IZVJEŠĆE o iskorjenjivanju mučenja u svijetu

12.2.2014 - (2013/2169(INI))

Odbor za vanjske poslove
Izvjestiteljica: Véronique De Keyser

Postupak : 2013/2169(INI)

Faze dokumenta na plenarnoj sjednici

Odabrani dokument :

A7-0100/2014

Podneseni tekstovi :

A7-0100/2014

Rasprave :

PV 10/03/2014 - 20
CRE 10/03/2014 - 20

Glasovanja :

PV 11/03/2014 - 9.28
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P7_TA(2014)0206

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
MIŠLJENJE Odbora za razvoj
MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o iskorjenjivanju mučenja u svijetu

(2013/2169(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Opću deklaraciju o pravima čovjeka i ostale sporazume o ljudskim pravima i instrumente usvojene na razini UN-a,

– uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o zaštiti svih osoba od mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupanja ili kažnjavanja koju je Opća skupština UN-a usvojila 9. prosinca 1975.,[1]

– uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CAT) i njezin fakultativni Protokol (OPCAT),

– uzimajući u obzir Standardna minimalna pravila UN-a za postupanje sa zatvorenicima i druge mjerodavne univerzalno primjenjive norme UN-a,

– uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o mučenju i drugim okrutnim, neljudskim ili ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima,[2]

– uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a o mučenju,

– uizmajući u obzir izjavu koju je Odbora UN-a protiv mučenja usvojio 22. studenog 2001. u vezi s događajima od 11. rujna 2001. u kojoj stoji da je zabrana mučenja bezuvjetna i njena se primjena ne može derogirati u okviru međunarodnog prava i da bez obzira na vrstu odgovora na prijetnju međunarodnog terorizma koju usvoje države stranke Konvencije, tim se odgovorima moraju poštovati obveze koje su one preuzele pri ratifikaciji Konvencije protiv mučenja,

– uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 20. prosinca 2012. o moratoriju na primjenu smrtne kazne,[3]

– uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a o pravima djeteta, odnosno nedavno usvojenu rezoluciju od 20. prosinca 2012. na tu temu,[4]

– uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 3. prema kojemu „Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni“,

– uzimajući u obzir Europsku konvencija o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

– uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica koju je 28. srpnja 1951. usvojio UN,[5]

– uzimajući u obzir 23. generalno izvješće Europskog odbora Vijeća Europe za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja objavljeno 6. studenog 2013.,[6]

– uzimajući u obzir Konvenciju o pravima djeteta i njezina dva fakultativna protokola, o prodaji djece, dječjoj prostituciji i dječjoj pornografiji[7] odnosno o sudjelovanju djece u oružanim sukobima,[8]

– uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,[9]

– uzimajući u obzir Međuameričku konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju mučenja koja je stupila na snagu 1997.,[10]

– uzimajući u obzir Statut Međunarodnog kaznenog suda,

– uzimajući u obzir Priručnik za učinkovito istraživanje i dokumentiranje mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (Istanbulski protokol),[11]

– uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

– uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i akcijski plan za ljudska prava i demokraciju[12] za koje je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

– uzimajući u obzir smjernice politike EU-a prema trećim zemljama u vezi s mučenjem i drugim oblicima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, koje su ažurirane 2012.,[13]

– uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni od 16. lipnja 2008.,[14]

– uzimajući u obzir Smjernice EU-a o ljudskim pravilima i međunarodnom humanitarnom pravu[15],

– uzimajući u obzir godišnje izvješće EU-a o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2012. koje je Vijeće usvojilo 6. lipnja 2013.,[16]

– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu za 2011. te politiku Europske unije na tom području,[17]

– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2012. o pregledu strategije EU-a o ljudskim pravima,[18]

– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. listopada 2013. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama koje provodi CIA,[19]

– uzimajući u obzir svoju studiju iz ožujka 2007. naslovljenu „Primjena smjernica EU-a o mučenju i drugom okrutnom, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju”,[20]

– uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1236/2005 od 27. lipnja 2005. o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje,[21]

– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. lipnja 2010. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje,[22]

– uzimajući u obzir svoju preporuku upućenu potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću i Komisiji od 13. lipnja 2013. o pregledu organizacije i djelovanja Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD),[23]

– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0100/2014),

A. iako je potpuna zabrana mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja ključna međunarodna norma koja je utjelovljena u konvencijama o ljudskim pravima i na razini UN-a i na regionalnoj razini, mučenje je i dalje prisutno diljem svijeta;

B. budući da se termin „mučenje” u ovoj Rezoluciji treba tumačiti u skladu s definicijom UN-a, odnosno njime se također obuhvaćaju okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje;

C. budući da su CAT i OPCAT stvorili međunarodni okvir sa stvarnim potencijalom za iskorjenjivanje mučenja uspostavom neovisnih i učinkoviti nacionalnih mehanizama za prevenciju (NPM-ovi);

D. budući da je EU u sklopu strateškog okvira EU-a za ljudska prava pojačao svoju predanost u borbi protiv mučenja i okrutnog, neljudskog i ponižavajućeg postupanja;

E. budući da je iskorjenjivanje mučenja, zlostavljanja, neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja sastavni dio politike EU-a o ljudskim pravima te je usko povezan s drugim područjima i instrumentima djelovanja EU-a;

F. budući da su se zadnja sveobuhvatna javna analiza i pregled provedbenih mjera proveli 2008., a smjernice EU-a o mučenju ažurirane su 2012.;

G. budući da su prema ažuriranim smjernicama, kad je riječ o borbi protiv terorizma, države članice odlučne u potpunosti poštovati međunarodne obveze kojima se zabranjuje mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje;

H. budući da mučenje može biti i fizičko i psihičko; budući da se u rastućem broju slučajeva psihijatrija rabila kao sredstvo prisile nad braniteljima ljudskih prava i disidentima koje se smješta u psihijatrijske ustanove kako bi ih se spriječilo u izvršavanju njihovih političkih aktivnosti i djelovanju u zajednicama;

I. budući da bi pravosudni sustavi država članica trebali imati sredstva za sudski progon onih mučitelja kojima nikad nije suđeno, a posebna bi se pozornost trebala posvetiti slučajevima mučenja tijekom diktatura u Europi jer za mnogo tih zločina nitko nije odgovarao;

J. budući da je u mnogim zemljama podrivanje potpune zabrane mučenja stalan izazov u kontekstu donošenja mjera protiv terorizma;

K. budući da postoje važni izazovi u politikama kad je riječ o konkretnim potrebama pri zaštiti ranjivih skupina, posebno djece;

L. budući da se policija u nekim zemljama koristi mučenjem kao uobičajenom metodom ispitivanja; budući da se mučenje ne bi smjelo smatrati prihvatljivim načinom rješavanja zločina;

1. ističe da je zabrana mučenja bezuvjetna prema međunarodnom i humanitarnom pravu te Konvenciji UN-a protiv mučenja (CAT); naglašava da je mučenje jedan od najtežih oblika kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda, da teško pogađa milijune pojedinaca i njihovih obitelji i da se ne može opravdati ni u kojim okolnostima;

2. pozdravlja uključivanje triju mjera povezanih s iskorjenjivanjem mučenja u akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju, ali ističe potrebu za uvođenjem konkretnih i mjerljivih kriterija za ocjenjivanje uspješnosti njihove pravodobne provedbe u partnerstvu s civilnim društvom;

3. odaje priznanje svim organizacijama civilnog društva, nacionalnim ustanovama za ljudska prava, nacionalnim mehanizmima za prevenciju i pojedincima koji nastoje pružiti pravnu pomoć i odštetu žrtvama, koji se bore protiv nekažnjavanja i aktivno sprečavaju pošast mučenja i zlostavljanja diljem svijeta;

4. primjećuje da, u skladu s Konvencijom UN-a protiv mučenja (CAT), termin „mučenje” označava svaki čin 'kojim se osobi namjerno nanosi teška tjelesna ili duševna bol ... kad takvu bol nanosi službena osoba ili bilo koja druga osoba koja djeluje u svojstvu službene dužnosti ili na njezin poticaj ili s njezinim izričitim ili prešutnim pristankom'; smatra međutim da se situacije u kojima se postupci mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja događaju uz sudjelovanje subjekata koji nisu državni ili javni službenici također moraju rješavati političkim mjerama za sprečavanje, pozivanjem na odgovornost i rehabilitacijom;

5. osuđuje neprekidnu prisutnost mučenja i drugih oblika zlostavljanja diljem svijeta i ponavlja svoju bezuvjetnu osudu takvih postupaka koji jesu i moraju ostati zabranjeni u svako vrijeme i na svakom mjestu te stoga nikad ne mogu biti opravdani; zapaža da je primjena smjernica EU-a o mučenju i dalje nedovoljno proširena i u raskoraku s izjavama i obvezama EU-a da se mučenju posveti pozornost koju kao prioritet iziskuje; snažno potiče Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da ponovno potaknu primjenu tih smjernica, osobito utvrđivanjem prioriteta, najboljih praksi i mogućnosti za javnu diplomaciju, savjetovanjem s relvantnim dionicima, što uključuje i organizacije civilnog društva, te revizijom provedbe pitanja povezanih s mučenjem navedenih u akcijskom planu; u tom pogledu poziva na punu i pravodobnu provedbu triju mjera akcijskog plana koje se odnose na iskorjenjivanjem mučenja;

6. preporučuje da nadolazeća revizija akcijskog plana preciznije odredi ambicioznije i konkretne mjere za iskorjenjivanje mučenja poput učinkovitije razmjene informacija i koordinacije odgovornosti, organiziranja osposobljavanja i zajedničkih inicijativa s područnim uredima UN-a i mjerodavnim specijalnim izvjestiteljima UN-a i drugim međunarodnim sudionicima kao što su Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi i Vijeće Europe, zajedno s pružanjem potpore uspostavi i jačanju regionalnih mehanizama za sprečavanje mučenja;

7. pozdravlja ažuriranje iz 2012. smjernica EU-a o mučenju; naglašava važnost njihove djelotvorne provedbe koja je usmjerene na rezultate u kombinaciji s drugim smjernicama i političkim inicijativama;

8. pozdravlja činjenicu da se smjernicama odražava cjelovit pristup kojim se obuhvaća promicanje primjerenog zakonodavnog i pravosudnog okvira za učinkovitu prevenciju i zabranu mučenja, praćenje pritvornih centara, rješavanje problema nekažnjavanja te puna i učinkovita resocijalizacija žrtava mučenja koja je podržana vjerodostojnim, dosljednim i koherentnim mjerama;

9. poziva Vijeće, Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da poduzmu učinkovitije korake u osiguravanju da Parlament i civilno društvo budu uključeni barem u ocjenjivanje smjernica EU-a o mučenju;

10. ponavlja kako su centri za resocijalizaciju žrtava mučenja i u EU-u i izvan njega od presudne važnosti kad je riječ o rješavanju ne samo tjelesnih, već i dugoročnih psihičkih poteškoća s kojima su suočene žrtve mučenja; pozdravlja financijsku pomoć EU-a rehabilitacijskim centrima za žrtve mučenja diljem svijeta te predlaže da se centri počnu koristiti multidisciplinarnim pristupom u sklopu svojih aktivnosti kojim se obuhvaćaju savjetovanje, pristup liječenju te socijalna i pravna pomoć; uvjeren je da financijska sredstva za te centre u trećim zemljama koja se ostvaruju u sklopu europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava ne bi trebalo smanjivati čak i u kontekstu tekuće financijske i gospodarske krize jer nacionalni sustavi zdravstvene skrbi tih zemalja često nisu u mogućnosti primjereno rješavati posebne poteškoće žrtava mučenja;

11. žali zbog toga što od 2008. nije izvršen sveobuhvatan i javni pregled stanja kad je riječ o primjeni smjernica i ističe da je potrebno provoditi redovitu i sveobuhvatnu procjenu primjene tih smjernica;

12. preporučuje da se smjernice EU-a, zajedno sa svojim detaljnim mjerama provedbe, proslijede šefovima misija EU-a i predstavnicima država članica u trećim zemljama; poziva šefove misija da uvrste pojedinačne slučajeve mučenja i zlostavljanja u svoja izvješća o provedbi i naknadnom praćenju;

13. ističe da se politike EU-a trebaju temeljiti na učinkovitoj koordinaciji inicijativa i mjera na razini EU-a i država članica kako bi se iskoristio puni potencijal postojećih političkih instrumenata i njihove sinergije s projektima koje financira EU;

14. poziva Komisiju, ESVD i države članice da vrše periodičke preglede napretka provedbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o zabrani trgovine sredstvima za mučenje i izvršenje smrtne kazne te da promiču tu Uredbu diljem svijeta kao dobar primjer učinkovite primjene zabrane sredstava za mučenje;

15. uzima na znanje nedavni prijedlog Komisije o uredbi Europskog parlamenta i Vijeća kojim se izmijenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 1236/2005 o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje (COM(2014)0001); ističe važnost rješavanja problema povezanih s uslugama posredovanja, tehničke pomoći i provoza robe o kojoj je riječ; ponavlja raniji poziv Parlamenta na umetanje u Uredbu tzv. „odredbe o zabrani mučenja” kojom bi se državama članicama omogućilo da na temelju prethodnih informacija dopuste ili odbiju izvoz svih proizvoda za koje postoji znatan rizik da bi ih se moglo rabiti za mučenje, zlostavljanje ili izvršenje smrtne kazne;

16. smatra da smrtna kazna, kao kršenje prava na osobni integritet i ljudsko dostojanstvo, nije u skladu sa zabranom okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg kažnjavanja u okviru međunarodnog prava te poziva ESVD i države članice da službeno potvrde tu nesukladnost i prilagode u skladu s time politiku EU-a prema smrtnoj kazni; naglašava da je odgovarajuće smjernice EU-a o smrtnoj kazni i mučenju potrebno tumačiti kao prioritete; smatra da su fizička i psihološka izolacija te pritisak kojem su izloženi zatvorenici koji čekaju pogubljenje za svaku osudu; ponavlja potrebu za sveobuhvatnom pravnom studijom i raspravama na razini UN-a o vezama između primjene smrtne kazne, uključujući fenomen teških mentalnih trauma i tjelesnog propadanja koje prouzrokuje čekanje izvršenja smrtne kazne, i zabrane mučenja te okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja;

17. podupire zabranu kamenovanja bez odgode; naglašava da je to brutalan oblik pogubljenja;

18. pozdravlja nastavak rada radne skupine Vijeća o mučenju koja bi trebala dati novi zamah provedbi smjernica EU-a utvrđivanjem jasnih prioriteta, najboljih praksa i mogućnosti javne diplomacije, savjetovanjima s mjerodavnim zainteresiranim stranama i udrugama civilnog društva te davanjem doprinosa redovitom pregledu provedbe pitanja vezanih za mučenje iz akcijskog plana;

19. posebno je zabrinut zbog mučenja branitelja ljudskih prava, uključujući aktiviste iz lokalnih zajednica, novinare, odvjetnike posvećene ljudskim pravima i blogere u zatvorima; prepoznaje da su često ljudi koji su najviše uključeni u borbu za ljudska prava i demokraciju ujedno i oni koji najviše pate uslijed protupravnog oduzimanja slobode, zastrašivanja, mučenja i izlaganja njihovih obitelji opasnosti; ustraje u tome da i misije EU-a na terenu i visoki dužnosnici EU-a sustavno i dosljedno postavljaju to pitanje na sastancima sa svojim pandanima iz trećih zemalja, što uključuje spominjanje konkretnih imena branitelja ljudskih prava koji se nalaze u zatvorima;

20. s dubokom zabrinutošću primjećuje da u više zemalja postoje tajni pritvorni centri i primjena zatvaranja u samicu te dugotrajne izolacije, što su neki od najozbiljnijih primjera mučenja i zlostavljanja; smatra da se o tim slučajevima treba redovito voditi računa u izjavama i diplomatskim postupcima i da ih treba uvrstiti u listu individualnih slučajeva prilikom održavanja dijaloga i konzultacija o ljudskim pravima između EU-a i trećih zemalja;

21. ponavlja kako je zabrinut zbog proširenih i sustavnih povreda ljudskih prava u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji, a posebno zbog mučenja i radnih logora kojima su izloženi politički zatvorenici i repatrirani građani te zemlje; poziva vlasti Demokratske Narodne Republike Koreje da učine prvi korak i dopuste da neovisni međunarodni stručnjaci vrše inspekciju svih vrsta zatvorskih objekata;

22. ističe da se iznimke potpunoj zabrani mučenja i provođenja okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja ne mogu opravdati i da države nose obvezu primjene zaštitnih mehanizama radi sprečavanja činova mučenja i zlostavljanja te radi jamčenja odgovornosti i pristupa učinkovitim pravnim lijekovima i odštetama u svakom trenutku, pa i u kontekstu nacionalne sigurnosti i protuterorističkih mjera; zabrinut je zbog toga što neke države paravojnim skupinama povjeravaju parapolicijske poslove kako bi pokušale izbjeći svoje međunarodne obveze; naglašava da se zabrana također odnosi na prijenos i uporabu informacija ako su one dobivene mučenjem ili ako će one izazvati mučenje; podsjeća da je prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima i međunarodnom humanitarnom pravu zabrana mučenja obvezujuća norma, što znači da vrijedi i u vrijeme mira i u ratno vrijeme;

23. izražava zabrinutost zbog policijskog nasilja u određenom broju zemalja i smatra da to pitanje zauzima središnje mjesto u borbi protiv mučenja i ponižavajućeg postupanja, posebno kad je riječ o napadu na mirne prosvjede, s obzirom na to da takvo nasilje prema međunarodnoj definiciji predstavlja u najmanju ruku zlostavljanje, ako ne i mučenje;

24. pozdravlja zajednički projekt Vijeća Europe i Udruženja za prevenciju mučenja u sklopu kojeg će se sastaviti praktični vodič za parlamentarce o posjećivanju imigracijskih pritvornih centara;

25. poziva na donošenje praktičnog vodiča za zastupnike u Parlamentu koji posjećuju pritvorne centre u kontekstu redovitih posjeta delegacija Europskog parlamenta trećim zemljama; smatra da bi praktični vodič trebao sadržavati konkretne savjete o posjetima pritvornim centrima i drugim mjestima u kojima su možda pritvorene žene i djeca, te bi se njime trebala osigurati primjena načela „nečinjenja štete” u skladu s priručnikom UN-a o nadzoru ljudskih prava kako bi se izbjegle odmazde usmjerene protiv zatvorenika i njihovih obitelji nakon posjeta; poziva da se prilikom tih posjeta obave savjetovanja s delegacijom EU-a u zemlji o kojoj je riječ, nevladinim organizacijama i organizacijama koje djeluju u zatvorskim sredinama;

26. poziva ESVD, Radnu skupinu za ljudska prava (COHOM) i druge relevantne sudionike da zajednički poduzmu istraživanje o potpori EU-a uspostavi i funkcioniranju nacionalnih mehanizama za prevenciju te da utvrde najbolje prakse kako je to naznačeno u akcijskom planu;

27. poziva ESVD, države članice i Komisiju da omoguće uspostavu i funkcioniranje neovisnih i učinkovitih nacionalnih mehanizama za prevenciju te osobito stručnu obuku njihova osoblja;

28. poziva COHOM, radnu skupinu o mučenju i Glavnu upravu Europske komisije za unutarnje poslove da razrade mjere u pogledu sjedinjenja mjera za sprečavanje mučenja sa svim aktivnostima u domeni slobode, sigurnosti i pravde;

Rješavanje nedostataka u zaštiti, posebno kad je riječ o mučenju djece

29. izražava posebnu zabrinutost zbog činova mučenja i zlostavljanja izvršenih nad članovima ranjivih skupina, odnosno nad djecom; poziva EU da poduzme političke, diplomatske i financijske mjere za sprečavanje mučenja djece;

30. poziva EU da riješi različite oblike kršenja prava djeteta, posebno u vezi s trgovinom djece, dječjom pornografijom, djecom vojnicima, djecom u vojnim pritvorima, dječjim radom, optužbama za dječje vještičarenje i kibernetičko nasilje kad se ono može izjednačiti s mučenjem, uključujući djecu koja su u sirotištima, pritvornim centrima i izbjegličkim kampovima, te da provede djelotvorne mjere za zaštitu djece u svim slučajevima u kojima su vlasti na bilo koji način umiješane u mučenje djece;

31. podsjeća da se maloljetne migrante bez pratnje nikada ne bi smjelo vraćati u zemlju u kojoj im prijeti opasnost od mučenja ili neljudskog ili ponižavajućeg postupanja;

32. primjećuje da je zbog nasilnog uskraćivanja slobode djeci, posebno u kontekstu preventivnog pritvaranja i pritvaranja djece migranata, došlo do prenapučenosti pritvornih centara te porasta broja slučajeva mučenja i zlostavljanja djece; poziva države da zajamče da se uskraćivanje slobode djece, kako nalažu univerzalne norme o ljudskim pravima, uistinu primjenjuje samo kao krajnja mjera, na najkraće potrebno razdoblje i uvijek uzimajući u obzir najbolje interese djeteta;

33. poziva države na uspostavu pravosudnih sustava koji su naklonjeni djeci te obuhvaćaju besplatne i povjerljive mehanizme za izvješćivanje naklonjene djeci, uključujući i one u pritvornim centrima, kojima se djeca osnažuju ne samo da zahtijevaju ostvarivanje svojih prava, već i da prijavljuju kršenja;

34. ističe potrebu da se EU treba baviti problemom korištenja interneta među odraslima i djecom s namjerom psihološkog mučenja i zlostavljanja djece na društvenim mrežama; primjećuje da unatoč postojanju programa EU-a za sigurni Internet, odgovor EU-a na pojavu zlostavljanja na internetu dosad nije bio prikladan; ističe veliki porast slučajeva samoubojstava djece uzrokovanih zlostavljanjem na internetu u posljednje vrijeme te da i dalje postoje internetske stranice koje imaju domene u državama članicama, a izravno su ili neizravno upletene u te radnje; naglašava stoga da je hitno da EU poduzme jasne i čvrste radnje protiv zlostavljanja i uznemiravanja na internetu te internetskih stranica koje to omogućavaju;

35. preporučuje da se u sklopu politika EU-a ulože napori u podupiranje centara za resocijalizaciju i psihološku pomoć djeci žrtvama mučenja, s pristupom koji je osmišljen za djecu i kojim se uzimaju u obzir kulturne vrijednosti;

36. preporučuje uvrštavanje mučenja djece u planiranu ciljanu kampanju o pravima djeteta, kako je to određeno u akcijskom planu EU-a;

37. preporučuje da ESVD i Komisija posvete posebnu pažnju mučenju i okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju kojim se ciljaju umjetnici, novinari, branitelji ljudskih prava, predvodnici studenata, zdravstveni djelatnici i pojedinci iz drugih osjetljivih skupina kao što su etničke, jezične, vjerske i druge manjine, posebno kad ih se drži u pritvoru ili zatvoru;

38. poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i šefove delegacija EU-a da u svojem dijalogu s vlastima u trećim zemljama potaknu pitanje mučenja utemeljenog na rodu koje čini djevojke posebno rizičnom skupinom, a posebno pitanja genitalnog sakaćenja žena te ranih i prisilnih brakova, kako je predviđeno u Strateškom okviru i Akcijskom planu;

39. poziva ESVD i COHOM da se posebno osvrnu na mučenje djece u nadolazećem ažuriranju smjernica EU-a o mučenju i Akcijskog plana;

40. izražava zabrinutost zbog toga što su naročito žene žrtve konkretnih oblika mučenja i ponižavajućeg postupanja (silovanje, spolno sakaćenje, sterilizacija, pobačaj, prisilna kontrola rađanja, namjerna oplodnja), posebno u kontekstu oružanih sukoba prilikom kojih se ove radnje koriste kao ratna sredstva koja se primjenjuju i na maloljetnice;

41. isto tako osuđuje mučenje, nasilje i zlostavljanje na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta osobe;

42. u tom pogledu naglašava potrebu za pružanjem potpore radu nevladinih organizacija koje su angažirane u borbi za sprečavanje nasilja u sukobima, a time i sprečavanju mučenja i lošeg postupanja usmjerenog prema civilnom stanovništvu, senzibiliziranjem oružanih pokreta kako bi njihovi pripadnici poštovali međunarodne humanitarne standarde, posebno u pogledu rodnog nasilja;

Uloga borbe protiv mučenja u odnosima EU-a s trećim zemljama

43. poziva ESVD, posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava i radnu skupinu za ljudska prava (COHOM) da osiguraju da se državnim strategijama za ljudska prava obuhvate određeni ciljevi za svaku zemlju te mjerila za borbu protiv mučenja, uključujući utvrđivanje skupina kojima treba posebna pomoć kao što su djeca, žene, prognanici, izbjeglice i migranti te oni koji su diskriminirani na temelju svoje etničke ili kulturne pripadnosti, vjerskih ili drugih uvjerenja, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta;

44. poziva Europsku uniju i čitavu međunarodnu zajednicu da poštuju načelo zabrane prisilnog udaljavanja ili vraćanja tražitelja azila u državu u kojoj im prijeti opasnost od mučenja ili neljudskog ili ponižavajućeg postupanja, kako je utvrđeno Konvencijom od 28. srpnja 1951. o statusu izbjeglica;

45. ističe činjenicu da državne strategije za ljudska prava trebaju utvrditi nedostatke u zaštiti, odgovarajuće sugovornike te ulazne točke poput okvira UN-a ili reforme sigurnosnog sektorska ili pravosuđa radi rješavanja problema u vezi s mučenjem u svakoj zemlji;

46. preporučuje da se državne strategije za ljudska prava trebaju baviti izvornim uzrocima nasilja i zlostavljanja počinjenim od vladinih agencija i u privatnom okruženju te, kad je riječ o pomoći, trebaju utvrditi potrebe u vezi s pružanjem tehničke pomoći EU-a izgradnji kapaciteta, reformi pravosuđa i osposobljavanju kako bi se pomoglo trećim zemljama da poštuju međunarodne obveze i norme, posebno u kontekstu potpisivanja i ratificiranja CAT-a i OPCAT-a te poštovanja njihovih odredbi o sprečavanju (pogotovo uspostavljanju nacionalnih mehanizama za prevenciju), borbi protiv nekažnjivosti i rehabilitaciji žrtava;

47. osim toga preporučuje da se u državne strategije za ljudska prava uključe mjere za poticanje uspostave i poslovanja nacionalnih institucija ili po potrebi jačanja nacionalnih institucija koje bi se mogle djelotvorno baviti sprečavanjem mučenja i zlostavljanja, uključujući po potrebi mogućnosti za financijsku i tehničku pomoć;

48. naglašava potrebu da ESVD i delegacije EU-a stave na raspolaganje konkretne informacije o postojećoj potpori u trećim zemalja te mogućim pravnim lijekovima za žrtve mučenja i zlostavljanja;

49. poziva ESVD i delegacije EU-a da u potpunosti iskoriste i pažljivo namijene postojeće političke instrumente te da ih prilagode svakoj državi kako je opisano u smjernicama EU-a o mučenju, uključujući javne izjave, lokalne diplomatske postupke, dijaloge o ljudskim pravima i konzultacije kako bi pokrenuli pitanja individualnih slučajeva, potrebne reforme zakonodavnog okvira te ratificiranja i provođenja odgovarajućih međunarodnih konvencija; poziva ESVD i države članice da nastave sa svojom praksom provođenja ciljanih globalnih kampanja o tematskim pitanjima vezanima uz mučenje;

50. poziva delegacije EU-a i veleposlanstva država članica na terenu da provode odredbe iz smjernica EU-a o mučenju te poziva ESVD i COHOM da redovito nadziru njihovo provođenje;

51. poziva delegacije EU-a i veleposlanstva država članica u cijelom svijetu da svake godine obilježe međunarodni dan potpore žrtvama mučenja 26. lipnja organizacijom seminara, izložbi i drugih događaja;

52. poziva ESVD i posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava da sustavno pokreću pitanje mučenja i zlostavljanja u dijalozima i savjetovanjima o ljudskim pravima s trećim zemljama;

53. preporuča postavljanje pitanja povezanih s problemom mučenjem u središte lokalnih i regionalnih foruma i seminara, s potencijalom njihova praćenja u sklopu redovitih konzultacija i dijaloga o ljudskim pravima;

54. poziva EU da u svojim dijalozima o ljudskim pravima promiče provedbu Standardnih minimalnih pravila UN-a o postupanju sa zatvorenicima kako bi se osiguralo da se poštuje neotuđivo dostojanstvo zatvorenika te njihova temeljna prava i jamstva te kako bi se također osiguralo da se primjena pravila proširi na sva mjesta na kojima su osobe lišene slobode, uključujući psihijatrijske bolnice i policijske postaje;

55. poziva delegacije EU-a i delegacije Parlamenta da posjete zatvore i druge pritvorne centre, uključujući one za maloljetnike te mjesta u kojima bi djeca mogla biti pritvorena, te da prate suđenja gdje postoji vjerojatnost da su optuženici bili podvrgnuti mučenju ili zlostavljanju te da zatraže informacije i pokretanje neovisne istrage o pojedinačnim slučajevima;

56. poziva delegacije EU-a da daju potporu članovima civilnog društva kada ih se sprečava u posjetima zatvorima i praćenju suđenja;

57. poziva ESVD, Komisiju i države članice da ispune svoje obveze iz Akcijskog plana radi omogućavanja uspostave i funkcioniranja neovisnih i djelotvornih nacionalnih mehanizama za prevenciju; poziva države članice da pažljivo i transparentno pregledaju i analiziraju postojeće nacionalne mehanizme za prevenciju i nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava u EU-u i trećim zemljama, te da među njima utvrde najbolje prakse osiguravajući da sadrže aspekt prava djece, u cilju jačanja postojećih mehanizama, unapređivanja promjenama i promicanja tih primjera u partnerskim zemljama;

58. poziva delegacije EU-a da apeliraju na to da se pritvori koriste kao krajnja mjera te da se traže alternativna rješenja, posebno za osobe u ranjivim situacijama kao što su žene, djeca, tražitelji azila i migranti;

59. duboko je zabrinut posljednjim izvješćima o poduzećima sa sjedištem u EU-u koje dostavljaju kemikalije koje se koriste za smrtonosne injekcije u SAD-u; u tom smislu pozdravlja izradu ugovornog sustava izvoza i kontrole od strane brojnih europskih farmaceutskih poduzeća, kojemu je cilj osiguravanje da se njihov proizvod Propfol ne koristi za smrtonosne injekcije u zemljama koje još primjenjuju smrtnu kaznu, prije svega u SAD-u;

Djelovanje EU-a u multilateralnim forumima i međunarodnim organizacijama

60. pozdravlja stalne napore EU-a da pokrene i podrži redovito donošenje rezolucija u sklopu Opće skupštine UN-a i Vijeća za ljudska prava te da se u okviru UN-a tim pitanjima da prednost; predlaže da Visoka predstavnica/potpredsjednica Komisije i posebni predstavnik EU-a za ljudska prava održavaju redoviti kontakt s posebnim izvjestiteljem UN-a o mučenju kako bi se dijelile informacije relevantne za odnose u vanjskoj politici EU-a s trećim zemljama; također predlaže Odboru za vanjske poslove i Pododboru za ljudska prava da redovito pozivaju posebnog izvjestitelja UN-a o mučenju da izvještava Parlament o pitanjima povezanima s mučenjem u određenim zemljama;

61. podsjeća da prema člancima 7.i 8. Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, mučenje koje se provodi sustavno ili u velikim razmjerima može predstavljati ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti; naglašava da načelo odgovornosti za zaštitu međunarodnu zajednicu obvezuje da štiti stanovništvo koje je žrtva ovih zločina i u tom je smislu poziva da preispita postupak odlučivanja Vijeća sigurnosti radi izbjegavanja svih zapreka kada je riječ o odgovornosti za zaštitu;

62. poziva treće zemlje da u potpunosti surađuju s posebnim izvjestiteljem UN-a, Odborom protiv mučenja, regionalnim tijelima za borbu protiv mučenja kao što su Odbor za sprečavanje mučenja u Africi, Europski odbor za sprečavanje mučenja, te s izvjestiteljem Organizacije američkih država o pravima osobama lišenima slobode u Americi; potiče zemlje članice i ESVD da sustavno vode računa o preporukama posebnog izvjestitelja i drugih tijela o naknadnim mjerama u kontaktima s trećim zemljama, uključujući i postupak općeg periodičnog pregleda;

63. poziva ESVD, posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava i države članice da aktivno promiču ratifikaciju i provedbu CAT-a i OPCAT-a kao prioritetno pitanje te da pojačaju svoje napore kad je riječ o pospješivanju uspostave djelotvornih i neovisnih nacionalnih mehanizama za prevenciju u trećim zemljama;

64. poziva ESVD, Komisiju i države članice da daju potporu uspostavi i funkcioniranju regionalnih mehanizama za sprečavanja mučenja, uključujući Odbor za sprečavanje mučenja u Africi i izvjestitelja Organizacije američkih država o pravima osobama lišenima slobode u Sjevernoj i Južnoj Americi;

65. poziva ESVD, posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava i Komisiju da ojačaju podršku trećim zemljama kako bi one mogle učinkovito provesti preporuke relevantnih tijela UN-a, uključujući i Odbora protiv mučenja te njegova Pododbora za sprečavanje mučenja, Odbora za prava djeteta i Odbora za zabranu diskriminacije protiv žena;

66. poziva ESVD da u okviru svojih kapaciteta pruži tehničku pomoć rehabilitaciji žrtava mučenja i njihovih obitelji kako bi im pomoglo da iznova izgrade svoje živote;

67. naglašava važnost aktivnog sudjelovanja država članica u provedbi odredbi Akcijskog plana i pružanju ESVD-u redovitih izvješća o radnjama poduzetima u tom smislu;

68. poziva EU da učinkovitije surađuje s Europskim odborom za sprečavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te povjerenikom za ljudska prava iz Vijeća Europe;

Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR)

69. pozdravlja postojeće inicijative i projekte u sklopu Instrumenta za demokraciju i ljudska prava, od kojih je 7 % dodijeljeno projektima povezanima s temom mučenja, te naglašava potrebu da se nastave dodjeljivati posebna sredstava borbi protiv mučenja te okrutnog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, s posebnim naglaskom na podizanje svijesti, sprečavanje, rješavanje pitanja nekažnjivosti te društvenoj i psihološkoj rehabilitaciji žrtava mučenja, uz davanje prednosti projektima koji imaju cjelovit pristup;

70. naglašava da bi sredstva dodijeljena projektima u sklopu nadolazećeg programskog razdoblja u obzir trebala uzimati prioritete EU-a opisane u Akcijskom planu;

71. poziva države članice EU-a da omoguće pregled bilateralnih programa pomoći na području sprečavanja mučenja i rehabilitacije u cilju razmjene najboljih praksi, ostvarivanja učinkovitog dijeljenja opterećenja i stvaranja sinergija te komplementarnosti s projektima Instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

Vjerodostojnost, koherentnost i dosljednost politika EU-a

72. ističe da EU i države članice, radi vjerodostojnosti, moraju biti primjer; poziva stoga Belgiju, Finsku, Grčku, Irsku, Latviju i Slovačku da bez odgađanja ratificiraju OPCAT te uspostave neovisne i djelotvorne nacionalne mehanizama za prevenciju s odgovarajućim resursima; primjećuje važnost individualnih komunikacija kao instrumenata za sprečavanja mučenja i zlostavljanja te potiče države članice da prihvate pojedinačne sudske nadležnosti u skladu s člankom 21. CAT-a; poziva potpisnike Konvencije UN-a o pravima djeteta da potpišu i ratificiraju njegov Protokol 3; također poziva 21 državu članicu koje još nisu ratificirale Međunarodnu konvenciju za zaštitu svih osoba od prisilnog nestanka da to hitno učine;

73. poziva države članice koje nisu izjavile da priznaju pravnu nadležnost članka 22. Odbora protiv mučenja da to učine što je prije moguće;

74. poziva države članice koji imaju nacionalne mehanizme prevencije da na dosljedan i komplementaran način uspostave konstruktivan dijalog s ciljem provedbe preporuka iz nacionalnih mehanizama prevencije zajedno s preporukama Europskog odbora za sprečavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te Odbora protiv mučenja i njegova pododbora za sprečavanje mučenja;

75. potiče EU da ojača svoju predanost univerzalnim vrijednostima ljudskih prava i u tom je smislu poziva da primjenjuje politiku susjedstva i načelo „više za više“ u cilju poticanja susjednih zemalja na pokretanje reformi za jačanje borbe protiv mučenja;

76. žali zbog vrlo ograničene potpore koju države članice pružaju dobrovoljnom fondu UN-a za žrtve mučenja i posebnom fondu OPCAT-a; poziva države članice i Komisiju da redovitim, dobrovoljnim i konkretnim doprinosima podrže rad ovih fondova u skladu sa svojim obvezama u sklopu akcijskog plana;

77. izjavljuje da EU-a treba zauzeti odlučniji stav i traži od institucija i država članica da pojačaju svoje napore i političku volju kako bi se uveo moratorij na smrtnu kaznu u cijelome svijetu;

78. poziva Komisiju da izradi akcijski plan u cilju stvaranja mehanizma za popisivanje i nametanje ciljanih sankcija (zabrane putovanja, zamrzavanja imovine) protiv dužnosnika trećih zemalja (uključujući policijske službenike, tužitelje i suce) uključenih u ozbiljna kršenja ljudskih prava, kao što su mučenje i okrutno, nehumano i ponižavajuće postupanje; ističe da se kriteriji za uvrštavanje na taj popis trebaju temeljiti na dobro dokumentiranim, dopunjujućim i neovisnim izvorima i uvjerljivim dokazima te da treba omogućiti mehanizme za prigovor ciljanih osoba;

79. podsjeća na obvezu svih država, uključujući države članice EU-a, da strogo poštuju načelo nevraćanja izbjeglica, prema kojemu države ne smiju deportirati ili izručiti osobu u područje pravne nadležnosti u kojem postoji rizik kaznena progona te osobe; smatra da praksa traženja diplomatskih jamstava od države primateljice ne oslobađa državu pošiljateljicu od njezinih obveza te osuđuje takve prakse kojima se pokušava zaobići bezuvjetna zabrana mučenja i vraćanja izbjeglica;

80. primjećuje ključnu ulogu EU-a kad je riječ o suzbijanju mučenja na svjetskoj razini, u uskoj suradnji s UN-om; naglašava da je jačanje načela nulte tolerancije za mučenje i dalje srž politika i strategija EU-a za promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda u EU-u i izvan njega; žali zbog činjenice što neke države članice ne poštuju u potpunosti Uredbu Vijeća (EZ) br. 1236/2005 i što su neka poduzeća sa sjedištem u industrijaliziranim zemljama možda nezakonito trećim zemljama prodavala policijske i sigurnosne uređaje koji se mogu koristiti za mučenje;

81. poziva Vijeće i Komisiju da dovrše tekući pregled Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005 i njezinih priloga radi učinkovitije provedbe u skladu s preporukama Parlamenta iz rezolucije od 17. srpnja 2010. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1236/2005; poziva države članice da u potpunosti poštuju odredbe te uredbe, posebno obvezu za sve države članice iz njezina članka 13. da pravovremeno sastave godišnje izvještaje o aktivnosti te da ih objave i da s Komisijom razmjenjuju informacije u vezi s izdavanjem dozvola;

Razmatranja o borbi protiv mučenja i razvojnoj politici

82. podsjeća na potrebu za uspostavljanjem integrirane i sveobuhvatne strategije u borbi protiv mučenja rješavanjem korijenskih uzroka koji do njega dovode; smatra da se time treba obuhvatiti opća institucionalna transparentnost i snažnija politička volja na razini država članica u borbi protiv zlostavljanja; naglašava hitnu potrebu za suočavanjem sa siromaštvom, nejednakošću, diskriminacijom i nasiljem koristeći se nacionalnim mehanizmima prevencije i jačanjem lokalnih vlasti i nevladinih organizacija; ističe potrebu za daljnjim poboljšanjem instrumenata EU-a za provedbu razvojne suradnje i ljudskih prava kako bi se riješili korijenski uzroci nasilja;

83. ističe da su pristup pravosuđu, borba protiv nekažnjavanja i nepristranih istraga te osnaživanje civilnog društva i promicanje obrazovanja o zlostavljanju ključni u borbi protiv mučenja;

84. ističe da se uporaba termina „mučenje” i, stoga, potpuna zabrana, progon i kažnjavanje te prakse, ne treba odbaciti kad takve činove provode nelegalne vojne snage, plemenske, vjerske ili pobunjeničke skupine;

85. podsjeća na važnost i osobitost dijaloga o ljudskim pravima kao sastavnog dijela političkog dijaloga u skladu s člankom 8. Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua; također podsjeća da svaki dijalog o ljudskim pravima s trećom zemljom mora sadržavati snažnu komponentu protiv mučenja;

86. poziva Vijeće i Komisiju da potaknu svoje partnerske države da u okviru borbe protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka usvoje pristup koji se usredotočuje na žrtve davanjem posebne pozornosti potrebama žrtava u sklopu politike razvojne suradnje; ističe da je uvjetovanje pomoći djelotvorno sredstvo za rješavanje tog problema, no da se dijalozima i pregovorima na visokoj razini, sudjelovanjem civilnog društva, jačanjem nacionalnih kapaciteta i usredotočavanjem na poticaje mogu postići bolji rezultati;

Razmatranja o borbi protiv mučenja i pravima žena

87. snažno potiče EU da uvjetovanom pomoći osigura da treće zemlje štite sva ljudska bića od mučenja, a osobito žene i djevojčice; poziva Komisiju da iznova razmotri svoju politiku pomoći zemljama u kojima postoji mučenje i da pomoć preusmjeri za potporu žrtvama;

88. pozdravlja nove mjere koje Komisija razmatra u svojoj komunikaciji pod nazivom „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena” (COM(2013)0833) i ponovno naglašava potrebu za usklađenošću unutarnjih i vanjskih politika Unije u pogledu tog problema; k tomu ponovno ustvrđuje da EU treba i dalje surađivati s trećim zemljama kako bi se iskorijenila praksa genitalnog sakaćenja žena; potiče države članice koje to još nisu učinile da kriminaliziraju genitalno sakaćenje žena u svojim nacionalnim zakonodavstvima i da osiguraju provedbu tog relevantnog zakonodavstva;

89. izražava zabrinutost zbog slučajeva pogubljenja žena s poteškoćama mentalnog zdravlja ili s poteškoćama pri učenju;

90. osuđuje sve oblike nasilja nad ženama, posebno ubojstva iz časti, nasilje počinjeno zbog kulturnih ili vjerskih uvjerenja, prisilan brak, stupanje maloljetnika u brak, masovna ubojstva zbog spolne diskriminacije i ubojstva zbog miraza; potvrđuje da ih EU mora smatrati oblicima mučenja; poziva sve zainteresirane strane da aktivno rade na sprečavanju prakse mučenja preko obrazovnih mjera i mjera podizanja razine osviještenosti;

91. osuđuje sve oblike mučenja žena povezane s optužbama za vračanje ili čarobnjaštvo, što je praksa u brojnim zemljama diljem svijeta;

92. pozdravlja napredan i inovativan pristup Rimskog statuta koji se očituje u priznavanju seksualnog nasilja i nasilja na temelju spola, uključujući silovanje, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju i bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja usporedive težine kao oblik mučenja i u tom smislu kao ratni zločin i zločin protiv čovječnosti; također pozdravlja provedbu programa za rehabilitaciju žena koje su pretrpjele mučenje u organizaciji zaklade Međunarodnog kaznenog suda za potporu žrtvama, posebno u situacijama nakon sukoba;

93. poziva EU da potakne zemlje koje to još nisu učinile da ratificiraju i provode Konvenciju protiv mučenja i Rimski statut i da uvrste relevantne odredbe o nasilju na temelju spola u domaće zakonodavstvo;

94. poziva države da snažno osude mučenje i nasilje nad ženama i djevojčicama počinjeno tijekom oružanih sukoba i u situacijama nakon sukoba; prepoznaje utjecaj seksualnog nasilja i nasilja na temelju spola na žrtve i preživjele, rodbinu, zajednice i društva i poziva na djelotvorne mjere za odgovornost i pravnu zaštitu te na djelotvorne pravne lijekove u tim slučajevima;

95. smatra ključnim da državni odvjetnici i suci imaju sposobnost i stručnost za propisno kazneno gonjenje i suđenje pojedincima za zločine na temelju spola;

96. smatra da je propust da se transrodne zatvorenice odvoje od zatvorenika u zatvoru okrutno, nehumano, ponižavajuće i neprihvatljivo;

97. poziva EU da u svojim dijalozima o ljudskim pravima promiče provedbu Pravila UN-a o postupanju sa zatvorenicama i nezatvorskim mjerama za počiniteljice kaznenih djela (Pravila iz Bangkoka) kako bi se ojačale međunarodne norme za postupanje sa zatvorenicama koje uključuju aspekte zdravlja, osjetljivosti na spolne razlike i skrbi za djecu;

98. nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te potpredsjedniku Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama država članica, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava i posebnom izvjestitelju UN-a za mučenje.

[1] http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/DeclarationTorture.aspx
[2] http://www.ohchr.org/EN/Issues/Torture/SRTorture/Pages/SRTortureIndex.aspx.
[3] (A/RES/67/176)
[4] (A/RES/67/167)
[5] http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/DeclarationTorture.aspx
[6] http://www.cpt.coe.int/en/annual/rep-23.pdf
[7] http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/OPSCCRC.aspx
[8] http://www.ohchr.org/EN/ProfessionalInterest/Pages/OPSCCRC.aspx
[9] http://www.icrc.org/eng/war-and-law/treaties-customary-law/geneva-conventions/
[10] http://www.cidh.oas.org/Basicos/English/Basic9.Torture.htm
[11] Objavio Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, Ženeva, http://www.ohchr.org/Documents/Publications/training8Rev1en.pdf.
[12] Dokument Vijeća 11855/2012.
[13] http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cmsUpload/8590.en08.pdf.
[14] http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cmsUpload/10015.en08.pdf.
[15] http://eeas.europa.eu/human_rights/docs/guidelines_en.pdf.
[16] http://register.consilium.europa.eu/pdf/en/13/st09/st09431.en13.pdf.
[17] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0503.
[18] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0504.
[19] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0418.
[20] http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/etudes/join/2007/348584/EXPO-DROI_ET(2007)348584_EN.pdf
[21] SL L 200, 30.7.2005., str. 1.
[22] SL C 236 E, 12.8.2011., str. 107.
[23] Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0278.

MIŠLJENJE Odbora za razvoj (22.1.2014)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o iskorjenjivanju mučenja u svijetu
(2013/2169(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Ricardo Cortés Lastra

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. naglašava činjenicu da je zabrana mučenja bezuvjetna prema međunarodnom i humanitarnom pravu te Konvenciji UN-a protiv mučenja (CAT); naglašava da je mučenje jedan od osnovnih oblika kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda, da teško pogađa milijune pojedinaca i njihovih obitelji i da se ne može opravdati ni u kojim okolnostima;

2. podsjeća na potrebu za uspostavljanjem integrirane i sveobuhvatne strategije u borbi protiv mučenja rješavanjem glavnih uzroka koji do njega dovode; vjeruje da to treba uključivati opću institucionalnu transparentnost i snažniju političku volju na razini država članica u suzbijanju zlostavljanja; ističe hitnu potrebu za suočavanjem sa siromaštvom, nejednakošću, diskriminacijom i nasiljem koristeći se nacionalnim mehanizmima prevencije te jačanjem lokalnih nevladinih organizacija; ističe potrebu za daljnjim razvijanjem instrumenata EU-a za razvojnu suradnju i ljudska prava kako bi se riješili dubinski uzroci nasilja;

3. sa zabrinutošću primjećuje da zahtjevi za osnovna gospodarska, socijalna i kulturna prava često nailaze na snažan otpor, što dovodi do velikog broja žrtava mučenja iz najsiromašnijih skupina društva; također primjećuje da na nasilje nad ženama i djecom bitno utječe njihova socijalna i ekonomska marginalizacija, među ostalim u zemljama u razvoju; stoga poziva na nove preventivne strategije za rješavanje problema u povezanosti ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava i nasilja;

4. naglašava činjenicu da se suzbijanje mučenja temelji na pristupu pravosuđu, borbi protiv nekažnjavanja, nepristranoj istrazi, jačanju civilnog društva i promicanju obrazovanja o zlostavljanju;

5. ističe važnost posjeta parlamentarnih izaslanstava zatvorima i drugim mjestima zatočenja kada postoji opravdana sumnja da su optuženici bili podvrgnuti mučenju ili zlostavljanju te traži da se osiguraju informacije o pojedinačnim slučajevima i o njima pokrenu neovisnu istrage;

6. primjećuje ključnu ulogu EU-a u suzbijanju mučenja u svjetskim razmjerima, a u uskoj suradnji s UN-om; naglašava činjenicu da osnaživanje načela nulte tolerancije na mučenje čini temelj politika i strategija EU-a za promicanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako izvan, tako i unutar EU-a; žali što neke države članice ne poštuju u potpunosti Uredbu Vijeća (EZ) br. 1236/2005 i što su neka trgovačka društva sa sjedištem u zemljama u razvoju možda nezakonito trećim zemljama prodavala policijske i sigurnosne uređaje koji se mogu koristiti za mučenje;

7. poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da ozbiljno shvate izvješća o mučenjima koja sastavljaju vladine agencije u trećim zemljama, da sustavno potiču pitanje mučenja i zlostavljanja u svim dijalozima s tim zemljama te da traže transparentne istrage tih slučajeva; ističe činjenicu da je poštovanje ljudskih prava jedan od kamena temeljaca u sklopu napora koje EU ulaže u razvojnu suradnju;

8. primjećuje da se, u skladu s Konvencijom UN-a protiv mučenja, terminom „mučenje” označava svaki čin ‘kojim se osobi namjerno nanosi teška tjelesna ili duševna bol ili patnja’, u svrhe navedene u Konvenciji, ‘na poticaj ili s izričitim ili prešutnim pristankom službene osobe ili druge osobe koja djeluje u svojstvu službene osobe’; naglašava, međutim, da se uporaba termina „mučenje” i, stoga, potpuna zabrana, progon i kažnjavanje te prakse, ne treba odbaciti kad takve činove provode nelegalne vojne snage, plemenske, vjerske ili pobunjeničke skupine;

9. ističe da su žene i djeca, osobito djevojčice, najranjivija skupina ljudi podvrgnuta činovima mučenja i zlostavljanja; stoga naglašava važnost rodno osjetljivog tumačenja mučenja i potrebu za osobitim skretanjem pozornosti na pitanja kao što su silovanje u kaznenim ustanovama, nasilje nad trudnim ženama i uskraćivanje prava na reprodukciju;

10. podsjeća na važnost i osobitost dijaloga o ljudskim pravima kao sastavnog dijela političkog dijaloga u skladu s člankom 8. Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua; također podsjeća da svaki dijalog o ljudskim pravima s trećom zemljom mora sadržavati snažnu komponentu protiv mučenja;

11. poziva Komisiju i ESVD da pružaju potporu svim regionalnim mehanizmima za sprječavanje mučenja, uključujući Odbor za sprječavanje mučenja u Africi, te također podržava ulogu posebnih izvjestitelja Afričke unije za zatvore i uvjete pritvora te izvjestitelja za osobe lišene slobode u Sjevernoj i Južnoj Americi;

12. poziva Komisiju i ESVD da u sklopu političkog dijaloga s trećim zemljama, uključujući afričke, karipske i pacifičke, potiču te zemlje da ratificiraju Fakultativni protokol uz Konvenciju protiv mučenja te da uspostave nacionalne mehanizme za sprječavanje mučenja;

13. poziva Vijeće, Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i Komisiju da poduzmu učinkovitije korake u osiguravanju da Europski parlament i civilno društvo budu uključeni barem u obavljanje procjene smjernica EU-a o mučenju;

14. poziva Vijeće i Komisiju da potaknu svoje partnerske države da u okviru borbe protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka usvoje pristup kojim se usredotočuje na žrtve, pridavanjem posebne pozornosti potrebama žrtava u sklopu politike razvojne suradnje; naglašava da je uvjetovanje pomoći djelotvorno sredstvo za rješavanje tog problema, no da se dijalozima i pregovorima na visokoj razini, sudjelovanjem civilnog društva, jačanjem nacionalnih kapaciteta i usredotočavanjem na poticaje mogu postići bolji rezultati.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	21.1.2014
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	24 0 0
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Thijs Berman, Michael Cashman, Ricardo Cortés Lastra, Véronique De Keyser, Leonidas Donskis, Charles Goerens, Mikael Gustafsson, Filip Kaczmarek, Miguel Angel Martínez Martínez, Gay Mitchell, Norbert Neuser, Bill Newton Dunn, Maurice Ponga, Jean Roatta, Birgit Schnieber-Jastram, Michèle Striffler, Alf Svensson, Keith Taylor, Ivo Vajgl, Iva Zanicchi
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Philippe Boulland, Emer Costello, Enrique Guerrero Salom, Cristian Dan Preda

MIŠLJENJE Odbora za prava žena i jednakost spolova (24.1.2014)

upućeno Odboru za vanjske poslove

o iskorjenjivanju mučenja u svijetu
(2013/2169(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Marina Yannakoudakis

PRIJEDLOZI

Odbor za prava žena i jednakost spolova poziva Odbor za vanjske poslove da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

– uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1325 o ženama, miru i sigurnosti (UNSCR 1325), Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), program djelovanja usvojen na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju i Pekinšku platformu za djelovanje te završne dokumente preglednih konferencija,

A. budući da su u kontekstu mučenja osobito ranjive skupine žene, djeca, pritvorenici, zatvorenici, izbjeglice, tražitelji azila, interno raseljene osobe, migranti te oni koji su diskriminirani na temelju svoje etničke pripadnosti, vjerskih ili drugih uvjerenja, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta;

B. budući da je veća vjerojatnost da žene budu žrtve seksualnog mučenja i mučenja zasnovanog na spolu i u mirnodopskim i u ratnim uvjetima;

C. budući da žene i djevojčice u pravilu trpe nerazmjerno više nasilja, osobito onoga seksualne prirode, i u razdobljima mira i tijekom oružanih sukoba;

D. budući da su mučenje i ostali oblici okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja među najgnusnijim povredama ljudskih prava, ljudskog integriteta i dostojanstva koje postoje u svijetu u današnje vrijeme;

E. budući da države često ignoriraju ili niječu nasilje na temelju spola, čime odbijaju žrtvama pružiti potrebnu pomoć i zaštitu ili osuditi počinitelja te se stoga mnogi slučajevi nasilja te vrste ne prijavljuju;

F. budući da genitalno sakaćenje žena predstavlja kršenje Konvencije UN-a protiv mučenja;

G. budući da je Komisija UN-a za status žena pozvala na zabranu kamenovanja i navela ga kao oblik mučenja;

H. budući da je posebni izvjestitelj UN-a za izvanzakonska, prijeka i proizvoljna pogubljenja potvrdio da su pripadnici skupine LGBT „izloženiji nasilju i zlouporabi ljudskih prava”;

I. budući da se smjernicama EU-a u vezi s mučenjem i drugim oblicima okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koje su ažurirane 2012. utvrđuju da su žene jedna od skupina kojima je potrebna posebna zaštita; ponovno naglašava važnost prepoznavanja oblika mučenja i ponižavajućeg postupanja usmjerenih na spol;

J. budući da se mučenjem ostavljaju trajne posljedice na fizičko i mentalno zdravlje žrtava;

1. snažno potiče EU da uvjetovanom pomoći osigura da treće zemlje štite sva ljudska bića od mučenja, a osobito žene i djevojčice; poziva Komisiju da iznova razmotri svoju politiku pomoći zemljama u kojima postoji mučenje i da pomoć preusmjeri za potporu žrtvama;

2. pozdravlja nove mjere koje Komisija razmatra u svojoj komunikaciji pod nazivom „Prema ukidanju genitalnog sakaćenja žena” (COM(2013)0833) i ponovno naglašava potrebu za usklađenošću unutarnjih i vanjskih politika Unije u pogledu te pojave; k tomu ponovno ustvrđuje da EU treba i dalje surađivati s trećim zemljama kako bi se iskorijenila praksa genitalnog sakaćenja žena; potiče države članice koje to još nisu učinile da kriminaliziraju genitalno sakaćenje žena u svojim nacionalnim zakonodavstvima i da osiguraju provedbu tog relevantnog zakonodavstva;

3. podupire zabranu kamenovanja bez odgode; naglašava da je to brutalan oblik pogubljenja;

4. izražava zabrinutost zbog slučajeva pogubljenja žena s poteškoćama mentalnog zdravlja ili s poteškoćama pri učenju;

5. izražava zabrinutost zbog uvjeta u kojima se drže žene i djeca koja na smrtnoj kazni čekaju pogubljenje;

6. osuđuje sve oblike nasilja nad ženama, posebno ubojstva iz časti, nasilje počinjeno zbog kulturnih ili vjerskih uvjerenja, prisilan brak, stupanje maloljetnika u brak, masovna ubojstva zbog spolne diskriminacije i ubojstva zbog miraza; potvrđuje da ih EU mora smatrati oblicima mučenja; poziva sve zainteresirane strane da aktivno rade na sprečavanju prakse mučenja preko obrazovnih mjera i mjera podizanja razine osviještenosti;

7. osuđuje sve oblike mučenja žena povezane s optužbama za vračanje ili čarobnjaštvo, što je praksa u brojnim zemljama diljem svijeta;

8. poziva vlasti u zemljama u kojima se to događa diljem svijeta da zabrane prisilne brakove, osobito kad su u njih uključena djeca;

9. priznaje da je mučenje nažalost pojava koja se razvija i da njegove trenutačne definicije kojima raspolažu UN i EU postaju zastarjelima i beskorisnima; stoga vjeruje da je od presudne važnosti boriti se protiv oblika mučenja u nastajanju koji se vrše nad ranjivim skupinama, posebice djecom;

10. prepoznaje potrebu za borbom protiv novih oblika mučenja i oblika mučenja u nastajanju koji se vrše uporabom informacijskih tehnologija kao što su psihičko mučenje i zlostavljanje žena i djece preko interneta i društvenih medija;

11. pozdravlja napredan i inovativan pristup Rimskog statuta koji se očituje u priznavanju seksualnog nasilja i nasilja na temelju spola, uključujući silovanje, seksualno ropstvo, prisilnu prostituciju, prisilnu trudnoću, prisilnu sterilizaciju i bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja usporedive težine kao oblik mučenja i u tom smislu kao ratni zločin i zločin protiv čovječnosti; također pozdravlja provedbu programa za rehabilitaciju žena koje su pretrpjele mučenje u organizaciji zaklade Međunarodnog kaznenog suda za potporu žrtvama, posebno u situacijama nakon sukoba;

12. poziva EU da nastavi sa svojom potporom, posebno u okviru Instrumenta financiranja za promicanje demokracije i ljudskih prava širom svijeta, za programe kojima se podupire i rehabilitira žene koje su pretrpjele mučenje, a osobito one koje su žrtve seksualnog nasilja u situacijama nakon sukoba;

13. poziva države da snažno osude mučenje i nasilje nad ženama i djevojčicama počinjeno tijekom oružanih sukoba i u situacijama nakon sukoba; prepoznaje utjecaj seksualnog nasilja i nasilja na temelju spola na žrtve i preživjele, rodbinu, zajednice i društva i poziva na djelotvorne mjere za odgovornost i pravnu zaštitu kao i na djelotvorne pravne lijekove u tim slučajevima;

14. naglašava da je pravo na obrazovanje ljudsko pravo i da se iskorjenjivanjem nepismenosti, osiguravanjem jednakog pristupa kvalitetnom obrazovanju, uključujući spolni odgoj, te smanjenjem razlika među spolovima na svim razinama obrazovanja ojačava položaj žena i djevojčica, čime se doprinosi uklanjanju svih oblika diskriminacije i nasilja nad ženama i djevojčicama;

15. poziva EU da u svojem dijalogu o ljudskim pravima s trećim zemljama

(a) postupa prema slučajevima sustavnog silovanja tijekom oružanog sukoba kao prema ratnom zločinu i da ih u skladu s time kazni,

(b) postupa prema slučajevima nasilja na temelju spola koje se vrši sustavno ili u velikim razmjerima kao prema zločinu protiv čovječnosti i da ih u skladu s time kazni,

(d) pristupi rješavanju posebnih potreba najranjivijih žrtava, osobito žena i djevojčica,

(e) osigura da žrtve imaju pristup pravdi i

(f) promiče prevenciju, istragu i kazneni progon nasilja na temelju spola

te da promiče ratifikaciju i provedbu Konvencije UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i da osigura da pitanje nekažnjavanja počinitelja mučenja ili neljudskog ili ponižavajućeg postupanja čini ključni dio mirovnih pregovora te da se promiče uloga žena u tim mirovnim procesima;

16. poziva EU da potakne zemlje koje to još nisu učinile da ratificiraju i provode Konvenciju UN-a protiv mučenja i Rimski statut i da uvrste relevantne odredbe tih dokumenata o nasilju na temelju spola u domaće zakonodavstvo;

17. smatra ključnim da državni odvjetnici i suci trebaju imati sposobnost i stručnost za propisno kazneno gonjenje i suđenje pojedinaca za zločine na temelju spola;

18. izražava svoju zabrinutost zbog kršenja ljudskih prava osoba za koje se pretpostavlja da su pripadnici skupine LGBT ili koje su stvarni pripadnici skupine LGBT;

19. smatra da je propust da se transrodne zatvorenice odvoje od zatvorenika u zatvoru okrutno, nehumano, ponižavajuće i neprihvatljivo;

20. ističe potrebu da se pri provedbi odgovarajućih međunarodnih i nacionalnih standarda uzmu u obzir posebne potrebe zatvorenica na svim mjestima gdje su pritvorene;

21. poziva EU da u svojim dijalozima o ljudskim pravima promiče provedbu Standardnih minimalnih pravila UN-a o postupanju sa zatvorenicima kako bi se osiguralo da se poštuje neotuđivo dostojanstvo zatvorenika te njihova temeljna prava i jamstva te kako bi se također osiguralo da se primjena pravila proširi na sva mjesta na kojima su osobe lišene slobode, uključujući psihijatrijske bolnice i policijske postaje;

22. poziva EU da u svojim dijalozima o ljudskim pravima promiče provedbu Pravila UN-a o postupanju sa zatvorenicama i nezatvorskim mjerama za počiniteljice kaznenih djela (Pravila iz Bangkoka) kako bi se ojačale međunarodne norme za postupanje sa zatvorenicama koje uključuju aspekte zdravlja, osjetljivosti na spolne razlike i skrbi za djecu.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	23.1.2014
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	18 0 1
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Regina Bastos, Edit Bauer, Marije Cornelissen, Zita Gurmai, Mikael Gustafsson, Mary Honeyball, Constance Le Grip, Krisztina Morvai, Siiri Oviir, Antonyia Parvanova, Joanna Katarzyna Skrzydlewska, Marc Tarabella, Marina Yannakoudakis, Inês Cristina Zuber
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Izaskun Bilbao Barandica, Anne Delvaux, Nicole Kiil-Nielsen, Christa Klaß, Angelika Werthmann

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja	6.2.2014
Rezultat konačnog glasovanja	+: –: 0:	57 1 5
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju	Sir Robert Atkins, Bastiaan Belder, Hiltrud Breyer, Elmar Brok, Jerzy Buzek, Tarja Cronberg, Arnaud Danjean, Mário David, Mark Demesmaeker, Michael Gahler, Marietta Giannakou, Ana Gomes, Andrzej Grzyb, Richard Howitt, Anna Ibrisagic, Liisa Jaakonsaari, Anneli Jäätteenmäki, Jelko Kacin, Tunne Kelam, Nicole Kiil-Nielsen, Maria Eleni Koppa, Andrey Kovatchev, Paweł Robert Kowal, Eduard Kukan, Vytautas Landsbergis, Ryszard Antoni Legutko, Krzysztof Lisek, Ulrike Lunacek, Marusya Lyubcheva, Willy Meyer, María Muñiz De Urquiza, Annemie Neyts-Uyttebroeck, Norica Nicolai, Raimon Obiols, Ria Oomen-Ruijten, Justas Vincas Paleckis, Pier Antonio Panzeri, Ioan Mircea Paşcu, Tonino Picula, Bernd Posselt, Hans-Gert Pöttering, Cristian Dan Preda, José Ignacio Salafranca Sánchez-Neyra, Nikolaos Salavrakos, György Schöpflin, Werner Schulz, Sophocles Sophocleous, Geoffrey Van Orden, Nikola Vuljanić, Boris Zala
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju	Charalampos Angourakis, Reinhard Bütikofer, Véronique De Keyser, Kinga Gál, Elisabeth Jeggle, Antonio López-Istúriz White, Alejo Vidal-Quadras
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2.	María Auxiliadora Correa Zamora, Leonidas Donskis, Verónica Lope Fontagné, Eva Ortiz Vilella, Marie-Christine Vergiat, Pablo Zalba Bidegain

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti