Postupak : 2013/2103(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A7-0071/2014

Podneseni tekstovi :

A7-0071/2014

Rasprave :

PV 24/02/2014 - 25
CRE 24/02/2014 - 25

Glasovanja :

PV 26/02/2014 - 9.15
Objašnjenja glasovanja
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0162

IZVJEŠĆE     
PDF 220kWORD 163k
03.2.2014
PE 519.748v03-00 A7-0071/2014

o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova

(2013/2103(INI))

Odbor za prava žena i jednakost spolova

Izvjestiteljica: Mary Honeyball

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 EXPLANATORY STATEMENT
 MIŠLJENJE MANJINE
 MIŠLJENJE MANJINE
 MIŠLJENJE Odbora za razvoj
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na jednakost spolova

(2013/2103(INI))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir članke 4. i 5. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,

–       uzimajući u obzir UN-ovu Konvenciju o suzbijanju trgovanja osobama i iskorištavanja prostitucije drugih iz 1949.,

–    uzimajući u obzir članak 6. Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979. kojom se žele suzbiti svi oblici trgovanja ženama i iskorištavanje prostitucije žena,

–       uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta iz 1989.,

–    uzimajući u obzir članak 2. Deklaracije UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993.,

      u kojemu se navodi da nasilje nad ženama uključuje:

      „Fizičko, spolno i psihičko nasilje koje se odvija u društvenoj zajednici,

      uključujući silovanje, spolno zlostavljanje, spolno napastovanje i zastrašivanje na poslu, u obrazovnim

      ustanovama i drugdje, trgovanje ženama i prisilna prostitucija”,

–    uzimajući u obzir Protokol iz Palerma iz 2000. o sprječavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovanja ljudima, posebice ženama i djecom, dodatnog dijela Konvencije UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, i koji je priložen Konvenciji UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminala,

–    uzimajući u obzir strateške ciljeve iz odjeljka 3. Platforme za djelovanje iz 1995. i Pekinšku deklaraciju,

–    uzimajući u obzir članak 2. Konvencije MOR-a br. 29. o prisilnom ili obveznom radu, u kojemu je definiran prisilan rad,

–    uzimajući u obzir Briselsku deklaraciju (11) Međunarodne organizacije za migracije (IOM) o prevenciji i suzbijanju trgovanja ljudima, kojom se poziva na sveobuhvatnu, multidisciplinarnu i učinkovito usuglašenu politiku koja uključuje sudionike iz svih područja na koje se ona odnosi,

–    uzimajući u obzir preporuke Vijeća Europe na ovomu području, kao što je Preporuka br. R 11 iz 2000. o trgovanju ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja, Preporuka br. R 5 iz 2002. o zaštiti žena od nasilja, i Preporuka 1545 iz 2002. o kampanji protiv trgovanja ženama,

–       uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o akciji protiv trgovine ljudima,

–       uzimajući u obzir prijedlog preporuke Parlamentarne skupštine Vijeća Europe „Kriminalizacija kupovine seksualnih usluga u svrhu borbe protiv trgovine ljudima za seksualno iskorištavanje”, Dok. 12920 od 26. travnja 2012.,

–    uzimajući u obzir ministarsku odluku iz Beča br. 1 (12) OESS-a iz 2000. u svrhu potpore mjerama OESS-a i Akcijskom planu OESS-a za suzbijanje trgovanje ljudima (Odluka br. 557, donijeta 2003.),

–    uzimajući u obzir članke 2. i 13. Ugovora o Europskoj uniji,

–    uzimajući u obzir Okvirnu Odluku Vijeća 2002/629/PUP od 19. srpnja 2002. o suzbijanju trgovanja ljudima,

–       uzimajući u obzir Okvirnu Odluku Vijeća 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti žrtava, koja zamjenjuje Okvirnu Odluku Vijeća 2002/629/PUP od 19. srpnja 2002.,

–    uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća o inicijativama za suzbijanje trgovanja ljudima, osobito ženama(1),

–       uzimajući u obzir Strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima,

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 1995. donesenu na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama u Pekingu pod nazivom „Akcija za jednakost, razvoj i mir”(2),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. travnja 1997. o Komunikaciji Komisije o protuzakonitom i štetnom sadržaju na internetu(3),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. rujna 1997. o potrebi za pokretanjem velike kampanje za nultu toleranciju prema nasilju nad ženama na području cijele Europske Unije(4),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. listopada 1997. o Zelenoj knjizi Komisije o zaštiti maloljetnika i ljudskom dostojanstvu na području audiovizualnih i informacijskih usluga(5),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. studenog 1997. o Komunikaciji Komisije o suzbijanju iskorištavanja djece u svrhu seksualnog turizma te o memorandumu o doprinosu Europske unije u jačanju prevencije seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece(6),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 1997. o Komunikaciji Komisije o trgovanju ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja(7),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. svibnja 1998. o prijedlogu preporuke Vijeća o zaštiti maloljetnika i ljudskog dostojanstva na području audiovizualnih i informacijskih usluga(8),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 1998. o poštovanju ljudskih prava u Europskoj uniji(9),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 1999. o usklađivanju oblika zaštite kojima se dopunjuje status izbjeglica u Europskoj uniji(10),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. ožujka 2000. o Komunikaciji koje je Komisija uputila Vijeću, Europskom parlamentu, Gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o provedbi mjera za suzbijanje iskorištavanja djece u svrhu seksualnog turizma (11),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. travnja 2000. o inicijativi Republike Austrije u cilju usvajanja Odluke Vijeća za suzbijanje dječje pornografije na internetu(12),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2000. o daljnjim mjerama u vezi s Pekinškom platformom za djelovanje(13),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. svibnja 2000. o Komunikaciji koju je Komisija uputila Vijeću i Europskom parlamentu pod nazivom „Za daljnje aktivnosti u borbi protiv trgovanja ženama”(14),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2000. o Komunikaciji Komisije o žrtvama kaznenih djela u Europskoj uniji: Razmatranja o normama i djelovanjima(15),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2001. o prijedlogu Okvirne Odluke Vijeća o suzbijanju trgovanja ljudima(16),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2006. o strategijama sprečavanja trgovine ženama i djecom koji su u opasnosti od seksualnog iskorištavanja(17),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2006. o trenutačnom stanju u pogledu suzbijanja nasilja nad ženama i svim budućim djelovanjima(18),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2006. o prisilnom prostituiranju u kontekstu svjetskih sportskih događanja(19),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. studenog 2009. o uklanjanju nasilja nad ženama(20),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i glavnim crtama nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama(21),

–    uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o 57. sjednici Komisije UN-a o položaju žena (CSW): Uklanjanje i prevencija svih oblika nasilja nad ženama i djevojkama(22),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca – preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti(23),

–       uzimajući u obzir kampanju za podizanje svijesti Europskog ženskog lobija „Nije na prodaju”,

–       uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za razvoj (A7‑0000/2014),

A.     budući da su prostitucija i prisilna prostitucija pojave vezane uz spol, te imaju globalnu dimenziju i uključuju oko 40 – 42 milijuna ljudi širom svijeta, pri čemu su većina osoba koje se bave prostitucijom žene i djevojke, dok su muškarci gotovo jedini kupci, i budući da su one stoga ujedno i uzrok i posljedica neravnopravnosti spolova koju dodatno pogoršavaju;

B.     budući da je prostitucija oblik ropstva nespojiv s ljudskim dostojanstvom i temeljnim ljudskim pravima,

C.     budući da je trgovina ljudima, osobito ženama i djecom, u svrhe seksualnog iskorištavanja i drugih oblika iskorištavanja jedan od najgorih oblika kršenja ljudskih prava; budući da trgovina ljudima bilježi porast na globalnoj razini potaknuta porastom organiziranog kriminala i njegove profitabilnosti;

D.     budući da je rad jedan od glavnih izvora ljudskog samoostvarenja kojim pojedinci pridonose općem blagostanju podupirući ga;

E.     budući da su prostitucija i prisilna prostitucija u svojoj prirodi vezane uz neravnopravnost spolova u društvu i da imaju utjecaj na položaj žena i muškaraca u društvu i sagledavanje njihovih međusobnih odnosa i spolnosti;

F.     budući da se spolno i reproduktivno zdravlje promiče zdravim pristupom spolnosti uz međusobno poštovanje;

G.     budući da Direktiva 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o prevenciji i borbi protiv trgovanja ljudima i zaštiti žrtava trgovanja ljudima utvrđuje jasne odredbe o žrtvama;

H.     budući da svaka politika koja se bavi prostitucijom ima utjecaj na ostvarenje jednakosti spolova, razumijevanje rodnih pitanja te društvu, uključujući i mlade, prenosi poruke i norme;

I.      budući da prostitucija funkcionira kao poslovna djelatnost i stvara tržište na kojem su međusobno povezani različiti sudionici i na kojem svodnici i posrednici nastoje osigurati ili povećati svoja tržišta te maksimalno uvećati dobit, i budući da kupci seksualnih usluga imaju ključnu ulogu jer održavaju potražnju na tom tržištu;

J.      budući da prema SZO-u seksualno zdravlje „zahtijeva pozitivan pristup seksualnosti i seksualnim vezama temeljen na poštovanju, kao i mogućnost ugodnog i sigurnog seksualnog iskustva, bez prisile, diskriminacije i nasilja”;

K.     budući da prostitucija svaki intimni čin svodi na njegovu novčanu vrijednost i ljudsko biće spušta na razinu robe ili predmeta na korištenje klijentu;

L.     budući da velika većina prostituiranih osoba dolazi iz ranjivih skupina;

M.    budući da je pružanje seksualnih usluga blisko povezano s organiziranim kriminalom;

N.     budući da organizirani kriminal, trgovanje ljudima, osobito nasilni zločini i korupcija cvjetaju u sjeni prostitucije te da svaki okvir legalizacije ponajprije koristi svodnicima koji su u mogućnosti pretvoriti se u „poslovne ljude”;

O.     budući da je u svjetlu nalaza raznih istraživanja jasno da polovina kupaca nastavlja s kupovinom spolnog čina bez obzira na jasne pokazatelje da su osobe koje se bave prostitucijom mlađe od 18 godina;

P.     budući da tržišta prostitucije produbljuju problem trgovanja ženama i djecom i povećavaju nasilje nad njima, osobito u zemljama gdje je seksualna industrija legalizirana(24);

Q.     budući da su prostitucija i trgovanje ženama i djevojkama povezani jer je potražnja za ženama u prostituciji ista, bez obzira trguje li se njima ili ne; budući da trgovanje ljudima služi kao sredstvo opskrbljivanja tržišta prostitucije ženama i djevojkama;

R.     budući da podaci EU-a pokazuju neučinkovitost trenutačne politike u suzbijanju trgovine i da postoji problem u identificiranju i kaznenom progonu trgovaca te da je potrebno pojačati istrage slučajeva seksualnog trgovanja te kazneno gonjenje i osuđivanje trgovaca ljudima;

S.     budući da se sve više mladih, od kojih zabrinjavajuće velik broj djece, prisiljava na bavljenje prostitucijom;

T.     budući da prisila pod kojom se odvijaju aktivnosti prostitucije može biti izravna i fizička ili neizravna, na primjer u obliku pritisaka na obitelj u zemlji podrijetla, i budući da prisila može biti psihološka i podmukla;

U.     budući da glavnu odgovornost za rješavanje pitanja trgovanja ljudima snose države članice, budući da je u travnju 2013. samo šest država članica izvijestilo o potpunom prenošenju Direktive EU-a o borbi protiv trgovine ljudima, čiji je rok za provedbu istekao 6. travnja 2013.;

V.     budući da Komisija u svojoj Strategiji za jednakost žena i muškaraca (2010. – 2015.) ističe da „nejednakosti između muškaraca i žena krše temeljna prava”;

