IZVJEŠĆE o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o novčanim fondovima

4.3.2015 - (COM(2013)0615 – C7‑0263/2013 – 2013/0306(COD)) - ***I

Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku
Izvjestiteljica: Neena Gill


Postupak : 2013/0306(COD)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici

NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o novčanim fondovima

(COM(2013)0615 – C7‑0263/2013 – 2013/0306(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

Europski parlament,

–       uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0615),

–       uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0263/2013),

–       uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

–       uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. i 11. prosinca 2013.[1],

–       uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8‑0041/2015),

1.      usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.      traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

3.      nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman    1

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA[2]*

na prijedlog Komisije

---------------------------------------------------------

2013/0306 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o novčanim fondovima

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnima parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora[3],

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)      Novčani fondovi osiguravaju kratkoročno financiranje financijskim institucijama, poduzećima i državama. Financiranjem tih subjekata novčani fondovi pridonose financiranju europskog gospodarstva. Takvi subjekti upotrebljavaju svoja ulaganja u novčane fondove kao učinkovit način za širenje vlastitog kreditnog rizika i kreditne izloženosti umjesto da se oslanjaju isključivo na bankovne depozite.

(2)      Na strani potražnje, novčani fondovi su kratkoročni instrument upravljanja gotovinom koji nudi visoku razinu likvidnosti i diversifikacije, stabilnu vrijednost uložene glavnice u kombinaciji s tržišno utemeljenim prinosom. Novčane fondove ▌koristi širok raspon subjekata, uključujući dobrotvorne organizacije, stambene zadruge, lokalna tijela te veće profesionalne ulagatelje kao što su poduzeća i mirovinski fondovi koji žele kratkoročno uložiti višak gotovine. Stoga su novčani fondovi važna spona između ponude kratkoročnog novca i potražnje za njime.

(3)      Događaji do kojih je došlo za vrijeme financijske krize ukazali su na nekoliko karakteristika novčanih fondova zbog kojih su osjetljivi u slučaju poteškoća na financijskim tržištima te oni stoga mogu širiti ili povećavati rizike u financijskom sustavu. Kada cijene imovine u koju ulažu novčani fondovi počnu padati, posebice kod tržišnih stresova, novčani fond ne može uvijek ispuniti svoje obećanje i omogućiti trenutačnu isplatu uz očuvanje vrijednosti glavnice udjela ili dionice koje je izdao ulagateljima. To prema Odboru za financijsku stabilnost (FSB) i Međunarodnoj organizaciji nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO) može biti osobito ozbiljno za novčane fondove s nepromjenjivom ili stabilnom neto vrijednošću imovine (NAV) te može dovesti do znatnih i iznenadnih zahtjeva za isplatu, što može uzrokovati šire makroekonomske posljedice.

(4)      Veliki zahtjevi za isplatu mogu prisiliti novčane fondove na prodaju dijela svojih ulaganja na padajućem tržištu, što može potaknuti krizu likvidnosti. U tim okolnostima izdavatelji na tržištu novca mogu se suočiti s ozbiljnim poteškoćama u financiranju ako presuše tržišta komercijalnih zapisa i drugih instrumenata tržišta novca. To bi moglo dovesti do zaraze na tržištu kratkoročnog financiranja i izazvati znatne izravne poteškoće u financiranju financijskih institucija, poduzeća i država te time i gospodarstva.

(5)      Upravitelji imovine mogu uz potporu pokrovitelja donijeti odluku o osiguravanju diskrecijske potpore kako bi se održala likvidnost i stabilnost njihovih novčanih fondova. Pokrovitelji su često prisiljeni poduprijeti novčani fond koji gubi vrijednost zbog reputacijskog rizika i iz straha da bi se panika mogla proširiti na njihova druga područja poslovanja. Ovisno o veličini fonda i jačini pritiska isplata, pokroviteljska potpora može doseći razmjere koji premašuju raspoložive rezerve pokrovitelja. Stoga je važno osigurati okvir jedinstvenih pravila kako bi se spriječio gubitak pokrovitelja i rizik zaraze na druge subjekte koji su pokrovitelji novčanih fondova.

(6)      Kako bi se očuvali integritet i stabilnost unutarnjeg tržišta ▌, potrebno je utvrditi pravila za poslovanje novčanih fondova, a osobito za sastav portfelja novčanih fondova. Tako bi novčani fondovi trebali biti otporniji i ograničili bi se prijenosnici zaraze. Jedinstvena pravila diljem Unije potrebna su kako bi se osiguralo da novčani fondovi mogu ispuniti zahtjeve za isplatu ulagatelja, posebice za vrijeme tržišnih stresova. Jedinstvena pravila za portfelj novčanog fonda isto su tako potrebna kako bi se osiguralo da se novčani fondovi mogu nositi sa znatnim i iznenadnim zahtjevima za isplatu velikog broja ulagatelja.

(7)      Jedinstvena pravila za novčane fondove potrebna su i kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje tržišta kratkoročnog financiranja za financijske institucije, korporativne izdavatelje kratkoročnih dužničkih financijskih instrumenata i države. Osim toga, njima se mora osigurati jednaki tretman ulagatelja novčanih fondova i izbjegava da primatelji kasnih isplata budu u nepovoljnom položaju ako se isplate privremeno obustave ili se novčani fond likvidira.

(8)      Potrebno je uskladiti zahtjeve nadzora povezane s novčanim fondovima tako da se postave jasna pravila kojima se novčanim fondovima i njihovim upraviteljima u čitavoj Uniji nameću izravne obveze. Time bi se povećala stabilnost novčanih fondova kao izvora kratkoročnog financiranja država i korporativnog sektora u čitavoj Uniji. Osim toga osiguralo bi se da novčani fondovi ostanu pouzdani instrument za potrebe upravljanja gotovinom gospodarstva Unije.

(9)      Smjernice za novčane fondove, koje je donio Odbor europskih regulatora za vrijednosne papire (CESR) kako bi se za novčane fondove Unije stvorili ravnopravni minimalni uvjeti tržišnog natjecanja, provelo je samo 12 država članica godinu dana nakon njihova stupanja na snagu, što je pokazalo da i dalje postoje razlike između nacionalnih propisa. Različitim nacionalnim pristupima ne rješavaju se slabosti tržišta novca u Uniji ▌te se ne uspijeva ublažiti rizik zaraze, čime se ugrožava funkcioniranje i stabilnost unutarnjeg tržišta, kao što se pokazalo za vrijeme financijske krize. Stoga se ovim zajedničkim pravilima za novčane fondove treba pružiti visoka razina zaštite ulagatelja te spriječiti i ublažiti svaki potencijalni rizik zaraze koji proizlazi iz mogućeg bijega iz novčanih fondova.

(10)    U slučaju da nema uredbe kojom se utvrđuju pravila za novčane fondove, mogle bi se na nacionalnoj razini i dalje donositi različite mjere zbog kojih bi se zbog važnih razlika u ključnim standardima za zaštitu ulaganja i dalje znatno narušavalo tržišno natjecanje. Različiti zahtjevi za sastav portfelja, prihvatljivu imovinu i njezino dospijeće, likvidnost i diversifikaciju te kreditnu kvalitetu izdavatelja instrumenata tržišta novca dovode do razlika u razini zaštite ulagatelja jer su ulaganja novčanog fonda povezana s različitim razinama rizika. Stoga je nužno donijeti jedinstvena pravila kako bi se spriječila zaraza tržišta kratkoročnog financiranja i pokrovitelja novčanih fondova koja bi ugrozila stabilnost financijskog tržišta Unije. Radi ublažavanja sistemskih rizika novčanim fondovima s nepromjenjivom neto vrijednošću imovine (novčani fond s nepromjenjivim NAV-om) trebalo bi se u Uniji od datuma stupanja na snagu ove Uredbe poslovati samo kao s novčanim fondom javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, novčanim fondom za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om ili novčanim fondom s NAV-om niske volatilnosti od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Osim ako nije drugačije navedeno, u ovoj se Uredbi pri svakom navođenju novčanih fondova s nepromjenjivim NAV-om misli na javne novčane fondove javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, novčane fondove za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om i novčane fondove s NAV-om niske volatilnosti. Postojeći novčani fondovi s nepromjenjivim NAV-om također mogu odlučiti da posluju kao novčani fondovi s promjenjivom neto vrijednošću imovine (novčani fondovi s promjenjivim NAV-om).

(11)    Nova pravila za novčane fondove usko su povezana s Direktivom 2009/65/EZ[4] i Direktivom 2011/61/EU[5] jer one čine pravni okvir kojim se uređuje osnivanje novčanih fondova, upravljanje njima i prodaja novčanih fondova u Uniji.

(12)    Subjekti za zajednička ulaganja u Uniji mogu poslovati kao subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) kojima upravljaju upravitelji UCITS-a ili investicijska društva s odobrenjem za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ili kao alternativni investicijski fondovi (AIF) kojima upravljaju upravitelji alternativnih investicijskih fondova (UAIF) s odobrenjem za rad i registrirani u skladu s Direktivom 2011/61/EU. Novim pravilima o novčanim fondovima dopunjuju se odredbe tih Direktiva. Stoga bi se nova jedinstvena pravila trebala primjenjivati dodatno uz ona utvrđena u direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU. Istodobno trebalo bi odrediti da se niz pravila koja se odnose na politike ulaganja UCITS-a utvrđena u poglavlju VII. Direktive 2009/65/EZ prestaje primjenjivati i potrebno je utvrditi posebna pravila za proizvode u ovim novim jedinstvenim odredbama o novčanim fondovima.

(13)    Usklađena pravila trebala bi se primijeniti na subjekte za zajednička ulaganja koji imaju karakteristike novčanog fonda. Za UCITS-e i AIF-e koji ulažu u kratkoročnu imovinu kao što su instrumenti tržišta novca ili depoziti ili sklapaju obrnute repo ugovore ili određene ugovore o izvedenicama čija je jedina svrha zaštita od rizika povezanih s drugim ulaganjima fonda i čiji je cilj ponuditi prinose u skladu sa stopama na tržištu novca ili očuvati vrijednost ulaganja, trebalo bi biti obvezno pridržavanje novih pravila o novčanim fondovima.

(14)    Posebnost novčanih fondova proizlazi iz kombinacije imovine u koju ulažu i njihovih ciljeva. Cilj ostvarivanja prinosa u skladu sa stopama na tržištu novca i cilj očuvanja vrijednosti ulaganja međusobno se ne isključuju. Novčani fond može imati jedan od tih ciljeva ili oba cilja istodobno.

(15)    Cilj ostvarivanja prinosa u skladu sa stopama na tržištu novca trebalo bi tumačiti u širem smislu. Predviđeni prinos ne mora biti savršeno usklađen sa stopama EONIA, Libor, Euribor ili bilo kojom drugom mjerodavnom stopom na tržištu novca. Cilj ostvarivanja malo bolje stope od stopa na tržištu novca ne izuzima UCITS ili AIF iz područja primjene novih jedinstvenih pravila.

(16)    Cilj očuvanja vrijednosti ulaganja ne bi trebalo smatrati kapitalnim jamstvom fonda. Trebalo bi se smatrati ciljem koji UCITS ili AIF želi ostvariti. Smanjenje vrijednosti ulaganja ne bi trebalo značiti da je subjekt za zajednička ulaganja promijenio cilj očuvanja vrijednosti ulaganja.

(17)    Važno je da se UCITS-i i AIF-i koji imaju karakteristike novčanih fondova odrede kao novčani fondovi i da se izričito provjeri njihova sposobnost kontinuiranog pridržavanja novih jedinstvenih pravila o novčanim fondovima. U tu svrhu nadležna tijela trebala bi novčanim fondovima izdavati odobrenje za rad. Za UCITS odobrenje za rad kao novčani fond trebalo bi se izdati u okviru odobrenja za rad kao UCITS u skladu s usklađenim postupcima predviđenima Direktivom 2009/65/EZ. Za AIF-e, budući da oni ne podliježu usklađenim postupcima odobrenja i nadzora, potrebno je predvidjeti zajednička osnovna pravila o odobrenju za rad koja održavaju postojeća usklađena pravila UCITS-a. Tim bi se postupcima trebalo osigurati da AIF s odobrenjem za rad kao novčani fond za upravitelja ima upravitelja alternativnih investicijskih fondova (UAIF) s odobrenjem za rad u skladu s Direktivom 2011/61/EU.

(18)    Kako bi se osiguralo da subjekti za zajednička ulaganja koji imaju karakteristike novčanih fondova podliježu novim zajedničkim pravilima za novčane fondove, potrebno je zabraniti korištenje naziva „novčani fond” ili bilo kojeg drugog izraza kojim se implicira da subjekt za zajednička ulaganja dijeli karakteristike novčanih fondova za sve fondove koji nisu u skladu s ovom Uredbom. Da bi se spriječilo izbjegavanje pravila za novčane fondove, nadležna tijela trebala bi nadzirati tržišne prakse subjekata za zajednička ulaganja koji su osnovani ili se prodaju na području njihove nadležnosti kako bi se uvjerila da ne zloupotrebljavaju naziv novčanog fonda ili navode na zaključak da su novčani fond, a da pritom ne poštuju novi regulatorni okvir.

(19)    Nova pravila koja se primjenjuju na novčane fondove trebaju se zasnivati na postojećem regulatornom okviru uspostavljenom Direktivom 2009/65/EZ, Direktivom 2011/61/EU i aktima koji su doneseni za njihovu provedbu. Stoga bi se pravila za proizvode novčanih fondova trebala primjenjivati dodatno uz pravila za proizvode utvrđena postojećim zakonodavstvom Unije, osim ako se izričito prestanu primjenjivati. Nadalje, pravila za upravljanje i prodaju utvrđena postojećim okvirom trebala bi se primjenjivati na novčane fondove i pritom uzeti u obzir jesu li UCITS ili AIF. Isto tako, pravila o prekograničnom pružanju usluga i slobodi poslovnog nastana utvrđena direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU trebala bi se na odgovarajući način primjenjivati na prekogranične aktivnosti novčanih fondova.

(20)    S obzirom da UCITS-i AIF-i mogu imati različite pravne oblike kojima ne dobivaju nužno pravnu osobnost, trebalo bi se smatrati da se odredbe, kojima se zahtijeva da novčani fondovi poduzimaju mjere, odnose na upravitelje novčanih fondova ako je novčani fond ustrojen kao UCITS ili AIF koji ne može poduzimati mjere samostalno jer nema vlastitu pravnu osobnost.

(21)    Pravilima za portfelj novčanih fondova zahtijevalo bi se jasno utvrđivanje kategorija imovine prihvatljive za ulaganje novčanih fondova i uvjeta pod kojima je prihvatljiva. Kako bi se osigurao integritet novčanih fondova poželjno je novčanom fondu zabraniti određene financijske transakcije kojima bi se ugrozili strategija i ciljevi ulaganja.

(22)    Instrumenti tržišta novca su prenosivi instrumenti kojima se obično trguje na tržištu novca, kao što su blagajnički zapisi i kratkoročne municipalne obveznice, potvrde o depozitu, komercijalni zapisi, likvidni vrijednosni papiri visoke kvalitete osigurani imovinom, bankovni akcepti te srednjoročne ili kratkoročne obveznice. Oni bi trebali biti prihvatljivi za ulaganje novčanih fondova samo ako su usklađeni s ograničenjima dospijeća ili, u slučaju vrijednosnih papira osiguranih imovinom, ako su prihvatljivi kao imovina visoke kvalitete prema pravilima likvidnosti u šestom dijelu Uredbe (EU) br. 575/2013 te ih novčani fond svrstava u instrumente visoke kreditne kvalitete.

(23)    Komercijalni zapisi osigurani imovinom (ABCP) trebali bi se smatrati prihvatljivim instrumentima tržišta novca u mjeri u kojoj ispunjavaju dodatne zahtjeve. Zbog činjenice da su za vrijeme krize određene sekuritizacije bile osobito nestabilne, potrebno je uvesti ograničenja dospijeća i kriterije kvalitete za temeljnu imovinu te se također pobrinuti da je skup izloženosti dovoljno diversificiran. Ipak, nisu se sve kategorije temeljne imovine pokazale nestabilnima, uključujući posebice one sekuritizacije u kojima je temeljna imovina bila povezana s podupiranjem radnog kapitala proizvođača i prodajom dobara i usluga realnoga gospodarstva. Te sekuritizacije bile su uspješne i trebali bi se smatrati prihvatljivim instrumentima tržišta novca u mjeri u kojoj su prihvatljivi kao visokokvalitetna likvidna sredstva u skladu s pravilima o likvidnosti u šestom dijelu Uredbe (EU) br. 575/2013, određenima u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. ...[6]. To bi se trebalo primjenjivati na kvalificirane likvidne vrijednosne papire visoke kvalitete osigurane imovinom koji sadrže jednu od potkategorija sekuritizirane temeljne imovine iz članka 13. stavka 2. točke (g) podtočaka iii. ili iv. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. ..., točnije kredite za automobile i leasing za automobile za zajmoprimce ili zakupce koji imaju poslovni nastan ili boravište u državi članici ili komercijalne kredite, zakupe ili kreditne aranžmane koji se izdaju društvima uspostavljenima u državi članici radi financiranja kapitalnih izdataka ili poslovnih djelatnosti koje ne obuhvaćaju stjecanje ili razvoj komercijalnih nekretnina. Upućivanje na određene potkategorije sekuritizirane temeljne imovine iz Delegirane uredbe Komisije (EU) br. ... važno je kako bi se osigurala ujednačena definicija prihvatljive sekuritizirane temeljne imovine u svrhu pravila likvidnosti za kreditne institucije i također ove uredbe, što je zatim važno za likvidnost takvih instrumenata kako bi se izbjegle prepreke sekuritizacija realnog gospodarstva.

(23a)  Ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu definiranja kriterija za određivanje jednostavne, transparentne i standardizirane sekuritizacije. Pri tome bi Komisija trebala osigurati usklađenost s delegiranim aktima usvojenima u skladu s člankom 460. Uredbe (EU) br. 575/2013 i člankom 135. stavkom 2. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o započinjanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) te uzimati u obzir posebna obilježja sekuritizacija s ugovorenim dospijećem manjim od 397 dana. Ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi također delegirati Komisiji u pogledu definiranja kriterija za određivanje duga visoke kreditne kvalitete i likvidnih komercijalnih papira osiguranih imovinom. Komisija bi trebala osigurati usklađenost s radom pojedinih područja djelovanja Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) te njihovo podupiranje.

(24)    Novčanom fondu treba se dopustiti ulaganje u depozite do mjere u kojoj u svakom trenutku može povući sredstva. Stvarna mogućnost povlačenja bi se ograničila ako su sankcije za prijevremeno povlačenje tako visoke da premašuju kamate obračunate prije povlačenja. Iz tog razloga novčani fond trebao bi paziti da ne polaže depozite kod kreditnih institucija koje zahtijevaju iznadprosječne sankcije ili da ne polaže depozite na predugi rok ako to dovodi do previsokih sankcija.

(25)    Izvedeni financijski instrumenti prihvatljivi za ulaganje novčanog fonda trebali bi služiti isključivo za zaštitu od kamatnog i valutnog rizika te bi im temeljni instrument trebale biti samo kamatne stope, devizne valute ili indeksi tih kategorija. Svako korištenje izvedenica u drugu svrhu ili uz drugu temeljnu imovinu trebalo bi zabraniti. Izvedenice se trebaju koristiti samo kao dopuna strategiji fonda, a ne kao glavni instrument za postizanje ciljeva fonda. Ako novčani fond ulaže u imovinu denominiranu u valuti različitoj od valute fonda, od upravitelja novčanog fonda se očekuje potpuna zaštita od izloženosti valutnom riziku, uključujući i preko izvedenica. Novčanim fondovima trebalo bi omogućiti ulaganje u izvedene financijske instrumente ako se tim instrumentima trguje na reguliranom tržištu iz članka 50. stavka 1. točaka (a), (b) ili (c) Direktive 2009/65/EZ ili se njima trguje izvan burze (OTC) ili na organiziranom mjestu kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata.

(26)    Obrnute repo ugovore novčani fondovi mogu koristiti kao sredstvo vrlo kratkoročnog ulaganja viška gotovine pod uvjetom da je stavka u cijelosti osigurana. Kako bi se zaštitili interesi ulagatelja, kolaterali u okviru obrnutih repo ugovora moraju biti visoke kvalitete. Sve druge učinkovite metode upravljanja portfeljem, uključujući uzajmljivanje i pozajmljivanje vrijednosnih papira, novčani fondovi ne bi trebali koristiti budući da bi se njima moglo narušiti ostvarivanje ciljeva ulaganja novčanih fondova.

(27)    Kako bi se ograničilo preuzimanje rizika novčanih fondova, bitno je smanjiti rizik druge ugovorne strane tako da se za portfelj novčanih fondova utvrde jasni zahtjevi za diversifikaciju. U tu svrhu obrnuti repo ugovori moraju biti u potpunosti osigurani te, kako bi se ograničio operativni rizik, jedna ugovorna strana obrnutog repo ugovora ne može imati više od 20 % imovine novčanog fonda. Sve neuvrštene (OTC) izvedenice trebale bi podlijegati Uredbi (EU) br. 648/2012[7].

(28)    Zbog pravila nadzora i izbjegavanja znatnog utjecaja novčanog fonda na upravu izdavatelja, potrebno je izbjeći preveliku koncentraciju ulaganja novčanog fonda u imovinu istog izdavatelja.

(29)    Novčani fond trebao bi biti odgovoran za ulaganje u prihvatljivu imovinu visoke kvalitete. Stoga novčani fond treba imati oprezan ▌postupak kreditne procjene za određivanje kreditne kvalitete instrumenata tržišta novca u koje namjerava ulagati. U skladu sa zakonodavstvom Unije o ograničavanju pretjeranog oslanjanja na kreditni rejting, važno je da se novčani fondovi, kada procjenjuju kvalitetu prihvatljive imovine, ne oslanjaju pretjerano na rejting koji daju agencije za kreditni rejting. ▌

(29a)  Uzimajući u obzir rad međunarodnih tijela, kao što su IOSCO i FSB, te europsko zakonodavstvo, kao što je Uredba (EU) br. 462/2013 i Direktiva 2013/14/EU, o smanjivanju prekomjernog oslanjanja ulagatelja na kreditni rejting, nije prikladno izričito isključiti nijedan proizvod, uključujući novčane fondove, iz traženja ili financiranja vanjskog kreditnog rejtinga.

(30)    Kako bi se izbjeglo da upravitelji novčanog fonda za procjenu kreditne kvalitete instrumenta tržišta novca koriste različite kriterije procjene i istom instrumentu pripisuju različite karakteristike rizika, ključno je da upravitelji uspostave interni postupak procjene koji se temelji na opreznim, sistematičnim i kontinuiranim metodologijama za dodjelu. Primjeri ▌kriterija za procjenu su kvantitativne mjere za izdavatelja instrumenta, kao što su financijski pokazatelji, dinamika bilance, smjernice za profitabilnost, koje se ocjenjuju i uspoređuju s onima poduzeća i grupa iz sektora; kvalitativne mjere za izdavatelja instrumenta su učinkovitost uprave i korporativna strategija koje se analiziraju kako bi se osiguralo da ukupna strategija izdavatelja ne šteti njegovoj budućoj kreditnoj kvaliteti. Najviši rezultati internih procjena trebali bi odražavati činjenicu da izdavatelj instrumenata u svakom trenutku ima najvišu moguću kreditnu sposobnost.

(31)    Kako bi se razvio transparentan i dosljedan postupak kreditne procjene, upravitelj bi trebao dokumentirati postupke korištene za kreditnu procjenu. Time bi se osiguralo da je postupak u skladu s jasnim pravilima koja se mogu nadzirati i da se zainteresirane strane i nadležna nacionalna tijela na zahtjev mogu upoznati s korištenim metodologijama.

(32)    Kako bi se smanjio rizik portfelja važno je odrediti ograničenja dospijeća i predvidjeti maksimalno dopušteno ponderirano prosječno dospijeće (WAM) i ponderirano prosječno trajanje (WAL).

(33)    WAM se koristi za mjerenje osjetljivosti novčanog fonda na promjene kamatnih stopa na tržištu novca. Kada određuju WAM, upravitelji bi trebali uzeti u obzir utjecaj izvedenih financijskih instrumenata, depozita i obrnutih repo ugovora i njihov učinak na rizik kamatnih stopa novčanog fonda. Ako novčani fond ugovori SWAP transakciju kako bi instrument s promjenjivom stopom promijenio u instrument s fiksnom stopom, to bi trebalo uzeti u obzir pri određivanju WAM-a.

(34)    WAL se koristi za mjerenje kreditnog rizika, budući da što se više odgađa isplata glavnice, kreditni rizik je veći. WAL se koristi i za ograničavanje rizika likvidnosti. Za razliku od izračuna WAM-a, za izračun WAL-a za vrijednosne papire s promjenjivom stopom i strukturirane financijske instrumente nije moguće koristiti datume utvrđivanja kamatnih stopa, već isključivo navedeno konačno dospijeće financijskog instrumenta. Dospijeće koje se koristi za izračun WAL-a je dospijeće preostalo do ugovorene isplate jer je to jedini datum kada društvo za upravljanje može biti sigurno da će se izvršiti isplata instrumenta. Obilježja instrumenta kao što je mogućnost isplate na određeni datum, takozvane put-opcije, ne mogu se uzeti u obzir za izračun WAL-a.

(35)    Kako bi se poboljšala sposobnost novčanih fondova da vrše isplate i spriječila likvidacija imovine novčanih fondova po preniskim cijenama, novčani fondovi trebali bi uvijek držati minimalni iznos likvidne imovine koja dospijeva dnevno ili tjedno. Udio imovine koja dospijeva dnevno ili tjedno izračunava se s pomoću ugovorenog datuma isplate sredstava. Može se razmotriti mogućnost da upravitelj kratkoročno raskine ugovor. Primjerice, ako se obrnuti repo ugovor može raskinuti uz otkazni rok od jednog dana, smatra se imovinom koja dospijeva dnevno. Ako upravitelj ima mogućnost podići novac s depozitnog računa uz otkazni rok od jednog dana, može se smatrati imovinom koja dospijeva dnevno. Državne vrijednosne papire može se uključiti kao imovinu s dnevnim dospijećem ako upravitelj novčanog fonda zaključi da su državni vrijednosni papiri visoke kreditne kvalitete.

(36)    S obzirom na to da novčani fondovi mogu ulagati u imovinu s različitim rasponom dospijeća, ulagatelji bi trebali moći razlikovati različite kategorije novčanih fondova. Stoga se novčani fondovi trebaju svrstati u kratkoročni ili standardni novčani fond. Cilj je kratkoročnih novčanih fondova ponuditi prinose sukladne stopama na tržištu novca i istovremeno osigurati najveću moguću razinu sigurnosti za ulagatelje. Rizik trajanja i kreditni rizik kratkoročnih novčanih fondova održavaju se niskima kratkim WAM-om i WAL-om.

(37)    Cilj je standardnih novčanih fondova ponuditi prinose malo više od prinosa na tržištu novca te stoga ulažu u imovinu s dužim dospijećem. Nadalje, kako bi se ostvario taj cilj, ovoj kategoriji novčanih fondova treba dopustiti primjenu viših granica za rizik portfelja kao što su ponderirano prosječno dospijeće i ponderirano prosječno trajanje.

(38)    U skladu s pravilima utvrđenima u članku 84. Direktive 2009/65/EZ, upravitelji UCITS novčanih fondova imaju mogućnost u iznimnim slučajevima, u kojima okolnosti to zahtijevaju, privremeno obustaviti isplatu. U skladu s pravilima utvrđenima u članku 16. Direktive 2011/61/EU i u članku 47. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 231/2013[8], upravitelji AIF novčanih fondova smiju koristiti posebne mehanizme kako bi se nosili s neočekivanom nelikvidnošću imovine fonda.

(39)    Kako upravljanje rizicima novčanih fondova ne bi bilo pristrano zbog kratkoročnih odluka pod utjecajem mogućeg rejtinga novčanog fonda, ako upravitelj novčanog fonda zatraži vanjski kreditni rejting, trebala bi se primjenjivati Uredba (EU) br. 462/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1060/2009 o agencijama za kreditni rejting i sve provoditi u skladu njom. ▌Kako bi se osiguralo odgovarajuće upravljanje likvidnošću, novčani fondovi moraju uvesti čvrste politike i postupke za upoznavanje svojih ulagatelja. Politike koje treba provesti upravitelj trebale bi pomoći razumijevanju baze ulagatelja novčanih fondova u tolikoj mjeri da se mogu predvidjeti velike isplate. Kako bi novčani fond izbjegao iznenadne masovne isplate, potrebno je obratiti posebnu pažnju na velike ulagatelje koji čine znatan udio u imovini novčanog fonda, primjerice kada je udio jednog ulagatelja veći od udjela imovine s dnevnim dospijećem. U tom slučaju novčani fond treba povećati svoj udio imovine s dnevnim dospijećem na razinu udjela ulagatelja. Kad god je to moguće upravitelj treba saznati tko su ulagatelji, čak i ako su zastupljeni preko povjereničkih računa, portala ili bilo kojih drugih neizravnih kupaca.

(40)    U okviru opreznog upravljanja rizicima novčani fondovi trebaju najmanje jedanput u tri mjeseca provoditi testiranje otpornosti na stres. Od upravitelja novčanih fondova očekuje se da poduzmu mjere za jačanje otpornosti novčanih fondova kad god rezultati testiranja otpornosti na stres ukazuju na osjetljivost.

(41)    Kako bi se odrazila stvarna vrijednost imovine, prednost pri vrednovanju imovine novčanih fondova treba imati metoda po tržišnim vrijednostima. Ako se metodom vrednovanja po tržišnim vrijednostima dobiva pouzdana vrijednost imovine, upravitelju se ne bi trebalo dopustiti korištenje metode vrednovanja po modelu jer se metodom vrednovanja po modelu obično postiže slabija preciznost. Imovina kao što su blagajnički zapisi i kratkoročne municipalne obveznice, srednjoročne ili kratkoročne obveznice općenito je ona za koju se očekuje pouzdano vrednovanje po tržišnim vrijednostima. Za vrednovanje komercijalnih zapisa ili potvrda o depozitu, upravitelj treba provjeriti je li cijena na sekundarnom tržištu točna. Smatra se da i otkupna cijena koju ponudi izdavatelj predstavlja dobru procjenu vrijednosti komercijalnog zapisa. ▌Vrijednost treba procijeniti upravitelj, primjerice korištenjem tržišnih podataka kao što je prinos usporedivih izdanja i usporedivih izdavatelja ili korištenjem međunarodno priznate metode računovodstva amortiziranih troškova kao što je navedeno u priznatim međunarodnim računovodstvenim standardima.

(42)    Cilj je novčanih fondova s nepromjenjivom vrijednošću imovine (novčani fondovi s nepromjenjivim NAV-om) očuvati uloženi kapital, a pritom osigurati visoki stupanj likvidnosti. Većina novčanih fondova s nepromjenjivim NAV-om pri raspodjeli dohotka ulagateljima ima neto vrijednost imovine (NAV) po udjelu ili dionici na primjer 1 EUR, 1 USD ili 1 GBP. Ostali akumuliraju dohodak u NAV-u fonda i pritom održavaju nepromjenjivom unutarnju vrijednost imovine.

(43)    Kako bi se uzele u obzir posebnosti novčanih fondova s nepromjenjivim NAV-om, potrebno je novčanim fondovima s nepromjenjivim NAV-om dopustiti i korištenje računovodstvene metode amortiziranog troška za određivanje nepromjenjive neto vrijednosti imovine (NAV) po udjelu ili dionici. Unatoč tome, kako bi se u svakom trenutku osiguralo praćenje razlike između nepromjenjivog NAV-a po udjelu ili dionici i NAV-a po udjelu ili dionici, novčani fond s nepromjenjivim NAV-om trebao bi isto tako izračunati vrijednost svoje imovine na temelju metoda vrednovanja po tržišnim vrijednostima ili vrednovanja po modelu.

(44)    Budući da novčani fond treba objaviti NAV kojim se odražavaju sve promjene vrijednosti njegove imovine, objavljeni se NAV treba zaokružiti najviše na sljedeći osnovni bod ili njegovu protuvrijednost. Stoga kada se NAV objavi u određenoj valuti, na primjer 1 EUR, usklađivanje vrijednosti provodi se na svakih 0,0001 EUR. U slučaju NAV-a od 100 EUR, usklađivanje vrijednosti provodi se na svakih 0,01 EUR. Samo novčani fond koji je novčani fond s nepromjenjivim NAV-om može objaviti cijenu kojom se ne prate u cijelosti promjene vrijednosti njegove imovine. U tom slučaju NAV se može zaokružiti na najbliži cent za NAV od 1 EUR (kod svake promjene za 0,01 EUR).

(44a)  Prije ulaganja u novčani fond ulagateljima treba dati jasne informacije o tome je li novčani fond kratkoročni ili standardni novčani fond. Osim toga, kako bi se izbjegla pogrešna očekivanja ulagatelja, u svakom bi se prodajnom dokumentu trebalo jasno navesti da ulaganja u novčane fondove nisu osigurana.

(45)    Kako bi se mogle smanjiti moguće isplate klijentima u razdoblju jakih tržišnih stresova, svi novčani fondovi javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, novčani fondovi za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om i novčani fondovi s NAV-om niske volatilnosti trebali bi imati uspostavljene odredbe o naknadama za likvidnost i ograničenju isplate kako bi se spriječile znatne isplate u razdobljima tržišnog stresa i spriječilo nepravedno izlaganje drugih ulagatelja prevladavajućim tržišnim uvjetima. Naknada za likvidnost trebala bi biti istovjetna stvarnom trošku likvidacije imovine za ispunjavanje isplate klijenta tijekom razdoblja tržišnog stresa, a ne kaznena naplata iznad onog što bi nadoknadili gubici drugih ulagatelja zbog isplate.

(46)    Novčani fondovi javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčani fondovi za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om trebali bi prestati biti novčani fond s nepromjenjivim NAV-om ako ne mogu ispuniti minimalnu količinu tjednih zahtjeva za likvidnost u roku od 30 dana nakon što su iskoristili naknade za likvidnost ili ograničenja isplate. U tom slučaju dotični novčani fond javnog duga s nepromjenjivim NAV-om ili novčani fond za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om automatski bi se trebao pretvoriti u novčani fond s promjenjivim NAV-om ili likvidirati.

(46a)  Novčani fondovi s NAV-om niske volatilnosti trebali bi se odobravati samo na razdoblje od pet godina. Komisija bi trebala preispitati prikladnost novčanih fondova s NAV-om niske volatilnosti četiri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Tijekom preispitivanja u obzir bi trebalo uzeti učinak i provedbu odredbi o novčanim fondovima s NAV-om niske volatilnosti, uključujući učestalost zaštitnih mehanizama iz ove Uredbe. Preispitivanjem bi također trebalo u obzir uzeti rizik za financijsku stabilnost financijskog sustava Unije i troškove za gospodarstvo, uključujući za poduzeća, sektor novčanih fondova i širi financijski sektor. Preispitivanjem bi se također trebala istražiti mogućnost odobravanja novčanih fondova s NAV-om niske volatilnosti na razdoblje duže od pet godina ili njihovog odobravanja bez vremenskog ograničenja i u tom slučaju je li potrebno mijenjati režim za novčane fondove s NAV-om niske volatilnosti.

(47)    Pružanjem vanjske potpore novčanom fondu ▌koja ima za cilj osigurati likvidnost ili stabilnost ili de facto ostvariti takav učinak, povećava se rizik zaraze između sektora novčanih fondova i ostatka financijskog sektora. Treće osobe pružaju takvu potporu iz vlastitog interesa jer imaju gospodarsku korist u društvu za upravljanje koje upravlja novčanim fondom ili žele izbjeći lošu reputaciju do koje bi došlo kad bi se njihovo ime povezivalo s gubitkom novčanog fonda. Budući da se te treće osobe ne obvezuju izričito da će pružiti ili zajamčiti potporu, nije sigurno hoće li se takva potpora dodijeliti kada je novčani fond zatreba. U takvim okolnostima, potpora koja podliježe diskrecijskom pravu pokrovitelja pridonosi nesigurnosti među sudionicima na tržištu oko toga tko će snositi gubitke novčanog fonda kada do njih dođe. Tom nesigurnošću novčani fondovi postaju još osjetljiviji na bijeg tijekom razdoblja financijske nestabilnosti, kada su širi financijski rizici najizraženiji i kada raste zabrinutost u pogledu zdravog poslovanja pokrovitelja i njihove sposobnosti pružanja potpore povezanim novčanim fondovima. Iz ovih razloga ▌vanjsku potporu za novčane fondove treba zabraniti.

(48)    Prije ulaganja u novčani fond ulagateljima treba dati jasne informacije o tome je li novčani fond kratkoročni ili standardni novčani fond ▌. Osim toga, kako bi se izbjegla pogrešna očekivanja ulagatelja, u svakom se prodajnom dokumentu mora jasno navesti da ulaganja u novčane fondove nisu osigurana. ▌

(48a)  Ulagatelje bi također trebalo obavijestiti o mjestima pristupa informacijama o portfelju ulaganja i razini likvidnosti novčanog fonda.

(50)    Tijelo nadležno za novčani fond trebalo bi provjeriti može li novčani fond kontinuirano ispunjavati odredbe ove Uredbe. Budući da nadležna tijela već imaju široke ovlasti u skladu s direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU, potrebno je te ovlasti proširiti kako bi se mogle primjenjivati i u odnosu na nova zajednička pravila za novčane fondove. Tijela nadležna za UCITS ili AIF trebaju provjeriti i usklađenost svih subjekata za zajednička ulaganja koji imaju karakteristike novčanih fondova i postoje u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe.

(50a)  Tijekom tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe Komisija bi trebala analizirati iskustvo stečeno u primjeni ove Uredbe i učinak na različite gospodarske aspekte povezane s novčanim fondovima. Dužnički financijski instrument koji su izdale ili za koje jamče države članice različita je kategorija ulaganja s posebnim kreditnim obilježjima i obilježjima likvidnosti. Osim toga, državni dužnički financijski instrumenti imaju važnu ulogu u financiranju država članica. Komisija bi trebala ocijeniti razvoj tržišta državnih dužničkih financijskih instrumenata koje izdaju ili za koje jamče države članice i mogućnost stvaranja posebnog okvira za novčane fondove čija je politika ulaganja usmjerena na tu vrstu dužničkih financijskih instrumenata.

(51)    Komisija bi trebala donijeti delegirane akte u području internog postupka procjene u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Od osobite je važnosti da Komisija u svom pripremnom radu provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja na stručnoj razini.

(52)    Komisija bi trebala biti ovlaštena i za donošenje provedbenih tehničkih standarda putem provedbenih akata u skladu s člankom 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010[9]. ESMA-i bi trebalo povjeriti izradu nacrta provedbenih tehničkih standarda koji se podnose Komisiji vezano uz obrazac za izvješćivanje koji sadržava podatke o novčanim fondovima namijenjene nadležnim tijelima.

(53)    ESMA treba moći izvršavati sve ovlasti koje su joj dodijeljene u skladu s direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU i u pogledu ove Uredbe. Povjerena joj je i izrada nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda.

(54)    ▌Tijekom tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe od ključne je važnosti da Komisija analizira iskustvo stečeno u primjeni ove Uredbe i učinke na različite gospodarske aspekte povezane s novčanim fondovima. To bi preispitivanje trebalo biti usmjereno na učinak promjena koje se zahtijevaju ovom Uredbom na realno gospodarstvo i financijsku stabilnost.

(55)    Nova jedinstvena pravila za novčane fondove trebala bi biti u skladu s odredbama Direktive 95/46/EZ[10] i Uredbom (EZ) br. 45/2001[11].

(56)    Budući da ciljeve ove Uredbe, odnosno osiguranje jedinstvenih zahtjeva nadzora koji se primjenjuju na novčane fondove u čitavoj Uniji, pritom u potpunosti vodeći računa o ravnoteži između sigurnosti i pouzdanosti novčanih fondova te učinkovitog funkcioniranja tržišta novca i troškova koje imaju razni dionici na tržištu novca, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Unije zbog njihovih razmjera i učinaka, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ovom Uredbom ne prelazi se ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(57)    Novim jedinstvenim pravilima za novčane fondove poštuju se temeljna prava i načela posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a osobito zaštita potrošača, sloboda poduzetništva i zaštita osobnih podataka. Nova jedinstvena pravila za novčane fondove trebala bi se primijeniti u skladu s tim pravima i načelima,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.Opće odredbe

Članak 1. Predmet i područje primjene

1.          Ovom se Uredbom utvrđuju pravila koja se odnose na financijske instrumente prihvatljive za ulaganje novčanog fonda, njegov portfelj i vrednovanje te zahtjevi za izvješćivanje u vezi s novčanim fondom koji je osnovan, kojim se upravlja ili koji se prodaje u Uniji.

Ova se Uredba primjenjuje na subjekte za zajednička ulaganja koji:

i. moraju imati odobrenje za rad kao UCITS u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ili kao AIF u skladu s Direktivom 2011/61/EU;

ii. ulažu u kratkoročnu imovinu;

iii. imaju pojedinačni ili kumulativni cilj nuditi prinose u skladu sa stopama na tržištu novca ili očuvati vrijednosti ulaganja.

2.          Države članice ne dodaju nikakve dodatne zahtjeve u području obuhvaćenom ovom Uredbom.

Članak 1.aVrste novčanih fondova s nepromjenjivim NAV-om

Od datuma stupanja na snagu ove Uredbe novčani fondovi s nepromjenjivim

NAV-om posluju u Uniji samo kao:

(a) novčani fondovi javnog duga EU-a s nepromjenjivim NAV-om,

(b) novčani fondovi za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om ili

(c) novčani fondovi s NAV-om niske volatilnosti.

Osim ako nije drugačije navedeno, u ovoj se Uredbi pri svakom navođenju novčanih fondova s nepromjenjivim NAV-om misli na novčane fondove javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, novčane fondove za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om i novčane fondove s NAV-om niske volatilnosti.

Članak 2.Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)         „kratkoročna imovina” znači financijska imovina čije preostalo dospijeće nije dulje od dvije godine;

(2)         „instrumenti tržišta novca” znači prenosivi instrumenti kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki (o) Direktive 2009/65/EZ kojima se obično trguje na tržištu novca, uključujući blagajničke zapise i kratkoročne municipalne obveznice, potvrde o depozitu, komercijalne zapise, bankovne akcepte te srednjoročne ili kratkoročne obveznice, i također instrumenti kako je navedeno u članku 3. Direktive 2007/16/EZ;

(3)         „prenosivi vrijednosni papiri” znači prenosivi vrijednosni papiri kako je određeno u članku 2. stavku 1. točki (n) Direktive 2009/65/EZ;

(4)         „repo ugovor” znači svaki ugovor u kojem jedna ugovorna strana prenosi vrijednosne papire ili bilo koje pravo povezano s vlasništvom na drugu ugovornu stranu uz obvezu otkupa po određenoj cijeni na kasniji datum koji je određen ili će se odrediti;

(5)         „obrnuti repo ugovor” znači svaki ugovor u kojem jedna ugovorna strana prima vrijednosne papire ili bilo koje pravo povezano s vlasništvom ili vrijednosnim papirom od druge ugovorne strane, uz obvezu ponovne prodaje po određenoj cijeni na kasniji datum koji je određen ili će se odrediti;

(6)         „pozajmljivanje vrijednosnih papira” i „uzajmljivanje vrijednosnih papira” znači svaka transakcija kojom institucija ili njezina ugovorna strana prenosi vrijednosne papire pritom podliježući obvezi da će primatelj vratiti istovrijedne vrijednosne papire na kasniji datum ili kada to bude zahtijevao prenositelj, pri čemu je za instituciju koja prenosi vrijednosne papire transakcija pozajmljivanje vrijednosnih papira, a za instituciju na koju se prenose je uzajmljivanje vrijednosnih papira;

(7)         „sekuritizacija” znači sekuritizacija kako je određeno u članku 4. stavku 1. točki 61. Uredbe 575/2013[12];

(7a)       „likvidni vrijednosni papir visoke kvalitete osiguran imovinom” znači kvalificirani vrijednosni papir osiguran imovinom koji ispunjava uvjete utvrđene u članku 13. delegirane Uredbe Komisije (EU) br. ... o dopuni Uredbe (EU) 575/2013 u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija na temelju članka 460. Uredbe (EU) br. 575/2013 kojim je određeno da jedinstvena specifikacija bude prihvatljiva prenosiva imovina visoke likvidnosti i kreditne kvalitete u skladu s člankom 416. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(8)         „korporativni dužnički financijski instrument” znači dužnički instrument koji izdaje subjekt koji stvarno bavi proizvodnjom ili prodajom robe ili nefinancijskih usluga;

(9)         „vrednovanje po tržišnim vrijednostima” znači vrednovanje stavki po dostupnim završnim cijenama pribavljenim od neovisnih izvora uključujući burzovne tečajeve, elektronske kotacije ili kotacije više neovisnih renomiranih brokera;

(10)       „vrednovanje po modelu” znači svako vrednovanje s referentnim vrijednostima, ekstrapolirano ili na drugi način izračunano iz jednog ili više tržišnih podataka;

(11)       „metoda amortiziranog troška” znači metoda vrednovanja kod koje se uzima trošak stjecanja imovine i ta se vrijednost usklađuje za amortizaciju premija (ili diskonta) do dospijeća;

(12)       „novčani fond s nepromjenjivom neto vrijednošću imovine” (novčani fond s nepromjenjivim NAV-om) znači novčani fond koji održava nepromjenjivu vrijednost NAV-a po udjelu ili dionici, pri čemu se prihod fonda obračunava dnevno ili se može isplatiti ulagatelju, a imovina se općenito vrednuje prema metodi amortiziranog troška ili se NAV zaokružuje na najbliži postotni bod ili njegovu protuvrijednost u valuti;

(12a)     „novčani fond za male ulagatelje s nepromjenjivom neto vrijednošću imovine” (novčani fond za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om) znači novčani fond s nepromjenjivim NAV-om u koji upis mogu vršiti samo dobrotvorne organizacije, neprofitne organizacije, javna tijela i javne zaklade;

(12b)     „novčani fond s neto vrijednošću imovine niske volatilnosti” (novčani fond s

NAV-om niske volatilnosti) znači novčani fond novčani fond koji je u skladu sa zahtjevima iz članka 27. stavaka 1. do 4.;

(13)       „kratkoročni novčani fond” znači novčani fond koji ulaže u prihvatljive instrumente tržišta novca iz članka 9. stavka 1.;

(14)       „standardni novčani fond” znači novčani fond koji ulaže u prihvatljive instrumente tržišta novca iz članka 9. stavaka 1. i 2.;

(15)       „kreditne institucije” znači kreditna institucija kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) 575/2013;

(16)       „nadležno tijelo novčanog fonda” znači:

(a)    za UCITS, nadležno tijelo matične države članice UCITS-a imenovano u skladu s člankom 97. Direktive 2009/65/EZ;

(b)    za AIF u EU-u, nadležno tijelo matične države članice AIF-a kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki (p) Direktive 2011/61/EU;

(c)    za AIF izvan EU-a jedno od sljedećeg:

i.       nadležno tijelo države članice ako se AIF izvan EU-a prodaje u Uniji bez putovnice;

ii.      nadležno tijelo UAIF-a u EU-u koji upravlja AIF-om izvan EU-a ako se AIF izvan EU-a prodaje u Uniji s putovnicom ili se ne prodaje u Uniji;

iii.     nadležno tijelo referentne države članice ako AIF-om izvan EU-a ne upravlja UAIF u EU-u i prodaje se u Uniji s putovnicom;

(17)       „matična država članica novčanog fonda” znači država članica u kojoj je novčani fond dobio odobrenje za rad;

(18)       „ponderirano prosječno dospijeće (WAM)” znači prosječna duljina razdoblja do ugovorenog dospijeća ili, ako je kraće, do sljedećeg usklađivanja kamatnih stopa sa stopom na tržištu novca za svu temeljnu imovinu fonda, kojim se odražavaju relativni udjeli svake imovine;

(19)       „ponderirano prosječno trajanje (WAL)” znači prosječnu duljinu razdoblja do ugovorenog dospijeća sve temeljne imovine fonda kojim se odražavaju relativni udjeli svake imovine;

(20)       „ugovoreno dospijeće” znači datum na koji se glavnica vrijednosnog papira mora u cijelosti otplatiti i koji ne podliježe nikakvoj opcionalnosti;

(21)       „preostalo dospijeće” znači duljinu razdoblja do ugovorenog dospijeća;

(22)       „kratka prodaja” znači prodaja instrumenata tržišta novca bez pokrića;

(22a)     „novčani fond javnog duga EU-a s nepromjenjivim NAV-om” znači novčani fond s nepromjenjivim NAV-om koji ulaže 99,5 % svoje imovine u instrumente javnog duga EU-a i do 2020. najmanje 80 % svoje imovine u instrumente javnog duga EU-a, novčani fondovi javnog duga EU-a s nepromjenjivim NAV-om trebali bi to ulaganje u javni dug jačati postupno;

(22b)     „vanjska potpora” znači izravna ili neizravna potpora treće osobe, uključujući pokrovitelja novčanog fonda, koja je namijenjena likvidnosti ili bi trebala zajamčiti likvidnosti novčanog fonda novčanog fonda ili stabiliziranje NAV-a po udjelu ili dionici novčanog fonda i uključuje:

             (a) gotovinu treće osobe;

             (b) kupnju imovine novčanog fonda po napuhanoj cijeni od strane treće osobe;

             (c) kupnju udjela ili dionica novčanog fonda od strane treće osobe kako bi se fondu omogućila likvidnost;

             (d) izdavanje svih vrsta eksplicitne ili implicitne garancije, jamstava ili izjava o potpori od strane treće osobe u korist novčanog fonda;

             (e) svako djelovanje treće osobe čiji je izravni ili neizravni cilj održavanje profila likvidnosti i NAV-a po udjelu ili dionici novčanog fonda;

(22c)     „instrumenti javnog duga EU-a” znači instrumenti javnog duga koji su gotovina, imovina vlada država članica ili obrnuti repo ugovori osigurani javnim dugom institucija Unije ili njezinih tijela, ureda ili agencija, uključujući između ostaloga Europsku središnju banku, Europski stabilizacijski mehanizam, Europsku investicijsku banku, Europski investicijski fond i Europski fond za strateška ulaganja;

(22d)     „instrumenti javnog duga” znači gotovina, imovina vlade ili obrnuti repo ugovori osigurani javnim dugom bilo koje prihvatljive države, kako je to odredio upravitelj novčanog fonda.

Članak 3. Odobrenje za rad novčanih fondova

1.          Ni jedan subjekt za zajednička ulaganja ne smije se osnivati, prodavati ili njime upravljati u Uniji kao novčanim fondom ako nije dobio odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom.

Takvo odobrenje za rad vrijedi u svim državama članicama.

2.          Subjekt za zajednička ulaganja koji zahtijeva odobrenje za rad kao UCITS u skladu s Direktivom 2009/65/EZ dobiva odobrenje za rad kao novčani fond u okviru postupka odobrenja u skladu s Direktivom 2009/65/EZ.

3.          Subjekt za zajednička ulaganja koji je AIF dobiva odobrenje za rad kao novčani fond u skladu s postupkom odobrenja utvrđenim u članku 4.

4.          Ni jedan subjekt za zajednička ulaganja ne dobiva odobrenje za rad kao novčani fond ako nadležnom tijelu novčanog fonda nije pružen zadovoljavajući dokaz da novčani fond može ispuniti sve zahtjeve ove Uredbe.

5.          Za potrebe odobrenja novčani fond podnosi nadležnom tijelu sljedeće dokumente:

(a)    pravila fonda ili dokumente o osnivanju;

(b)    dokaz o identitetu upravitelja;

(c)    dokaz o identitetu depozitara;

(d)    opis ili bilo koju informaciju o novčanom fondu dostupnu ulagateljima;

(e)    opis ili bilo koju informaciju o mehanizmima i postupcima za usklađivanje sa zahtjevima iz poglavlja II. do VII.;

(f)     sve ostale informacije ili dokumente koje zahtijeva tijelo nadležno za novčani fond kako bi provjerilo usklađenost sa zahtjevima ove Uredbe.

6.          Nadležno tijelo tromjesečno obavješćuje ESMA-u o dodijeljenim ili oduzetim odobrenjima za rad u skladu s ovom Uredbom.

7.          ESMA vodi središnji javni registar svih novčanih fondova s odobrenjem za rad u skladu s ovom Uredbom, uključujući vrstu, upravitelja i nadležno tijelo novčanog fonda. Registar je dostupan u elektroničkom obliku.

Članak 4. Postupak izdavanja odobrenja za rad novčanih fondova AIF

1.          AIF dobiva odobrenje za rad kao novčani fond samo ako je nadležno tijelo odobrilo zahtjev UAIF-a s odobrenjem u skladu s Direktivom 2011/61/EU za upravljanje

AIF-om, pravila fonda i odabir depozitara.

2.          Kod podnošenja zahtjeva za upravljanje AIF-om UAIF koji ima odobrenje za rad nadležnom tijelu novčanog fonda dostavlja sljedeće:

(a)    pisani sporazum s depozitarom;

(b)    podatke o delegiranju poslova koji se odnose na portfelj i upravljanje rizicima te upravljanje AIF-om;

(c)    informacije o strategijama ulaganja, profilima rizičnosti i drugim karakteristikama AIF-ova za koje UAIF ima odobrenje za upravljanje.

Nadležno tijelo novčanog fonda smije zatražiti od nadležnog tijela UAIF-a razjašnjenje i informacije o dokumentaciji iz prethodnog podstavka ili potvrdu jesu li novčani fondovi obuhvaćeni područjem primjene odobrenja za rad koje je UAIF-u izdano za upravljanje. Nadležno tijelo UAIF-a odgovara na zahtjev nadležnog tijela novčanog fonda u roku od 10 radnih dana.

3.          O svakoj naknadnoj promjeni dokumentacije navedene u stavku 2. UAIF mora odmah obavijestiti nadležno tijelo novčanog fonda.

4.          Nadležno tijelo novčanog fonda može odbiti zahtjev UAIF-a samo ako:

(a)    UAIF nije u skladu s ovom Uredbom;

(b)    UAIF nije u skladu s Direktivom 2011/61/EU;

(c)    UAIF nema odobrenje svog nadležnog tijela za upravljanje novčanim fondovima;

(d)    UAIF nije dostavio dokumentaciju iz stavka 2.

Prije nego što odbije zahtjev, nadležno tijelo novčanog fonda savjetuje se s nadležnim tijelom UAIF-a.

5.          Odobrenje za rad AIF-a kao novčanog fonda neće biti uvjetovano obvezom da

AIF-om upravlja UAIF kojem je izdano odobrenje za rad u matičnoj državi članici AIF-a, kao ni obvezom da UAIF obavlja ili delegira bilo kakve djelatnosti u matičnoj državi članici AIF-a.

6.          UAIF se u roku od dva mjeseca od zaprimanja potpunog zahtjeva obavještava je li AIF dobio odobrenje za rad kao novčani fond.

7.          Nadležno tijelo novčanog fonda ne izdaje odobrenje za rad ako postoje pravni razlozi koji sprečavaju AIF da trguje svojim udjelima ili dionicama u svojoj matičnoj državi članici.

Članak 5.Uporaba naziva novčanog fonda

1.          UCITS ili AIF koristi naziv novčani fond za sebe ili za udjele ili dionice koje izdaje samo ako UCITS ili AIF ima odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom.

UCITS ili AIF koristi naziv kojim se ukazuje na novčani fond ili koristi izraze kao što su „gotovina”, „likvidno”, „novac”, „raspoloživa imovina”, „kao depozit” i slične riječi samo ako ima odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom.

2.          Uporaba naziva novčani fond ili naziva kojim se ukazuje na novčani fond ili uporaba izraza iz stavka 1. obuhvaća uporabu u svim unutarnjim i vanjskim dokumentima, izvješćima, izjavama, oglasima, priopćenjima, dopisima i svim drugim dokumentima upućenima ili namijenjenima za distribuciju potencijalnim ulagateljima, imateljima udjela, dioničarima ili nadležnim tijelima u pisanom, usmenom, elektroničkom ili bilo kojem drugom obliku.

Članak 6.Primjenjiva pravila

1.          Novčani fond u svakom je trenutku usklađen s odredbama ove Uredbe.

2.          Novčani fond koji je UCITS i njegov upravitelj u svakom su trenutku usklađeni sa zahtjevima Direktive 2009/65/EZ, osim ako je drugačije određeno ovom Uredbom.

3.          Novčani fond koji je AIF i njegov upravitelj u svakom su trenutku usklađeni sa zahtjevima Direktive 2011/61/EU, osim ako je drugačije određeno ovom Uredbom.

4.          Upravitelj novčanog fonda odgovoran je za osiguravanje usklađenosti s ovom Uredbom. Upravitelj je odgovoran za sve gubitke ili štete nastale zbog neusklađenosti s ovom Uredbom.

5.          Ovom se Uredbom novčani fond ne sprečava da primijeni ograničenja ulaganja stroža od onih koja su propisana ovom Uredbom.

Poglavlje II.Obveze vezane uz politiku ulaganja novčanih fondova

Odjeljak I.Opća pravila i prihvatljiva imovina

Članak 7.Opća načela

1.          Ako novčani fond obuhvaća više investicijskih dijelova, za potrebe poglavlja II. do VII. svaki se dio smatra zasebnim novčanim fondom.

2.          Novčani fond odobren kao UCITS ne podliježe obvezama koje se odnose na politike ulaganja UCITS-a utvrđenima u člancima 49., 50., 50.a, članku 51. stavku 2. i člancima 52. do 57. Direktive 2009/65/EZ, osim ako je izričito određeno drugačije ovom Uredbom.

Članak 8.Prihvatljiva imovina

1.          Novčani fond ulaže samo u jednu ili više sljedećih kategorija financijske imovine i samo pod uvjetima određenima ovom Uredbom:

(a)     instrumente tržišta novca;

(aa)  financijske instrumente koje odvojeno ili zajednički izdaju ili za koje jamče nacionalne, regionalne i lokalne uprave država članica ili njihove središnje banke, institucije, tijela, uredi ili agencije Unije, uključujući između ostaloga Europsku središnju banku, Europsku investicijsku banku, Europski investicijski fond, novi Europski fond za strateška ulaganja ili Europski stabilizacijski mehanizam, Međunarodni monetarni fond, Međunarodnu banku za obnovu i razvoj, Razvojnu banku Vijeća Europe i Europsku banku za obnovu i razvoj;

(b)    depozite kod kreditnih institucija;

(c)     prihvatljive izvedene instrumente koji se koriste isključivo za zaštitu od rizika;

(d)    obrnute repo ugovore ili repo ugovore pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

        i. imovina koja se koristi kao kolateral ne prodaje, ponovno ulaže ili zalaže;

        ii. repo ugovor koristi se privremeno i ne u svrhu ulaganja;

        iii. novčani fond ima pravo raskinuti ugovor u svakom trenutku uz otkazni rok od najviše dva radna dana;

        iv. gotovina koju novčani fond primi kao dio repo ugovora ne prelazi 10 % njegove imovine te se ne prenosi, ponovno ulaže ili ponovno koristi na neki drugi način;

2.          Novčani fond ne obavlja ni jednu od sljedećih aktivnosti:

(a)    ulaganje u imovinu osim one iz stavka 1.;

(b)    kratku prodaju instrumenata tržišta novca;

(c)    izravnu ili neizravnu izloženost burzovno utrživim fondovima, dionicama ili robi, uključujući preko izvedenica, certifikata koji ih predstavljaju, indeksa koji se na njima temelje ili svih drugih sredstava ili instrumenata iz kojih proizlazi takva izloženost;

(d)    sklapanje ugovora o pozajmljivanju vrijednosnih papira ili ugovora o uzajmljivanju vrijednosnih papira ▌i svakog drugog ugovora kojim bi se teretila imovina novčanog fonda;

(e)    uzajmljivanje i pozajmljivanje gotovine;

(ea)  ulaganje u druge novčane fondove.

Članak 9. Prihvatljivi instrumenti tržišta novca

1.          Instrument tržišta novca prihvatljiv je za ulaganje novčanog fonda pod uvjetom da ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a)    pripada jednoj od kategorija instrumenata tržišta novca iz članka 50. stavka 1. točaka (a), (b), (c) ili (h) Direktive 2009/65/EZ;

(b)    ima jednu od sljedećih alternativnih karakteristika:

i.       pri izdavanju ima ugovoreno dospijeće od 397 dana ili manje;

ii.      pri izdavanju ima preostalo dospijeće od 397 dana ili manje ili

iii.    prihvatljiv je kao vrijednosni papir visoke kvalitete i likvidnosti osiguran imovinom kako je navedeno u članku 2. stavku 7.a;

(c)    izdavatelju instrumenta tržišta novca dodijeljena je jedna od dvije najviše kategorije internog rejtinga u skladu s pravilima utvrđenima u članku 18. ove Uredbe;

(d)    ako dođe do izloženosti sekuritizaciji, podliježe dodatnim zahtjevima utvrđenima u članku 10.

2.          Standardni novčani fondovi smiju ulagati u instrumente tržišta novca koji podliježu redovitom usklađivanju prinosa u skladu s uvjetima na tržištu novca svakih 397 dana ili češće, a nemaju preostalo dospijeće duže od dvije godine.

3.          Stavak 1. točka (c) ne primjenjuje se na instrumente tržišta novca koje izdaje ili za koje jamči središnje tijelo ili središnja banka države članice, Europska središnja banka, Unija, Europski stabilizacijski mehanizam ili Europska investicijska banka.

Članak 10.Prihvatljive sekuritizacije

1.          Sekuritizacija je prihvatljiva pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)    temeljna izloženost ili skup izloženosti sastoje se isključivo od prihvatljivih dužničkih financijskih instrumenata i dovoljno su diversificirani;

(b)    temeljni prihvatljivi dužnički financijski instrument visoke je kreditne kvalitete i likvidnosti;

(c)    temeljni prihvatljivi dužnički financijski instrument pri izdavanju ima ugovoreno dospijeće od 397 dana ili manje, ili ima preostalo dospijeće od 397 dana ili manje.

1a.        Vrijednosni papiri visoke kvalitete i likvidnosti osigurani imovinom iz članka 2. stavka 7.a smatraju se prihvatljivim sekuritizacijama.

1b.        Komercijalni zapisi osigurani imovinom smatraju se prihvatljivim sekuritizacijama pod uvjetom da su likvidni kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 575/2013 i da temeljne izloženosti imaju visoku kreditnu kvalitetu.

2.          Komisija [u roku od 6 mjeseci nakon objave ove Uredbe] donosi delegirane akte u skladu s člankom 44. koji se odnose na definiranje kriterija za određivanje jednostavne, transparentne i standardizirane sekuritizacije u odnosu na sljedeće:

(a)    uvjete i okolnosti pod kojima se smatra da se temeljna izloženost ili skup izloženosti sastoji isključivo od prihvatljivih dužničkih financijskih instrumenata i smatra li se dovoljno raznolikom;

(b)    uvjete i brojčane pragove kojima se određuje kada su temeljni dužnički financijski instrumenti visoke kreditne kvalitete i likvidnosti;

(ba) zahtjeve za transparentnost sekuritizacije i njezine temeljne imovine.

Pri tome Komisija jamči usklađenost s delegiranim aktima usvojenima u skladu s člankom 460. Uredbe (EU) br. 575/2013 i člankom 135. stavkom 2. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) te uzima u obzir posebna obilježja sekuritizacija s dospijećem manjim od 397 dana.

Osim toga, Komisija najkasnije do [6 mjeseci nakon objave ove Uredbe] donosi delegirane akte kojima se definiraju kriteriji za određivanje duga visoke kreditne kvalitete i likvidnih komercijalnih papira osiguranih imovinom u smislu stavka 1.a. Time Komisija jamči usklađenost s radom pojedinih područja djelovanja

EBA-e te njihovo podupiranje.

Članak 11. Prihvatljivi depoziti kod kreditnih institucija

Depozit kod kreditne institucije prihvatljiv je za ulaganje novčanog fonda pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)         riječ je o depozitu koji je povratan na zahtjev ili depozitu koji daje pravo opoziva u svakom trenutku;

(b)         depozit dospijeva za najviše 12 mjeseci;

(c)         kreditna institucija ima sjedište u državi članici ili, ako kreditna institucija ima sjedište u trećoj zemlji, podliježe pravilima nadzora koja se smatraju istovjetnima onima koja su utvrđena pravom Unije u skladu s postupkom utvrđenim u članku 107. stavku 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 12. Prihvatljivi izvedeni financijski instrumenti

Izvedeni financijski instrument prihvatljiv je za ulaganje novčanog fonda ako se njime trguje na reguliranom tržištu iz članka 50. stavka 1. točaka (a), (b) ili (c) Direktive 2009/65/EZ ili ako podliježe obvezi poravnanja iz Uredbe (EU) br. 648/2012 pod uvjetom da su ▌ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)         temelj izvedenog instrumenta su kamatne stope, devizni tečajevi, valute ili indeksi jedne od tih kategorija;

(b)         izvedeni instrument služi isključivo za zaštitu od rizika trajanja i valutnog rizika koji su povezani s drugim ulaganjima novčanog fonda;

(c)         druge ugovorne strane u izvedenim instrumentima su institucije koje podliježu bonitetnoj regulativi i nadzoru, te pripadaju kategorijama koje su odobrila nadležna tijela matične države članice novčanog fonda;

(d)         ▌izvedenice podliježu svakodnevnom pouzdanom i provjerljivom vrednovanju, te ih je u svakom trenutku moguće prodati, likvidirati ili zatvoriti prijebojnom transakcijom po njihovoj fer vrijednosti na zahtjev novčanog fonda.

Članak 13. Prihvatljivi obrnuti repo ugovori

1.          Obrnuti repo ugovor novčani fond može sklopiti pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)    novčani fond ima pravo raskinuti ugovor u svakom trenutku uz otkazni rok od najviše dva radna dana;

(b)    tržišna vrijednost imovine primljene u okviru obrnutog repo ugovora u svakom je trenutku barem jednaka vrijednosti potrošene gotovine.

2.          Imovina koju novčani fond prima u okviru obrnutog repo ugovora su instrumenti tržišta novca kako je navedeno u članku 9.

3.          Novčani fond u okviru obrnutog repo ugovora ne prima sekuritizacije kako su definirane u članku 10. ▌

4.          Imovina koju novčani fond prima u okviru obrnutog repo ugovora uzima se u obzir pri izračunu ograničenja diversifikacije i koncentracije utvrđenih ovom Uredbom. Ta se imovina ne smije se prodavati, ponovno ulagati, založiti ili na drugi način prenositi.

5.          Odstupajući od stavka 2., novčani fond može u okviru obrnutog repo ugovora primiti likvidne prenosive vrijednosne papire ili instrumente tržišta novca osim onih navedenih u članku 9. pod uvjetom da je ta imovina u skladu s jednim od sljedećih uvjeta:

(a)    visoke je kreditne kvalitete te je izdaje ili za nju jamči središnje tijelo ili središnja banka države članice, Europska središnja banka, Unija, Europski stabilizacijski mehanizam, Europska investicijska banka;

(b)    izdaje ju ili za nju jamči središnje tijelo ili središnja banka treće zemlje, pod uvjetom da treća zemlja izdavatelj prođe internu procjenu u skladu s pravilima utvrđenima u člancima 16. do 19.

Imovina primljena u okviru obrnutog repo ugovora u skladu s prvim podstavkom objavljuje se ulagateljima novčanog fonda.

Imovina primljena u okviru obrnutog repo ugovora u skladu s prvim podstavkom podliježe pravilima utvrđenima u članku 14. stavku 6.

5a.        Novčani fond može pozajmiti ili sklopiti repo ugovor pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) repo ugovor koristi se privremeno, najviše sedam radnih dana, i ne koristi se u svrhu ulaganja;

(b) iznos repo ugovora ne prelazi 10 % imovine dotičnog novčanog fonda i ne ulaže se u prihvatljivu imovinu;

(c) novčani fond ima pravo raskinuti ugovor u svakom trenutku uz otkazni rok od najviše dva radna dana;

(d) zaprimljene gotovinske kolaterale smije se samo:

– staviti u depozit kod subjekata određenih u članku 50. točki (f) Direktive UCITS;

– ulagati u državne obveznice visoke kvalitete;

rabiti u svrhe obrnutih repo transakcija pod uvjetom da se transakcije obavljaju s kreditnim institucijama koje podliježu bonitetnom nadzoru i da UCITS u bilo kojem trenutku može opozvati potpun iznos gotovine na temelju obračuna;

– ulagati u kratkoročne novčane fondove u skladu sa Smjernicama o zajedničkoj definiciji europskih novčanih fondova.

Ponovno uloženi gotovinski kolaterali diversificiraju se u skladu sa zahtjevima za diversifikaciju koji se primjenjuju na negotovinske kolaterale. Prospektom se ulagače jasno informira o politici UCTIS-a o kolateralima, a u slučaju gotovinskih kolaterala i o politici UCTIS-a o ponovnom ulaganju i opasnostima koje iz toga proizlaze.

Odjeljak II.Odredbe o politikama ulaganja

Članak 14.Diversifikacija

1.          Novčani fond ulaže najviše 5 % svoje imovine u sljedeće:

(a)    instrumente tržišta novca koje izdaje isto tijelo;

(b)    depozite kod iste kreditne institucije.

2.          Ukupna izloženost sekuritizacijama ne prelazi 10 % imovine novčanog fonda.

3.          Ukupna izloženost novčanog fonda riziku prema istoj ugovornoj strani koja proizlazi iz transakcija s ▌izvedenicama ne prelazi 5 % njegove imovine.

4.          Ukupni iznos gotovine novčanog fonda dane istoj ugovornoj strani kod obrnutih repo ugovora ne prelazi 10 % njegove imovine.

5.          Bez obzira na pojedinačna ograničenja propisana stavcima 1. i 3., ni novčani fond javnog duga ni standardni novčani fond ne smije kombinirati niti jedno od sljedećeg ako bi to dovelo do ulaganja više od 8 % njegove imovine u istu instituciju:

(a)    ulaganja u instrumente tržišta novca koje izdaje to tijelo;

(b)    depozite kod tog tijela;

(c)    ▌financijske izvedene instrumente koji nose izloženost riziku druge ugovorne strane prema tom tijelu.

6.          Odstupajući od stavka 1. točke (a), nadležno tijelo može odobriti novčanom fondu ulaganje u skladu s načelom raspršivanja rizika do 100 % njegove imovine u različite instrumente tržišta novca koje izdaje ili za koje jamči središnje, regionalno ili lokalno tijelo ili središnja banka države članice, Europska središnja banka, Unija, Europski stabilizacijski mehanizam ili Europska investicijska banka, središnje tijelo ili središnja banka treće zemlje ili javno međunarodno tijelo kojem pripada jedna ili više država članica.

Prvi podstavak primjenjuje se samo ako su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:

(a)    novčani fond drži instrumente tržišta novca iz najmanje šest različitih izdanja predmetnog izdavatelja;

(b)    novčani fond ograničava ulaganje u instrumente tržišta novca iz istog izdanja na najviše 30 % svoje imovine;

(c)    novčani fond u pravilima fonda ili u dokumentima o osnivanju izričito navodi središnja, regionalna ili lokalna tijela ili središnje banke država članica, Europsku središnju banku, Uniju, Europski stabilizacijski mehanizam ili Europsku investicijsku banku, Europski investicijski fond, Europski fond za strateška ulaganja, središnje tijelo ili središnju banku treće zemlje, instrumente javnog duga, Međunarodni monetarni fond, Međunarodnu banku za obnovu i razvoj, Banku za međunarodne namire, Razvojnu banku Vijeća Europe, Europsku banku za obnovu i razvoj ili bilo koju drugu međunarodnu organizaciju kojoj pripada jedna ili više država članica i koja izdaje ili jamči za instrumente tržišta novca u koje fond namjerava uložiti više od 5 % svoje imovine;

(d)    novčani fond uključuje u svoj prospekt i promidžbene sadržaje jasnu izjavu u kojoj se upozorava na korištenje tog odstupanja i navode središnja, regionalna ili lokalna tijela ili središnje banke država članica, Europska središnja banka, Unija, Europski stabilizacijski mehanizam, Europska investicijska banka, Europski investicijski fond, Europski fond za strateška ulaganja, središnje tijelo ili središnja banka treće zemlje, Međunarodni monetarni fond, Međunarodna banka za obnovu i razvoj, Banka za međunarodne namire ili bilo koja druga međunarodna organizacija kojoj pripada jedna ili više država članica i koja izdaje ili jamči za instrumente tržišta novca u koje fond namjerava uložiti više od 5 % svoje imovine.

7.          Društva koja pripadaju istoj grupi s obzirom na sastavljanje konsolidiranih izvješća, kako je propisano Direktivom Vijeća 83/349/EEZ[13] ili u skladu s priznatim međunarodnim računovodstvenim pravilima, za potrebe izračuna ograničenja iz stavaka 1. do 5. smatraju se jednim tijelom.

Članak 15.Koncentracija

1.          Novčani fond ne smije držati više od 5 % instrumenata tržišta novca koje izdaje jedno tijelo.

2.          Ograničenje utvrđeno u stavku 1. ne primjenjuje se na instrumente tržišta novca koje izdaje ili za koje jamči središnje, regionalno ili lokalno tijelo ili središnja banka države članice, Europska središnja banka, Unija, Europski stabilizacijski mehanizam ili Europska investicijska banka, središnje tijelo ili središnja banka treće zemlje ili javno međunarodno tijelo kojem pripada jedna ili više država članica.

ODJELJAK III.KREDITNA KVALITETA INSTRUMENATA TRŽIŠTA NOVCA

Članak 16. Interni postupak procjene

1.          Upravitelj novčanog fonda uvodi, provodi i ▌primjenjuje oprezan ▌interni postupak procjene za određivanje kreditne kvalitete instrumenata tržišta novca, uzimajući u obzir izdavatelja instrumenta i karakteristike samog instrumenta.

1a.        Upravitelj novčanog fonda osigurava da su informacije koje se koriste prilikom primjene internog postupka procjene dovoljno kvalitetne, ažurirane i da su iz pouzdanih izvora.

2.          Interni postupak procjene temelji se na ▌opreznim, ▌sistematičnim i kontinuiranim metodologijama dodjele. Metodologije ▌koje se koriste podliježu validaciji upravitelja novčanog fonda na temelju ranijeg iskustva i empirijskih dokaza uključujući retroaktivno testiranje.

3.          Interni postupak procjene u skladu je sa sljedećim općim načelima:

(a)     njime se uspostavlja učinkoviti postupak dobivanja i ažuriranja mjerodavnih informacija o karakteristikama izdavatelja;

(b)     upravitelj novčanog fonda donosi i provodi primjerene mjere kako bi osigurao da se kreditna procjena temelji na iscrpnoj analizi ▌dostupnih i relevantnih informacija i uključuje sve relevantne čimbenike koji utječu na kreditnu sposobnost izdavatelja;

(c)    upravitelj novčanog fonda kontinuirano nadzire svoje interne postupke procjene i sve kreditne procjene preispituje svakih šest mjeseci. Upravitelj ponovo razmatra internu procjenu svaki put kada dođe do bitne promjene koja bi mogla utjecati na njegovu kreditnu procjenu izdavatelja;

(d)    prilikom primjene svog internog postupka procjene upravitelj novčanog fonda primjenjuje Uredbu (EU) br. 462/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1060/2009 o agencijama za kreditni rejting i djeluje u skladu s njom ;

(e)    metodologije za kreditnu procjenu preispituje upravitelj novčanog fonda najmanje svakih šest mjeseci kako bi se utvrdilo jesu li još uvijek prikladne za trenutačni portfelj i vanjske uvjete i rezultati preispitivanja prenose se nadležnim tijelima;

(f)     ako se promijene metodologije, modeli ili ključne pretpostavke za rejting korištene u internim postupcima procjene, upravitelj novčanog fonda preispituje svaku internu kreditnu procjenu na koju je to imalo utjecaj što je moguće prije ▌;

(g)    interne kreditne procjene i njihova periodička preispitivanja od strane upravitelja novčanog fonda ne provode osobe koje obavljaju ili su odgovorne za upravljanje portfeljem novčanog fonda.

Članak 17. Interni

postupak kreditne procjene

1.          Svakom izdavatelju instrumenta tržišta novca u koji novčani fond namjerava ulagati izdaje se kreditna procjena u skladu s postupkom kreditne procjene uspostavljenim u skladu s internim postupkom procjene.

2.          Struktura postupka kreditne procjene u skladu je sa ▌sljedećim općim načelima:

(a)    postupkom se uzima u obzir kvantifikacija kreditnog rizika izdavatelja vodeći računa o relativnom riziku neispunjavanja obveza;

(b)    postupkom se uzima u obzir kreditni rizik izdavatelja i dokumentiraju kriteriji ▌ koji se koriste za određivanje razine kreditnog rizika;

(c)    postupkom se uzima u obzir kratkoročnost instrumenata tržišta novca.

3.          Kreditna procjena iz stavka 1. temelji se na kriterijima kojima se ispunjavaju sljedeći zahtjevi:

(a)    obuhvaćaju barem kvantitativne i kvalitativne pokazatelje izdavatelja instrumenta, makroekonomskog stanja i stanja na financijskom tržištu;

(b)    odnose se na uobičajene brojčane i kvalitativne referentne vrijednosti koje se koriste za procjenu kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja;

(c)    prikladni su za određenu vrstu izdavatelja. Razlikuju se barem sljedeće vrste izdavatelja: državna, regionalna ili lokalna javna tijela, financijske korporacije i nefinancijske korporacije;

(d)    u slučaju izloženosti sekuritizaciji uzimaju u obzir kreditni rizik izdavatelja, strukturu sekuritizacije i kreditni rizik temeljne imovine.

Članak 18.Dokumentacija

1.          Upravitelj novčanog fonda dokumentira svoj interni postupak procjene i interni rejting-sustav. Dokumentacija uključuje:

(a)    koncept i operativne pojedinosti svojih internih postupaka procjene i internog rejting-sustava na način kojim se nadležnim tijelima omogućuje da razumiju dodjelu određenih kategorija i da mogu ocijeniti prikladnost dodjele kategorije;

(b)    razlog i analizu na temelju koje je upravitelj odabrao kriterije za rejting i učestalost preispitivanja kriterija. Analiza uključuje parametre, model i ograničenja modela korištenog za odabir kriterija za rejting;

(c)    sve veće promjene internog postupka procjene, uključujući utvrđivanje pokretača promjena;

(d)    organizaciju internog postupka procjene, uključujući postupak dodjele rejtinga i strukturu interne kontrole;

(e)    svaki prijašnji interni rejting izdavatelja i priznate jamce;

(f)     datume dodjele internog rejtinga;

(g)    ključne podatke i metodologiju korištenu za utvrđivanje internog rejtinga, uključujući ključne pretpostavke rejtinga;

(h)    osobu ili osobe odgovorne za dodjelu internog rejtinga.

2.          Pojedinosti internog postupka procjene navedene su u pravilima fonda ili u dokumentima o osnivanju novčanog fonda i svi dokumenti iz stavka 1. dostupni su na zahtjev nadležnih tijela novčanog fonda i nadležnih tijela upravitelja novčanog fonda.

Članak 19.Delegirani akti

Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 44. kojima se utvrđuje sljedeće:

(a)         uvjeti pod kojima se metodologije za dodjelu smatraju opreznima, ▌sistematičnima i kontinuiranima te uvjeti validacije iz članka 16. stavka 2.;

(b)         definicije svake kategorije u pogledu kvantifikacije kreditnog rizika izdavatelja iz članka 17. stavka 2. točke (a) i kriterije za određivanje kvantifikacije kreditnog rizika iz članka 17. stavka 2. točke (b);

(c)         precizne referentne vrijednosti za svaki kvalitativni pokazatelj i brojčane referentne vrijednosti za svaki kvantitativni pokazatelj. Ove referentne vrijednosti pokazatelja određuju se za svaku kategoriju rejtinga uzimajući u obzir kriterije u članku 17. stavku 3.;

(d)         značenje bitne promjene iz članka 16. stavka 3. točke (c).

Članak 20. Upravljanje procjenom kreditne kvalitete

1.          Interne postupke procjene odobrava više rukovodstvo, upravljačko tijelo i, ako postoji, nadzorna funkcija upravitelja novčanog fonda.

Ove osobe moraju dobro poznavati interne postupke procjene, interne rejting-sustave i metodologije upravitelja za dodjelu te razumjeti pojedinosti povezanih izvješća.

2.          Analiza profila kreditne rizičnosti koja se temelji na internom rejtingu bitan je dio izvješćivanja prema osobama iz stavka 1. Izvješćivanje treba uključivati barem profil rizičnosti po kategoriji, prelaske između kategorija, procjene relevantnih parametara po kategoriji i usporedbu ostvarenih stopa neispunjavanja obveza. Učestalost izvješćivanja ovisi o značaju i vrsti informacija i provodi se najmanje jednom godišnje.

3.          Više rukovodstvo kontinuirano osigurava ispravno funkcioniranje internog postupka procjene.

Više rukovodstvo se redovito obavješćuje o učinku internog postupka procjene, o područjima u kojima su utvrđeni nedostaci i stanju mjera i postupaka za uklanjanje prethodno utvrđenih nedostataka.

Poglavlje III.Obveze koje se odnose na upravljanje rizicima novčanih

fondova

Članak 21. Pravila za portfelj kratkoročnih novčanih fondova

Kratkoročni novčani fond mora u svakom trenutku biti u skladu sa svim sljedećim zahtjevima za portfelj:

(a)         ponderirano prosječno dospijeće (WAM) njegova portfelja iznosi najviše 60 dana;

(b)         ponderirano prosječno dospijeće (WAL) njegova portfelja iznosi najviše 120 dana;

(c)         najmanje 10 % njegove imovine sastoji se od imovine koja dospijeva dnevno. Kratkoročni novčani fond ne stječe nikakvu imovinu osim imovine koja dospijeva dnevno kada bi tim stjecanjem ulaganje kratkoročnog novčanog fonda bilo manje od 10 % njegova portfelja u imovinu koja dospijeva dnevno;

(d)         najmanje 20 % njegove imovine sastoji se od imovine koja dospijeva tjedno. Kratkoročni novčani fond ne stječe nikakvu imovinu osim imovine koja dospijeva tjedno kada bi tim stjecanjem ulaganje kratkoročnog novčanog fonda bilo manje od 20 % njegova portfelja u imovinu koja dospijeva tjedno. U svrhu tog izračuna u imovinu koja dospijeva tjedno mogu se uključiti i instrumenti tržišta novca pod uvjetom da se mogu prodati za namirenje u roku od sljedećih pet radnih dana;

(da)       dnevni i tjedni zahtjevi za likvidnost iz stavaka (c) i (d) povećavaju se za:

             – 5 % imovine novčanog fonda vrednovane metodom amortiziranog troška za zahtjeve iz stavka (c);

             – 10 % imovine novčanog fonda vrednovane metodom amortiziranog troška za zahtjeve iz stavka (d).

Članak 22. Pravila za portfelj standardnih novčanih fondova

1.          Standardni novčani fond mora biti u skladu sa svim sljedećim zahtjevima za portfelj:

(a)    WAM njegova portfelja u svakom trenutku iznosi najviše 6 mjeseci;

(b)    WAL njegova portfelja u svakom trenutku iznosi najviše 12 mjeseci;

(c)    najmanje 10 % njegove imovine sastoji se od imovine koja dospijeva dnevno. Standardni novčani fond ne stječe nikakvu imovinu osim imovine koja dospijeva dnevno kada bi tim stjecanjem ulaganje standardnog novčanog fonda bilo manje od 10 % njegova portfelja u imovinu koja dospijeva dnevno;

(d)    najmanje 20 % njegove imovine sastoji se od imovine koja dospijeva tjedno. Standardni novčani fond ne stječe nikakvu imovinu osim imovine koja dospijeva tjedno kada bi tim stjecanjem ulaganje standardnog novčanog fonda bilo manje od 20 % njegovog portfelja u imovinu koja dospijeva tjedno. U svrhu tog izračuna u imovinu koja dospijeva tjedno mogu se uključiti i instrumenti tržišta novca pod uvjetom da se mogu prodati za namirenje u roku od sljedećih pet radnih dana;

(da)  dnevni i tjedni zahtjevi za likvidnost iz stavaka (c) i (d) povećavaju se za:

        – 5 % imovine novčanog fonda vrednovane metodom amortiziranog troška za zahtjeve iz stavka (c);

        – 10 % imovine novčanog fonda vrednovane metodom amortiziranog troška za zahtjeve iz stavka (d).

2.          Standardni novčani fond može do 10 % svoje imovine uložiti u instrumente tržišta novca koje izdaje jedno tijelo.

3.          Bez obzira na pojedinačno ograničenje propisano stavkom 2. i odstupajući od njega, standardni novčani fond može, ako bi time ulaganje u jedno tijelo iznosilo do 15 % njegove imovine, kombinirati sljedeće mogućnosti:

(a)    ulaganja u instrumente tržišta novca koje izdaje to tijelo;

(b)    depozite kod tog tijela;

(c)    ▌financijske izvedene instrumente koji nose izloženost riziku druge ugovorne strane prema tom tijelu.

4.          Sva imovina portfelja u koju standardni novčani fond ulaže u skladu sa stavcima 2. i 5. objavljuje se ulagateljima novčanog fonda.

5.          Standardni novčani fond ne smije biti u obliku novčanog fonda s nepromjenjivim NAV-om.

Članak 23. Kreditni rejting novčanih fondova

Ako novčani fond traži vanjski kreditni rejting, primjenjuje se Uredba (EU) br. 462/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1060/2009 o agencijama za kreditni rejting i postupak se provodi u skladu s njom.

Članak 24. Politika „upoznaj svog klijenta”

1.          Upravitelj novčanog fonda uvodi, provodi i primjenjuje postupke te izvršava temeljitu analizu kako bi utvrdio broj ulagatelja novčanog fonda, njihove potrebe i ponašanje, iznos njihovih udjela te time ispravno predvidio učinak istovremenih isplata nekoliko ulagatelja, uzimajući u obzir barem vrstu ulagatelja, broj dionica u fondu koje posjeduje jedan ulagatelj te razvoj priljeva i odljeva. U tu svrhu upravitelj novčanog fonda razmatra barem sljedeće čimbenike:

(a)    prepoznatljiv uzorak u potrebama ulagatelja za gotovinom;

(b)    vrstu ulagatelja;

(c)    strah od rizika različitih ulagatelja;

(d)    stupanj korelacije ili blisku povezanost različitih ulagatelja novčanog fonda;

(da)  ciklički razvoj broja dionica u novčanom fondu.

1a.        Kada upravitelji novčanog fonda usmjeravaju svoja ulaganja preko posrednika, upravitelj novčanog fonda traži, a posrednik pruža podatke koji upravitelju novčanog fonda omogućuju da na odgovarajući način upravlja likvidnošću i koncentracijom ulagatelja novčanog fonda.

2.          Upravitelj novčanog fonda osigurava:

(a)    da vrijednost udjela ili dionica jednog ulagatelja ni u jednom trenutku ne prelazi vrijednost imovine koja dospijeva dnevno;

(b)    da isplata ulagatelju ne utječe znatno na profil likvidnosti novčanog fonda.

Članak 25.Testiranje otpornosti na stres

1.          Za svaki novčani fond postoje pouzdani postupci testiranja otpornosti na stres kojima se omogućuje utvrđivanje mogućih događaja ili promjena gospodarskih uvjeta u budućnosti koji bi mogli imati nepovoljne učinke na novčani fond. Upravitelj novčanog fonda redovito provodi testiranje otpornosti na stres i izrađuje akcijske planove za različite moguće scenarije. Osim toga, u slučaju novčanih fondova s NAV-om niske volatilnosti, testiranjima otpornosti na stres za različite se scenarije procjenjuju razlike između nepromjenjivog NAV-a po udjelu ili dionici i stvarnog NAV-a po udjelu ili dionici.

Testiranje otpornosti na stres temelji se na objektivnim kriterijima i uzima u obzir učinke ozbiljnih vjerojatnih scenarija. U scenariju u okviru testiranja otpornosti na stres uzimaju se u obzir barem referentni parametri koji obuhvaćaju sljedeće čimbenike:

(a)    hipotetske promjene razine likvidnosti imovine u portfelju novčanog fonda;

(b)    hipotetske promjene razine kreditnog rizika imovine u portfelju novčanog fonda, uključujući kreditne i rejting događaje;

(c)    hipotetska kretanja kamatnih stopa;

(d)    hipotetske razine isplate;

(da)  hipotetsko širenje ili sužavanje raspona između indeksa s kojima su povezane kamatne stope vrijednosnih papira portfelja;

(db)  hipotetske makrosistemske šokove koji utječu na gospodarstvo u cjelini.

2.          Osim toga, u slučaju novčanih fondova javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčanih fondova za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om, testiranjima otpornosti na stres za različite se scenarije procjenjuju razlike između nepromjenjivog NAV-a po udjelu ili dionici i NAV-a po udjelu ili dionici. Na temelju rezultata testiranja otpornosti na stres upravitelj novčanog fonda donosi planove oporavka za različite moguće scenarije. Planove oporavka odobravaju nadležna tijela.

4.          Testiranje otpornosti na stres provodi se toliko često koliko je odredio upravni odbor ▌novčanog fonda nakon što je razmotrio koji je razmak prikladan i razuman s obzirom na tržišne uvjete i nakon što je razmotrio sve predviđene promjene portfelja novčanog fonda. Testiranje otpornosti na stres provodi se najmanje jednom u tri mjeseca.

4a.        Otkrije li se testiranjem otpornosti na stres osjetljivost novčanog fonda, upravitelj novčanog fonda poduzima mjere jačanja otpornosti novčanog fonda, uključujući mjere poboljšanja likvidnosti ili kvalitete imovine novčanog fonda i odmah obavješćuje nadležno tijelo o poduzetim mjerama.

5.          Opsežno izvješće s rezultatima testiranja otpornosti na stres i predloženim akcijskim planom podnosi se na provjeru upravnom odboru ▌novčanog fonda. Upravni odbor izmjenjuje predloženi akcijski plan ako je potrebno i odobrava konačni akcijski plan. Izvješće se pohranjuje najmanje pet godina.

6.          Izvješće iz stavka 5. podnosi se nadležnom tijelu novčanog fonda. Nadležna tijela izvješće šalju ESMA-i.

Poglavlje IV.Pravila vrednovanja

i računovodstveni postupak

Članak 26. Vrednovanje imovine novčanog fonda

1.          Imovina novčanog fonda vrednuje se najmanje jednom dnevno. Rezultat tog vrednovanja svakodnevno se objavljuje na internetskim stranicama novčanog fonda. Ne dovodeći u pitanje članak 27. stavak 4. točke (a) i (b), vrednovanje provodi nezavisna treća strana koristeći metode vrednovanja po tržišnim vrijednostima i vrednovanja po modelu. Ne provodi ga sam novčani fond, upravitelj imovinom povezan s njima ili njegov sponzor.

2.          Ne dovodeći u pitanje članak 27. stavak 4. točku (b), imovina novčanog fonda vrednuje se metodom tržišne vrijednosti kad god je to moguće.

3.          Kada se primjenjuje metoda vrednovanja po tržišnim vrijednostima, imovina se vrednuje po opreznijim kupovnim i prodajnim vrijednostima osim ako institucija može završiti trgovanje po srednjim tržišnim vrijednostima. Kada se primjenjuje metoda vrednovanja po tržišnim vrijednostima, koriste se samo kvalitetni tržišni podaci koje su pružili priznati neovisni određivatelji cijena pod uvjetom da nepotrebno ne šteti namirenju istog dana. Kvaliteta tržišnih podataka procjenjuje se na temelju svih sljedećih čimbenika:

(a)    broja i kvalitete drugih ugovornih strana;

(b)    volumena i prometa te imovine na tržištu;

(c)    opsega izdanja i udjela izdanja koji novčani fond planira kupiti ili prodati.

4.          Ako metodu vrednovanja po tržišnim vrijednostima nije moguće primijeniti ili tržišni podaci nisu dovoljno kvalitetni, imovina novčanog fonda vrednuje se konzervativno primjenom metode vrednovanja po modelu. Modelom se precizno procjenjuje unutarnja vrijednost imovine, na temelju sljedećih ažuriranih ključnih čimbenika:

(a)    volumena i prometa te imovine na tržištu;

(b)    opsega izdanja i udjela izdanja koji novčani fond planira kupiti ili prodati;

(c)    tržišnog rizika, kamatnog rizika, kreditnog rizika povezanog s imovinom.

Kada se primjenjuje metoda vrednovanja po modelu, ne koristi se metoda vrednovanja na temelju amortiziranog troška.

Kada se primjenjuje metoda vrednovanja po modelu, mogu se upotrebljavati samo podaci o cijenama koje su pružili priznati neovisni određivatelji cijena, a metodologija modela za određivanje cijene podliježe odobrenju nadležnog tijela novčanog fonda.

5.          Odstupajući od stavaka 1. do 4. imovina novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčanog fonda za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om može se vrednovati ▌metodom amortiziranog troška za vrednovanje imovine.

Članak 27. Izračun NAV-a po udjelu ili dionici

1.          Ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 13.b, stvarni NAV po udjelu ili dionici izračunava se kao razlika između ukupnog iznosa sve imovine novčanog fonda i ukupnog iznosa obveza novčanog fonda i vrednuje se prema metodama vrednovanja po tržišnim vrijednostima ili po modelu, podijeljeno s brojem udjela ili dionica novčanog fonda.

Prvi podstavak primjenjuje se na sve novčane fondove uključujući novčane fondove s nepromjenjivim NAV-om niske volatilnosti, novčane fondove javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčane fondove za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om.

2.          Stvarni NAV po udjelu ili dionici zaokružuje se na najbliži osnovni bod ili njegovu protuvrijednost kada se NAV objavljuje u jedinici valute.

3.          Stvarni NAV po udjelu ili dionici novčanog fonda izračunava se najmanje jedanput dnevno.

4.          Osim izračuna stvarnog NAV-a po udjelu ili dionici u skladu sa stavcima 1. do 3., novčani fond s nepromjenjivim NAV-om niske volatilnosti može također imati nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) primjena metode amortiziranog troška za vrednovanje imovine s preostalim dospijećem do 90 dana; za svu imovinu s preostalim dospijećem dužim od 90 dana cijena se određuje primjenom vrednovanja cijena po tržišnim vrijednostima ili po modelu;

(b) u svrhe vrednovanja imovina se zaokružuje na dva decimalna mjesta pod uvjetom da nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici ne odstupa od svog stvarnog NAV-a za više od 20 osnovnih bodova i zatim na četiri decimalna mjesta;

(c) isplata ili upis po nepromjenjivom NAV-u po udjelu ili dionici pod uvjetom da nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici ne odstupa od svog stvarnog NAV-a za više od 20 osnovnih bodova;

(d) isplata ili upis po nepromjenjivom NAV-u po udjelu ili dionici koji se zaokružuje na četiri decimalna mjesta ili manje ako nepromjenjivi NAV odstupa od stvarnog NAV-a za više od 20 osnovnih bodova;

(e) potencijalne ulagatelje jasno se u pisanom obliku prije sklapanja ugovora upozorava na okolnosti u kojima fond više neće provoditi isplatu ili upis po nepromjenjivom NAV-u;

(f) razlika između nepromjenjivog NAV-a po udjelu ili dionici i stvarnog NAV-a po udjelu ili dionici kontinuirano se nadzire i svakodnevno se objavljuje na mrežnoj stranici novčanog fonda.

5.          Četiri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe Komisija preispituje učinak i provedbu ove Uredbe, uključujući učestalost zaštitnih mehanizama korištenih u skladu s člankom 27. stavkom 4. točkom (d), i predstavlja zaključke preispitivanja Europskom parlamentu i Vijeću.

Odobrenja za rad dodijeljena NAV-ovima niske volatilnosti u okviru ove Uredbe istječu pet godina nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

Komisija ispituje je li novčanim fondovima s NAV-om niske volatilnosti na pravilan način riješen sistemski rizik te druge prijetnje financijskoj stabilnosti cijelog financijskog sustava Unije ili njegovog dijela. U skladu sa zaključcima tog preispitivanja i učinkom na financijsku stabilnost, Komisija daje zakonodavne prijedloge u skladu s prvim podstavkom, uključujući ispitivanje mogućnosti brisanja drugog podstavka.

Članak 28. Cijena pri izdanju i isplati

1.          Udjeli ili dionice novčanog fonda, osim za novčani fond s NAV-om niske volatilnosti na koji se primjenjuje članak 27. stavak 4., izdaju se ili isplaćuju po cijeni jednakoj NAV-u po udjelu ili dionici novčanog fonda.

2.          Odstupajući od stavka 1., udjeli ili dionice novčanog fonda za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om i novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim

NAV-om izdaju se ili isplaćuju po cijeni jednakoj nepromjenjivom NAV-u po udjelu ili dionici novčanog fonda.

Poglavlje V.aPosebni zahtjevi za novčane fondove javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, novčane fondove za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om i novčane fondove s NAV-om niske volatilnosti

Članak 34.a

Dodatni zahtjevi za novčane fondove javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčane fondove za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om

Novčani fond za vrednovanje ne koristi metodu amortiziranog troška, ne oglašava nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici i ne zaokružuje nepromjenjivi NAV po udjelu ili dionici na najbliži postotni bod ili njegovu protuvrijednost kada se NAV objavljuje u jedinici valute, osim ako ima izričito odobrenje za rad kao novčani fond javnog duga ili za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om ili ako je novčani fond s NAV-om niske volatilnosti u skladu s člankom 27. stavkom 4.

Članak 34.b

Naknade za likvidnost i ograničenja isplate za novčane fondove javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, novčane fondove za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om i novčane fondove s NAV-om niske volatilnosti

1.        Upravitelj novčanog fonda javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, novčanog fonda za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om ili novčanog fonda s NAV-om niske volatilnosti uvodi, provodi i dosljedno primjenjuje oprezan, rigorozan, sistematičan i kontinuirani interni postupak procjene za određivanje tjednih pragova likvidnosti koji se primjenjuju na novčane fondove. U upravljanju tjednim pragovima likvidnosti primjenjuju se sljedeći postupci:

(a)         svaki put kada udio imovine koja dospijeva tjedno padne ispod 30 % ukupne imovine novčanog fonda, upravitelj i upravno vijeće novčanog fonda postupaju u skladu sa sljedećim uvjetima:

i.           upravitelj odmah obavješćuje odbor novčanog fonda. Odbor novčanog fonda provodi dokumentiranu procjenu stanja kako bi odredio primjeren način postupanja uzimajući u obzir interese ulagatelja u novčani te odlučuje hoće li primijeniti jednu od sljedećih mjera ili više njih:

– naknade za likvidnost na isplate koje primjereno odražavaju trošak novčanog fonda za postizanje likvidnosti i jamče da ulagatelji koji ostaju u fondu nisu nepravedno stavljeni u nepovoljan položaj kad drugi ulagatelji tijekom tog razdoblja traže isplatu za svoje udjele ili dionice;

– ograničenja isplate kojima se iznos dionica ili udjela koji se isplaćuju bilo koji radni dan ograničava na 10 % dionica ili udjela u novčanom za bilo koje razdoblje u trajanju od najviše 15 radnih dana;

– obustava isplata za bilo koje razdoblje u trajanju od najviše 15 radnih dana ili

trenutno ne poduzimanje mjera;

(b)         svaki put kada udio imovine koja dospijeva tjedno padne ispod 10 % ukupne imovine novčanog fonda, upravitelj i upravno vijeće novčanog fonda postupaju u skladu sa sljedećim uvjetima:

i.         upravitelj odmah obavješćuje odbor novčanog fonda. Odbor novčanog fonda provodi dokumentiranu procjenu stanja kako bi odredio primjeren način postupanja uzimajući u obzir interese ulagatelja u novčani te odlučuje hoće li primijeniti jednu od sljedećih mjera ili više njih:

– naknade za likvidnost na isplate koje primjereno odražavaju trošak novčanog fonda za postizanje likvidnosti i jamče da ulagatelji koji ostaju u fondu nisu nepravedno stavljeni u nepovoljan položaj kad drugi ulagatelji tijekom tog razdoblja traže isplatu za svoje udjele ili dionice;

– obustavu isplata za razdoblje u trajanju od najviše 15 dana;

(c)         nakon što odbor novčanog fonda odredi način postupanja za sve navedeno pod točkama (a) i (b), odmah iznosi detalje svoje odluke nadležnom tijelu novčanog fonda.

Poglavlje VI.Vanjska potpora

Članak 35.Vanjska potpora

1.          Novčani fond ▌ne prima vanjsku potporu ▌.

3.          Vanjska potpora znači izravna ili neizravna potpora treće osobe, uključujući pokrovitelja novčanog fonda, koja je namijenjena likvidnosti ili bi trebala zajamčiti likvidnosti novčanog fonda ili stabiliziranje NAV-a po udjelu ili dionici novčanog fonda.

Vanjska potpora uključuje:

(a)    gotovinske injekcije treće osobe;

(b)    kupnju imovine novčanog fonda po napuhanoj cijeni od strane treće osobe;

(c)    kupnju udjela ili dionica novčanog fonda od strane treće osobe kako bi se fondu osigurala likvidnost;

(d)    izdanje svih vrsta eksplicitne ili implicitne garancije, jamstava ili izjava o potpori od strane treće osobe u korist novčanog fonda;

(e)    svako djelovanje od strane treće osobe čiji je izravni ili neizravni cilj održavanje profila likvidnosti i NAV-a po udjelu ili dionici novčanog fonda.

Poglavlje VII.Zahtjevi transparentnosti

Članak 37.Transparentnost

1.          Ulagatelji u novčani fond najmanje jednom tjedno dobivaju sljedeće informacije:

(a) profil likvidnosti novčanog fonda, uključujući cjelokupan postotak ulaganja koja dospijevaju preko noći i u roku jednog tjedna te kako se postiže takva likvidnost;

(b) kreditni profil i sastav portfelja;

(c) WAM i WAL novčanog fonda;

(d) cjelokupnu koncentraciju prvih pet ulagatelja novčanog fonda.

2.          Osim ispunjavanja zahtjeva iz stavka 1. novčani fondovi javnog duga s nepromjenjivim NAV-om, novčani fondovi za male ulagatelje s nepromjenjivim NAV-om i novčani fondovi s NAV-om niske volatilnosti svojim ulagateljima također dostavljaju sljedeće informacije:

(a) ukupnu vrijednost imovine;

(b) WAM i WAL;

(c) raščlambu dospijeća;

(d) udio imovine u portfelju koji dospijeva za jedan dan;

(e) udio imovine u portfelju koji dospijeva za jedan tjedan;

(f) neto prinos;

(g) svakodnevnu indikativnu vrijednost po tržišnoj cijeni s četirima decimalama;

(h) pojedinosti o imovini u portfelju MMF-a, kao što su naziv, zemlja, dospijeće i vrsta imovine (uključujući pojedinosti o drugoj ugovornoj strani u slučaju sklapanja ugovora o preprodaji);

(i) NAV kako je objavljen na njihovoj internetskoj stranici.

3.          Novčani fond redovito objavljuje informacije o tome koliki se udio njegovog ukupnog portfelja sastoji od:

(a) instrumenata tržišta novca koje izdaje pokrovitelj novčanog fonda;

(b) ako je primjenjivo, sekuritizacija koje izdaje pokrovitelj novčanog fonda;

(c) ako je pokrovitelj kreditna institucija, gotovinskih depozita pokrovitelja novčanog fonda i

(d) izloženosti pokrovitelju novčanog fonda kao druge ugovorne strane u odnosu na transakcije s OTC izvedenicama.

4.          U slučaju da pokrovitelj novčanog fonda uloži u dionice ili udjele novčanog fonda, fond drugim ulagateljima u novčani fond priopćava ukupan iznos koji je pokrovitelj uložio u novčani fond i naknadno obavješćuje druge ulagatelje o svakoj promjeni ukupnih dionica ili udjela.

Članak 38. Izvješćivanje nadležnim tijelima

1.          Za svaki novčani fond kojim upravlja upravitelj novčanog fonda dostavlja informacije nadležnom tijelu novčanog fonda najmanje tromjesečno. Upravitelj na zahtjev dostavlja te informacije i nadležnom tijelu upravitelja ako je ono različito od nadležnog tijela novčanog fonda.

2.          Dostavljene informacije u skladu sa stavkom 1. obuhvaćaju sljedeće točke:

(a)    vrstu i karakteristike novčanog fonda;

(b)    pokazatelje portfelja kao što su ukupna vrijednost imovine, NAV, WAM, WAL, raščlamba dospijeća, likvidnost i prinos;

(d)    rezultate testiranja otpornosti na stres;

(e)    podatke o imovini u portfelju novčanog fonda;

i. karakteristike svake imovine kao što su naziv, država, kategorija izdavatelja, rizik ili dospijeće i dodijeljeni interni rejting;

ii. vrstu imovine, uključujući podatke o drugoj ugovornoj strani u slučaju izvedenica ili obrnutih repo ugovora;

(f)     informacije o obvezama novčanog fonda koje obuhvaćaju sljedeće točke:

i. državu u kojoj ulagatelj ima sjedište;

ii. kategoriju ulagatelja;

iii. aktivnosti upisa i isplate.

Ako je potrebno i propisno obrazloženo, nadležna tijela mogu zatražiti dodatne informacije.

3.          ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda za izradu obrasca za izvješćivanje koji sadržava sve informacije navedene u stavku 2.

Komisiji je dodijeljena ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4.          Nadležna tijela dostavljaju ESMA-i sve informacije primljene u skladu s ovim člankom te svaku drugu obavijest ili informacije koje razmjenjuju s novčanim fondom ili njegovim upraviteljem na temelju ove Uredbe. Te se informacije dostavljaju ESMA-i najkasnije 30 dana nakon završetka tromjesečnog razdoblja izvješćivanja.

ESMA prikuplja informacije za stvaranje središnje baze podataka svih novčanih fondova koji su osnovani, kojima se upravlja ili se prodaju u Uniji. Europska središnja banka ima pravo pristupa ovoj bazi podataka isključivo u statističke svrhe.

Poglavlje VIII.Nadzor

Članak 39. Nadzor nadležnih tijela

1.          Nadležna tijela kontinuirano nadziru usklađenost s ovom Uredbom. Odobrenje novčanog fonda povlači se u slučaju povrede zabrane vanjske potpore.

2.          Nadležno tijelo novčanog fonda odgovorno je za jamčenje usklađenosti s pravilima utvrđenima u poglavljima II. do VII.

3.          Nadležno tijelo novčanog fonda odgovorno je za nadzor usklađenosti s obvezama utvrđenima u pravilima fonda ili dokumentima o osnivanju te s obvezama utvrđenima u prospektu, koje su u skladu s ovom Uredbom.

4.          Nadležno tijelo upravitelja odgovorno je za nadzor adekvatnosti postupaka i organizacije upravitelja kako bi upravitelj mogao poštovati obveze i pravila koja se odnose na osnivanje i poslovanje svih novčanih fondova kojima upravlja.

5.          Nadležna tijela nadziru UCITS-e ili AIF-e koji su osnovani ili se prodaju na području njihove nadležnosti kako bi osigurala da ne koriste naziv novčani fond ili sugeriraju da su novčani fondovi osim ako su u skladu s ovom Uredbom.

Članak 40. Ovlasti nadležnih tijela

1.          Nadležna tijela imaju sve nadzorne i istražne ovlasti koje su potrebne za izvršavanje njihovih zadaća u skladu s ovom Uredbom.

2.          Ovlasti dodijeljene nadležnim tijelima u skladu s Direktivom 2009/65/EZ i Direktivom 2011/61/EU izvršavaju se i u pogledu ove Uredbe.

Članak 41. Ovlasti i nadležnosti ESMA-e

1.          ESMA ima ovlasti potrebne za izvršavanje zadaća koje su joj pripisane ovom Uredbom.

2.          Ovlasti ESMA-e u skladu s Direktivom 2009/65/EZ i Direktivom 2011/61/EU izvršavaju se i u pogledu ove Uredbe i u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

3.          Za potrebe Uredbe (EU) br. 1095/2010, ova se Uredba uključuje u sve daljnje pravno obvezujuće akte Unije kojima se dodjeljuju zadaće Nadzornom tijelu iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) 1095/2010.

Članak 42. Suradnja između nadležnih tijela

1.          Ako su nadležno tijelo novčanog fonda i nadležno tijelo upravitelja različiti, surađuju međusobno i razmjenjuju informacije u svrhu izvršavanja svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom.

2.          Nadležna tijela, uključujući nadležna tijela koja imenuju države članice u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i Direktivom 2013/36/EU o kreditnim institucijama u matičnoj državi članici novčanog fonda, SSM-u i ESB-u, i ESMA surađuju međusobno u svrhu izvršavanja njihovih predmetnih zadaća u okviru ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.

3.          Nadležna tijela, uključujući nadležna tijela koja imenuju države članice u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i Direktivom 2013/36/EU o kreditnim institucijama u matičnoj državi članici novčanog fonda, SSM-u i ESB-u, i ESMA razmjenjuju sve informacije i dokumente potrebne za izvršavanje svojih predmetnih zadaća u okviru ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010, osobito kako bi se otkrile i uklonile povrede ove Uredbe.

Poglavlje IX.Završne odredbe

Članak 43. Tretiranje postojećih UCITS-a i AIF-a

1.          U roku od devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe postojeći UCITS ili AIF, koji ulaže u kratkoročnu imovinu te čiji je pojedinačni ili kumulativni cilj nuditi prinose u skladu sa stopama na tržištu novca ili očuvanje vrijednosti ulaganja, podnosi zahtjev svom nadležnom tijelu zajedno sa svim dokumentima i dokazima potrebnima za dokazivanje usklađenosti s ovom Uredbom.

Članak 44. Postupak delegiranja

1.          Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodijeljene su Komisiji pod uvjetima koji su utvrđeni ovim člankom.

2.          Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članaka 13. i 19. dodjeljuju se Komisiji na neodređeno vrijeme od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

3.          Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 13. i 19. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona počinje proizvoditi učinke jedan dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu.

4.          Čim Komisija donese delegirani akt, istovremeno ga dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.          Delegirani akt donesen u skladu s člancima 13. i 19. stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po obavješćivanju Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 45.Preispitivanje

Komisija u roku od tri godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe preispituje adekvatnost ove Uredbe s nadzornog i gospodarskog stajališta. Preispitivanjem se posebno razmatra je li potrebno promijeniti režim za novčane fondove za male ulagatelje s nepromjenjivim

NAV-om, novčane fondove javnog duga s nepromjenjivim NAV-om i novčane fondove s NAV-om niske volatilnosti. Preispitivanjem se također:

(a)    analizira iskustvo stečeno primjenom ove Uredbe, utjecaj na ulagatelje, novčane fondove i upravitelje novčanih fondova u Uniji;

(b)    procjenjuje uloga novčanih fondova u kupnji dužničkih financijskih instrumenata koje izdaju ili za koje jamče države članice;

(c)    uzimaju u obzir posebne karakteristike dužničkih financijskih instrumenata koje izdaju ili za koje jamče države članice i uloga tih dužničkih instrumenata u financiranju država članica;

(d)    uzima u obzir izvješće iz članka 509. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)    uzimaju u obzir regulatorna kretanja na međunarodnoj razini.

Rezultati preispitivanja priopćavaju se Europskom parlamentu i Vijeću uz, ako je potrebno, odgovarajuće prijedloge izmjena.

Članak 46.Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana njezine objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament                                 Za Vijeće

Predsjednik                                                   Predsjednik

  • [1]  SL C 170, 5.6.2014., str. 50.
  • [2] * Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom, a brisani tekst oznakom ▌.
  • [3]           SL C 170, 5.6.2014., str. 50.
  • [4]           Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).
  • [5]           Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).
  • [6]  Delegirana uredba Komisije (EU) br. ... o dopuni Uredbe (EU) 575/2013 u pogledu zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost kreditnih institucija.
  • [7]           Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).
  • [8]           Delegirana uredba Komisije (EU) br. 231/2013 od 19. prosinca 2012. o dopuni Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na izuzeća, opće uvjete poslovanja, depozitare, financijsku polugu, transparentnost i nadzor (SL L 83, 22.3.2013., str. 1.).
  • [9]           Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).
  • [10]           Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
  • [11]          Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
  • [12]          Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012, SL L 176, 27.6.2013., str. 1. – 337.
  • [13]          Sedma direktiva Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o konsolidiranim financijskim izvješćima; SL L 193, 18.7.1983., str. 1. – 17.

POSTUPAK

Naslov

Novčani fondovi

Referentni dokumenti

COM(2013)0615 – C7-0263/2013 – 2013/0306(COD)

Datum podnošenja EP-u

4.9.2013

 

 

 

Nadležni odbor

       Datum objave na plenarnoj sjednici

ECON

12.9.2013

 

 

 

Izvjestitelji

       Datum imenovanja

Neena Gill

22.7.2014

 

 

 

Razmatranje u odboru

13.10.2014

1.12.2014

21.1.2015

 

Datum usvajanja

26.2.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

34

18

5

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Gerolf Annemans, Burkhard Balz, Hugues Bayet, Pervenche Berès, Udo Bullmann, Esther de Lange, Fabio De Masi, Anneliese Dodds, Jonás Fernández, Sven Giegold, Neena Gill, Sylvie Goulard, Roberto Gualtieri, Brian Hayes, Petr Ježek, Georgios Kyrtsos, Alain Lamassoure, Philippe Lamberts, Werner Langen, Sander Loones, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Fulvio Martusciello, Marisa Matias, Costas Mavrides, Bernard Monot, Luděk Niedermayer, Stanisław Ożóg, Sirpa Pietikäinen, Alfred Sant, Molly Scott Cato, Peter Simon, Renato Soru, Theodor Dumitru Stolojan, Paul Tang, Sampo Terho, Michael Theurer, Ramon Tremosa i Balcells, Ernest Urtasun, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Cora van Nieuwenhuizen, Miguel Viegas, Jakob von Weizsäcker, Pablo Zalba Bidegain, Marco Zanni

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Frank Engel, Syed Kamall, Jeppe Kofod, Paloma López Bermejo, Morten Messerschmidt, Eva Paunova, Catherine Stihler

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Krzysztof Hetman, Diane James, Peter Lundgren

Datum podnošenja

4.3.2015