IZVJEŠĆE o konkretnim mjerama za veću ulogu žena na području zajedničke ribarstvene politike

30.1.2014 - (2013/2150(INI))

Odbor za ribarstvoOdbor za prava žena i jednakost spolova
Izvjestitelji: Dolores García-Hierro Caraballo, Raül Romeva i Rueda
(Zajedničke sjednice odbora – članak 51. Poslovnika)

Postupak : 2013/2150(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument :  
A7-0070/2014
Podneseni tekstovi :
A7-0070/2014
Doneseni tekstovi :

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o konkretnim mjerama za veću ulogu žena na području zajedničke ribarstvene politike

(2013/2150(INI))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir zakonodavstvo primjenjivo na Europski fond za ribarstvo, osobito Uredbe Vijeća (EZ) br. 2328/2003, br. 861/2006, br. 1198/2006 i br. 791/2007 kojima se uređuju pravila i sporazumi u vezi sa strukturnim potporama Zajednice u sektoru ribarstva[1],

–   uzimajući u obzir Direktivu 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji obavljaju samostalnu djelatnost u okviru samozapošljavanja i kojom se ukida Direktiva Vijeća 86/613/EEZ[2],

–   uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 6. veljače 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkoj ribarstvenoj politici[3],

–   uzimajući u obzir svoju zakonodavnu rezoluciju od 12. rujna 2012. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkom organiziranju tržišta s proizvodima iz sektora ribarstva i akvakulture[4],

–   uzimajući u obzir prijedlog koji je podnijela Komisija i stajališta koja su usvojili Parlament i Vijeće o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (COM(2011)0804),

–   uzimajući u obzir prijedlog koji je podnijela Komisija i stajališta koja su usvojili Parlament i Vijeće o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o pravilima za sudjelovanje i distribuciju koja se primjenjuju na Obzor 2020. – okvirni program za istraživanje i inovacije (2014. - 2020.) (COM(2011)0810),

–   uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija pod nazivom Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010-2015 (COM(2010)0491),

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2005. o ženskim mrežama: ribarstvo, poljoprivreda i diversifikacija[5],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o zanatskom ribolovu, malom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike[6],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike[7],

–   uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2012. o reformi zajedničke ribarstvene politike – opće priopćenje[8],

–   uzimajući u obzir saslušanje o ženama i održivom razvoju na području ribarstva u Odboru za ribarstvo, od 1. prosinca 2010.,

–   uzimajući u obzir saslušanje Odbora za ribarstvo i Odbora za prava žena i jednakost spolova o većoj ulozi žena u europskom ribarstvu i akvakulturi, održanom u Europskom parlamentu 14. listopada 2013.,

   uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za ribarstvo i Odbora za prava žena i jednakost spolova, u skladu s člankom 51. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0070/2014),

A. budući da rad žena u ribarstvu i akvakulturi nije priznat i općenito je nevidljiv iako predstavlja značajnu gospodarsku dodanu vrijednost i doprinosi socijalnoj, ekonomskoj i ekološkoj održivosti mnogobrojnih europskih zajednica i regija, posebno u područjima koja ovise o ribolovu;

B.  budući da više od 100 000 žena radi u sektoru ribarstva u državama članicama, od kojih 4 % njih u ekstraktivnom sektoru i na radnim mjestima povezanima s aktivnostima ribarskih brodica, kao što su izrada i krpanje mreža, rad u luci ili pakiranje proizvoda, 30 % u sektoru akvakulture, uglavnom skupljajući školjkaše stojeći, i oko 60 % u prerađivačkoj industriji;

C. budući da je posao koje žene tradicionalno obavljaju u sektoru ribarstva i akvakulture naporan, kao na primjer skupljanje školjkaša stojeći, tradicionalna prodaja ribe (bilo na pokretnim štandovima ili u odgovarajućim prostorima), proizvodnja i krpanje ribarskih mreža (žene koje izrađuju i krpaju mreže), istovar i razvrstavanje izlova te pakiranje u posebno teškim klimatskim uvjetima;

D. budući da posao koji u nekim od ovih sektora obavljaju žene uvelike nije obuhvaćen statistikama i da su raširena gospodarska kriza i visoka stopa nezaposlenosti u nekim državama članicama pridonijele još većem rastu tih brojki i navele sve veći broj žena da se angažiraju u aktivnostima u sektoru ribarstva, osobito u kopnenom sakupljanju školjkaša što je za njih sredstvo popunjavanja ili čak osiguravanja obiteljskih prihoda;

E.  priznajući doprinos žena u aktivnostima povezanima s ribarstvom i akvakulturom, a posebno povezanima s izradom i popravljanjem ribarskog alata, istovarom i razvrstavanjem izlova, upravljanjem opskrbom broda potrebnim proizvodima, s preradom, pakiranjem i stavljanjem ribe na tržište ili povezanima s upravljanjem ribarstvenim poduzećima;

F.  budući da Europski parlament u svojoj rezoluciji od 22. studenog 2012. o zanatskom ribolovu, malom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike u stavku 30. poziva države članice da uzmu u obzir ekonomsku, socijalnu i kulturnu ulogu žena u ribarstvenoj industriji kako bi mogle ostvariti pristup socijalnim povlasticama te naglašava da aktivno sudjelovanje žena u različitim aktivnostima koje su povezane s ribarstvom s jedne strane doprinosi očuvanju i opstanku sektora ribarstva, a s druge strane očuvanju tradicija, specifičnih praksi kao i zaštiti kulturne raznolikosti raznih regija;

G. budući da Europski parlament u svojoj zakonodavnoj rezoluciji od 12. rujna 2012. poziva na promicanje sudjelovanja žena u organizacijama proizvođača iz sektora ribarstva i akvakulture;

H. budući da Europski parlament u svojoj rezoluciji od 22. studenog 2012. o zanatskom ribarstvu, malom ribarstvu i reformi zajedničke ribarstvene politike poziva u stavku 31. Europski fond za pomorstvo i ribarstvo da osigura sredstva za promicanje sudjelovanja žena u sektoru ribarstva, podršku ženskim udrugama, stručno usavršavanje žena i poboljšanje uloge žena u ribarstvu podupirući aktivnosti na kopnu i aktivnosti povezane s ribolovom, i u proizvodnji i u preradi i stavljanju na tržište;

I.   budući da Europski parlament u svojoj rezoluciji od 22. studenog 2012. o zanatskom ribolovu, malom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike poziva Komisiju i države članice u stavku 39. da usvoje mjere kojima se ženama jamči ista plaća i ostala radnička, socijalna i ekonomska prava, uključujući osiguranja kojima se pokrivaju rizici i mjere za primjenu redukcijskih koeficijenata kako bi se snizila dobna granica odlaska u mirovinu zbog težine posla (rad noću, izlaganje opasnosti, radno vrijeme podložno ritmu proizvodnje ili mogućnosti ribolova) kojima se izlažu pri radu u sektoru ribarstva, te da im se priznaju njihove specifične zdravstvene smetnje kao profesionalne bolesti;

J.   budući da su statistički podaci koji se odnose na radnu snagu, a posebno koji se odnose na raspodjelu prema spolovima kod određenih aktivnosti, kao što su na primjer one koje se odnose na zanatski ribolov ili mali ribolov, ekstenzivnu akvakulturu i s njom povezane aktivnosti, stavljeni u drugi plan u usporedbi s podacima o ulovu, istovaru, tonažu itd.;

K. budući da statistički podaci za EU i države članice o broju radnika u sektoru ribarstva, akvakulture i srodnim sektorima nisu potpuni, dovoljno usklađeni niti raščlanjeni prema pokazateljima da bi bilo moguće procijeniti doprinos žena u tim sektorima;

L.  budući da unatoč poslu koji obavljaju u sektoru ribarstva i akvakulture i unatoč njihovu velikom ekonomskom doprinosu, žene nemaju odgovarajuću socijalnu zaštitu i zaštitu radnika niti odgovarajući profesionalni i poslovni status;

M. budući da žene u sektoru ribarstva trpe diskriminaciju u pogledu financija i za isti su posao manje plaćene nego muškarci;

N. budući da posao žena u sektoru ribarstva često nije pravno priznat i socijalno zaštićen u skladu s rizicima i posljedicama po zdravlje, karakterističnim za te djelatnosti;

O. budući da Europski parlament u svojoj rezoluciji od 22. studenog 2012. o zanatskom ribolovu, malom ribolovu i reformi zajedničke ribarstvene politike poziva Komisiju i države članice u stavku 42. da donesu mjere za veće priznanje na pravnom i socijalnom području rada žena u sektoru ribarstva kako bi se osiguralo ženama koje rade puno ili skraćeno radno vrijeme u obiteljskim poduzećima ili pomažu svojim supružnicima doprinoseći tako osobnoj i obiteljskoj financijskoj održivosti da dobiju pravno priznanje ili socijalne povlastice koje su istovjetne onima koje imaju samozaposlene osobe, osobito primjenjujući Direktivu 2010/41/EU, te da im se osiguraju njihova socijalna i financijska prava, kao što je jednakost u pogledu plaće, naknade za nezaposlene u slučaju gubitka posla (privremeno ili konačno), pravo na mirovinu, ravnoteža između profesionalnog i obiteljskog života, pristup roditeljskom dopustu, pristup besplatnoj socijalnoj zaštiti i zdravstvenim uslugama, zaštiti sigurnosti i zdravlja na poslu te osiguranja kojima se pokrivaju rizici kojima se izlažu radeći na moru;

P.  budući da se Europski parlament u svojoj rezoluciji od 12. rujna 2012. izjašnjava u vezi s potrebom davanja većeg pravnog i socijalnog priznanja, odavanja većeg priznanja ulozi žena u sektoru ribarstva, davanja istih prava koja uživaju muškarci, davanja pravnog statusa i socijalnih povlastica koje imaju samozaposlene osobe supružnicima i životnim partnerima ribara koji doprinosi održavanju obiteljskog poduzeća;

1.  poziva Komisiju da pokrene specifičan statistički program za regije koje su ovisne o ribolovu, pridajući posebnu pozornost zanatskom obalnom ribolovu, tradicionalnim metodama ribolova i posebnim kanalima za stavljanje proizvoda na tržište te poslu i socijalnim i radnim uvjetima žena koje skupljaju školjkaše, koje izrađuju i krpaju mreže i radnicama koje se bave zanatskim ribolovom i povezanim djelatnostima s ciljem ocjene potreba koje su karakteristične za rad žena te poboljšanja socijalnog priznanja tih zvanja koja su izuzetno naporna;

2.  smatra da je potrebno poboljšati prikupljanje i analizu statističkih informacija u vezi sa zapošljavanjem u sektoru ribarstva raščlanjene prema spolu, vrsti aktivnosti i tipologiji ugovora (samozaposlena osoba, zaposlena osoba, na nepuno radno vrijeme, na puno radno vrijeme, povremeno zaposlena osoba) kako bi se mogao procijeniti doprinos žena u sektoru ribarstva i akvakulture;

3.  poziva Komisiju da se prikupljanje podataka raščlanjenih po spolu proširi na sektor izlova te da se uvedu novi pokazatelji, kao što su dob, razina obrazovanja i osposobljenosti te djelatnost supružnika ili partnera;

4.  smatra da je potrebno utvrditi jasne definicije u vezi sa statističkim pokazateljima koji se upotrebljavaju za prikupljanje podataka o radnika u sektoru ribarstva, akvakulture i srodnim sektorima; isto tako smatra da je potrebno oblikovati usklađeni skup statističkih pokazatelja na razini EU-a i poziva države članice da pravovremeno dostave sve podatke u skladu s tim pokazateljima;

5.  poziva Komisiju i Vijeće da priznaju na pravnoj i socijalnoj razini ulogu žena u sektoru ribarstva i akvakulture, kao i u održivom razvoju područja koja ovise o ribarstvu, s ciljem uklanjanja svih ekonomskih, administrativnih i socijalnih prepreka koje otežavaju zadovoljavanje uvjeta o jednakosti;

6.  poziva Komisiju i Vijeće da potaknu države članice da kao profesionalne bolesti reguliraju i priznaju ozljede zglobova, kralješnice ili reumatske bolesti do kojih dolazi zbog teških vremenskih uvjeta u kojima moraju raditi žene koje skupljaju školjkaše, izrađuju i krpaju mreže, prerađuju ribu, rade kao ribari, te ozljede do kojih dolazi zbog dizanja izuzetno teškog tereta;

7.  poziva Komisiju da prizna kako rad žena doprinosi poboljšanju sljedivosti ribljih proizvoda, što doprinosi obaviještenosti potrošača i osigurava više standarde i veću sigurnost u vezi s proizvodima s područja ribarstva i akvakulture te povećava ekonomske, gastronomske i turističke mogućnosti ribarskih područja;

8.  poziva na stvaranje (u okviru Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo i/ili drugih instrumenata) posebnih mehanizama potpore koji se mogu pokrenuti u izvanrednim stanjima (prirodne katastrofe) kao i financijskih mehanizama naknade za pomoć ribarima, ribaricama i njihovim obiteljima tijekom privremenih lovostaja, osobito u područjima gdje je ribarstvo jedini izvor prihoda;

9.  smatra da je potrebno poticati i financijski podržavati udruživanje žena pomoću nacionalnih i europskih ženskih mreža s ciljem povećanja vidljivosti žena u sektoru ribarstva, stvaranja društvene svijesti o doprinosu žena u ribarskoj djelatnosti, omogućavanja razmjene iskustava, te iznošenja potreba i zahtjeva žena, od razine lokalne vlasti do razine europskih tijela;

10. potiče Komisiju i države članice da olakšaju pristup sredstvima za ženske organizacije u sektoru ribarstva, akvakulturi i srodnim sektorima, omogućavajući im da zamisli provedu u praksu, da učvrste svoje organizacijske strukture i stupe u kontakt s drugim ženskim organizacijama za razmjenu iskustva i dobrih praksi;

11. smatra da je potrebno poticati i osnaživati učinkovito sudjelovanje žena u savjetodavnim tijelima i vijećima, tijelima za donošenje odluka, predstavničkim tijelima, regionalnim tijelima i stručnim udruženjima, jamčeći njihovo sudjelovanje u donošenju odluka u javnom, kao i privatnom sektoru pod uvjetima jednakim onima koji se odnose na muškarce;

Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF) za razdoblje 2013. – 2020.

12. primjećuje da je samo jedna država članica iskoristila mogućnosti koje nudi četvrta os Europskog fonda za ribarstvo za financiranje projekata čiji su korisnici žene te poziva države članice da iskoriste mogućnosti koje im EFPR nudi za:

•   primjenu načela jednakih mogućnosti prilikom sastavljanja i prilikom razrade ili provedbe operativnih programa;

•   stvaranje sektora ribarstva koji je prilagođeniji ženama i to preuređenjem tog sektora i osiguravanjem odgovarajućih kapaciteta (kao što su garderobe na brodicama i u lukama);

•   podupiranje udruga žena i njihova organiziranja u mreže (npr. udruge žena koje izrađuju i krpaju mreže, radnica u luci, žena koje pakiraju proizvode);

•   podupiranje projekata za ublažavanje problema do kojih dolazi zbog radnih uvjeta žena koje skupljaju školjkaše stojeći, uključujući postizanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života;

•   podupiranje projekata za promicanje, diversifikaciju i podizanje osviještenosti o ulozi žena u ribarstvu i akvakulturi;  

•   omogućavanje ženama i djevojkama lakšeg pristupa usavršavanju financirajući konkretne obuke i strukovno obrazovanje i profesionalno priznanje njihove djelatnosti; u tu svrhu države članice trebaju pokrenuti postupke za dobivanje službeno priznatih svjedodžbi o stručnosti i uspostaviti centre za osposobljavanje u djelatnostima koje uobičajeno obavljaju žene u različitim zajednicama;

•   omogućavanje boljih mogućnosti zapošljavanja i podupiranje generacijskog kontinuiteta, osobito razvijanjem djelatnosti koje su održive u morskom okolišu;

•   poticanje stručnog usavršavanja, posebno žena koje rade u sektoru ribarstva i akvakulture, kako bi se povećale njihove mogućnosti pristupa mjestima u upravi i kvalificiranim tehničkim i upravljačkim mjestima povezanima s ribarstvom s jednakim uvjetima u pogledu plaće;

•   poboljšanje uloge žena u ribarstvu, posebno podupirući djelatnosti koje se obavljaju na kopnu, i djelatnosti povezane s ribarstvom, i u proizvodnji i preradi, stavljanju na tržište i prodaji;

•   poticanje poduzetničkih inicijativa koje pokreću žene, uključujući po potrebi ekonomsku diversifikaciju izvjesnih djelatnosti povezanih sa sektorom ribarstva, uključujući djelatnosti kao što su muzeologija, kulturna tradicija, obrti, gastronomija i ugostiteljstvo;

•   poticanje poduzetničkih inicijativa u djelatnostima koje nisu povezane s ribarstvom u priobalnim područjima koja su pretrpjela gubitak radnih mjesta uslijed provedbe reforme u sektoru ribarstva;

13. poziva države članice da olakšaju dobivanje povoljnog zajma kojim se omogućuje svladavanje konkretnih poteškoća na koje žene nailaze u vezi s financiranjem projekata koji su prikladni za uključivanje u nacionalne programe u okviru EFPR-a;

14. poziva države članice da podupru ženske poduzetničke inicijative dodjeljujući povoljne mikrokredite i pružanjem odgovarajućih informacijama u vezi s mogućnostima financiranja;

15. potiče države članice da poduzmu mjere za razvoj i modernizaciju lokalne infrastrukture, prošire gospodarske aktivnosti i poboljšaju kvalitetu života u ribarskim područjima, osobito u područjima koja u potpunosti ovise o ribarstvu kako bi se osigurao njihov održivi razvoj boreći se općenito protiv siromaštva, a posebno kad ono pogađa žene i djecu te nastojeći spriječiti nasilje protiv žena i nasilje u obitelji;

16. ponavlja stajališta usvojena u okviru postupka u vezi s Obzorom 2020., Okvirnim programom za istraživanje i inovacije (2014. – 2020.), o poticanju sudjelovanja žena u svim područjima istraživanja, projektima i znanstvenim disciplinama, osobito onih žena koje su se profesionalno posvetile istraživanju morskog okoliša;

17. poziva države članice da

•   pravno priznaju rad žena koje financijski doprinose obitelji i onih koje doprinose svojim radom, iako za taj rad ne dobivaju naknadu;

•   osiguraju pomoć ženama dajući im naknade za nezaposlenost u slučaju prekida radnog odnosa (privremeno ili konačno), pravo na mirovinu, postizanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života, pristup roditeljskom dopustu (bez obzira na njihov bračni ili građanski status u odnosu na partnera), socijalnom osiguranju i besplatnoj zdravstvenoj zaštiti te zaštitu od rizika kojima su izložene radeći u pomorskom i ribarstvenom sektoru;

18. budući da Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike traži u stavku 28. da se unutar Svjetske trgovinske organizacije EU založi za kažnjavanje zemalja koje provode diskriminaciju žena, i da u stavku 45. iste Rezolucije od Komisije zahtijeva da prilikom pregovora o ribarstvenim sporazumima osigura da obalna država namijeni neki osnovni dio iz potpore sektoru za razvoj priznanja, promicanja i diversifikacije uloge žena u sektoru ribarstva i da se osigura primjenu načela o jednakosti postupanja i mogućnosti za muškarce i žene, osobito u vezi s usavršavanjem i pristupom financijskim sredstvima i kreditima;

19. poziva Komisiju da osigura da europska rodna dimenzija bude uključena i zajamčena u sporazumima o gospodarskom partnerstvu koji uključuju sektor ribarstva;

Osnovna uredba o zajedničkoj ribarstvenoj politici

20. poziva države članice da nadziru ispunjavanje ciljeva nove zajedničke ribarstvene politike povezane s pristupom ribarskim resursima koja se temelji na transparentnim kriterijima ekološkog, socijalnog i ekonomskog karaktera, obuhvaćajući načela o jednakosti postupanja i mogućnostima za žene i muškarce;

21. poziva države članice da priznaju pravni status žena u slučajevima privremenog prekida rada, uključujući razdoblja biološkog oporavka;

22. poziva Komisiju i države članice da nadziru provedbu Direktive 2010/41/EU kako bi žene iz ribarstvenog sektora koje rade puno ili skraćeno radno vrijeme u obiteljskim poduzećima ili pomažući svojim supružnicima ili partnerima, doprinoseći na taj način vlastitoj i obiteljskoj financijskoj održivosti, kao i one koje se tim poslom uzdržavaju a ne pripadaju obiteljskoj zajednici, dobile pravno priznanje i socijalne povlastice istovjetne onima koje imaju samozaposlene osobe;

23. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

EXPLANATORY STATEMENT

The aim of this report is to consolidate the knowledge, recommendations and initiatives of the Committee on Fisheries and Committee on Women’s Rights and Gender Equality in relation to the socio-economic role played by women in the fisheries and aquaculture sector, in the context of the reform of the common fisheries policy.

The specific activities undertaken by the European Parliament’s Committee on Fisheries with regard to developments in gender equality in the common fisheries policy in recent years include the European Parliament resolution on women’s networks: fishing, farming and diversification (2004/2263(INI)), the European Fisheries Fund 2007-2013 and the 2010 hearing held by the Committee on Fisheries on women and the sustainable development of fisheries areas, which highlighted the difficult conditions faced by women in the fishing world and the need to promote women’s participation in all areas of fisheries policy.

The Committee on Fisheries and the Committee on Women’s Rights and Gender Equality held a joint hearing on developing the role of women in European fisheries and aquaculture on 14 October 2013. That hearing analysed women’s situation in the fisheries sector, their role in creating new opportunities in coastal communities, new features in relation to measures to support the creation of women’s networks and the exchange of best practice, gender mainstreaming in the various stages of implementing the European Fisheries Fund, particularly axis 4, and future prospects in the context of the reform of the common fisheries policy.

In relation to the ongoing reform of the common fisheries policy, attention might be drawn to the report on small-scale coastal fishing, artisanal fishing and the reform of the common fisheries policy (2011/2292(INI)), which addresses key aspects of women’s role in fisheries linked to improvements in social and working conditions and their economic, social and cultural roles, as well as the overarching communication (2011/2290(INI)). The latter highlighted the need for greater legal and social recognition and emphasised the significant work carried out by women in the fisheries sector and their role in securing the family livelihood, encompassing both married and unmarried couples.

Even though women play a key socio-economic role in the fisheries and aquaculture sector, it is rare for specific reference to be made to guaranteeing equal conditions in terms of women’s access to work linked to fishing in fisheries plans, programmes and legislation.

Women’s work in fishing and related activities is often invisible, complementing the work carried out by their partners in an economic climate that is becoming increasingly harsh for family businesses. In these situations there are no fixed wages or social benefits. For some women, moreover, this activity is their only source of income.

The lack of statistical information on the role of women in the world of fishing, and the inaccessibility of what information there is, represents a significant obstacle when it comes to evaluating the functions carried out and their economic contribution. It is difficult to gain a detailed picture of women’s current working situation in fisheries and aquaculture when data is not broken down by gender and type of activity in the fisheries sector, and the focus is on fisheries production.

The new common fisheries policy is to contribute to the protection of the marine environment, and in particular to attaining good environmental status by 2020, as laid down in Directive 2008/56/EC of the European Parliament and of the Council establishing a framework for Community action in the field of marine environmental policy (Marine Strategy Framework Directive). This means that the contribution made by women working in artisanal fishing also needs to be addressed, since their environmentally friendly work will be a key factor in complying with this Directive.

It must also be borne in mind that women and young people are hardest hit in times of recession or economic crisis such as the present, and they are the first to see their job opportunities, wages and working conditions deteriorate.

There are currently a number of fishing-related women’s associations and organisations in Europe, set up to defend equal rights and provide a channel for advice, and enabling women to maintain links, improve coordination and gain access to aid. In 2008 there were 18 organisations active at local or regional level in the EU, four national organisations, one national network, three transnational networks and one European network.

The most comprehensive women’s network in Europe is AKTEA, whose objectives include raising women’s profile in fisheries and aquaculture and related activities, raising awareness of women’s contribution in these sectors, promoting women’s participation in decision-making processes in these sectors, exchanging experience, etc.

Training is a crucial aspect of development and professionalisation in any area of work. Tasks carried out by women in artisanal fishing need to be covered in recognised courses that will help ensure that this type of work continues to exist in our society. Emphasis should also be placed on the need to learn how to use IT tools that are more specific and more closely geared to women’s managerial activities in the fisheries sector, in order to develop business activities and family ventures.

Work is currently underway on the future European Maritime and Fisheries Fund (EMFF) for the period 2013-2020, which will be the main instrument to help provide funding in the EU fisheries and aquaculture sector.

The Member States will need to ensure, within the framework of the new EMFF, that young people and women in the fisheries sector have access to ongoing training so that they can improve their position in the fisheries labour market, with a view to promoting women’s role and ensuring that they are present in all representative bodies.

Support also needs to be provided to promote and help maintain women’s associations in the fisheries and aquaculture sector, so as to boost their presence, confidence and social recognition.

A further important aspect is the participation of women researchers in the field of the marine environment, particularly in the area of women’s employment in the fisheries sector and the state of resources. Such research is vital for sustainable exploitation, factoring in the possible effects of climate change.

Article 79 of the EMFF states that support may be granted, inter alia, to types of operations involving scientific analysis and CFP implementation, national multi-annual sampling programmes, research surveys at sea, etc., but the new EMFF also needs to ensure the collection and continuing analysis of data relating to women’s employment in the fisheries and aquaculture sector and their socio-economic contribution to the sector. This will also go some way towards meeting the general criteria laid down in Annex III of the EMFF (‘General Ex ante conditionalities’), which require the effective implementation and application of an explicit strategy for the promotion of gender equality through, inter alia, a system for collecting and analysing gender-disaggregated data and indicators and the development of evidence-based gender policies.

The new EMFF should also promote support for all women whose work has made an invisible contribution to the family livelihood, whether as spouses, life partners, etc.

The general principles governing fisheries policy are laid down in Article 2 of the new basic regulation on the common fisheries policy, while Article 7 refers to targets for the sustainable exploitation of stocks and measures to minimise the negative impact of fishing activities on marine biodiversity and marine ecosystems. In order to achieve these targets, it is vital to spotlight the work carried out by women shellfish gatherers, since they exploit fishery resources sustainably, in a way that respects stocks and their regeneration, and they are well aware that they will have no resources left to carry on working if they exceed the limits of their particular environment.

The new common fisheries policy should seek to achieve objectives linked to the principle of equality, the historic recognition of women’s socio-economic role in the world of fishing, non-discrimination on grounds of gender, the necessary social measures and unemployment assistance, and action to promote women’s inclusion in committees and advisory councils and their participation in associations, as well as identifying the necessary financial instruments and social measures and support for women fishery workers affected by biological rest periods.

To sum up, it is clear that the needs facing women working in the fisheries sector are numerous. Their working conditions need to be regulated and their situation brought into line with that of men, working conditions in the sector need to be attractive for future generations, and women’s contribution to the development of sustainable fisheries needs to be recognised. To this end, it is vital that the current reform of the common fisheries policy should lay the foundations for support, guidelines, plans and training programmes, and the necessary recognition and equal rights that will guarantee a better and stable future for women working in the fisheries sector.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

23.1.2014

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

32

3

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

John Stuart Agnew, Kriton Arsenis, Edit Bauer, Alain Cadec, Marije Cornelissen, Edite Estrela, Carmen Fraga Estévez, Pat the Cope Gallagher, Dolores García-Hierro Caraballo, Iratxe García Pérez, Mikael Gustafsson, Mary Honeyball, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Isabella Lövin, Astrid Lulling, Gabriel Mato Adrover, Guido Milana, Elisabeth Morin-Chartier, Krisztina Morvai, Angelika Niebler, Siiri Oviir, Antonyia Parvanova, Maria do Céu Patrão Neves, Ulrike Rodust, Raül Romeva i Rueda, Joanna Senyszyn, Joanna Katarzyna Skrzydlewska, Struan Stevenson, Isabelle Thomas, Jarosław Leszek Wałęsa, Marina Yannakoudakis, Inês Cristina Zuber

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Izaskun Bilbao Barandica, Anne Delvaux, Iñaki Irazabalbeitia Fernández, Nicole Kiil-Nielsen, Christa Klaß, Antolín Sánchez Presedo, Angelika Werthmann

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.

Elisabetta Gardini, Anna Hedh