IZVJEŠĆE o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim pravilima o postupcima za naknadu štete u okviru nacionalnog prava za povredu odredbi propisa o tržišnom natjecanju država članica i Europske unije
4.2.2014 - (COM(2013)0404 – C7‑0170/2013 – 2013/0185(COD)) - ***I
Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku
Izvjestitelj: Andreas Schwab
Izvjestitelj za mišljenje (*):
Bernhard Rapkay, Odbor za pravna pitanja
(*) Pridruženi odbor – članak 50. Poslovnika
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim pravilima o postupcima za naknadu štete u okviru nacionalnog prava za povredu odredbi propisa o tržišnom natjecanju država članica i Europske unije
(COM(2013)0404 – C7‑0170/2013 – 2013/0185(COD))
(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0404),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 103. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0170/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora / Odbora regija od 16. listopada 2013.[1],
– uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za pravna pitanja i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0089/2014),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Amandman 1
AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA[2]*
na prijedlog Komisije
---------------------------------------------------------
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 103. i 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije [...],
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora[3],
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom[4],
budući da:
(1) Članci 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) od općeg su interesa te bi se trebali djelotvorno primjenjivati u cijeloj Uniji kako bi se osiguralo da tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu nije narušeno.
(2) Javnu provedbu tih odredbi Ugovora obavlja Komisija koristeći se ovlastima omogućenima Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u[5] [...]. Članci 81. i 82. Ugovora o osnivanju Europske zajednice sada su članci 101. i 102. UFEU-a i ostaju jednaki po sadržaju. Javnu provedbu također izvršavaju nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje, koja mogu donijeti odluke iz popisa u članku 5. Uredbe (EZ) br. 1/2003.
(3) Članci 101. i 102. UFEU-a stvaraju izravne učinke u odnosima između pojedinaca i za dotične pojedince stvaraju prava i obveze koje nacionalni sudovi moraju provoditi. Nacionalni sudovi stoga imaju jednaku ključnu ulogu u primjeni pravila tržišnog natjecanja (privatna provedba). Kada donose presude u sporovima između stranaka, oni štite njihova subjektivna prava u skladu s pravnim sustavom Unije, primjerice dodjeljujući oštećenim stranama naknadu za štetu koja im je nanesena povredom propisa. Potpuna učinkovitost članaka 101. i 102. UFEU-a, a posebno praktični učinak zabrana koje su u njima utvrđene, zahtijeva da svatko, bez obzira je li to pojedinac, uključujući potrošače i poduzetnike ili javno tijelo, može zahtijevati naknadu štete pred nacionalnim sudom za štetu prouzročenu kršenjem tih odredbi. To pravo Unije na naknadu štete podjednako se odnosi na kršenja članaka 101. i 102. UFEU-a javnih poduzeća ili poduzeća kojima su države članice povjerile posebna ili ekskluzivna prava u smislu članka 106. UFEU-a.
(4) Prema pravu Unije na naknadu štete za kršenja prava o tržišnom natjecanju Unije ili nacionalnog prava o tržišnom natjecanju svaka država članica mora imati postupovna pravila kojima se osigurava učinkovito ostvarenje tog prava. Potreba za učinkovitim postupovnim pravnim sredstvima također proizlazi iz prava na učinkovitu pravnu zaštitu kao što je utvrđeno člankom 47. prvim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima[6] (Povelja) i člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Države članice trebale bi osigurati djelotvornu pravnu zaštitu na područjima pokrivenima pravom Unije.
(4.a) Postupci za naknadu štete čine samo jedan element učinkovitog sustava privatne provedbe pravila o kršenju prava tržišnog natjecanja te su popraćeni izvansudskim putovima pravne zaštite kao što je sporazumno rješavanje sporova ili odluke o javnoj provedbi koje potiču strane na osiguravanje naknada štete.
(5) Kako bi se osigurali učinkoviti postupci privatne provedbe u okviru građanskog prava i učinkovite javne provedbe tijela nadležnih za tržišno natjecanje, oba alata moraju međusobno djelovati radi osiguranja maksimalne učinkovitosti pravila tržišnog natjecanja. Potrebno je jasno regulirati način na koji su dva oblika provedbe usklađena, na primjer programi pristupa dokumentima koje posjeduju tijela nadležna za tržišno natjecanje. Takvo usklađivanje na razini Unije spriječit će i nastajanje razlika između primjenjivih pravila što može ugroziti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.
(6) U skladu s člankom 26. stavkom 2. UFEU-a unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica, u kojemu je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala. Postoje izražene razlike između pravila u državama članicama o postupcima za naknadu štete zbog kršenja nacionalnog prava tržišnog natjecanja ili prava tržišnog natjecanja Unije. Te razlike uzrokuju nesigurnost u pogledu uvjeta pod kojima oštećene strane mogu ostvariti pravo na naknadu štete koje proizlazi iz UFEU-a i utječe na materijalnu učinkovitost tog prava. S obzirom na to da oštećene strane za traženje naknade štete često odaberu sud države članice u kojoj imaju poslovni nastan, nepodudaranja između nacionalnih pravila dovode do stvaranja nejednakih uvjeta u pogledu postupaka za naknadu štete i mogu utjecati na konkurentnost na tržištima na kojima te oštećene strane, kao i poduzeća koja krše pravila, djeluju.
(7)
Poduzeća koja su poslovno nastanjena i posluju u različitim državama članicama podliježu postupovnim pravilima koja znatno utječu na razmjere u kojima se mogu smatrati odgovornima za kršenje prava tržišnog natjecanja.
Ta nejednaka provedba prava na naknadu štete unutar prava Unije može dovesti do konkurentske prednosti za neka poduzeća koja su prekršila članke 101. ili 102. UFEU-a te do odvraćanja od ostvarenja prava poslovnog nastana i nabave roba ili usluga u onim državama članicama u kojima se pravo na naknadu štete učinkovitije provodi. Stoga je potrebno, budući da razlike u režimima odgovornosti koji se primjenjuju u državama članicama mogu negativno utjecati na konkurenciju i na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, da se Direktiva zasniva na dvostrukoj pravnoj osnovi članaka 103. i 114. UFEU-a.
(8) Stoga je potrebno, imajući na umu često prekograničnu prirodu kršenja prava tržišnog natjecanja velikih razmjera, osigurati ujednačene uvjete za poduzeća koja djeluju na unutarnjem tržištu i poboljšati uvjete za potrošače radi ostvarivanja prava koja proizlaze iz unutarnjeg tržišta. Također je potrebno povećati pravnu sigurnost i smanjiti razlike između država članica u pogledu nacionalnih pravila o postupcima za naknadu štete zbog kršenja prava tržišnog natjecanja Unije i, ako se primjenjuje paralelno s njime, nacionalnog prava tržišnog natjecanja. Usklađivanje tih pravila pridonijet će sprječavanju pojave većih razlika između pravila država članica o postupcima za naknadu štete u slučajevima povezanim s tržišnim natjecanjem.
(9) U članku 3. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003 navodi se da „kada tijela država članica za tržišno natjecanje ili nacionalni sudovi primjenjuju nacionalne propise o zaštiti tržišnog natjecanja na sporazume, odluke udruženja poduzetnika ili usklađena djelovanja u smislu članka ▌101. stavka 1. Ugovora, koji mogu utjecati na trgovinu između država članica u smislu te odredbe, istovremeno će primjenjivati i članak ▌101. Ugovora na takve sporazume, odluke ili usklađena djelovanja. Kada tijela država članica za tržišno natjecanje ili nacionalni sudovi primjenjuju nacionalno pravo tržišnog natjecanja na zlouporabe koje su zabranjene člankom ▌102. Ugovora, također će primjenjivati članak ▌102. Ugovora.” U interesu pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i u cilju veće pravne sigurnosti te ujednačenijih uvjeta za poduzeća i potrošače, primjereno bi bilo da se područje primjene ove Direktive proširi na postupke za naknadu štete uzrokovane kršenjem nacionalnog prava tržišnog natjecanja kada se ono primjenjuje u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003. Primjena pravila o građanskopravnoj odgovornosti koja se ne podudaraju za kršenja članaka 101. i 102. UFEU-a ili kršenje pravila nacionalnog prava tržišnog natjecanja koja se moraju primijeniti u istom slučaju te paralelno s pravom tržišnog natjecanja Unije u protivnom bi negativno utjecala na položaj tužitelja u istom slučaju i na djelokrug njihovih zahtjeva za naknadu štete, te bi predstavljala prepreku pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.
(10) Ako ne postoji pravo Unije, postupke za naknadu štete uređuju nacionalna pravila i procedure država članica. Sva nacionalna pravila koja uređuju ostvarivanje prava na naknadu štete proizišle iz kršenja članaka 101. i 102. UFEU-a, uključujući pravila koja se odnose na aspekte koji nisu razmotreni ovom Direktivom, kao što je pojam uzročne veze između kršenja i štete, moraju poštovati načela učinkovitosti i jednakovrijednosti. To znači da ona ne bi trebala biti formulirana ili primijenjena tako da je izrazito teško ili gotovo nemoguće ostvariti pravo na naknadu štete koje je zajamčeno UFEU-om, te ne bi trebala biti formulirana ili primijenjena u nepovoljnijoj mjeri od onih koja se primjenjuju na slične domaće postupke.
(11) Ovom se Direktivom potvrđuje pravna stečevina kad je riječ o pravu na naknadu štete unutar prava Unije na naknadu štete uzrokovanu kršenjem prava tržišnog natjecanja Unije, osobito kad je riječ o posjedovanju saznanja i obvezi iznošenja na sudu i definiciji naknade štete, kao što je navedeno u sudskoj praksi Suda Europske unije te ne preduhitruje ikakve postupke u vezi s time. Svatko tko je pretrpio štetu uzrokovanu kršenjem prava može tražiti naknadu za stvarni gubitak (damnum emergens), za uskraćenu dobit (gubitak dobiti ili lucrum cessans) i isplatu kamata, ne dovodeći u pitanje postojanje ili razmjer prava na kamate koje je priznato prema nacionalnom pravu. To je pravo priznato svim fizičkim i pravnim osobama – potrošačima, poduzećima i javnim tijelima – neovisno o postojanju izravne ugovorne veze s poduzećem koje krši zakon te o tome je li tijelo nadležno za tržišno natjecanje prethodno otkrilo kršenje zakona. Ne bi smjelo biti odredbi za kaznenu odštetu ili druge vrste naknade štete i sankcije koje bi mogle dovesti do prekomjerne naknade žrtve. Naknada štete za gubitak prilike ne bi se smjela smatrati prekomjernom naknadom.
(11.a) Postizanje „konačne” nagodbe za tuženike poželjno je radi smanjenja nesigurnosti i pretjeranog gospodarskog učinka koji može utjecati na poslodavce, dobavljače, podugovaratelje i ostale nedužne strane.
(12) Postupci za naknadu štete za kršenje nacionalnog prava tržišnog natjecanja ili prava tržišnog natjecanja Unije u pravilu iziskuju detaljnu činjeničnu i ekonomsku analizu. Dokazi potrebni da se dokaže zahtjev za naknadu štete često su isključivo u posjedu suprotne strane ili treće strane te su nedovoljno poznati i dostupni tužitelju. U takvim okolnostima stroge zakonske obveze za tužitelje da na početku postupka detaljno iznesu sve činjenice svojeg predmeta i pruže precizne dokaze mogu neopravdano spriječiti djelotvorno ostvarivanje prava na naknadu zajamčenog UFEU-om. No nacionalni sudovi trebali bi tijekom ocjenjivanja prihvatljivosti zahtjeva uzeti u obzir svaku povredu prava povezanu s otkrivanjem dokaza i informacije dobivene u skladu s tim.
(13) Dokazi su važan element pokretanja postupaka za naknadu štete za kršenje nacionalnog prava tržišnog natjecanja ili prava tržišnog natjecanja Unije. No budući da protumonopolske sporove obilježava asimetrija informacija, prikladno je osigurati da oštećene strane imaju pravo na objavu dokaza relevantnih za njihov zahtjev ▌. Kako bi osigurali ravnopravnost, ta bi sredstva također trebala biti dostupna tuženicima u postupcima za naknadu štete, tako da od oštećenih strana mogu zatražiti objavu dokaza. Nacionalni sudovi također mogu trećim stranama naložiti objavu dokaza. U slučajevima kada nacionalni sud želi Komisiji naložiti objavu dokaza, primjenjiva su načela lojalne suradnje između Europske unije i država članica (članak 4. stavak 3. UEU-a) i članak 15. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 kada je riječ o zahtjevima za informacije.
(14) Relevantni dokazi trebali bi se objaviti na osnovi odluke nacionalnog suda i pod strogim nadzorom, posebice u pogledu potrebe i proporcionalnosti mjere objave. Iz zahtjeva za proporcionalnost proizlazi da se zahtjevi za objavu mogu pokrenuti kada je oštećena strana dokazala, na temelju činjenica koje su joj dostupne, da je strana pretrpjela štetu koju je uzrokovao tuženik. ▐
(15) Također treba pažljivo ocijeniti zahtjev proporcionalnosti ako bi objava mogla dovesti do otkrivanja istražne strategije tijela nadležnog za tržišno natjecanje jer bi se otkrilo koji su dokumenti dio dosjea ili bi se negativno utjecalo na način na koji društva surađuju s tijelom nadležnim za tržišno natjecanje. Posebna pozornost treba se pridati sprječavanju općih zahtjeva usmjerenih na dostavljanje informacija ili dokumenata u nadi da će se otkriti materijal koji će biti koristan za pripremanje predmeta.
(16) Ako nacionalni sud zatraži od nadležnog suda druge države članice da izvede dokaze ili zatraži da se dokazi izvedu izravno u drugoj državi članici, primjenjuju se odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 1206/2001[7] ▌.
(17) Iako odgovarajući dokazi koji sadrže poslovne tajne ili druge povjerljive informacije u načelu trebaju biti dostupni u postupcima za naknadu štete, takve povjerljive informacije moraju se prikladno zaštititi. Nacionalni sudovi stoga trebaju imati na raspolaganju niz mjera za zaštitu takvih povjerljivih informacija od objave tijekom postupaka. One mogu uključivati mogućnost redigiranja osjetljivih odlomaka u dokumentima, provođenje saslušanja iza zatvorenih vrata, ograničenje kruga osoba koji imaju pravo vidjeti dokaze i upute stručnjaka za izradu sažetaka informacija u zbirnom ili drugom nepovjerljivom obliku. Mjere koje štite poslovne tajne i druge povjerljive informacije ipak ne bi smjele ▌sprječavati ostvarenje prava na naknadu štete.
(18) Učinkovitost i dosljednost Komisije i tijela nadležnih za tržišno natjecanje u primjeni članaka 101. i 102. UFEEU-a zahtijevaju zajednički pristup u cijeloj Uniji u pogledu interakcije pravila o objavi dokaza i načina na koji tijela nadležna za tržišno natjecanje provode te članke. Objava dokaza ne bi trebala neopravdano umanjiti djelotvornu provedbu prava tržišnog natjecanja od strane tijela nadležnog za tržišno natjecanje. Ograničenja objave dokaza ne bi smjela spriječiti tijela nadležna za tržišno natjecanje da objavljuju svoje odluke u skladu s mjerodavnim pravilima Unije ili nacionalnim pravilima.
(19) Programi oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja i postupci nagodbe važni su alati javnog provođenja prava tržišnog natjecanja Unije jer doprinose otkrivanju, djelotvornom pokretanju kaznenog postupka i kažnjavanju najozbiljnijih slučajeva kršenja prava tržišnog natjecanja. Poduzeća mogu biti odvraćena od suradnje u tom smislu ako bi ih otkrivanje dokumenata koje su stvorili samo s tim ciljem izložilo građanskopravnoj odgovornosti pod gorim uvjetima nego supočinitelje koji ne surađuju s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje. Radi osiguravanja toga da su poduzeća voljna tijelu nadležnom za tržišno natjecanje u okviru programa za oslobađanje od kazne ili njezino ublažavanje ili postupka nagodbe dobrovoljno podnijeti izjavu kojom potvrđuju sudjelovanje u kršenju prava tržišnog natjecanja Unije ili nacionalnog prava tržišnog natjecanja, takve izjave trebale bi biti izuzete iz objave dokaza.
(20) Osim toga, kad je riječ o objavi, iznimka bi se trebala primjenjivati na svaku mjeru objave koja bi neopravdano ometala tekuću istragu tijela nadležnog za tržišno natjecanje o slučaju kršenja nacionalnog prava tržišnog natjecanja ili prava tržišnog natjecanja Unije. Informacije koje je pripremilo tijelo nadležno za tržišno natjecanje tijekom postupka za provedbu nacionalnog prava tržišnog natjecanja ili prava tržišnog natjecanja Unije (npr. izjava o prigovoru) ili jedna od strana u tom postupku (npr. odgovori na zahtjeve za informacijama od strane tijela nadležnog za tržišno natjecanje) stoga bi se trebale moći objaviti u postupcima za naknadu štete samo ako je tijelo nadležno za tržišno natjecanje otkrilo kršenje prava tržišnog natjecanja države članice ili Unije ili je zaključilo postupak.
(21) ▌Nacionalni sudovi trebali bi imati ovlast naložiti, kad je riječ o postupku za naknadu štete, objavu postojećih dokaza neovisno o postupku tijela nadležnog za tržišno natjecanje („postojeće informacije”).
(22) Svaka fizička ili pravna osoba koja dobije dokaze pristupom dosjeu tijela nadležnog za tržišno natjecanje prilikom ostvarivanja prava na obranu u vezi s istragama tijela nadležnog za tržišno natjecanje može upotrijebiti te dokaze u svrhu pokretanja postupka za naknadu štete u kojem je ona stranka. Takva upotreba trebala bi se dopustiti i fizičkoj ili pravnoj osobi koja je naslijedila prava i obveze, uključujući preuzimanjem njenog zahtjeva. Ako je za primjenu članaka 101. i 102. UFEU-a dokaze pribavila pravna osoba koja je dio korporacijske grupe koja predstavlja jedno poduzeće, upotreba takvih dokaza dopuštena je i drugim pravnim subjektima koji pripadaju istom poduzeću.
(23) Međutim, upotreba dokaza koji su pribavljeni od tijela nadležnog za tržišno natjecanje ne bi smjela neopravdano umanjiti djelotvornu provedbu prava tržišnog natjecanja od strane tijela nadležnog za tržišno natjecanje. ▌Osim toga, dokazi pribavljeni od tijela nadležnog za tržišno natjecanje u kontekstu ostvarivanja prava na obranu ne bi smjeli postati predmet trgovine. Mogućnost upotrebe dokaza pribavljenih isključivo pristupom dosjeu tijela nadležnog za tržišno natjecanje trebalo bi biti ograničeno na fizičku ili pravnu osobu koja je ostvarila svoje pravo na obranu i na njezine pravne nasljednike, kako je spomenuto u prethodnoj uvodnoj izjavi. To ograničenje ipak ne sprječava nacionalni sud da naloži objavljivanje dokaza u skladu s uvjetima iznesenima u ovoj Direktivi.
(24) Podnošenje zahtjeva za naknadu štete ili početak istrage koju provodi tijelo nadležno za tržišno natjecanje, nosi rizik da poduzeća u pitanju mogu uništiti ili sakriti dokaze koji bi bili korisni za potkrjepljivanje zahtjeva za naknadu štete oštećene strane. Kako bi se spriječilo uništavanje relevantnih dokaza i osiguralo da se poštuju zahtjevi suda za objavom dokaza, nacionalni sudovi moraju imati mogućnost izricanja dovoljno visoke i učinkovite kazne. Kada je riječ o strankama u postupuku, rizik od izvođenja nepovoljnih zaključaka u postupku za naknadu štete može biti osobito učinkovita kazna i njome se mogu izbjeći kašnjenja. Kazne bi također morale biti moguće za nepoštovanje obveza zaštite povjerljivih informacija i za zlouporabu informacija dobivenih postupkom objave. Slično tomu, kazne bi trebale biti moguće u slučaju zlouporabe informacija unutar postupaka za naknadu štete dobivenih pristupom prijavi podnesenoj tijelu nadležnom za tržišno natjecanje u provedbi prava na obranu vezi s istragama tog tijela.
(25) Člankom 16. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003 određuje se da kada nacionalni sudovi odlučuju o sporazumima, odlukama ili postupanjima iz članka 101. ili 102. UFEU-a koji su već bili predmet odluke Komisije, oni ne mogu donositi odluke suprotne odluci koju je donijela Komisija. Radi povećanja prave sigurnosti, izbjegavanja nedosljednosti u primjeni tih odredbi Ugovora, poboljšanja djelotvornosti i proceduralne učinkovitosti postupaka za naknadu štete te podupiranja funkcioniranja unutarnjeg tržišta za poduzeća i potrošače, u skladu s time ne bi trebalo biti moguće dovoditi u pitanje konačnu odluku koju su donijeli tijelo nadležno za tržišno natjecanje ili drugostupanjski sud o kršenju članka 101. i 102. UFEU-a u postupcima za naknadu štete povezanima s istim kršenjem, neovisno o tome je li postupak pokrenut u državi članici nadležnog tijela ili drugostupanjskog suda. Isto bi se trebalo primijeniti na odluku u kojoj je zaključeno da je došlo do kršenja odredbi nacionalnog prava tržišnog natjecanja u slučaju kada se pravo tržišnog natjecanja države članice i Unije primjenjuju u istom predmetu i paralelno. Taj učinak odluka nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i drugostupanjskih sudova povezanih s kršenjem pravila o tržišnom natjecanju trebao bi se primjenjivati na operativni dio odluke i njezine popratne uvodne izjave. U tu svrhu Europska komisija treba osigurati dosljednu primjenu prava tržišnog natjecanja Unije transparentno osiguravajući u okviru Europske mreže za tržišno natjecanje čvrste smjernice za nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje u pogledu njihovih odluka. Time se ne dovode u pitanje prava i obveze nacionalnih sudova iz članka 267. UFEU-a.
(26) Nacionalna pravila o početku, trajanju, obustavi ili prekidu roka zastare ne bi trebala neopravdano omesti pokretanje postupaka za naknadu štete. To je osobito važno za postupke čiji je temelj otkriće o kršenju propisa tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili drugostupanjskog suda. U tu bi svrhu trebalo biti moguće pokrenuti postupak za naknadu štete nakon postupka koje pokrene tijelo nadležno za tržišno natjecanje, s ciljem provođenja nacionalnog prava tržišnog natjecanja i prava tržišnog natjecanja Unije. Državama članicama trebalo bi biti omogućeno da zadrže ili uvedu konačne zastare koje su općenito primjenjive.
(27) Ako nekoliko poduzeća zajedno prekrši pravila tržišnog natjecanja (kao u slučaju kartela), primjereno je omogućiti da ti prekršitelji budu zajednički i pojedinačno odgovorni za štetu nastalu kršenjem. Ako je jedno od poduzeća koje je prekršilo propise uplatilo više od svog udjela, prekršitelji koji su zajedno prekršili propise trebali bi imati pravo dobivanja doprinosa. Određivanje tog udjela kao relativne odgovornosti određenog prekršitelja i relevantnih kriterija, kao što su ukupni prihod, tržišni udio ili uloga kartela, pitanje je za mjerodavno nacionalno pravo uz istovremeno poštovanje načela učinkovitosti i jednakosti.
(28) Poduzeća koja surađuju s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u okviru programa oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja imaju ključnu ulogu u otkrivanju tajnih kršenja propisa u obliku kartela i okončanju tih kršenja, čime često ublažuju štetu koja je mogla biti uzrokovana u slučaju nastavka kršenja. Stoga je prikladno pobrinuti se da poduzeća koja su dobila imunitet od kazni od tijela nadležnog za tržišno natjecanje u okviru programa oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja zaštićena od neprimjerene izloženosti zahtjevima za naknadom štete, imajući na umu da odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje koje je otkrilo kršenje može za korisnika imuniteta postati konačna prije nego što postane konačna za druga poduzeća koja nisu dobila imunitet. Stoga je prikladno da je korisnik imuniteta u pravilu oslobođen od zajedničke i pojedinačne odgovornosti za štetu i da njegov doprinos ne prelazi ukupnu štetu uzrokovanu njegovim izravnim ili neizravnim kupcima ili, u slučaju kartela, izravnim ili neizravnim dobavljačima. Do mjere do koje je kartel uzrokovao štetu ne uzimajući u obzir kupce/dobavljače poduzeća koje je prekršilo pravila, doprinos korisnika imuniteta ne bi trebao premašiti njegovu relativnu odgovornost za štetu koju je uzrokovao kartel. Taj bi se udio trebao odrediti u skladu s istim pravilima prema kojima su određeni doprinosi među poduzećima koja su prekršila propise ▌. Korisnik imuniteta trebao bi ostati u potpunosti odgovoran oštećenim stranama osim izravnim i neizravnim kupcima ili dobavljačima samo ako oni nisu u stanju u potpunosti dobiti naknadu od ostalih poduzeća koja su prekršila pravila.
(29) Potrošači i poduzeća koji su oštećeni kršenjem nacionalnog prava tržišnog natjecanja ili prava tržišnog natjecanja Unije imaju pravo na naknadu štete za stvarni gubitak ili gubitak dobiti. Stvarni gubitak može proizići iz razlike u cijeni između onoga što se zaista platilo i onoga što bi se platilo da nije bilo kršenja propisa. Ako je oštećena strana smanjila stvarni gubitak time što ga je prenijela, u cijelosti ili djelomično, na vlastite kupce, gubitak koji je prenesen više ne predstavlja štetu za koju strana koja ga je prenijela treba dobiti naknadu. Stoga je u načelu primjereno omogućiti poduzeću koje je prekršilo propise da se u obrani protiv zahtjeva za naknadu štete pozove na prenošenje stvarnog gubitaka. Primjereno je predvidjeti odredbe prema kojima poduzeće koje je prekršilo propise, u mjeri u kojoj se poziva na obranu prenošenja štete, mora dokazati postojanje prenošenja ili stupanj prekomjernog troška.
▐
(31) Potrošači ili poduzeća kojima se prenio stvarni gubitak pretrpjeli su štetu koju je uzrokovalo kršenje nacionalnog ili prava tržišnog natjecanja Unije. Dok bi takvu štetu trebalo nadoknaditi poduzeće koje je prekršilo pravila, potrošačima ili poduzećima koji nisu obavili kupnju od dotičnog poduzeća može biti osobito teško dokazati opseg te štete. Kako bi se dokazalo postojanje prenošenja, neizravni kupac trebao bi barem pokazati da je tuženik prekršio propise o tržišnom natjecanju, da je ishod kršenja bio prekomjeran trošak za izravnog kupca tuženika, da su neizravni kupci kupili dobra ili usluge podložne kršenju prava ili dobra ili usluge koje potječu ili sadrže dobra ili usluge koje su bile podložne kršenju prava te da je neizravni kupac kupio ta dobra ili usluge od izravnog kupca ili od drugog neizravnog kupca koji je lancem opskrbe izravno povezan s tuženikom. U pogledu kvantifikacije prenošenja, nacionalni sud trebao bi imati ovlast procjenjivanja koliki je udio prekomjernog troška prenesen na razinu neizravnih kupaca u sporu koji se vodi pred njim. ▐
(32) Kršenja prava tržišnog natjecanja često se tiču uvjeta i cijena po kojima su dobra i usluge prodani te mogu dovesti do prekomjernog troška ili druge štete za kupce poduzeća koje je prekršilo propise. Kršenje se može također odnositi na zalihe poduzeća koje je prekršilo propise (na primjer u slučaju kartela među kupcima). ▌Ova Direktiva i posebno njezina pravila o prenošenju trebaju se primjenjivati u skladu s time.
(33) Postupke za naknadu štete mogu pokrenuti i oštećene strane koje su kupile dobra ili usluge od poduzeća koje prekršilo propise i kupci koji su ispod njih u lancu opskrbe. U interesu dosljednosti sudskih odluka koje su proizašle iz takvih povezanih postupaka te kako bi se stoga izbjeglo da se šteta izazvana kršenjem nacionalnog prava tržišnog natjecanja ili prava tržišnog natjecanja Unije ne nadoknadi u potpunosti ili da poduzeće koje je prekršilo propise mora platiti za nadoknadu štete koja nije pretrpljena, nacionalni sudovi trebaju uzeti u obzir, u mjeri u kojoj je dopušteno prema pravu Unije ili nacionalnom pravu, svaku povezanu mjeru ili dobivenu sudsku odluku, posebno ako se otkrije da je prenošenje dokazano. Time se ne bi smjela dovesti u pitanje temeljna prava na obranu ili pravo na učinkovit pravni lijek i pošteno suđenje onih osoba koje nisu stranke u tim sudskim postupcima. Svaki takav postupak koji je u tijeku na sudovima različitih država članica može se smatrati povezanim u smislu članka 30. Uredbe br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća[8]. Prema toj odredbi, nacionalni sudovi koji nisu prvi pokrenuli postupak mogu zastati s postupkom ili, u određenim okolnostima, odbaciti nadležnost.
(34) Oštećena strana koja je dokazala da je pretrpjela štetu kao posljedicu kršenja prava tržišnog natjecanja i dalje treba dokazati razmjere štete kako bi dobila naknadu. Kvantifikacija protumonopolne štete postupak je koji se temelji na brojnim činjenicama i može zahtijevati primjenu složenih gospodarskih modela. To je često skupo i uzrokuje poteškoće za oštećene strane u smislu prikupljanja potrebnih podataka kako bi potkrijepile svoje tužbe. Kao takva, kvantifikacija protumonopolne štete može predstavljati znatnu prepreku sprečavanju oštećenih strana od dobivanja kompenzacijskih naknada za pretrpljenu štetu. Države članice trebaju moći odrediti svoja pravila o utvrđivanju iznosa. Kako bi se osigurala jasna pravila i predvidivost, Komisija bi trebala pružiti daljnje smjernice na razini Unije.
(35) Kako bi se ispravile ▌neke poteškoće povezane s kvantificiranjem protumonopolske štete, nacionalni sudovi trebali bi utvrditi postojanje štete i procijeniti iznos štete, uzimajući u obzir dokaze koje predstave strane.
(36) U nedostatku pravila Unije o kvantifikaciji štete uzrokovane kršenjem prava tržišnog natjecanja, domaći pravni sustav svake države članice i nacionalni sudovi moraju odrediti koje uvjete oštećena strana mora zadovoljiti kod dokazivanja iznosa pretrpljene štete, kako točno mora dokazati taj iznos, metode koje se mogu upotrebljavati u kvantifikaciji iznosa i posljedice u slučaju da se postavljeni uvjeti ne mogu potpuno zadovoljiti. Međutim, ti domaći uvjeti ne bi smjeli biti manje povoljni od onih koji upravljaju sličnim domaćim postupcima (načelo istovrijednosti), niti bi smjeli gotovo onemogućiti ili pretjerano otežati korištenje prava Unije na naknadu štete (načelo djelotvornosti). U tom pogledu trebalo bi uzeti u obzir sve asimetrije povezane s informacijama između stranaka i činjenicu da kvantifikacija štete podrazumijeva procjenu toga kako bi se razvilo dotično tržište da nije bilo kršenja. Ta ocjena podrazumijeva usporedbu sa situacijom koja je po definiciji hipotetska te se stoga nikad ne može napraviti potpuno točno. Stoga je prikladno nacionalnim sudovima dati ovlast za procjenjivanje iznosa štete uzrokovane kršenjem prava tržišnog natjecanja. Kada se to zahtijeva, države članice osiguravaju da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje pružaju smjernice za iznos štete.
(37) Oštećene strane i poduzeća koja su prekršila prava trebalo bi potaknuti da pristanu na nadoknadu štete uzrokovane kršenjem prava tržišnog natjecanja putem mehanizama za sporazumno rješavanje sporova, kao što su izvansudske nagodbe, arbitraža i posredovanje. Kad je moguće, takvo sporazumno rješavanje sporova trebalo bi obuhvaćati koliko je god moguće oštećenih strana i poduzeća koja su prekršila prava. Odredbe ove Direktive o sporazumnom rješavanju sporova stoga su namijenjene olakšavanju uporabe takvih mehanizama i povećanju njihove učinkovitosti.
(38) Zastara za pokretanje postupaka za naknadu štete mogla bi biti takva da onemogućava dovoljno vremena da oštećene strane i poduzeća koja su prekršila propise postignu sporazum o naknadi štete koja se treba platiti. Kako bi i jedni i drugi imali istinsku mogućnost sporazumnog rješavanja spora prije nego što se postupak pokrene pred nacionalnim sudom, zastara se treba obustaviti na razdoblje trajanja postupka dobrovoljnog rješavanja spora.
(39) Nadalje, kada strane odluče sporazumno riješiti spor nakon što je postupak za naknadu štete pokrenut pred nacionalnim sudom za isti zahtjev, taj bi sud trebao moći obustaviti postupak na razdoblje trajanja postupka dobrovoljnog rješavanja spora. Prilikom razmatranja toga treba li obustaviti postupak, nacionalni sud treba uzeti u obzir interes žurnog rješavanja postupka.
(40) Kako bi se potaknule sporazumne nagodbe, poduzeće koje je prekršilo pravila i plaća naknadu nakon sporazumnog rješenja spora ne bi trebalo biti u lošijoj situaciji u odnosu na svoje supočinitelje od one u kojoj bi bilo bez sporazumne nagodbe. Do toga može doći ako prekršitelj koji je dogovorio nagodbu, čak i nakon sporazumne nagodbe, nastavi biti zajednički i pojedinačno odgovoran za štetu nastalu uslijed kršenja propisa. Prekršitelj koji je dogovorio nagodbu u pravilu ne bi trebao doprinositi suprekršiteljima koji nisu dogovorili nagodbu ako su potonji platili naknadu oštećenoj strani s kojom se prvotni prekršitelj bio nagodio. Iz ovog pravila o nedoprinosu proizlazi da se zahtjev oštećene strane smanjuje za udio štete koji joj je prouzročio prekršitelj koji je dogovorio nagodbu. Taj bi se udio trebao odrediti u skladu s istim pravilima prema kojima su određeni doprinosi među poduzećima koji su prekršili propise ▌. Bez takvog smanjenja na prekršitelje koji nisu dogovorili nagodbu neprimjereno bi utjecala nagodba u kojoj nisu sudjelovali. Suprekršitelj koji je dogovorio nagodbu i dalje mora platiti naknadu ako je to jedina mogućnost da se oštećenoj strani u potpunosti nadoknadi šteta.
(41) Kada se od suprekršitelja koji dogovaraju nagodbu zatraži da doprinesu naknadi štete koju naknadno isplaćuju suprekršitelji koji ne dogovaraju nagodbu, nacionalni sud trebao bi voditi računa o naknadi štete koja je već isplaćena prema dogovoru sporazumnog rješavanja spora, uzimajući u obzir da nisu svi suprekršitelji nužno podjednako uključeni u materijalni, vremenski i geografski opseg povrede.
(42) Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela prepoznata u Povelji ▌.
(43) S obzirom na to da države članice ne mogu ▌u dovoljnoj mjeri postići ciljeve ove Direktive, a oni uključuju određivanje pravila u vezi s postupcima za naknadu štete za kršenja prava tržišnog natjecanja Unije kako bi se osigurao potpuni učinak članaka 101. i 102. UFEU-a te ▌pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta za poduzeća i potrošače, već se oni zbog potrebne učinkovitosti i dosljednosti u primjeni članaka 101. i 102. UFEU-a mogu postići bolje na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kao što je utvrđeno u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ova Direktiva ne prelazi nužne okvire koji su potrebni za postizanje navedenih ciljeva.
(44) U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima od 28. rujna 2011.[9] države članice obvezale su se da će, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje zakonodavstva EU-a priložiti dokument ili više dokumenata u kojima će objasniti odnos između elemenata direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje zakonodavstva EU-a. Uzimajući u obzir ovu Direktivu zakonodavac drži da je prijenos takvih dokumenata opravdan.
(44.a) Ova će Direktiva znatno izmijeniti zakone mnogih država članica o građanskim sporovima, posebice u pogledu objave dokaza, pa stoga treba uspostaviti odgovarajući prijelazni režim za zahtjeve za naknadu štete koji su u tijeku na datum stupanja na snagu ove Direktive. Zakoni i drugi propisi država članica usvojeni radi prenošenja ove Direktive trebaju se stoga primijeniti samo na pitanja pokrenuta pred nacionalnim sudom nakon datuma stupanja na snagu Direktive.
DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:
POGLAVLJE I.
PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
Članak 1.
Područje primjene Direktive
1. Ovom Direktivom utvrđuju se određena pravila potrebna kako bi se svakome tko je pretrpio štetu uzrokovanu tako što je poduzeće ili grupacija poduzeća prekršilo članke 101. ili 102. UFEU-a ili nacionalnog prava tržišnog natjecanja osigurala mogućnost ostvarivanja prava na zahtjev za punu naknadu za tu štetu od tih poduzeća ili grupacija. Njome se utvrđuju i pravila koja potiču nenarušeno natjecanje na unutarnjem tržištu i uklanjaju prepreke njegovom pravilnom funkcioniranju osiguravajući istovrsnu zaštitu diljem Unije svakome tko je pretrpio takvu štetu.
2. Ovom Direktivom utvrđuju se i pravila za koordinaciju između provođenja pravila tržišnog natjecanja koje vrše tijela nadležna za tržišno natjecanje i provođenja tih pravila u postupcima za naknadu štete pred nacionalnim sudovima.
Članak 2.
Pravo na punu naknadu štete
1. Države članice osiguravaju da osoba koja je pretrpjela štetu uzrokovanu kršenjem nacionalnog prava tržišnog natjecanja ili prava tržišnog natjecanja Unije može tražiti i dobiti punu naknadu za tu štetu.
2. Potpuna naknada štete stavlja osobu koja je pretrpjela štetu u položaj u kojem bi ta osoba bila da do povrede propisa nije došlo. To ▌uključuje naknadu štete za stvarni gubitak i za gubitak dobiti, te plaćanje kamata ▌.
2a. Puna naknada štete ne uključuje ostale naknade štete, poput kaznene odštete ili višestruke naknade štete te sankcija koje dovode do prekomjerne naknade štete.
3. Države članice osiguravaju da oštećene strane mogu djelotvorno ostvariti njihove zahtjeve za naknadu štete.
3a. Postupak tijela nadležna za tržišno natjecanje koji slijedi ili prethodi privatnom postupku ne utječe na ukupnu razinu kazni i isplaćenih naknada štete. Tijela nadležna za tržišno natjecanje povezuju ukupnu razinu kazni i isplaćenih naknada štete, na primjer putem odgode dijela kazne ako se očekuje da će uslijediti postupak. Međutim, države članice osiguravaju da to ne dovodi do dugotrajne nesigurnosti za poduzeće koje je prekršilo pravo što se tiče konačne nagodbe, te da ne utječe na pravo pojedinaca i poduzeća da im se nadoknadi pretrpljena šteta.
Članak 3.
Načela djelotvornosti i jednakovrijednosti
Države članice osiguravaju da su sva nacionalna pravila i svaka procedura povezana s postupcima za naknadu štete zamišljene i primijenjene na način koji osigurava da oštećena strana može učinkovito ostvariti pravo Unije na punu naknadu štete za štetu koju je uzrokovalo kršenje pravo tržišnog natjecanja. Svako nacionalno pravilo i svaka procedura u vezi s postupcima za naknadu štete koji su proizašli iz kršenja članaka 101. ili 102. UFEU-a nisu manje povoljni oštećenim stranama od onih upravljačkih postupaka za naknadu štete koji su proizašli iz kršenja nacionalnog prava.
Članak 4.
Definicije
Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) „kršenje prava tržišnog natjecanja” znači kršenje članka 101. ili 102. UFEU-a ili nacionalnog prava tržišnog natjecanja;
(2) „nacionalno pravo tržišnog natjecanja” znači odredbe nacionalnog prava koje uglavnom slijede iste ciljeve iz članaka 101. i 102. UFEU-a i koje se primjenjuju na isti slučaj paralelno s pravom tržišnog natjecanja Unije u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003. ali ne uključuje odredbe nacionalnog prava kojima se izriču kaznene sankcije fizičkim osobama osim u mjeri u kojoj su takve sankcije sredstvo kojim se provodi pravo tržišnog natjecanja.
(3) „postupak za naknadu štete” znači postupak prema nacionalnim pravom kojim oštećena strana daje zahtjev za naknadu štete pred nacionalnim sudom i može također pokriti postupke kojima netko tko djeluje u ime jedne oštećene strane ili više njih daje zahtjev za naknadu štete pred nacionalnim sudom, ako nacionalno pravo predviđa tu mogućnost;
(4) „zahtjev za naknadu štete” znači zahtjev za naknadu za štetu koja je uzrokovana kršenjem prava tržišnog natjecanja;
(5) „oštećena strana” znači svatko tko je pretrpio štetu koja je proizašla iz kršenja prava tržišnog natjecanja;
(6) „nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači tijelo koje je imenovala država članica u skladu s člankom 35. Uredbe (EZ) br.1/2003 odgovorno za primjenu prava tržišnog natjecanja;
(7) „tijelo nadležno za tržišno natjecanje” znači Komisija ili nacionalno tijelo nadležno za tržišno natjecanje;
(8) „nacionalni sud” znači bilo koji sud države članice u smislu članka 267. Ugovora;
(9) „drugostupanjski sud” znači nacionalni sud koji ima ovlast revidirati odluke nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje, a u tom kontekstu također može imati ovlast utvrđivanja kršenja prava tržišnog natjecanja;
(10) „odluka o kršenju” znači odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili drugostupanjskog suda koji utvrdi kršenje prava tržišnog natjecanja;
(11) „konačna odluka o kršenju” znači odluku o kršenju ▌ na koju se nije moguće žaliti;
(12) „kartel” znači dva horizontalna tržišna natjecatelja ili više njih koji usklađuju svoje ponašanje unutar tržištu kako bi ostvarili zakupe iznad onih koji su mogući u okviru uobičajenog tržišnog natjecanja ili usklađuju svoje ponašanje unutar tržišta kako bi isključili poduzeća koja posluju u okviru uobičajenih tržišnih uvjeta od dobivanja tržišnog udjela kroz djelovanja kao što su, između ostalog, određivanje ili koordinacija nabavnih ili prodajnih cijena ili drugih tržišnih uvjeta, zloupotrebljavanje postupaka licenciranja, dodjeljivanje proizvodnih ili prodajnih kvota, podjela tržišta i potrošača, uključujući namještanje nadmetanja, ograničenje uvoza ili izvoza ▌ili nekonkurentska ponašanja u odnosu na druge tržišne natjecatelje;
(13) „program za oslobađanje od kazne ili njezino ublažavanje” znači program koji se tiče primjene članka 101. Ugovora ili pripadajućeg pravila u okviru nacionalnog prava na temelju kojeg sudionik u tajnom kartelu, neovisno o drugim poduzetnicima uključenima u kartel, surađuje s istragom tijela nadležnog za tržišno natjecanje dobrovoljnim predstavljanjem svojih saznanja o kartelu i svoje uloge u njemu, za što sudionik zauzvrat prima imunitet od kazne nametnute kartelu ili smanjenje takve kazne;
(14) „izjava o ▌oslobađanju od kazne ili njezinom ublažavanju” znači dobrovoljno usmeno ili pismeno izlaganje, ili njegov zapis koje poduzeće, ili netko u ime poduzeća, pruža tijelu nadležnom za tržišno natjecanje opisujući saznanja poduzeća o ▌kartelu i njegovu ulogu unutar kartela, koje je sastavljeno s posebnom namjerom podnošenja tijelu s ciljem dobivanja imuniteta ili smanjenja kazne u okviru programu za oslobađanje od kazne ili njezino ublažavanje koji se tiče primjene članka 101. UFEU-a ili odgovarajućih odredbi iz nacionalnog prava; to ne uključuje dokumente ili informacije koji postoje neovisno o postupku tijela nadležnog za tržišno natjecanje („postojeće informacije”);
(15) „zahtjev za nagodbu”znači izlaganje koje poduzeće, ili netko u ime poduzeća, dobrovoljno pruža tijelu nadležnom za tržišno natjecanje u kojem se opisuju priznanje poduzeća o sudjelovanju u kršenju prava tržišnog natjecanja i njegova odgovornost za to kršenje, koje je sastavljeno posebno radi podnošenja formalnog zahtjeva tijelu da primjeni ubrzani postupak;
(16) „prekomjerni trošak” znači ▌razlika između stvarno plaćene cijene zbog kršenja prava tržišnog natjecanja i cijene koja bi prevladala u izostanku takvog kršenja
(17) „sporazumna nagodba” znači dogovor kojim se naknada štete plaća nakon sporazumnog rješavanja spora.
(17a) „izravni kupac” znači izravni kupac poduzeća, koji je prekršio pravo tržišnog natjecanja;
(17b) „neizravni kupac” znači kupac proizvoda ili usluga poduzeća koje je prekršilo pravo tržišnog natjecanja, a koji te proizvode nije kupio izravno od poduzeća koje je prekršilo pravo.
POGLAVLJE II.
Objava dokaza
Članak 5.
Objava dokaza
1. Države članice osiguravaju da u postupku koji se tiče postupka za naknadu štete pred nacionalnim sudom u Uniji na zahtjev tužitelja koji je dao uvjerljivo objašnjenje koje sadrži dostupne činjenice i dokaze koji su dostatni kako bi se potkrijepila vjerodostojnost njegovog zahtjeva za naknadu štete nacionalni sudovi mogu zatražiti od tuženika ili treće strane da objavi relevantne dokaze, ▌što je podložno uvjetima utvrđenim u ovom poglavlju. Države članice osiguravaju da su sudovi također u mogućnosti od tužitelja ili treće strane zatražiti da na zahtjev tuženika objavi dokaze.
Ovim stavkom ne dovode se u pitanje prava i obveze nacionalnih sudova prema Uredbi ▌ (EZ) br. 1206/2001.
1a. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi zatraže objavu dokaza od nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ako tuženik nije pružio zatražene dokaze.
2. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi mogu naložiti objavu određenih dijelova dokaza ili kategorija dokaza, koji su što je moguće preciznije i uže određeni na temelju razumno dostupnih činjenica u obrazloženom objašnjenju, koje kontroliraju druga strana ili treća strana, a koji su nužni u svrhu procjenjivanja uzrokovane štete u skladu s člankom 2.
▐
3. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi razmjerno ograničavaju objavu dokaza u vezi s postupkom za naknadu štete u Uniji. U određivanju toga je li objava koju je zatražila strana razmjerna, nacionalni sudovi razmatraju uključene javne interese i legitimne interese svih dotičnih privatnih i trećih strana. Oni posebno razmatraju:
(a) vjerojatnost da se navodno kršenje prava tržišnog natjecanja dogodilo;
(aa) potrebu za očuvanjem djelotvornosti javnog provođenja prava tržišnog natjecanja;
(b) područje primjene i trošak objave, posebno za svaku dotičnu treću stranu također kako bi se spriječilo traženje informacija u druge svrhe;
(c) sadrže li dokazi koje treba objaviti povjerljive informacije, posebno u vezi sa svakom trećom stranom, i dogovore za zaštitu takvih povjerljivih informacija; i
(d) u slučajevima u kojima kršenje istražuje ili je istraživalo tijelo nadležno za tržišno natjecanje, je li zahtjev oblikovan na određen način u vezi s prirodom, predmetom i sadržajem takvih dokumenata ▌predanih tijelu nadležnom za tržišno natjecanje ili se nalaze u dosjeu takvog tijela nadležnog za tržišno natjecanje.
4. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi imaju ovlast naložiti objavu dokaza koji sadrže povjerljive informacije kada to smatraju relevantnim za postupak za naknadu štete. Države članice osiguravaju da, kad se naloži objava takvih informacija, nacionalni sudovi imaju na raspolaganju djelotvorne mjere zaštite takvih informacija.
5. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi daju punu djelotvornost primjenjivim zakonskim profesionalnim povlasticama prema nacionalnom pravu ili pravu Unije kada nalože objavu dokaza.
Interes poduzeća da nakon kršenja prava tržišnog natjecanja izbjegne postupke za naknadu štete ne predstavlja interes vrijedan zaštite.
5a. Države članice osiguravaju da su zainteresirane strane, koje u svojem posjedu imaju dokument čije je objavljivanje zatraženo, saslušane prije nego nacionalni sud naloži objavu prema ovom članku po pitanju informacija koje proizlaze iz dotičnih dokumenata.
6. Države članice osiguravaju da se ne može izreći kazna za nepoštovanje tog zahtjeva dok god primatelj takvog zahtjeva nije dobio mogućnost saslušanja pred nacionalnim sudom do mjere do koje sudovi imaju ovlasti da nalože objavu bez saslušanja osobe koja traži objavu.
7. Dokazi obuhvaćaju sve vrste dokaza koji su prihvatljivi nacionalnom sudu pred kojim su uloženi, posebno dokumente i druge predmete koji sadrže informacije, neovisno o nosaču podataka na kojem su informacije spremljene.
8. Ne dovodeći u pitanje obvezu utvrđenu u stavku 4. i ograničenja utvrđena u stavku 6., ovim člankom ne sprečavaju se države članice da održavaju ili uvode propise koji bi za posljedicu imali veću objavu dokaza.
Članak 6.
Objava dokaza uključenih u dosje tijela nadležnog za tržišno natjecanje
1. Države članice osiguravaju da, u svrhu postupaka za naknadu štete, kada nacionalni sudovi nalože objavljivanje dokaza uključenih u dosje tijela nadležnog za tržišno natjecanje, primjenjuju se sljedeće odredbe, podložno članku 5.
Ovim poglavljem ne dovode se u pitanje pravila i prakse prema pravu Unije o pristupu dokumentima.
1a. Kada se ocjenjuje razmjernost naloga za objavljivanje informacija, u skladu s kriterijima iz članka 5. stavka 3., nacionalni sudovi razmatraju je li zahtjev formuliran posebno s obzirom na prirodu ili sadržaj dokumenata, a ne neodređenom primjenom u vezi s dokumentima podnesenima tijelu nadležnom za tržišno natjecanje i je li strana koja je zatražila objavu to radi povezano s postupkom za naknadu štete pred nacionalnim sudom.
Kada se ocjenjuje razmjernost naloga za objavu dokaza iz stavaka 2. i 2.a nacionalni sudovi razmatraju interes djelotvornog javnog provođenja prava tržišnog natjecanja.
2. Nacionalni sudovi mogu naložiti objavu sljedećih kategorija dokaza tek nakon što je tijelo nadležno za tržišno natjecanje, svim sredstvima, zaključilo svoj postupak:
(a) informacije koje je fizička ili pravna osoba pripremila posebno za postupak tijela nadležnog za tržišno natjecanje;
(b) informacije koje je tijelo nadležno za tržišno natjecanje u tijeku svog postupka sastavilo i poslalo stranama.
(ba) ponude sporazumne nagodbe koje su povučene.
2a. Kao opće pravilo, nacionalni sudovi ne nalažu strani ili trećoj strani objavu bilo koje od sljedećih kategorija dokaza u bilo kojem obliku:
(a) izjave o oslobađanju od kazne ili njezinom ublažavanju; ili
(b) zahtjevi za nagodbu.
2b. Ako je tužitelj predstavio dostupne činjenice i dokaze koji uvjerljivo pokazuju da su pojedini podatak ili pojedina informacija koji pripadaju dokumentu uključenom u dosje tijela nadležnog za tržišno natjecanje koji se ne može drukčije pružati potrebni za određivanje naknade štete i podržavanje tog zahtjeva, nacionalni sud, kada su argumenti tužitelja na prvi pogled osnovani, i ne dovodeći u pitanje odredbe utvrđene u ovom članku i članku 5. može:
(a) pristupiti takvom dokumentu i analizirati ga;
(b) saslušati zainteresirane strane koje ga posjeduju; i
(c) naložiti ograničenu objavu relevantnih podataka ili dijelova dotičnog dokumenta koji su izričito potrebni kako bi se tužitelju pružila razina informacija potrebna u tu svrhu pod odgovarajućim uvjetima koji štite javni interes i povjerljivost informacija.
3. U postupcima za naknadu štete može se u svakom trenutku zatražiti objava dokaza iz dosjea tijela nadležnog za tržišno natjecanje koje ne pripada nijednoj od kategorija iz popisa u ▌ovom članku i bez dovođenja u pitanje ovog članka.
3a. Države članice osiguravaju da se tijela nadležna za tržišno natjecanje ili zainteresirane strane koje u svom posjedu imaju dokument relevantan za postupak za naknadu štete saslušaju prije nego nacionalni sud naloži objavu tog dokumenta ili informacija proizašlih iz njega u skladu s ovim člankom.
Članak 7.
Ograničenja upotrebe dokaza dobivenih isključivo pristupom dosjeu tijela nadležnog za tržišno natjecanje
▐
2. Države članice osiguravaju da dokazi ▌iz popisa u članku 6. stavku 2. koje je dobila fizička ili pravna osoba isključivo pristupom dosjeu tijela nadležnog za tržišno natjecanje ostvarivanjem vlastitog prava na obranu prema članku 27. Uredbe br. 1/2003 ili odgovarajućim odredbama nacionalnog prava nisu dopušteni u postupcima za naknadu štete sve dok tijelo nadležno za tržišno natjecanje nije zaključilo svoj postupak ili donijelo odluku iz članka 5. Uredbe br. 1/2003 ili poglavlja III. Uredbe br. 1/2003.
3. Države članice osiguravaju da se dokazi koje je fizička ili pravna osoba dobila isključivo pristupom dosjeu tijela nadležnog za tržišno natjecanje ostvarivanjem vlastitog prava na obranu prema članku 27. Uredbe br. 1/2003 ili odgovarajućim odredbama nacionalnog prava, i koji nisu dopušteni u skladu sa stavkom 2. ovog članka, mogu koristiti samo u postupku za naknadu štete te osobe ili fizičke ili pravne osobe koja je njezin pravni nasljednik, uključujući osobu koja je naslijedila njezin zahtjev.
Članak 8.
Sankcije
1. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi djelotvorno izriču sankcije stranama, trećim stranama ili njihovim pravnim predstavnicima u slučaju:
(a) da ne postupe ili odbiju postupiti u skladu sa svakim nalogom za objavu nacionalnog suda;
(b) uništavanja relevantnih dokaza u sljedećim slučajevima:
(i) strana koja je uništila dokaze bila je strana uključena u postupke tijela nadležnog za tržišno natjecanje u vezi s ponašanjem na kojem se temelji postupak za naknadu štete; ili
(ii) strana koja je uništila dokaze znala je ili je razumno trebala znati da se postupak za naknadu štete vodi pred nacionalnim sudom i da su dokazi bili od važnosti za potkrjepljivanje bilo zahtjeva za naknadu štete bilo obrane od njega; ili
(iii) strana koja je uništila dokaze znala je da su dokazi bili relevantni za tekuće ili buduće postupke za naknadu štete koje je ona pokrenula ili koji su protiv nje pokrenuti;
(c) da ne postupe ili odbiju postupiti u skladu s obvezama koje su im nametnute nalogom nacionalnog suda kojim se štite povjerljive informacije; ili
(d) zloupotreba prava u vezi s objavom dokaza iz ovog poglavlja te dokaza i informacija dobivenih u sklopu toga, posebno kada se te informacije dobivene objavom dostavljaju trećim stranama ili koriste u drugim postupcima kršeći članak 5. stavak 2. točka (bb).
2. Države članice osiguravaju da su sankcije koje nacionalni sudovi mogu nametnuti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Sankcije koje su na raspolaganju nacionalnim sudovima u slučajevima koji se tiču ponašanja jedne od strana u vezi s postupkom naknade štete uključuju mogućnost donošenja nepovoljnih zaključaka, primjerice pretpostavljanja da je relevantno pitanje dokazano ili djelomičnog ili potpunog odbacivanja zahtjeva i obrana te mogućnost da se naloži plaćanje troškova.
POGLAVLJE III.
UČINAK NACIONALNIH ODLUKA, ROKOVA ZASTARE, ZAJEDNIČKE I POJEDINAČNE ODGOVORNOSTI
Članak 9.
Učinak nacionalnih odluka
Države članice osiguravaju da, kada nacionalni sudovi u postupcima za naknadu štete prema članku 101. ili 102. Ugovora ili prema nacionalnom pravu tržišnog natjecanja odlučuju o dogovorima, odlukama i praksama koji već podliježu konačnoj odluci o kršenju nacionalnog tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili nacionalnog suda, ti sudovi ne mogu donijeti odluke koje su suprotne takvim saznanjima o kršenju prava tržišnog natjecanja. Ta obveza ne dovodi u pitanje prava i obveze iz članka 267. UFEU-a, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravedno suđenje te pravo na obranu, u skladu s člancima 47. i 48. Povelje, te pravo na pošteno suđenje u skladu s člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Članak 10.
Rokovi zastare
1. Države članice utvrđuju pravila primjenjiva na rokove zastare za pokretanje postupaka za naknadu štete u skladu s ovim člankom. Ta pravila određuju kada se počinje mjeriti rok zastare, trajanje roka i okolnosti prema kojima rok zastare može biti prekinut ili obustavljen.
2. Države članice osiguravaju da rok zastare ▌počinje zadnji dan nakon što oštećena strana zna ili se može razumno očekivati da zna za:
(a) ponašanje koje predstavlja kršenje prava tržišnog natjecanja;
(b) kvalifikaciju takvog ponašanja kao kršenje prava tržišnog natjecanja;
(c) činjenicu da mu je kršenje prava tržišnog natjecanja naštetilo; i
(d) identitet poduzeća koje je prekršilo pravo
3. Države članice osiguravaju da rok zastare ne počinje teći prije dana na koji prestaje kontinuirano ili ponovljeno kršenje prava tržišnog natjecanja.
4. Države članice osiguravaju da je rok zastare za pokretanje postupaka za naknadu štete najmanje pet godina.
5. Države članice osiguravaju da se rok zastare obustavlja ako tijelo nadležno za tržišno natjecanje djeluje u svrhu istrage ili postupka u pogledu kršenja prava tržišnog natjecanja na kojeg se postupak za naknadu štete odnosi. Obustava završava najranije dvije godine nakon što je odluka ▌, kojom je postupak u vezi s kršenjem ili navodnim kršenjem zaključen, postala konačna. ▐
Članak 11.
Zajednička i pojedinačna odgovornost
1. Države članice osiguravaju da su poduzeća koja su prekršila pravo tržišnog natjecanja zajedničkim djelovanjem zajednički i pojedinačno odgovorna za štetu koju je prouzrokovalo kršenje prava tržišnog natjecanja: svako od tih poduzeća obvezno je potpuno nadoknaditi štetu, a oštećena strana ima pravo tražiti punu naknadu od svih tih poduzeća sve dok joj šteta nije potpuno nadoknađena.
Ako je poduzeće malo ili srednje poduzeće u skladu s definicijom iz Preporuke Komisije C(2003)1422[10] , nije prouzročilo ili izazvalo kršenje prava tržišnog natjecanja drugih poduzeća i pokazalo je da je njegova odgovornost za štetu uzrokovanu kršenjem manja od 5% ukupnog iznosa, ono je odgovorno samo svojim izravnim i neizravnim kupcima.
2. Države članice osiguravaju da poduzeće kojemu je tijelo nadležno za tržišno natjecanje programom za oslobađanje od kazne ili njezino ublažavanje odobrilo imunitet od kazne odgovara oštećenim stranama koje nisu izravni ili neizravni kupci ili dobavljači samo kada takve oštećene strane dokažu da nisu u mogućnosti dobiti punu naknadu štete od drugih poduzeća uključenih u to isto kršenje prava tržišnog natjecanja.
3. Države članice osiguravaju da poduzeće koje je prekršilo pravo može dobiti doprinos od svih drugih poduzeća koja su prekršila pravo, a iznos se određuje u svjetlu njihove relativne odgovornosti za štetu uzrokovanu kršenjem prava tržišnog natjecanja. Iznos doprinosa poduzeća kojem je tijelo nadležno za tržišno natjecanje odobrilo imunitet od kazni u okviru programa za oslobađanje od kazne ili njezino ublažavanje ne premašuje iznos štete koju je poduzeće uzrokovalo vlastitim izravnim ili neizravnim kupcima ili dobavljačima.
4. Države članice osiguravaju da se, u mjeri štete uzrokovane kršenjem prava tržišnog natjecanja oštećenim stranama izuzev izravnih ili neizravnih kupaca ili dobavljači poduzeća koja su prekršila pravo, iznos doprinosa primatelja imuniteta određuje u svjetlu njegove relativne odgovornosti za tu štetu.
POGLAVLJE IV.
PRENOŠENJE PREKOMJERNOG TROŠKA
Članak 12.
Prenošenje obrane
1. Države članice osiguravaju da se tuženik u postupku za naknadu štete može kao obranu protiv zahtjeva za naknadu štete pozvati na činjenicu da je tužitelj prenio u cjelini ili djelomično prekomjerni trošak nastao kršenjem prava tržišnog natjecanja, osim ako tužitelj nije pretrpio gubitak dobiti. Teret dokazivanja da je prekomjerni trošak prenesen leži na tuženiku koji može opravdano zahtijevati objavu od tužitelja. Od tuženika se ne zahtijeva da plati više od vrijednosti ukupnog iznosa štete uzrokovane kršenjem.
1a. Države članice osiguravaju da nacionalni sud ima ovlasti procijeniti koji je udio tog prekomjernog troška prenesen.
2. Ako su prekomjerni troškovi preneseni na osobe na sljedećoj razini lanca opskrbe kojima je zakonski nemoguće zahtijevati naknadu za pretrpljenu štetu, tuženik nije u mogućnosti pozvati se na obranu iz ▌stavka 1.
Članak 13.
Neizravni kupci
1. Države članice osiguravaju da, ako u postupku za naknadu štete postojanje zahtjeva za naknadu štete ili iznosa za naknadu štete koja se treba dodijeliti ovisi o tome jesu li, ili u kojoj su mjeri, prekomjerni troškovi preneseni na tužitelja, ne dovodeći u pitanje komercijalnu pretpostavku da se povećanja cijena prenose na lanac opskrbe, teret dokazivanja postojanja i područja primjene takvog prenošenja leži na tužitelju koji može razumno zahtijevati objavu od tuženika.
2. U slučaju situacije iz stavka 1. ovog članka smatra se da je neizravni kupac dokazao da su na njega preneseni troškovi ako pokaže sljedeće:
(a) tuženik je prekršio pravo tržišnog natjecanja;
(b) prekršaj prava tržišnog natjecanja proizveo je prekomjerni trošak za direktnog kupca tuženika; i
(c) kupio je robu ili usluge koje su bile predmet kršenja prava tržišnog natjecanja, ili je kupio robu ili usluge proizašle iz kršenja ili koje sadrže robu ili usluge koji su bili predmet kršenja.
Države članice osiguravaju da njihovi nacionalni sudovi imaju ovlast procijeniti koji je udio ▌prekomjernog troška prenesen na neizravnog kupca. Nacionalnim sudovima pomažu jasne, jednostavne i razumljive smjernice koje izdaje Komisija.
Ovaj stavak ne dovodi u pitanje pravo poduzeća koje je prekršilo pravo da dokaže da povećani troškovi nisu, ili nisu u potpunosti, preneseni neizravnom kupcu.
Članak 14.
Gubitak dobiti i kršenje prava tržišnog natjecanja na razini opskrbe
1. Pravilima utvrđenima u ovom poglavlju ne dovodi se u pitanje pravo svake oštećene strane koja je pretrpjela štetu na podnošenje zahtjeva za naknadu gubitka dobiti, stvarnog gubitka i isplatu kamata.
2. Države članice osiguravaju da se pravila utvrđena u ovom poglavlju sukladno primjenjuju kada je kršenje prava tržišnog natjecanja povezano s opskrbom poduzeća koje je prekršilo pravo.
Članak 15.
Postupci za naknadu štete tužitelja iz različitih razina lanca opskrbe
1. Države članice osiguravaju da u procjenjivanju je li teret dokazivanja koji proizlazi iz primjene članaka 12. i 13. ispunjen, nacionalni sudovi pred kojima je pokrenut postupak za naknadu štete uzmu u obzir
(a) postupke za naknadu štete koji su povezani s istim kršenjem prava tržišnog natjecanja, ali koje su pokrenuli tužitelji iz ostalih razina lanca opskrbe; or
(b) presude koje su proizašle iz takvih postupaka;
(ba) svaki relevantni ishod slučajeva javnog tržišnog natjecanja.
2. Ovim se člankom ne dovode u pitanje prava i obveze nacionalnih sudova prema članku 30. Uredbe (EU) br. 1215/2012.
POGLAVLJE V.
KVANTIFIKACIJA ŠTETE
Članak 16.
Kvantifikacija štete
1. Države članice osiguravaju da se, u slučaju kršenja kartela, pretpostavlja da je kršenje uzrokovalo štetu unutar tržišta. Poduzeće koje je prekršilo pravila ima pravo odbiti tu pretpostavku.
2. Države članice osiguravaju da teret i stupanj dokazivanja ▌koji su potrebni za kvantifikaciju štete gotovo ne onemoguće ili prekomjerno otežaju ostvarivanje prava ▌na naknadu štete. Države članice osiguravaju da je njihovim nacionalnim sudovima odobrena ovlast procjene iznosa štete ako tužitelj nije u mogućnosti izravno dokazati iznos nanesene štete. Kada se to zahtijeva, nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje pružaju smjernice za kvantificiranje štete.
POGLAVLJE VI.
SPORAZUMNO RJEŠAVANJE SPOROVA
Članak 17.
Učinak odgode sporazumnog rješavanja sporova
1. Države članice osiguravaju da se rok zastare za pokretanje postupka za naknadu štete obustavi za vrijeme trajanja procesa sporazumnog rješavanja spora. Obustava roka zastare primjenjuje se samo u pogledu onih strana koje jesu ili su bile uključene u sporazumno rješavanje spora.
2. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi pred kojima je pokrenut postupak za naknadu štete mogu obustaviti postupke ako su strane u postupku uključene u dobrovoljno sporazumno rješavanje spora u vezi sa zahtjevom za naknadu štete pokrivenu tim postupkom za naknadu štete.
2a. Obustava iz stavka 2. ne traje duže od jedne godine.
2b. Nakon sporazumne nagodbe tijelo nadležno za tržišno natjecanje može razmotriti naknadu štete koja je isplaćena prije donošenja odluke kao olakšavajući element pri određivanju kazni.
Članak 18.
Učinak sporazumne nagodbe na naknadne postupke za naknadu štete
1. Države članice osiguravaju da se nakon sporazumne nagodbe zahtjev oštećene strane umanjuje koja je dogovorila za udio suprekršitelja kršenja koji je dogovorio nagodbu u šteti koju je kršenje nanijelo oštećenoj strani. Suprekršitelji koji nisu dogovorili nagodbu ne mogu vratiti doprinos suprekršitelja koji je dogovorio nagodbu za ostatak zahtjeva. Suprekršitelj koji je dogovorio nagodbu može biti odgovoran za isplatu štete oštećenoj strani koja je dogovorila nagodbu samo kada suprekršitelji koji nisu dogovorili nagodbu nisu u mogućnosti platiti štetu koja odgovara ostatku zahtjeva, osim ako je to izričito isključeno na temelju uvjeta sporazumne nagodbe.
2. Prilikom određivanja doprinosa svakog suprekršitelja nacionalni sudovi primjereno uzimaju u obzir svaku prethodnu sporazumnu nagodbu u koju je uključen relevantni suprekršitelj.
POGLAVLJE VII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 19.
Revizija
Komisija revidira ovu Direktivu i podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću do [...*] [SL unosi datum: četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive.]
Kada je to primjereno uz reviziju se prilaže zakonski prijedlog. Poziva se Komisiju da u svojem prijedlogu uzme u obzir da rane ponude za nagodbu u zahtjevima za naknadu štete za kršenja prava tržišnog natjecanja, prije nego je tijelo nadležno za tržišno natjecanje otkrilo kršenje, koja su na vrijeme dostavljena dotičnom tijelu nadležnom za tržišno natjecanje mogu predstavljati olakšavajući element u izračunavanju sankcija prema pravu tržišnog natjecanja.
Članak 20.
Prenošenje
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do ...*[SL unosi datum:[2 godine nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive]. One odmah dostavljaju tekst tih odredbi Komisiji.
Kada države članice donesu te odredbe prilikom njihovog službenog objavljivanja one sadrže upućivanje na ovu Direktivu ili se uz njih prilaže takvo upućivanje. Države članice određuju kako se radi takvo upućivanje.
2. Države članice dostavljaju Komisiji tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donose u području pokrivenom ovom Direktivom.
Članak 20.a
Prijelazno razdoblje
Zakone i druge propise koje države članice donose u skladu s člankom 20. ne primjenjuje se na kršenja prava tržišnog natjecanja koja su podložna postupku za naknadu štete koji je u tijeku pred nacionalnim sudom na datum ili prije datuma stupanja na snagu ove Direktive.
Članak 21.
Stupanje na snagu i prijelazna odredba za slučajeve u tijeku
Direktiva stupa na snagu dvadeseti dan nakon njenog objavljivanja u Službenom listu Europske unije.
Članak 22.
Adresati
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u [...],
Za Europski parlament, Za Vijeće
- [1] Mišljenje od 16. listopada 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu).
- [2] * Izmjene: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.
- [3] Mišljenje od 16. listopada 2013. (SL C, , ).
- [4] Stajalište Europskog parlamenta od …
- [5] Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL L, 4.1.2003., str. 1.).▌
- [6] SL C 326, 26.10.2012., str. 391.
- [7] Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. svibnja 2001. o suradnji između sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim ili trgovačkim stvarima (SL L 174, 27.6.2001., str. 1.).
- [8] Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.12.2012, str. 78).
- [9] SL C 369, 17.12.2011., str. 14.
- [10] Preporuka Komisije C(2003)1422 6. svibnja 2013. koja se tiče definicije, mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36).
MIŠLJENJE Odbora za pravna pitanja (27.1.2014)
upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku
o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim pravilima o postupcima za naknadu štete u okviru nacionalnog prava za povredu odredbi prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije
(COM(2013)0404 – C7‑0170/2013 – 2013/0185(COD))
Izvjestitelj za mišljenje (*): Bernhard Rapkay
(*) Pridruženi odbor – članak 50. Poslovnika
SHORT JUSTIFICATION
The possible introduction of common rules on actions for damages for competition infringements has been under deliberation for almost a decade. The Commission's proposal for this Directive is therefore welcome, as it can help consumers and small and medium-sized enterprises to exercise their right to compensation for harm caused by competition law infringements. The absence of national rules that adequately govern actions for damages or, on the other hand, the disparity between national legislations places not only victims, but also the perpetrators of competition law infringements in a position of inequality. This may also give a competitive advantage to undertakings that have breached Articles 101 or 102 of the Treaty on the Functioning of the European Union, but which do not have their headquarters or do not conduct business in a Member State whose legislation is favourable for claimants. These differences in the liability rules may damage competition and hinder the proper functioning of the internal market. The rapporteur therefore welcomes the Commission's proposal to facilitate access to justice and enable victims to obtain compensation.
In principle the rapporteur supports leniency programmes, as these can make it possible to identify infringements and feels that undertakings should not be discouraged from cooperating. However, such programmes should not protect undertakings more than is necessary. In particular, they should not absolve infringing parties from paying damages to victims, nor lead to excessive protection of information needed by claimants as evidence in order to bring an action for damages.
Similarly, the rapporteur supports the encouraging of consensual settlements, while emphasising that these must be of a genuinely voluntary nature. In order to facilitate equitable settlements claimants should have the possibility of obtaining pre-litigation information from national or European competition authorities concerning the volume of damages or loss incurred.
Obtaining evidence is a crucial factor for exercising the rights of appeal. Therefore the rapporteur considers it essential to further strengthen the provisions proposed by the Commission to allow proportionate access, under judicial supervision, to the information that is relevant and necessary for the action. While certain types of documents, or certain kinds of information contained in these can merit confidentiality, the rapporteur considers that no categories of documents should be excluded, as such, from an evaluation of whether or not they should be disclosed.
During previous deliberations of how to reinforce the position of the claimants collective redress has been presented as a way to improve the equality of arms of the parties to disputes over damages. While considering that the maintaining or introduction of such mechanisms should be encouraged, even if not made obligatory for the Member States, the rapporteur considers that it would be important to avoid certain practices, such as requiring victims to explicitly opt-out form a collective action or allowing for contingency fees or punitive damages.
AMANDMANI
Odbor za pravna pitanja poziva Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku da kao nadležni odbor uzme u obzir sljedeće amandmane:
Amandman 1 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 4. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(4) Svaka država članica mora imati postupovna pravila kojima se osigurava učinkovito ostvarenje prava Unije na naknadu štete nastale zbog kršenja protumonopolnih pravila. Potreba za učinkovitim postupovnim pravnim sredstvima također proizlazi iz prava na učinkovitu pravnu zaštitu kao što je utvrđeno člankom 47. prvim stavkom Povelje o temeljnim pravima Europske unije53 i člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom Ugovora o Europskoj uniji. |
(4) Svaka država članica mora imati postupovna pravila kojima se osigurava učinkovito ostvarenje prava Unije na naknadu štete nastale zbog kršenja protumonopolnih pravila. Potreba za učinkovitim postupovnim pravnim sredstvima također proizlazi iz prava na učinkovitu sudsku zaštitu kao što je utvrđeno člankom 47. prvim stavkom Povelje o temeljnim pravima Europske unije53 i člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom Ugovora o Europskoj uniji. Države članice trebale bi osigurati djelotvornu pravnu zaštitu na područjima pokrivenima pravom Unije. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
__________________ |
__________________ | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
53 SL C 326, 26.10.2012., str. 391. |
53 SL C 326, 26.10.2012., str. 391. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 2 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 5. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(5) Kako bi se osigurala učinkovita javna i privatna provedba pravila tržišnog natjecanja, potrebno je regulirati način usklađivanja dva oblika provedbe, na primjer režim za pristup dokumentima koje posjeduju tijela nadležna za tržišno natjecanje. Takvim usklađivanjem na razini Unije spriječit će se i nastajanje razlika između primjenjivih pravila koje može ugroziti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. |
(5) Kako bi se osigurali učinkoviti postupci privatne provedbe u okviru građanskog prava i učinkovite javne provedbe od tijela nadležnih za tržišno natjecanje, oba alata moraju međusobno djelovati radi osiguranja maksimalne učinkovitosti prava tržišnog natjecanja. Potrebno je regulirati način usklađivanja dva oblika provedbe, primjerice glede režima pristupa dokumentima koje posjeduju tijela nadležna za tržišno natjecanje. Takvim usklađivanjem na razini Unije spriječit će se i nastajanje razlika između primjenjivih pravila koje može ugroziti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 3 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 7. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Obrazloženje | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
The arguments presented in the recital logically lead to the conclusion of the need to base the Directive on the dual legal basis of Articles 103 and 114 TFEU, which conclusion should also be spelled out for the sake of clarity. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 4 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 8. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Obrazloženje | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Large infringements of competition law will typically not be restricted to only one member State but have cross-border effects, which effect trade between the Member States and thereby the functioning of the internal market. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 5 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 13. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(13) Dokazi su važan element pokretanja postupaka za naknadu štete za povredu propisa o tržišnom natjecanju države članice ili Unije. No budući da antikartelske sporove obilježava asimetrija informacija, prikladno je osigurati da oštećene strane imaju pravo na objavu dokaza relevantnih za njihov zahtjev, a da ne moraju konkretno zatražiti pojedinačne dokaze. Kako bi osigurali ravnopravnost, ta bi sredstva također trebala biti dostupna optuženicima u postupcima za naknadu štete, tako da od oštećenih strana mogu zatražiti objavu dokaza. Nacionalni sudovi također mogu trećim stranama narediti objavu dokaza. U slučajevima kada nacionalni sud želi Komisiji narediti objavu dokaza, primjenjuje se načelo lojalne suradnje između Europske unije i država članica (članak 4. stavak 3. UEU-a) i članak 15. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 kada je riječ o zahtjevima za informacije. |
(13) Dokazi su važan element pokretanja postupaka za naknadu štete za povredu prava tržišnog natjecanja države članice ili Unije. No budući da antikartelske sporove obilježava asimetrija informacija, prikladno je osigurati da oštećene strane imaju pravo na objavu dokaza relevantnih za njihov zahtjev. Kako bi osigurali ravnopravnost, ta bi sredstva također trebala biti dostupna tuženicima u postupcima za naknadu štete, tako da od oštećenih strana mogu zatražiti objavu dokaza. Nacionalni sudovi također mogu trećim stranama narediti objavu dokaza. U slučajevima kada nacionalni sud želi Komisiji narediti objavu dokaza, primjenjuje se načelo lojalne suradnje između Europske unije i država članica (članak 4. stavak 3. UEU-a) i članak 15. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 kada je riječ o zahtjevima za informacije. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 6 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 14. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(14) Odgovarajući dokazi trebaju se objaviti na osnovu odluke suda i pod strogim nadzorom, posebice u pogledu potrebe i proporcionalnosti mjera objave. Iz zahtjeva za proporcionalnost proizlazi da se zahtjevi za objavu mogu pokrenuti kada je oštećena strana dokazala, na temelju činjenica koje su mu dostupne, da je strana pretrpjela štetu koju je uzrokovao tuženik. Zahtjev za objavu treba upućivati na kategorije dokaza koliko je to moguće precizno i usko navela utvrđene druge dokaze ili kategorije dokaza na temelju dostupnih činjenica. |
(14) Odgovarajući dokazi trebaju se objaviti na osnovu odluke suda i pod strogim nadzorom, posebice u pogledu potrebe i proporcionalnosti mjera objave. Iz zahtjeva za proporcionalnost proizlazi da se zahtjevi za objavu mogu pokrenuti kada je oštećena strana dokazala, na temelju činjenica koje su mu dostupne, da je strana pretrpjela štetu koju je uzrokovao tuženik. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 7 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 15. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Justification | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Self-explanatory. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 8 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 17. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Obrazloženje | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
If documents contain sensitive details, such as the data on third parties not relevant for the procedure these can be blanked out. If necessary proceedings can be held in camera in order to protect particularly sensitive information. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 9 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 19. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(19) Programi oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja i postupci nagodbe važni su instrumenti javnog provođenja propisa o tržišnom natjecanju Unije jer doprinose otkrivanju, djelotvornom pokretanju kaznenog postupka i kažnjavanju najozbiljnijih slučajeva povrede propisa o tržišnom natjecanju. Poduzetnici mogu biti odvraćeni od suradnje u tom smislu ako bi ih otkrivanje dokumenata koje su stvorili samo s tim ciljem izložilo građanskopravnoj odgovornosti pod gorim uvjetima nego supočinitelje koji ne surađuju s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje. Radi osiguravanja toga da su poduzetnici voljni tijelu nadležnom za tržišno natjecanje u okviru programa za oslobađanje od kazne ili njezino ublažavanje ili postupka nagodbe dobrovoljno podnijeti izjavu kojima potvrđuju sudjelovanje u povredi propisa o tržišnom natjecanju Unije ili države članice, takve izjave trebale bi biti izuzete iz objave dokaza. |
(19) Programi oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja i postupci nagodbe važni su instrumenti javnog provođenja prava tržišnog natjecanja Unije jer doprinose otkrivanju, djelotvornom pokretanju kaznenog postupka i kažnjavanju najozbiljnijih slučajeva povrede prava tržišnog natjecanja. Poduzetnici mogu biti odvraćeni od suradnje u tom smislu ako bi ih otkrivanje dokumenata koje su stvorili samo s tim ciljem izložilo građanskopravnoj odgovornosti pod gorim uvjetima nego supočinitelje koji ne surađuju s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje. Radi osiguravanja toga da su poduzetnici voljni tijelu nadležnom za tržišno natjecanje u okviru programa za oslobađanje od kazne ili njezino ublažavanje ili postupka nagodbe dobrovoljno podnijeti izjavu kojima potvrđuju sudjelovanje u povredi prava tržišnog natjecanja Unije ili države članice, sudovi bi trebali procijeniti bi li takve izjave trebale biti izuzete iz objave dokaza. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 10 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 26. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(26) Nacionalna pravila o početku, trajanju, obustavi ili prekidu razdoblja ograničenja ne bi trebala neopravdano omesti pokretanje postupaka za naknadu štete. To je osobito važno za postupke čiji je temelj otkriće o povredi propisa tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili drugostupanjskog suda. U tu bi svrhu oštećene strane još trebale moći pokrenuti postupak za naknadu štete nakon postupka od strane tijela nadležnog za tržišno natjecanje, s ciljem provođenja propisa o tržišnom natjecanju države članice i Unije. |
(26) Nacionalna pravila o početku, trajanju, obustavi ili prekidu razdoblja ograničenja ne bi trebala neopravdano omesti pokretanje postupaka za naknadu štete. To je osobito važno za postupke čiji je temelj otkriće o povredi propisa tijela nadležnog za tržišno natjecanje ili drugostupanjskog suda. U tu bi svrhu oštećene strane još trebale moći pokrenuti postupak za naknadu štete nakon postupka od strane tijela nadležnog za tržišno natjecanje, s ciljem provođenja prava tržišnog natjecanja države članice i Unije. Državama članicama trebalo bi biti dopušteno da zadrže ili uvedu konačne zastare koje su općenito primjenjive. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 11 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 28. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(28) Poduzetnici koji surađuju s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u okviru programa oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja imaju ključnu ulogu u otkrivanju tajnih povreda propisa u obliku kartela i stajanju na kraj tim povredama, čime često ublažuju štetu koja je mogla biti uzrokovana u slučaju nastavka povrede. Stoga je prikladno pobrinuti se da poduzetnici koji su dobili imunitet od kazni od strane tijela nadležnog za tržišno natjecanje u okviru programa oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja zaštićeni od neprimjerene izloženosti zahtjevima za naknadom štete, imajući na umu da odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje o povredi može za korisnika imuniteta postati konačna prije nego što postane konačna za druge poduzetnike koji nisu dobili imunitet. Stoga je prikladno da je korisnik imuniteta u pravilu oslobođen od solidarne i pojedinačne odgovornosti za štetu i da njegov doprinos ne prelazi ukupnu štetu uzrokovanu njegovim izravnim ili neizravnim kupcima ili, u slučaju kartela, izravnim ili neizravnim pružateljima. Do mjere do koje je kartel uzrokovao štetu ne uzimajući u obzir potrošače/dobavljače poduzetnika koji je prekršio pravila, doprinos korisnika imuniteta ne bi trebao premašiti njegovu relativnu odgovornost za štetu koju je uzrokovao kartel. Taj bi se udio trebao odrediti u skladu s istim pravilima prema kojima su određeni doprinosi među poduzetnicima koji su prekršili propise (uvodna izjava 27. gore). Korisnik imuniteta trebao bi ostati u potpunosti odgovoran oštećenim stranama osim izravnim i neizravnim kupcima ili dobavljačima samo ako oni nisu u stanju u potpunosti dobiti naknadu od ostalih poduzetnika koji su prekršili pravila. |
(28) Poduzetnici koji surađuju s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u okviru programa oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja imaju ključnu ulogu u otkrivanju tajnih povreda propisa u obliku kartela i stajanju na kraj tim povredama, čime često ublažuju štetu koja je mogla biti uzrokovana u slučaju nastavka povrede. Do mjere do koje je kartel uzrokovao štetu ne uzimajući u obzir potrošače/dobavljače poduzetnika koji je prekršio pravila, doprinos korisnika imuniteta ne bi trebao premašiti njegovu relativnu odgovornost za štetu koju je uzrokovao kartel. Taj bi se udio trebao odrediti u skladu s istim pravilima prema kojima su određeni doprinosi među poduzetnicima koji su prekršili propise (uvodna izjava 27. gore). Korisnik imuniteta trebao bi ostati u potpunosti odgovoran oštećenim stranama osim svojim izravnim ili neizravnim kupcima ili dobavljačima samo ako oni nisu u stanju u potpunosti dobiti naknadu od ostalih poduzetnika koji su prekršili pravila. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 12 Prijedlog Direktive Članak 1. – stavak 1. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
1. Ova Direktiva utvrđuje određena pravila potreba kako bi se svakome tko je pretrpio odštetu koju je uzrokovalo kršenje članaka 101. ili 102. Ugovora nacionalnog prava tržišnog natjecanja osigurala mogućnost primjene prava na punu odštetu za tu štetu. Direktivom se utvrđuju i pravila kojima se potiče nenarušeno natjecanje na unutarnjem tržištu i uklanjaju prepreke njegovom pravilnom funkcioniranju osiguravajući istovrsnu zaštitu diljem Unije svakome tko je pretrpio takvu štetu. |
1. Ova Direktiva utvrđuje određena pravila potreba kako bi se svakome tko je pretrpio štetu koju je uzrokovalo kršenje članaka 101. ili 102. Ugovora ili nacionalnog prava tržišnog natjecanja od poduzetnika ili skupine poduzetnika, osigurala mogućnost uspješne primjene prava na zahtjev za punu odštetu za tu štetu od tih strana koje krše zakone. Direktivom se utvrđuju i pravila kojima se potiče nenarušeno natjecanje na unutarnjem tržištu i uklanjaju prepreke njegovom pravilnom funkcioniranju osiguravajući istovrsnu zaštitu diljem Unije svakome tko je pretrpio takvu štetu. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 13 Prijedlog Direktive Članak 2. – stavak 1. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
1. Svatko tko je pretrpio štetu uzrokovanu povredom propisa o tržišnom natjecanju države članice ili Unije ima pravo tražiti punu naknadu za tu štetu. |
1. Svatko tko je pretrpio štetu uzrokovanu povredom prava tržišnog natjecanja države članice ili Unije ima pravo tražiti punu naknadu za tu štetu od strana koje krše propise u izravnom ili nastavnom privatnom sporu. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 14 Prijedlog Direktive Članak 4 – stavak 1. – točka 2. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
2. „nacionalno pravo tržišnog natjecanja” znači odredbe nacionalnog prava koje uglavnom slijede iste ciljeve iz članaka 101. i 102. Ugovora i koji se primjenjuju na isti slučaj paralelno s pravom tržišnog natjecanja Unije u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003; |
2. „nacionalno pravo tržišnog natjecanja” znači odredbe nacionalnog prava koje uglavnom slijede iste ciljeve iz članaka 101. i 102. Ugovora i koje se primjenjuju na isti slučaj paralelno s pravom tržišnog natjecanja Unije u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1/2003. Ta se definicija ne primjenjuje na nacionalne zakone kojima se nameću kaznene sankcije fizičkim osobama, osim u onoj mjeri u kojoj su te sankcije sredstvo kojima se provode propisi o tržišnom natjecanju koji se primjenjuju na poduzeća. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Justification | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
It is important to consider criminal law provisions in place in some Member States. The wording from Recital 8 of Regulation 1/2003 should therefore also apply here. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 15 Prijedlog Direktive Članak 5. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 16 Prijedlog Direktive Članak 6. – stavak 1. – uvodni dio | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
1. Države članice osiguravaju da u svrhu postupaka za naknadu štete nacionalni sudovi ne mogu nikada naložiti nekoj strani ili trećoj strani da objavi bilo koje od sljedećih kategorija dokaza: |
1. Države članice osiguravaju da u svrhu postupaka za naknadu štete nacionalni sudovi u načelu ne nalažu tijelu nadležnom za tržišno natjecanje da objavi bilo koje od sljedećih kategorija dokaza: | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 17 Prijedlog Direktive Članak 6. – stavak 1. – podstavak 1. (novi) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
interne dokumente tijela nadležnih za tržišno natjecanje, prepisku komunikacije između Komisije i tijela nadležnih za tržišno natjecanje ili između tih tijela unutar Europske mreže tijela nadležnih za tržišno natjecanje; | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 18 Prijedlog Direktive Članak 6. – stavak 2. – uvodni dio | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
2. Države članice osiguravaju da u svrhu postupaka za naknadu štete nacionalni sudovi mogu naložiti objavu sljedećih kategorija dokaza tek nakon što je tijelo nadležno za tržišno natjecanje završilo svoj postupak ili donijelo odluku iz članka 5. Uredbe br. 1/2003 ili poglavlja III. Uredbe br. 1/2003: |
2. Države članice osiguravaju da u svrhu postupaka za naknadu štete nacionalni sudovi mogu naložiti objavu sljedećeg tek nakon što je tijelo nadležno za tržišno natjecanje završilo svoj postupak ili donijelo odluku iz članka 5. Uredbe br. 1/2003 ili poglavlja III. Uredbe br. 1/2003: | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 19 Prijedlog Direktive Članak 6. – stavak 3. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
3. U postupcima za naknadu štete može se u bilo kojem trenutku zatražiti objava dokaza iz dosjea tijela nadležnog za tržišno natjecanje koje ne pripada nijednoj od kategorija navedenima u stavcima 1. ili 2. ovog članka. |
3. U postupcima za naknadu štete može se u bilo kojem trenutku zatražiti objava dokaza iz dosjea tijela nadležnog za tržišno natjecanje koji ne pripadaju nijednoj od kategorija navedenih u stavcima 1. ili 2. ovog članka. Odredbe članka 5. stavaka od 3. do 7. primjenjuju se mutatis mutandis. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 20 Prijedlog Direktive Članak 7. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Članak 7. |
Briše se. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Ograničenja upotrebe dokaza dobivenih isključivo pristupom dosjeu tijela nadležnog za tržišno natjecanje |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
1. Države članice osiguravaju da dokazi koji pripadaju jednoj od kategorija navedenih u članku 6. stavku 1. koje je dobila fizička ili pravna osoba samo pristupom dosjeu tijela nadležnog za tržišno natjecanje ostvarivanjem prava na obranu prema članku 27. Uredbe br. 1/2003 ili odgovarajućim odredbama nacionalnog prava nisu dopušteni u postupcima za naknadu štete. |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
2. Države članice osiguravaju da dokazi koji pripadaju jednoj od kategorija navedenih u članku 6. stavku 2. koje je dobila fizička ili pravna osoba samo pristupom dosjeu tijela nadležnog za tržišno natjecanje ostvarivanjem prava na obranu prema članku 27. Uredbe br. 1/2003 ili odgovarajućim odredbama nacionalnog prava nisu dopušteni u postupcima za naknadu štete dok god tijelo nadležno za tržišno natjecanje nije zaključilo svoj postupak ili donijelo odluku iz članka 5. Uredbe br. 1/2003 ili poglavlja III. Uredbe br. 1/2003. |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
3. Države članice osiguravaju da se dokazi koje je fizička ili pravna osoba dobila samo pristupom dosjeu tijela nadležnog za tržišno natjecanje ostvarivanjem svojeg prava na obranu prema članku 27. Uredbe br. 1/2003 ili odgovarajućim odredbama nacionalnog prava, i koji nisu dopušteni u skladu sa stavcima 1. ili 2. ovog članka, mogu koristiti samo u postupku za naknadu štete te osobe ili fizičke ili pravne osobe koja je njezin pravni nasljednik, uključujući osobu koja je naslijedila njezin zahtjev. |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 21 Prijedlog Direktive Članak 8. – stavak 1. – točka b – uvodni dio | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(b) uništavanje relevantnih dokaza, pod uvjetom da u vrijeme uništavanja: |
(b) uništavanje relevantnih dokaza; | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 22 Prijedlog Direktive Članak 8. – stavak 1. – točka b – točka i. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(i) strana koja je dokaze uništila bila je strana uključena u postupke tijela nadležnih za tržišno natjecanje u vezi s provedbom glavnog postupka za naknadu štete; or |
Briše se. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 23 Prijedlog Direktive Članak 8. – stavak 1. – točka b – točka ii. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(ii) strana koja uništava znala je ili je trebala znati da se postupak za naknadu štete vodi pred nacionalnim sudom i da su dokazi bili od važnosti za potkrjepljivanje bilo tužbe za naknadu štete bilo obrane od nje; or |
Briše se. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 24 Prijedlog Direktive Članak 8. – stavak 1. – točka b – podtočka iii. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
(iii) strana koja je dokaze uništila znala je da su dokazi bili važni za tekuće ili buduće postupke za naknadu štete koje je ona pokrenula ili koji su protiv nje pokrenuti; |
Briše se. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 25 Prijedlog Direktive Članak 8. – stavak 2. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
2. Države članice osiguravaju da su sankcije koje nacionalni sudovi mogu nametnuti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Sankcije koje su na raspolaganju nacionalnim sudovima u slučajevima koji se tiču ponašanja jedne od strana u vezi s postupcima naknade štete uključuju mogućnost donošenja nepovoljnih zaključaka, primjerice pretpostavljanja da je relevantno pitanje dokazano ili djelomičnog ili potpunog odbacivanja tvrdnji i obrana te mogućnost da nalože plaćanje troškova. |
2. Države članice osiguravaju da su sankcije koje nacionalni sudovi mogu nametnuti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće u slučaju da jedna od strana ne postupi ili odbije postupiti prema nalogu bilo kojeg suda za objavu ili za zaštitu povjerljivih informacija. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 26 Prijedlog Direktive Članak 10. – stavak 2. – uvodni dio | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
2. Države članice osiguravaju da zastara ne počinje prije nego što oštećena strana zna ili se može razumno očekivati da zna o: |
2. Države članice osiguravaju da zastara počinje zadnji dan nakon što oštećena strana zna ili se može razumno očekivati da zna o: | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 27 Prijedlog Direktive Članak 10. – stavak 2. – uvodni dio | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
2. Države članice osiguravaju da zastara ne počinje prije nego što oštećena strana zna ili se može razumno očekivati da zna o: |
2. Države članice osiguravaju da zastara ne počinje prije nego što povreda prestane i oštećena strana zna ili se može razumno očekivati da zna o: | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 28 Prijedlog Direktive Članak 10. – stavak 5. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Justification | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
The limitation period should be sufficiently long so as to allow for genuine access to justice. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 29 Prijedlog Direktive Članak 11. – stavak 2. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
2. Države članice osiguravaju da poduzetnik kojemu je tijelo nadležno za tržišno natjecanje programom oslobođenja od kazne ili njezina ublažavanja odobrilo oslobođenje od kazne odgovara oštećenim stranama koje nisu izravni ili neizravni kupci ili pružatelji samo kada takve oštećene strane dokažu da nisu u mogućnosti dobiti punu naknadu od drugih poduzetnika koji su bili uključeni u istu povredu zakona o tržišnom natjecanju. |
Briše se. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 30 Prijedlog Direktive Članak 13. – stavak 2. – podstavak 1. – uvodni dio | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
U slučaju situacije iz stavka 1. ovog članka smatra se da je neizravni kupac dokazao da je prosljeđivanje dogodilo kada je dokazao da: |
U slučaju situacije iz stavka 1. ovog članka neizravni kupac dokazuje da su na njega preneseni povećani troškovi u slučaju da dokaže najmanje da: | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 31 Prijedlog Direktive Članak 14. – stavak 1. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
1. Pravila utvrđena u ovom poglavlju ne dovode u pitanje pravo oštećene strane na podnošenje zahtjeva za naknadu gubitka dobiti. |
1. Pravila utvrđena u ovom poglavlju ne dovode u pitanje pravo oštećene strane na podnošenje zahtjeva za naknadu gubitka dobiti, stvarnog gubitka i kamata za razdoblje u kojem je nastala šteta do plaćanja naknade za tu štetu. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 32 Prijedlog Direktive Članak 15. – stavak 1. – točka ba (nova) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
(ba) bilo koji odgovarajući rezultati iz slučajeva javnih natječaja koji olakšavaju ispunjavanje kriterija iz stavka 2. članka 13. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 33 Prijedlog Direktive Članak 16. – stavak 1. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
1. Države članice osiguravaju da se u slučaju kartelske povrede pretpostavlja da je povreda uzrokovala štetu. Poduzeće koje je prekršilo zakon ima pravo na odbacivanje te pretpostavke. |
1. Države članice osiguravaju da se u slučaju kartelske povrede pretpostavlja da je povreda uzrokovala štetu na tržištu. Poduzeće koje je prekršilo zakon ima pravo na odbacivanje te pretpostavke. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 34 Prijedlog Direktive Članak 17. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Amandman 35 Prijedlog Direktive Članak 18. – stavak 1. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
1. Države članice osiguravaju da se nakon sporazumnog rješavanja spora tužba sporazumne oštećene strane umanjuje za udio supočinitelja koji spor rješava sporazumno u šteti učinjenoj oštećenoj strani. Supočinitelji koji spor ne rješavaju sporazumno ne mogu vratiti doprinos supočinitelja koji spor rješava sporazumno za preostalu tužbu. Samo ako supočinitelji koji nisu sudionici poravnanja nisu u mogućnosti platiti štetu koja odgovara ostatku zahtjeva supočinitelj koji je sudionik poravnjanja može biti odgovoran za isplatu štete oštećenoj strani koja je sudionik poravnanja. |
1. Države članice osiguravaju da se nakon sporazumnog rješavanja spora tužba sporazumne oštećene strane umanjuje za udio supočinitelja koji spor rješava sporazumno u šteti učinjenoj oštećenoj strani. Supočinitelji koji spor ne rješavaju sporazumno ne mogu vratiti doprinos supočinitelja koji spor rješava sporazumno za preostalu tužbu. Samo ako supočinitelji koji spor ne rješavaju sporazumno nisu u mogućnosti platiti štetu koja odgovara ostatku tužbe supočinitelj koji spor rješava sporazumno može biti odgovoran za isplatu štete sporazumnoj oštećenoj strani, osim ako je to izričito izuzeto uvjetima nagodbe. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
POSTUPAK
|
Naslov |
Pravila o postupcima za naknadu štete u okviru nacionalnog prava za povredu odredbi prava tržišnog natjecanja država članica i EU-a |
||||
|
Referentni dokumenti |
COM(2013)0404 – C7-0170/2013 – 2013/0185(COD) |
||||
|
Nadležni odbor Datum objave na plenarnoj sjednici |
ECON 1.7.2013 |
|
|
|
|
|
Odbori koji su dali mišljenje Datum objave na plenarnoj sjednici |
JURI 1.7.2013 |
||||
|
Pridruženi odbor(i) - datum objave na plenarnoj sjednici |
12.12.2013 |
||||
|
Izvjestitelj(ica) za mišljenje Datum imenovanja |
Bernhard Rapkay 19.6.2013 |
||||
|
Razmatranje u odboru |
16.12.2013 |
|
|
|
|
|
Datum usvajanja |
21.1.2014 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
22 0 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Raffaele Baldassarre, Sebastian Valentin Bodu, Françoise Castex, Christian Engström, Marielle Gallo, Giuseppe Gargani, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Sajjad Karim, Klaus-Heiner Lehne, Antonio López-Istúriz White, Antonio Masip Hidalgo, Alajos Mészáros, Bernhard Rapkay, Evelyn Regner, Francesco Enrico Speroni, Rebecca Taylor, Alexandra Thein, Cecilia Wikström, Tadeusz Zwiefka |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Piotr Borys, Eva Lichtenberger, Angelika Niebler, Axel Voss |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2. |
María Irigoyen Pérez |
||||
MIŠLJENJE Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (09.01.2014)
upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku
o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o određenim pravilima o postupcima za naknadu štete u okviru nacionalnog prava za kršenje odredbi prava tržišnog natjecanja država članica i Europske unije
(COM(2013)0404 – C7‑0170/2013 – 2013/0185(COD))
Izvjestitelj: Olle Schmidt
SHORT JUSTIFICATION
After almost a decade of deliberation, your rapporteur fully welcomes the Commission's proposal for this directive. Consumers as well as small and medium-sized enterprises are currently hampered in exercising their rights at Union level to obtain compensation for harm caused by competition law infringements.
With regard to private enforcement, your rapporteur would like to see representative and collective redress mechanisms being introduced. In its follow-up statement to the European Parliament's resolution (P6_TA(2009)0187), the Commission agreed that there should be an integrated approach to collective redress to ensure consistent treatment of claims for damages in the area of Union competition law. Binding horizontal measures for collective redress are still not a reality. Collective actions would allow for genuine and qualified entities, such as consumer associations or trade organisations, to bring actions forward on behalf of the individual claimant. However, the rapporteur calls for only a clearly identified group of people to be able to act as representative and to take part in the claim. This identification must be completed when the claim is brought, and the rapporteur suggests an opt-in model. Given that only 25 % of cartel cases lead to actions for damages within the Union more has to be done to encourage consumers to exercise their rights.
The rapporteur acknowledges that the application for leniency programme contributes to a great extent to uncovering cartels, thus making claims for damages possible in the first place. However, the rapporteur does not agree with the Commission’s proposal to introduce a grey list of limits on the disclosure of evidence after a competition authority has closed its proceedings. All evidence from leniency applicants should be covered by the rules in the first paragraph of Article 6, irrespective of whether they were received in the leniency application or after a request from the competition authority.
Even though competition cases are sometimes made possible through a whistle-blower, there is no specific reference to this in the Commission's proposal. The protection of whistle-blowers only concerns the identity of the whistle-blower, and not the information provided. The identity is of no importance to the damage or to the value of the damage. Today the identity of whistle-blowers is protected under Member States' law. To ensure predictability and equivalent ruling personal data should be added to the Commission's proposal.
The rapporteur welcomes the Commission's proposal to put the burden of proof on the defendant. This would make it easier for claimants to establish their claims. Gaps in evidence would favour the claimant and there would be a clear benefit for direct purchasers. In line with Court of Justice case-law indirect purchasers must also be entitled to bring actions. However, the proposed rules include both a presumption of absence and of existence of pass-on of overcharges to indirect purchasers. This will most likely lead to claims both from direct and indirect claimants. The rapporteur does not favour such a dual system and suggests that when there is not enough evidence to prove pass-on, the burden of proof lies on the indirect purchaser. By doing so a one-pillar system is created giving clear guidance to national courts.
The damage suffered must be compensated for. This is vital if cartels are to feel the real damage they caused on the markets and to customers. To increase protection of the party injured from a competition law infringement, it is important to ensure that it has a strong voice in the court proceedings. Therefore, the rapporteur suggests that the injured party should have the upper hand in the estimation, and therefore would like the estimation to be based on the injured party's estimation. In addition, this would further discourage cartel participation because the influence of infringers in court proceedings would be reduced.
For a consumer, a consumer organisation or a small company, the risk of having to pay court costs in case of a loss may severely deter them from raising claims for damages. To enhance the possibility of raising such claims, your rapporteur suggests to set up a fund financed by fines paid by competition infringement cases. This fund would finance a first indicative verdict of a potential case based on evidence provided by a potential claimant. This would lower the threshold for claims for damages and reduce unnecessary claims before the courts. Finally, it should be pointed out that the rule of 'losers pay' should be kept.
AMANDMANS
Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača poziva Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku, kao nadležni odbor, da u svoje izvješće uključi sljedeće amandmane:
Amandman 1 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 4.a (nova) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
(4a) Privatna provedba ključan je mehanizam za učinkovitu provedbu prava tržišnog natjecanja. Međutim, samo pojedinačni postupci neće biti zadovoljavajući te je stoga nužno u ovoj Direktivi omogućiti kolektivne postupke. |
Justification | |
There should be an integrated approach to collective redress to ensure consistent treatment of damages, such as consumer protection laws. Since such horizontal measures are still not reality, the rapporteur would like to introduce them in this Directive. Given the low number of actions for damages more has to be done to encourage consumers to claim their rights. Collective actions will lower the threshold for consumers to approach national courts. | |
Amandman 2 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 4.b (nova) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
(4b) U skladu s pravom država članica na uvođenje programa kolektivne pravne zaštite, države članice u vrijeme donošenja takvog programa moraju uvesti samo sustav pristanka i suzdržati se od predviđanja uporabe odštete, mogućnosti dodjeljivanja kaznene odštete i financiranja treće strane u slučajevima gdje osiguravatelj sredstava dobiva naknadu na temelju postignutog dogovora ili dodijeljene odštete. |
Amandman 3 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 5.a (nova) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
(5a) Djelotvorne mjere za potrošače i poduzetnike radi dobivanja naknade štete onemogućit će poduzetnicima povredu propisa o tržišnom natjecanju Unije i osigurati veću sukladnost s njima. U skladu s time, s ciljem poboljšanja javnog provođenja pravila o tržišnom natjecanju u Uniji, trebala bi se poticati isplativa, pravovremena i djelotvorna naknada žrtvama povrede tih propisa. Poticanje sporazumne naknade žrtvama ne bi trebalo dovoditi u pitanje potrebu za usklađivanjem pravila u državama članicama o postupcima za naknadu štete za povredu propisa o tržišnom natjecanju države članice ili Unije. |
Justification | |
In the interest of consumers and undertakings, compensation of damages need to be cost-effective, timely and efficient. Therefore early consensual dispute resolution needs to be encouraged by giving an incentive linked to the fine set by the competition authorities to ensure such a cost-effective, timely and efficient compensation. | |
Amandman 4 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 11. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(11) Ovom se Direktivom potvrđuje pravna stečevina kad je riječ o pravu Unije na naknadu štete uzrokovanu povredom prava o tržišnom natjecanju Unije, osobito kad je riječ o posjedovanju saznanja i obvezi iznošenja na sudu i definiciji štete, kao što je navedeno u sudskoj praksi Suda Europske unije te ne preduhitruje ikakve postupke u vezi s time. Svatko tko je pretrpio štetu uzrokovanu povredom prava može tražiti naknadu stvarnog gubitka (damnum emergens), naknadu uskraćene dobiti (gubitak dobiti ili lucrum cessans) i isplatu kamata od trenutka kad je pretrpljena šteta do isplate naknade. To je pravo priznato svim fizičkim i pravnim osobama – potrošačima, poduzetnicima i javnim tijelima – neovisno o postojanju izravne ugovorne veze s poduzetnikom koji krši zakon te o tome je li nadležno tijelo za tržišno natjecanje prethodno otkrilo povredu propisa. Ova Direktiva ne uvjetuje državama članicama uvođenje mehanizama kolektivne pravne zaštite za provođenje članaka 101. i 102. Ugovora. |
(11) Ovom se Direktivom potvrđuje pravna stečevina kad je riječ o pravu Unije na naknadu štete uzrokovanu povredom prava o tržišnom natjecanju Unije, osobito kad je riječ o posjedovanju saznanja i obvezi iznošenja na sudu i definiciji štete, kao što je navedeno u sudskoj praksi Suda Europske unije te ne preduhitruje ikakve postupke u vezi s time. Svatko tko je pretrpio štetu uzrokovanu povredom prava može tražiti naknadu stvarnog gubitka (damnum emergens), naknadu uskraćene dobiti (gubitak dobiti ili lucrum cessans) i isplatu kamata od trenutka kad je pretrpljena šteta do isplate naknade, ne dovodeći u pitanje kamate prema nacionalnom zakonodavstvu. To je pravo priznato svim fizičkim i pravnim osobama – potrošačima, poduzetnicima i javnim tijelima – neovisno o postojanju izravne ugovorne veze s poduzetnikom koji krši zakon te o tome je li nadležno tijelo za tržišno natjecanje prethodno otkrilo povredu propisa. |
Amandman 5 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 11.a (nova) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
(11a) Pravilna provedba prava tržišnog natjecanja i učinkovita provedba prava na naknadu kako od strane poslovne djelatnosti tako i potrošača čvrsto su isprepletene i ključne u postizanju konkurentnog rasta. Europsko pravo na kolektivnu pravnu zaštitu će, u ovom pogledu, doprinijeti dovršenju unutarnjeg tržišta i razvoju istinskog područja slobode, sigurnosti i pravde. |
Justification | |
In February 2012 the European Parliament adopted the resolution ‘Towards a Coherent European Approach to Collective Redress’, in which it called for any proposal in the field of collective redress including a common set of principles providing uniform access to justice via collective redress within the Union dealing with the infringement of consumer rights. A collective redress mechanism would greatly enhance effective enforcement of competition law and increase consumer protection. | |
Amandman 6 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 13. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(13) Dokazi su važan element pokretanja postupaka za naknadu štete za povredu propisa o tržišnom natjecanju države članice ili Unije. No budući da antikartelske sporove obilježava asimetrija informacija, prikladno je osigurati da oštećene strane imaju pravo na objavu dokaza relevantnih za njihov zahtjev, a da ne moraju konkretno zatražiti pojedinačne dokaze. Kako bi osigurali ravnopravnost, ta bi sredstva također trebala biti dostupna optuženicima u postupcima za naknadu štete, tako da od oštećenih strana mogu zatražiti objavu dokaza. Nacionalni sudovi također mogu trećim stranama narediti objavu dokaza. U slučajevima kada nacionalni sud želi Komisiji narediti objavu dokaza, primjenjuje se načelo lojalne suradnje između Europske unije i država članica (članak 4. stavak 3. UEU-a) i članak 15. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 kada je riječ o zahtjevima za informacije. |
(13) Dokazi su važan element pokretanja postupaka za naknadu štete za povredu propisa o tržišnom natjecanju države članice ili Unije. No budući da antikartelske sporove obilježava asimetrija informacija, prikladno je osigurati da oštećene strane imaju pravo na objavu dokaza relevantnih za njihov zahtjev. Kako bi osigurali ravnopravnost, ta bi sredstva također trebala biti dostupna optuženicima u postupcima za naknadu štete, tako da od oštećenih strana mogu zatražiti objavu dokaza. Nacionalni sudovi također mogu trećim stranama narediti objavu dokaza. U slučajevima kada nacionalni sud želi Komisiji narediti objavu dokaza, primjenjuje se načelo lojalne suradnje između Europske unije i država članica (članak 4. stavak 3. UEU-a) i članak 15. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 kada je riječ o zahtjevima za informacije. |
Justification | |
Evidence needs to be specified as precisely and narrowly as possible in order to prevent fishing expeditions, which might harm importantly an efficient and fair functioning the internal market. | |
Amandman 7 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 19.a (nova) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
(19a) Važno je zaštititi informacije koje pruže podnositelji prijava za ublažavanje kazne budući da će to poboljšati poticaj kartelistima da se uključe i sudjeluju u programima ublažavanja kazne. Stoga bi se ograničenje na otkrivanje dokaza tijela nadležnog za tržišno natjecanje trebalo proširiti kako bi uključivalo sve informacije koje je pružio podnositelj prijave za ublažavanje kazne, neovisno o tome jesu li informacije pružene na inicijativu samog kartelista ili po zahtjevu tijela nadležnog za tržišno natjecanje. |
Justification | |
Applications for leniency programmes make a major contribution to uncovering cartels, thus making private prosecutions possible in the first place. All evidence from leniency applicants shall be covered by the rules in the first paragraph of article 6, irrespective of if they were received under the leniency statements or after a request from the competition authority. | |
Amandman 8 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 21.a (nova) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
(21a) Iako je dosad uloga pojedinačnih zviždača bila mala, zaštita pojedinaca koji podnose informacije mora biti izrijekom uključena u direktivu. Samo se osobni podaci i informacije povezane s osobnim podacima trebaju uključiti u informacije za koje nacionalni sudovi, u svakom trenutku, mogu narediti jednoj strani ili trećoj strani da ih otkriju. |
Justification | |
Even though there exist competition cases made possible through only a whistle-blower there is no specific reference to this in the proposed directive. The protection of whistle-blowers only concerns the identity of the whistle-blower, and not the information provided. To ensure predictability and equivalent ruling personal data should be added to the directive. Today the identity of whistle-blowers is protected under the Members State’s law. | |
Amandman 9 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 24. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(24) Podnošenje zahtjeva za naknadu štete ili početak istrage koju provodi tijelo nadležno za tržišno natjecanje, nosi rizik da poduzeća u pitanju mogu uništiti ili sakriti dokaze koji bi bili korisni za potkrjepljivanje zahtjeva za naknadu štete oštećene strane. Kako bi se spriječilo uništavanje relevantnih dokaza i osiguralo da se poštuju zahtjevi suda za objavom dokaza, sudovi moraju imati pravo odrediti dovoljno visoke i učinkovite kazne. U onoj mjeri u kojoj su strane koje su u postupku oštećene, rizik od nepovoljnih zaključaka postavljenih u postupku za naknadu štete može biti osobito učinkovita kazna kojom se mogu izbjeći kašnjenja. Kazne bi također morale biti moguće za nepoštivanje obveza zaštite povjerljivih informacija i za zlouporabu informacija dobivenih postupkom objave dokaza. Slično tomu, kazne bi trebale biti moguće u slučaju zlouporabe informacija dobivenih pristupom prijavi podnesenoj tijelu nadležnom za tržišno natjecanje u provedbi prava na obranu u vezi s istragom tog tijela. |
(24) Podnošenje zahtjeva za naknadu štete ili početak istrage koju provodi tijelo nadležno za tržišno natjecanje, nosi rizik da poduzeća u pitanju mogu uništiti ili sakriti dokaze koji bi bili korisni za potkrjepljivanje zahtjeva za naknadu štete oštećene strane. Kako bi se spriječilo uništavanje relevantnih dokaza i osiguralo da se poštuju zahtjevi suda za objavom dokaza, sudovi moraju imati pravo odrediti dovoljno visoke i učinkovite kazne. U onoj mjeri u kojoj su strane koje su u postupku oštećene, rizik od nepovoljnih zaključaka postavljenih u postupku za naknadu štete može biti osobito učinkovita kazna kojom se mogu izbjeći kašnjenja. Kazne bi također morale biti moguće za nepoštivanje obveza zaštite povjerljivih informacija i za zlouporabu informacija dobivenih postupkom objave dokaza. Slično tomu, kazne bi trebale biti moguće u slučaju zlouporabe informacija dobivenih pristupom prijavi podnesenoj tijelu nadležnom za tržišno natjecanje u provedbi prava na obranu u vezi s istragom tog tijela. |
Amandman 10 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 28. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(28) Poduzetnici koji surađuju s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u okviru programa oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja imaju ključnu ulogu u otkrivanju tajnih povreda propisa u obliku kartela i stajanju na kraj tim povredama, čime često ublažuju štetu koja je mogla biti uzrokovana u slučaju nastavka povrede. Stoga je prikladno pobrinuti se da poduzetnici koji su dobili imunitet od kazni od strane tijela nadležnog za tržišno natjecanje u okviru programa oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja zaštićeni od neprimjerene izloženosti zahtjevima za naknadom štete, imajući na umu da odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje o povredi može za korisnika imuniteta postati konačna prije nego što postane konačna za druge poduzetnike koji nisu dobili imunitet. Stoga je prikladno da je korisnik imuniteta u pravilu oslobođen od solidarne i pojedinačne odgovornosti za štetu i da njegov doprinos ne prelazi ukupnu štetu uzrokovanu njegovim izravnim ili neizravnim kupcima ili, u slučaju kartela, izravnim ili neizravnim pružateljima. Do mjere do koje je kartel uzrokovao štetu ne uzimajući u obzir potrošače/pružatelje poduzetnika koji je prekršio pravila, doprinos korisnika imuniteta ne bi trebao premašiti njegovu relativnu odgovornost za štetu koju je uzrokovao kartel. Taj bi se udio trebao odrediti u skladu s istim pravilima prema kojima su određeni doprinosi među poduzetnicima koji su prekršili propise (uvodna izjava 27. gore). Korisnik imuniteta trebao bi ostati u potpunosti odgovoran oštećenim stranama osim izravnim i neizravnim kupcima ili pružateljima samo ako oni nisu u stanju u potpunosti dobiti naknadu od ostalih poduzetnika koji su prekršili pravila. |
(28) Poduzetnici koji surađuju s tijelima nadležnima za tržišno natjecanje u okviru programa oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja imaju ključnu ulogu u otkrivanju sporazuma i odluka o izbjegavanju konkurencije ili takvih praksi i stajanju na kraj tim povredama, čime često ublažuju štetu koja je mogla biti uzrokovana u slučaju nastavka povrede. Stoga je prikladno pobrinuti se da poduzetnici koji su dobili imunitet od kazni od strane tijela nadležnog za tržišno natjecanje u okviru programa oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja zaštićeni od neprimjerene izloženosti zahtjevima za naknadom štete, imajući na umu da odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje o povredi može za korisnika imuniteta postati konačna prije nego što postane konačna za druge poduzetnike koji nisu dobili imunitet. Stoga je prikladno da je korisnik imuniteta u pravilu oslobođen od solidarne i pojedinačne odgovornosti za štetu i da njegov doprinos ne prelazi ukupnu štetu uzrokovanu njegovim izravnim ili neizravnim kupcima ili, u slučaju kartela, izravnim ili neizravnim pružateljima. Do mjere do koje je kartel uzrokovao štetu ne uzimajući u obzir potrošače/pružatelje poduzetnika koji je prekršio pravila, doprinos korisnika imuniteta ne bi trebao premašiti njegovu relativnu odgovornost za štetu koju je uzrokovao kartel. Taj bi se udio trebao odrediti u skladu s istim pravilima prema kojima su određeni doprinosi među poduzetnicima koji su prekršili propise (uvodna izjava 27. gore). Korisnik imuniteta trebao bi ostati u potpunosti odgovoran oštećenim stranama osim izravnim i neizravnim kupcima ili pružateljima samo ako oni nisu u stanju u potpunosti dobiti naknadu od ostalih poduzetnika koji su prekršili pravila. |
Justification | |
The chosen term is too narrow and would not take into account the realities of the internal market. | |
Amandman 11 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 30. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(30) No u situaciji kada je previsoka cijena prenesena osobama koje zakonski nisu u stanju tražiti naknadu, nije prikladno dopustiti poduzetniku koji krši pravila da iskoristi obranu prenošenjem štete jer bi ga to oslobodilo odgovornosti za štetu koju je uzrokovao. Sud nadležan za postupak stoga bi trebao procijeniti, u slučaju korištenja obranom prenošenjem štete, jesu li osobe kojima je previsoka cijena navodno prenesena zakonski u stanju tražiti naknadu. Dok neizravni kupci imaju pravo na traženje naknade, nacionalna pravila o uzročnosti (uključujući pravila o predvidljivosti i udaljenosti) primijenjena u skladu s načelima prava Unije, mogu dovesti do toga da određene osobe (npr. na razini lanca opskrbe udaljenog od povrede prava) zakonski nisu u stanju tražiti naknadu u dotičnom predmetu. Sud procjenjuje utemeljenost obrane prenošenjem štete samo ako je utvrđeno da je osoba kojoj je previsoka cijena navodno proslijeđena zakonski u stanju tražiti naknadu. |
Briše se. |
Justification | |
Deletion as a consequence of Article 12 (2). | |
Amandman 12 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 34. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(34) Oštećena strana koja je dokazala da je pretrpjela štetu kao posljedicu kršenja prava tržišnog natjecanja i dalje treba dokazati razmjere štete kako bi dobila naknadu štete. Kvantifikacija protumonopolne štete postupak je koji se temelji na brojnim činjenicama i može zahtijevati primjenu složenih gospodarskih modela. To je često skupo i uzrokuje poteškoće za oštećene strane u smislu prikupljanja potrebnih podataka kako bi potkrijepile svoje tužbe. Kao takva, kvantifikacija protumonopolne štete može predstavljati značajnu prepreku sprečavanju oštećenih strana od dobivanja kompenzacijskih naknada šteta za pretrpljenu štetu. |
(34) Oštećena strana koja je dokazala da je pretrpjela štetu kao posljedicu kršenja prava tržišnog natjecanja i dalje treba dokazati razmjere štete kako bi dobila naknadu štete. Kvantifikacija protumonopolne štete postupak je koji se temelji na brojnim činjenicama i može zahtijevati primjenu složenih gospodarskih modela. To je često skupo i uzrokuje poteškoće za oštećene strane u smislu prikupljanja potrebnih podataka kako bi potkrijepile svoje tužbe. Kao takva, kvantifikacija protumonopolne štete može predstavljati značajnu prepreku sprečavanju oštećenih strana od dobivanja kompenzacijskih naknada šteta za pretrpljenu štetu. Postupak kvantifikacije štete može se razlikovati među različitim nadležnostima na nacionalnoj razini. Kako bi se osigurala jasna pravila i predvidivost, Komisija bi trebala pružiti daljnje smjernice na razini Zajednice. |
Justification | |
To ensure efficient and harmonised ruling on actions for damages of competition law infringement by national courts the commission should provide further guidance at the Community level as regards the quantification of damages. This would simplify the difficult process of estimating the harm caused by a competition law infringement and enhance predictability and harmonisation of the process. | |
Amandman 13 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 35. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(35) Kako bi se ispravile asimetrija informacija i neke poteškoće povezane s kvantificiranjem antikartelske štete te osigurala djelotvornost zahtjeva za naknadom, prikladno je pretpostaviti da je u slučaju povrede propisa u obliku kartela povreda propisa uzrokovala štetu, posebno utjecajem na cijenu. Ovisno o pojedinostima predmeta, to znači da je kartel uzrokovao povišenje cijene ili spriječio snižavanje cijene do kojeg bi došlo da nije bilo povrede propisa. Poduzetnik koji je prekršio pravila trebao bi imati pravo opovrgnuti tu pretpostavku. Prikladno je ograničiti takvu oborivu pretpostavku na kartele, s obzirom na tajnovitost kartela, čime se povećava spomenuta asimetrija informacija i otežava oštećenim stranama prikupljanje potrebnih dokaza za dokazivanje štete. |
(35) Kako bi se ispravile asimetrija informacija i neke poteškoće povezane s kvantificiranjem antikartelske štete te osigurala djelotvornost zahtjeva za naknadom, prikladno je pretpostaviti da je u slučaju povrede propisa u obliku kartela povreda propisa uzrokovala štetu, posebno utjecajem na cijenu. Ovisno o pojedinostima predmeta, to znači da je kartel uzrokovao povišenje cijene ili spriječio snižavanje cijene do kojeg bi došlo da nije bilo povrede propisa. Poduzetnik koji je prekršio pravila trebao bi imati pravo opovrgnuti tu pretpostavku. Države članice trebaju osigurati da se nacionalnim sudovima dodijeli ovlast da procijene iznos štete uzimajući u obzir dokaze koje strane podnesu. |
Amandman 14 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 36. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(36) U nedostatku pravila Unije o kvantifikaciji štete uzrokovane kršenjem prava tržišnog natjecanja, domaći pravni sustav svake države članice i nacionalni sudovi moraju odrediti koje uvjete oštećena strana mora zadovoljiti kod dokazivanja iznosa pretrpljene štete, kako točno mora dokazati taj iznos, metode koje se mogu upotrebljavati u kvantifikaciji iznosa i posljedice u slučaju da se postavljeni uvjeti ne mogu potpuno zadovoljiti. Međutim, ti domaći uvjeti ne bi smjeli biti manje povoljni od onih koji upravljaju sličnim domaćim postupcima (načelo istovrijednosti), niti bi trebali praktički onemogućiti ili pretjerano otežati korištenje prava Unije na naknadu štete (načelo učinkovitosti). U tom pogledu trebalo bi uzeti u obzir sve asimetrije vezane uz informacije između stranaka i činjenicu da je kvantifikacija štete procjena toga kako bi se razvilo tržište koje je u pitanju da nije bilo kršenja prava. Ta ocjena podrazumijeva usporedbu sa situacijom koja je po definiciji hipotetska te se stoga nikad ne može napraviti potpuno točno. Stoga je prikladno nacionalnim sudovima dati ovlast za procjenjivanje iznosa štete uzrokovane kršenjem prava tržišnog natjecanja. |
(36) U nedostatku pravila Unije o kvantifikaciji štete uzrokovane kršenjem prava tržišnog natjecanja, domaći pravni sustav svake države članice i nacionalni sudovi moraju odrediti koje uvjete oštećena strana mora zadovoljiti kod dokazivanja iznosa pretrpljene štete, kako točno mora dokazati taj iznos, metode koje se mogu upotrebljavati u kvantifikaciji iznosa i posljedice u slučaju da se postavljeni uvjeti ne mogu potpuno zadovoljiti. Međutim, ti domaći uvjeti ne bi smjeli biti manje povoljni od onih koji upravljaju sličnim domaćim postupcima (načelo istovrijednosti), niti bi trebali praktički onemogućiti ili pretjerano otežati korištenje prava Unije na naknadu štete (načelo učinkovitosti). U tom pogledu trebalo bi uzeti u obzir sve asimetrije vezane uz informacije između stranaka i činjenicu da je kvantifikacija štete procjena toga kako bi se razvilo tržište koje je u pitanju da nije bilo kršenja prava. Ta ocjena podrazumijeva usporedbu sa situacijom koja je po definiciji hipotetska te se stoga nikad ne može napraviti potpuno točno. Stoga je prikladno nacionalnim sudovima dati ovlast za procjenjivanje iznosa štete uzrokovane kršenjem prava tržišnog natjecanja. U toj procjeni naglašava se procjena štete oštećene strane. |
Justification | |
To increase protection of the party injured from a competition law infringement it is important to ensure that it has a strong voice in the court proceedings. By emphasising the injured party's estimation of the harm it is ensured that the weaker party is protected. In addition, it further disincentives cartel participation because the power of infringers in court proceedings is reduced. | |
Amandman 15 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 37. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(37) Oštećene strane i poduzeća koja su prekršila prava trebalo bi potaknuti da pristanu na nadoknadu štete uzrokovane kršenjem prava tržišnog natjecanja putem mehanizama za sporazumno rješavanje sporova, kao što su izvansudske nagodbe, arbitraža i posredovanje. Kad je moguće, takvo sporazumno rješavanje sporova trebalo bi obuhvaćati koliko je god moguće oštećenih strana i poduzeća koja su prekršila prava. Odredbe ove Direktive o sporazumnom rješavanju sporova stoga su namijenjene olakšavanju uporabe takvih mehanizama i povećanju njihove učinkovitosti. |
(37) Ističe da su nacionalni sudovi često preopterećeni i da postupci za naknadu šteta mogu biti dugotrajni. Stoga, oštećene strane i poduzeća koja su prekršila prava trebalo bi potaknuti da pristanu na nadoknadu štete uzrokovane kršenjem prava tržišnog natjecanja putem mehanizama za sporazumno rješavanje sporova, kao što su izvansudske nagodbe, arbitraža i posredovanje. Kad je moguće, takvo sporazumno rješavanje sporova trebalo bi obuhvaćati koliko je god moguće oštećenih strana i poduzeća koja su prekršila prava. Budući da pojedinačni postupci možda neće biti dovoljni, u ovu Direktivu potrebno je izričito uključiti kolektivne postupke koje provode vjerodostojni i kvalificirani subjekti, kao što su udruženja potrošača ili trgovinske organizacije koje djeluju u ime pojedinačnih podnositelja tužbi. |
Justification | |
Collective actions would allow for genuine and qualified entities, such as consumer associations or trade organisations, to bring actions forward on behalf of the individual claimant. However, only a clearly identified group of people should be able to act as a representative and to take part in the claim. This identification must be complete when the claim is brought, and the rapporteur suggests an opt-in model. | |
Amandman 16 Prijedlog Direktive Uvodna izjava 41.a (nova) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
(41a) Troškovi pravnih postupaka ne bi trebali odvratiti podnositelje tužbi od donošenja dobro utemeljenih postupaka pred sud. Države članice trebale bi poduzeti prikladne mjere da oštećenim stranama omoguće pristup financijskim sredstvima za tužbu za naknadu štete. To se može ostvariti putem fonda koji bi se financirao iz kazni koje su platili počinitelji. |
Justification | |
The risk of having to pay court costs may severely deter a consumer, a consumer organisation or a small company from raising claims. A fund, financed by fines paid by previous competition infringement cases, would enhance the possibility of raising claims. It would finance a first indicative verdict of a potential case based on evidence provided by a potential claimant. It should be pointed out that the rule of 'losers pay' shall be kept. | |
Amandman 17 Prijedlog Direktive Članak 2. – stavak 1. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
1. Svatko tko je pretrpio štetu uzrokovanu povredom propisa o tržišnom natjecanju države članice ili Unije ima pravo tražiti punu naknadu za tu štetu. |
1. Svatko tko je pretrpio štetu uzrokovanu povredom propisa o tržišnom natjecanju države članice ili Unije ima pravo tražiti punu naknadu za tu štetu, ne dovodeći u pitanje bilo kakav zahtjev u okviru nacionalnog prava za određivanjem odgovornosti. |
Justification | |
In order to claim compensation, requirements under national law to establish liability need to be satisfied. | |
Amandman 18 Prijedlog Direktive Članak 2. – stavak 2.a (novi) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
2a. Države članice osiguravaju nemogućnost prekomjernih naknada. |
Justification | |
Overcompensation needs to be prevented as it would harm the objective of a level-playing field in the internal market. | |
Amandman 19 Prijedlog Direktive Članak 2. – stavak 3. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
3. Države članice moraju osigurati da oštećene strane mogu učinkovito provesti tužbe za naknadu štete. |
3. Države članice moraju osigurati da oštećene strane mogu učinkovito provesti tužbe za naknadu štete i dobiti stvarnu pravnu zaštitu. |
Amandman 20 Prijedlog Direktive Članak 4 – stavak 1. – točka 3. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
3. „postupak za naknadu štete” jest postupak u okviru nacionalnog zakonodavstva kojim oštećena strana traži naknadu štete pred nacionalnim sudom; također može obuhvaćati postupke kojima netko tko djeluje uime jedne ili više oštećenih strana traži naknadu štete pred nacionalnim sudom, ako nacionalno zakonodavstvo to omogućuje; |
3. „postupak za naknadu štete” jest postupak u okviru nacionalnog zakonodavstva kojim jedna ili više oštećenih strana traži naknadu štete pred nacionalnim sudom; također obuhvaća postupke kojima netko tko djeluje uime jedne ili više oštećenih strana traži naknadu štete pred nacionalnim sudom; Nacionalno zakonodavstvo može pružiti tu mogućnost osobito u pogledu kolektivne pravne zaštite. Pri uvođenju programa kolektivne pravne zaštite, države članice moraju uvesti samo sustav pristanka i suzdržati se od predviđanja uporabe odštete, mogućnosti dodjeljivanja kaznene odštete i financiranja treće strane u slučajevima gdje osiguravatelj sredstava dobiva naknadu na temelju postignutog dogovora ili dodijeljene odštete; |
Amandman 21 Prijedlog Direktive Članak 4. – stavak 1. – točka 3.a (nova) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
3a. „kolektivna pravna zaštita” znači: (i) pravni mehanizam koji osigurava mogućnost kolektivnog traženja ukidanja nezakonitog ponašanja za dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba ili za subjekt koji ima ovlasti provođenja reprezentativnog postupka (privremena kolektivna pravna zaštita); (ii) pravni mehanizam koji osigurava mogućnost kolektivnog traženja nadoknade za dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje tvrde da su oštećene u ili za subjekt koji ima ovlasti provođenja reprezentativnog postupka (privremena kolektivna pravna zaštita); |
Justification | |
In February 2012 the European Parliament adopted the resolution ‘Towards a Coherent European Approach to Collective Redress’, in which it called for any proposal in the field of collective redress including a common set of principles providing uniform access to justice via collective redress within the Union dealing with the infringement of consumer rights. A collective redress mechanism would enhance effective enforcement of competition law and consumer protection. | |
Amandman 22 Prijedlog Direktive Članak 4 – stavak 1. – točka 13. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
13. „program oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja” znači program na temelju kojeg sudionik u tajnom kartelu, neovisno o drugim poduzetnicima uključenim u kartel, surađuje s istragom tijela nadležnog za tržišno natjecanje dobrovoljnim predstavljanjem svojih saznanja o kartelu i svoje uloge u njemu, za što sudionik zauzvrat prima imunitet od kazne nametnute kartelu ili smanjenje takve kazne; |
13. „program oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja” znači program na temelju kojeg sudionik u sporazumima i odlukama o izbjegavanju konkurencije ili takve prakse, neovisno o drugim poduzetnicima uključenim u takav sporazum, odluku ili praksu, surađuje s istragom tijela nadležnog za tržišno natjecanje dobrovoljnim predstavljanjem svojih saznanja o sporazumu, odluci ili praksi i svoje uloge u njemu, za što sudionik zauzvrat prima imunitet od kazne nametnute za sporazum, odluku ili praksu ili smanjenje takve kazne; |
Justification | |
The chosen term is too narrow and would not take into account the realities of the internal market. | |
Amandman 23 Prijedlog Direktive Članak 4 – stavak 1. – točka 17. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
17. „sporazumna nagodba” znači sporazum kojim se naknada plaća nakon sporazumnog rješavanja spora. |
17. „sporazumna nagodba” znači sporazum kojim se naknada plaća nakon sporazumnog rješavanja spora, uključujući dogovor u skladu s kojim se poduzetnik obveže na plaćanje naknade žrtvama kršenja pravila o tržišnom natjecanju iz sigurnog fonda za naknade; |
Justification | |
The possibility of creating a secured compensation fund shall strengthen the injured parties’ right to compensation. | |
Amandman 24 Prijedlog Direktive Članak 5. – stavak 2. – točka a | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(a) dokazala da su dokazi pod kontrolom druge strane ili treće strane važni u pogledu potkrjepljivanja njezine tvrdnje ili obrane i da |
(a) određeni dokazi pod kontrolom druge strane ili treće strane koji su važni u pogledu potkrjepljivanja tužbe ili obrane; |
Justification | |
The European Commission states in its explanatory memorandum of the legislative proposal that global disclosure requests for documents should normally be deemed as disproportionate and not complying with the requesting party’s duty to specify (categories of) evidence precisely and as narrowly as possible. In order to avoid ‘fishing expeditions’, pieces of evidence or categories of evidence have to be defined as precisely and narrowly as possible by the claimant. | |
Amandman 25 Prijedlog Direktive Članak 5. – stavak 2. – točka ba (nova) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
(ba) pokazalo da poštuje zahtjev za objavu dokaza za utvrđen postupak za naknadu štete koji se vodi pred nacionalnim sudom u Uniji i da |
Justification | |
Article 5 does not provide any guidance regarding requests for disclosure of evidence from outside the EU. However, evidence of an EU anticompetitive agreement or arrangement shall not be used as a surrogate for (class) actions outside the EU jurisdiction. The Izmjena is designed to address this question adequately and to avoid such an effect. | |
Amandman 26 Prijedlog Direktive Članak 5. – stavak 2.a (novi) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
2a. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi mogu zatražiti objavu određenih dijelova tog dokaza ili njegovih kategorija, koji je što je moguće preciznije i uže određen na temelju dostupnih činjenica. |
Justification | |
The European Commission states in its explanatory memorandum of the legislative proposal that global disclosure requests for documents should normally be deemed as disproportionate and not complying with the requesting party’s duty to specify (categories of) evidence precisely and as narrowly as possible. In order to avoid ‘fishing expeditions’, pieces of evidence or categories of evidence have to be defined as precisely and narrowly as possible by the claimant. | |
Amandman 27 Prijedlog Direktive Članak 5. – stavak 3. – uvodni dio | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
3. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi proporcionalno ograničavaju objavu dokaza. U određivanju je li objava koju je zatražila strana proporcionalna, nacionalni sudovi razmatraju legitimne interese svih dotičnih strana i trećih strana. Oni su posebno usmjereni na: |
3. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi proporcionalno ograniče objavu dokaza u vezi s postupkom za naknadu štete u Uniji. U određivanju je li objava koju je zatražila strana proporcionalna, nacionalni sudovi razmatraju javne interese i legitimne interese svih dotičnih privatnih strana. Oni su posebno usmjereni na: |
Justification | |
Safeguarding sufficient incentives of the leniency programme is of utmost importance for ensuring a level-playing field of the internal market. Leniency programmes are the most efficient tool in detecting anticompetitive agreements. If there is no or little detection of anticompetitive behaviour, there are ultimately no victims to compensate. Thus documents brought forward by the applicant need to be protected while providing for a per-se protection is incompatible with primary law (Donau Chemie). | |
Amandman 28 Prijedlog Direktive Članak 5. – stavak 3. – točka aa (nova) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
(aa) potrebu za očuvanjem djelotvornosti javnog provođenja zakona o tržišnom natjecanju, posebno u vezi s rizicima koje bi objava dokumenata uzrokovala: |
|
|
(i) programima oslobođenja od kazne i njezina ublažavanja kojima upravljaju tijela nadležna za tržišno natjecanje; |
|
|
(ii) postupcima nagodbe kojima upravljaju tijela nadležna za tržišno natjecanje; |
|
|
(iii) postupcima unutarnjeg donošenja odluka u tijelu nadležnom za tržišno natjecanje i u okviru Europske mreže za zaštitu tržišnog natjecanja; |
Justification | |
Safeguarding sufficient incentives of the leniency programme is of utmost importance for ensuring a level-playing field of the internal market. Leniency programmes are the most efficient tool in detecting anticompetitive agreements. If there is no or little detection of anticompetitive behaviour, there are ultimately no victims to compensate. This importance needs to be considered by national judges when ordering a disclosure. | |
Amandman 29 Prijedlog Direktive Članak 5. – stavak 4. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
4. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi do najveće moguće mjere na raspolaganju imaju djelotvorne mjere za zaštitu povjerljivih informacija od neprikladnog korištenja, istovremeno također osiguravajući da su važni dokazi koji sadrže takve informacije na raspolaganju za postupke za naknadu štete. |
4. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi do najveće moguće mjere na raspolaganju imaju djelotvorne mjere za zaštitu povjerljivih informacija od neprikladnog korištenja, istovremeno također osiguravajući da su važni dokazi koji sadrže takve informacije na raspolaganju za postupke za naknadu štete unutar Unije. Interes poduzeća da nakon povrede zakona izbjegne postupke za naknadu štete ne predstavlja tržišni interes vrijedan zaštite. |
Justification | |
The interest to avoid damage actions for an infringement of competition rules does not constitute a commercial interest worth of protection, as it would go directly against the effective right to compensation (cf CDC Hydrogen Peroxide v Commission (T-437/08) ) | |
Amandman 30 Prijedlog Direktive Članak 5. – stavak 8. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
8. Ne dovodeći u pitanje obvezu utvrđenu u stavku 4. i ograničenja utvrđena u stavku 6., ovim člankom ne sprečavaju se države članice da održavaju ili uvode propise koji bi za posljedicu imali veću objavu dokaza. |
Briše se. |
Justification | |
Safeguarding sufficient incentives of the leniency programme is of utmost importance for ensuring a level-playing field of the internal market. Leniency programmes are the most efficient tool in detecting anticompetitive agreements. If there is no or little detection of anticompetitive behaviour, there are ultimately no victims to compensate. The same levels of protection need to be ensured to maintain the effectiveness of the leniency programme | |
Amandman 31 Prijedlog Direktive Članak 6. – stavak 1. – točka a | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(a) korporativne izjave o oslobađanju od kazne; i da |
(a) sve novonastale inkriminirajuće dokumente koje je osigurao podnositelj prijave za oslobađanje od kazne; i da |
Amandman 32 Prijedlog Direktive Članak 7.a (novi) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
Article 7a |
|
|
Zviždanje |
|
|
1. Svaka osoba koja ima osnovane razloge zbog kojih smatra da je neka osoba počinila ili namjerava počiniti prekršaj pod ovom Direktivom, može obavijestiti tijelo nadležno za tržišno natjecanje o pojedinostima slučaja i može zatražiti da njegov ili njen identitet u vezi s tom obaviješću ostane povjerljiv. |
|
|
2. Tijelo nadležno za tržišno natjecanje drži u tajnosti identitet osobe koja je obavijestila tijelo nadležno za tržišno natjecanje u skladu s člankom 7. stavkom 1. i kojoj je osigurana povjerljivost. |
Justification | |
In order to encourage members of the public to provide information to competition authorities this Directive should include explicit protection of the identity of the whistleblower. Even if the information given will not be sufficient as evidence in a cartel case, the competition authority will be able to art an investigation. | |
Amandman 33 Prijedlog Direktive Članak 8. – stavak 1. – uvodni dio | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
1. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi mogu nametnuti sankcije na strane, treće strane ili njihove pravne predstavnike u slučaju: |
1. Države članice osiguravaju da nacionalni sudovi učinkovito nametnu sankcije na strane, treće strane ili njihove pravne predstavnike u slučaju: |
Amandman 34 Prijedlog Direktive Članak 8. – stavak 1. – točka b – podtočka iii. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(iii) strana koja je dokaze uništila znala je da su dokazi bili važni za tekuće ili buduće postupke za naknadu štete koje je ona pokrenula ili koji su protiv nje pokrenuti; |
(iii) strana koja je dokaze uništila znala je ili je mogla osnovano izvesti zaključak da su dokazi bili važni za tekuće ili buduće postupke za naknadu štete koje je ona pokrenula ili koji su protiv nje pokrenuti; |
Amandman 35 Prijedlog Direktive Članak 9. – stavak 1. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
Države članice osiguravaju da, kada nacionalni sudovi u postupcima za naknadu štete prema člancima 101. ili 102. Ugovora ili prema nacionalnim zakonima o zaštiti tržišnog natjecanja odlučuju o sporazumima, odlukama i praksama koji već podliježu konačnoj odluci o povredi koju donese nacionalno tijelo nadležnog za tržišno natjecanje ili žalbeni sud, ti sudovi ne mogu donijeti odluke koje su suprotne takvim saznanjima o povredi. Ova obveza ne dovodi u pitanje prava i obaveze iz članka 267. Ugovora. |
Države članice osiguravaju da, kada nacionalni sudovi u postupcima za naknadu štete prema člancima 101. ili 102. Ugovora ili prema nacionalnim zakonima o zaštiti tržišnog natjecanja odlučuju o sporazumima, odlukama i praksama koji već podliježu konačnoj odluci o povredi koju donese nacionalno tijelo nadležnog za tržišno natjecanje ili žalbeni sud, ti sudovi ne mogu donijeti odluke koje su suprotne takvim saznanjima o povredi. Ova obveza ne dovodi u pitanje prava i obveze iz članka 267. Ugovora, pravo na učinkovit pravni lijek i pošteno suđenje te pravo na obranu u skladu s člancima 47. i 48. Povelje te pravo na pošteno suđenje u skladu s člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima. U skladu s tim odluke nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i sudova nadležnih za tržišno natjecanje obvezujuće su pod uvjetom da nije bilo očitih pogrešaka tijekom istrage i pod uvjetom da su poštovana prava obrane. |
Justification | |
In order to ensure the rights of defence for consumers and undertakings, the binding effect shall not apply, when these have not been respected. | |
Amandman 36 Prijedlog Direktive Članak 10. – stavak 2. – točka ii | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
(ii) kvalifikacija takvog ponašanja kao povreda zakona o tržišnom natjecanju Unije ili nacionalnih zakona o zaštiti tržišnog natjecanja; |
(ii) činjenice kojima se takvo ponašanje kvalificira kao povreda zakona o tržišnom natjecanju Unije ili nacionalnih zakona o zaštiti tržišnog natjecanja; |
Amandman 37 Prijedlog Direktive Članak 10. – stavak 5. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
5. Države članice osiguravaju da se zastara odgodi ako tijelo nadležno za tržišno natjecanje poduzme mjere u svrhu istrage ili postupka u pogledu povrede na koji se postupak za naknadu štete odnosi. Odgoda završava najranije jednu godinu nakon što je odluka o povredi postala konačna ili nakon što je postupak završen na neki drugi način. |
5. Države članice osiguravaju da se zastara odgodi ako tijelo nadležno za tržišno natjecanje poduzme mjere u svrhu istrage ili postupka u pogledu povrede na koji se postupak za naknadu štete odnosi. Odgoda završava najranije dvije godine nakon što je odluka o povredi postala konačna ili nakon što je postupak završen na neki drugi način. |
Justification | |
Taking on board the complex economic nature and the difficulty to timely raise claims of damages stemming from anticompetitive behaviour, given the information asymmetries especially for consumers, it is proper to extend the suspension period for one year, in order to effectively guarantee the right of claimants to full compensation. | |
Amandman 38 Prijedlog Direktive Članak 10. – stavak 5.a (novi) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
5a. Neovisno o stavcima 1. do 4. ovog članka postupci za naknadu štete pokreću se u roku od deset godina od događaja koji su ih izazvali. |
Amandman 39 Prijedlog Direktive Članak 12. – stavak 1.a (novi) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
1a. Države članice osiguravaju da nacionalni sud ima ovlast procijeniti koji je udio tih povećanih troškova prenesen. |
Justification | |
It needs to be clarified that the national court has the power to estimate the share of the overcharge which was passed on to remedy to problems such as the asymmetry of information. | |
Amandman 40 Prijedlog Direktive Članak 12. – stavak 2. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
2. Ako su povećani troškovi preneseni na osobe na sljedećoj razini lanca opskrbe kojima je zakonski nemoguće tražiti naknadu za pretrpljenu štetu, tuženik nije u mogućnosti pozvati se na obranu iz prethodnog stavka. |
Briše se. |
Justification | |
It is difficult to evaluate what would be the definition of a ‘legal impossibility’. Furthermore, legal obstacles which would make it ‘legally impossible’ for indirect costumers to claim compensation for their harm suffered would violate the European Court of Justice’s Case law (cf Courage and Crehan; Manfredi) and should thus not occur in the first place. The proposed wording can lead to awarding compensation to claimants who have not suffered any harm and/or to over-compensation. | |
Amandman 41 Prijedlog Direktive Članak 13. – stavak 2. – podstavak 2. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
Države članice osiguravaju da sud ima ovlast procijeniti koji je udio tih previsokih troškova prenesen. |
Države članice osiguravaju da sud ima ovlast procijeniti koji je udio tih previsokih troškova prenesen. Sudovima se pomaže jasnim, jednostavnim i razumljivim smjernicama koje daje Komisija. |
Amandman 42 Prijedlog Direktive Članak 15. – stavak 1. – podstavak 1. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
Kako bi se izbjeglo da postupci za naknadu štete pokrenuti od podnositelja tužbi na različitim razinama lanca opskrbe dovedu do višestruke odgovornosti prekršitelja, države članice osiguravaju da, u slučajevima gdje je dokazano puno ili djelomično prenošenje previsokih troškova, nacionalni sudovi koji pokrenu tužbu za naknadu štete ne mogu tužitelju odrediti naknadu za taj dio previsokih troškova. Sud ima ovlast procijeniti koji je udio previsokih troškova snosio izravni ili neizravni kupac. |
Amandman 43 Prijedlog Direktive Članak 16. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
1. Države članice osiguravaju da se u slučaju kartelske povrede pretpostavlja da je povreda uzrokovala štetu. Poduzeće koje je prekršilo zakon ima pravo na odbacivanje te pretpostavke. |
1. Države članice osiguravaju da se u slučaju kartela pretpostavlja da je povreda uzrokovala štetu. Poduzeće koje je prekršilo zakon ima pravo na odbacivanje te pretpostavke. Države članice osiguravaju da je sudu dodijeljena ovlast procjene iznosa štete. |
|
2. Države članice osiguravaju da teret i razina dokazivanja i potrebnog prikupljanja činjenica za kvantifikaciju štete praktički ne onemoguće ili pretjerano otežaju korištenje prava oštećene strane na naknadu štete. Države članice osiguravaju da je sudu dodijeljena ovlast procjene iznosa štete. |
2. Države članice osiguravaju da teret i razina dokazivanja i potrebnog prikupljanja činjenica za kvantifikaciju štete praktički ne onemoguće ili pretjerano otežaju korištenje prava oštećene strane na naknadu štete. |
Amandman 44 Prijedlog Direktive Članak 17. – stavak 2.a (novi) | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
|
2a. Države članice osiguravaju da tijela nadležna za tržišno natjecanje koja su dio mreže javnih tijela koja primjenjuju pravila Unije za tržišno natjecanje mogu odgoditi pokretanje postupka ako su strane u tom postupku uključene u postupke sporazumnog rješavanja spora u vezi s naknadom štete. |
Justification | |
In the interest of consumers and undertakings, compensation of damages needs to be cost-effective, timely and efficient. Therefore early consensual dispute resolution needs to be encouraged by giving an incentive linked to the fine set by the competition authorities to ensure such a cost-effective, timely and efficient compensation. If the CA considers the compensation paid as accurate and lawful, it should subsequently take it into account when defining its fine. | |
Amandman 45 Prijedlog Direktive Članak 19. – stavak 1. | |
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena |
|
Komisija revidira primjenu ove Direktive i o tome izvještava Europski Parlament i Vijeće do [...] najkasnije [računa se pet godina nakon datuma određenog kao rok za prenošenje ove Direktive.] |
Komisija revidira primjenu ove Direktive i o tome izvještava Europski Parlament i Vijeće do [...] najkasnije [računa se pet godina nakon datuma određenog kao rok za prenošenje ove Direktive.] |
|
|
Uz izvješće se prilaže koherentna ocjena po provedbi u vezi s funkcioniranjem zajedničke naknade štete i zajedničkih mehanizama alternativnog rješavanja sporova u sektoru tržišnog natjecanja, s posebnom ocjenom suštine proširenja primjene tih mehanizama u drugim sektorima te uspostavljanja takvog mehanizma na razini EU-a kako bi se osigurala učinkovita zaštita potrošača i uravnoteženo funkcioniranje unutarnjeg tržišta. |
POSTUPAK
|
Naslov |
Pravila o postupcima za obeštećenje na temelju nacionalnog prava zbog kršenja odredbi Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja država članica i Europske unije |
||||
|
Referentni dokumenti |
COM(2013)0404 – C7-0170/2013 – 2013/0185(COD) |
||||
|
Nadležni odbor Datum objave na plenarnoj sjednici |
ECON 1.7.2013 |
|
|
|
|
|
Odbori koji su dali mišljenje Datum objave na plenarnoj sjednici |
IMCO 1.7.2013 |
||||
|
Izvjestitelj(ica) za mišljenje Datum imenovanja |
Olle Schmidt 9.7.2013 |
||||
|
Razmatranje u odboru |
14.10.2013 |
27.11.2013 |
16.12.2013 |
|
|
|
Datum usvajanja |
17.12.2013 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
31 0 1 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Pablo Arias Echeverría, Preslav Borissov, Birgit Collin-Langen, Lara Comi, Vicente Miguel Garcés Ramón, Małgorzata Handzlik, Philippe Juvin, Toine Manders, Hans-Peter Mayer, Sirpa Pietikäinen, Phil Prendergast, Mitro Repo, Robert Rochefort, Zuzana Roithová, Heide Rühle, Christel Schaldemose, Andreas Schwab, Catherine Stihler, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Bernadette Vergnaud, Barbara Weiler |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Jürgen Creutzmann, Ildikó Gáll-Pelcz, Roberta Metsola, Konstantinos Poupakis, Sylvana Rapti, Olle Schmidt, Jutta Steinruck, Marc Tarabella, Kerstin Westphal |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2. |
Luis Manuel Capoulas Santos |
||||
POSTUPAK
|
Naslov |
Pravila o postupcima za obeštećenje na temelju nacionalnog prava zbog kršenja odredbi Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja država članica i Europske unije |
||||
|
Referentni dokumenti |
COM(2013)0404 – C7-0170/2013 – 2013/0185(COD) |
||||
|
Datum podnošenja EP-u |
11.6.2013 |
|
|
|
|
|
Nadležni odbor Datum objave na plenarnoj sjednici |
ECON 1.7.2013 |
|
|
|
|
|
Odbor(i) čije se mišljenje traži Datum objave na plenarnoj sjednici |
ITRE 1.7.2013 |
IMCO 1.7.2013 |
JURI 1.7.2013 |
|
|
|
Odbori koji nisu dali mišljenje Datum odluke |
ITRE 8.7.2013 |
|
|
|
|
|
Pridruženi odbor(i) Datum objave na plenarnoj sjednici |
JURI 12.12.2013 |
|
|
|
|
|
Izvjestitelj(i) Datum imenovanja |
Andreas Schwab 18.6.2013 |
|
|
|
|
|
Razmatranje u odboru |
17.10.2013 |
25.11.2013 |
|
|
|
|
Datum usvajanja |
27.1.2014 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
40 3 4 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Marino Baldini, Burkhard Balz, Jean-Paul Besset, Sharon Bowles, George Sabin Cutaş, Leonardo Domenici, Derk Jan Eppink, Diogo Feio, Markus Ferber, Ildikó Gáll-Pelcz, Jean-Paul Gauzès, Sven Giegold, Liem Hoang Ngoc, Wolf Klinz, Jürgen Klute, Rodi Kratsa-Tsagaropoulou, Philippe Lamberts, Werner Langen, Astrid Lulling, Ivana Maletić, Alfredo Pallone, Antolín Sánchez Presedo, Peter Simon, Kay Swinburne, Sampo Terho, Marianne Thyssen, Pablo Zalba Bidegain |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Pervenche Berès, Zdravka Bušić, Sari Essayah, Robert Goebbels, Olle Ludvigsson, Andreas Schwab |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2. |
Marta Andreasen, Alejandro Cercas, António Fernando Correia de Campos, Jürgen Creutzmann, Andrew Duff, Richard Howitt, Tunne Kelam, Eduard Kukan, Verónica Lope Fontagné, George Lyon, Emma McClarkin, Evelyn Regner, Alda Sousa, Alf Svensson |
||||
|
Datum podnošenja |
4.2.2014 |
||||