IZVJEŠĆE o pristojbama na privatno umnožavanje
17.2.2014 - (2013/2114(INI))
Odbor za pravna pitanja
Izvjestiteljica: Françoise Castex
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o pristojbama na privatno umnožavanje
Europski parlament,
– uzimajući u obzir Direktivu 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenih aspekata autorskih prava i srodnih prava na području informacijskog društva[1],
– uzimajući u obzir prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o kolektivnom upravljanju autorskim i srodnim pravima i izdavanju dozvola važećih u više zemalja za internetsko korištenje glazbenim djelima na unutarnjem tržištu (COM(2012)0372) i priloženu ocjenu učinka,
– uzimajući u obzir članke 4., 6., 114. i 118. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),
– uzimajući u obzir presude Suda Europske unije, i to u predmetima C-467/08, Padawan protiv SGAE [2010] ECR I-10055od 21. listopada 2010., C-462/09, Stichting de Thuiskopie protiv Opus Supplies Deutschland GmbH i ostali [2011] ECR I-05331od 16. lipnja 2011., C-277/10 Martin Luksan protiv Petrusa van der Leta (još nije objavljena) od 9. veljače 2012., u spojenim predmetima C-457/11 i C-460/11, VG Wort protiv Kyocera Mita i ostali (još nije objavljena) od 27. lipnja 2013. i C-521/11, Austro Mechana protiv Amazona (još nije objavljena) od 11. srpnja 2013,
– uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod naslovom „Jedinstveno tržište prava intelektualnog vlasništva. Ojačati kreativnost i inovacije kako bi se Europi omogućio gospodarski rast, kvalitetna radna mjesta te prvorazredni proizvodi i uslugeˮ (COM)(2011)0287) od 24. svibnja 2011.,
– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. prosinca 2012. o sadržaju na jedinstvenom digitalnom tržištu (COM(2012)0789),
– uzimajući u obzir preporuke Antónija Vitorina od 31. siječnja 2013. koje su rezultat postupka posredovanja o pristojbama na privatno umnožavanje i reprodukciju,
– uzimajući u obzir radni dokument Odbora za pravna pitanja „Autorska prava u glazbenom i audiovizualnom sektoru”, odobren 29. lipnja 2011.,
– uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7-0114/2014),
A. budući da kultura i stvaralaštvo predstavljaju temelj prošlog i sadašnjeg europskog identiteta i da će u budućnosti imati ključnu ulogu u gospodarskom i društvenom razvoju Europske unije;
B. budući da su kultura i stvaralaštvo sastavnica digitalnog gospodarstva i da izražavanje visokokvalitetnog i svakodnevnog kulturnog sadržaja ovisi o jednakom pristupu digitalnom rastu Europe te da iz konzultacija proizlazi da europsko digitalno tržište još ne ispunjava očekivanja u pogledu učinkovite distribucije, pravedne naknade za stvaratelje i poštene i učinkovite raspodjele prihoda općenito u kulturnom sektoru te je za rješavanje tih problema potrebna akcija na razini EU-a;
C. budući da digitalizacija ima ogroman učinak na način izražavanja, distribucije i razvoja kulturnih identiteta i budući da manje prepreke sudjelovanju i pojava novih distribucijskih kanala olakšavaju pristup kreativnim djelima i kulturi, poboljšavaju protok, otkrivanje i ponovno otkrivanje kulture i umjetničkog stvaralaštva u cijelom svijetu te otvaraju mogućnosti za stvaratelje i umjetnike te da se time iznimno povećavaju tržišne mogućnosti za nove usluge i poduzeća;
D. budući da i u digitalnom dobu mora postojati pravo autora na zaštitu njegovog kreativnog djela i pravo na primjerenu naknadu;
E. budući da je privatno digitalno umnožavanje, uvjetovano tehničkim napretkom, prijenosom na internet i u oblak, dobilo veliku gospodarsku važnost i budući da se postojećim sustavom pristojbi na privatno umnožavanje ne uzima dovoljno u obzir razvoj u digitalnom dobu; budući da trenutačno na tom području ne postoji alternativni model koji vlasnicima prava jamči prikladnu naknadu i istodobno omogućuje privatno umnožavanje; budući da je ipak potrebno provesti raspravu u cilju ažuriranja mehanizma za privatno umnožavanje kako bi on bio učinkovitiji i kako bi se njime u većoj mjeri poštovao tehnološki napredak;
F. budući da se Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća o kolektivnom upravljanju autorskim i srodnim pravima te izdavanju dozvola važećih u više zemalja za internetsko korištenje glazbenim djelima na unutarnjem tržištu, koju su Parlament i Vijeće usvojili 4. veljače 2014., potkrepljuje činjenica da upravljanje autorskim pravima iziskuje poseban naglasak na transparentnosti tijekova naplaćenih i podijeljenih novčanih naknada koje društva za kolektivno upravljanje isplaćuju nositeljima prava, uključujući za privatno umnožavanje;
G. budući da se Direktivom 2001/29/EZ ovlašćuje države članice na izuzeće ili ograničenje prava reprodukcije određenih vrsta reprodukcije zvučnih, vizualnih i audiovizualnih proizvoda za privatno korištenje uz pravednu naknadu te potrošačima u državi u kojoj je to ograničenje na snazi dozvoljava slobodno umnožavanje glazbenih i audiovizualnih sadržaja s jednog multimedijskog nosača ili materijala na drugi koliko god žele, bez traženja dozvole vlasnika prava u slučaju da se radi o upotrebi u privatne svrhe; budući da se pristojbe moraju izračunavati na osnovi moguće povrede interesa vlasnika prava činom dotičnog privatnog umnožavanja;
H. budući da se, prema procjeni Komisije, ukupni iznos pristojbi na privatno umnožavanje naplaćenih u 23 od 28 država članica više nego utrostručio od stupanja na snagu Direktive 2001/29/EZ te da danas iznosi preko 600 milijuna EUR i budući da time predstavlja znatan iznos za umjetnike;
I. budući da te pristojbe, čiji se ukupni iznos procjenjuje na 1000 milijardi EUR, predstavljaju tek neznatan udio u prometu koji ostvare proizvođači i uvoznici tradicionalnih i digitalnih nosača i materijala za snimanje;
J. budući da brojni mobilni priključni uređaji imaju teoretski mogućnost umnožavanja za privatnu upotrebu, ali da se ti priključni uređaji doduše ne upotrebljavaju u tu svrhu; stoga zahtijeva dugoročno vođenje rasprava radi pronalaska učinkovitijeg i suvremenijeg modela koji se možda ne temelji na paušalnoj naknadi za uređaje;
K. budući da usporedba između cijena materijala koji prodaje država koja primjenjuje pristojbu i zemlje koja je ne primjenjuje jasno pokazuje da pristojbe na privatno umnožavanje nemaju znatan utjecaj na cijenu proizvoda;
L. uzimajući u obzir brojne tužbe koje su proizvođači i uvoznici tradicionalnih i digitalnih nosača i materijala za snimanje pokrenuli od stupanja na snagu Direktive 2001/29/EZ, i na nacionalnoj i na europskoj razini;
M. budući da se Direktivom 2001/29/EZ i sudskom praksom Suda Europske unije države članice ne obvezuje na izravno plaćanje vlasnicima prava ukupne pristojbe na privatno umnožavanje i budući da države članice imaju široke diskrecijske ovlasti za odluku o tome da se jedan dio te naknade isplati neizravno;
N. budući da potrošači plaćaju pristojbu za privatno umnožavanje prilikom kupovine nosača ili usluge snimanja i pohrane i budući da na toj osnovi potrošači imaju pravo znati da pristojba postoji te koliki je njezin iznos; budući da bi iznos pristojbe za privatno umnožavanje trebao odražavati stvarno korištenje te opreme i usluga u svrhu privatnog umnožavanja zvučnih, vizualnih i zvučnovizualnih sadržaja;
O. budući da cijena nosača i materijala ne varira u odnosu na iznose pristojbe na privatno umnožavanje koji se primjenjuju u Uniji i budući da je slučaj iz Španjolske pokazao da ukidanje naknade na privatno umnožavanje 2012. nije imalo nikakav učinak na cijene nosača i materijala;
P. budući da se različiti modeli i naplaćeni iznosi pristojbi na privatno umnožavanje međusobno razlikuju, između ostalog u pogledu na učinak na potrošače i jedinstveno tržište; budući da treba uspostaviti europski okvir kako bi se osigurala visoka razina transparentnosti za nositelje prava, proizvođače i uvoznike opreme, potrošače, kao i pružatelje usluga u cijeloj Uniji i budući da bi se u cilju zadržavanja ravnoteže sustava u digitalnom dobu i na jedinstvenom tržištu trebalo modernizirati mehanizme pristojbi u mnogim državama članicama i uspostaviti europski okvir kojim će jamčiti primjena istovjetnih uvjeta na vlasnike prava, potrošače, proizvođače i uvoznike opreme kao i davatelje usluga u cijeloj Uniji;
Q. budući da mehanizmi oslobađanja i povrata novca za profesionalno korištenje u državama članicama moraju biti učinkoviti; budući da su u nekim državama članicama ti mehanizmi nužni i budući da se sudske odluke donesene u nekim od država članica ne provode uvijek;
R. budući da je u okviru prodaje i pristupa djelima na internetu praksa izdavanja dozvola dopuna sustavu pristojbi za privatno umnožavanje ;
S. budući da se posebno na području digitalizacije klasični model umnožavanja zamjenjuje takozvanim streaming modelom, kojim se kopije djela zaštićenog autorskim pravima ne pohranjuju na priključni uređaj korisnika i budući da bi zbog toga u tim slučajevima prednost trebali imati modeli izdavanja dozvola;
Dobar sustav koji treba modernizirati i uskladiti
1. ukazuje na to da kulturni sektor osigurava 5 milijuna radnih mjesta i 2,6 % BDP-a EU-a, da je jedan od glavnih pokretača europskog rasta, kao i izvor novih radnih mjesta koja se ne mogu delokalizirati, da potiče inovacije i predstavlja učinkovit način borbe protiv trenutne recesije;
2. podsjeća da bi se zakonom o autorskom pravu trebalo uravnotežiti interese, između ostalog, stvaratelja i potrošača; u tom smislu smatra da bi svi europski potrošači trebali imati pravo na privatno umnožavanje zakonito pribavljenog sadržaja;
3. stoga poziva Komisiju da predstavi zakonski prijedlog revizije Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskih prava i srodnih prava u području informacijskog društva, uključujući odredbu o potpunom usklađivanju iznimaka i ograničenja u vezi s, između ostalog, privatnim umnožavanjem;
4. naglašava da sadašnji fragmentirani sustav autorskih prava treba preoblikovati kako bi se olakšao pristup kulturnom i kreativnom sadržaju te povećao njegov (globalni) optjecaj i to na način da se umjetnicima, stvarateljima, potrošačima, poduzećima i publici omogući da imaju korist od digitalnog razvoja, novih kanala distribucije, novih poslovnih modela i mogućnosti koje oni nude, posebno u vrijeme proračunske štednje;
5. primjećuje da pristojbe na privatno umnožavanje trenutačno predstavljaju znatan izvor prihoda koji ima različitu važnost za različite kategorije vlasnika prava i čija se važnost bitno razlikuje među državama članicama;
6. vjeruje da je sustav privatnog umnožavanja dobar sustav koji osigurava ravnotežu između izuzeća kojim se dopušta umnožavanje za privatnu upotrebu i prava na pravednu naknadu vlasnicima prava te da ga iz tog razloga treba zadržati, posebno u slučajevima kada vlasnici prava nisu u položaju izravno izdati dozvolu za reprodukciju na više uređaja; smatra da kratkoročno gledano ne postoji alternativa tom uravnoteženom sustavu; međutim, ističe da se dugoročno moraju voditi rasprave kako bi se u svjetlu digitalnog i tržišnog razvoja kontinuirano ocjenjivao sustav umnožavanja za privatnu upotrebu i ponašanje korisnika te kako bi se, ako je to moguće, istražile alternative koje ispunjavaju cilj postizanja ravnoteže između izuzeća kojim se korisnicima dopušta umnožavanje i naknada za vlasnike prava;
7. podcrtava da velike razlike u naplati naknada među nacionalnim sustavima, posebice što se tiče vrsta proizvoda na koje se plaćaju pristojbe te visina tih pristojbi mogu imati učinak distorzije na konkurenciju i mogućnost „forum shoppingaˮ(traženje najpovoljnijeg sudskog sustava) na unutarnjem tržištu;
8. poziva države članice i Komisiju da prouči važne elemente privatnog umnožavanja, pojam „pravedne naknade”, koja trenutačno nije jasno utvrđena Direktivom 2001/29/EZ, pojam „štete” koju autor trpi zbog reprodukcije njegova djela bez njegova dopuštenja u svrhu privatnog korištenja, a posebno opću definiciju tih pojmova; poziva Komisiju da ujednači kriterije u pogledu proizvoda na koje se plaća pristojba te da uspostavi opće uvjete za modalitete pregovora oko cjenika za privatno umnožavanje kako bi se uveo transparentan, pravedan i ujednačen sustav za potrošače i stvaratelje;
Za jedinstveno ubiranje sredstava, bolju prepoznatljivost kod potrošača i učinkovitiji povrat sredstava
9. smatra da bi se pristojba na privatno umnožavanje trebala primjenjivati na sve materijale te za privatno umnožavanje i kapacitete pohrane u slučajevima kada se činom privatnog umnožavanja stvaratelju nanosi šteta;
10. naglašava da bi trebalo jasno definirati pojam privatnih kopija za sve materijale i da bi korisnici trebali biti u mogućnosti pristupiti sadržaju zaštićenom autorskim pravom na svim nosačima na temelju jedne uplate; poziva na poštovanje dogovora koji su već na snazi u državama članicama, kao što su iznimke i izuzeća za pristojbe i na njihovo usporedno primjenjivanje na tržištu;
11. smatra da se pristojba na privatno umnožavanje treba naplaćivati na razini proizvođača ili uvoznika; primjećuje da bi prijenos naplate pristojbe na razinu prodavača na malo predstavljao prevelik administrativni teret za mala i srednja distribucijska poduzeća i za organizacije za kolektivno upravljanje autorskim pravima;
12. u slučaju prekograničnih transakcija preporuča da se pristojbe na privatno umnožavanje prikupljaju u državi članici u kojoj krajnji korisnik koji je kupio proizvod boravi, u skladu s gore navedenom presudom u predmetu C-462/09 (Opus);
13. stoga smatra da bi, u cilju isključivanja mogućnosti dvostrukog plaćanja pristojbe prilikom prekograničnih transakcija, pristojbe na privatno umnožavanje za isti proizvod trebala prikupljati organizacija za kolektivno upravljanje u državi članici i da bi pristojbe koje su pogrešno uplaćene u državi članici koja nije država krajnjeg korisnika trebale biti vraćene;
14. zauzima stajalište da bi države članice u kojima se pristojbe naplaćuju ili ubiru trebale pojednostaviti i uskladiti iznose pristojbi;
15. zahtijeva od država članica da pojednostave postupak utvrđivanja pristojbi sa svim zainteresiranim stranama na pravedan način, kako bi se zajamčila objektivnost;
16. naglašava važnost veće prepoznatljivosti za potrošače uloge sustava privatnog umnožavanja u pogledu financiranja umjetnika i širenja kulture; zagovara države članice i vlasnike prava da pokrenu „pozitivneˮ kampanje o dobrim stranama pristojbe na privatno umnožavanje;
17. smatra da potrošači moraju biti upoznati o visini pristojbi koje plaćaju, o njihovoj svrsi i uporabi; stoga zagovara Komisiju i države članice da u dogovoru s proizvođačima, uvoznicima, trgovcima na malo i udruženjima potrošača osiguraju da su ti podaci jasni i dostupni potrošačima;
18. zagovara države članice da usvoje transparentna pravila o izuzeću u profesionalne svrhe kako bi se osiguralo njihovo izuzimanje, također u praksi, od pristojbi na privatno umnožavanje u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije;
19. poziva države članice da osiguraju da se pristojbe na privatno umnožavanje nikada ne plaćaju kada se dotični nosači koriste u profesionalne svrhe te da se različiti sustavi za povrat uplaćenih pristojbi za profesionalne korisnike zamijene sa sustavima koji jamče da ti korisnici nisu obvezni platiti tu pristojbu;
Transparentnost u dodjeli sredstava
20. pozdravlja prijedlog Direktive o kolektivnom upravljanju autorskim pravima i srodnim pravima, koji su nedavno usvojili Parlament i Vijeće i kojim se poziva na veću transparentnost tijekova naplaćenih novčanih naknada, koje društva za kolektivno upravljanje dodjeljuju i isplaćuju nositeljima prava, osobito u vidu objave godišnjeg izvješća o transparentnosti, koje sadrži poseban dio o korištenju novčanih iznosa zaračunatih za društvene i kulturne potrebe;
21. zagovara države članice da osiguraju veću transparentnost u pogledu osiguravanja sredstava dobivenih od pristojbi na privatno umnožavanje;
22. zahtijeva od država članica da barem 25 % sredstava od pristojbi na privatno umnožavanje upotrijebi kao pomoć za kreativnost i umjetničke izvedbe i njihovo stvaranje;
23. poziva države članice da objave izvješća o tim sredstvima u otvorenom obliku s razumljivim podacima;
24. zagovara organizatore kulturnih manifestacija i umjetničkih izvedbi kojima se dodjeljuju sredstva od pristojbi na privatno umnožavanje da dodatnim oglašavanjem podignu razinu svijesti svoje ciljane publike o tim subvencijama;
Tehničke mjere zaštite
25. ukazuje na to da izuzeće za privatno umnožavanje građanima pruža pravo na slobodno umnožavanje njihovog glazbenog i audiovizualnog materijala s jednog multimedijskog nosača ili materijala na drugi bez traženja dozvole od nositelja prava, ako je riječ o upotrebi u privatne svrhe;
26. naglašava da se posebno u vrijeme digitalizacije treba dopustiti upotreba tehničkih zaštitnih mjera kojima se ponovno uspostavlja ravnotežu između slobode umnožavanja u sustavu privatnog umnožavanja i ekskluzivnih prava umnožavanja;
27. ističe da tehničkim mjerama zaštite ne bi smjelo sprečavati potrošače u umnožavanju, kao ni pravednu naknadu vlasnicima prava na osnovu privatnog umnožavanja;
Dozvole
28. primjećuje da se usprkos tome što u određenoj mjeri postoji pristup djelima na internetu i dalje preuzimaju i pohranjuju sadržaji s interneta te koristi privatno umnožavanje; smatra da je stoga u internetskom okružju i dalje važan sustav pristojbi na privatno umnožavanje; međutim, ističe da bi, ako umnožavanje na nosačima ili uređajima djela zaštićenog autorskim pravom nije dopušteno, prednost uvijek trebali imati modeli izdavanja dozvola koji pogoduju svim vlasnicima prava;
29. stoga naglašava da bi se izuzeća u vezi s privatnim umnožavanjem trebala primjenjivati na određene usluge na internetu, uključujući određene usluge računalstva u oblaku;
Novi poslovni modeli u digitalnom okružju
30. od Komisije zahtijeva da procijeni učinak usluga računalstva u oblaku na režim privatnog umnožavanja jer te usluge daju mogućnost umnožavanja i pohrane za privatnu upotrebu, kako bi se odredilo treba li i ako treba kako evidentirati privatno umnožavanje zaštićenih djela u mehanizmima kompenzacije;
o
o o
31. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.
- [1] SL L 167, 22.6.2001., str. 10.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
11.2.2014 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
15 5 3 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Raffaele Baldassarre, Sebastian Valentin Bodu, Françoise Castex, Christian Engström, Marielle Gallo, Giuseppe Gargani, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Sajjad Karim, Klaus-Heiner Lehne, Antonio López-Istúriz White, Antonio Masip Hidalgo, Alajos Mészáros, Bernhard Rapkay, Evelyn Regner, Francesco Enrico Speroni, Alexandra Thein, Cecilia Wikström, Tadeusz Zwiefka |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Eva Lichtenberger, Angelika Niebler, József Szájer, Axel Voss |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2. |
Sylvie Guillaume, Jan Mulder, Jaroslav Paška |
||||