PRIVREMENO IZVJEŠĆE o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane, s iznimkom pitanja koja se odnose na ponovni prihvat

10.2.2014 - (11250/2013 – C7‑0351/2013 – 2013/0120A(NLE))

Odbor za vanjske poslove
Izvjestiteljica: Ana Gomes

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane, s iznimkom pitanja koja se odnose na ponovni prihvat

(11250/2013 – C7‑0351/2013 – 2013/0120A(NLE))

Europski parlament,

–   uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (11250/2013),

–   uzimajući u obzir nacrt Okvirnog sporazuma o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane (14032/2009),

–   uzimajući u obzir Sporazum o suradnji od 7. ožujka 1980. između Europske ekonomske zajednice i Indonezije, Malezije, Filipina, Singapura i Tajlanda – država članica Udruženja zemalja Jugoistočne Azije[1] (ASEAN) – i naknadnih protokola o pridruživanju,

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. rujna 2002. o Komunikaciji Komisije o Europi i Aziji: strateški okvir za ojačano partnerstvo[2],

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. lipnja 2003. o situaciji u Indoneziji, posebno u pokrajini Aceh[3],

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. studenog 2003. o Acehu[4],

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. siječnja 2005. o nedavnoj katastrofi uzrokovanoj tsunamijem u Indijskom oceanu[5],

–   uzimajući u obzir pregovore o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Indonezije, s druge strane, koje je odobrilo Vijeće 25. studenog 2004., zaključilo u lipnju 2007. i potpisalo 9. studenog 2009.,

–   uzimajući u obzir Sporazum između Europske unije i vlade Republike Indonezije o određenim aspektima zračnog prometa, koji je potpisan 29. lipnja 2011.[6],

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. srpnja 2011. o Indoneziji, uključujući i napade na manjine[7],

–   uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 2. veljače 2012. o vanjskoj politici EU-a prema državama skupine BRICS i drugim silama u nastanku: ciljevi i strategije[8],

–   uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2012/308/ZVSP od 26. travnja 2012. o pristupanju Europske unije Ugovoru o prijateljstvu i suradnji u jugoistočnoj Aziji[9],

–   uzimajući u obzir misije Europskog parlamenta za promatranje izbora na izborima u Indoneziji 5. travnja 2004. i 20. rujna 2004., u Istočnom Timoru 30. kolovoza 1999., 30. kolovoza 2001., 9. travnja 2007., 30. lipnja 2007. i 7. srpnja 2012. te u pokrajini Aceh 11. prosinca 2006.,

–   uzimajući u obzir Izjavu iz Jakarte o načelima za antikorupcijske agencije od 27. studenog 2012.,

–   uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji,

–   uzimajući u obzir članke 91. i 100., članak 191. stavak 4. te članke 207. i 209. u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–   uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Poslovnika,

–   uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za vanjske poslove (A7-0093/2014),

A. budući da će odnosi između Europske unije i Republike Indonezije (u daljnjem tekstu Indonezija) biti uređeni gore spomenutim Okvirnim sporazumom o sveobuhvatnom partnerstvu i suradnji (u daljnjem tekstu „SPSˮ);

B.  budući da je ovo prvi SPS ove vrste između Europske unije i Indonezije i ima za cilj jačanje političke, gospodarske i sektorske suradnje od zajedničkog interesa i daljnje jačanje bilateralne i regionalne suradnje kao odgovor na globalne izazove;

C.  budući da SPS kao ključne elemente sadrži potvrdu vrijednosti izraženih u Povelji Ujedinjenih naroda, Općoj deklaraciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima i drugim međunarodnim ugovorima koji se primjenjuju na obje strane te njihovu obvezu prema načelima demokracije, dobrog upravljanja i vladavine prava, te odredbe o uspostavi ili jačanju suradnje u područjima poput ljudskih prava, trgovine i ulaganja, energetike, turizma, prometa i infrastrukture, očuvanja mora i ribarstva, industrijske politike i malih i srednjih poduzeća (MSP), zaštite podataka i prava intelektualnog vlasništva te suzbijanja širenja oružja za masovno uništenje (OMU), borbe protiv organiziranog kriminaliteta, korupcije, pranja novca, terorizma i financiranja terorizma;

D. budući da je Indonezija četvrta država svijeta po broju stanovnika, treća demokracija po veličini, država s najvećom muslimanskom većinom s milijunima sljedbenika drugih vjera i heterogeno društvo s više od 240 milijuna stanovnika različitog etničkog, jezičnog i kulturnog podrijetla, od kojih je 40 % mlađe od 25 godina, da je strateški smještena u arhipelagu s više od 17 000 otoka koji se prostiru na području od 5 400 kilometara od istoka prema zapadu i nalaze se u Indijskom i Tihom oceanu;

1.  zahtijeva da Vijeće uzme u obzir sljedeće preporuke:

(a)    pozdravlja SPS kao prvi sporazum te vrste između EU-a i jedne od država ASEAN-a; smatra da je riječ o dokazu brzo rastuće važnosti veza između EU-a i Indonezije i očekuje da će se sporazumom otvoriti novo razdoblje u bilateralnim odnosima, koje se temelji na zajedničkim načelima kao što su demokracija, vladavina prava i ljudska prava, jednakost, međusobno poštovanje i uzajamna korist;

(b)    naglašava da Indonezija nakon 33-godišnje autoritarne vojne vladavine u posljednjih 15 godina prolazi kroz demokratsku, političku, društvenu i gospodarsku transformaciju; napominje da Indonezija prolazi kroz ubrzanu urbanizaciju, ima rastuću srednju klasu (koja broji više od 70 milijuna osoba), obilne prirodne resurse, najveće gospodarstvo u jugoistočnoj Aziji (BDP je u zadnje dvije godine rastao za više od 6 %), a više od polovice svjetske trgovine prolazi njezinim sjevernim morskim granicama te je ona sve prisutnija na diplomatskom polju u regionalnim i svjetskim forumima, kao što su UN, WTO IOC (Povjerenstvo za Indijski ocean), G20 te ASEAN, čiji je Indonezija osnivač i najveći član te prepoznaje važnu ulogu Indonezije u široj regiji;

(c)    pohvaljuje napredak koji je Indonezija postigla u razvijanju demokratskog upravljanja i obvezi koju je prema demokraciji pokazalo njezino pluralističko društvo, što je vidljivo u slobodnim i poštenim izborima, slobodi medija, aktivizmu civilnog društva, gospodarskoj otpornosti i smanjenju siromaštva, obrazovanju te drugim pokazateljima milenijskih razvojnih ciljeva, u građenju dobrih odnosa sa susjedima i u zalaganju za demokraciju i ljudska prava; napominje međutim da postoje ozbiljni izazovi za vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava, prije svega u vezi s osiguravanjem pozivanja na odgovornost kršitelja ljudskih prava, što uključuje i vojsku, te kršitelja manjinskih prava, kao što su prava pripadnika vjerskih, etničkih i rodnih skupina te skupine LGBTI, kao i izazovi povezani s borbom protiv korupcije; ističe da se ti izazovi mogu rješavati u sklopu međunarodne suradnje, prije svega u okviru SPS-a;

(d)    ističe brzo rastuće veze između EU-a i Indonezije u trgovini i drugim gospodarskim područjima imajući u vidu poslovne mogućnosti koje pruža gospodarstvo koje privlači sve veće razine inozemnog i domaćeg ulaganja; predlaže da bi se bolja infrastruktura i povezanost te regulatorni okvir trebali postići putem suradnje u okviru odredbi SPS-a povezanih s trgovinom i ulaganjima, oporezivanjem i carinama, dijalogom o gospodarskoj politici, okolišem, industrijskom politikom i MSP-ima te prometom kako bi se oslobodio puni gospodarski potencijal Indonezije i promicao održivi rast, stvaranje radnih mjesta i smanjenje siromaštva, i u državama članicama EU-a i u Indoneziji;

(e)    naglašava da je cilj SPS-a daljnje jačanje odnosa između EU-a i Indonezije, uz već postojeće mehanizme suradnje i radi suradnje u rješavanju globalnih izazova, na temelju zajedničkih načela jednakosti, međusobnog poštovanja, međusobne koristi, demokracije, aktivnog sudjelovanja civilnog društva, vladavine prava, dobrog upravljanja i ljudskih prava, pomoću razvoja političke i gospodarske suradnje u pitanjima trgovine, ulaganja, industrijske politike i MSP-a, okoliša, klimatskih promjena, energije, znanosti i tehnologije, prava intelektualnog vlasništva, turizma, obrazovanja i kulture te migracije, kao i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma, krijumčarenja droge, korupcije, organiziranog kriminala i trgovanja ljudima;

(f)     vjeruje da bi se odnos između Indonezije i EU-a trebao prepoznati kao strateški te da bi se trebali održavati redoviti sastanci na vrhu u cilju pregleda bilateralnih i globalnih razvoja događaja; preporučuje da se posjeti Indoneziji na visokoj razini održavaju redovito, prije svega posjeti predsjednika Europske komisije, visokog predstavnika/potpredsjednika Komisije i zastupnika Europskog parlamenta te da bi izdavanje viza i pristup međunarodnih organizacija civilnog društva trebalo zajednički olakšati na takav način da se omogući intenziviranje međuljudskih kontakata i razmjena organizacija civilnog društva; pozdravlja u tom smislu uspostavu zajedničkog odbora, u skladu s člankom 41. SPS-a, koji bi se trebao sastajati najmanje svake dvije godine naizmjence u Indoneziji i Bruxellesu;

(g)    potiče EU i Indoneziju da u potpunosti iskoriste SPS kako bi postigli dugoročne geostrateške koristi u suočavanju s globalnim sigurnosnim izazovima na bilateralnim, regionalnim i svjetskim multilateralnim forumima, kao što su borba protiv klimatskih promjena i širenja OMU-a, borba protiv terorizma, korupcije, organiziranog kriminaliteta, krijumčarenja droge, pranja novca i financiranja terorista, suradnja na području zaštite podataka, te nastavak suradnje na drugim područjima koja nisu izričito obuhvaćena SPS-om, kao što su pripravnost i odgovor na katastrofe, rješavanje sukoba, malo i lako oružje i sigurnost na moru, uključujući piratstvo;

(h)    pozdravlja činjenicu da je Indonezija 2005. ratificirala Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i nedavne ratifikacije raznih instrumenata Ujedinjenih naroda povezanih s radnicima migrantima, osobama s invaliditetom, djecom u oružanim sukobima i prodajom djece, dječjom prostitucijom i dječjom pornografijom; očekuje nužne institucionalne i pravne reforme kako bi se postigla usklađenost s tim instrumentima;

(i)     iznimno cijeni mirovni sporazum i gospodarski razvoj postignut u Acehu u posljednjih osam godina te se nada daljnjem napretku prema izdizanju pokrajine i njezinog stanovništva iz siromaštva;

(j)     pohvaljuje napore indonezijskih vlasti u suzbijanju korupcije, uključujući rad Komisije za iskorjenjivanje korupcije; no zabrinut je što je korupcija i dalje ozbiljan problem i velika zapreka razvoju, unatoč tome što je Indonezija 2006. ratificirala Konvenciju UN-a protiv korupcije te stoga traži daljnje mjere u okviru članka 35. SPS-a radi razmjene najboljih praksi u borbi protiv korupcije, uključujući i povrat imovine skrivene u državama članicama EU-a ili u bilo kojoj drugoj jurisdikciji, kao i u suzbijanju gospodarskog i financijskog kriminala;

(k)    potiče države članice EU-a da prošire međusobnu pravnu pomoć s Indonezijom u borbi protiv korupcije i da surađuju s Indonezijom u odbijanju davanja utočišta subjektima koji sudjeluju u korupcijskim radnjama i kršenju ljudskih prava;

(l)     primjećuje važnost indonezijskog Zakona br. 34 iz 2004. i ministarske uredbe br. 22 iz 2009. u kojima se određuje da sva vojna poduzeća i gospodarske aktivnosti obvezno preuzima Vlada Indonezije; ističe ključni učinak pridržavanja tog zakona i te uredbe za demokratsku odgovornost u suzbijanju korupcije i zaštiti ljudskih prava;

(m)   pohvaljuje Indoneziju za ulogu koju je imala u vođenju procesa Foruma za ljudska prava iz Balija na regionalnoj razini; no zabrinut je zbog nedosljednosti zakona 8/195 i novog Zakona o masovnim organizacijama 17/2013 (kojim se ukida Zakon o udruženjima 8/1995) o civilnim organizacijama („zakon Ormasˮ) koji, unatoč tome što je navodno namijenjen osiguravanju tolerancije i sprečavanju nasilja protiv društvenih skupina, ako se ne promijeni u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava, predstavlja rizik nametanja nepotrebnih i katkad teških upravnih, pravnih i financijskih ograničenja na aktivnosti nevladinih organizacija, čime se znatno smanjuju sposobnosti djelovanja civilnog društva u Indoneziji i ograničavaju slobode udruživanja, izražavanja i okupljanja te slobode mišljenja, savjesti i vjere; smatra u tom smislu da je godišnji dijalog između EU-a i Indonezije o ljudskim pravima odgovarajuća platforma za rješavanje takvih pitanja;

(n)    ističe da i nacionalna i inozemna poduzeća koja posluju u Indoneziji trebaju razvijati svoje aktivnosti u skladu s načelima društvene odgovornosti poduzeća; pozdravlja uredbu Vlade br. GR 47/2012 o društvenoj i ekološkoj odgovornosti društava s ograničenom odgovornošću, koja se općenito primjenjuje na indonezijska poduzeća i omogućava poticaje i sankcije; naglašava međutim potrebu za izgradnju kapaciteta radi provedbe Glavnih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; poziva EU da u okviru SPS-a pruži neophodnu tehničku pomoć i Indoneziju da razvije svoj nacionalni plan provedbe Glavnih načela UN-a; pohvaljuje Indoneziju za domaćinstvo međunarodnog sastanka pod vodstvom njezine Komisije za uklanjanje korupcije, zajedno s Programom Ujedinjenih naroda za razvoj i Uredom Ujedinjenih naroda za drogu i kriminal, na temu načela za agencije za borbu protiv korupcije, koji je održan u studenom 2012.;

(o)    sa žaljenjem primjećuje da je sve jači naglasak na islamska učenja u javnom obrazovanju kojim se ugrožava vjerski, etnički i kulturni pluralizam i raznolikost, koji su ugrađeni u moto Indonezije „Bhineka Tunggal Ikaˮ („Zajedništvo u raznolikostiˮ), te raširena percepcija manjka političke odlučnosti vlasti pri rješavanju problema vjerskog ekstremizma, viđeni kao doprinos porastu sektaškog nasilja i diskriminacije osoba koje pripadaju vjerskim i etničkim manjinama; i dalje je zabrinut zbog činova diskriminacije, uznemiravanja ili nasilja počinjenima nad osobama koje pripadaju etničkim manjinama, ženama i pripadnicima skupine LGBTI, a koji se ponekad odvijaju u okviru različitih pravila i uredbi koje se odnose na pornografiju, svetogrđe ili aktivnosti vjerskih manjina;

(p)    izražava zabrinutost zbog nasilja koje se vrši nad vjerskim manjinama, a koje se odražava u napadima na ahmedije i šijite i u zatvaranjima crkava u nekim dijelovima države, te zbog diskriminacijskih uredbi i državnih praksi prema osobama koje ne pripadaju ni jednoj od šest priznatih religija u smislu prijavljivanja brakova i rođenja ili izdavanja osobnih iskaznica; snažno potiče indonezijske vlasti da osiguraju praktičnu primjenu vjerskih sloboda predviđenih Ustavom te da nastave promicati vjersku toleranciju; u tom smislu smatra da je godišnji dijalog između EU-a i Indonezije o ljudskim pravima, kao i članak 39. SPS-a o modernizaciji države i javne uprave, odgovarajuća platforma za rješavanje tih pitanja;

(q)    podsjeća da je ukidanje smrtne kazne ključni cilj politike Unije o ljudskim pravima; poziva indonezijske vlasti da razmotre ukidanje smrtne kazne ili barem proglašavanje moratorija na njezinu primjenu; smatra u tom smislu da je godišnji dijalog između EU-a i Indonezije o ljudskim pravima odgovarajuća platforma za rješavanje takvih pitanja; k tomu snažno potiče EU da u bližoj suradnji s indonezijskim civilnim društvom promiče ljudska prava, vladavinu prava i borbu protiv korupcije te da se zalaže za ukidanje smrtne kazne;

(r)     i dalje je ozbiljno zabrinut zbog mučenja i drugih kršenja ljudskih prava nad civilnim stanovništvom Papue i Zapadne Papue, gdje je prema procjenama u posljednjih 50 godina ubijeno više od stotinu tisuća ljudi; pozdravlja nedavnu najavu guvernera Papue da će se Papua prvi put nakon mnogo godina otvoriti stranim novinarima i nevladinim organizacijama; poziva EU da pruži pomoć indonezijskim vlastima, kao što je prethodno učinjeno u slučaju Aceha, u razvoju sveobuhvatnog pristupa za poboljšanje stanja u Papui; i dalje je zabrinut zbog sukoba između sigurnosnih snaga i skupina koje se zalažu za neovisnost, te zbog uznemirujućih izvještaja o kršenju ljudskih prava koja se pripisuju sigurnosnim snagama, te zbog izostanka napretka u obrazovanju, zdravstvu i mogućnostima zapošljavanja te mogućnostima korištenja slobode izražavanja i okupljanja, što je ključno za Papuance, uz zaštitu okoliša, prirodnih resursa i njihova kulturnog identiteta; potiče indonezijske vlasti da daju slobodan pristup nezavisnim promatračima EU-a u to područje;

(s)     pohvaljuje indonezijsku vladu za napore u omogućavanju UNHCR-u da djeluje u zemlji i da pomaže u postupanju s tražiteljima azila i izbjeglicama; primjećuje važnost javnog političkog diskursa radi širenja potpore društva tražiteljima azila i izbjeglicama; k tomu predlaže Indoneziji i EU-u da u potpunosti provode članak 34. SPS-a radi suradnje na migracijskim pitanjima, uključujući legalnu i nelegalnu migraciju, krijumčarenje i trgovanje ljudima;

(t)     snažno potiče EU i Indoneziju da blisko surađuju u okviru članka 4. SPS-a o pravnoj suradnji kako bi Indonezija dovršila ratifikaciju Konvencije UN-a o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. te Rimskog statuta o Međunarodnom kaznenom sudu;

(u)    pozdravlja nastavak dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Indonezije, koji je uspostavljen 2010., te potiče veće sudjelovanje i doprinos civilnog društva u tom dijalogu i u provedbi nacionalnog plana za djelovanje na području ljudskih prava;

(v)    pozdravlja uredbe iz 2006., 2008. i 2010. kojima se zabranjuje genitalno sakaćenje žena; prepoznaje napore indonezijskih vlasti, uključujući ratifikaciju Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije protiv žena, Konvencije UN-a o pravima djeteta, kao i rad nacionalne komisije za nasilje nad ženama (Komnas Perempuan) te lokalnog civilnog društva u širenju informacija o opasnostima genitalnog sakaćenja žena; primjećuje da se, unatoč tim naporima i donošenju rezolucije UN-a o zabrani genitalnog sakaćenja žena, ta tradicija i dalje prakticira u nekim dijelovima Indonezije; preporučuje u tom smislu da EU i Indonezija blisko surađuju u okviru članka 31. SPS-a o zdravlju i da se posluže dijalogom o ljudskim pravima radi razmjene najboljih praksi u cilju iskorjenjivanja genitalnog sakaćenja i smanjivanja zdravstvenih rizika za mlade djevojke i žene koje takvi postupci donose; poziva Indoneziju da podvostruči napore u uklanjanju ovog ozbiljnog oblika nasilja na temelju spola nad djevojčicama i ženama, koje je ujedno i teško kršenje njihovih ljudskih prava;

(w)   pohvaljuje napredak Indonezije u svojem nacionalnom planu uklanjanja najgorih oblika dječjeg rada i u svojem pravnom okviru za suzbijanje iskorištavanja djece;

(x)    prepoznaje važnu ulogu radničkih pokreta u dijalozima i pregovorima s vladom i drugim zainteresiranim stranama radi promicanja radnih uvjeta i prava socijalne zaštite u Indoneziji; preporučuje da bi se željena suradnja u okviru odredbi SPS-a o zaštiti ljudskih prava i nediskriminaciji trebala baviti pitanjima povezanima s jednakošću spolova na radnom mjestu i rješavanjem razlike u plaćama na temelju spola; posebno naglašava važnost posebnih radnji radi osiguravanja sveobuhvatnog provođenja međunarodnih temeljnih standarda o radu s obzirom na to da se radnice još uvijek iskorištava i diskriminira pretjeranim radom, premalim plaćama i zlostavljanjima od uprave;

(y)    naglašava da se izvoz iz EU-a u Indoneziju udvostručio u posljednjih šest godina dosegavši vrijednost od 9,6 milijardi EUR u 2012.; primjećuje da je bilateralna trgovina iznosila samo 25 milijardi EUR, što Indoneziju čini 29. trgovinskim partnerom EU-a u svijetu i tek četvrtim u regiji, iako Indonezija predstavlja 40 % BDP-a i stanovništva ASEAN-a; napominje međutim da se ulaganje EU-a u Indoneziju snažno razvija, te je drugo po redu nakon Singapura u smislu izravnog ulaganja te da je 1 000 poduzeća iz EU-a uložilo više od 1 000 milijardi EUR i zaposlilo 1,1 milijun Indonežana;

(z)     poziva EU i Indoneziju da razmotre početak pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini, uz suradnju na koju se poziva u okviru SPS-a, radi postupnog uklanjanja velikih trgovinskih ograničenja, uključujući jačanje konzultacija o poštovanju pravila WTO-a, promicanje korištenja međunarodnih standarda o tehničkim ograničenjima u trgovini, poboljšanje zaštite prava intelektualnog vlasništva, povećanje transparentnosti trgovinskih uredbi, razvoj carinske suradnje i promicanje nediskriminirajućeg investicijskog režima, čime bi se povećala trgovina robom, ulaganja, usluge i javna nabava;

(aa)   pohvaljuje Indoneziju za napore u partnerskom radu s EU-om radi uklanjanja trgovine ilegalnim drvom i drvnim proizvodima; primjećuje potpisivanje dobrovoljnog partnerskog sporazuma o provedbi zakona, upravljanju i trgovini u području šumarstva (FLEGT − VPA) između EU-a i Indonezije u rujnu 2013.; primjećuje da je izvoz drvnih proizvoda Indonezije u EU u prvom tromjesečju 2013. porastao za 114 %; sa zadovoljstvom očekuje izdavanje dozvola FLEGT, koje potvrđuju legalnost drva i drvnih proizvoda, za uvoz drva i drvnih proizvoda Indonezije u EU nakon što obje strane procijene da je indonezijski sustav osiguravanja legalnosti drva (TLAS) dovoljno snažan; te očekuje da će se redovitim zajedničkim procjenama istraživati sposobnost relevantnih aktera za provedbu FLEGT-VPA;

(ab)  prepoznaje ključnu ulogu Indonezije i EU-a u borbi protiv klimatskih promjena zbog njihove geopolitičke i gospodarske važnosti, veličine teritorija i broja stanovnika te pozdravlja sve veću ulogu Indonezije u međunarodnim pregovorima na temu klimatskih promjena; hvali ambiciozan plan Indonezije, najavljen 2009., o smanjenju rasta emisija te njezin poziv za međunarodnu potporu kako bi se postigla još veća smanjenja u toj zemlji; primjećuje da su krčenje šuma i promjena u korištenju zemljišta glavni uzročnici emisija stakleničkih plinova u Indoneziji, ali će rastući energetski sektor preuzeti tu ulogu šumarstva do 2027. godine; stoga poziva strane SPS-a da odmah uspostave institucionalizirani mehanizam bilateralne suradnje sukladno članku 23. SPS-a o energiji, koji bi mogao biti izgrađen na primjeru Jedinice za klimatske promjene Ujedinjene Kraljevine (UKCCU) u Indoneziji uspostavljene 2011., kako bi se diversificirala opskrba energijom razvojem novih i obnovljivih oblika energije i njihova infrastruktura prijenosa radi povezivanja obnovljive energije s centrima potražnje i radi postizanja racionalne upotrebe energije kako bi se suzbile klimatske promjene i promicao održivi rast;

(ac)   izražava ozbiljnu zabrinutost zbog učinaka rastuće potražnje za palminim uljem na krčenje šuma u Indoneziji, koja je najveći svjetski proizvođač i potrošač palminog ulja; pozdravlja moratorij na krčenje novih šuma koji je vlada uvela 2011., ali traži da se poduzmu mjere za zatvaranje raznih rupa u zakonu koje su dosad uvelike smanjile njegov učinak;

(ad)  pozdravlja sporazum o zračnom prometu između EU-a i Indonezije iz 2011., u kojem se uklanjaju nacionalna ograničenja u bilateralnim zračnim uslugama te se ostvaruje korak naprijed u jačanju svekolike suradnje između EU-a i Indonezije; preporučuje poduzimanje daljnjih koraka u okviru članka 34. SPS-a o prometu, posebno uspostavu bliskog dijaloga na području pomorskog i kopnenog prometa radi jačanja infrastrukture u indonezijskom arhipelagu te radi potpune provedbe međunarodnih standarda sigurnosti prometa i sprečavanja onečišćenja uzrokovanih prometom;

(ae)   izražava uznemirenost zbog stalnog ponavljanja šumskih požara za koje se uglavnom okrivljuju plantaže palminog ulja, poduzeća za sječu i poljoprivrednici koji na taj način krče zemlju za sađenje, ali se time prouzročuje dodatno globalno zatopljivanje, zbog čega se Indonezija ubraja među zemlje s najvećom emisijom stakleničkih plinova; pozdravlja obećanje indonezijske vlade da ratificira sporazum ASEAN-a o prekograničnoj izmaglici do početka sljedeće godine i potiče vlasti da hitno poduzmu učinkovitije preventivne mjere;

(af)   primjećuje da je turizam jedan od vodećih sektora indonezijskog gospodarstva; naglašava u tom smislu da članak 17. SPS-a daje odličnu mogućnost razmjene informacija i uspostavu najboljih praksi za maksimalno iskorištavanje indonezijskog potencijala prirodnog i kulturnog nasljeđa i ublažavanje negativnog učinka, kao što je onečišćenje ili oštećivanje morskog ekosustava, kako bi se razvili modeli održivog turizma i povećao pozitivan doprinos turizma poštujući interese lokalnih zajednica;

(ag)   primjećuje da su međuljudske razmjene između Indonezije i EU-a provođene preko programa Erasmus Mundus II, u sklopu kojeg je dodijeljeno 200 stipendija u razdoblju između 2008. i 2010.; potvrđuje da Europska komisija predviđa da će radionice i seminari povećati razumijevanje i znanja indonezijskih MSP-a o međunarodnim standardima i kvalitativnim uvjetima; traži međutim daljnje povećanje razmjena studenata i akademskog osoblja i uspostavu redovitih programa osposobljavanja u okviru članka 25. SPS-a o kulturi i obrazovanju, te razmjenu najboljih praksi i znanja na području turizma, poduzetništva i jezika; osim toga u tom smislu poziva Indoneziju i EU da razmotre otvaranje pregovora o mjerama pojednostavnjenja viznog režima kako bi se olakšale međuljudske razmjene;

(ah)   napominje da je EU između 2007. i 2013. Indoneziji pružio otprilike 400 milijuna eura razvojne pomoći; prepoznaje da Indonezija od 2014. više neće moći sudjelovati u višegodišnjim indikativnim programima nakon što je ostvarila status zemlje nižeg srednjeg prihoda, ali će se i dalje moći koristiti Općim sustavom povlastica EU-a; potiče stoga Indoneziju da nastavi provoditi politike koje su imale prioritet i prethodno primale sredstva iz višegodišnjih indikativnih programa, kao što su obrazovanje, trgovina i ulaganja, provođenje zakona i pravosuđe, opća izgradnja kapaciteta i klimatske promjene; smatra da će bilateralna suradnja u okviru SPS-a uz financiranje Europske investicijske banke, kao i svi budući sporazumi o gospodarskom partnerstvu, imati važnu ulogu u ostvarivanju tih prioriteta u Indoneziji;

(ai)    predlaže da Indonezija i EU utvrde područja suradnje u okviru odredbi SPS-a kako bi se bolje provodio veliki gospodarski plan Indonezije (MP3EI) i bolje upravljalo njime, razmjenom znanja i najbolje prakse za javno-privatna partnerstva i, kao dio obveza Indonezije i nekih država članica EU-a u sklopu G20, blisko surađivalo u suzbijanju prijenosa dobiti i izbjegavanja poreza te na uspostavi automatske razmjene poreznih informacija;

(aj)   potiče EU da u okviru SPS-a podrži napore Indonezije u modernizaciji javne uprave, prije svega u izgradnji kapaciteta za izradu i provedbu politika te u jačanju institucija pravosuđa i provođenja zakona;

(ak)  poziva na suradnju EU-a i Indonezije u provedbi Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES) i na održivo očuvanje i upravljanje prirodnim resursima i biološkom raznolikosti, prije svega šumskim, morskim i ribolovnim resursima; izražava zabrinutost zbog povećanja krčenja šuma u privatnom sektoru za plantaže palminog ulja i gume na štetu monokultura;

(al)    pozdravlja činjenicu da je Indonezija ratificirala Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora te poziva EU da pruži pomoć u institucionalnim i drugim reformama potrebnima za usklađivanje s tom konvencijom i za jačanje pomorske sigurnosti u regiji;

(am)  pozdravlja SPS koji je dokaz rastuće važnosti veza između EU-a i Indonezije i otvara novo razdoblje u bilateralnim odnosima jačanjem političke, gospodarske i sektorske suradnje u širokom rasponu područja politika, pojednostavnjenjem tokova trgovine i ulaganja i međuljudskih razmjena, pa i u kontekstu inicijativa EU-a i ASEAN-a, te jačanjem suradnje između Indonezije i EU-a u odgovaranju na globalne izazove, uz već postojeću suradnju u kontekstu drugih međunarodnih organizacija u kojima i EU i Indonezija imaju sve važniju ulogu; naglašava da bilateralna i multilateralna suradnja može potaknuti rješavanje sukoba na regionalnoj i globalnoj razini te poboljšati učinkovitost u povratu imovine i borbi protiv terorizma, piratstva, pranja novca i poreznih oaza; stoga pozdravlja činjenicu da su sve države članice ratificirale SPS, koji je potpisan davne 2009. godine;

2.  nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

• [1]  SL L 144, 10.6.1980., str. 2.
• [2]  SL C 272 E, 13.11.2003., str. 476.
• [3]  SL C 68 E, 18.3.2004., str. 617.
• [4]  SL C 87 E, 7.4.2004., str. 528.
• [5]  SL C 247 E, 6.10.2005., str. 147.
• [6]  SL L 264, 8.10.2011., str. 2.
• [7]  SL C 33 E, 5.2.2013., str. 201.
• [8]  SL C 239 E, 20.8.2013., str. 1.
• [9]  SL L 154, 15.6.2012., str. 1.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	21.1.2014
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	52 1 2
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Pino Arlacchi, Hiltrud Breyer, Elmar Brok, Jerzy Buzek, Tarja Cronberg, Arnaud Danjean, Mark Demesmaeker, Michael Gahler, Marietta Giannakou, Ana Gomes, Andrzej Grzyb, Richard Howitt, Anna Ibrisagic, Liisa Jaakonsaari, Tunne Kelam, Nicole Kiil-Nielsen, Evgeni Kirilov, Maria Eleni Koppa, Andrey Kovatchev, Paweł Robert Kowal, Wolfgang Kreissl-Dörfler, Eduard Kukan, Vytautas Landsbergis, Krzysztof Lisek, Sabine Lösing, Marusya Lyubcheva, Willy Meyer, Francisco José Millán Mon, María Muñiz De Urquiza, Annemie Neyts-Uyttebroeck, Norica Nicolai, Raimon Obiols, Kristiina Ojuland, Ria Oomen-Ruijten, Justas Vincas Paleckis, Alojz Peterle, Tonino Picula, Mirosław Piotrowski, Bernd Posselt, Libor Rouček, José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Werner Schulz, Sophocles Sophocleous, Laurence J.A.J. Stassen, Davor Ivo Stier, Charles Tannock, Inese Vaidere, Geoffrey Van Orden, Nikola Vuljanić, Sir Graham Watson
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Marije Cornelissen, Tanja Fajon, Göran Färm, Barbara Lochbihler, Ivo Vajgl