W.    budući da postoji veliko razilaženje u načinima na koje se države članice nose s problemom prostitucije, među kojima prevladavaju dva osnovna pristupa: u prvom pristupu prostitucija se smatra kršenjem ženskih prava, odnosno oblikom seksualnog ropstva, koje ima za posljedicu i podržava nejednakost spolova; drugi pristup temelji se na ideji da prostitucija promiče jednakost spolova podupirući žensko pravo da čini sa svojim tijelom što želi; u oba slučaja pojedine države članice imaju nadležnost za odlučivanje o tome kako pristupiti pitanju prostitucije;

X.     budući da je, iako postoji razlika između „prisilne” i „dobrovoljne” prostitucije, prostitucija očigledno oblik nasilja nad ženama;

Y.     budući da je rješavanju pitanja prostitucije potrebno pristupiti s dugoročnom vizijom i perspektivom jednakosti spolova;

Z.     budući da je pružanje seksualnih usluga, koje je istovjetno odobravanju seksualnog iskorištavanja drugih, legalizirano u nekoliko zemalja članica, uključujući Njemačku, Nizozemsku i Grčku; budući da je Ured Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal naveo Nizozemsku kao glavnu destinaciju žrtava trgovanja ljudima;

AA. budući da se broj osoba koje se bave prostitucijom u Njemačkoj procjenjuje na 400 000, no samo ih se 44 službeno prijavilo u službama socijalne skrbi nakon zakona o legalizaciji prostitucije iz 2002.; budući da ne postoje sigurni pokazatelji da je tim zakonom umanjen broj kaznenih djela te budući da je trećina tužitelja u Njemačkoj izjavila da je legalizacija prostitucije otežala njihov posao u kaznenom progonu za trgovanje ljudima i svodništvo;

AB. budući da je globalni trend banalizirati prostituciju i smatrati ju normalnom djelatnosti, za „zabavu”, ali i poslom;

;

1.      potvrđuje da su prostitucija i seksualno iskorištavanje pitanja usko vezani uz rod i kršenje ljudskog dostojanstva, u suprotnosti s načelima ljudskih prava među kojima je jednakost spolova, te su time u suprotnosti s načelima Povelje o temeljnim pravima Europske unije, uključujući cilj i načelo spolne jednakosti;

2.      ističe da treba poštovati spolno i reproduktivno zdravlje i prava svih žena, uključujući pravo na tijelo i seksualnost, bez prisile, diskriminacije i nasilja;

3.      naglašava da su prostitucija i trgovanje ljudima višestruko povezani i potvrđuje da se prostitucijom i na svjetskoj i na europskoj razini produbljuje problem trgovanja ranjivim ženama i djevojkama, od kojih je velika većina u dobi između 13 i 25 godina; naglašava da se, prema podacima Europske komisije, većina (62 %) trgovanja ljudima odvija u svrhe seksualnog iskorištavanja, a žene i djevojke čine 96 % potvrđenih i pretpostavljenih žrtava pri čemu je posljednjih godina u porastu postotak žrtava iz država koje nisu članice EU-a;

4.      potvrđuje međutim da zbog nedostatka pouzdanih, točnih i usporedivih podataka među zemljama, uglavnom zbog nezakonite i često nevidljive prirode prostitucije i trgovine, tržište prostitucije ostaje nedokučivo, a političko odlučivanje otežano, što znači da se sve brojke temelje jedino na procjenama;

5.      ističe da podaci ukazuju na to da organizirani kriminal ima odlučujuću ulogu ondje gdje je pružanje usluga legalizirano(25);

6.      naglašava da podaci pokazuju da se većina osoba koje se bave prostitucijom u našim društvima prepoznaje kao ugrožene osobe;

7.      naglašava da je prostitucija i zdravstveni problem jer ima štetne učinke na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, koje češće pate od seksualnih, fizičkih, duševnih i zdravstvenih trauma, ovisnosti o drogama i alkoholu, gubitka samopoštovanja i imaju višu stopu smrtnosti u odnosu na prosječnu populaciju; dodaje i naglašava da mnoge osobe koje kupuju seksualne usluge traže nezaštićeni komercijalni spolni odnos, čime se povećava mogućnost štetnog učinka na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, kao i na zdravlje kupaca;

8.      naglašava da prisilna prostitucija, prostitucija i iskorištavanje u seksualnoj industriji mogu imati razorne i trajne psihičke i fizičke posljedice, čak i nakon prestanka bavljenja prostitucijom, za pojedince koji su uključeni u njih, osobito djecu i adolescente, te su također uzrok i posljedica spolne nejednakosti i podupiru ustaljene rodne stereotipove i stereotipno razmišljanje, kao što je ideja da su tijela žena i djevojaka na prodaju kako bi zadovoljila potrebe muškaraca za spolnim činom;

9.      poziva nadalje države članice da sukladno nacionalnom pravu za osobe koje se bave prostitucijom izvan mjesta pružanja usluga prostitucije uvedu redovito, povjerljivo savjetovanje i zdravstvene preglede;

10.    potvrđuje da su prostituke visokorizična skupina za zaraze HIV-om i za druge spolno prenosive bolesti;

11.    poziva države članice da razmijene najbolja iskustva iz prakse o načinima smanjenja opasnosti povezanih s uličnom prostitucijom;

12.    potvrđuje da prostitucija i prisilna prostitucija općenito utječe na nasilje nad ženama, s obzirom na to da istraživanje među kupcima pokazuje da muškarci koji plaćaju seksualne usluge imaju ponižavajuću sliku o ženama(26); stoga predlaže da nacionalna nadležna tijela omoguće da zabrana kupovanja seksualnih usluga bude usklađena s kampanjom za podizanje svijesti kod muškaraca;

13.    naglašava da su osobe koje se bave prostitucijom društveno, ekonomski, tjelesno, duševno, emotivno i u obiteljskom smislu ugrožene te im prijeti opasnost od nasilja i štete više nego u bilo kojoj drugoj djelatnosti; nacionalne policijske snage trebalo bi stoga potaknuti na rješavanje, između ostalog, niske stope osuđivanosti za silovanja počinjena nad prostitutkama; naglašava da su osobe koje se bave prostitucijom također podvrgnute javnom sramoćenju i društvenom stigmatiziranju, čak i ako se prestanu baviti prostitucijom;

14.    skreće pozornost na činjenicu da prostitutke imaju pravo na majčinstvo, odgajanje djece i brigu o njima;

15.    naglašava da normalizacija prostitucije utječe na nasilje nad ženama; posebice ukazuje na podatke koji pokazuju da su muškarci koji kupuju seksualne usluge češće provodili seksualnu prisilu i druge oblike nasilja nad ženama te često iznosili mizogine stavove;

16.    izražava zabrinutost zbog povećanja broja mladića koji kupuju usluge prostitucije kao oblik zabave, postupajući tako prema ženama i djevojkama kao prema seksualnim igračkama, što često dovodi do nasilja nad njima;

17.    navodi da je 80 – 95 % žena koje se bave prostitucijom bilo žrtva nekog oblika nasilja prije ulaska u svijet prostitucije (silovanje, incest, pedofilija), 62 % prijavilo je da su bile silovane, a 68 % pati od posttraumatskog stresnog poremećaja – sličan postotak vrijedi i za žrtve mučenja(27);

18.    ističe da dječja prostitucija nikad ne može biti dobrovoljna jer djeca nemaju sposobnost „pristanka” na prostituciju; potiče države članice EU-a da što energičnije zabrane dječju prostituciju (koja uključuje mlađe od 18 godina) jer ona je najozbiljniji oblik prisilne prostitucije; hitno zahtijeva pristup nulte tolerancije koji se temelji na prevenciji, zaštiti žrtava i kaznenom progonu klijenata;

19.    ističe da su dječja prostitucija i seksualno iskorištavanje djece u porastu, također i preko društvenih mreža na kojima se često koristi obmanom i zastrašivanjem;

20.    svraća pozornost na pojavu prostitucije maloljetnih osoba, koja nije istovjetna spolnom napastovanju i čiji korijeni leže u teškim ekonomskim situacijama i nedostatku roditeljske skrbi;

21.    ističe potrebu za učinkovitim mjerama za posvećivanje posebne pozornosti uklanjanju maloljetnih osoba koje se bave prostitucijom s takozvanoga tržišta prostitucije i sprečavanju njihova ulaska u to tržište, kao i za usredotočenje na djelatnosti protivne ciljevima Konvencije UN-a o pravima djeteta i njezina mjerodavnog Dodatnog protokola;

22.    smatra da bi kupovanje seksualnih usluga od prostituki mlađih od 21 godine trebalo biti kazneni prekršaj, a pružanje takvih usluga od strane prostitutki kažnjivo;

23.    svraća pozornost na pojavu „sponzorstva” koja uključuje prostituciju maloljetnih djevojaka ili djevojaka koje su tek postale punoljetne u zamjenu za luksuzne predmete ili male svote novca koje pružaju sredstva za pokrivanje dnevnih troškova ili troškova vezanih uz obrazovanje;

24.    podsjeća države članice da obrazovanje ima važnu ulogu u sprječavanju prostitucije i s njom povezanoga organiziranog kriminala te stoga preporučuje da se u školama i fakultetima provedu posebne obrazovne kampanje za podizanje svijesti i prevenciju primjerene dobi te preporučuje da obrazovanje o rodnoj jednakosti bude temeljni cilj obrazovnog procesa mladih;

25.    skreće pozornost na činjenicu da oglasi za seksualne usluge u novinama i društvenim medijima mogu biti sredstva potpore trgovini i prostituciji;

26.    skreće pozornost na rastuću ulogu interneta i društvenih mreža u regrutiranju novih i mladih osoba za bavljenje prostitucijom koje provode mreže za trgovinu ljudima; poziva na vođenje kampanja za prevenciju i na internetu, uzimajući u obzir osjetljive skupine na koje su usmjerene te mreže za trgovinu ljudima;

27.    ukazuje na neke, uglavnom negativne, učinke koje produkcija masovnih medija i pornografija, osobito internetska, imaju na stvaranje nepovoljne slike o ženama, što može poticati na zanemarivanje njihove ljudske osobnosti i utjecati na predstavljanje žena kao robe; također upozorava da se seksualna sloboda ne smije tumačiti kao dozvola za zapostavljanje žena;

28.    naglašava da normalizacija prostitucije utječe na predodžbu mladih o seksualnosti i na odnose između muškaraca i žena; navodi da prema istraživanjima, prostitucija djeluje kao sredstvo društvene kontrole nad seksualnošću mladih;

29.    naglašava da osobe koje se bave prostitucijom ne bi trebale biti kazneno gonjene, kao što je slučaj u nekim državama članicama, npr. u Ujedinjenoj Kraljevini, Francuskoj, Republici Irskoj i Hrvatskoj te poziva sve države članice da povuku represivne zakone koji se odnose na osobe koje se bave prostitucijom;

30.    poziva države članice da se suzdrže od kriminaliziranja i kažnjavanja prostitutki te da razviju programe koji bi prostitutkama/seksualnim radnicima pomogli napustiti to zanimanje ako to žele;

31.    smatra da bi smanjenje potražnje trebalo biti dijelom integrirane strategije za borbu protiv trgovanja ljudima u državama članicama; smatra da se smanjenje potražnje može postići zakonima koji teret kriminalizacije prenose sa osoba koje prodaju seksualne usluge na one koje ih kupuju te uvođenjem kazni koje bi prostituciju učinile manje financijski unosnom za kriminalne organizacije/organizirani kriminal;

32.    smatra da je najučinkovitiji način borbe protiv trgovanja ženama i djevojkama u svrhe seksualnog iskorištavanja te povećanja jednakosti između spolova model koji su usvojile Švedska, Island i Norveška (takozvani nordijski model), i koji se trenutno razmatra u nekoliko europskih zemalja, prema kojem je kazneno djelo kupovina seksualnih usluga, a ne pružanje usluga prostitucije;

33.    ističe da je prostitucija prekogranični problem i da bi stoga države članice trebale preuzeti odgovornost za borbu protiv kupovine seksualne usluge izvan svog teritorija uvođenjem mjera sličnih onima koje su usvojene u Norveškoj gdje se građanina može kazneno goniti za kupovinu seksualne usluge u inozemstvu;

34.    naglašava podatke koji potvrđuju preventivan učinak nordijskog modela na trgovanje ljudima u Švedskoj, gdje se prostitucija i seksualno trgovanje nisu povećali, i da stanovništvo sve više prihvaća model, osobito mladi ljudi, što ukazuje na to su zakoni promijenili stavove;

35.    ističe rezultate nedavnog vladinog izvješća u Finskoj kojim se poziva na potpunu kriminalizaciju kupovine seksualnih usluga, budući da se finski pristup koji kriminalizira kupce seksualnih usluga od žrtava trgovanja ljudima pokazao neučinkovitim u rješavanju pitanja trgovanja ljudima;

36.    smatra da zakonodavstvo pruža mogućnost da se razjasni koje su norme društveno prihvatljive i stvori društvo koje odražava te vrijednosti;

37.    vjeruje da viđenje prostitucije kao zakonitog „seksualnog posla” i dekriminalizacija seksualne industrije općenito te legaliziranje pružanja seksualnih usluga nije rješenje za zaštitu ugroženih žena i djevojaka od nasilja i iskorištavanja, već ima suprotan učinak i dovodi ih u opasnost od većeg stupnja nasilja i istodobno potiče rast tržišta prostitucije a time i broj žena i djevojaka koje trpe zlostavljanje;

38.    osuđuje sva politička nastojanja ili diskurse koji se temelje na stavu da prostitucija može biti rješenje za migrantice u Europi;

39.    stoga poziva države članice da sukladno nacionalnom pravu, policiji i tijelima nadležnima za mjesta na kojima se pružaju usluge prostitucije daju pravo pristupa takvim mjestima te pravo na to da ih nasumično kontroliraju;

40.    poziva Komisiju i države članice da pokrenu sve moguće načine i sredstva u borbi protiv trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja te da smanje prostituciju jer se njima krše temeljna prava žena, osobito maloljetnica, i spolna jednakost;

41.    poziva države članice da što prije prenesu u nacionalno pravo Direktivu 2011/36/EU od 5. travnja 2011. o prevenciji i borbi protiv trgovanja ljudima i zaštiti žrtava trgovanja ljudima, kojom se zamjenjuje Okvirna odluka Vijeća 2002/629/PUP, posebno u pogledu zaštite žrtava;

42.    poziva Komisiju da ocijeni dosadašnji utjecaj europskog pravnog okvira za sprječavanje trgovanja radi seksualnog iskorištavanja, da poduzme daljnja ispitivanja shema prostitucije i na području trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i povećanog opsega seksualnog turizma u EU-u, s osobitom pozornošću na maloljetnike, te da promiče razmjenu najboljih iskustava iz prakse među državama članicama;

43.    naglašava da bi Komisija trebala nastaviti s financiranjem projekata i programa za borbu protiv trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja;

44.    poziva države članice na izradu i provedbu politika borbe protiv trgovanja, seksualnog iskorištavanja i prostitucije te na to da osiguraju potporu svim važnim stranama, policiji i ostalim tijelima za provedbu zakona te socijalnim i medicinskim službama, kao i njihovu uključenost u postupke odlučivanja i suradnju;

45.    primjećuje da bi se velika većina prostituki željelo prestati baviti prostitucijom, ali misli da ne može; naglašava da je tim osobama potrebna odgovarajuća potpora, posebice psihološka i socijalna, kako bi izašle iz mreža seksualnog iskorištavanja i ovisnosti koja je s njima često povezana; stoga predlaže nadležnim tijelima da uspostave programe za izlazak iz prostitucije, u bliskoj suradnji sa sudionicima;

46.    naglašava važnost odgovarajućeg osposobljavanja policijskih službi i osoblja pravnih sustava na općenitiji način u vezi s različitim aspektima seksualnog iskorištavanja, uključujući rodne aspekte i aspekte imigracije, te potiče države članice da ohrabruju policijske službe na suradnju sa žrtvama i potiču ih na svjedočenje, da podrže postojanje specijaliziranih službi u sklopu policije i da zapošljavaju policajke; ustraje na potrebi za suradnjom država članica u pravnim pitanjima kako bi borba protiv mreža za trgovinu ljudima u Europi bila učinkovitija;

47.    usmjerava pozornost nacionalnih tijela na utjecaj posljedica krize na to da je sve veći broj žena i djevojaka, uključujući migrantice, prisiljavano na bavljenje prostitucijom te ih poziva da im pomognu u pronalasku drukčijih načina zarade i da podrže sigurno okruženje za one koji se nastave baviti prostitucijom;

48.    ističe da su gospodarski problemi i siromaštvo glavni uzroci prostitucije među mladim ženama i djevojkama te da su rodno specifične strategije prevencije, nacionalne kampanje i kampanje na europskoj razini posebno usmjerene prema socijalno isljučenim zajednicama i osobama u uvjetima povećane ugroženosti (kao što su osobe s invalidnošću i mladi u sustavu zaštite djece), mjere smanjenja siromaštva i podizanja razine svijesti među kupcima i pružateljima seksualnih usluga te razmjena najboljih praksi ključ borbe protiv seksualnog iskorištavanja žena i djevojaka, osobito migrantica; preporučuje da Komisija proglasi „Europski tjedan borbe protiv trgovine ljudima”;

49.    naglašava da je socijalna isključenost ključni čimbenik koji pridonosi povećanju ranjivosti ugroženih žena i djevojaka te trgovanju ljudima; naglašava također da je gospodarska i socijalna kriza dovela do nezaposlenosti, što često dovodi do toga da se najugroženije među njima, uključujući one s višim položajem na društvenoj ljestvici, počinju baviti prostitucijom/seksualnim poslom kako bi prevladale siromaštvo i socijalnu isključenost; poziva države članice na rješavanje temeljnih socijalnih problema koji muškarce, žene i djecu tjeraju na prostituiranje;

50.    potiče države članice da financiraju organizacije koje će na licu mjesta pružati podršku i izlazne strategije, da žrtvama trgovanja ili seksualnog iskorištavanja , također migrantima i osobama bez dokumenata, osiguraju inovativne socijalne usluge uz istodobnu procjenu pojedinačnih potreba i rizika kako bi im se pružila odgovarajuća pomoć i zaštita, te koje će u skladu s holističkim pristupom i putem različitih policijskih, imigracijskih, zdravstvenih i obrazovnih službi provoditi politike s ciljem pružanja pomoći ranjivim ženama i maloljetnicama kako bi se prestale baviti prostitucijom, istodobno osiguravajući da takvi programi imaju zakonsku osnovu i potrebna sredstva za ostvarenje tog cilja; ustraje na važnosti psihološkog savjetovanja i potrebe žrtava seksualnog iskorištavanja za društvenom reintegracijom; podsjeća da je za taj postupak potrebno vrijeme i stvaranje životnog plana koji predstavlja vjerodostojnu i održivu alternativu za osobe koje su se bavile prostitucijom;

51.    naglašava da su potrebne dodatne analize i statistički dokazi kako bi se procijenilo koji je model najučinkovitiji u borbi protiv trgovanja ženama i djevojkama za seksualno iskorištavanje;

52.    potiče zemlje članice da procjene i pozitivne i negativne učinke kriminalizacije kupovine seksualnih usluga na smanjenje prostitucije i trgovanje;

53.    poziva EU i njegove države članice da razviju rodno specifične preventivne politike u državama porijekla osoba koje se bave prostitucijom jer su žrtve trgovanja, a koje su usmjerene kako na kupce spolnog čina, tako i na žene i maloljetnike uz pomoć sankcija, kampanja za podizanje svijesti i obrazovanja;

54.    zahtijeva od EU-a i država članica da poduzmu mjere za odvraćanje od seksualnog turizma na području EU-a i izvan njega;

55.    zahtijeva od Europske službe za vanjsko djelovanje da poduzme mjere za zaustavljanje prakticiranja prostitucije u područjima sukoba u kojima su prisutne vojne snage EU-a;

56.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1)

SL C 260, 29.10.2003., str.4.

(2)

SL C 166, 3.7.1995., str.92.

(3)

SL C 150, 19.5.1997., str. 38.

(4)

SL C 304, 6.10.1997., str.55.

(5)

SL C 339, 10.11.1997., str.420.

(6)

SL C 358, 24.11.1997., str.37.

(7)

SL C 14, 19.1.1998., str.19.

(8)

SL C 193, 17.8.2006., str.126.

(9)

SL C 98, 9.4.1999., str.267.

(10)

SL C 150, 28.5.1999., str.203.

(11)

SL C 040, 7.2.2001., str.20.

(12)

SL C 40, 7.2.2001., str.41.

(13)

SL C 59, 23.2.2001., str.258.

(14)

SL C 59, 23.2.2001., str. 307.

(15)

SL C 67, 1.3.2001., str.304.

(16)

SL C 53, 28.2.2002., str.114.

(17)

SL C 287, 24.11.2006., str.18.

(18)

SL C 288, 25.11.2006., str.16.

(19)

SL C 291, 30.11.2006., str.292.

(20)

SL C 285, 21.10.2010., str.53.

(21)

SL C 296, 2.10.2012., str. 26.

(22)

Usvojen tekst, P7_TA(2013)0045.

(23)

Usvojeni tekst, P7_TA(2013)0444.

(24)

U izvješću Sigme Hude iz 2006., posebne izvjestiteljice UN-a za trgovanje ljudima, osobito ženama i djecom, istaknut je izravan utjecaj politika povezanih s prostitucijom na razinu trgovine ljudima.

(25)

U zajedničkom izvješću Grada Amsterdama i danskog Ministarstva pravosuđa stoji da polovicom poslova u prostituciji za koje je potrebna radna dozvola upravljaju jedna ili više već ranije kažnjavanih osoba.

(26)

Nekoliko studija na temu kupaca seksualnih usluga mogu se naći ovdje: http://www.womenlobby.org/spip.php?article1948&lang=en.

(27)

Farley, M.: „Nasilje nad ženama i posttraumatski stresni sindrom”, Žene i zdravlje, 1998.; Damant, D. i dr., „Trajectoires d'entrée en prostitution : violence, toxicomanie et criminalité’”, Le Journal International de Victimologie, br. 3, travanj 2005.


EXPLANATORY STATEMENT

Prostitution is a difficult phenomenon to quantify as it is illegal in most Member States. According to a 2012 report by Fondation Scelles, prostitution has a global dimension involving around 40-42 million people, 90% of whom are dependent on a procurer. The first ever Eurostats report with official data related to prostitution was published in April 2013(1). It focussed on the trafficking of human beings in the EU between 2008 and 2010.

What is certain, however, is that prostitution and sexual exploitation are definitely gendered issues with women and girls selling their bodies, voluntarily or forced, to men who pay for the service. In addition, the majority of those trafficked for sexual exploitation are women and girls.

A form of violence against women and an infringement of human dignity and gender equality

Prostitution and the sexual exploitation of women and girls are forms of violence and as such are obstacles to equality between women and men. Virtually all of those who buy sexual services are male. Exploitation in the sex industry is both a cause and a consequence of gender inequality perpetuating the idea that women’s and girls’ bodies are for sale.

Prostitution is a very obvious and utterly appalling violation of human dignity. Given that human dignity is specifically mentioned in the Charter of Fundamental Rights, the European Parliament has a duty to report on prostitution in the EU and examine ways in which gender equality and human rights can be strengthened in this regard.

A direct link to trafficking and organised crime

Prostitution in the European Union and across the world is directly linked to the trafficking of women and girls. Sixty-two per cent of trafficked females are the victims of sexual exploitation.

An increasing number of women and girls are being trafficked not only from outside the Union but also from some member states (e.g. Romania and Bulgaria) to other parts of the European Union. The EU therefore needs to deal urgently with this east-west trafficking and take strong measures to combat this particular form of violence against women.

Prostitution is a major factor in organised crime, second only to drugs in its scope and reach and the amount of money involved. The Havocscope website(2) estimates prostitution revenue at around $186 billion per year worldwide.

Since prostitution is in effect run by organised crime to such a large extent, functioning as a market with demand fostering supply, law enforcement agencies across the EU need to take strong and appropriate action to track down the criminals while at the same time protecting the victims, the prostituted persons and the women and girls trafficked for sexual exploitation. In a separate but related matter also requiring attention, prostitution over the internet is on the increase and in some cases is linked to websites offering pornography.

Economic coercion

Financial desperation can also lead women into prostitution. The current financial crisis is taking its toll as women (especially single mothers) are increasingly entering prostitution in their own country or coming from the poorer countries in the south of the European Union to be prostituted in the north. Prostitution is therefore linked to gender equality as it is directly linked to the role and place of women in society, to their access to the labour market, to decision making, to health and education, and to the choices they are offered given the structural gender inequality.

Two different approaches to prostitution and sexual exploitation in Europe

The question of prostitution and gender equality is complicated by the fact that there are two competing models about how to deal with the issue. The first model views prostitution as a violation of women’s rights and a means of perpetuating gender inequality. The corresponding legislative approach is abolitionist and criminalises the activities related to prostitution, sometimes including the purchase of sexual services, while prostitution in itself is not illegal. The second model maintains that prostitution itself enhances gender equality by promoting a woman’s right to control what she wants to do with her body. Proponents of this model state that prostitution is just another form of work, and that the best way of protecting women in prostitution is to improve their “working conditions” and to professionalise prostitution as “sex work.” Consequently, within this regulationist model, prostitution and related activities are legal and regulated and women would be free to hire managers, also known as pimps. However, it could also be considered that making prostitution and procuring normal activities, or legalising them in any way, is to legalise sexual slavery and gender inequality for women.

Both models do of course exist in the European Union. Procuring is legal in several member states including the Netherlands, Germany, Austria and Denmark while prostituted persons or some of their activities (like soliciting) are criminalised or partially criminalised in the United Kingdom, France and the Republic of Ireland amongst others. However, gender inequality and sexual subordination cannot be fought effectively by assuming a gender symmetry in sex industry activities which does not exist(3).

Where prostitution and procuring are legal, there is a growing body of evidence showing the shortcomings of this system. In 2007 the German Government admitted that the law to legalise prostitution had reduced crime and that over a third of German prosecutors noted that legalising prostitution “made their work in prosecuting trafficking in human beings and pimping more difficult(4). In the Netherlands in 2003 the Mayor of Amsterdam stated that legalising prostitution had failed to prevent trafficking saying, “it appeared impossible to create a safe and controllable zone that was not open for abuse by organised crime.” According to the United Nations Office on Drugs and Crime, Holland is now the top destination for victims of human trafficking.

The effectiveness of the Nordic model

Given the strong and growing evidence that legalising prostitution and procuring does nothing to promote gender equality or reduce human trafficking, this report concludes that the essential difference between the two models of gender equality outlined above is that viewing prostitution as simply “work” helps to keep women in prostitution. Viewing prostitution as a violation of women’s human rights helps keep women out of prostitution.

The experience in Sweden, Finland and non-EU Norway where the “Nordic Model” of dealing with prostitution operates supports this point of view. Sweden changed its prostitution laws in 1999 to prohibit the purchase of sex and decriminalise the prostituted person. In other words the person buying sex – virtually always the man – is committing a criminal offence not the prostituted women. Sweden introduced this law as part of a general initiative to end all barriers to the equality of women in Sweden.

The impact of this legislation in Sweden has been dramatic. Sweden’s prostituted population is one-tenth of neighbouring Denmark’s where sex purchase is legal and has a smaller population. The law has also changed public opinion. In 1996 45% women and 20% men were in favour of criminalising male sex purchasers. By 2008 79% women and 60% men were in favour of the law. Moreover, the Swedish police confirm that the Nordic Model has had a deterrent effect on trafficking for sexual exploitation.

The evidence of the effectiveness of the Nordic Model in reducing prostitution and trafficking of women and girls and thereby promoting gender equality is growing all the time. Meanwhile those countries where procuring is legal still face problems in relation to human trafficking and organised crime as these relate to prostitution. This report therefore supports the Nordic Model and urges that the governments in those Member States who deal with prostitution in other ways review their legislation in the light of the success achieved by Sweden and other countries who have adopted the Nordic Model. Such action would bring about significant progress for gender equality in the European Union.

This report is not against prostituted women. It is against prostitution but for prostituted women. By recommending that the buyer – the man who buys sex - is deemed the guilty party rather than the female prostitute, this report represents another step on the road to full gender equality throughout the European Union.

(1)

http://ec.europa.eu/dgs/home-affairs/what-is-new/news/news/2013/docs/20130415_thb_stats_report_en.pdf

(2)

See at: http://www.havocscope.com/tag/prostitution/

(3)

www.equalitynow.org/sites/default/files/Nordic_Model_EN.pdf

(4)

See also Der Spiegel article, 30 May 2013: http://www.spiegel.de/international/germany/human-trafficking-persists-despite-legality-of-prostitution-in-germany-a-902533.html


MIŠLJENJE MANJINE

podnosi Angelika Niebler, Christa Klass, Astrid Lulling

Ovim se izvješćem na vlastitu inicijativu želi zabraniti svaki oblik prostitucije. No smatram da je potrebno razlikovati prisilnu prostituciju od zakonite prostitucije, koja je predviđena zakonodavstvom Zajednice.

U nekim državama članicama EU-a priznato je dobrovoljno bavljenje prostitucijom kao samostalni rad; dobrovoljna prostitucija u tom smislu također podliježe zakonskim obvezama plaćanja poreza i doprinosa za socijalno osiguranje. Osobe koje se zakonski bave prostitucijom također moraju ispunjavati neke druge pravne obveze (npr. posjedovati dozvole za rad i boravak te prijaviti djelatnost nadležnim tijelima). Pitanje na koji način tretirati dobrovoljnu prostituciju trebalo bi ostati u nadležnosti svake pojedine države članice.

Prisilna prostitucija i trgovina ljudima, naspram tome, predstavljaju prekogranični problem koji nijedna država članica ne može riješiti sama. Kako bi riješile problem prisilne prostitucije, trgovine ljudima i organiziranog kriminala, države članice moraju puno bliskije međusobno surađivati. Zabrana kupovine seksualnih usluga u samo nekim državama članicama ima za posljedicu porast ponude takvih usluga u (susjednim) državama u kojima se takve mušterije sudski ne goni. U izvješću Mary Honeyball navode se korisni prijedlozi državama članicama za rješavanje problema vezanih za prisilnu prostituciju.

Prisilnu prostituciju i trgovinu ljudima mora se zaustaviti svim raspoloživim sredstvima. No potrebno je pritom praviti razliku između tih problema i dobrovoljne prostitucije.


MIŠLJENJE MANJINE

podnose Ulrike Lunacek, Marije Cornelissen, Inaki Irazabalbeitia, Raul Romeva, Sophia In’t Veld

Trgovina ljudima, osobito ženama i djecom, u svrhe seksualnog iskorištavanja, koje se također naziva prisilnom prostitucijom, kršenje je ljudskog dostojantva i u suprotnosti s načelima Povelje o temeljnim pravima Europske unije. U travnju 2013. samo šest država članica izvijestilo je o potunom prijenosu Direktive EU-a o borbi protiv trgovine ljudima, čiji je rok za provedbu istekao 6. travnja 2013.

U izvješću se ne pravi razlika između prisilne prostitucije i prostitucije na temelju vlastite odluke. No dječja prostitucija nikad ne može biti dobrovoljna jer djeca nemaju sposobnost „pristanka” na prostituciju.

Politike kojima je cilj prostituciju učiniti nevidljivom i kojima se prostitutke/seksualne radnike isključuje s javnih mjesta, pridonose stigmatiziranju, socijalnoj isključenosti i njihovoj ugroženosti. Sve države članice EU-a trebale bi se suzdržati od kriminaliziranja i kažnjavanja seksualnih radnika ili proglašenja seksualnog posla nezakonitim te bi im trebale omogućiti pristup socijalnim pravima i razviti programe kojima bi im se pomoglo napustiti to zanimanje ako to žele;


MIŠLJENJE Odbora za razvoj (3.12.2013)

upućeno Odboru za prava žena i jednakost spolova

o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njihovu utjecaju na jednakost spolova

(2013/2103(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Corina Creţu

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za prava žena i jednakost spolova da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  primjećuje da su temeljni uzroci trgovanja ljudima i seksualnog iskorištavanja nejednakost muškaraca i žena te siromaštvo, zajedno s etničkim i socioekonomskim nejednakostima kao i oružanim sukobima, i da su glavne žrtve žene i djeca niskog socioekonomskog statusa;

2.  ističe da posebnu pozornost treba posvetiti najugroženijim zajednicama kao što su djevojčice, djeca s invaliditetom i pripadnice manjinskih skupina;

3.  ističe da korupcija ima važnu ulogu u omogućivanju i poticanju trgovanja ljudima;

4.  primjećuje da je seksualno iskorištavanje oblik nasilja utemeljenog na spolu čiji su počinitelji uglavnom muškarci većinom nad ženama i stoga naglašava da su iskorjenjivanje i sprečavanje svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama od presudne važnosti za ograničavanje tih ekstremnih povreda ljudskih prava;

5.  poziva EU, međunarodne organizacije, nacionalne vlade i druge relevantne strane da surađuju na razini EU-a u stvaranju zajedničkog okvira odredbi o borbi protiv temeljnih uzroka, kriminalizaciji (uključujući kupovinu seksualnih usluga), sankcijama i boljoj prekograničnoj suradnji u zaštiti od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja;

6.  naglašava važnost potrebe da se pri oblikovanju nacionalnih politika i strategija o pravosudnoj pomoći u zemljama u razvoju kao i u svim zemljama gdje se odvija trgovanje ljudima i seksualno iskorištavanje uzme u obzir strah od stigmatizacije te izražava zabrinutost zbog nedostatka djelotvornih pravnih službi kojima se mogu prijaviti slučajevi zlostavljanja, osobito tijekom humanitarnih kriza;

7.  poziva EU i njegove države članice da razviju mjere kojima bi se zaustavio seksualni turizam iz država članica EU-a na druga odredišta;

8.  naglašava da bi mjere za borbu protiv seksualnog iskorištavanja i prostitucije trebale biti usmjerene na ratna područja u skladu s rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a 1325 od 31. listopada 2000. i 1820 od 19. lipnja 2008.;

9.  poziva EU i njegove države članice da suzbiju potražnju za iskorištavanjem putem prostitucije i trgovanja ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja;

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

2.12.2013

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

20

1

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Ricardo Cortés Lastra, Charles Goerens, Filip Kaczmarek, Gay Mitchell, Norbert Neuser, Bill Newton Dunn, Maurice Ponga, Jean Roatta, Michèle Striffler, Alf Svensson, Keith Taylor, Patrice Tirolien

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Emer Costello, Agustín Díaz de Mera García Consuegra, Fiona Hall, Eduard Kukan, Bart Staes, Jan Zahradil

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.

Fabrizio Bertot, Tanja Fajon, Miroslav Mikolášik


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

23.1.2014

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

14

2

6

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marije Cornelissen, Edite Estrela, Iratxe García Pérez, Zita Gurmai, Mikael Gustafsson, Mary Honeyball, Rodi Kratsa-Tsagaropoulou, Constance Le Grip, Astrid Lulling, Krisztina Morvai, Angelika Niebler, Siiri Oviir, Antonyia Parvanova, Marina Yannakoudakis, Inês Cristina Zuber

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Izaskun Bilbao Barandica, Anne Delvaux, Iñaki Irazabalbeitia Fernández, Nicole Kiil-Nielsen, Christa Klaß, Angelika Werthmann

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.

Michael Cashman

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti