Postupak : 2014/2159(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0058/2014

Podneseni tekstovi :

A8-0058/2014

Rasprave :

PV 15/01/2015 - 8
CRE 15/01/2015 - 8

Glasovanja :

PV 15/01/2015 - 11.4
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0009

IZVJEŠĆE     
PDF 181kWORD 148k
9.12.2014
PE 539.677v05-00 A8-0058/2014

o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2013. godine

(2014/2159(INI))

Odbor za predstavke

Izvjestitelj: Jarosław Leszek Wałęsa

PR_INI_AnnOmbud

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 EXPLANATORY STATEMENT
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o godišnjem izvješću o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2013. godine

(2014/2159(INI))

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2013. godine,

–       uzimajući u obzir članak 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir članak 43. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

–       uzimajući u obzir Odluku Europskog parlamenta 94/262/EZUČ, EZ, Euratom od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje izvršavanje dužnosti Europskog ombudsmana(1),

–       uzimajući u obzir Europski kodeks dobrog administrativnog postupanja, kako ga je u rujnu 2001. usvojio Europski parlament,

       uzimajući u obzir načela transparentnosti i integriteta pri lobiranju koja je objavila Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD),

–       uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o djelovanju Europskog ombudsmana,

–       uzimajući u obzir drugu i treću rečenicu članka 220. stavka 2. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za predstavke (A8‑0058/2014),

A.     budući da je godišnje izvješće o djelovanju Europskog ombudsmana tijekom 2013. godine službeno predano predsjedniku Europskog parlamenta 15. rujna 2014. i da je Europska ombudsmanica gđa Emily O'Reilly predstavila svoje izvješće Odboru za predstavke 24. rujna 2014. u Bruxellesu;

B.     budući da se u članku 24. UFEU-a navodi da „svaki građanin Unije može se obratiti Europskom ombudsmanu imenovanom u skladu s člankom 228.ˮ;

C.     budući da je člankom 228. UFEU-a Europski ombudsman ovlašten primati pritužbe u vezi s nepravilnostima u djelovanju institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, s iznimkom Suda Europske unije u izvršavanju njegovih pravosudnih ovlasti;

D.     budući da je člankom 41. Povelje o temeljnim pravima propisano da „svatko ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku”;

E.     budući da je člankom 43. Povelje propisano da „svaki građanin Unije te svaka fizička osoba koja prebiva ili pravna osoba sa sjedištem u nekoj državi članici ima pravo prijaviti Europskom ombudsmanu slučajeve nepravilnosti u postupku institucija, tijela, ureda ili agencija Unije, osim Suda Europske unije kad on obavlja svoju sudbenu dužnost.”;

F.     budući da ova definicija ne ograničava nepravilnosti u postupku na slučajeve kada je prekršeno pravilo ili načelo pravno obvezujuće; budući da načela dobre uprave nadilaze okvir zakona; budući da u skladu s definicijom prvog Europskog ombudsmana „do nepravilnosti u postupku dolazi kada javno tijelo ne postupa u skladu s pravilom ili načelom na koje je obvezano,”; budući da to za institucije, tijela, urede i agencije EU-a znači ne samo da moraju poštovati svoje pravne obveze nego i da moraju jamčiti kulturu usluge i primjereno postupanje s građanima, koji u potpunosti uživaju svoja prava;

G.     budući da bi pojam dobre uprave trebalo proširiti na pojam bolje uprave, u smislu stalnog i neprekinutog procesa poboljšanja;

H.     budući da je glavni prioritet Europskog ombudsmana osigurati da se prava građana u potpunosti poštuju i da pravo na dobru upravu odražava najviše standarde, čija se primjena i očekuje od institucija, tijela, ureda i agencija Unije; budući da Europski ombudsman ima ključnu ulogu u pomaganju europskim institucijama da postanu otvorenije, učinkovitije i prilagođenije građanima, kako bi se ojačalo povjerenje građana u Uniju;

I.      budući da je 3. srpnja 2013. Europski parlament na svojoj plenarnoj sjednici izabrao Emily O’Reilly na dužnost Europskog ombudsmana i da je ona prisegnula 30. rujna 2013.;

J.      budući da je 2013. godine 23 245 građana zatražilo pomoć Ureda Ombudsmana; budući da je u skladu s gore navedenim na internetskoj stranici Ureda Ombudsmana, slijedeći upute u sklopu interaktivnog vodiča, savjet dobilo 19 418 građana i da se 1407 njihovih zahtjeva odnosilo na informacije; budući da su 2420 zahtjeva zabilježena kao pritužbe (a 2012. njih 2442); budući da je Ured Ombudsmana 2013. poduzeo 2354 radnje u vezi sa zaprimljenim pritužbama;

K.     budući da je važno da Ured Ombudsmana dostavi detaljnije informacije o formatu podnesenih pritužbi kako bi se usporedilo koliko ih je tijekom godina podneseno u elektroničkom formatu na interaktivnoj internetskoj stranici Europskog Ombudsmana, odnosno koliko ih nije podneseno u elektroničkom formatu;

L.     budući da je 2013. Ured Ombudsmana otvorio 350 istraga (a 2012. njih 465), od kojih je 341 otvorena na temelju pritužbe, a ostalih su 9 bile istrage na vlastitu inicijativu;

M.    budući da je 2013. Ured Ombudsmana zatvorio 461 istragu (a 2012. njih 390), od kojih je 441 zaključena na temelju pritužbe, a ostalih su 20 bile istrage na vlastitu inicijativu; budući da je od ukupnog broja zaključenih istraga njih 340 (77,1 %) otvoreno na temelju pojedinačnih pritužbi građana, a njih 101 (22,9 %) na temelju pritužbi koje su podnijela poduzeća, udruge ili druge pravne osobe;

N.     budući da su se istrage zaključene 2013. odnosile na sljedeće: zahtjeve za informacije i pristup dokumentima (25,6 %), na Komisiju kao čuvaricu Ugovora (19,1 %), institucijska pitanja i pitanja politike (17,6 %), upravu i Pravilnik o osoblju (16,5 %), natječaje i postupke odabira (14,8 %), dodjelu ugovora o javnim nabavama ili dodjelu bespovratnih sredstava (9,5 %) te na izvršenje ugovora (7,4 %);

O.     budući da se u istragama koje je Ured Ombudsmana otvorio 2013. mogu utvrditi sljedeće glavne teme: transparentnost u institucijama EU-a, etička pitanja, sudjelovanje građana u postupku odlučivanja EU-a, projekti i programi koje financira EU, temeljna prava i kultura usluga;

P.     budući da su se najčešći problemi povezani s transparentnošću odnosili na to da su institucije odbile dati pristup dokumentima ili informacijama, na sjednice zatvorene za javnost te na nedostatak otvorenosti u vezi s imenovanjima u odbore stručnjaka EU-a; budući da je javni pristup dokumentima jedno od prava koja su zajamčena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije;

Q.     budući da Ured Ombudsmana blisko surađuje s raznim mrežama, od kojih je najvažnija Europska mreža pučkih pravobranitelja, koja se sastoji od 94 ureda u 35 europskih država; budući da se pritužbe koje nisu u nadležnosti Ureda Ombudsmana upućuju na obradu onome članu Mreže koji je za određeni predmet najmjerodavniji; budući da je 52,5 % zaprimljenih pritužbi proslijeđeno ostalim članovima Mreže;

R.     budući da je Odbor za predstavke Europskog parlamenta punopravni član Europske mreže pučkih pravobranitelja; budući da je 2013. Ured Ombudsmana spomenutom Odboru proslijedio 51 predmet; budući da je 178 predmeta proslijeđeno Komisiji, a njih 503 drugim institucijama i tijelima;

S.     budući da Ured Ombudsmana također surađuje s drugim međunarodnim organizacijama, kao što je UN; budući da Ured Ombudsmana, Parlament, Komisija, Agencija za temeljna prava (FRA) i Europski forum za osobe s invaliditetom (EDF) zajedno tvore okvir EU-a u sklopu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (CRPD); budući da je taj okvir uspostavljen u cilju zaštite, promicanja i praćenja provedbe Konvencije na razini institucija EU-a;

T.     budući da u godišnjem izvješću za 2013. nisu sadržani precizni podaci o postotku pritužbi koje se ubrajaju odnosno ne ubrajaju u nadležnost Ureda Ombudsmana; budući da je od ključne važnosti ubuduće u sva godišnja izvješća uključiti konkretne brojke kako bi se na temelju njih mogla napraviti usporedba između različitih godina i da bi se s lakoćom utvrdili trendovi i tendencije u pogledu (ne)dopuštenosti pritužbi; budući da prema izvješću u uzorku od 100 zaprimljenih pritužbi njih 68 nije u nadležnosti Ureda Ombudsmana te se zato upućuju nacionalnim ili regionalnim pučkim pravobraniteljima, prosljeđuju Odboru za predstavke Parlamenta ili drugim tijelima zaduženima za obradu pritužbi poput Europske komisije, mreže SOLVIT, službe Vaš europski savjetnik ili Mreže europskih potrošačkih centara; budući da je potreban daljini postupak i informacije u vezi s pritužbama proslijeđenim drugim institucijama ili tijelima kako bi se zajamčilo da se predmeti građana obrađuju nepristrano, pravedno i u razumnom vremenskom roku;

U.     budući da se u uzorku od 100 pritužbi samo njih 32 ubrajaju u nadležnost Ureda Ombudsmana; budući da se od te 32 pritužbe na temelju njih 17 nikada ne otvori istraga (9 ih bude proglašeno nedopuštenima, a 8 dopuštenima, ali u njihovu slučaju ne postoji dovoljna osnova za otvaranje istrage); budući da se u uzorku od 100 pritužbi istraga otvara na temelju njih 15; budući da se od tih 15 istraga 4 zaključe rješavanjem spora tijekom istrage, u 4 istrage ne utvrde se nepravilnosti u postupanju, u 1 se takve nepravilnosti utvrde, a 6 pritužbi nema dovoljnu osnovu za daljnju istragu;

V.     budući da je 80 % istraga (40 predmeta) u kojima su utvrđene nepravilnosti u postupanju zaključeno s primjedbama koje se upućuju dotičnoj instituciji, a 18 % njih (9 predmeta) zaključeno je nacrtima preporuka, koje je zatim dotična institucija u potpunosti ili djelomice prihvatila; budući da je u vezi s jednim premetom (2 % istraga) Ured Ombudsmana sastavio posebno izvješće naslovljeno „Posebno izvješće Ureda Europskog ombudsmana o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex”; budući da Ured Ombudsmana u prosjeku godišnje podnese jedno posebno izvješće;

W.    budući da je sastavljanje posebnog izvješća krajnja mjera koju Ured Europskog Ombudsmana može poduzeti za rješavanje slučajeva nepravilnosti u postupanju u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije; budući da bi Ombudsmanica trebala dodatno ispitati svoje političke ovlasti te razraditi instrumente koje ima na raspolaganju;

X.     budući da je 2012. usklađenost s prijedlozima Ureda Ombudsmana bila 80 %; budući da je stopa usklađenosti Komisije, na koju se odnosio najveći broj istraga koje je proveo Ured Ombudsmana, iznosila 84 %; budući da Ured Ombudsmana svake godine objavljuje sveobuhvatno izvješće o tome kako su institucije EU-a postupile u vezi s njegovim prijedlozima o poboljšanju uprave EU-a; budući da stopa neusklađenosti s preporukama Ureda Ombudsmana koja iznosi 20 % predstavlja ozbiljnu prijetnju koja bi mogla dovesti do daljnjeg gubitka povjerenja građana u učinkovitost europskih institucija;

Y.     budući da je Europska Komisija institucija na koju se odnosi najveći broj pritužbi upućenih Uredu Ombudsmana; budući da se jedna od istraga zaključenih 2013. odnosila na dokumente u vezi s klauzulom o izuzeću Ujedinjene Kraljevine od primjene Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

Z.     budući da su istrage u predmetima koje je Ured Ombudsmana zaključio 2103. u prosjeku trajale 13 mjeseci; budući da je 22 % predmeta zatvoreno u roku od 3 mjeseca, 37 % u roku od 3 do 12 mjeseci, 14 % u roku od 12 do 18 mjeseci, a 27 % predmeta zatvoreno je nakon više od 18 mjeseci;

AA.  budući da je proračun Ureda Ombudsmana za 2013. iznosio 9 731 371 EUR i da je u Planu radnih mjesta Ureda Ombudsmana predviđeno 67 radnih mjesta; budući da je iznimno važno zadržati dovoljno velik proračun i ljudske resurse kako bi se osigurala učinkovitost Ureda Ombudsmana te brz odgovor u vezi s pritužbama građana;

AB.  budući da je Emily O’Reilly prva žena koja je izbrana na funkciju Europskog ombudsmana;

1.      odobrava godišnje izvješće koje je Ured Ombudsmana podnio za 2013. godinu; čestita Ombudsmanici Emily O’Reilly na njezinu prvom godišnjem izvješću otkad je stupila na dužnost Ombudsmana i pozdravlja njezin pristup koji podrazumijeva održavanja dobrih radnih odnosa i daljnje suradnje s Parlamentom, posebno s Odborom za predstavke; uzima u obzir da je u 2013. došlo do promjene na poziciji Ombudsmana i da se godišnje izvješće u velikoj mjeri temelji na radu profesora Nikiforosa Diamandurosa, Europskog ombudsmana na odlasku, kao i da se u tom izvješću odaje priznanje njegovim postignućima;

2.      obvezuje se da će ponovno uvesti praksu u Parlamentu u skladu s kojom se Ombudsmana/Ombudsmanicu pozivalo na sjednicu odmah nakon njihova izbora na funkciju;

3.      u potpunosti podupire krajnji cilj koji je postavila novoizabrana Ombudsmanica, a to je jačanje struktura i institucija odgovornosti i transparentnosti na europskoj razini radi postizanja veće kvalitete demokracije u Europskoj uniji; ponavlja da je uloga Europskog ombudsmana ključna za rješavanje problema građana te da doprinosi premošćivanju velikog jaza koji dijeli građane i institucije EU-a;

4.      ističe važnost društvenih medija kao komunikacijskog kanala i potiče Ured Ombudsmana da u većoj mjeri upotrebljava te medije kako bi građane bolje upoznao sa svojim aktivnostima i promicao prava građana EU-a; ipak, smatra da daljnja digitalizacija Ureda Ombudsmana ne bi trebala dovesti do isključenja građana koji nemaju pristup internetu ili se njime ne mogu koristiti; poziva Ured Ombudsmana da obrati posebnu pozornost na potrebe tih građana i da se na taj način pobrine da svi građani EU-a imaju pristup njegovim službama;

5.      napominje da je godišnje izvješće Ureda Ombudsmana za 2013. izmijenjeno i da je osim uobičajene tiskane verzije sada dostupna i interaktivna verzija koja se može preuzeti u obliku e-knjige; nadalje, napominje da je izvješće podijeljeno na dva dijela: prvi je dio čitak referentni tekst u kojem se navode najvažnije činjenice i brojke povezane s radom Ureda Ombudsmana 2013., a drugi dio sadrži temeljitu analizu ključnih predmeta koje je 2013. istraživao Ured Ombudsmana(2);

6.      pozdravlja taj novi pristup Ombudsmanice u kojem se odražava njezina želja da institucija Ombudsmana bude u što većoj mjeri dostupna i prilagođena korisnicima; potiče zainteresirane strane da pročitaju dio izvješća koji sadrži temeljitu analizu i koji je naslovljen Dobra uprava u praksi: odluke Ureda Europskog ombudsmana 2013. te da ozbiljno razmotre stajališta i preporuke Ureda;

7.      napominje da je 2013. najviše pritužbi zaprimljeno iz Španjolske (416), zatim Njemačke (269), Poljske (248) i Belgije (153); napominje da je s obzirom na broj otvorenih istraga po državi članici na prvom mjestu Belgija (53), nakon koje slijede Njemačka (40), Italija (39) i Španjolska (34);

8.      napominje da je među istragama koje je zaključio Ured Ombudsmana bilo najviše onih koje su bile povezane s pitanjem transparentnosti (64,3 %) i konstatira njihov porast (52,7 %) u odnosu na 2012.; napominje da su ostale teme koje su prevladavale u pritužbama bile etička pitanja, sudjelovanje građana u postupku odlučivanja EU-a, projekti koje financira EU, temeljna prava i kultura usluge;

9.      smatra da su transparentnost, otvorenost, pristup informacijama, poštovanje prava građana i visoke etičke norme ključni za izgradnju i zadržavanje povjerenja građana u europsku javnu službu; naglašava da je u sadašnjoj teškoj ekonomskoj situaciji međusobno povjerenje između građana i rezidenata te institucija od primarne važnosti; slaže se s Ombudsmanicom da transparentnost temelj demokracije, da omogućuje nadzor djelovanja javnih tijela i ocjenjivanje uspješnosti njihova rada te pozivanje tih tijela na odgovornost; isto se tako slaže da su otvorenost i javni pristup dokumentima ključne sastavnice sustava institucijskih provjera i ravnoteža; priznaje pravo građana na privatnost i na zaštitu njihovih privatnih podataka;

10.    napominje da preporuke i primjedbe nisu pravno obvezujuće, no naglašava da ih institucije EU-a ipak mogu shvatiti kao priliku za rješavanje problema, usvajanje pouka za budućnost i sprečavanje ponovne pojave sličnih nepravilnosti u postupanju; poziva sve institucije, tijela, urede i agencije Unije da u potpunosti surađuju s Ombudsmanicom, da osiguraju potpunu usklađenost s njezinim preporukama i da u cijelosti iskoriste njezine primjedbe ; podsjeća da je u Povelji o temeljnim pravima Europske unije (članak 41.) kao jedno od temeljnih prava građana Europske unije navedeno pravo na dobru upravu;

11.    napominje da se velika većina istraga koje je u prošloj godini proveo Ured Ombudsmana (64,3 %) odnosila na Europsku komisiju; uviđa da je Komisija institucija čije odluke najčešće izravno utječu na građane, organizacije civilnog društva i poduzeća; shvaća da je upravo zato Komisija u najvećoj mjeri pod povećalom javnog nadzora; ipak, sa zbrinutošću primjećuje da je udio pritužbi koje su se odnosile na Komisiju porastao u usporedbi s 2012. godinom, kada je iznosio 52,7 %; potiče Ured Ombudsmana da preispita razloge zbog kojih je došlo do tog porasta i tako pomogne poboljšati upravu Komisije, odnosno povećati vjerodostojnost institucija EU-a u cjelini; poziva novu Komisiju na žurno poduzimanje mjera za poboljšanje svog rada kako bi se smanjio broj pritužbi koje se protiv nje podnose;

12.    sa zabrinutošću konstatira da se postotak pritužbi koje su se odnosile na agencije EU-a gotovo udvostručio, točnije s 12,5 % 2012. na 24 % 2013.; predlaže da se Ombudsmanica očituje o tome je li taj porast rezultat više razine opće osviještenosti građana o postupcima podnošenja pritužbi ili je pak posljedica nekih drugih faktora kao što su neusklađenost agencija EU-a s preporukama Ureda Ombudsmana iz prethodnih godina; potiče Ombudsmanicu da prati zbivanja u agencijama i pravodobno o njima izvješćuje; podupire namjeru Ombudsmanice da stupi u kontakt s raznim agencijama kako bi naglasila važnost dobre uprave, pravilnog postupka obrade pritužbi i kulture usluge;

13.    sa zadovoljstvom napominje da je 2013. postotak pritužbi koje su se odnosile na Europski ured za odabir osoblja (EPSO) bio više nego dvostruko manji te je sa 16,8 %, koliko je iznosio 2012., pao na 7,1 %; isto tako izražava zadovoljstvo zbog toga što je 2013. postotak pritužbi koje su se odnosile na Europski parlament pao s 5,2 %, koliki je bio 2012., na 4,3 %; priznaje napore koje su poduzeli Ured Ombudsmana i EPSO radi smanjenja broja pritužbi protiv tog ureda;

14.    napominje da je 2013. Ured Ombudsmana objavio novu verziju Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja; poziva sve institucije da u potpunosti poštuju i provode taj kodeks; poziva novu Komisiju da usvoji zajednička obvezujuća pravila i načela o administrativnim postupcima u upravi EU-a, a posebno da u tu svrhu podnese nacrt uredbe; podsjeća da u članku 41. Povelje o temeljnim pravima Europske unije stoji da „svatko ima pravo da institucije, tijela, uredi i agencije Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravično i u razumnom roku”;

15.    potiče sve institucije, tijela i agencije EU-a da na učinkovitije djelovanje, i to u vidu veće predanosti ciljevima dobre uprave i načelima kulture usluge u postupanju s građanima; poziva ih da pomognu Ombudsmanici i da brzo reagiraju u vezi s istragama koje provodi te surađuju s njom kako bi se smanjilo trajanje postupka istrage; podržava Ombudsmanicu u njezinim naporima da dodatno smanji trajanje postupka istrage i vrijeme obrade pritužbi te tako služi građanima, koji ostvaruju svoja prava, pravodobno i na ispravan način;

16.    napominje da je 2012. godine opća usklađenost s preporukama Ureda Ombudsmana bila 80 %, što predstavlja neznatan pad u odnosu na 82 % 2011.; podržava Ombudsmanicu u njezinim nastojanjima da poboljša stopu usklađenosti; poziva u prvom redu Komisiju da poduzme sve moguće napore kako bi postigla veću stopu usklađenosti; izražava zabrinutost zbog stope neusklađenosti koja iznosi 20 % te poziva institucije, tijela, urede i agencije Unije da na primjedbe Ombudsmanice odgovore odnosno reagiraju u razumnom vremenskom roku te da poduzmu sve potrebne napore i hitno provedu preporuke i primjedbe Ombudsmanice kako bi poboljšali stopu provedbe daljnjeg postupka; sa zanimanjem iščekuje godišnje izvješće Ureda Ombudsmana o usklađenosti za 2013. godinu tj. specifične informacije koje će ono sadržavati;

17.    napominje da je Ured Ombudsmana utvrdio nepravilnosti u postupanju u 10,8 % istraga koje je zaključio 2013. i da je u vezi s 80 % tih predmeta uputio primjedbe instituciji na koju su se pritužbe odnosile; napominje da su institucije u 18 % predmeta povezanih s nepravilnostima u postupanju u potpunosti ili djelomice prihvatile nacrte preporuka Ureda Ombudsmana;

18.    napominje da je Ured Ombudsmana Parlamentu podnio posebno izvješće čija je tema bila agencija Frontex, odnosno činjenica da ona ne raspolaže mehanizmom za podnošenje pritužbi u slučajevima kada sâma prekrši temeljna prava; uvjeren je da će na temu toga posebnog izvješća Odbor za predstavke, u suradnji s Odborom za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, sastaviti svoje izvješće;

19.    potiče Ombudsmanicu da produbi odnose i suradnju s raznim mrežama, posebno s Europskom mrežom pučkih pravobranitelja i okvirom pod okriljem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom; podsjeća da je Parlament u godišnjem izvješću Odbora za predstavke za 2012. pozvao na uspostavu mreže odborâ za predstavke u državama članicama, za što bi bio zadužen sam Parlament, što bi moglo predstavljati nadopunu djelovanja Europske mreže pučkih pravobranitelja;

20.    podsjeća da je Odbor za predstavke punopravni član obiju gore spomenutih mreža; napominje da je 2013. Ured Ombudsmana spomenutom Odboru proslijedio 51 pritužbu;

21.    prima na znanje novu strategiju Ombudsmanice nazvanu „U susret 2019.”, koja počiva na tri glavna koncepta: učinku, relevantnosti i vidljivosti; shvaća da Ombudsmanica provedbom strateških istraga o sustavnim problemima namjerava ostvariti veći utjecaj, ojačati svoju ulogu doprinoseći ključnim raspravama u EU-u, kao i da planira povećati svoju vidljivost uspostavom bolje komunikacije s dionicima te pridobivanjem veće pozornosti za važne predmete;

22.    poziva Ombudsmanicu da nastavi poduzimati napore usmjerene k unapređenju komunikacijskih kanala i da se nadoveže na ono što je već postignuto u okviru Europske godine građana 2013., kao i da poboljša informiranje europskih građana kako bi oni bili bolje upoznati s dužnostima Ureda Ombudsmana i područjem njegove odgovornosti;

23.    ponovno ističe važnost europske građanske inicijative kao novog mehanizma koji će građanima omogućiti izravno sudjelovanje u postupku odlučivanja pri izradi europskog zakonodavstva;

24.    pozdravlja činjenicu da je Ured Ombudsmana otvorio niz važnih istraga, kao što su istrage povezane s pitanjima transparentnosti pregovora o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja, prijavljivanjem nepravilnosti u institucijama EU-a, transparentnosti stručnih skupina Komisije, slučajevima „okretnih vrata”, temeljnim pravima u okviru kohezijske politike i europskom građanskom inicijativom; sa zanimanjem iščekuje rezultate tih istraga;

25.    pozdravlja odluku Vijeća Europske unije da objavi pregovaračke smjernice EU-a za pregovore o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja koji su u tijeku između EU-a i SAD-a; isto tako pozdravlja odluku Komisije da u kontekstu pregovora o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja objavi još pregovaračkih tekstova EU-a i dopusti širi pristup drugim dokumentima; smatra da je pomno praćenje transparentnosti pregovora o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja ojačalo ulogu Ombudsmana kao zaštitnika transparentnosti EU-a; podupire poziv Ombudsmanice upućen europskim institucijama na primjenu transparentnog političkog pristupa i provedbu informativne kampanje o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja; obvezuje se poduzimati daljnje postupke povezane s rezultatima savjetovanja o transparentnosti pregovora o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja, između ostalog, u vidu razmatranja predstavki na tu temu, posebice s obzirom na utjecaj koji bi partnerstvo za transatlantsku trgovinu i ulaganja i ostali pregovori o trgovini mogli imati na živote europskih građana;

26.    nalaže svojem predsjedniku, da ovu Rezoluciju i izvješće Odbora za predstavke proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu, vladama i parlamentima država članica, te njihovim ombudsmanima ili sličnim nadležnim tijelima.

(1)

SL L 113, 4.5.1994., str 15.

(2)

http://www.ombudsman.europa.eu/hr/activities/annualreports.faces


EXPLANATORY STATEMENT

The European Ombudsman, Emily O’Reilly, was elected by the European Parliament on 3 July 2013 and took her oath before the Court of Justice of the European Union on 30 September. The Ombudsman’s Annual Report 2013 therefore covers only a part of the work of the Ombudsman institution under her leadership. Much of it therefore concerns the work of her predecessor Nikiforos Diamandouros. The Ombudsman presented her annual report to the President of the European Parliament on 15 September and to the Committee on Petitions on 24 September 2014.

The annual report has been re-vamped to reflect Ms O’Reilly’s wish to make the Ombudsman institution as accessible and user-friendly as possible. The report has been split up into two parts. One part is a printed or downloadable publication (also in e-book format (EPUB)), which contains the main facts and figures on the activities of the Ombudsman in 2013. The other part contains a detailed examination of key cases the Ombudsman dealt with in 2013 and is entitled “Good administration in practice: the European Ombudsman’s decisions in 2013”(1). Regretfully this publication is available in English only, which limits its scope of readers.

In 2013 the Ombudsman registered contact with 23 245 citizens who called on her services through the Ombudsman portal. The large majority of them (19 418) were helped by giving online advice through the interactive guide on the Ombudsman’s website. The remainder were either requests for information (1 407) to which the Ombudsman’s services provided replies, or complaints (2 420) which were registered.

The annual report 2013 does not contain the exact figures on the percentage of complaints that fell within or outside the Ombudsman’s mandate. Apart from the description of the life of a typical 100 complaints, it would be vital to also include concrete numbers in all annual reports, so that comparisons between years can be made and trends and tendencies regarding the (in)admissibility of complaints can be easily discerned.

The Ombudsman opened 341 inquiries on the basis of complaints as well as 9 own-initiative inquiries and closed 441 complaints-based inquiries as well as 20 own-initiative inquiries. The main sources of complaints were individual citizens (340) and companies, associations and other legal entities (101).

As regards national origin of complaints Spain topped the list (416) followed by Germany (269), Poland (248) and Belgium (153). The fact that many complaints originate from a given Member State does not necessarily mean that a proportionally equivalent number of inquiries is opened. For instance, the figures for 2013 show that in connection with Belgium’s 153 complaints 53 inquiries were opened whereas Spain’s 416 complaints resulted in only 34 inquiries being opened.

Of the 350 inquiries opened by the Ombudsman 225 (64.3%) concerned the European Commission, 84 (24%) the EU agencies, 28 (8%) other bodies, 25 (7.1%) the European Personnel Selection Office (EPSO), 15 (4.3%) the European Parliament, 14 (4%) the European External Action Service, and 10 (2.9%) the European Investment Bank. As the European Commission is the main EU institution whose decisions have a direct impact on citizens it is logical that it should be the main subject of citizens’ complaints.

The most remarkable change in this list compared to 2012 is that EPSO, which came in second place in 2012, is now in fourth place. EPSO saw the number of complaints concerning it drop from 78 (16.8%) in 2012 to 25 (7.1%) in 2013.

As regards the subject matter of inquiries closed by the Ombudsman, requests for information and access to documents were the largest in number (118), followed by the Commission as guardian of the Treaties (88), institutional and policy matters (81), Administration and Staff Regulations (76), competition and selection procedures (68), award of tenders or grants (44), and execution of contracts (34).

In 2013 the Ombudsman took action on 2 354 complaints received. In 1 359 cases her services gave advice or transferred the case (e.g. to a member of the European Network of Ombudsmen or the EP’s Committee on Petitions), in 654 cases the complainant was informed that no further advice could be given, and in 341 cases an inquiry was opened.

The key topics in the cases dealt with in 2013 were transparency (e.g. access to documents), ethical issues (e.g. “revolving doors” and conflict of interest issues), participation of citizens in EU decision-making (e.g. the European Citizens’ Initiative), EU-funded projects and programmes (e.g. late payments and problems with calls for tender), fundamental rights ( (e.g. whistle-blower case regarding the Fundamental Rights Agency)and culture of service (e.g. excessive delays or inaction of institutions)(2).

Institutions are bound by the Treaty to conduct their work as openly as possible in order to promote good governance and ensure the participation of civil society. Article 15(3) TFEU and Article 42 of the Charter of Fundamental Rights provide for a right of access to documents of the institutions. This right is currently implemented in Regulation 1049/2001.

In 118 inquiries (25.6%) the Ombudsman closed in 2013 the matter complained about was settled by the institution concerned or a friendly solution was agreed. In 202 cases (43.8%) no further inquiry was justified. In 120 cases (26%) no maladministration was found and in 50 cases (10.8%) maladministration was found. In 19 cases (4.1%) other measures were taken(3).

The Ombudsman’s definition of maladministration, which is endorsed by the European Parliament and the European Commission, is that: “Maladministration occurs when a public body fails to act in accordance with a rule or principle which is binding upon it”. For the institutions this implies respect for the rule of law, for the principles of good administration and for fundamental rights.

When possible the Ombudsman tries to achieve a positive outcome by working towards a friendly solution that is satisfactory to both the complaint and the institution concerned. If however a friendly solution cannot be reached she either closes the case with a critical remark or makes a draft recommendation.

A critical remark is made when it is no longer possible for the institution to eliminate the instance of maladministration, the maladministration has no general implications or no follow-up action by the Ombudsman is required. The Ombudsman can also make a critical remark when she considers that a draft recommendation would not be effective or in cases where the institution concerned does not accept a draft recommendation but the instance of maladministration does not justify drawing up a special report for Parliament. A critical remark nevertheless functions as confirmation for the complainant that his complaint was justified and it clearly indicates to the institution concerned where it has acted wrongly, so that it can avoid such action in the future.

A further remark is an instrument the Ombudsman uses when in dealing with a case she identifies an opportunity to enhance the quality of the administration. Further remarks by the Ombudsman are not intended to criticise the institution concerned but should be taken as guidance and advice on how the institution could improve the quality of its service.

A draft recommendation is issued in cases where it is possible for the institution concerned to eliminate an instance of maladministration or in cases where the maladministration is serious or has general implications. In the event of a draft recommendation the institution concerned is obliged under the Treaty to send a detailed opinion to the Ombudsman within three months.

If an EU institution, agency or body fails to respond satisfactorily to a draft recommendation the Ombudsman can draw up and send a special report for the European Parliament. A special report is the Ombudsman’s instrument of last resort and constitutes the last step the Ombudsman takes in dealing with a complaint case. From this point it is for the Parliament to decide on any further steps, such as drawing up a resolution. Special reports are submitted to the Committee on Petitions, which is the Committee responsible for the relations with the Ombudsman.

In 2013 the Ombudsman addressed critical remarks to institutions in 40 cases. In 9 cases (18%) draft recommendations were made which were accepted by the institution in full or partly. In one case the Ombudsman drafted a Special Report(4).

The European Ombudsman cooperates closely with her counterparts in the Member States. This cooperation takes place in the framework of the European Network of Ombudsmen, which involves 94 offices in 35 countries. It includes national and regional ombudsmen, petitions committees and similar bodies of the Member States of the European Union, the candidate countries for EU membership, and other countries in the European Economic Area and/or the Schengen area. The Committee on Petitions is a member of the Network.

The Network holds seminars for national and regional ombudsmen in alternate years. The European Ombudsman and the Ombudsman of Ireland (the now European Ombudsman) jointly organised the 9th National Seminar of the Network. This seminar took place in Dublin from 15 to 17 September 2013.

Under Article 33(2) of the UN Convention on the Rights of persons with Disabilities, which foresees the establishment of an EU Framework charged with promoting, protecting and monitoring the implementation of the Convention. The European Ombudsman, Parliament’s Committee on Petitions and its Committee on Employment and Social Affairs, the Fundamental Rights Agency, The European Commission, and the European Disability Forum are all members.

It is the European Ombudsman’s task to protect the rights of persons with disabilities and to ensure that the EU administration is aware of its responsibilities with respect to these rights. Persons who believe that an EU institution is not acting in accordance with the CPRD have the right to turn to the Ombudsman to seek redress. In early 2014 a seconded national expert joined the Ombudsman’s team in order to assist in defining the disability work programme and in finding ways to better reach out to citizens and EU staff, so as to inform them of their rights and obligations under the CRPD.

The Ombudsman also regularly meets with members and officials of the EU institutions to discuss ways of raising the quality of the administration, to emphasise the importance of good complaint-handling, and to ensure appropriate follow-up to her recommendations and reports. With a view to promoting a culture of service in the EU administration the Ombudsman in 2013 published a new version of the European Code of Good Administrative Behaviour.

The Ombudsman’s budget is an independent section of the EU’s budget. The Ombudsman’s 2013 budget amounted to EUR 9 731 371 and the institution’s establishment plan contains 67 posts.

At the presentation of her annual report to the Committee on Petitions the Ombudsman outlined her new strategy “Towards 2019”. This strategy is founded on three main concepts: Impact, Relevance and Visibility. Based on these concepts the Ombudsman aims to conduct more strategic investigations into systemic problems (Impact), to strengthen the role of the Ombudsman by actively contributing to key EU debates (Relevance), and to increase the visibility of her institution by enhancing her outreach to stakeholders and by highlighting and attracting public attention for important cases (Visibility). In order to enhance transparency it is advisable to launch the investigations of significant public interest. Therefore, observing closely the Transatlantic Trade and Investment Partnership negotiations would strengthen the role of the Ombudsman as “guardian of EU transparency”.

(1)

These publications are available on the Ombudsman’s website: www.ombudsman.europa.eu

(2)

Detailed examinations of the key cases in 2013 can be found the publication: Dobra uprava u praksi: The European Ombudsman’s decisions in 2013, which is available on the EO’s website www.ombudsman.europa.eu

(3)

Napomena: In some cases the Ombudsman closed inquiries on two or more grounds. The percentages therefore total more than 100%.

(4)

Special Report of the European Ombudsman in own-initiative inquiry OI/5/2012/BEH-MHZ concerning Frontex, available on the EO’s website www.ombudsman.europa.eu .


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

2.12.2014

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

23

0

3

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marina Albiol Guzmán, Margrete Auken, Beatriz Becerra Basterrechea, Heinz K. Becker, Soledad Cabezón Ruiz, Pál Csáky, Rosa Estaràs Ferragut, Eleonora Evi, Daniel Hannan, Peter Jahr, Rikke Karlsson, Jude Kirton-Darling, Svetoslav Hristov Malinov, Edouard Martin, Roberta Metsola, Marlene Mizzi, Julia Pitera, Gabriele Preuß, Sofia Sakorafa, Yana Toom, Jarosław Wałęsa, Cecilia Wikström

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Demetris Papadakis, Ángela Vallina, Rainer Wieland

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Klaus Buchner, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti