Postupak : 2013/2180(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0057/2014

Podneseni tekstovi :

A7-0057/2014

Rasprave :

Glasovanja :

PV 12/03/2014 - 8.25
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0232

IZVJEŠĆE     
PDF 198kWORD 143k
28.1.2014
PE 522.809v02-00 A7-0057/2014

o pripremi za potpunu konvergenciju audiovizualnog svijeta

(2013/2180(INI))

Odbor za kulturu i obrazovanje

Izvjestiteljica: Sabine Verheyen

 PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA


PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o pripremi za potpunu konvergenciju audiovizualnog svijeta

(2013/218/0(INI))

Europski parlament,

–    uzimajući u obzir članak 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–    uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o usklađivanju određenih zakonskih i drugih propisa država članica o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama)(1),

–    uzimajući u obzir Direktivu 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o pojedinim pravnim aspektima usluga informatičkog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine („Direktiva o elektroničkoj trgovini”)(2),

–    uzimajući u obzir Direktivu 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva)(3) izmijenjenu Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009.(4),

–    uzimajući u obzir Direktivu 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međupovezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu)(5),

–    uzimajući u obzir Direktivu 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o odobravanju mreža i usluga za elektroničku komunikaciju (Direktiva o odobravanju)(6) izmijenjenu Direktivom 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2009.(7),

–    uzimajući u obzir Direktivu 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i o uzajamnom priznavanju njihove sukladnosti(8),

–    uzimajući u obzir Komisijin prijedlog Direktive od 11. srpnja 2012. o kolektivnom upravljanju pravima i višeteritorijalnom licenciranju prava na glazbene uratke za internetsku uporabu,

–    uzimajući u obzir Uredbu 2001/29/EZ o harmonizaciji određenih aspekata autorskog prava i srodnih prava u informatičkom društvu („Uredba o autorskim pravima”)(9),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o hibridnoj televiziji(10),

–   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–    uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A7-0057/2014),

A.  budući da audiovizualna konvergencija označava povezivanje usluga audiovizualnih medija, koje su se do sada pružale uglavnom odvojeno te integraciju u cijelom vrijednosnom lancu ili spajanje različitih audiovizualnih usluga;

B.   budući da konvergencija znači inovacije i budući da to zahtijeva nove oblike suradnje između poduzeća i sektora kako bi korisnik mogao upotrebljavati audiovizualne sadržaje i elektroničke usluge bilo gdje, u bilo kojem trenutku i na svakom uređaju;

C.  budući da konvergencija utječe na audiovizualni sektor na horizontalnoj (konvergencija industrije), vertikalnoj (konvergencija vrijednosnog lanca) i funkcionalnoj razini (konvergencija aplikacija/usluga);

D.  budući da se u pogledu tehničke konvergencije sve više preklapaju pitanja u vezi s medijskim pravom i mrežnom politikom;

E.   budući da se mogućnost pronalaženja i dostupnost audiovizualnih sadržaja pokazalo kao jedno od središnjih pitanja konvergiranog svijeta; budući da politika ne bi trebala stajati na putu samoregulatornom sustavu označivanja ponuda koje ispunjavaju minimalne standarde kvalitete, a pitanje mrežne neutralnosti u pogledu kabelskih i mobilnih veza sve je hitnije;

F.   budući da je tehnička konvergencija medija u međuvremenu postala stvarnost, osobito na području radija, televizije, tiska i interneta, i da europska kulturna i medijska politika te politika mreža moraju prilagoditi regulatorni okvir novim uvjetima i osigurati uspostavu i provođenje jedinstvene razine zakonskog uređenja kojim bi se obuhvatilo i nove tržišne subjekte iz Europske unije i trećih zemalja;

G.  budući da su usprkos naprednoj tehničkoj konvergenciji iskustva s upotrebom povezanih uređaja kao i s očekivanjima te s upotrebom profila korisnika još uvijek ograničena;

H.  budući da digitalizacija i tehnička konvergencija same po sebi imaju ograničenu vrijednost za građane i budući da potpora za visoki stupanj trajnog ulaganja u izvorni europski sadržaj ostaje ključni prioritet u konvergiranom medijskom okruženju;

I.    budući da se zbog sve veće konvergencije mora dalje razvijati novo razumijevanje usklađenosti audiovizualnih medija, elektroničkih usluga i aplikacija;

J.    budući da pojam „ulaz za pristup sadržaju” opisuje bilo koji subjekt koji djeluje kao posrednik između pružatelja audiovizualnog sadržaja i krajnjih korisnika te koji uobičajeno spajaju, odabiru i organiziraju niz pružatelja sadržaja i osiguravaju sučelje preko kojeg korisnici mogu otkriti sadržaj i pristupiti mu; budući da takvi ulazi mogu uključivati televizijske platforme (poput satelitskih, kabelskih i IPTV-a), uređaje (pametne televizore i igraće konzole) ili druge OTT usluge;

Konvergentna tržišta

1.   utvrđuje da rastući trend horizontalne koncentracije u industriji i vertikalne koncentracije u vrijednosnom lancu može otvoriti nove poslovne prilike, ali i dovesti do dominantnih položaja na tržištu;

2.   naglašava da je zakonsko uređenje potrebno pod uvjetom da ulazi za pristup sadržaju („content gateways”) kontroliraju pristup medijima i imaju izravan ili neizravan utjecaj na oblikovanje mnijenja; poziva stoga Komisiju i države članice da prate te događaje, iskoriste sredstva europskog prava tržišnog natjecanja i kartelnog prava i da po potrebi uvedu mjere za zaštitu raznolikosti te da sastave regulatorni okvir za konvergenciju prilagođen tim događajima;

3.   primjećuje da tržišni razvoj ukazuje na to da će poduzeća ubuduće sve jače povezivati mrežne usluge s pružanjem audiovizualnih sadržaja i da bi internet u svom trenutnom obliku utemeljenom na najboljem mogućem pristupu time mogao sve više i više odstupati od ponude usmjerene na jednostrane interese poduzeća;

4.   smatra da se sa svim podatkovnim podacima u okviru elektroničke komunikacije neovisno o sadržaju, primjeni, podrijetlu i cilju (načelo najveće propusnosti) mora u osnovi postupati jednako i stoga zahtijeva očuvanje te osiguranje slobodnog i otvorenog interneta, posebice u pogledu razvoja posebnih usluga;

5.   ističe da bi horizontalnim pravnim okvirom koji obuhvaća različite medije trebalo uskladiti prava i obveze radiotelevizijskih kuća s pravima i obvezama drugih tržišnih subjekata;

Pristup i mogućnost pronalaženja

6.   naglašava da neutralnost mreža, usklađena s internetom s najvećom propusnošću i nediskriminirajućim pristupom te prijenosom svih audiovizualnih sadržaja, jamči pluralističku ponudu informacija i raznolikost mišljenja i kulture te stoga predstavlja ključni element istovrstan načelu obveznog prijenosa u konvergiranom medijskom krajoliku; zahtijeva od Komisije da na pravno obvezujući način osigura poštovanje načela neutralnosti mreže, što je nužno u kontekstu konvergencije medija;

7.   zahtijeva nediskriminirajući, transparentan i otvoren pristup internetu za sve korisnike i davatelje audiovizualnih usluga te se protivi ograničenju načela najveće propusnosti od strane platformi ili usluga davatelja usluga;

8.   ponavlja da pravila o neutralnosti mreža ne otklanjaju potrebu primjene pravila o obveznom prijenosu na upravljanim mrežama ili specijaliziranim uslugama poput kabelske televizije i IPTV-a;

9.   poziva na to da industrija razvije ujednačene standarde za osiguranje inteoperabilnosti hibridne televizije kako se ne bi kočile inovacije;

10. poziva da kulturna i audiovizualna djela u svojoj raznolikosti budu dostupna svim europskim građanima i da ih oni mogu pronaći, posebno kada proizvođači, operateri mreža i pružatelji sadržaja ili drugi agregatori propisuju odabir sadržaja koji se nudi korisnicima;

11. smatra da traženje i pronalaženje audiovizualnih sadržaja radi osiguravanja raznolikosti ponude i mišljenja ne bi smjelo ovisiti isključivo o ekonomskim interesima, pri čemu treba regulatorno djelovati samo u slučaju da pružatelj platforme iskorištava dominantan položaj na tržištu ili funkciju čuvara ulaza kako bi se dala prednost određenim sadržajima ili ih se zanemarilo;

12. poziva Komisiju da ispita u kojoj su mjeri operateri ulaza za pristup sadržajima („content gateways”) skloni zloupotrebljavati svoj položaj dajući prednost svojim sadržajima;

13. poziva Komisiju da definira pojam platforme te da po potrebi uvede pravila kojima je obuhvaćen prijenos audiovizualnog sadržaja preko tehničkih mreža;

14. smatra da bi platforme na otvorenim mrežama koje nemaju dominantan položaj na tržištu i koje ne narušavaju slobodno tržišno natjecanje trebalo izuzeti iz regulatornog okvira za platforme;

15. vjeruje da treba potaknuti stvaranje aplikacija s obzirom na to da je to tržište u porastu; naglašava međutim da proces prelaska na aplikacije može proizvođačima audiovizualnih sadržaja otežati pristup tržištu; poziva Komisiju da istraži gdje su potrebne mjere za osiguranje pristupa i mogućnosti pronalaženja audiovizualnih medija te na koji ih se način može provesti te istovremeno podsjeća da se regulatorne mjere trebaju poduzeti samo u slučaju da pružatelj platforme pomoću aplikacija iskorištava dominantan položaj na tržištu ili funkciju čuvara ulaza kako bi dao prednost određenim sadržajima ili ih zanemario;

16. smatra da bi države članice trebale imati mogućnost donošenja posebnih mjera za primjereno pronalaženje i vidljivost audiovizualnih sadržaja od općeg interesa kako bi se zajamčila raznolikost mišljenja, dok bi korisnici trebali moći jednostavno i samostalno odabrati ponude;

Osiguranje raznolikosti i modeli financiranja

17. poziva Komisiju da u okviru konvergencije medija ispita kako se refinanciranje, financiranje i proizvodnja visokokvalitetnih europskih audiovizualnih sadržaja može u budućnosti osigurati na uravnotežen način;

18. poziva Komisiju da ispita u kojoj je mjeri došlo do poremećaja tržišta pri kvantitativnim i kvalitativnim zabranama oglašavanja kao posljedica nejednakog statusa linearnih i nelinearnih usluga u skladu s Direktivom 2010/13/EU;

19. naglašava da nove strategije oglašavanja u kojima se koriste nove tehnologije kako bi se povećala njihova učinkovitost (snimke zaslona, oblikovanje profila potrošača, strategije višezaslonskog prikazivanja) potiču pitanja o zaštiti potrošača, njihove privatnosti i njihovih osobnih podataka; imajući to u vidu, ističe da postoji potreba za skupom dosljednih pravila koja bi se odnosila na spomenute strategije;

20. poziva Komisiju da se uklanjanje pretjerane regulacije na području odredbi o kvantitativnom oglašavanju za linearne audiovizualne sadržaje primijeni za bolje postizanje ciljeva Direktive 2010/13/EU u budućnosti povećanjem fleksibilnosti i jačanjem suregulacije i samoregulacije;

21. smatra da novi poslovni modeli u okviru kojih se na tržište stavljaju neodobreni audiovizualni sadržaji predstavljaju prijetnju novinarstvu, javno-uslužnim medijima i radioteleviziji visoke kvalitete koji se financiraju oglašavanjem;

22. smatra da se linearne i nelinearne ponude radiotelevizijskih kuća ili drugih pružatelja sadržaja sadržajno i tehnički ne smiju mijenjati, da pojedinačni sadržaji ili dijelovi sadržaja ne smiju biti obuhvaćeni programskim paketima niti se upotrebljavati na drugi način uz naknadu ili bez nje bez pristanka kuće ili pružatelja usluge;

23. smatra da bi se, u svjetlu konvergencije, postupci odobravanja elektroničkih informacijskih i komunikacijskih usluga koje se financiraju naknadama morali prilagoditi digitalnoj stvarnosti medijskog tržišnog natjecanja, pod uvjetom da se radi o audiovizualnim javno-pravnim ponudama;

24. naglašava da je za javni sektor važno da može ostati zaštićen od ograničenja financijskih sredstava od oglašavanja kako bi očuvao svoju nezavisnost te poziva države članice da podrže napore usmjerene k osiguravanju financijskih sredstava za dotični sektor;

Infrastruktura i frekvencije

25. utvrđuje da je široka dostupnost što jačih priključaka na širokopojasni internet osnovni preduvjet za konvergenciju i inovacije u medijskoj industriji; naglašava da je takve širokopojasne mreže potrebno još više dalje razvijati prije svega u ruralnim područjima i poziva države članice da ove poteškoće ukloni kratkoročnim investicijama;

26. izražava žaljenje zbog činjenice da i dalje postoje područja u Europi s ograničenom internetskom infrastrukturom te podsjeća Komisiju da je važno da potrošači imaju pristup brzom internetu kako bi se mogao iskoristiti potencijal konvergiranog audiovizualnog svijeta;

27. poziva industriju, u očekivanju usklađenije budućnosti, da radi zajedno na dobrovoljnoj osnovi s ciljem osiguranja zajedničkog okvira za medijske standarde kako bi se dosljedniji pristup primijenio na različite medije i kako bi osigurala da korisnici i dalje mogu razumjeti koji je sadržaj reguliran i u kojoj mjeri;

28. naglašava da otvoreni i interoperabilni standardi pružaju jamstvo za slobodan i nesmetan pristup audiovizualnim sadržajima;

29. primjećuje da nadolazeće inicijative o samostalnoj regulaciji imaju ključnu ulogu za utvrđivanje jedinstvenih standarda za korisničke tehnologije te za inženjere i proizvođače;

30. naglašava da digitalna zemaljska televizija druge generacije (DVB-T/T2) pruža izvrsne dugoročne mogućnosti za zajedničko korištenje frekvencijskog pojasa od 700 MHz za radijsku i mobilnu komunikaciju, osobito korištenjem perspektivnih hibridnih mobilnih uređaja i ugrađivanjem čipova za televizijski prijem u mobilne uređaje;

31. zalaže se za razvoj kombinacije tehnologija koja učinkovito upotrebljava i radiodifuzijske i širokopojasne tehnologije te koja pametno objedinjuje radiodifuzijske i mobilne komunikacije („pametno emitiranje”);

32. smatra da je važno izraditi plan za digitalnu zemaljsku radiodifuziju kako bi se ulagačima iz područja radijske i mobilne komunikacije pružila sigurnost potrebna za dugoročno planiranje;

Vrijednosti

33. smatra da u Zelenoj knjizi nedostaje upućivanje na dvostruku narav audiovizualnih medija kao kulturnog i gospodarskog dobra;

34. upozorava Komisiju da se Europska unija obvezala poštovati Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

35. naglašava da zaštita slobode medija, promicanje medijskog pluralizma i kulturne raznolikosti te zaštita maloljetnika ostaju bitne vrijednosti u doba konvergencije;

36. poziva Komisiju da u kontekstu moguće revizije Direktive 2010/13/EU nastavi ulagati napore za zaštitu slobode medija;

37. poziva Komisiju i države članice da pojačaju provedbu članka 13. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama povezanog s promicanjem proizvodnje europskih djela i pristupa djelima putem usluga audiovizualnih medija na upit;

38. skreće pozornost Komisije na činjenicu da uključivanje audiovizualne kulture i medija u međunarodne sporazume o slobodnoj trgovini proturječi obvezi EU-a u pogledu promicanja kulturne raznolikosti i identiteta te poštovanja suvereniteta država članica nad njihovom kulturnom baštinom;

39. potiče europski audiovizualni sektor na razvoj dosljednih, privlačnih usluga, posebice dostupnih na internetu, kako bi se obogatila ponuda kvalitetnih europskih audiovizualnih sadržaja; naglašava činjenicu da pitanje sadržaja treba ostati od presudnog značaja; ističe da velika opasnost dolazi pogotovo iz novih platformi koje obilato recikliraju sadržaje; nužno je dakle promisliti o ponudi za potrošače jer raznovrsnost platformi nije nužno sinonim za raznolikost sadržaja;

40. ističe da su zaštita mladih, zaštita potrošača i podataka krajnji ciljevi zakonskog uređenja i da moraju jednako vrijediti za sve pružatelje medijskih i komunikacijskih usluga na području Europske unije;

41. poziva Komisiju da osigura snažnije poštovanje zaštite mladih i potrošača; zahtijeva da zaštita podataka mora u jednakoj mjeri važiti za sve ponuđače u području medija i komunikacija na teritoriju Europske unije; naglašava da potrošač u svako vrijeme i na lak način mora imati mogućnost izmjene postavki za razmjenu podataka;

42. naglašava da je s obzirom na globalno natjecanje na konvergiranim tržištima nužno na međunarodnoj razini razviti primjerene suregulatorne i samoregulatorne standarde zaštite mladih i potrošača;

43. poziva Europsku komisiju i države članice da ojačaju i nadograde već postojeće različite aktivnosti za posredovanje digitalnih medijskih sposobnosti i da razviju metodiku za procjenu posredovanja medijskih sposobnosti;

Regulatorni okvir

44. smatra da bi cilj europske medijske i internetske politike trebalo biti uklanjanje prepreka medijskim inovacijama, istovremeno ne gubeći iz vida normativne aspekte demokratske i kulturno raznolike medijske politike;

45. naglašava da je za slične sadržaje na istom uređaju potreban jedinstven i fleksibilan pravni okvir usmjeren na korisnike i pristup, koji je tehnološki neutralan, transparentan i provediv;

46. zahtijeva od Komisije osiguranje da su platforme upotrijebljene u okviru poštenog tržišnog natjecanja i da poštuju uvjete tržišta;

47. poziva Komisiju da provede procjenu utjecaja u cilju utvrđivanja je li područje primjene Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama još uvijek relevantno u pogledu razvoja svih audiovizualnih medijskih usluga dostupnih europskim građanima;

48. poziva Komisiju da ispita u kojoj mjeri kriterij linearnosti dovodi na mnogim područjima do toga da se regulatorni ciljevi Direktive 2020/13/EU u konvergiranom svijetu više ne mogu postići;

49. predlaže da se dereguliraju područja Direktive 2010/13/EU u kojima više nije moguće postići regulatorni cilj; smatra da bi se umjesto toga trebali uvesti minimalni zahtjevi za sve audiovizualne medijske usluge na europskoj razini,

50. naglašava važnost sustava provjere tehnološki neutralnih prava kako bi se omogućilo da su usluge pružatelja medijskih usluga dostupne platformama treće strane;

51. primjećuje da je načelo zemlje podrijetla i emitiranja audiovizualnih medija i dalje važan preduvjet za ponudu audiovizualnih sadržaja izvan teritorijalnih granica i da predstavlja prekretnicu na putu prema zajedničkom tržištu usluga; međutim naglašava kako je potrebno zakone EU-a prilagoditi stvarnosti interneta i digitalnog okruženja te posebnu pozornost posvetiti poduzećima koja preko interneta nude audiovizualne sadržaje, a koja pokušavaju izbjeći plaćanje poreza u određenim državama članicama uspostavom svojih sjedišta u državama s vrlo niskom stopom poreza;

52. poziva Komisiju da ispita u kojoj mjeri je potrebna prilagodba autorskih prava kako bi se omogućila odgovarajuća primjena linearnih i nelinearnih sadržaja na različitim platformama i njihova dostupnost izvan granica;

53. poziva Komisiju da dosljedno provede načelo neutralnosti tehnologija i da u skladu s tim preradi europska autorska prava ako je to potrebno;

54. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

EXPLANATORY STATEMENT

On 24 April 2013, the Commission presented a consultation paper which aimed at triggering broad public debate on the impact of the current transformation of the audiovisual media landscape. The green paper on ‘Preparing for a Fully Converged Audiovisual World: Growth, Creation and Value’ focused on how future‑proof the Audiovisual Media Services Directive (AVMSD) was, but also contained considerations regarding infrastructure, frequencies and funding models of audiovisual content as well as market considerations on the vertical and horizontal integration of the media and ICT industry.

At the moment, media policy in Europe is largely a matter for Member States. However, not all areas of media policy can be dealt with at national or federal level. Aspects related to the ongoing merging of conventional broadcasting services with the internet, in particular, need to be dealt with more than hitherto at European level as a result of changing market structures.

The problems

Convergence means the merging of linear and non‑linear audiovisual media services which have in the past largely been considered separately from one another. New providers from the telecommunications industry and over‑the‑top (OTT) service providers are joining the market alongside traditional media institutions. The graduated regulatory system provided for under the AVMSD Directive has until now laid down a certain minimum standard for classical (linear) television content and for non‑linear information and communication services and online content. With the digitalisation of broadcasting and media technologies, the convergence of technical transmission paths and the ongoing development of mobile and hybrid devices, classically regulated broadcasting and on‑demand services suddenly find themselves competing on the same screen with previously unregulated content from the open internet.

This raises questions about consumer, youth and data protection, but also about safeguarding diversity and the dual nature of the media as a cultural and economic asset.

The rapporteur therefore focuses on market considerations on the one hand and models of funding and access in converged markets on the other. The rapporteur welcomes the main thrust of the Commission’s green paper, since it moves away from a one‑dimensional discussion of connected television and towards a broader consideration of all industries and interlinked sectors along the value chains of converged audiovisual markets. It is exactly these market changes which are providing not only new challenges but also opportunities for media industry stakeholders.

Even if the majority of European users continue to receive most of their audiovisual content through conventional televisions, there is a strong trend towards the use of mobile devices in addition to conventional televisions. Many younger users in particular would like access to audiovisual content and electronic services everywhere, at all times, and with any device.

Converged markets

Convergence therefore also means innovation and this requires new types of cooperation between companies and sectors. Similar content on the same device will in future therefore need a modern, accessible, user‑friendly and horizontal regulatory framework. The existing legal framework for audiovisual media and its regulatory objective must be examined and, if necessary, adapted to the current reality of converged markets. The rapporteur believes that it will be necessary to conduct this examination in conjunction with existing legislation in the areas of electronic communication, electronic commerce, the licensing of rights to audiovisual and musical works for online use, copyright, the provisions related to broadcasting and telecommunications devices and competition and anti‑trust law. Should a revision of European media law be required, the important social and cultural roles of the media in a converged environment will have to be protected by means of appropriate legal framework conditions.

The Commission’s green paper is heavily based on market considerations and, in particular, on targets related to economic growth and technical aspects; it neglects the significance of the media for cultural diversity and identity in Europe. This own‑initiative report on the green paper therefore reacts explicitly to the dual nature of audiovisual media as cultural and economic assets as well as the role of dual broadcasting for a culturally diverse range of content and services in the converged media world.

Access and findability

Findability and access to audiovisual goods and services aimed at the general public are becoming key factors in a converged world. Net neutrality guarantees the non‑discriminatory transmission of all content and is therefore the ‘must‑carry’ principle of the converged media world in the 21st century. End users should be able to access any content or services they wish, and providers of access should not be allowed to restrict users’ freedom to choose. That said, discrimination‑free transmission is not enough. For the future of broadcasting in particular, it is essential to ensure that programmes on individual transmission paths are not only given access, but that they can also be found on the content gateways.

The Commission, but also Member States, ought to focus on guaranteeing access to and findability of services and content when drawing up new legislation for the media industry. This means that the diversity of cultural and audiovisual work should be accessible and findable for all Europeans in a converged world. This is particularly relevant when user content is presorted or privileged in any way by device manufacturers, network operators, content providers or other aggregators. Searching for and finding audiovisual content on the various content gateways must not be exclusively determined by economic interests. It is for this reason that this rapporteur believes that the future inclusion of the principle of net neutrality is absolutely essential.

The ‘must‑be‑found’ principle, however, is somewhat more difficult to assess. In view of the fact that, in the converged world, we are witnessing a movement away from the principle of open internet content access (via portals and search engines) and towards the ‘appization’ of content and software on mobile devices, PCs and smart TVs, the rapporteur believes that the problem is not the content gateways that are reached via open access to the internet, but rather the app services which offer a very non‑transparent selection of content.

The rapporteur believes that, in principle, it is correct that Member States be given the opportunity to adopt specific rules to guarantee an appropriate level of visibility for audiovisual content of general interest. The rapporteur is yet to be convinced of the effectiveness and/or enforceability of a ‘must‑be‑found’ principle by means of EU legislation providing for a privileged or presorted offer of all (broadcasting) content on all platforms and content gateways. In addition, it is unclear what form such a priority would take in practice and the regulatory objective of the current Audiovisual Media Services Directive could not simply be applied as is to the internet and converged markets. First and foremost, it is important that all content and programmes can be found. The extent to which a statutory privilege in terms of the order could be useful is questionable, in particular when looking at commercial and not state‑owned media content.

Safeguarding diversity and funding models

The rapporteur believes that regulation may be required if new platforms control access to media and impact directly or indirectly on the shaping of opinion. A comprehensive concept for content gateways and platforms is thus now required and must cover not only technical networks for the transmission of audiovisual content but also content portals, hardware and navigation systems such as EPG. Member States should therefore work together with the Commission to examine developments in converged markets and, if necessary, introduce legal restrictions on media concentration in order to safeguard diversity. The objective must be to balance the interests of all stakeholders throughout the media and the industry and to provide for more flexibility. It is primarily about the development of sustainable funding models which will endure integration in a horizontally (industry convergence) and vertically (value chain convergence) converged world.

In this context a level playing field must also be created. This could be accompanied by deregulation and more flexibility in the area of advertising provisions for broadcasting. At the same time, however, appropriate youth and data protection standards must be drawn up for converged devices and content gateways. The rapporteur therefore refers to instruments of co‑ and self‑regulation.

With these considerations, however, one should not neglect the fact that digitalisation and the internet have changed the framework conditions for media‑specific rules. In view of increasing convergence, it is essential to develop a new understanding of the way in which audiovisual media, electronic services and applications interact. This understanding should reflect the connections between the generation, processing, distribution and presentation of content and should take the form of a horizontal legal framework at European level. Convergence should also be viewed as an opportunity to develop new business models. European media players that have long complied with the typical behavioural patterns of traditional industry structures should not be at risk of having to limit their options in their own markets in order to defend their classical market structures.

18.12.2013

MIŠLJENJE ODBORA ZA PRAVNA PITANJA

upućeno Odboru za kulturu i obrazovanje

Priprema za potpuno usklađen audiovizualni svijet

(2013/2180(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Françoise Castex

PRIJEDLOZI

Odbor za pravna pitanja poziva Odbor za kulturu i obrazovanje da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  poziva Komisiju da provede procjenu utjecaja u cilju utvrđivanja je li područje primjene Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama još uvijek relevantno u pogledu razvoja svih audiovizualnih medijskih usluga dostupnih europskim građanima;

2.  poziva Komisiju da procijeni je li manje stroža uredba koja je primjenjiva na nelinearne službe unutar Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama uvijek potrebna i relevantna za ciljeve Direktive; osobito dovodi u pitanje nisku razinu uredbe povezane s tržišnom komunikacijom za nelinearne usluge, budući da te usluge sada imaju velik utjecaj na europske građane;

3.  poziva Komisiju i države članice da pojačaju provedbu članka 13. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama povezanog s promicanjem proizvodnje europskih djela i pristupa djelima putem usluga audiovizualnih medija na upit;

4.  u tom smislu podsjeća da svi linearni i nelinearni mediji koji imaju koristi od distribucije audiovizualnih djela moraju sudjelovati u financiranju europske produkcije;

5.  poziva Komisiju i države članice da razmisle o proširenju obveza distribucije („obveza prijenosa”) iznad mrežnih operatera, točnije na proizvođače povezane opreme;

6.  poziva Komisiju da uskladi stope PDV-a primjenjive na sve kulturne proizvode, neovisno o načinu na koji im se pristupa, kako bi se izbjegli tržišni poremećaji koji usporavaju širenje novih europskih internetskih usluga.

7.  poziva Komisiju da osigura snažnije poštovanje zaštite mladih i potrošača; zahtijeva da zaštita podataka mora u jednakoj mjeri važiti za sve ponuđače u području medija i komunikacija na teritoriju Europske unije;

8.  mišljenja je da razmjena podataka, koja se možda događa u pozadini, mora biti vidljiva potrošačima; zahtijeva da potrošač u svako vrijeme ima mogućnost lako izmijeniti postavke za razmjenu podataka;

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

17.12.2013

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

22

0

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Raffaele Baldassarre, Sebastian Valentin Bodu, Françoise Castex, Christian Engström, Marielle Gallo, Giuseppe Gargani, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Klaus-Heiner Lehne, Antonio López-Istúriz White, Antonio Masip Hidalgo, Alajos Mészáros, Bernhard Rapkay, Evelyn Regner, Dimitar Stoyanov, Rebecca Taylor, Alexandra Thein, Cecilia Wikström, Tadeusz Zwiefka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Eva Lichtenberger, József Szájer, Axel Voss

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.

Silvia Costa, Jürgen Klute, Kay Swinburne

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

21.1.2014

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

26

0

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Zoltán Bagó, Malika Benarab-Attou, Piotr Borys, Jean-Marie Cavada, Silvia Costa, Lorenzo Fontana, Mary Honeyball, Cătălin Sorin Ivan, Petra Kammerevert, Morten Løkkegaard, Emma McClarkin, Emilio Menéndez del Valle, Martina Michels, Marek Henryk Migalski, Katarína Neveďalová, Doris Pack, Chrysoula Paliadeli, Monika Panayotova, Marietje Schaake, Marco Scurria, Hannu Takkula, László Tőkés, Helga Trüpel, Gianni Vattimo, Marie-Christine Vergiat, Sabine Verheyen, Milan Zver

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Ivo Belet, Nadja Hirsch, Seán Kelly, Georgios Papanikolaou, Joanna Katarzyna Skrzydlewska

(1)

SL L 95, 15.4.2010., str. 1.

(2)

SL L 178, 17.7.2000., str. 1.

(3)

SL L 108, 24.4.2002., str. 33.

(4)

SL L 337, 18.12.2009., str. 37.

(5)

SL L 108, 24.4.2002., str. 7.

(6)

SL L 108, 24.4.2002., str. 21.

(7)

SL L 337, 18.12.2009., str. 37.

(8)

SL L 91, 7.4.1999., str. 10.

(9)

SL L 167, 22.5.2001., str. 10.

(10)

P7_TA(2013)0329.

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti