva i društvene isključenosti kao i mreže postojećih humanitarnih organizacija, crkava i organizacija civilnog društva u tim mjerama i da ondje gdje je potrebno uspostave posebne oblike zaštite podataka za žene o kojima je riječ;

3.   poziva države članice i Komisiju da prepoznaju žene bez osobne dokumentacije kao izričito osjetljivu društvenu skupinu s obzirom na njihovu izloženost trgovanju ljudima, diskriminaciji i izrabljivanju na tržištu rada;

4.   poziva države članice i Komisiju da se usredotoče na radne uvjete migrantica bez osobnih dokumenata, što je ključni korak k utvrđivanju i priznavanju poteškoća kojima su one izložene na tržištu rada te kako bi se osiguralo poštovanje njihovih temeljnih prava;

5.   potiče države članice da aktivno rade na povećanju mogućnosti da osobe bez osobnih dokumenata steknu zakonski uređen status kako bi im se olakšao pristup tržištu rada i poboljšala njihova uključenost u društvo;

6.   naglašava da su osobito žene bez osobnih dokumenata često žrtve neizvjesnih, izoliranih, nezdravih i nepravednih radnih uvjeta, često se zapošljavaju ispod svoje razine obrazovanja, u nekim su slučajevima izložene zlostavljanju i nasilju te zbog iznimne ovisnosti o svojim poslodavcima ne mogu braniti svoja temeljna radna prava; zahtijeva od država članica i socijalnih partnera da pomognu ženama bez osobnih dokumenata da steknu zakonski uređen status i na taj im način omoguće bolje ostvarenje njihovih prava, između ostaloga primjenom Direktive 2009/52/EZ o minimalnim standardima za sankcije i mjere protiv poslodavaca državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, poštovanjem zakona o radu i kolektivnih ugovora;

7.   poziva na provedbu Konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) br. 29 o prisilnom radu; poziva da se razmotri posebna situacija žena koje prisilno rade, uključujući ne samo prisilnu prostituciju nego sav nedobrovoljni rad, kao i onaj u domaćinstvu, te da se zaštite migrantice bez osobnih dokumenata;

8.   naglašava da je potrebno da Komisija i države članice postrože inspekcije rada u cilju borbe protiv izrabljivanja radnica migrantica bez osobnih dokumenata i kršenja njihovih temeljnih ljudskih prava;

9.   poziva na stvaranje posebnih oblika zaštite podataka za žene bez osobnih dokumenata, kao i žrtve trgovine ljudima, koje se u takvim situacijama za pomoć ili smjernice obraćaju bolnicama, liječnicima, vlastima, nevladinim organizacijama, sigurnim kućama, savjetovalištima ili duhovnicima, te za zaštitu zaposlenika u takvim ustanovama koji dobiju informacije o neregularnom boravišnom statusu; vjeruje da bi se pomoć i podrška trebale pružati sukladno Direktivi 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovine ljudima i zaštiti njezinih žrtava te zahtijeva provedbu te direktive u svim državama članicama; naglašava potrebu da se ženama s neregularnim ili nejasnim boravišnim statusom osigura pristup zdravstvenoj skrbi bez straha da će nakon toga biti protjerane;

10. osuđuje svaki oblik nasilja, trgovanja ljudima, zlostavljanja ili diskriminacije žena bez osobnih dokumenata; naglašava da je u tim situacijama potrebno osigurati pristup ponuđenoj pomoći bez straha da bi to moglo rezultirati izravnim mjerama za okončanje njihovog boravka;

11. poziva Komisiju i države članice da osiguraju dovoljno ženskog osoblja za kontakte, zdravstvenih djelatnica, službenica, ocjenjivačica i ostalog osoblja; poziva da te mjere proizlaze iz poštovanja prema drugim vjerama i kulturama te potrebe za zaštitom od diskriminacije;

12. naglašava da su žene bez osobnih dokumenata izloženije zlostavljanju te da su prepreke koje ih sprječavaju u pokretanju pravnog postupka najčešće utjelovljene u strahu da im nije zajamčena sigurnost, što je uzrokovano nedostatkom sigurnih kuća i postupovnim preprekama; zahtijeva od država članica da tim ženama osiguraju mogućnost prijave bilo kakvog zlostavljanja te da ih se zaštiti od bilo kojeg oblika odmazde; smatra da bi se trebale provoditi mjere pomoći tim ženama izloženim opasnostima, uključujući osiguravanje skloništa; poziva države članice da u skladu s time poduzmu potrebne mjere kojima će se prepoznati takvo zlostavljanje i osigurati pristup pravosuđu;

13. skreće pozornost posebno na položaj žena bez osobnih dokumenata koje su trudne ili imaju djecu; naglašava da je njima potrebna posebna zaštita i pravo na zdravstvenu zaštitu kao i pravo na rodni list za svoje dijete u skladu s člankom 7. Konvencije UN-a o pravima djeteta; ističe da one moraju imati pristup odgovarajućoj medicinskoj skrbi i registarskim uredima bez straha da bi to moglo rezultirati izravnim mjerama za okončanje njihovog boravka; zahtijeva posebne oblike zaštite podataka za žene koje se u takvim situacijama obraćaju liječnicima, klinikama i registarskim uredima;

14. zahtijeva od Komisije i država članica da intenzivnijim i umreženim istraživanjem popune praznine u pogledu pouzdanih podataka i postojećih saznanja o broju osoba bez osobnih dokumenata u Europi i njihovom položaju, da skrenu pažnju Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada (Eurofound) na položaj žena bez osobnih dokumenata te da te žene u većoj mjeri uzmu u obzir pri provedbi ciljeva uključivanja iz strategije Europa 2020;

15. potiče države članice da djeci žena s neregularnim ili nejasnim boravišnim statusom odobre pristup obrazovnom sustavu, a da pritom ne postoji opasnost od progona i/ili protjerivanja;

16. poziva Komisiju i države članice da smanje nejednakosti u zapošljavanju između radnika migranata i radnika EU-a nudeći srednjoškolsko obrazovanje i strukovno osposobljavanje kako bi žene, osobito migrantice, mogle usvojiti nove vještine i na taj način ne bi bile ograničene na slabo plaćene poslove;

17. poziva u kontekstu napora za sprječavanje migracije pružanjem razvojne pomoći zemljama porijekla migranata, da se naglasak stavi na obrazovanje i prava žena;

18. traži Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja da svoje mišljenje o rodnim aspektima Okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma, koji bi se trebali uzeti u obzir u ovom kontekstu, dostavi Odboru za prava žena i jednakost spolova.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	26.11.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	30 5 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Heinz K. Becker, Phil Bennion, Pervenche Berès, Vilija Blinkevičiūtė, Alejandro Cercas, Derek Roland Clark, Minodora Cliveti, Emer Costello, Frédéric Daerden, Sari Essayah, Richard Falbr, Nadja Hirsch, Stephen Hughes, Ádám Kósa, Jean Lambert, Patrick Le Hyaric, Verónica Lope Fontagné, Olle Ludvigsson, Csaba Őry, Konstantinos Poupakis, Sylvana Rapti, Elisabeth Schroedter, Nicole Sinclaire, Jutta Steinruck, Ruža Tomašić, Traian Ungureanu
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Georges Bach, Jürgen Creutzmann, Liisa Jaakonsaari, Jelko Kacin, Martin Kastler, Anthea McIntyre, Birgit Sippel, Csaba Sógor
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	Jolanta Emilia Hibner, Sławomir Nitras, Maurice Ponga

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	16.12.2013
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	11 0 5
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Edit Bauer, Iratxe García Pérez, Mikael Gustafsson, Lívia Járóka, Constance Le Grip, Astrid Lulling, Elisabeth Morin-Chartier, Norica Nicolai, Britta Thomsen, Anna Záborská
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Izaskun Bilbao Barandica, Doris Pack, Rui Tavares, Angelika Werthmann
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	Biljana Borzan, Hans-Peter Mayer