IZVJEŠĆE o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o indeksima koji se rabe kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima
10.4.2015 - (COM(2013)0641 – C7‑0301/2013 – 2013/0314(COD)) - ***I
Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku
Izvjestiteljica: Cora van Nieuwenhuizen
NACRT ZAKONODAVNE REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o indeksima koji se rabe kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima
(COM(2013)0641 – C7‑0301/2013 – 2013/0314(COD))
(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)
Europski parlament,
– uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0641),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7‑0301/2013),
– uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,
– uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje Donjeg doma britanskog parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,
– uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 7. siječnja 2014.[1],
– uzimajući u obzir stajalište Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2014.[2],
– uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0131/2015),
1. usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;
2. traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;
3. nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.
Amandman 1
AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA[3]*
na prijedlog Komisije
---------------------------------------------------------
Prijedlog
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
o indeksima koji se rabe kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora[4],
uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke,
djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,
budući da:
(1) Utvrđivanje cijene mnogih financijskih instrumenata i financijskih ugovora ovisi o točnosti i ispravnosti referentnih vrijednosti. Ozbiljni slučajevi manipuliranja referentnim kamatnim stopama, primjerice LIBOR-om, EURIBOR-om i referentnim vrijednostima u sektoru deviznog poslovanja, te navodne manipulacije referentnim vrijednostima u sektorima energetike, nafte i deviznog poslovanja potvrđuju da referentne vrijednosti mogu biti podložne sukobu interesa i imati sustave diskrecijskih prava i slabe sustave upravljanja koji su podložni manipuliranju. Netočnost i neispravnost indeksa koji se rabe kao referentne vrijednosti, odnosno sumnja u njihovu točnost i ispravnost, mogu narušiti tržišno povjerenje, uzrokovati gubitke potrošačima i ulagateljima te poremetiti realno gospodarstvo. Stoga je potrebno osigurati točnost, stabilnost i ispravnost referentnih vrijednosti i postupka njihova utvrđivanja.
(2) Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata[5] sadržava određene zahtjeve povezane s pouzdanošću referentnih vrijednosti koje se rabe pri utvrđivanju cijene financijskih instrumenata u kotaciji. Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje[6] sadržava određene zahtjeve povezane s referentnim vrijednostima kojima se koriste izdavatelji. Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS)[7] sadržava određene zahtjeve povezane s investicijskim fondovima UCITS-a i njihovom primjenom referentnih vrijednosti. Uredba (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije[8] sadržava određene odredbe kojima se zabranjuje manipuliranje referentnim vrijednostima koje se primjenjuju na veleprodajne energetske proizvode. Tim su zakonodavnim aktima međutim obuhvaćeni samo određeni aspekti određenih referentnih vrijednosti, a ne sve slabosti u postupku utvrđivanja referentnih vrijednosti općenito.
(3) Referentne vrijednosti ključne su za utvrđivanje cijene prekograničnih transakcija i na taj način olakšavaju djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta velikog broja financijskih instrumenata i usluga. Mnoge referentne vrijednosti koje se rabe kao referentne stope u financijskim ugovorima, osobito kod hipoteka, utvrde se u jednoj državi članici, a njima se koriste kreditne institucije i potrošači u drugim državama članicama. Te kreditne institucije osim toga često poslove omeđivanja rizika ili dobivanja sredstava za odobravanje tih financijskih ugovora obavljaju na prekograničnom međubankovnom tržištu. Samo dvije države članice donijele su nacionalne propise o referentnim vrijednostima, ali već i njihov pravni okvir za referentne vrijednosti sadržava neusklađenost, primjerice u pogledu područja primjene. Osim toga Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO) 2013. usuglasila je načela za referentne vrijednosti, ali s obzirom na to da je tim načelima predviđena određena fleksibilnost u pogledu područja i sredstava ▌primjene ▌, države članice na nacionalnoj bi razini vjerojatno donosile propise koji bi doveli do neusklađene primjene tih načela.
(3a) Uporaba financijskih referentnih vrijednosti nije ograničena na izdavanje i uspostavljanje financijskih instrumenata i ugovora. Financijska industrija također se oslanja na referentne vrijednosti za ocjenjivanje uspjeha investicijskog fonda u cilju praćenja povrata, određivanja dodjele sredstava portfelja ili računanja naknada za uspješnost. Utvrđivanje i preispitivanje važnosti koje treba dodijeliti različitim indeksima unutar kombinacije indeksa radi određivanja isplate ili vrijednosti financijskog instrumenta ili financijskog ugovora, ili mjerenja uspješnosti investicijskog fonda, također se smatra uporabom, jer takva aktivnost ne uključuje nikakva diskrecijska prava za razliku od aktivnosti pružanja referentnih vrijednosti. Posjedovanje financijskih instrumenata koji se pozivaju na određenu referentnu vrijednost ne bi se trebalo smatrati uporabom referentne vrijednosti.
(4) Ti neusklađeni pristupi doveli bi do fragmentiranja unutarnjeg tržišta jer bi administratori i korisnici referentnih vrijednosti podlijegali različitim pravilima u različitim državama članicama. Stoga se referentne vrijednosti utvrđene u jednoj državi članici ne bi mogle primjenjivati u drugim državama članicama. U nedostatku usklađenog okvira kojim bi se osigurale točnost i ispravnost referentnih vrijednosti koje se rabe u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima u Uniji, razlike u zakonodavstvu država članica vjerojatno bi stvorile prepreke neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta za pružanje referentnih vrijednosti.
(5) Pravila EU-a o zaštiti potrošača ne odnose se na konkretno pitanje prikladnosti referentnih vrijednosti za financijske ugovore. Zbog pritužaba potrošača i sudskih postupaka povezanih s primjenom neprikladnih referentnih vrijednosti u nekoliko država članica, legitimna bi zabrinutost za zaštitu potrošača vjerojatno dovela do donošenja neusklađenih mjera na nacionalnoj razini, što bi uzrokovalo fragmentiranje unutarnjeg tržišta zbog neusklađenih uvjeta tržišnog natjecanja povezanih s različitim razinama zaštite potrošača.
(6) Stoga je, da bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i poboljšali uvjeti njegova funkcioniranja, osobito u pogledu financijskih tržišta, te da bi se zajamčila visoka razina zaštite potrošača i ulagatelja, potrebno utvrditi regulatorni okvir za referentne vrijednosti na razini Unije.
(7) Primjereno je i potrebno da ta pravila budu u zakonodavnom obliku uredbe kako bi se u cijeloj Uniji osigurala ujednačena primjena odredaba kojima se izravno uvode obveze za osobe koje sudjeluju u utvrđivanju referentnih vrijednosti, pridonose njihovu utvrđivanju ili ih rabe. Budući da pravni okvir za pružanje referentnih vrijednosti nužno uključuje mjere koje sadržavaju precizne zahtjeve koji se odnose na različite aspekte povezane s pružanjem referentnih vrijednosti, čak i sitna neusklađenost u pristupu tim aspektima može dovesti do znatnih zapreka u prekograničnom pružanju referentnih vrijednosti. Stoga se primjenom uredbe, koja se izravno primjenjuje bez potrebe za nacionalnim zakonodavstvom, treba smanjiti mogućnost poduzimanja neusklađenih mjera na nacionalnoj razini, osigurati dosljedan pristup i veća pravna sigurnost te spriječiti stvaranje znatnih prepreka u prekograničnom pružanju referentnih vrijednosti.
(8) Područje primjene ove Uredbe trebalo bi biti toliko široko da stvori preventivan regulatorni okvir. Utvrđivanje referentnih vrijednosti uključuje diskrecijska prava i nužno podliježe određenim vrstama sukoba interesa, što znači da postoje mogućnosti i poticaji za manipulaciju tim referentnim vrijednostima. Ti čimbenici rizika povezani su sa svim referentnim vrijednostima te bi one trebale podlijegati zahtjevima za primjerenim upravljanjem i kontrolom. Međutim, stupanj rizika je promjenjiv, te bi stoga pristup primijenjen u određenom predmetu uvijek trebao biti prilagođen njegovim posebnim okolnostima. Budući da se osjetljivost i važnost referentnih vrijednosti mijenjaju s vremenom, ograničavanjem područja primjene na važne i osjetljive indekse ne bi se obuhvatili rizici koje referentne vrijednosti mogu imati u budućnosti. Konkretno, referentne vrijednosti koje trenutačno nemaju široku primjenu mogle bi se češće rabiti u budućnosti, pa bi, u tom pogledu, i neznatna manipulacija mogla imati znatan utjecaj.
(9) Ključni element pri određivanju područja primjene ove Uredbe trebao bi biti utvrđuje li se s pomoću izlazne referentne vrijednosti vrijednost financijskog instrumenta ili financijskog ugovora ▌. Područje primjene stoga ne bi trebalo ovisiti o naravi ulaznih podataka. Zbog toga treba obuhvatiti referentne vrijednosti izračunane na temelju ekonomskih ulaznih podataka, primjerice cijena dionica, i neekonomskih veličina ili vrijednosti, primjerice podataka o vremenu. Okvirom treba obuhvatiti one referentne vrijednosti koje su podložne tim rizicima, ali i priznati velik broj referentnih vrijednosti koje su pružene diljem svijeta i različitih utjecaja koje imaju na financijsku stabilnost i realno gospodarstvo. Ova bi Uredba također trebala ponuditi razmjeran odgovor na rizike povezane s različitim referentnim vrijednostima. Stoga ovom Uredbom treba obuhvatiti sve referentne vrijednosti koje se rabe pri utvrđivanju cijena financijskih instrumenata koji kotiraju ili kojima se trguje na reguliranim mjestima trgovanja. Svako upućivanje na dane u ovoj Uredbi odnosi se na kalendarske dane.
(10) Veliki broj potrošača stranke su u financijskim ugovorima, posebno u potrošačkim kreditnim ugovorima osiguranima hipotekama, koji se temelje na referentnim vrijednostima koje podliježu jednakim rizicima. Stoga ovom Uredbom treba obuhvatiti indekse ili referentne stope iz [Direktive 2013/.../EU Europskog parlamenta i Vijeća o ugovorima o kreditu za potrošače koji se odnose na stambenu nepokretnu imovinu te o izmjeni Direktive 2008/48/EZ].
(11) Indeks ili kombinacija postojećih indeksa u kojima nisu uključeni novi ulazni podatci, a koji se rabi pri mjerenju uspješnosti fonda ili financijskog proizvoda trebao bi se smatrati uporabom referentne vrijednosti.
(12) Svi administratori referentnih vrijednosti mogu podlijegati sukobu interesa, koristiti se diskrecijskim pravima i imati neprimjerene sustave upravljanja i kontrole. Nadalje, s obzirom na to da administratori kontroliraju postupak utvrđivanja referentne vrijednosti, najučinkovitiji način osiguravanja njezine ispravnosti jest dodjela odobrenja administratoru i nadzor nad njim ili njegova registracija.
(13) Subjekti koji pridonose utvrđivanju mogu jednako tako podlijegati sukobu interesa, koristiti se diskrecijskim pravima i biti izvor manipulacije. Pridonošenje utvrđivanju referentne vrijednosti dobrovoljna je aktivnost. Ako se na temelju bilo kakve inicijative od tog subjekta zahtijeva znatna promjena poslovnog modela, subjekt može prestati pridonositi. Međutim u slučaju subjekata koji već podliježu regulaciji i nadzoru očekuje se da zahtjev za dobrim sustavima upravljanja i kontrole ne bi trebao dovesti do znatnih troškova i nerazmjernog administrativnog opterećenja. Stoga se ovom Uredbom nadziranim subjektima koji pridonose utvrđivanju uvode određene obveze.
(14) Administrator je fizička ili pravna osoba koja svojevoljno kontrolira pružanje referentne vrijednosti i posebno upravlja referentnom vrijednošću, prikuplja i analizira ulazne podatke, utvrđuje referentnu vrijednost te je izravno objavljuje ili njezinu objavu povjerava trećoj strani. Međutim, ako osoba, u okviru novinarske djelatnosti, samo objavi referentnu vrijednost ili uputi na nju iako nema kontrolu nad njezinim pružanjem, ta osoba ne bi trebala podlijegati zahtjevima koji su na temelju ove Uredbe uvedeni za administratore.
(15) Indeks se računa s pomoću formule ili neke druge metode na osnovi temeljnih vrijednosti. Pri sastavljanju formule, izračunu ili utvrđivanju ulaznih podataka postoje diskrecijska prava. Zbog tih diskrecijskih prava postoji rizik od manipulacije i stoga bi sve referentne vrijednosti koje dijele tu značajku trebale biti obuhvaćene ovom Uredbom. Ako se međutim pojedinačna cijena ili vrijednost koriste kao referentne vrijednosti, primjerice kad je cijena pojedinačnog vrijednosnog papira referentna cijena opcije, u tom slučaju nema izračuna, ulaznih podataka ili diskrecijskih prava. Stoga se pojedinačna cijena ili pojedinačne referentne cijene ne bi trebale smatrati referentnim vrijednostima za potrebe ove Uredbe. Referentne cijene ili cijene namire koje utvrde središnje druge ugovorne strane ne bi trebalo smatrati referentnim vrijednostima jer se koriste za utvrđivanje namire, iznosa nadoknade ili upravljanje rizikom te se s pomoću njih ne utvrđuje iznos koji treba platiti na temelju financijskog instrumenta ili vrijednost financijskog instrumenta.
(16) Prilikom provedbe ove Uredbe u potpunosti se poštuje neovisnost Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka Europskog sustava središnjih banaka u izvršavanju njihovih ovlasti, zadaća i dužnosti koje su im povjerene Ugovorima te neovisnost nacionalnih središnjih banaka koje su sadržane u ustavnim strukturama predmetne države članice ili treće zemlje.
(17) ▌Da bi se osigurala ispravnost referentnih vrijednosti, administratori referentnih vrijednosti morali bi provoditi primjerene aranžmane upravljanja i tako kontrolirati sukobe interesa i očuvati povjerenje u ispravnost referentnih vrijednosti. Čak i ako se njima djelotvorno upravlja, većina administratora podložna je nekoj vrsti sukoba interesa i mogla bi donositi procjene i odluke koje će utjecati na različite skupine dionika. Stoga je važno da administratori raspolažu neovisnom funkcijom za nadzor provedbe i učinkovitosti mehanizma upravljanja kojim se osigurava djelotvoran nadzor.
(18) Manipulacija ili nepouzdanost referentnih vrijednosti mogu naštetiti ulagateljima i potrošačima. Stoga ovom Uredbom treba uspostaviti okvir za čuvanje dokumentacije administratora i subjekata koji pridonose utvrđivanju te osiguranje transparentnosti u pogledu svrhe referentne vrijednosti i ulaznih podataka, na temelju čega se učinkovito i pošteno mogu riješiti eventualni odštetni zahtjevi u skladu s nacionalnim ili Unijinim pravom.
(19) Revizija i djelotvorna provedba ove Uredbe zahtijevaju ex post analizu i dokaze. Ovom bi se Uredbom stoga trebalo odrediti okvir za to da administratori referentnih vrijednosti na odgovarajući način i tijekom dovoljno dugog razdoblja čuvaju ▌dokumentaciju koja se odnosi na izračun referentne vrijednosti. Stvarnost koja se želi izmjeriti referentnom vrijednošću i okolina u kojoj se to mjerenje obavlja vjerojatno će se mijenjati tijekom vremena. Stoga je nužno redovito revidirati ili preispitivati postupak i metode pružanja referentnih vrijednosti kako bi se utvrdili nedostatci i moguća poboljšanja. Poremećaji u pružanju referentnih vrijednosti mogu utjecati na mnoge dionike, koji mogu pridonijeti otkrivanju tih nedostataka. Ovom bi se Uredbom stoga trebalo odrediti okvir za uspostavljanje neovisnog postupka za pritužbe administratora kako bi dionici mogli administratoru referentne vrijednosti dostaviti pritužbu te kako bi se zajamčilo da administrator referentne vrijednosti može objektivno ocijeniti meritum te pritužbe.
(20) Pružanje referentnih vrijednosti često uključuje izdvajanje određenih važnih funkcija, primjerice izračuna referentne vrijednosti, prikupljanja ulaznih podataka i informiranje o referentnoj vrijednosti. Da bi se osigurala djelotvornost aranžmana za upravljanje, nužno je osigurati i to da se takvim izdvajanjem funkcija administratoru ne oduzmu njegove obveze i nadležnosti te da to izdvajanje ne omete administratora pri ispunjivanju njegovih obveza i nadležnosti, odnosno da se ne omete nadzor mjerodavnog nadležnog tijela nad njim.
(21) Administrator referentne vrijednosti središnji je primatelj ulaznih podataka koji može dosljedno ocjenjivati cjelovitost i točnost ulaznih podataka. ▌
(22) Zaposlenici administratora mogu utvrditi moguće kršenje ove Uredbe ili moguće slabosti koje bi mogle dovesti do manipulacije ili pokušaja manipulacije. Ovom se Uredbom stoga treba uspostaviti okvir koji će omogućiti zaposlenicima da na povjerljiv način obavijeste administratora o mogućem kršenju ove Uredbe.
(23) Sva diskrecijska prava koja se mogu primijeniti pri pružanju ulaznih podataka otvaraju mogućnost manipulacije referentnom vrijednošću. Ako se ulazni podatci temelje na transakcijama, manje je diskrecijskih prava i mogućnosti za manipulaciju podatcima. Stoga bi se administratori, kao opće pravilo, trebali koristiti ulaznim podatcima stvarnih transakcija, ako je to moguće, a drugim podatcima samo u slučaju kad se na temelju podataka o transakcijama ne može osigurati cjelovitost i točnost referentne vrijednosti.
(24) Točnost i pouzdanost referentne vrijednosti da izmjeri ekonomsku stvarnost za koju je namijenjena, ovisi o korištenoj metodologiji i ulaznim podatcima. Stoga je nužno prihvatiti transparentnu metodologiju kojom se osiguravaju pouzdanost i točnost referentne vrijednosti.
(25) Da bi se osigurala trajna točnost referentne vrijednosti, možda će biti potrebno promijeniti metodologiju, ali sve takve promjene utječu na dionike i korisnike referentne vrijednosti. Stoga je nužno odrediti postupke kojih se treba pridržavati pri promjeni metodologije koja se odnosi na referentnu vrijednost, uključujući potrebu za savjetovanjem, kako bi korisnici i dionici mogli poduzeti mjere potrebne u svjetlu tih promjena ili kako bi mogli obavijestiti administratora ako su zabrinuti zbog tih promjena.
(26) Cjelovitost i točnost referentnih vrijednosti ovisi o cjelovitosti i točnosti ulaznih podataka koje dostave subjekti koji pridonose utvrđivanju. Nužno je jasno odrediti obveze tih subjekata u pogledu tih ulaznih podataka te da oni budu pouzdani i usklađeni s načinima kontrole i metodologijom administratora referentne vrijednosti. Stoga bi, kad je to prikladno i moguće, te u suradnji sa subjektima koji pridonose utvrđivanju, administrator referentne vrijednosti trebao sastaviti kodeks ponašanja kojim će definirati te zahtjeve i odgovornosti subjekata koji pridonose utvrđivanju u vezi s pružanjem ulaznih podataka.
(27) Mnoge referentne vrijednosti utvrđuju se primjenom formule izračunate koristeći ulazne podatke koji dolaze od reguliranih mjesta trgovanja, odobrenih sustava objavljivanja ili mehanizama izvješćivanja, burza energije ili platformi za dražbu emisijskih jedinica. U tim slučajevima postojećim propisima i nadzorom ▌osigurava se cjelovitost i transparentnost ulaznih podataka te predviđaju uvjeti upravljanja i postupci obavješćivanja o kršenju propisa. Stoga, pod uvjetom da temeljni ulazni podatci u potpunosti potječu iz mjesta trgovanja koja su podložna zahtjevima za postprodajnu transparentnost, uključujući tržišta trećih zemalja koja se smatraju jednakovrijedna reguliranim tržištima u Uniji, te referentne vrijednosti ne bi trebale biti podložne određenim obvezama iz ove Uredbe, kako bi se izbjeglo dvostruko reguliranje i zbog toga što njihov nadzor osigurava cjelovitost korištenih ulaznih podataka.
(28) Subjekti koji pridonose utvrđivanju mogu biti podložni sukobu interesa i primjenjivati diskrecijska prava pri određivanju ulaznih podataka. Stoga je nužno da subjekti koji pridonose utvrđivanju, kad god je to moguće i prikladno, budu obuhvaćeni aranžmanom za upravljanje kako bi se osiguralo upravljanje sukobima interesa te da ulazni podatci budu točni, u skladu sa zahtjevima administratora i da se mogu potvrditi.
(29) Različite vrste i sektori referentnih vrijednosti imaju različita svojstva, slabosti i rizike. Odredbe ove Uredbe trebaju biti detaljnije usmjerene na određene sektore i vrste referentnih vrijednosti. ▌Robne referentne vrijednosti imaju široku primjenu i posebne značajke specifične za sektor, pa je potrebno odrediti kako bi se odredbe iz ove Uredbe mogle primjenjivati na njih. Uz to, potrebno je predvidjeti određeni stupanj fleksibilnosti u ovoj Uredbi kako bi se omogućilo pravovremeno ažuriranje diferenciranih zahtjeva koji se primjenjuju na različite sektore referentnih vrijednosti u svjetlu razvoja događaja na međunarodnoj sceni, posebno u pogledu rada Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO).
(29a) Da bi se referentna vrijednost smatrala ključnom u smislu ove Uredbe, mora biti procijenjena kao da je sistemske naravi ili se mora koristiti na sistemski način i biti osjetljiva na manipulaciju u svrhu osiguravanja regulatorne proporcionalnosti.
(30) Poremećaji određenih ključnih referentnih vrijednosti mogu znatno utjecati na financijsku stabilnost, tržište i ulagatelje, pa je nužno primijeniti dodatne zahtjeve kako bi se osigurale cjelovitost i stabilnost tih ključnih referentnih vrijednosti. Ti potencijalno destabilizirajući učinci ključnih referentnih vrijednosti mogu se osjetiti u jednoj ili više država članica. Nacionalna nadležna tijela i ESMA utvrdit će koje referentne vrijednosti treba smatrati ključnima.
(30a) S obzirom na stratešku važnost ključnih referentnih vrijednosti za dobro funkcioniranje jedinstvenog tržišta, ESMA ima ovlasti donošenja odluka koje su izravno primjenjive na administratora i, kad je to primjenjivo, na subjekte koji pridonose utvrđivanju, u slučaju da nacionalno nadležno tijelo nije primijenilo ovu Uredbu ili je prekršilo pravo Unije te nakon postupka iz članka 17. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
(31) Subjekti koji prestanu pridonositi utvrđivanju mogu narušiti vjerodostojnost ključnih referentnih vrijednosti jer bi se smanjila sposobnost tih referentnih vrijednosti da mjere temeljnu tržišnu ili ekonomsku stvarnost. Stoga bi mjerodavno nadležno tijelo trebalo imati ovlast da zahtijeva obvezno pridonošenje utvrđivanju ključnih referentnih vrijednosti od nadziranih subjekata kako bi se održala vjerodostojnost predmetne referentne vrijednosti. Svrha obveznog pridonošenja ulaznih podataka nije nametanje obveze nadziranim subjektima da sklope transakcije ili se obvežu na njihovo sklapanje.
(31a) Kada se referentna vrijednost označi kao ključna, njezin administrator može iskoristiti monopol nad korisnicima te referentne vrijednosti. Uzimajući to u obzir, kolegij nadležnih tijela za tu ključnu referentnu vrijednost morat će nadgledati prodajnu cijenu i troškove administratora kako bi se spriječila zlouporaba tržišta.
(32) Da bi korisnici mogli odabrati odgovarajuće referentne vrijednosti i da bi razumjeli njihov rizik, trebaju znati što se tim referentnim vrijednostima mjeri i koje su njihove slabosti. Stoga bi administrator referentne vrijednosti trebao objaviti izjavu koja sadržava te elemente ▌. Administrator bi svoje ulazne podatke trebao, na zahtjev, staviti na raspolaganje nadležnim tijelima u kontekstu istrage.
▌
(34) Ovom Uredbom uzimaju se u obzir načela za financijske referentne vrijednosti, koja je 17. srpnja 2013. izdala Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO) (dalje u tekstu „IOSCO načela za financijske referentne vrijednosti”), te načela za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte koja je 5. listopada 2012. izdao IOSCO (u daljnjem tekstu: „IOSCO načela za agencije za izvješćivanje o cijenama”) i koja služe kao globalni standard za regulatorne zahtjeve koji se odnose na referentne vrijednosti.
(34a) Tržišta fizičke robe imaju jedinstvene značajke koje treba uzeti u obzir kako bi se izbjegli ugrožavanje cjelovitosti robnih referentnih vrijednosti i negativan utjecaj na transparentnost tržišta robe, europsku sigurnost opskrbe, konkurentnost i interese potrošača. Prema tome, određene odredbe ove Uredbe nije primjereno primjenjivati na robne referentne vrijednosti. Načela koja je za robne referentne vrijednosti osmislio IOSCO u suradnji s, među ostalim, Međunarodnom agencijom za energetiku i međunarodnim energetskim forumom, posebno su osmišljena kako bi se mogla primijeniti na sve robne referentne vrijednosti te stoga ova Uredba utvrđuje da se određeni zahtjevi neće primjenjivati na robne referentne vrijednosti.
(34b) Ovom se Uredbom također uvodi sustav priznavanja kojim se administratorima referentnih vrijednosti koji se nalaze u trećoj zemlji omogućuje da pružaju svoje referentne vrijednosti unutar Unije pod uvjetom da u potpunosti poštuju zahtjeve utvrđene ovom Uredbom ili odredbe iz relevantnih načela IOSCO-a.
(34c) Ovom se Uredbom uvodi sustav prihvaćanja koji administratorima smještenima u Uniji i odobrenima ili registriranima u skladu s njezinim odredbama dopušta da pod određenim uvjetima prihvaćaju referentne vrijednosti pružene u trećim zemljama. Takav bi sustav prihvaćanja trebao biti uveden za administratore u trećim zemljama koji su povezani ili usko surađuju s administratorima smještenima u Uniji. Administrator koji je prihvatio referentne vrijednosti pružene u trećoj zemlji trebao bi biti odgovoran za te prihvaćene referentne vrijednosti i osigurati da ispunjavaju relevantne uvjete navedene u ovoj Uredbi ili da u potpunosti ispunjavaju relevantna načela IOSCO-a.
(35) Administrator ključne referentne vrijednosti treba imati odobrenje i biti pod nadzorom nadležnog tijela države članice u kojoj je smješten. Administrator koji pruža samo referentne vrijednosti određene primjenom formule i upotrebom ulaznih podataka čiji je doprinos u potpunosti i izravno došao iz reguliranih mjesta trgovanja, odobrenih sustava objavljivanja ili mehanizama izvješćivanja, burza energije ili platformi za dražbu emisijskih jedinica i/ili administrator koji pruža samo referentne vrijednosti koje nisu ključne treba biti registriran kod nadležnog tijela, koje ga potom i nadzire. Registracija administratora ne bi trebala utjecati na nadzor koji provode relevantna nadležna tijela. ESMA drži registar administratora na razini Unije.
(36) U određenim okolnostima osoba može obaviti uslugu pružanja indeksa i pritom ne biti svjesna da se ta referentna vrijednost primjenjuje kao referentna cijena za financijski instrument ili financijski ugovor. To se osobito događa u slučaju kada su korisnici i administrator referentne vrijednosti smješteni u različitim državama članicama. Stoga je nužno povećati razinu transparentnosti u pogledu referentne vrijednosti koju se rabi. To se može ostvariti poboljšanjem sadržaja prospekata i ključnih informativnih dokumenata koji se zahtijevaju u okviru prava Unije te sadržaja obavijesti i popisa financijskih instrumenata koji se zahtijevaju u okviru Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća[9].
(37) Paket učinkovitih alata i ovlasti nadležnih tijela svake države članice i ESMA-e jamči učinkovitost nadzora. Stoga bi ovom Uredbom posebno trebalo predvidjeti paket minimalnih nadzornih i istražnih ovlasti koje treba dodijeliti nadležnim tijelima država članica u skladu s nacionalnim pravom te ESMA-i . Pri izvršavanju svojih ovlasti na temelju ove Uredbe nadležna tijela i ESMA trebaju djelovati objektivno i nepristrano te odlučivati autonomno.
(38) U svrhu otkrivanja slučajeva kršenja ove Uredbe nadležnim tijelima i ESMA-i potrebno je, u skladu s nacionalnim pravom, omogućiti pristup prostorima fizičkih i pravnih osoba radi zapljene dokumentacije. Pristup tim prostorijama potreban je ako se osnovano sumnja da postoje dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom inspekcije ili istraživanja koji mogu biti važni za dokazivanje slučaja kršenja ove Uredbe. Pristup je osim toga potreban u sljedećim slučajevima: ako osoba kojoj je prethodno već poslan zahtjev za informaciju ne postupi u skladu s njim; ili ako se opravdano smatra da se ni u slučaju dostavljanja zahtjeva ne bi postupilo u skladu s njim odnosno da bi se dokumenti ili informacije na koje se zahtjev odnosi bili uklonjeni, promijenjeni ili uništeni. Ako je, u skladu s nacionalnim pravom, potrebno prethodno odobrenje pravosudnog tijela predmetne države članice, ta se ovlast za pristup prostoru koristi nakon što se zaprimi to prethodno sudsko odobrenje.
(39) Postojeće snimke telefonskih razgovora i evidencije o prijenosu podataka nadziranih subjekata mogu biti ključni, katkad i jedini dokazi za utvrđivanje i dokazivanje kršenja ove Uredbe, osobito poštovanja zahtjeva u vezi s upravljanjem i kontrolom. Takve snimke i evidencije mogu pomoći pri provjeri identiteta osobe odgovorne za unos podataka i osobe odgovorne za njihovo odobravanje te provjeri toga je li se poštovala organizacijska razdvojenost zaposlenika. Stoga bi nadležna tijela trebala moći zahtijevati postojeće snimke telefonskih razgovora te evidencije elektroničkih komunikacija i prijenosa podataka koje imaju nadzirani subjekti ako se opravdano sumnja da snimke koje se odnose na svrhu inspekcije ili istrage mogu biti bitne za dokazivanje tržišne manipulacije ili kršenja ove Uredbe.
(40) Neke odredbe ove Uredbe primjenjuju se samo na fizičke ili pravne osobe u trećim zemljama koje se koriste referentnom vrijednošću, ili pridonose njezinu utvrđivanju, ili su na neki drugi način uključene u postupak njezina utvrđivanja. Nadležna bi tijela stoga morala dogovoriti aranžmane s nadzornim tijelima u trećim zemljama. ESMA bi morala koordinirati razvoj tih aranžmana o suradnji i razmjenu među nadležnim tijelima povezanu s informacijama zaprimljenima iz trećih zemalja.
(41) Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i u obzir uzimaju načela priznata Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Poveljom Europske Unije o temeljnim pravima (Povelja), osobito pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, zaštita osobnih podataka, pravo na slobodu izražavanja i informiranja, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na zaštitu potrošača, pravo na učinkoviti pravni lijek i pravo na obranu. Sukladno s tim, ovu Uredbu treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima. Posebice, kada se u ovoj Uredbi upućuje na pravila kojima se uređuje sloboda izražavanja u drugim medijima te pravila ili kodekse kojima se uređuje novinarska struka, te slobode treba uzeti u obzir jer su one zajamčene u Uniji, kao i u državama članicama te su priznate člankom 11. Povelje o temeljnim pravima i drugim relevantnim odredbama. Ova se Uredba ne primjenjuje na tisak, druge medije i novinare ako kao dio svojih novinarskih aktivnosti samo objavljuju ili navode referentnu vrijednost bez da imaju kontrolu nad njenim pružanjem.
(42) Pravo dotičnih osoba na obranu u potpunosti se poštuje. Osobama koje su predmet postupka osobito se omogućuje pristup nalazima na kojima nadležna tijela temelje svoje odluke i osigurava pravo na saslušanje.
(43) Transparentnost u pogledu referentnih vrijednosti nužna je radi stabilnosti financijskog tržišta i zaštite ulagatelja. Svaka razmjena ili prijenos informacija, što ih obavljaju nadležna tijela, treba biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka[10]. Svaka razmjena ili prijenos informacija, što ih obavi ESMA, trebaju biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka[11].
(44) Uzimajući u obzir načela navedena u Komunikaciji Komisije o jačanju sustava kazni u sektoru financijskih usluga i pravne akte Unije donesene nakon te Komunikacije, države članice trebaju utvrditi pravila o kaznama i upravnim mjerama koje se primjenjuju u slučaju povrede odredaba ove Uredbe te osigurati njihovu provedbu. Te kazne i upravne mjere trebaju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.
(45) Stoga treba predvidjeti paket upravnih mjera, kazni i novčanih kazni kako bi se osigurao zajednički pristup u državama članicama i pojačao njihov odvraćajući učinak. Kazne koje se primjenjuju u posebnim slučajevima treba utvrditi uzimajući, prema potrebi, u obzir čimbenike poput prisutnosti ili odsutnosti namjere, povrata identificirane financijske koristi, ozbiljnosti i trajanja kršenja, otežavajućih ili olakšavajućih čimbenika, potrebe da novčana kazna ima odvraćajući učinak te bi, prema potrebi, trebalo omogućiti njezino smanjenje u slučaju suradnje s nadležnim tijelom.▌
(46) Kako bi se osiguralo da odluke koje donesu nadležna tijela imaju odvraćajući učinak na što veći dio javnosti, načelno bi ih se trebalo objaviti. Objava odluka važan je instrument nadležnih tijela i u svrhu obavješćivanja sudionika na tržištu o tome koje se ponašanje smatra povredom ove Uredbe te u svrhu promicanja dobrog ponašanja među sudionicima na tržištu. Ako bi se takvom objavom riskiralo izazivanje nerazmjerne štete uključenim osobama, ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili tekuće istrage, nadležno tijelo treba objaviti sankcije i mjere na anonimnoj osnovi ili odgoditi predmetnu objavu. Nadležna tijela morala bi imati mogućnost ne objaviti kazne ako se smatra da se anonimnom ili odgođenom objavom ne može dostatno osigurati neugrožavanje stabilnosti financijskih tržišta. Nadležna tijela nisu dužna objaviti ni mjere koje se smatraju mjerama blaže naravi ako bi njihova objava bila nerazmjerna.
(47) Ključne referentne vrijednosti mogu uključivati subjekte koji pridonose utvrđivanju, administratore i korisnike u više država članica. Stoga bi prestanak pružanja takve referentne vrijednosti ili bilo koji događaj koji može narušiti njezinu ispravnost utjecao na više država članica, što znači da nadzor nad referentnom vrijednošću koji obavlja nadležno tijelo države članice iz koje ta referentna vrijednost potječe neće biti djelotvoran u smislu postupanja sa svim rizicima koji su povezani s tom referentnom vrijednošću. Trebalo bi uspostaviti kolegij nadležnih tijela s ESMA-om na čelu, čime bi se osigurala djelotvorna razmjena informacija o nadzoru među nadležnim tijelima te usklađenost njihovih aktivnosti i nadzornih mjera. Aktivnosti kolegija trebaju pridonijeti usklađenoj primjeni pravila iz ove Uredbe i usklađenosti nadzornih praksi. ESMA-ino pravno obvezujuće posredovanje ključan je element za postizanje usklađenosti, dosljednosti nadzora i konvergencije nadzorne prakse. Referentne vrijednosti mogu se rabiti kod financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji imaju dugi rok trajanja. U određenim slučajevima, kada ova Uredba stupi na snagu, takve referentne vrijednosti neće biti dopuštene jer se njihove značajke ne mogu prilagoditi zahtjevima ove Uredbe. Međutim zabranom nastavka pružanja takve referentne vrijednosti može se izazvati prestanak ili narušavanje financijskih instrumenata ili financijskih ugovora i tako nanijeti šteta ulagateljima. Stoga je nužno predvidjeti odredbu kojom se dopušta daljnje pružanje takvih referentnih vrijednosti tijekom prijelaznog razdoblja.
(47a) U slučajevima kad ova Uredba obuhvaća ili može obuhvatiti subjekte pod nadzorom i tržišta obuhvaćena Uredbom (EU) br. 1227/2011 Europskog Parlamenta i Vijeća[12] (REMIT), ESMA bi se trebala savjetovati s Agencijom za suradnju energetskih regulatora (ACER) kako bi iskoristila njezino stručno poznavanje energetskih tržišta i ublažila dvostruko reguliranje.
(47b) Ako postojeća referentna vrijednost ne poštuje zahtjeve ove Uredbe, a njezinom bi se promjenom u svrhu usklađivanja s Uredbom izazvao slučaj više sile ili kršenje uvjeta financijskog ugovora ili financijskog instrumenta, mjerodavno nadležno tijelo može dopustiti daljnju uporabu referentne vrijednosti sve dok ne postane moguć prestanak njezine uporabe ili njezina zamjena drugom referentnom vrijednošću kako bi se izbjegli štetni učinci na potrošače koje izaziva nepravilan i iznenadan prestanak referentne vrijednosti.
(48) Da bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe i dodatno odredili tehnički elementi prijedloga, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji▌. Kod predlaganja tih akata u obzir se trebaju uzeti opće prihvaćene međunarodne norme za upravljanje referentnim vrijednostima, njihov doprinos i uporabu, a osobito rezultate rada IOSCO-a. Potrebno je poštovati načelo proporcionalnosti, osobito u slučaju referentnih vrijednosti koje nisu ključne i robnih referentnih vrijednosti.
(49) Komisija treba, među ostalim, s pomoću delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010, donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koje sastavi ESMA u vezi sa zahtjevima upravljanja i kontrole te kojima se utvrđuje minimalni sadržaj aranžmana za suradnju s nadležnim tijelima trećih zemalja.
(50) Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene bi ovlasti u pogledu nekih njezinih aspekata trebalo prenijeti na Komisiju. Ti se aspekti odnose na utvrđivanje jednakovrijednosti pravnog okvira kojem podliježu ▌pružatelji referentnih vrijednosti iz trećih zemalja te utvrđivanja ključne naravi određene referentne vrijednosti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011.[13] o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s kontrolnim mehanizmima država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije.
(51) Komisija treba, s pomoću delegiranih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010, imati ovlast donijeti provedbene tehničke standarde koje je sastavila ESMA i kojima se utvrđuju postupci i oblici razmjene informacija između nadležnih tijela i ESMA-e. Budući da cilj ove Uredbe, tj. uspostavu dosljednog i učinkovitog režima za rješavanje slabosti povezanih s referentnim vrijednostima, države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti samostalno – jer se ukupni utjecaj problema povezanih s referentnim vrijednostima može u potpunosti sagledati samo na razini Unije, pa se na toj razini i cilj može bolje ostvariti – Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji U skladu s načelom razmjernosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi okvire onog što je potrebno za postizanje tih ciljeva,
DONIJELI SU OVU UREDBU:
GLAVA I. PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE
Članak 1. Predmet
Ovom Uredbom uvodi se zajednički okvir za osiguranje točnosti i ispravnosti indeksa koji se rabe kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima u Uniji. Time se ovom Uredbom pridonosi pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta uz istovremeno postizanje visoke razine zaštite potrošača i ulagatelja.
Članak 2.Područje primjene
1. Ova se Uredba primjenjuje na pružanje referentnih vrijednosti, doprinos ulaznih podataka referentnim vrijednostima i uporabu referentnih vrijednosti unutar Unije.
2. Ova se Uredba primjenjuje na pružanje referentnih vrijednosti koje provode:
(a) ▌središnje banke, ako izvršavaju ovlasti ili zadaće i dužnosti koje su im povjerene Ugovorima i Statutom Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i ESB-a ili za koje je njihova neovisnost sadržana u ustavnim strukturama predmetne države članice ili treće zemlje;
(aa) javna tijela, ako pružaju referentne vrijednosti za svrhe javne politike, uključujući mjere u području zapošljavanja, gospodarske aktivnosti i inflacije ili ako imaju kontrolu nad pružanjem takvih referentnih vrijednosti;
(ab) središnje druge ugovorne strane;
(ac) administratori, ako pružaju pojedinačne cijene ili pojedinačne referentne cijene;
(ad) tisak, drugi mediji i novinari ako kao dio svojih novinarskih aktivnosti samo objavljuju ili navode referentnu vrijednost bez da imaju kontrolu nad njenim pružanjem;
(ae) kreditne unije u smislu Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća[14].
▌
2a. Članak 5. stavci 1., 2.a, 3.b, 3.c i 3.d, članci 5.a i 5.b, članak 5.d stavci od b do g, članak 7. stavak 1. točke (aa), (b), (ba), (bb), (bc) i (c), članak 7. stavci 2.a, 3.a i 3.b, članak 7.a, članak 8. stavci 1. i 2., članak 9. stavci 1. i 2., članak 11 i članak 17. stavak 1. ne primjenjuju se na administratore u pogledu njihovih referentnih vrijednosti koje nisu ključne.
▌
Članak 3.Definicije
1. Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) „indeks” znači svaka brojka:
(a) koja je objavljena ili dostupna javnosti
(b) koja se redovito utvrđuje, u cijelosti ili djelomično, primjenom formule, ili nekom drugom metodom izračuna, ili procjenom i
(c) pri kojoj se utvrđivanje obavlja na osnovi temeljne imovine, ili cijena, uključujući procijenjene cijene, stvarne ili procijenjene kamatne stope, ili drugih vrijednosti ili izvješća;
(1a) „pružatelj indeksa” znači fizička ili pravna osoba koja kontrolira pružanje indeksa;
(2) „referentna vrijednost” znači svaki indeks koji se koristi kao osnova za utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora, ili vrijednosti financijskog instrumenta▌;
(2a) „obitelj referentnih vrijednosti” znači skupina referentnih vrijednosti koje pruža isti administrator, koje su dobivene iz ulaznih podataka slične naravi, kojima se utvrđuju posebne mjere iste ili slične tržišne ili ekonomske stvarnosti;
(3) „pružanje referentne vrijednosti” znači:
(a) upravljanje aranžmanima za utvrđivanje referentne vrijednosti; ▌
(b) prikupljanje, analiza ili obrada ulaznih podataka u svrhu utvrđivanja referentne vrijednosti i
(c) utvrđivanje referentne vrijednosti primjenom formule ili druge metode izračuna ili ocjenjivanjem ulaznih podataka dostavljenih u tu svrhu,
(4) „administrator” znači fizička ili pravna osoba koja kontrolira pružanje referentne vrijednosti;
(5) „uporaba referentne vrijednosti” znači:
(a) izdavanje financijskih instrumenata koji upućuju na indeks ili kombinaciju indeksa;
(b) određivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora upućivanjem na indeks ili kombinaciju indeksa;
(c) biti stranka u financijskom ugovoru utemeljenom na indeksu ili kombinaciji indeksa;
(d) određivanje uspjeha investicijskog fonda indeksom ili kombinacijom indeksa u svrhu praćenja povrata takvog indeksa ili kombinacije indeksa, u svrhu utvrđivanja dodjele sredstava portfelja ili u svrhu računanja naknada za uspješnost;
(6) „doprinos ulaznih podataka” znači pružanje administratoru, ili drugoj osobi u svrhu dostave administratoru, ulaznih podataka koji nisu javno dostupni, a koji su potrebni u vezi s utvrđivanjem referentne vrijednosti te su u tu svrhu dostavljeni;
(7) „subjekt koji pridonosi utvrđivanju” znači fizička ili pravna osoba koja ulaznim koji nisu regulirani podatci pridonosi utvrđivanju.
(8) „nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju” znači subjekt pod nadzorom koji administratoru smještenom u Uniji dostavlja ulazne podatke;
(9) „podnositelj” znači fizička osoba koju subjekt koji pridonosi utvrđivanju zapošljava u svrhu podnošenja ulaznih podataka;
(9a) „ocjenjivač” znači zaposlenik administratora robne referentne vrijednosti ili druga fizička osoba ili treća strana čije su usluge na raspolaganju administratora ili su pod njegovom kontrolom, a koja je odgovorna za primjenjivanje metodologije ili prosudbe na ulazne podatke i druge informacije u svrhu postizanja konačne procjene o cijeni određene robe;
(10) „ulazni podatci” znači podatci o vrijednosti temeljne imovine ili cijenama, uključujući procijenjene cijene, ili o drugoj vrijednosti, koje administrator rabi za utvrđivanje referentne vrijednosti;
(11) „regulirani podatci” znači sljedeće:
(i) ulazni podatci koji su pridoneseni u potpunosti iz:
(a) mjesta trgovanja kako je definirano u točki (24.) članka 4. stavka 1. Direktive 2014/65/EU, ali samo s obzirom na podatke koji se odnose na financijske instrumente;
(b) ovlaštenog sustava objavljivanja kako je definirano u točki (52.) članka 4. stavka 1. Direktive 2014/65/EU ili pružatelja konsolidiranih podataka o trgovanju kako je definirano u točki (53.) članka 4. stavka 1. Direktive 2014/65/EU, u skladu sa zahtjevima obvezne postprodajne transparentnosti, ali samo s obzirom na podatke o transakcijama koje se tiču financijskih instrumenata kojima se trguje na mjestu trgovanja;
(c) odobrenog sustava izvješćivanja kako je definirano u točki (54.) članka 4. stavka 1. Direktive 2014/65/EU, ali samo s obzirom na podatke transakcija koji se tiču financijskih instrumenata kojima se trguje na mjestu trgovanja i koji moraju biti objavljeni u skladu sa zahtjevima obvezne postprodajne transparentnosti;
(d) burze električne energije iz točke (j) stavka 1. članka 37. Direktive 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[15];
(e) burze prirodnog plina iz točke (j) stavka 1. članka 41. Direktive 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[16];
(f) dražbovne platforme iz članka 26. odnosno 30. Uredbe Komisije (EU) br. 1031/2010[17];
(g) podataka pruženih u okviru članka 8. stavka 1. Uredbe br. 1227/2011 i razrađenih u Provedbenoj uredbi (EU) br. 1348/2014[18]; or
(h) mjesta trgovanja, platforme, burze, sustava objavljivanja ili mehanizma izvješćivanja treće zemlje koji su istovrijedni onima navedenima u stavcima (a) do (g) ili drugog subjekta kao što su agregatori ili sakupljači transakcijskih podataka čiji je doprinos ulaznih podataka već predmet odgovarajućeg nadzora; i
(ii) neto vrijednost imovine udjela poduzeća za zajedničko ulaganje u prenosive vrijednosnice (UCITS) kako je definirano u članku 1. stavku 2. Direktive 2009/65/EU[19];
(12) „transakcijski podatci” znači cijene, stope i indeksi koji se mogu promatrati, ili vrijednosti transakcija između nepovezanih drugih ugovornih strana na aktivnom tržištu koje podliježe tržišnim silama ponude i potražnje;
(13) „financijski instrument” znači svaki instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU za koji je podnesen zahtjev za trgovanje na mjestu trgovanja, kako je definirano u članku 24. stavku 4. točki 1. Direktive 2014/65/EU, ili kojim se trguje na mjestu trgovanja kako je definirano u članku 24. stavku 4. točki 1. Direktive 2014/65/EU;
(14) „nadzirani subjekt” znači sljedeći subjekti:
(a) kreditne institucije kako je definirano u točki 1. članka 3. Direktive 2013/36/EU;
(b) investicijska društva, kako je definirano u točki 1. stavka 1. članka 4. Direktive 2014/65/EU;
(c) društva za osiguranje kako je definirano u točki 1. članka 13. Direktive 2009/138/EZ[20];
(d) društva za reosiguranje kako je definirano u točki 4. članka 13. Direktive 2009/138/EZ;
(e) subjekti za zajedničko ulaganje u prenosive vrijednosne papire (UCITS) kako je definirano u članku 1. stavku 2. Direktive 2009/65/EU[21];
(f) upravitelji alternativnih investicijskih fondova (UAIF) kako je definirano u točki (b) članka 4. stavka 1. Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća[22];
(g) središnje druge ugovorne strane kako je definirano u točki 1. članka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća[23];
(h) trgovinski repozitoriji kako je definirano u točki 2. članka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012;
(i) administratori;
(15) „financijski ugovor” znači:
(a) svaki ugovor o kreditu kako je definirano u točki (c) članka 3. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća[24];
(b) svaki ugovor o kreditu kako je definirano u točki 3. članka 4. Direktive 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća [25]
;
(16) „investicijski fond” znači AIF-ovi kako je definirano u točki (a) stavka 1. članka 4. Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća odnosno subjekti za zajedničko ulaganje koji su u području primjene Direktive 2009/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća;
(17) „upravno tijelo” znači upravljačko tijelo koje ima nadzornu i upravljačku funkciju te ovlasti za donošenje konačnih odluka, strategija, ciljeva i općeg usmjerenja subjekta;
(18) „potrošač” znači fizička osoba koja u financijskim ugovorima obuhvaćenima ovom Uredbom djeluje u svrhe izvan svojeg obrta, poslovanja ili profesije;
(19) „međubankovna referentna kamatna stopa” znači referentna vrijednost čija je temeljna imovina za potrebe točke 1. podtočke (c) ovog članka ona stopa po kojoj banke mogu pozajmiti od druge banke ili se kod nje zadužiti;
(19a) „referentna vrijednost deviznog poslovanja“ znači referentna vrijednost čija se vrijednost određuje u odnosu na cijenu, izraženu u jednoj valuti, jedne valute ili košarice valuta;
(20) „robna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost čija je temeljna imovina za potrebe točke 1. podtočke (c) ovog članka roba u smislu točke (2.) članka 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/2006[26], osim emisijskih jedinica iz točke (11.) odjeljka C Priloga I. Direktive 2014/65/EU;
(20a) „rizik osnovice” je rizik povezan s razinom točnosti kojom referentna vrijednost opisuje temeljnu tržišnu ili ekonomsku stvarnost koju se namjerava mjeriti tom referentnom vrijednošću;
(21) „ključna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost koja se ne temelji na reguliranim podatcima, čija referentna vrijednost premašuje 500 milijardi EUR kako je definirano člankom 13. stavkom 1.; ili
(a) referentna vrijednost čiji bi prestanak imao značajan negativan učinak na financijsku stabilnost, pravilno funkcioniranje tržišta i realno gospodarstvo u jednoj državi članici ili više njih;
(b) ključna referentna vrijednost u naravi je „nacionalna” ako su štetni učinci prestanka njezina pružanja ili štetni učinci njezina pružanja uporabom nereprezentativnog niza subjekata koji pridonose utvrđivanju ili podataka ograničeni na jednu državu članicu; U tom slučaju primjenjuje se postupak iz članka 13. stavaka od 2.a do 2.d;
ključna referentna vrijednost u naravi je „europska” ako štetni učinci prestanka njezina pružanja ili štetni učinci njezina pružanja uporabom nereprezentativnog niza subjekata koji pridonose utvrđivanju ili podataka nisu ograničeni na jednu državu članicu; u tom slučaju primjenjuje se postupak iz članka 13. stavaka 2.e, 2.f i 2.g;
(21a) „referentna vrijednost koja nije ključna” znači referentna vrijednost koja ne ispunjava kriterije za ključnu referentnu vrijednost kako je utvrđeno u članku 13.;
(22) „smješten” znači, u odnosu na pravnu osobu, s registriranim uredom ili drugom službenom adresom u državi članici ili trećoj zemlji ili, u odnosu na fizičku osobu, u državi članici ili trećoj zemlji u kojoj je osoba rezident u porezne svrhe.
(22a) „javno tijelo” znači:
(a) svaka vlada ili javna uprava;
(b) svaki subjekt ili osoba s funkcijom u javnoj upravi u okviru nacionalnog prava ili s javnim odgovornostima ili funkcijama ili čiji je zadatak pružanje javnih usluga, uključujući mjere inflacije, rada i gospodarskih aktivnosti pod kontrolom bilo koje vlade ili javnih tijela.
2. Komisija se ovlašćuje donositi delegirane akte u skladu s člankom 37. radi daljnjeg određivanja tehničkih elemenata definicija iz stavka 1., osobito određivanja toga što se, za potrebe definiranja indeksa, smatra činjenjem nečega dostupnim javnosti, te kako bi se u obzir uzeo razvoj tržišta ili tehnološki razvoj. U tim delegiranim aktima Komisija osigurava da se „objavljeno” ili „dostupno javnosti” tumači kao „dostupno široj javnosti korisnika ili mogućih korisnika”.
Prema potrebi, Komisija uzima u obzir razvoj tržišta ili tehnološki razvoj i međunarodnu konvergenciju nadzorne prakse u pogledu referentnih vrijednosti.
2a. Komisija donosi provedbene akte kako bi utemeljila i preispitivala popis javnih tijela u Uniji iz točke 22.a stavka 1. ovog članka Ti se provedbeni akti donose u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 38. stavka 2.
Članak 4.Isključivanje
pružatelja indeksa koji nisu upoznati s uporabom referentne vrijednosti koju su pružili ▌
▌Ova se Uredba ne primjenjuje na pružatelja indeksa u vezi s indeksom koji je pružio, a da nije znao ili opravdano nije mogao znati da se taj indeks rabi u svrhe iz točke (2.) članka 3. stavka 1.
▌▌
GLAVA II.ISPRAVNOST I POUZDANOST REFERENTNE VRIJEDNOSTI
Poglavlje 1. Upravljanje i kontrola administratora
Članak 5. Zahtjevi
u vezi s upravljanjem i sukobom interesa
1. ▌Administrator ima stabilan sustav upravljanja koji obuhvaća jasnu organizacijsku strukturu i jasno definirane, transparentne i dosljedne uloge i odgovornosti svih osoba koje sudjeluju u pružanju referentne vrijednosti.
Administrator poduzima sve potrebne korake da utvrdi i spriječi ili riješi sukobe interesa između sebe, uključujući svoje upravitelje, zaposlenike ili svaku drugu fizičku osobu ili treću stranu čije su mu usluge na raspolaganju ili pod njegovom kontrolom, i subjekata koji pridonose utvrđivanju ili korisnika te da zajamči da, gdjegod su potrebni diskrecijsko pravo ili prosudba u postupku određivanja referentne vrijednosti, to bude izvršeno na neovisan i pošten način.
▌
2a. Pružanje referentne vrijednosti operativno je odvojeno od svakog dijela poslovanja administratora koji može dovesti do stvarnog ili potencijalnog sukoba interesa. Ako zbog njegove vlasničke strukture, kontrolnih udjela ili drugih aktivnosti koje vrši bilo koji subjekt koji posjeduje ili kontrolira administratora ili subjekt kojeg administrator ili bilo koji od njegovih suradnika posjeduje ili kontrolira, dođe do sukoba interesa unutar samog administratora, administrator ustanovljuje neovisnu nadzornu funkciju koja uključuje uravnoteženu zastupljenost niza dionika, ako su dionici poznati, pretplatnika i subjekata koji pridonose utvrđivanju. Ako se takvim sukobima ne može upravljati na odgovarajući način, administrator obustavlja aktivnosti i prekida odnose koji dovode do tih sukoba ili prestaje utvrđivati referentnu vrijednost.
▌
3a. Administrator objavljuje ili otkriva korisnicima referentne vrijednosti i mjerodavnom nadležnom tijelu te, po potrebi, subjektima koji pridonose utvrđivanju, sve postojeće ili potencijalne sukobe interesa, uključujući sukobe interesa koji proizlaze iz vlasništva ili kontrole administratora.
3b. Administrator uspostavlja primjerene politike i postupke te učinkovite organizacijske aranžmane za utvrđivanje i otkrivanje sukoba interesa, upravljanje njime te njegovo ublaživanje i izbjegavanje, te upravlja tim politikama i postupcima kako bi se zaštitile cjelovitost i neovisnost utvrđivanja referentnih vrijednosti. Takve politike i postupci redovito se revidiraju i ažuriraju. Politikama i postupcima uzimaju se u obzir sukobi interesa, razina subjektivnosti koja je upotrjebljena u postupku određivanja referentne vrijednosti te rizici koje predstavlja referentna vrijednost, te se na te probleme odgovara, a tim se politikama i postupcima također:
(a) jamči povjerljivost informacija koje administrator pridonese ili generira, podložno obvezama otkrivanja i transparentnosti u skladu s ovom Uredbom i
(b) osobito ublažava sukobe zbog administratorova vlasništva ili kontrole, ili zbog drugih interesa unutar svoje grupacije, ili zbog drugih osoba koje mogu utjecati na administratora ili ga kontrolirati u vezi s određivanjem referentne vrijednosti.
3c. Administrator jamči da zaposlenici i sve druge fizičke osobe čije su mu usluge na raspolaganju ili su pod njegovom kontrolom i koje su izravno uključene u pružanje referentne vrijednosti poštuju sljedeće zahtjeve:
(a) imaju potrebne vještine, znanje i iskustvo za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene te da podliježu djelotvornom upravljanju i nadzoru;
(b) nisu izloženi neprimjerenom utjecaju niti sukobima interesa te da naknada tim osobama i njihovo vrednovanje ne dovode do sukoba interesa ili na drugi način utječu na cjelovitost postupka utvrđivanja referentne vrijednosti;
(c) nemaju interese i poslovne kontakte koji dovode u pitanje funkcije administratora;
(d) imaju zabranu pridonošenja utvrđivanju referentne vrijednosti sudjelovanjem u dražbama, ponudama i trgovanju na vlastiti račun ili u ime drugih sudionika na tržištu i
(e) podložni su djelotvornim postupcima kontrole razmjene informacija s drugim zaposlenicima i nisu uključeni u aktivnosti koje mogu stvoriti rizik od sukoba interesa.
3d. Administrator uspostavlja posebne postupke kontrole kako bi osigurao integritet i pouzdanost zaposlenika ili osobe koja utvrđuje referentnu vrijednost, a to može uključivati unutarnje odobrenje uprave prije prosljeđivanja referentne vrijednosti ili odgovarajuću zamjenu, primjerice u slučaju referentne vrijednosti koja se ažurira istoga dana ili u realnom vremenu.
3e. Svaka promjena referentne vrijednosti koja nije bitna u pogledu odredbi iz ovog članka ne smatra se kršenjem bilo kojeg financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji upućuje na tu referentnu vrijednost. Za ključne referentne vrijednosti mjerodavno nadležno tijelo ima ovlast odrediti da je promjena bitna.
Članak 5.aZahtjevi u vezi s funkcijom nadzora
1. Administrator uspostavlja i obavlja trajnu i djelotvornu funkciju nadzora kako bi zajamčio nadziranje svih aspekata pružanja svojih referentnih vrijednosti.
2. Administrator razvija i održava vjerodostojne postupke u vezi sa svojom funkcijom nadzora koja je na raspolaganju mjerodavnim nadležnim tijelima.
Glavna obilježja postupaka uključuju:
(a) zadaću funkcije nadzora;
(b) kriterije odabira članova funkcije nadzora;
(c) sažete podatke o članstvu svakog odbora ili povjerenstva koje je zaduženo za funkciju nadzora, uz prijavu svih sukoba interesa i postupaka odabira, imenovanja ili razrješenja i zamjene članova povjerenstva.
3. Funkcija nadzora izvršava se neovisno i uključuje sljedeće nadležnosti, koje su prilagođene složenosti, uporabi i slabostima referentne vrijednosti:
(a) najmanje jednom godišnje preispitivanje definicije i metodologije referentne vrijednosti;
(b) nadziranje svih promjena metodologije i odobravanje administratoru da pokrene savjetovanje o tim promjenama;
(c) nadziranje administratorova kontrolnog okvira, upravljanja i postupanja s referentnom vrijednošću te, ako se pri utvrđivanju referentne vrijednosti upotrebljava pomoć subjekata koji pridonose utvrđivanju, kodeksa ponašanja iz članka 9. stavka 1.;
(d) preispitivanje i odobravanje postupaka za prestanak referentne vrijednosti, uključujući savjetovanje o prestanku;
(e) nadzor trećih osoba uključenih u pružanje referentne vrijednosti, među ostalim i u području izračuna i širenja informacija;
(f) ocjenu unutarnjih i vanjskih revizija i preispitivanja te praćenje provedbe korektivnih mjera na koje ukazuju rezultati tih revizija;
(g) ako se pri utvrđivanju referentne vrijednosti upotrebljava pomoć subjekata koji pridonose utvrđivanju, praćenje ulaznih podataka i subjekata koji pridonose utvrđivanju te mjera kojima administrator osporava ili potvrđuje doprinos ulaznih podataka;
(h) ako se pri utvrđivanju referentne vrijednosti upotrebljava pomoć subjekata koji pridonose utvrđivanju, poduzimanje djelotvornih mjera u vezi s kršenjem kodeksa ponašanja i
(i) ako se pri utvrđivanju referentne vrijednosti upotrebljava pomoć subjekata koji pridonose utvrđivanju, izvješćivanje mjerodavnih nadležnih tijela o propustima subjekata koji pridonose utvrđivanju ili administratora utvrđenim tijekom nadzora te o nepravilnim ili sumnjivim ulaznim podatcima.
4. Nadzornu funkciju provodi neovisni odbor ili se ona provodi drugim odgovarajućim aranžmanom za upravljanje.
ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi odredila obilježja koje funkcija nadzora ima u pogledu njezinog sastava te u pogledu pozicije unutar organizacijske strukture administratora, kako bi se osigurao integritet funkcije i nepostojanje sukoba interesa.
ESMA pravi razlike za različite vrste referentnih vrijednosti i sektora kako je utvrđeno u ovoj Uredbi i uzima u obzir razlike u vlasništvu i kontrolnoj strukturi administratora, naravi, opsegu i složenosti pružanja referentne vrijednosti te riziku i utjecaju referentne vrijednosti, također u svjetlu međunarodne usklađenosti nadzornih praksi u pogledu zahtjeva u vezi s upravljanjem referentnih vrijednosti.
ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].
Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
5. Funkcijom nadzora može biti obuhvaćeno više referentnih vrijednosti koje pruža jedan administrator pod uvjetom da se poštuju ostali zahtjevi iz glava I. i IV.
6. Svaka promjena referentne vrijednosti koja nije bitna u pogledu odredbi iz ovog članka ne smatra se kršenjem bilo kojeg financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji upućuje na tu referentnu vrijednost. Za ključne referentne vrijednosti mjerodavno nadležno tijelo ima ovlast odrediti da je promjena bitna.
Članak 5.bZahtjevi u vezi s kontrolnim okvirom
1. Administrator raspolaže kontrolnim okvirom kojim se jamči pružanje i objava ili stavljanje na raspolaganje referentne vrijednosti u skladu s ovom Uredbom.
2. Kontrolni okvir razmjeran je razini utvrđenih sukoba interesa, razmjeru diskrecijskih prava pri utvrđivanju referentne vrijednosti i naravi ulaznih podataka za referentnu vrijednost te obuhvaća:
(a) upravljanje operativnim rizikom;
(b) postupke za izvanredne situacije koji se upotrebljavaju u slučaju poremećaja pružanja referentne vrijednosti.
3. Ako ulazni podatci nisu transakcijski podatci, administrator:
(a) uspostavlja mjere kojima osigurava, koliko je to moguće, da subjekti koji pridonose utvrđivanju poštuju kodeks ponašanja iz članka 9. stavka 1. i norme koje su primjenjive za ulazne podatke;
(b) uspostavlja mjere za praćenje ulaznih podataka, uključujući praćenje ulaznih podataka prije objave referentne vrijednosti te provjeru ulaznih podataka nakon objave radi utvrđivanja pogrešaka i nepravilnosti.
4. Kontrolni okvir dokumentira se, preispituje i ažurira po potrebi te stavlja na raspolaganje mjerodavnim nadležnim tijelima, a na zahtjev i korisnicima.
5. Svaka promjena referentne vrijednosti koja nije bitna u pogledu odredbi iz ovog članka ne smatra se kršenjem bilo kojeg financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji upućuje na tu referentnu vrijednost. Za ključne referentne vrijednosti mjerodavno nadležno tijelo ima ovlast odrediti da je promjena bitna.
Članak 5.cZahtjevi u vezi s okvirom odgovornosti
1. Administrator raspolaže okvirom odgovornosti kojim su obuhvaćeni vođenje evidencije, revizija, preispitivanje i postupak za pritužbe i kojim se dokazuje usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe.
2. Administrator imenuje neovisnu unutarnju ili vanjsku funkciju s potrebnom sposobnošću da preispituje poštuje li administrator metodologiju pružanja referentnih vrijednosti i ovu Uredbu te da izvješćuje o tome.
3. Za referentne vrijednosti koje nisu ključne administrator objavljuje i zadržava izjavu o usklađenosti u kojoj izvješćuje o svojoj usklađenosti s ovom Uredbom. Izjava o usklađenosti obuhvaća barem zahtjeve iz članka 5. stavaka 1., 2.a, 3.b, 3.c i 3.d, članaka 5.a i 5.b, članka 5.d točaka od (b) do (g), članka 7. stavka 1. točaka (aa), (b), (ba), (bb), (bc) i (c), članka 7. stavaka 2.a, 3.a i 3.b, članka 7.a, članka 8. stavaka 1. i 2., članka 9. stavaka 1. i 2., članka 11 i članka 17. stavka 1.
Ako administrator nije usklađen sa zahtjevima iz članka 5. stavaka 1., 2.a, 3.b, 3.c i 3.d, članaka 5.a i 5.b, članka 5.d točaka od (b) do (g), članka 7. stavka 1. točaka (aa), (b), (ba), (bb), (bc) i (c), članka 7. stavaka 2.a, 3.a i 3.b, članka 7.a, članka 8. stavaka 1. i 2., članka 9. stavaka 1. i 2., članka 11 i članka 17. stavka 1., izjava o usklađenosti jasno navodi zašto je za tog administratora prikladno da ne bude usklađen s tim odredbama.
4. Administrator referentne vrijednosti koja nije ključna imenuje neovisnog vanjskog revizora radi procjene točnosti izjave o usklađenosti administratora i izvještavanja o njoj. Takva se revizija izvršava najmanje svake dvije godine ili kad god dođe do bitnih promjena u referentnoj vrijednosti.
5. Administrator mjerodavnim nadležnim tijelima pruža revizije iz stavka 4. Detalje revizija iz stavka 4. administrator na zahtjev objavljuje ili dostavlja svakom korisniku referentne vrijednosti. Na zahtjev mjerodavnog nadležnog tijela ili bilo kojeg korisnika referentne vrijednosti, administrator dostavlja ili objavljuje detalje preispitivanja iz stavka 4.
6. Mjerodavno nadležno tijelo može zatražiti dodatne informacije od administratora u pogledu njegove referentne vrijednosti koja nije ključna u skladu s člankom 30. i/ili administratoru izdati preporuku u vezi s njegovom usklađenošću s odredbama koje su obuhvaćene izjavom o usklađenosti sve dok nadležno tijelo nije u potpunosti zadovoljno. Nadležno tijelo može preporuku objaviti na svojim mrežnim stranicama
Članak 5.dZahtjevi u vezi s vođenjem evidencije
1. Administrator vodi evidenciju o:
(a) svim ulaznim podatcima;
(b) svakoj prosudbi ili subjektivnoj odluci administratora i, kad je to primjenjivo, ocjenjivača prilikom utvrđivanja referentne vrijednosti;
(c) slučajevima zanemarivanja ulaznih podataka, posebno kada su oni bili u skladu sa zahtjevima metodologije za utvrđivanje referentne vrijednosti, i obrazloženjima tih zanemarivanja;
(d) drugim promjenama ili odstupanjima od uobičajenih postupaka i metodologija, uključujući i one napravljene tijekom razdoblja tržišnog stresa ili poremećaja na tržištu;
(e) identitetu podnositelja i fizičkih osoba koje je administrator zaposlio u svrhu utvrđivanja referentnih vrijednosti;
(f) svim dokumentima povezanima sa svim pritužbama; i
(g) relevantnim komunikacijama u vezi s referentnom vrijednošću među svim osobama koje su zaposlene kod administratora i subjekata koji pridonose utvrđivanju ili podnositelja.
2. Ako se referentna vrijednost temelji na doprinosu subjekata koji pridonose utvrđivanju, ti subjekti također vode evidenciju o svim relevantnim komunikacijama, uključujući one s drugim subjektima koji pridonose utvrđivanju.
3. Administrator vodi evidenciju iz stavka 1. najmanje pet godina u obliku koji omogućuje ponavljanje i cjelovito razumijevanje izračuna referentne vrijednosti te reviziju ili vrednovanje ulaznih podataka, izračuna, prosudbe i diskrecijskog prava. Evidencija telefonskih razgovora ili elektroničkih komunikacija pruža se, na zahtjev, osobama uključenima u razgovor ili komunikaciju i čuva se tri godine.
Članak 5.ePostupanje s pritužbama
1. Administrator raspolaže pisanim postupcima za primanje, istraživanje i zadržavanje evidencije o pritužbama na administratorov postupak izračuna te ih objavljuje. Mehanizmom pritužbe osigurava se:
(a) da administrator raspolaže mehanizmom uređenim u politici postupanja s pisanim pritužbama, pomoću kojeg pretplatnici mogu podnijeti pritužbe na to je li određeni izračun referentne vrijednosti reprezentativan u odnosu na tržišnu vrijednost, na predložene promjene izračuna referentne vrijednosti, na primjene određene metodologije na izračun određene referentne vrijednosti i na druge uredničke odluke povezane s postupkom izračuna referentne vrijednosti;
(b) da postoji postupak i ciljani raspored za postupanje s pritužbama;
(c) da administrator pravodobno i pošteno istraži formalne pritužbe protiv sebe i svojeg osoblja;
(d) da se istraga provodi neovisno o osoblju koje bi moglo biti povezano s predmetom pritužbe;
(e) da administrator nastoji provesti istragu u najkraćem mogućem roku.
Članak 5.fRegulatorni tehnički standardi o zahtjevima u vezi s upravljanjem i kontrolom
ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda radi daljnjeg određivanja zahtjeva u vezi s upravljanjem i kontrolom iz članka 5. stavka 2.a., članka 5. stavaka od 3.a do 3.d, članka 5.a stavaka 2. i 3., članka 5.b stavaka 2. i 3., članka 5.c stavka 2. te članka 5.c stavaka od 1. do 3. ESMA uzima u obzir sljedeće:
(a) razvoj referentnih vrijednosti i financijskih tržišta u svjetlu međunarodne usklađenosti nadzorne prakse koja se odnosi na zahtjeve u vezi s upravljanjem referentnih vrijednosti;
(b) posebna obilježja različitih vrsta referentnih vrijednosti i administratora uključujući obilježja povezana sa sektorima i vrste korištenih ulaznih podataka;
(c) razliku između ključnih referentnih vrijednosti i referentnih vrijednosti koje nisu ključne;
(d) jesu li zahtjevi već djelomično ili u potpunosti obuhvaćeni drugim relevantnim regulatornim zahtjevima, posebno za referentne vrijednosti temeljene na reguliranim podatcima, te posebno, ali ne isključivo, za zahtjeve iz Direktive 2014/65/EU ili Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća[27] kako bi se osiguralo da ne dolazi do udvostručavanja zahtjeva ili drugih nepotrebnih opterećenja za administratore.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do [...].
Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 6.Izdvajanje funkcija
1. Administratori ne izdvajaju funkcije u okviru pružanja referentne vrijednosti na način kojim bi se bitno narušila kontrola administratora nad pružanjem referentne vrijednosti ili sposobnost mjerodavnog nadležnog tijela da nadzire referentnu vrijednost.
▌
3. Administrator koji izdvoji funkcije ili bitne usluge i aktivnosti u okviru pružanja referentne vrijednosti i prenese ih pružatelju usluga, u cijelosti zadržava odgovornost za ispunjivanje svih obveza na temelju ove Uredbe.
3a. U slučaju eksternaliziranja administrator jamči ispunjavanje sljedećih uvjeta:
(a) pružatelj usluge ima sposobnost, kapacitet i sva odobrenja koja se zahtijevaju u skladu s pravom kako bi pouzdano i profesionalno izvršavao funkcije, usluge ili aktivnosti koje su mu povjerene;
(b) administrator mjerodavnim nadležnim tijelima stavlja na raspolaganje identitet i zadaće pružatelja usluga koji sudjeluje u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti;
(c) administrator poduzima primjerene mjere u slučaju da se čini da pružatelj usluge ne obavlja funkcije koje su mu povjerene na djelotvoran način i u skladu s primjenjivim pravom i regulatornim zahtjevima;
(d) administrator zadržava stručnost potrebnu za djelotvoran nadzor eksternaliziranih funkcija i upravljanje rizicima povezanima s eksternaliziranjem;
(e) pružatelj usluga otkriva administratoru svaki razvoj događaja koji može bitno utjecati na njegovu sposobnost da djelotvorno i u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima obavlja funkcije koje su mu povjerene;
(f) pružatelj usluga surađuje s relevantnim nadležnim tijelom u vezi s eksternaliziranim aktivnostima, a administrator i mjerodavno nadležno tijelo imaju djelotvoran pristup podacima o eksternaliziranim aktivnostima i poslovnom prostoru pružatelja usluga te se mjerodavno nadležno tijelo može koristiti tim pravom pristupa;
(g) administrator može u slučaju potrebe prekinuti taj aranžman;
(h) administrator poduzima razumne mjere, uključujući krizne planove, kako bi izbjegao nepotreban operativni rizik povezan sa sudjelovanjem pružatelja usluga u postupku utvrđivanja referentnih vrijednosti.
Ulazni podatci, metodologija i izvješćivanje o kršenju propisa
Članak 7. Ulazni podatci ▌
1. Pružanje referentne vrijednosti uređeno je sljedećim zahtjevima koji se odnose na ulazne podatke ▌:
(a) Ulazni podatci transakcijski su podatci ili, kad je to prikladnije, podatci koji nisu temeljeni na transakcijama, uključujući preuzete kotacije i provjerljive procjene; pod uvjetom da točno i pouzdano odražavaju tržišnu ili ekonomsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću ▌;
▌
(aa) ulazni podatci iz točke (a) trebaju biti provjerljivi;
(b) administrator dobiva ulazne podatke od pouzdanog i reprezentativnog radnog tijela ili skupine subjekata koji pridonose utvrđivanju kako bi se osiguralo da izračunana referentna vrijednost pouzdano odražava tržišnu ili ekonomsku stvarnost koju treba mjeriti ▌;
(ba) administrator upotrebljava samo ulazne podatke subjekata koji pridonose utvrđivanju koji poštuju kodeks ponašanja iz članka 9.;
(bb) administrator drži popis osoba koje mogu pridonijeti ulaznim podatcima administratoru, uključujući postupke za utvrđivanje identiteta subjekta koji pridonosi utvrđivanju i svih podnositelja;
(bc) administrator osigurava da subjekti koji pridonose utvrđivanju pruže sve relevantne ulazne podatke; i
(c) Ako ulazni podatci za referentnu vrijednost nisu transakcijski podatci, a subjekt koji pridonosi utvrđivanju stranka je u više od 50 % vrijednosti transakcija na tržištu koje se namjerava mjeriti tom referentnom vrijednošću, administrator, kad je to moguće, provjerava odražavaju li ulazni podatci stanje na tržištu koje podliježe tržišnim silnicama ponude i potražnje; ako smatra da ulazni podatci ne odražavaju stanje na tržištu koje podliježe tržišnim silnicama ponude i potražnje, administrator mijenja ulazne podatke, subjekte koji pridonose utvrđivanju ili metodologiju kako bi osigurao da ulazni podatci odražavaju stanje na tržištu koje podliježe tržišnim silnicama ponude i potražnje ili prestaje pružati tu referentnu vrijednost ▌.
▌
2a. Administrator jamči da kontrolama koje se odnose na ulazne podatke bude obuhvaćeno sljedeće:
(a) kriteriji kojima se utvrđuje tko smije pridonijeti ulaznim podatcima administratoru i postupak za odabir subjekata koji pridonose utvrđivanju;
(b) postupak za ocjenu ulaznih podataka subjekta koji pridonosi utvrđivanju i sprečavanje da subjekt i dalje pruža ulazne podatke ili primjenu drugih sankcija na račun subjekta zbog nepoštovanja propisa, kad je to prikladno; i
(c) postupak provjere ulaznih podataka, uključujući odnos s drugim pokazateljima ili podatcima, radi osiguranja cjelovitosti i točnosti; ako referentna vrijednost ispunjava kriterije iz članka 14.a ovaj se zahtjev primjenjuje samo kada je tu usklađenost moguće ostvariti na razuman način.
▌3a. Ako ulazne podatke referentne vrijednosti doprinosi funkcija izvršnog ureda, odnosno svaki odjel, jedinica ili skupina zaposlenih u subjektu koji pridonosi utvrđivanju ili njegovi suradnici koji izvršavaju poslove utvrđivanja cijena, trgovanja, prodaje, stavljanja na tržište, oglašavanja, poticanja, strukturiranja ili posredovanja, administrator:
(a) od drugih izvora prikuplja podatke kojima se potkrepljuju ulazni podaci;
(b) osigurava da subjekti koji pridonose utvrđivanju imaju odgovarajuće unutarnje postupke nadzora i provjere kojima se omogućuje:
(i) provjera pridonesenih ulaznih podataka, uključujući postupke za višestruko preispitivanje ulaznih podataka koje provodi rukovodno osoblje i postupke internog odobravanja za podnošenje ulaznih podataka koje provodi rukovodstvo;
(ii) fizička razdvojenost zaposlenika izvršnog ureda i linija izvješćivanja;
(iii) cjelovito razmatranje mjera za upravljanje sukobima radi utvrđivanja i otkrivanja postojećih i mogućih poticaja za manipuliranje podatcima i drugih načina utjecanja na njih, upravljanje tim poticajima i njihovo ublažavanje i izbjegavanje, među ostalim i s pomoću politika nagrađivanja, te razmatranje sukoba interesa između pridonošenja ulaznih podataka i svake druge vrste poslovanja subjekta koji pridonosi utvrđivanju ili njegovih suradnika, ili njihovih pojedinih klijenata ili korisnika.
Odredbe iz točaka (a) i (b) prvog podstavka primjenjuju se na referentne vrijednosti koje ispunjavaju kriterije iz članka 14.a samo ako je usklađenost s tim odredbama moguće postići na razuman način.
3b. Svaka promjena referentne vrijednosti koja nije bitna u pogledu odredbi iz ovog članka ne smatra se kršenjem bilo kojeg financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji upućuje na tu referentnu vrijednost. Za ključne referentne vrijednosti mjerodavno nadležno tijelo ima ovlast odrediti da je promjena bitna.
3c. ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda radi daljnjeg određivanja postupaka unutarnjeg nadzora i unutarnje provjere subjekta koji pridonosi utvrđivanju koje administrator mora tražiti, u skladu sa stavcima 2.a i 3.a, kako bi se osigurala cjelovitost i točnost ulaznih podataka.
ESMA uzima u obzir načelo proporcionalnosti u pogledu referentnih vrijednosti koje nisu ključne i robnih referentnih vrijednosti, posebnost različitih vrsta referentnih vrijednosti, a osobito onih koje se temelje na doprinosima od subjekata koji ispunjavaju kriterije iz članka 14.a, narav ulaznih podataka, jesu li zahtjevi već djelomično ili u potpunosti obuhvaćeni drugim relevantnim regulatornim zahtjevima, posebno, ali ne isključivo, zahtjevima iz Direktive 2014/65/EU ili Uredbe (EU) br. 600/2014 kako bi se osiguralo da ne dolazi do udvostručavanja zahtjeva ili drugih nepotrebnih opterećenja za administratore te međunarodnu usklađenost nadzornih praksi u vezi s referentnim vrijednostima.
ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].
Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 7.aMetodologija
1. Administrator se koristi metodologijom za utvrđivanje referentnih vrijednosti koja poštuje sljedeće uvjete:
(a) stabilna je i pouzdana;
(b) ima jasna pravila kojima se određuje kako i kada se može upotrijebiti diskrecijsko pravo u određivanju referentne vrijednosti;
(c) stroga je, trajna i omogućuje provjeru, uključujući retroaktivno testiranje;
(d) otporna je i osigurava da se referentna vrijednost može izračunati u najširem spektru mogućih okolnosti;
(e) moguće ju je pratiti i provjeriti.
2. Dok razvija metodologiju za određivanje referentne vrijednosti, administrator:
(a) uzima u obzir čimbenike koji uključuju veličinu i normalnu likvidnost na tržištu, transparentnost trgovanja, položaj sudionika na tržištu, tržišnu koncentraciju i dinamiku te primjerenost uzorka da bude reprezentativan za tržišnu ili ekonomsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću;
(b) utvrđuje što je aktivno tržište za potrebe te referentne vrijednosti i
(c) određuje kojoj se vrsti ulaznih podataka daje prednost.
3. Administrator raspolaže jasnim objavljenim aranžmanima za utvrđivanje okolnosti u kojima količina ili kvaliteta ulaznih podataka ne ispunjava metodološke norme za točno i pouzdano utvrđivanje referentne vrijednosti te u kojima se opisuje može li se i kako u takvim okolnostima izračunati referentna vrijednost.
4. Svaka promjena referentne vrijednosti koja nije bitna u pogledu odredbi iz ovog članka ne smatra se kršenjem bilo kojeg financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji upućuje na tu referentnu vrijednost. Za ključne referentne vrijednosti mjerodavno nadležno tijelo ima ovlast odrediti da je promjena bitna.
Članak 7.bTransparentnost metodologije
1. Administrator transparentno sastavlja podatke o referentnoj vrijednosti i razvija metodologiju te njima operira i upravlja.
Na način koji omogućuje pravedan i jednostavan pristup, administrator objavljuje:
(i) metodologiju korištenu za svaku referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti i
(ii) postupke za savjetovanje o svakoj predloženoj bitnoj promjeni u svojoj metodologiji i obrazloženje te predložene promjene, uključujući definiciju toga što je bitna promjena i kada će o svim promjenama obavijestiti korisnike.
2. Ako referentna vrijednost ispunjava kriterije iz članka 14.a administrator te referentne vrijednosti uz svaki izračun, u mjeri u kojoj je to razumno moguće bez dovođenja u pitanje pravodobne objave referentne vrijednosti, opisuje i objavljuje sljedeće:
(a) sažeto objašnjenje, dostatno da se njime olakša razumijevanje pretplatnika referentne vrijednosti ili nadležnog tijela u pogledu načina izračuna, uključujući barem veličinu i likvidnost ocijenjenog fizičkog tržišta (primjerice broj i opseg podnesenih transakcija), raspon i prosječnu vrijednost opsega te raspon i prosječnu vrijednost cijena i okvirne postotke za svaku vrstu ulaznih podataka koji su uzeti u obzir pri izračunu; pritom se uključuju izrazi koji se odnose na metodologiju utvrđivanja cijena, npr. „na temelju transakcije”, „na temelju razlike kupovne i prodajne cijene” ili „interpolirano ili ekstrapolirano”; i
(b) sažeto objašnjenje razmjera u kojemu i temelja na kojemu su se donosile prosudbe koje su se primijenile u izračunu, među ostalim za isključivanje podataka koji su inače bili u skladu sa zahtjevima mjerodavne metodologije za taj izračun, temeljenje cijena na razlici kupovne i prodajne cijene ili interpolaciji, ekstrapolaciji ili ponderiranje ponuda za kupnju i prodaju većih od zaključenih transakcija u bilo kojem izračunu.
3. Ako takva objava ne bi bila u skladu s primjenjivim pravom o intelektualnom vlasništvu, metodologija se stavlja na raspolaganje mjerodavnom nadležnom tijelu.
4. Ako dođe do bitne promjene u metodologiji izračuna ključne referentne vrijednosti administrator o toj izmjeni obavješćuje mjerodavna nadležna tijela. Nadležno tijelo ima 30 dana da odobri promjenu.
Članak 7.cRegulatorni tehnički standardi o ulaznim podatcima i metodologiji
ESMA sastavlja regulatorne tehničke standarde kako bi se pojasnilo kontrole u pogledu ulaznih podataka, okolnosti u kojima transakcijski podaci mogu biti nedovoljni i na koji se način to može dokazati mjerodavnim nadležnim tijelima te zahtjeve za razvoj metodologija, razlikujući različite vrste referentnih vrijednosti i sektora kao što je utvrđeno u ovoj Uredbi. ESMA uzima u obzir sljedeće:
(a) razvoj referentnih vrijednosti i financijskih tržišta u svjetlu međunarodne usklađenosti nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti;
(b) posebna obilježja različitih referentnih vrijednosti i njihovih vrsta;
(c) načelo proporcionalnosti u pogledu referentnih vrijednosti koje nisu ključne;
(d) osjetljivost referentnih vrijednosti na manipulaciju u kontekstu korištenih metodologija i ulaznih podataka;
(e) da dovoljno detalja bude dostupno korisnicima da bi mogli razumjeti na koji se način pruža referentna vrijednost kako bi procijenili njezinu relevantnost i prikladnost;
(f) jesu li zahtjevi već djelomično ili u potpunosti obuhvaćeni drugim relevantnim regulatornim zahtjevima, posebno za referentne vrijednosti temeljene na reguliranim podatcima, te posebno, ali ne isključivo, za zahtjeve iz Direktive 2014/65/EU ili Uredbe (EU) br. 600/2014 kako bi se osiguralo da ne dolazi do udvostručavanja zahtjeva ili drugih nepotrebnih opterećenja za administratore.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do [...].
Komisiji se delegira ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 8.Izvješćivanje o kršenju propisa
1. Administrator raspolaže postupcima pomoću kojih upravitelji, zaposlenici i sve druge fizičke osobe čije su mu usluge na raspolaganju ili su pod njegovom kontrolom mogu interno prijaviti kršenja ove Uredbe i drugog relevantnog primjenjivog prava.
2. Administrator raspolaže postupcima za prijavu nadležnim tijelima kršenja ove Uredbe i drugog relevantnog primjenjivog prava.
▌
Poglavlje 3. Kodeks ponašanja i zahtjevi za subjekte koji pridonose utvrđivanju
Članak 9.Kodeks ponašanja
1. Ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima koje su pružili subjekti koji pridonose utvrđivanju, administrator sastavlja, kad je to moguće u suradnji sa subjektima koji pridonose utvrđivanju, kodeks ponašanja za svaku referentnu vrijednost u kojem se jasno određuju odgovornosti ▌subjekta koji pridonosi utvrđivanju u pogledu doprinosa ulaznih podataka te osigurava da podnositelji potvrde svoju usklađenost s kodeksom ponašanja te da je ponovno potvrde u slučaju da dođe do bilo kakve promjene u kodeksu.
2. Kodeks ponašanja uključuje najmanje sljedeće elemente:
(a) jasan opis ulaznih podataka koje treba pružiti i potrebne zahtjeve kako bi se osiguralo da se ulazni podatci pružaju u skladu s člancima 7. i 8.;
(b) politike kojima se osigurava da subjekti koji pridonose utvrđivanju pružaju sve relevantne ulazne podatke; i
(c) sustave i načine kontrole koje subjekt koji pridonosi utvrđivanju treba uspostaviti, uključujući:
(i) postupke za podnošenje ulaznih podataka, uključujući zahtjev da subjekt koji pridonosi utvrđivanju navede jesu li ulazni podatci transakcijski podatci i poštuju li zahtjeve administratora;
(ii) politike o uporabi diskrecijskog prava pri pružanju ulaznih podataka;
(iii) sve zahtjeve u vezi s potvrdom ulaznih podataka prije njihova pružanja administratoru;
(iv) politike o vođenju evidencije;
(v) zahtjeve u vezi s prijavom sumnjivih ulaznih podataka;
(vi) zahtjeve u vezi s upravljanjem sukobima.
2a. Administrator može sastaviti jedan kodeks ponašanja za svaku obitelj referentnih vrijednosti koju pruža.
2b. U roku od 20 dana od datuma primjene odluke o dodavanju ključne referentne vrijednosti na popis iz članka 13 stavka 1., administrator te ključne referentne vrijednosti dostavlja kodeks ponašanja mjerodavnom nadležnom tijelu. Mjerodavno nadležno tijelo u roku od 30 dana provjerava je li sadržaj kodeksa ponašanja usklađen sa zahtjevima ove Uredbe.
3. ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno pojasnili elementi kodeksa ponašanja iz stavka 2. za različite vrste referentnih vrijednosti i kako bi se u obzir uzeli razvoj referentnih vrijednosti i financijskih tržišta.
Pri sastavljanju tih nacrta regulatornih tehničkih standarda ESMA uzima u obzir načelo proporcionalnosti u pogledu različitih značajki referentnih vrijednosti i subjekata koji pridonose utvrđivanju, posebno u smislu razlika u ulaznim podatcima i metodologiji, rizika od manipulacije ulaznim podatcima te međunarodne konvergencije nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti. ESMA se savjetuje s Agencijom za suradnju energetskih regulatora u pogledu primjenjivosti kodeksa ponašanja posebno u vezi s mjerodavnim referentnim vrijednostima.
ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].
Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog stavka u skladu s postupkom iz članaka od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
▌
Članak 11.
Zahtjevi za nadzirane subjekte koji pridonose utvrđivanju
1. ▌Zahtjevi u pogledu upravljanja i kontrole iz stavaka 2.a i 3. primjenjuju se na nadzirane subjekte koji pridonose utvrđivanju doprinosom ulaznih podataka za ključne referentne vrijednosti.
▌
2. Nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju raspolaže djelotvornim sustavima i kontrolama kako bi osigurao cjelovitost i pouzdanost svih doprinosa ulaznih podataka administratoru, uključujući:
(a) kontrolu mogućih podnositelja ulaznih podataka administratoru, uključujući po potrebi i postupak odobravanja koji obavlja fizička osoba nadređena podnositelju;
(b) primjereno osposobljavanje podnositelja kojim su obuhvaćene barem ova Uredba i Uredba (EU) br. 596/2014;
(c) mjere za upravljanje sukobima, uključujući po potrebi organizacijsku razdvojenost zaposlenika i razmatranje o načinu na koji ukloniti poticaje za manipuliranje referentnom vrijednošću koji proizlaze iz politika nagrađivanja;
(d) vođenje evidencije o komunikaciji povezanoj s pružanjem ulaznih podataka tijekom odgovarajućeg vremenskog razdoblja;
(e) vođenje evidencije o izlaganjima pojedinih trgovatelja ili skupine trgovatelja (trader desks) instrumentima koji upućuju na referentnu vrijednost kako bi se olakšale revizije, istrage te u svrhu upravljanja sukobima interesa;
(f) vođenje evidencije o unutarnjim i vanjskim revizijama.
2a. Ako ulazni podatci nisu transakcijski podatci ili preuzete kotacije, nadzirani subjekti koji pridonose utvrđivanju uspostavljaju, uz sustave i kontrole iz stavka 2., politike koje služe kao smjernice za uporabu prosudbe i diskrecijskih prava te zadržavaju dokumentaciju s obrazloženjem tih prosudbi ili upotrjebljenih diskrecijskih prava uzimajući u obzir, ako je to razmjerno, narav referentne vrijednosti i ulaznih podataka.
3. Nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju u potpunosti surađuje s administratorom i mjerodavnim nadležnim tijelom pri reviziji pružanja referentne vrijednosti i nadzoru nad njim, uključujući za svrhe navedene u članku 5.c stavku 3., te čini dostupnima informacije i dokumentaciju koje se čuvaju u skladu sa stavcima 2. i 2.a.
4. ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda radi daljnjeg određivanja zahtjeva koji se odnose na sustave i kontrole navedene u stavcima 2., 2.a i 3. za različite vrste referentnih vrijednosti.
ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].
Delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
GLAVA III. ▌ZAHTJEVI
ZA KLJUČNE REFERENTNE VRIJEDNOSTI
Poglavlje 1.
Regulirani podatci
▌
Članak 12.aRegulirani podatci
Ako su referentne vrijednosti određene primjenom formule na podatke iz članka 3. stavka 1. točke 11. podtočke (i.) ili podtočke (ii.), članak 7. stavak 1. točka (b), članak 7. stavak 1. točka (ba), članak 7. stavak 1. točka (c), članak 7. stavak 2.a, članak 7. stavak 3.a, članak 8. stavak 1., članak 8. stavak 2., članci 9., 11. i 13.a ne primjenjuju se na pružanje referentnih vrijednosti i doprinos tim referentnim vrijednostima. Članak 5.d stavak 1. točka (a) ne primjenjuje se na pružanje takvih referentnih vrijednosti u odnosu na ulazne podatke koji su pridonijeti u cijelosti kako je navedeno u članku 3. stavku 1. točki 11. Ti se zahtjevi također ne primjenjuju u svrhe iz članka 5.c stavka 3.
Poglavlje 2. Ključne referentne vrijednosti
Članak 13. Ključne referentne vrijednosti
1. Referentna vrijednost koja se ne temelji na reguliranim podacima smatra se ključnom referentnom vrijednošću u sljedećim uvjetima:
(a) ako se referentna vrijednost rabi u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima s prosječnom vrijednošću od najmanje 500 000 000 000 EUR kako je izmjereno u odgovarajućem razdoblju;
(b) ako se referentna vrijednost smatra ključnom u skladu s postupkom navedenim u stavcima 2.a, 2.c i 2.e–2.g.
ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda u kojem se:
- objašnjava kako se izračunava tržišna vrijednost financijskih instrumenata;
- objašnjava kako se izračunava tržišna vrijednost financijskih instrumenata;
- utvrđuje koje se vremensko razdoblje rabi u ispravnom mjerenju vrijednosti referentne vrijednosti;
- ispituje prag od 500 000 000 000 EUR, najmanje svake [3] godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe;
ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].
Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
▌
2a. Nadležno tijelo države članice može smatrati referentnu vrijednost kojom se upravlja u njegovoj nadležnosti ključnom kada joj je ukupna prosječna zamišljena vrijednost manja od iznosa iz točke (a) u prvom podstavku stavka 1. ako smatra da bi se obustavom te referentne vrijednosti moglo ugroziti cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava i poduzeća unutar njegove nadležnosti. U tom slučaju, o toj odluci izvješćuje ESMA-u roku od pet dana.
2b. U roku od deset dana nakon primitka obavijesti iz stavka 2.a ovog članka ESMA objavljuje obavijest na svojim internetskim stranicama i ažurira registar iz članka 25.a.
2c. Ako nacionalno nadležno tijelo smatra da će odluka koju je donijelo drugo nadležno tijelo u Uniji u skladu sa stavkom 2.a imati znatan negativni učinak na stabilnost financijskih tržišta, realno gospodarstvo ili nadzirane subjekte koji pridonose utvrđivanju relevantnih referentnih vrijednosti u njegovoj nadležnosti, tada izdaje zahtjev da to drugo nacionalno nadležno tijelo razmotri svoju odluku. Nadležno tijelo koje je donijelo odluku u skladu sa stavkom 2.a izvješćuje nadležno tijelo koje podnosi zahtjev o svojem odgovoru u roku 30 dana od primitka zahtjeva.
2d. U nedostatku dogovora između nadležnih tijela, nadležno tijelo koje podnosi zahtjev može proslijediti predmet ESMA-i. U roku od 60 dana od primitka takvog zahtjeva za upućivanje, ESMA djeluje u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
2e. Ako nadležno tijelo države članice ili ESMA smatra da se referentna vrijednost s ukupnom prosječnim zamišljenom vrijednošću manjom od iznosa iz točke (a) prvog podstavka stavka 1. kojom se upravlja u drugoj državi članici ipak mora smatrati ključnom s obzirom na to da bi obustava te referentne vrijednosti imala znatan negativan učinak na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo, financiranje kućanstava i poduzeća unutar njegove nadležnosti, ono izdaje zahtjev nacionalnom tijelu s nadležnošću nad administratorom relevantne referente vrijednosti da kategorizira referentnu vrijednost kao ključnu. Nadležno tijelo administratora relevantne referentne vrijednosti izvješćuje nadležno tijelo koje podnosi zahtjev o njegovom odgovoru u roku od 30 dana od primitka zahtjeva.
2f. Slijedeći postupak iz stavka 2.e i u izostanku dogovora između nadležnih tijela, nadležno tijelo koje podnosi zahtjev može se u vezi s tim predmetom obratiti ESMA-i. ESMA prenosi dokumentiranu ocjenu učinka obustave referentne vrijednosti u svoju nadležnost što uključuje najmanje sljedeće:
(a) raznolikost korištenja u smislu tržišnih sudionika kao i korištenja na maloprodajnim tržištima;
(b) dostupnost izvedive zamjene za referentnu vrijednost na temelju tržišta;
(c) vrijednost financijskih instrumenata i financijskih ugovora u kojima se koristi referentnom vrijednošću u državama članicama i njihovu važnost u pogledu bruto nacionalnog proizvoda države članice;
(d) korištenu koncentraciju i, ako je primjenjivo, doprinos referentnoj vrijednosti između država članica;
(e) bilo koji drugi pokazatelj kojim se ocjenjuje mogući učinak diskontinuiteta ili nepouzdanosti referentne vrijednosti na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost i financiranje kućanstava i poduzeća države članice;
Ako je ESMA nadležno tijelo koje podnosi zahtjev, ona preispituje svoj zahtjev i izdaje obvezujuće mišljenje.
2.g U roku od [10] tjedana od primitka obavijesti iz stavka 2.d i nakon savjetovanja s ESRB-om i drugim mjerodavnim nacionalnim nadležnim tijelima, ESMA izdaje obvezujuće mišljenje o važnosti referentne vrijednosti; ESMA prenosi svoje mišljenje zajedno s rezultatima savjetovanja Komisiji, nacionalnim nadležnim tijelima i administratoru. ESMA temelji svoje mišljenje na kriterijima iz stavka 2.f i drugim relevantnim kriterijima.
2h. Kad se referentna vrijednost definira kao „ključna”, osniva se kolegij nadležnih tijela u skladu s člankom 34.
Kolegij nadležnih tijela zahtijeva informacije potrebne kako bi se zajamčilo odobrenje kojim se omogućuje pružanje ove referentne vrijednosti pod dodatnim uvjetima koje postavlja ova Uredba s obzirom na ključnu referentnu vrijednost kako je navedeno u članku 23.
2i. Kolegij nadležnih tijela barem jedanput u dvije godine preispituje referentne vrijednosti koje su ranije označene kao ključne.
2j. Države članice mogu u iznimnim okolnostima administratoru referentnih vrijednosti nametnuti dodatne zahtjeve u pogledu aspekata obuhvaćenih ovim člankom.
Članak 13.aObvezno upravljanje ključnim referentnim vrijednostima
1. Ako administrator ključne referentne vrijednosti namjerava prestati utvrđivati svoju ključnu referentnu vrijednost, on:
(a) odmah obavješćuje svoje nadležno tijelo i
(b) u roku od četiri tjedna od takve obavijesti predaje procjenu načina prijenosa referentne vrijednosti novom administratoru ili
(c) u roku od četiri tjedna od takve obavijesti predaje procjenu načina prestanka utvrđivanja referentne vrijednosti, uzimajući u obzir postupak utvrđen člankom 17. stavkom 1.
Tijekom tog razdoblja administrator ne prestaje utvrđivati referentnu vrijednost.
2. Nakon primitka procjene administratora iz stavka 1. nadležno tijelo u roku od četiri tjedna:
(a) obavješćuje ESMA-u i
(b) donosi vlastitu procjenu načina prijenosa referentne vrijednosti novom administratoru ili prestanka njezina utvrđivanja, vodeći računa o postupku administratora za prestanak utvrđivanja njegove referentne vrijednosti utvrđenom u skladu s člankom 17. stavkom 1.
Tijekom tog razdoblja administrator ne prestaje utvrđivati referentnu vrijednost.
3. Nakon završetka procjene iz stavka 2. nadležno tijelo ima ovlast prisiliti administratora da nastavi objavljivati referentnu vrijednost dok:
(a) se pružanje referentne vrijednosti ne prenese na novog administratora ili
(b) se referentna vrijednost propisno ne obustavi ili
(c) referentna vrijednost više ne bude ključna.
Nadležno tijelo može prinuditi administratora da nastavi utvrđivati referentnu vrijednost tijekom ograničenog razdoblja koje nije dulje od 6 mjeseci, što nadležno tijelo prema potrebi produžiti za najviše dodatnih 6 mjeseci.
Članak 13.bUblažavanje tržišne snage administratora ključne referentne vrijednosti
1. Pri kontroliranju pružanja ključne referentne vrijednosti administrator uzima u obzir načela integriteta tržišta i kontinuiteta referentne vrijednosti, uključujući potrebu pravne sigurnosti ugovora koji su povezani s tom referentnom vrijednošću.
2. Kada pruža ključnu referentnu vrijednost za primjenu u financijskom ugovoru ili financijskom instrumentu, administrator jamči dostavu licencije za tu referentnu vrijednosti i informacije o njoj svim korisnicima na pravednoj, razumnoj i nediskriminirajućoj osnovi, kao što je opisano u članku 37. Uredbe (EU) br. 600/2014.
Članak 14. Obvezno pridonošenje utvrđivanju ključnih referentnih vrijednosti
1. Administrator jedne ili više ključnih referentnih vrijednosti na temelju podnošenja subjekata koji pridonose utvrđivanju koji su većinom nadzirani subjekti podnosi svake dvije godine svojem nadležnom tijelu ocjenu sposobnosti svake pružene ključne referentne vrijednosti da mjeri temeljnu tržišnu ili ekonomsku stvarnost.
2. Ako jedan ili više nadziranih subjekata koji pridonose utvrđivanju ključne referentne vrijednosti namjerava prestati dostavljati ulazne podatke za tu ključnu referentnu vrijednost, odmah o tome u pisanom obliku obavješćuju administratora ključne referentne vrijednosti i odgovarajuće nadležno tijelo. U roku od 14 dana od primitka takve obavijesti, administrator izvješćuje nadležno tijelo i pruža ocjenu o učinku prestanka na mogućnost da se referentnom vrijednošću izmjeri temeljna tržišna ili ekonomska stvarnost. Administrator o prestanku davanja doprinosa obavješćuje i preostale nadzirane subjekte koji pridonose utvrđivanju ključne referentne vrijednosti te nastoji utvrditi namjeravaju li i ostali prestati s davanjem doprinosa.
Nadležno tijelo odmah izvješćuje kolegij nadležnih tijela i u razumnom roku sastavlja vlastitu ocjenu implikacija prestanka. Nadležno tijelo ovlašteno je zahtijevati od subjekata koji pridonose utvrđivanju i koji su obavijestili da namjeravaju prestati s doprinosom ulaznih podataka za neku ključnu referentnu vrijednost da nastave s doprinosom podataka sve dok nadležno tijelo ne okonča svoju procjenu.
3. Nadležno tijelo koje smatra da je reprezentativnost ključne referentne vrijednosti u opasnosti ima ovlast:
(a) zahtijevati od nadziranih subjekata koji pridonose utvrđivanju u skladu sa stavkom 4., uključujući subjekte koji nisu subjekti koji pridonose utvrđivanju relevantnih referentnih vrijednosti, da dostave ulazne podatke administratoru u skladu s metodologijom, kodeksom ponašanja ili nekim drugim pravilima. Taj će zahtjev vrijediti u odgovarajućem prijelaznom razdoblju koje ovisi o prosječnom trajanju ugovora koji se temelji na relevantnoj referentnoj vrijednosti, ali ne može biti duže od 12 mjeseci od datuma donošenja prvobitne odluke o dodjeli ovlasti za doprinose;
(b) nakon revizije prijelaznog razdoblja iz točke (a) ovog stavka predviđene stavkom 6. relevantno nadležno tijelo moći će produžiti razdoblje obveznog pridonošenja na razdoblje od najviše 12 mjeseci;
(c) odrediti rok do kojega se ulazni podaci dostavljaju bez obvezivanja nadziranih subjekta na trgovanje ili obvezivanje na trgovanje;
(d) nakon razgovora s administratorom tražiti od njega da izmijeni kodeks ponašanja, metodologiju ili druga pravila povezana s ključnom referentnom vrijednošću radi povećanja reprezentativnosti i pouzdanosti referentne vrijednosti;
(e) tražiti od administratora da pruži i stavi na raspolaganje korisnicima referentne vrijednosti pisano izvješće o mjerama koje namjerava poduzeti radi povećanja njezine reprezentativnosti i pouzdanosti.
4. Nadzirane subjekte iz stavka 3. točke (a) određuje nadležno tijelo administratora s pomoću nadležnog tijela nadziranih subjekata na temelju udjela sudjelovanja nadziranog subjekta na tržištu koje se želi izmjeriti referentnom vrijednošću, kao i njegove stručnosti na tom tržištu i sposobnosti da pridonosi ulazne podatke tražene kvalitete. Potrebno je uzeti u obzir postojanje odgovarajućih zamjenskih referentnih vrijednosti na koje bi mogli prijeći financijski ugovori i financijski instrumenti koji se pozivaju na ključnu referentnu vrijednost.
5. Ako se referentna vrijednost smatra ključnom u skladu s postupkom iz članka 13. stavaka od 2.a do 2.d, nadležno tijelo administratora ovlašteno je zahtijevati doprinos ulaznih podataka u skladu s točkama (a), (b) i (c) stavka 3. ovog članka samo od nadziranih subjekata koji pridonose utvrđivanju koji su smješteni u državi članici nadležnog tijela.
5a. Nadležno tijelo nadziranog subjekta iz stavka 3. pomaže nadležnom tijelu administratora u provedbi mjera u skladu sa stavkom 3.
5b. Do kraja prijelaznog razdoblja iz točke (a) stavka 3. nadležno tijelo administratora mora u suradnji s kolegijem nadležnih tijela razmotriti daljnju potrebu za mjerama utvrđenima u točki (a) stavku 3. i iznijeti svoje zaključke u pisanom izvješću. Nadležno tijelo administratora opoziva mjere ako:
(a) ocijeni da se referentna vrijednost može nastaviti nakon što subjekti koji pridonose utvrđivanju koji imaju mandat za dostavljanje ulaznih podataka prestanu pridonositi;
(b) ocijeni da je vjerojatno da će subjekti koji pridonose utvrđivanju nastaviti dostavljati ulazne podatke barem jednu godinu kad bi se ovlaštenje opozvalo;
(c) nakon savjetovanja sa subjektima koji pridonose utvrđivanju i korisnicima ocijeni da je prihvatljiva zamjenska referentna vrijednost dostupna i da korisnici ključne referentne vrijednosti mogu uz prihvatljive troškove prijeći na zamjensku vrijednost; taj prelazak ne smatra se kršenjem postojećeg ugovora; ili
(d) ocijeni da se ne mogu utvrditi odgovarajući zamjenski subjekti koji pridonose utvrđivanju, a prestanak pridonošenja relevantnih nadziranih subjekata koji pridonose utvrđivanju dovoljno bi oslabilo referentnu vrijednost da bi bilo potrebno ukidanje referentne vrijednosti.
Ako su prisutni uvjeti iz točaka (a) i (b) prvog podstavka, nadzirani subjekti koji namjeravaju prestati s doprinosom učinit će to dana koji odredi nadležno tijelo administratora, ne prekoračujući pri tome rokove utvrđene u točki (b) stavka 3.
5c. U slučaju predviđenog ukidanja ključne referentne vrijednosti svaki nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju ključne referentne vrijednosti nastavlja dostavljati ulazne podatke u odgovarajućem dopunskom razdoblju koje odredi nadležno tijelo, ali ne dulje od razdoblja utvrđenih u točki (b) stavka 3. Svaka izmjena ili prelazak na drugu referentnu vrijednost ne smatra se kršenjem postojećeg ugovora.
5d. Administrator obavještava što je prije u stvarnosti moguće mjerodavno nadležno tijelo u slučaju da subjekt koji pridonosi utvrđivanju prekrši zahtjeve iz stavka 2.
Članak 14.aRobne referentne vrijednosti koje se temelje na doprinosima nenadziranih subjekata
Ako se referentna vrijednost temelji na podnescima subjekata koji pridonose utvrđivanju većina kojih su nenadzirani subjekti čija je glavna djelatnost pružanje investicijskih usluga u smislu Direktive 2014/65/EU ili bankovne djelatnosti prema Direktivi 2013/36/EU, ne primjenjuju se članci 5.a i 5.b, članak 5.c stavci 1. i 2., članak 5.d stavak 2., članak 7. stavak 1. točka (bc) i članak 9.
GLAVA IV.TRANSPARENTNOST I ZAŠTITA POTROŠAČA
Članak 15. Izjava o referentnoj vrijednosti
1. U roku od dva tjedna od uvrštenja u registar iz članka 25.a administrator objavljuje izjavu o svakoj referentnoj vrijednosti ili, ako je primjenjivo, o svakoj skupini referentnih vrijednosti koje su utvrđene i objavljene da bi se dobilo odobrenje ili registracija, ili prihvaćanje u skladu s člankom 21.b odnosno priznanje u skladu s člankom 21.a. Administrator ažurira izjavu o referentnoj vrijednosti za svaku referentnu vrijednost ili skupinu referentnih vrijednosti barem svake dvije godine. Izjavom se:
(a) jasno i nedvosmisleno definira tržišna ili gospodarska stvarnost koja se mjeri referentnom vrijednošću te okolnosti u kojima to mjerenje može biti nepouzdano;
▌
(c) ▌jasno i nedvosmisleno određuju elementi referentne vrijednosti gdje je moguća primjena diskrecijskih prava i kriteriji u skladu s kojima se to čini▌;
(d) obavješćuje o čimbenicima, uključujući vanjske čimbenike izvan kontrole administratora, koji mogu dovesti do promjena u referentnoj vrijednosti ili njezina prestanka i
(e) savjetuje da svaki financijski ugovor ili drugi financijski instrument povezan s određenom referentnom vrijednošću treba podnijeti mogućnost promjene ili prestanka referentne vrijednosti ili se na neki drugi način suočiti s tim.
2. Izjava o referentnoj vrijednosti mora najmanje sadržavati:
(a) definicije svih ključnih izraza koji se odnose na referentnu vrijednost;
(b) obrazloženje za prihvaćanje metodologije i postupaka za preispitivanje i odobravanje metodologije;
(c) kriterije i postupke za utvrđivanje referentnih vrijednosti, uključujući opis ulaznih podataka, prednost danu različitim vrstama ulaznih podataka, minimalne podatke potrebne za utvrđivanje referentne vrijednosti, primjenu modela ili metoda ekstrapolacije i eventualnih postupaka za rebalans sastavnica u indeksu referentne vrijednosti;
(d) načine kontrole i pravila kojima se uređuje primjena diskrecijskih prava ili prosudbe administratora ili subjekta koji pridonosi utvrđivanju kako bi se osigurala dosljednost u primjeni tih diskrecijskih prava ili prosudbe;
(e) postupke kojima se uređuje utvrđivanje referentne vrijednosti u razdoblju nestabilnosti ili slučaju da su izvori transakcijskih podataka nedostatni, netočni ili nepouzdani te moguća ograničenja referentnih vrijednosti tijekom takvih razdoblja
(f) postupke za postupanje s pogreškama u ulaznim podatcima ili pri utvrđivanju referentne vrijednosti, uključujući slučaj u kojem je potrebno ponovno utvrditi referentnu vrijednost i
(g) utvrđivanje mogućih ograničenja referentnih vrijednosti, uključujući njihov rad na nelikvidnim ili rascjepkanim tržištima i moguću koncentraciju ulaznih podataka.
▌
Članak 17. Prestanak referentne vrijednosti
1. Zajedno s izjavom o referentnoj vrijednosti iz članka 15. administrator objavljuje postupak o o mjerama koje on treba poduzeti u slučaju promjene ili prestanka referentne vrijednosti ili prestanka važenja priznanja referentne vrijednosti u skladu s člankom 21.a ili prihvaćanja sukladno članku 21.b. Postupak se uključuje u kodeks ponašanja iz članka 9. stavka 1. Postupak se može sastaviti, ako je primjenjivo, za skupine referentnih vrijednosti te se ažurira i objavljuje svaki put ako dođe do neke bitne promjene.
2. Nadzirani subjekti koji se koriste referentnom vrijednošću izrađuju i održavaju stabilne pisane planove mjera koje bi poduzeli u slučaju bitnih promjena ili prestanka utvrđivanja referentne vrijednosti. Ako je izvedivo i primjenjivo tim se planovima imenuje jedan ili nekoliko zamjenskih referentnih vrijednosti kojima se može koristiti, utvrđujući zašto bi te referentne vrijednosti bile prikladne zamjene. Te planove nadzirani subjekti dostavljaju mjerodavnom nadležnom tijelu na zahtjev i, kada je moguće, odražavaju ih u ugovornim odnosima s klijentima.
Članak 17.aPrikladnost referentne vrijednosti
Administrator jamči točnost referentne vrijednosti u odnosu na opis tržišta ili ekonomske stvarnosti koju se referentnom vrijednosti namjerava mjeriti u skladu sa zahtjevima u pogledu izjave o referentnoj vrijednosti iz članka 15.
ESMA objavljuje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 šest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe kojom se određuje definicija prikladnosti u vezi s prihvatljivim razinama rizika osnovice.
Komisija do prosinca 2015. objavljuje izvješće u kojem se analiziraju trenutne prakse postupanja s rizikom osnovice u financijskim ugovorima, u vezi s korištenjem referentnih vrijednosti poput referentnih vrijednosti međubankarskih kamatnih stopa i deviznog poslovanja, te u kojem se ocjenjuje jesu li odredbe o poslovanju iz Direktive 2008/48/EZ i Direktive 2014/17/EU dovoljne da ublaže rizik osnovice povezan s referentnim vrijednostima koje se upotrebljavaju u financijskim ugovorima.
▌
GLAVA V. UPORABA REFERENTNIH VRIJEDNOSTI KOJE PRUŽE ODOBRENI
ILI REGISTRIRANI ADMINISTRATORI ILI ADMINISTRATORI IZ TREĆIH ZEMALJA
Članak 19. Uporaba referentne vrijednosti
1. Nadzirani subjekt može rabiti referentnu vrijednost ili kombinaciju referentnih vrijednosti u Uniji za financijski instrument ili financijski ugovor ako ju je pružio administrator koji odobren ili registriran u skladu s člankom 23. odnosno 23.a ili administrator smješten u trećoj zemlji u skladu s člankom 20., 21.a ili 21.b.
2. Ako su predmet prospekta koji se objavljuje u okviru Direktive 2003/71/EZ ili Direktive 2009/65/EZ prenosive vrijednosnice ili druga investicija koja navodi referentnu vrijednost, izdavač, ponuđač ili osoba koja traži pristup trgovanju na reguliranom tržištu jamči da je prospektom također obuhvaćena jasna i vidljiva informacija o tome je li referentna vrijednost registrirana ili ju je pružio administrator upisan u javni registar iz članka 25.a ove Uredbe.
3. ESMA obustavlja Smjernice o investicijskim fondovima čijim se dionicama trguje na burzi (ETF-ovima) i drugim pitanjima u vezi s UCITS fondovima (subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire) ili ih usklađuje sa stavkom 1. ovog članka, stavcima od 49. do 62. svojih Smjernica za nadležna tijela i subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire[28].
Članak 20. Istovrijednost
1. Nadzirani subjekti u Uniji mogu rabiti referentne vrijednosti koje pruže administratori smješteni u trećoj zemlji ako se poštuju sljedeći uvjeti, osim ako se primjenjuju članak 21.a ili članak 21.b:
(a) Komisija je donijela odluku o jednakovrijednosti u skladu sa stavkom 2. ili stavkom 2.a;
(b) administrator je odobren odnosno registriran u toj trećoj zemlji i ondje podliježe nadzoru;
(c) administrator je dostavio ESMA-i svoj pristanak da nadzirani subjekti u Uniji mogu rabiti njegovu postojeću ili buduću referentnu vrijednost▌;
(d) administrator je propisno registriran u skladu s člankom 25.a i
(e) dogovori o suradnji iz stavka 3. ovog članka operativni su.
2. Komisija može donijeti odluku o tome da se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje osigurava sljedeće:
(a) da administratori koji su odobreni ili registrirani u toj trećoj zemlji poštuju obvezujuće zahtjeve koji su jednakovrijedni zahtjevima koji proizlaze iz ove Uredbe, osobito uzimajući u obzir osigurava li se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje usklađenost s načelima IOSCO-a za financijsku stabilnost objavljenima 17. srpnja 2013. i s načelima IOSCO-a za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte objavljenima 5. listopada 2012. koja će se preispitati u travnju 2014. i
(b) da obvezujući zahtjevi u toj trećoj zemlji podliježu trajnom i djelotvornom nadzoru i provedbi;
(ba) da postoji djelotvorna razmjena informacija s inozemnim poreznim tijelima,
da ne izostaje transparentnost zakonodavnih, pravosudnih ili administrativnih odredbi,
da se zahtijeva stvarna lokalna nazočnost, ili
- da treća zemlja ne djeluje kao off-shore financijski centar;
- da treća zemlja ne omogućava porezne mjere koje mogu uključivati nikakve ili nominalne poreze ili da se olakšice ne odobravaju čak ni u slučajevima kada ne postoji stvarna gospodarska aktivnost i značajna gospodarska prisutnost unutar treće zemlje koja pruža takve porezne olakšice;
- da Radna skupina za financijsko djelovanje (FATF) nije navela tu treću zemlju kao nekooperativnu zemlju i teritorij;
- da je treća zemlja potpuno usklađena sa standardima utvrđenima u članku 26. Model-konvencije OECD-a za sprečavanje dvostrukog oporezivanja i osigurava učinkovitu razmjenu informacija oko pitanja poreza, uključujući sve multilateralne porezne sporazume.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 38. stavka 2.
2a. Umjesto toga, Komisija može usvojiti odluku u kojoj se navodi da su posebna pravila ili zahtjevi u trećoj zemlji u pogledu pojedinačnih i posebnih administratora ili pojedinačnih i posebnih referentnih vrijednosti ili porodica referentnih vrijednosti istovjetna onima iz ove Uredbe i da te pojedinačne i posebne administratore ili pojedinačne i posebne referentne vrijednosti ili porodice referentnih vrijednosti mogu upotrijebiti nadzirani subjekti u Uniji.
Ti se provedbeni akti donose u skladu s kontrolnim postupkom iz članka 38. stavka 2.
3. ESMA utvrđuje načine suradnje s nadležnim tijelima trećih zemalja čiji su pravni okviri i nadzorna praksa priznati kao jednakovrijedni u skladu sa stavkom 2. ili 2.a. Takvim aranžmanima određuje se barem sljedeće:
(a) mehanizam razmjene informacija između ESMA-e i nadležnih tijela, uključujući pristup svim relevantnim informacijama koje zatraži ESMA o administratoru odobrenom u toj trećoj zemlji;
(b) mehanizam brzog obavješćivanja ESMA-e u slučaju da nadležno tijelo treće zemlje smatra da administrator odobren u toj trećoj zemlji, koji je pod njegovim nadzorom, krši uvjete svojeg odobrenja ili drugi nacionalni propis;
(c) postupke koji se odnose na koordinaciju nadzornih aktivnosti ▌.
4. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja minimalnog sadržaja postupaka suradnje iz stavka 3. kako bi osigurala da nadležna tijela i ESMA mogu izvršavati svoje nadzorne ovlasti u skladu s ovom Uredbom.
ESMA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do [XXX].
Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 21. Povlačenje registracije administratora iz treće zemlje
▐
2. ESMA povlači registraciju administratora iz članka 20. točke (d) kada ESMA ima opravdane razloge, na temelju dokumentiranih dokaza da administrator:
(a) ▌djeluje tako da jasno dovodi u pitanje interese korisnika njegovih referentnih vrijednosti ili pravilno funkcioniranje tržišta ili
(b) ▌ozbiljno krši nacionalno zakonodavstvo ili druge propise koji se na njega primjenjuju u trećoj zemlji i na temelju kojih je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 20. stavkom 2. ili člankom 20. stavkom 2.a.
3. ESMA donosi odluku iz stavka 2. samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) ESMA je proslijedila predmet nadležnom tijelu treće zemlje i to nadležno tijelo nije poduzelo odgovarajuće mjere potrebne za zaštitu ulagača i pravilnog funkcioniranja tržišta u Uniji odnosno nije dokazalo da dotični administrator ispunjava uvjete koji se na njega primjenjuju u trećoj zemlji;
(b) ESMA je obavijestila nadležno tijelo treće zemlje o svojoj namjeri da povuče registraciju administratora, i to najmanje 30 dana prije povlačenja registracije.
4. ESMA bez odgode obavješćuje druga nadležna tijela o svim mjerama donesenima u skladu sa stavkom 2 i objavljuje svoje odluke na svojoj web-stranici.
Članak 21.aPriznanje administratora u trećoj zemlji
1. Sve dok se ne donese odluka o jednakovrijednosti u skladu s člankom 20. stavkom 2., referentne vrijednosti koje pruža administrator smješten u trećoj zemlji mogu rabiti nadzirani subjekti u Uniji ako administrator dobije prethodno priznanje ESMA-e u skladu s ovim člankom.
2. Administrator smješten u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. mora ispunjavati sve zahtjeve sadržane u ovoj Uredbi, ali ga se izuzima od članaka 11., 13.a i 14. Ako administrator može dokazati da se referentna vrijednost koju pruža temelji na reguliranim podatcima ili je robna referentna vrijednost koja se ne temelji na podnošenjima subjekata koji pridonose utvrđivanju i koji nisu većinom nadzirani subjekti kod kojih je glavna djelatnost skupine pružanje investicijskih usluga u smislu Direktive 2014/65/EZ ili bankarske djelatnosti u skladu s Direktivom 2013/36/EZ, na administratora se primjenjuju izuzeća za te referentne vrijednosti iz članaka 12.a i 14.a.
3. Administrator smješten u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. također mora u potpunosti ispunjavati sve zahtjeve sadržane u načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednost, ili, ako administrator ispunjava kriterije utvrđene u članku 14.a stavku 1., sve zahtjeve sadržane u načelima IOSCO-a za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte. Ispunjavanje zahtjeva preispituje i potvrđuje neovisan vanjski revizor barem svake druge godine, a svaki put kad dođe do bitne promjene referentne vrijednosti, izvještaje o revizije upućuje se ESMA-i i na zahtjev ih se stavlja na raspolaganje korisnicima.
4. Administrator smješten u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. mora imati predstavnika s nastanom u Uniji. Predstavnik je fizička osoba koja ima boravište u Uniji ili pravna osoba s registriranim uredom u Uniji. Predstavnika izričito imenuje administrator smješten u trećoj zemlji da u njegovo ime izvršava komunikaciju s nadležnim tijelima, uključujući ESMA-u i mjerodavnim nadležnim tijelima i drugim mjerodavnim osobama u Uniji u odnosu na obveze administratora na temelju ove Uredbe.
5. Administrator koji se nalazi u trećoj zemlji koji namjerava dobiti prethodno priznanje iz stavka 1. podnosi zahtjev za priznanje pri ESMA-i. Administrator koji podnosi zahtjev pruža sve podatke iz članka 23. ili članka 23.a koji su potrebni da zadovolji uvjete ESMA-e, u kojima navodi da je u trenutku priznavanja uspostavio sve potrebne aranžmane radi ispunjenja zahtjeva iz stavka 2. ili 2.a i navodi popis postojećih ili budućih referentnih vrijednosti koje se mogu rabiti u Uniji i, ako administratora nadzire tijelo iz treće zemlje, popis dostavlja i nadležnom tijelu koje je odgovorno za njegov nadzor u trećoj zemlji.
U roku od [90] dana od primitka prijave iz prvog podstavka, nakon savjetovanja s mjerodavnim nadležnim tijelom, ESMA provjerava jesu li ispunjeni uvjeti navedeni u stavcima 2. ili 2.a, 3. i 4. ESMA može delegirati taj zadatak mjerodavnom nacionalnom nadležnom tijelu.
Ako ESMA smatra da to nije slučaj, odbija zahtjev za priznanje navodeći razloge odbijanja.
Ne dovodeći u pitanje treći podstavak, priznanje se ne izdaje ako nisu ispunjeni dodatni uvjeti:
(i) ako administratora smještenog u trećoj zemlji nadzire tijelo iz treće zemlje, ako nije uspostavljena odgovarajuća suradnja između mjerodavnih nadležnih tijela ili ESMA-e i nadležnog tijela administratora iz treće zemlje kako bi se osigurala barem učinkovita razmjena informacija;
(ii) (ii.) ako učinkovito izvršenje nadzornih funkcija nadležnog tijela ili ESMA-e iz ove Uredbe nije spriječeno propisima, uredbama ili administrativnim odredbama treće zemlje u kojoj je smješten administrator.
6. Ako administrator koji se nalazi u trećoj zemlji namjerava dobiti prethodno priznanje postupanjem sukladno ovoj Uredbi, kao što je utvrđeno u stavku 2. ovog članka i ako administrator smatra da se na referentnu vrijednost koju pruža mogu primjenjivati izuzeća iz članka 12.a i 14.a, o tome bez daljnje odgode obavještava ESMA-u. U prilog svojoj tvrdnji pruža pisane dokaze.
7. Ako administrator smješten u trećoj zemlji smatra da bi obustava referentne vrijednosti koju pruža imala znatan negativan učinak na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava i poduzeća u jednoj ili više država članica, on može tražiti od ESMA-e izuzeće od jednog ili više primjenjivih zahtjeva iz ove Uredbe ili iz odgovarajućih načela IOSCO-a na određeno i ograničeno vremensko razdoblje koje nije duže od 12 mjeseci. U prilog svom zahtjevu dostavlja pisane dokaze.
ESMA mora razmotriti zahtjev u roku od 30 dana, nakon čega obavještava administratora iz treće zemlje je li izuzet od jednog ili više uvjeta navedenih u zahtjevu i o trajanju izuzeća.
Ako za to postoji valjani razlog, ESMA može produljiti razdoblje izuzeća nakon njegova isteka sve do 12 mjeseci.
8. ESMA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dodatno pojasnio postupak priznanja, oblik i sadržaj zahtjeva iz stavka 4., predstavljanje informacija iz stavka 5. i svako delegiranje zadataka i odgovornosti nacionalnim nadležnim tijelima u odnosu na te stavke.
ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do [...].
Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom utvrđenim člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
Članak 21.bPrihvaćanje
1. Administrator smješten u Uniji i ovlašten u skladu s člankom 23. ili registriran u skladu s člankom 23.a svom nadležnom tijelu može podnijeti zahtjev za odobrenje referentne vrijednosti ili skupine referentnih vrijednosti pruženih u trećoj zemlji za korištenje u Uniji, pod uvjetom da su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) administrator koji izdaje odobrenje provjerio je i svom nadležnom tijelu može dokazati da pružanje referentne vrijednosti ili skupine referentnih vrijednosti za koje želi odobrenje ispunjava zahtjeve:
(i) koji su barem jednako strogi kao i zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi;
(ii) kojima se jamči potpuno poštovanje načela IOSCO-a za financijske referentne vrijednost, koje preispituje i potvrđuje neovisan vanjski revizor barem svake druge godine ili svaki put kad dođe do bitne promjene referentne vrijednosti ili
(iii) kojima se jamči potpuno poštovanje načela IOSCO-a za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte, koje preispituje i potvrđuje neovisan vanjski revizor barem svake druge godine ili svaki put kad dođe do bitne promjene referentne vrijednosti ako referentna vrijednost za koju se traži odobrenje ispunjava kriterije iz članka 14.a stavka 1.;
(b) administrator koji izdaje odobrenje dovoljno je stručan za učinkovito praćenje aktivnosti pružanja referentnih vrijednosti koje se provode u trećoj zemlji i upravljanje povezanim rizicima;
2. Administrator koji podnosi zahtjev mora dostaviti sve potrebne informacije kako bi se nadležno tijelo uvjerilo da su u trenutku podnošenja zahtjeva ispunjeni svi uvjeti iz stavka 1., uključujući izvještaje o reviziji propisane u točki (a) podtočkama (ii) i (iii) stavka 1.
3. Predmetno nadležno tijelo dužno je u roku od 90 dana od zaprimanja zahtjeva razmotriti zahtjev za odobrenje i donijeti odluku o njegovu prihvaćanju ili odbijanju. Predmetno nadležno tijelo dužno je obavijestiti ESMA-u o svim referentnim vrijednostima ili skupinama referentnih vrijednosti koje su prihvaćene za odobrenje te o administratoru koji ih odobrava.
4. Referentnom vrijednošću ili skupinama referentnih vrijednosti smatra se referentna vrijednost ili skupina referentnih vrijednosti koje dostavlja administrator koji ih odobrava.
5. Administrator koji je odobrio referentnu vrijednost ili skupinu referentnih vrijednosti koje se pružaju u trećoj zemlji dužan je osigurati da odobrena referentna vrijednost ili skupina referentnih vrijednosti ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1.
6. Ako nadležno tijelo administratora koji traži prihvaćanje zbog opravdanih razloga smatra da uvjeti utvrđeni u stavku 1. više nisu ispunjeni, smije povući svoje odobrenje i o tome obavještava ESMA-u. U slučaju prestanka odobrenja primjenjuje se članak 17.
GLAVA VI.ODOBRENJE I NADZOR ADMINISTRATORA
Poglavlje 1. Odobrenje
▐
Članak 23.
Postupak odobrenja ključne referentne vrijednosti
1. Fizička ili pravna osoba koja je smještena u Uniji i koja namjerava djelovati kao administrator barem jedne ključne referentne vrijednosti podnosi zahtjev nadležnom tijelu navedenom u članku 29. ove Uredbe za državu članicu u kojoj je ta osoba smještena.
2. Zahtjev za odobrenje u skladu sa stavkom 1. podnosi se ▌u roku od 30 ▌dana nakon što nadzirani subjekt dogovori da će indeks koji pruža administrator rabiti kao referentnu vrijednost za financijski instrument ili financijski ugovor.
▌
2a. Kada se referentna vrijednost definira kao ključna, bilo na razini Europe ili na nacionalnoj razini, mjerodavno nadležno tijelo odgovorno je za dodjeljivanje odobrenja za pružanje te referentne vrijednosti u skladu s njezinim novim pravnim statusom, nakon što provjeri jesu li ispunjeni svi zahtjevi.
3. Administrator koji podnosi zahtjev osigurava sve potrebne informacije kako bi se nadležno tijelo uvjerilo da administrator ima u trenutku izdavanja odobrenja uspostavljene sve potrebne aranžmane za ispunjivanje zahtjeva utvrđenih ovom Uredbom. Također mora dostaviti podatke potrebne za izračun vrijednosti iz članka 13. stavka 1. ili njezinu procjenu za svaku referentnu vrijednost, ako ona postoji.
4. Mjerodavno nadležno tijelo ocjenjuje potpunost zahtjeva u roku od 20 radnih dana od primitka zahtjeva i o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva. Ako zahtjev nije potpun, podnositelj zahtjeva dostavlja dodatne informacije koje zatraži mjerodavno nadležno tijelo.
5. Mjerodavno nadležno tijelo ▌ispituje zahtjev za odobrenje i donosi odluku o odobrenju ili odbijanju odobrenja u roku od 60 dana od primitka potpunog zahtjeva.
U roku od 5 ▌dana od donošenja odluke o odobrenju ili odbijanju odobrenja nadležno tijelo o tome obavješćuje dotičnog administratora koji je podnio zahtjev. Ako nadležno tijelo odbije odobriti administratora koji je podnio zahtjev, mor a tu odluku obrazložiti.
5a. Ako mjerodavno nadležno tijelo odluči da neće dodijeliti odobrenje za pružanje ključne referentne vrijednosti koja je već bila pružana bez tog statusa, mjerodavno nadležno tijelo može izdati privremenu dozvolu na razdoblje od najduže šest mjeseci u kojem se može nastaviti pružanje referentne vrijednosti na temelju prethodnog modela do ispunjenja odgovarajućih zahtjeva za odobrenje te vrijednosti kao ključne referentne vrijednosti.
Mjerodavno nadležno tijelo može produžiti dozvolu na daljnje razdoblje od najduže šest mjeseci.
5.b Ako administrator i/ili subjekti koji pridonose utvrđivanju ne uspiju ispuniti zahtjeve za nastavak pružanja referentne vrijednosti definirane kao ključne do kraja tog razdoblja, referentna vrijednost prestat će se pružati u skladu s člankom 17.
6. Nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u o svim odlukama o odobrenju administratora ▌u roku od 10 dana.
7. Komisija se ovlašćuje donositi delegirane akte u skladu s člankom 37. o mjerama za daljnje određivanje informacija koje treba navesti u zahtjevu za odobrenje i zahtjevu za registraciju, uzimajući pritom u obzir načelo proporcionalnosti i troškove podnositelja zahtjeva i nadležnih tijela.
Članak 23.aPostupak registracije za neključnu referentnu vrijednost
1. Fizička ili pravna osoba smještena u Uniji koja namjerava djelovati isključivo kao administrator neključnih referentnih vrijednosti podnosi zahtjev za registraciju nadležnom tijelu navedenom u članku 29. ove Uredbe za državu članicu u kojoj je ta osoba smještena.
2. Registrirani administrator u svakom trenutku poštuje uvjete navedene u ovoj Uredbi i izvješćuje nadležno tijelo o svim bitnim promjenama.
3. Zahtjev se podnosi u skladu sa stavkom 1. u roku od 30 dana nakon što nadzirani subjekt dogovori da će indeks koji pruža administrator rabiti kao referentnu vrijednost za financijski instrument ili financijski ugovor ili za mjerenje uspješnosti financijskog fonda;
4. Administrator pruža:
(a) dokumentaciju kojom dokazuje nadležnom tijelu da ispunjava zahtjeve iz članka 5. stavka 3.a., članka 5.c, članka 6. ako primjenjivo, članka 7.b i 15 i
(b) ukupnu referentnu vrijednost svake referentne vrijednosti ili njezinu procjenu kada je to moguće.
5. Mjerodavno nadležno tijelo ocjenjuje potpunost zahtjeva u roku od 15 radnih dana od primitka zahtjeva i o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva. Ako zahtjev nije potpun, podnositelj zahtjeva dostavlja dodatne informacije koje zatraži mjerodavno nadležno tijelo.
6. Mjerodavno nadležno tijelo registrira podnositelja zahtjeva u roku od 15 dana od primitka poptpunog zahtjeva za registraciju.
7. Ako nadležno tijelo smatra da referentna vrijednost treba biti kategorizirana kao ključna u skladu s člankom 13. stavkom 1. obavještava ESMA-u i administratora u roku od 30 dana od primitka potpunog zahtjeva.
8. Ako nadležno tijelo koje izdaje registraciju smatra da bi se referentna vrijednost trebala kategorizirati kao ključna u skladu s člankom 13. stavkom 2.a ili člankom 13. stavkom 2.c obavještava ESMA-u i administratora u roku od 13 dana nakon primitka potpunog zahtjeva i predaje ESMA-i svoju ocjenu u skladu s člankom 13. stavkom 2.a ili člankom 13. stavkom 2.c.
9. Ako je referentna vrijednost registriranog administratora kategorizirana kao ključna, administrator podnosi zahtjev za odobrenje u skladu s člankom 23. u roku od 90 dana nakon primitka obavijesti iz članka 13. stavka 2.b ili mišljenja iz članka 13. stavka 2.g.
Članak 24. Povlačenje ili suspenzija odobrenja ili registracije
1. Nadležno tijelo povlači ili suspendira odobrenje ili registraciju administratora:
(a) ako se administrator izričito odrekne registracije ili tijekom proteklih dvanaest mjeseci nije pružao referentne vrijednosti;
(b) ako je administratoru dodijeljeno odobrenje ili je registriran na temelju lažnih izjava ili na drugi protupropisni način;
(c) ako administrator više ne ispunjuje uvjete uz koje mu je dodijeljeno odobrenje ili registracija ili
(d) ako je administrator teško ili ponovno povrijedio odredbe ove Uredbe.
2. Nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u o svojoj odluci u roku od sedam radnih dana.
2a. Nakon donošenja odluke o ukidanju odobrenja ili registracije administratora i kada bi prekid referentne vrijednosti imao za posljedicu slučaj više sile ili bi se njime pogoršalo ili prekršilo uvjete financijskog ugovora ili financijskog instrumenta u kojima se navodi referentna vrijednost, mjerodavno nadležno tijelo države članice u kojoj se nalazi administrator može dopustiti pružanje referentne vrijednost sve dok se odluka o suspenziji ne povuče. Tijekom tog razdoblja nadzirani subjekti smiju rabiti referentnu vrijednost samo za financijske instrumente i financijske ugovore u kojima je ona već ranije upotrjebljena. U novim financijskim ugovorima ili financijskim instrumentima nema pozivanja na tu referentnu vrijednost.
2b. Nakon usvajanja odluke o povlačenju odobrenja ili registriranja administratora primjenjuje se članak 17. stavak 2.
Poglavlje 2.
Obavješćivanje o primjeni referentnih vrijednosti
Članak 25.aRegistar administratora i početna uporaba referentne vrijednosti
1. ESMA sastavlja i održava javni registar u kojemu su sadržane sljedeće informacije:
(a)
identiteti odobrenih ili registriranih administratora u skladu s odredbama članaka 23. i 23.a, kao i nadležno tijelo odgovorno za nadzor;
(b) identiteti administratora koji su obavijestili ESMA-u o svojim suglasnostima iz članka 20. stavka 1. točke (c) i nadležno tijelo iz treće zemlje odgovorno za nadzor;
(c) identiteti administratora koji su priznati u skladu s člankom 21.a i nadležno tijelo iz treće zemlje odgovorno za nadzor;
(d) referentne vrijednosti odobrene u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21.b i identiteti administratora koji su ih odobrili.
2. Prije nego se počne koristiti indeksom u Uniji, nadzirani subjekt provjerava je li pružatelj relevantnog indeksa naveden na internetskoj stranici ESMA-e kao odobreni, registrirani ili priznati administrator u skladu s ovom Uredbom.
Poglavlje 3.
Nadzorna suradnja
Članak 26.Delegiranje zadaća između nadležnih tijela
1. Nadležno tijelo može delegirati zadaće koje ima na temelju ove Uredbe nadležnom tijelu druge države članice uz prethodnu pisanu suglasnost u skladu s člankom 28. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Nadležna tijela obavješćuju ESMA-u o svakom prijedlogu delegiranja 60 dana prije nego što to počne proizvoditi učinke.
2. Nadležno tijelo može delegirati ESMA-i ▌zadaće koje ima na temelju ove Uredbe ako se tako dogovore. ▌
3. ESMA obavješćuje države članice o prijedlogu delegiranja u roku od sedam dana. ESMA objavljuje detalje dogovorenog delegiranja u roku od sedam radnih dana od obavijesti.
Članak 26.aKršenje zakonodavstva Unije od strane nadležnih nacionalnih tijela
1. Ako nadležno nacionalno tijelo ne primjenjuje ovu Uredbu ili je primjenjuje tako da se čini kao povreda zakonodavstva Unije, ESMA može djelovati u skladu s ovlastima koje su joj dodijeljene u članku 17. Uredbe (EU) br. 1095/2010 u skladu s postupkom utvrđenim u tom članku i može, u svrhe iz članka 17. stavka 6. Uredbe (EU) br. 1095/2010 donijeti pojedinačne odluke upućene administratorima referentne vrijednosti koje nadzire to nacionalno nadležno tijelo, te subjektima koji pridonose utvrđivanju referentne vrijednosti i koje nadzire to nacionalno nadležno tijelo, ako su ti subjekti nadzirani subjekti.
2. Ako je predmetna referentna vrijednost ključna, ESMA jamči suradnju s kolegijem nadležnih tijela u skladu s postupkom utvrđenim u članku 34.
Članak 27. Objava informacija druge države članice
1. Nadležno tijelo može objaviti informacije primljene od drugog nadležnog tijela samo u sljedećim slučajevima:
(a) ako je od drugog nadležnog tijela zaprimilo pisanu suglasnost i informacije se objavljuju samo u svrhu za koju postoji suglasnost drugog nadležnog tijela ili
(b) ▌je takva objava potrebna zbog sudskog postupka.
Članak 28. Suradnja pri istragama
1. Mjerodavno nadležno tijelo može zatražiti pomoć drugog nadležnog tijela u vezi s izravnim nadzorima ili istragama. Nadležno tijelo koje zaprimi takav zahtjev surađuje u mjeri u kojoj je to moguće i prikladno.
2. Nadležno tijelo koje upućuje zahtjev iz stavka 1. o tome obavješćuje ESMA-u. U slučaju istrage ili nadzora s prekograničnim učinkom nadležna tijela mogu zatražiti da ESMA koordinira izravni nadzor ili istragu.
3. Ako nadležno tijelo zaprimi zahtjev drugog nadležnog tijela da obavi izravni nadzor ili istragu, ono može:
(a) obaviti izravni nadzor ili istragu;
(b) dopustiti nadležnom tijelu koje je podnijelo zahtjev da sudjeluje u izravnom nadzoru ili istrazi;
(c) imenovati revizore ili stručnjake za podršku izravnom nadzoru ili istrazi ili za njihovo obavljanje.
Poglavlje 4. Uloga nadležnih tijela
Članak 29. Nadležna tijela
1. Svaka država članica imenuje mjerodavno tijelo nadležno za administratore i nadzirane subjekte koji pridonose utvrđivanju za obavljanje zadaća koje proizlaze iz ove Uredbe i o tome obavješćuje Komisiju i ESMA-u.
2. Kada država članica odredi više od jednog nadležnog tijela, ona jasno određuje njihove uloge i određuje jedno tijelo koje je odgovorno za koordinaciju suradnje i razmjenu informacija s Komisijom, ESMA-om i drugim nadležnim tijelima država članica.
3. ESMA objavljuje na svojoj web-stranici popis nadležnih tijela određenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka i sukladno točki (a) članka 25.a stavka 1.
Članak 30. Ovlasti nadležnih tijela
1. Da bi ispunila zadaće koje imaju na temelju ove Uredbe, nadležna tijela raspolažu, u skladu s nacionalnim propisima, barem sljedećim nadzornim i istražnim ovlastima:
(a) imaju pristup svakom bitnom dokumentu i drugim podatcima u bilo kojem obliku te dobivaju ili izrađuju njihovu presliku;
(b) traže ili zahtijevaju informacije od svake osobe ▌uključene u pridonošenje referentnoj vrijednosti ili njezino pružanje, uključujući od bilo kojeg pružatelja usluga u skladu s člankom 6. stavkom 3.a kao i od njihovih nalogodavaca, i prema potrebi pozivaju i ispituju te osobe u cilju dobivanja informacija;
(c) u vezi s robnim referentnim vrijednostima ▌, zatražiti informacije od subjekata koji pridonose utvrđivanju na povezanim promptnim tržištima, kada je primjenjivo, u skladu sa standardiziranim obrascima i izvješćima o transakcijama i imati izravni pristup sustavima trgovatelja;
(d) obavljaju izravni nadzor ili istragu na mjestima koja nisu privatni stambeni objekti fizičkih osoba;
(e) ulaze u prostore fizičkih i pravnih osoba radi zapljene dokumenata i drugih podataka u bilo kojem obliku ako se osnovano sumnja da bi ti dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom nadzora ili istrage mogli biti važni da dokazivanje kršenja ove Uredbe; ako je, u skladu s nacionalnim pravom, potrebno prethodno odobrenje pravosudnog tijela predmetne države članice, ta se ovlast upotrebljava nakon što se zaprimi to prethodno sudsko odobrenje;
(f) zahtijevaju postojeće snimke telefonskih razgovora, elektroničke komunikacije i druge evidencije o prometu podataka koje nadzirani subjekti imaju;
(g) traže da se zamrzne i/ili zaplijeni imovina;
▌
(i) zahtijevaju privremeni prestanak svakog postupanja koje nadležno tijelo smatra suprotnim ovoj Uredbi;
(j) uvode privremenu zabranu izvršavanja profesionalne aktivnosti;
(k) poduzimaju sve mjere potrebne da se osigura ispravno informiranje javnosti o pružanju referentne vrijednosti, među ostalim i zahtijevanjem od osobe koja je objavila referentnu vrijednost da objavi ispravljenu izjavu o prošlim doprinosima referentnoj vrijednosti ili njezinim vrijednostima;
(ka) pregledavaju i traže izmjene izjave o usklađenosti.
2. Nadležna tijela izvršavaju svoje funkcije i ovlasti iz stavka 1. i ovlast nametanja sankcija iz članka 31. u skladu sa svojim nacionalnim pravnim okvirom na bilo koji od sljedećih načina:
(a) izravno;
(b) u suradnji s drugim tijelima ili sudionicima na tržištu;
(c) delegiranjem zadaća u okviru svoje odgovornosti na ta tijela ili sudionike na tržištu;
(d) podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.
Pri izvršavanju tih ovlasti nadležna tijela raspolažu primjerenim i djelotvornim zaštitnim mjerama u pogledu prava na obranu i temeljnih prava.
3. Države članice osiguravaju postojanje primjerenih mjera kako bi nadležna tijela imala sve nadzorne i istražne ovlasti potrebne za ispunjivanje svojih dužnosti.
4. Ne smatra se da osoba krši ograničenja povezana s objavom informacija, koja su utvrđena ugovorom ili drugom zakonodavnom, regulatornom ili upravnom odredbom, ako objavljuje informacije u skladu sa stavkom 2.
Članak 31. Upravne mjere i sankcije
1. Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela u skladu s člankom 34., države članice u skladu s nacionalnim pravom osiguravaju da nadležna tijela imaju ovlast poduzimati primjerene upravne mjere i primjenjivati upravne mjere i sankcije barem za sljedeće:
(a) u slučaju kršenja članaka 5., 5.a, 5.b, 5.c, 5.d, 6., 7., 7.a, 7.b, 8., 9., ▌11., 14., 15., 17., ▌19., 23. i 23.a ove Uredbe tamo gdje se primjenjuju i
(b) u slučaju nesuradnje ili nepoštovanja istrage, nadzora ili zahtjeva iz članka 30.
2. U slučaju kršenja iz stavka 1., države članice u skladu s nacionalnim pravom prenose nadležnim tijelima ovlast za primjenu barem sljedećih upravnih mjera i sankcija:
(a) nalog kojim se zahtijeva da administrator ili nadzirani subjekt koji su odgovorni za kršenje prekinu takvo postupanje i da takvo postupanje ne ponavljaju;
(b) povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka zbog kršenja, ako ih je moguće utvrditi;
(c) javno upozorenje u kojem se navodi administrator ili nadzirani subjekt koji su odgovorni za kršenje i narav kršenja;
(d) povlačenje ili suspenzija odobrenja administratoru;
(e) privremena zabrana fizičkoj osobi, koja se smatra odgovornom za to kršenje, da obavlja rukovodeće funkcije u administratoru ili subjektu koji pridonosi utvrđivanju;
(f) izricanje maksimalne upravne novčane sankcije u iznosu do tri puta većem od iznosa ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka zahvaljujući kršenju, ako ih je moguće utvrditi ili
(1) za fizičku osobu, maksimalne upravne novčane sankcije od najmanje:
(i) za kršenje članaka 5., 5.a, 5.b, 5.c, 5.d, 6., 7., 7.a, 7.b, 8., 9., ▌11., članka 12.a stavka 2., članaka 14., 15., ▌17., 18., 19▌. i 23. do 500 000 EUR odnosno, ako euro nije službena valuta predmetne države članice, do protuvrijednosti u nacionalnoj valuti na dan stupanja na snagu ove Uredbe ili
(ii) za kršenje članka 7. stavka 1. točke (b)▌ili članka 7. stavka 4. do 100 000 EUR odnosno, ako euro nije službena valuta predmetne države članice, do protuvrijednosti u nacionalnoj valuti na dan stupanja na snagu ove Uredbe;
(2) za pravnu osobu, do maksimalne upravne novčane sankcije od najmanje:
(i) za kršenje članaka 5., 5.a, 5.b, 5.c, 5.d, 6., 7., 7.a, 7.b, 8., 9., ▌11., 14., 15., ▌17., 18., 19.▌i 23. do 1 000 000 EUR ili 10 % njezina ukupnog godišnjeg prometa u skladu sa zadnjim dostupnim financijskim izvještajem koji je odobrilo upravno tijelo, ovisno o tome koji je iznos veći; ako je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva, koji pripremaju konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU, relevantni ukupni godišnji promet ukupni je godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda u skladu s Direktivom 86/635/EZ za banke i Direktivom 91/674/EZ za društva za osiguranje, u skladu sa zadnjim dostupnim konsolidiranim izvještajem koji je odobrilo upravno tijelo krajnjeg matičnog društva ili, ako je riječ o udruženju, 10 % ukupnog prometa svih njegovih članova; or
(ii) za kršenje članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) do 250 000 EUR ili 2 % njezina ukupnog godišnjeg prometa u skladu sa zadnjim dostupnim obračunom koji je odobrilo upravno tijelo, ovisno o tome koji je iznos veći; ako je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva, koji pripremaju konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU, relevantni ukupni godišnji promet ukupni je godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda u skladu s Direktivom 86/635/EZ za banke i Direktivom 91/674/EZ za društva za osiguranje, u skladu sa zadnjim dostupnim konsolidiranim izvještajem koji je odobrilo upravno tijelo krajnjeg matičnog društva ili, ako je riječ o udruženju, 10 % ukupnog prometa svih njegovih članova.
3. Do [12 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe] države članice obavješćuju Komisiju i ESMA-u o pravilima koja se odnose na stavke 1. i 2.
Države članice mogu odlučiti da ne utvrde pravila za administrativne sankcije za kršenja koja su podložna kaznenim sankcijama prema nacionalnom pravu. U tom slučaju države članice izvješćuju Komisiju i ESMA-u o relevantnim kaznenopravnim odredbama uz priopćenje navedeno u prvom podstavku.
Komisiju i ESMA-u bez odgode moraju obavijestiti o daljnjim izmjenama tih pravila.
4. Države članice mogu nadležnim tijelima u skladu s nacionalnim pravom osigurati druge ovlasti sankcioniranja uz one navedene u stavku 1. i mogu predvidjeti veće sankcije od onih utvrđenih u tom stavku.
Članak 32. Izvršavanje ovlasti nadzora i sankcioniranja i obveza surađivanja
1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela pri utvrđivanju vrste, razine i proporcionalnosti upravnih sankcija uzimaju u obzir sve bitne okolnosti, uključujući prema potrebi sljedeće:
(a) ozbiljnost i trajanje kršenja;
(aa) važnost referentne vrijednosti za financijsku stabilnost i realno gospodarstvo;
(b) stupanj odgovornosti odgovorne osobe;
(c) ▌ukupni prihod odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak odgovorne fizičke osobe;
(d) razinu ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka odgovorne osobe, ako ih je moguće utvrditi;
(e) razinu suradnje odgovorne osobe s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka te osobe;
(f) prethodna kršenja propisa koja je počinila ta osoba;
(g) mjere koje je odgovorna osoba poduzela nakon kršenja propisa kako bi spriječila ponovljeno kršenje.
2. Pri izvršavanju ovlasti sankcioniranja u okolnostima utvrđenima u članku 31. nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da nadzorne ovlasti, ovlasti sankcioniranja i upravne sankcije proizvedu učinke koji se žele postići ovom Uredbom. Nadležna tijela usklađuju svoja djelovanja kako bi izbjegla dvostruko obavljanje i preklapanje poslova pri primjeni nadležnih i istražnih ovlasti te upravnih sankcija i novčanih kazni za prekogranične slučajeve.
2a. Ako su se države članice, u skladu sa stavkom 31., odlučile za propisivanje kaznenih sankcija za kršenje odredaba iz ovog članka, one moraju osigurati postojanje odgovarajućih mjera tako da nadležna tijela imaju sve potrebne ovlasti da se povežu sa sudskim vlastima u okviru njihove nadležnosti kako bi primila određene informacije u vezi s kaznenim istragama ili sudskim postupcima pokrenutim zbog mogućih kršenja ove Uredbe te kako bi te informacije dostavila drugim nadležnim tijelima i ESMA-i, s ciljem ispunjenja svoje obveze međusobne suradnje i suradnje s ESMA-om za potrebe ove Uredbe.
2b. Nadležna tijela pružaju pomoć nadležnim tijelima drugih država članica. Posebno razmjenjuju podatke i surađuju u svim istražnim ili nadzornim aktivnostima. Nadležna tijela također mogu surađivati s nadležnim tijelima drugih država članica radi olakšavanja ubiranja novčanih sankcija.
Članak 33. Objava odluka
1. Odluku o izricanju upravne sankcije ili mjere za kršenje ove Uredbe objavljuju nadležna tijela na svojoj službenoj internetskoj stranici odmah nakon što je sankcionirana osoba obaviještena o tome. Objava sadrži barem informacije o vrsti i prirodi kršenja te identitetu odgovornih osoba. Ta obveza ne primjenjuje se na odluke o izricanju mjera istražne naravi.
2. Ako smatra, na temelju pojedinačne procjene koja se provodi o razmjernosti objave podataka, da je objava identiteta pravnih osoba ili osobnih podataka fizičkih osoba nerazmjerna ili da bi se tom objavom ugrozila stabilnost financijskih tržišta ili tekuća istraga, nadležno tijelo:
(a) odgađa objavu odluke o izricanju sankcije ili mjere do trenutka kada razlozi neobjavljivanja prestanu postojati;
(b) objavljuje odluku o izricanju sankcije ili mjere na anonimnoj osnovi u skladu s nacionalnim pravom ako se takvom anonimnom objavom osigurava djelotvorna zaštita predmetnih osobnih podataka; u slučaju odluke o anonimnoj objavi sankcije ili mjere, objava bitnih podataka može se odgoditi na razuman rok ako je predviđeno da razlozi za anonimnu objavu prestati postojati tijekom tog roka;
(c) uopće ne objavljuje odluku o izricanju sankcije ili mjere ako smatra da mogućnosti u točkama (a) i (b) nisu dostatne:
(1) da se osigura neugrožavanje stabilnosti financijskih tržišta ili
(2) da se osigura razmjernost objave takvih odluka u odnosu na mjere koje se smatraju mjerama blaže naravi.
3. U slučaju da je odluka o izricanju sankcije ili mjere predmet pritužbe mjerodavnom pravosudnom ili drugom tijelu, nadležno tijelo na svojoj službenoj web-stranici odmah objavljuje odmah objavljuje i tu informaciju te sve informacije o ishodu te pritužbe. Osim toga objavljuje se i svaka odluka kojom se poništava prethodna odluka o izricanju sankcije ili mjere.
4. Nadležna tijela osiguravaju da sadržaj objavljen u skladu s ovim člankom bude dostupan na njihovim službenim web-stranicama najmanje pet godina od trenutka objave. Osobni podatci u objavljenom sadržaju zadržavaju se na službenoj web-stranici nadležnog tijela tijekom razdoblja koje je potrebno u skladu s vrijedećim propisima o zaštiti podataka.
4a. Države članice jednom godišnje ESMA-i dostavljaju skupne informacije o svim sankcijama i mjerama koje se izriču u skladu s člankom 31. Ta obveza ne primjenjuje se na odluke o izricanju mjera istražne prirode. ESMA te informacije objavljuje u svojem godišnjem izvješću.
Ako su države članice, u skladu s člankom 31., odlučile utvrditi kaznene sankcije za kršenje odredbi iz tog članka, njihova nadležna tijela dostavljaju ESMA-i godišnje anonimizirane i zbirne podatke o svim poduzetim kaznenim istragama i izrečenim kaznenim sankcijama. ESMA podatke o izrečenim kaznenim sankcijama objavljuje u godišnjem izvješću.
Članak 34. Kolegij nadležnih tijela
1. Relevantno nadležno tijelo uspostavlja kolegij nadležnih tijela u roku od 30 ▌dana od uključivanja referentne vrijednosti na popis ključnih referentnih vrijednosti u skladu s člankom 25.a, osim ključnih referentnih vrijednosti koje su nacionalne prirode u skladu s točkom 21. članka 3. stavka 1.
2. Kolegij je sastavljen od nadležnog tijela administratora, ESMA-e i nadležnih tijela glavnih subjekata koji pridonose utvrđivanju.
3. Nadležna tijela drugih država članica imaju pravo biti članovi kolegija ako bi prestanak pružanja ▌referentne vrijednosti imao znatan nepovoljni utjecaj na financijsku stabilnost, redovno funkcioniranje tržišta, potrošače ili realno gospodarstvo u tim državama članicama.
U slučaju da namjerava postati član kolegija na temelju prvog podstavka, nadležno tijelo podnosi zahtjev nadležnom tijelu administratora kojim potvrđuje da su svi uvjeti ove odredbe ispunjeni. Mjerodavno nadležno tijelo administratora razmatra zahtjev i u roku od 30 radnih dana od njegova primitka obavješćuje tijelo koje je podnijelo zahtjev o tome smatra li da su ti uvjeti ispunjeni ili nisu. Ako smatra da uvjeti nisu ispunjeni, tijelo koje je podnijelo zahtjev može predmet uputiti ESMA-i u skladu sa stavkom 10.
4. ESMA pridonosi promicanju i praćenju učinkovitog, djelotvornog i dosljednog rada kolegija supervizora iz ovog članka u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Zbog toga ESMA u primjerenom opsegu sudjeluje u radu i smatra se nadležnim tijelom u tu svrhu.
5. ESMA predsjedava sastancima kolegija, koordinira rad kolegija i osigurava djelotvornu razmjenu informacija među članovima kolegija.
6. Nadležno tijelo administratora sastavlja u pisanom obliku mehanizme koordinacije u okviru kolegija u vezi sa sljedećim pitanjima:
(a) informacijama koje se razmjenjuju među nadležnim tijelima;
(b) postupkom odlučivanja među nadležnim tijelima;
(c) slučajevima u kojima se nadležna tijela moraju međusobno savjetovati;
(d) pomoći koja se treba pružiti na temelju članka 14. stavka 5.a pri izvršavanju mjera iz članka 14. stavka 3.
Ako administrator pruža više od jedne referentne vrijednosti, ESMA može uspostaviti zaseban kolegij za sve referentne vrijednosti jednog administratora.
7. U nedostatku dogovora o mehanizmima iz stavka 6. svaki član kolegija, osim ESMA-e, može predmet uputiti ESMA-i. Nadležno tijelo administratora uzima u obzir svaki savjet koji dobije od ESMA-e u vezi s pisanim mehanizmima koordinacije prije odobravanja konačnog teksta. Pisani mehanizmi koordinacije sastavljeni su u jedinstvenom dokumentu koji sadržava opširno obrazloženje za svako znatno odstupanje od savjeta dobivenog od ESMA-e. Nadležno tijelo administratora prosljeđuje pisane mehanizme koordinacije članovima kolegija i ESMA-i.
8. Prije nego što poduzme bilo koju mjeru iz članka ▌24. i ▌, kada je primjenjivo, iz članaka 14. i 23., nadležno tijelo administratora savjetuje se s članovima kolegija. Članovi kolegija poduzimaju sve razumne mjere kako bi se postignuo dogovor unutar vremenskog okvira navedenog u pisanim sporazumima iz stavka 6. Uspostavlja se mehanizam za posredovanje kako bi se pomoglo pronaći zajedničko stajalište među nadležnim tijelima u slučaju neslaganja.
▌
9. U nedostatku dogovora među članovima kolegija ▌nadležna tijela, osim ESMA-e, mogu se obratiti ESMA-i u sljedećim slučajeviama:
(a) ako nadležno tijelo nije dostavilo bitne informacije;
(b) ako je nadležno tijelo administratora, nakon zahtjeva na temelju stavka 3., obavijestilo tijelo koje je podnijelo zahtjev da uvjeti tog stavka nisu ispunjeni ili ako nije reagiralo na zahtjev u razumnom roku;
(c) ako nadležna tijela nisu postigla dogovor o pitanjima navedenima u stavku 6.;
(d) ako ▌postoji neslaganje s mjerom poduzetom u skladu s člancima ▌23. i 24▌.
▌
Kada se 20 dana nakon upućivanja predmeta ESMA-i ne postigne rješenje, nadležno tijelo administratora donosi konačnu odluku i daje detaljno pismeno objašnjenje svoje odluke tijelima iz prvoga podstavka i ESMA-i.
Ako ESMA smatra da je nadležno tijelo administratora poduzelo mjere navedene u stavku 8. koje možda nisu u skladu s pravom Unije, postupa u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
9a. Bilo koje nadležno tijelo u kolegiju koje se ne složi s mjerama koje se poduzimaju u skladu s člankom 13.a ili 14. mogu se u vezi s time obratiti ESMA-i. Ne dovodeći u pitanje članak 258. UFEU-a, ESMA može djelovati u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
9b. Bilo koja mjera poduzeta u skladu s člankom 13.a ili 14. ostaje na snazi barem dok se ne postigne dogovor unutar kolegija, u skladu sa stavcima 8 i 9.a.
Članak 35. Suradnja s ESMA-om
1. Nadležna tijela surađuju s ESMA-om za potrebe ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.
2. Nadležna tijela bez odlaganja pružaju ESMA-i sve informacije koje su joj potrebne za izvršavanje njezinih dužnosti u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1095/2010.
2a. Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER) i druga relevantna nadzorna tijela obavljaju svoju ulogu u vezi s provedbom i nadzorom Uredbe (EU) br. 1227/2011 i pritom surađuju s ESMA-om u svrhe ove Uredbe i s njima se provode savjetovanja tijekom sastavljanja svih regulatornih tehničkih normi i delegiranih akata te oni bez odgode pružaju sve podatke potrebne za ispunjavanje svojih obveza.
3. ESMA priprema nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se utvrdili postupci i oblici razmjene informacija iz stavka 2.
ESMA podnosi Komisiji nacrt provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka do [XXXX].
Komisija je ovlaštena donijeti provedbene tehničke standarde iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe br. 1095/2010.
Članak 36. Poslovna tajna
1. Svi povjerljivi podaci primljeni, razmijenjeni ili prenijeti drugima na temelju ove Uredbe podliježu obvezi čuvanja poslovne tajne utvrđene u stavku 2.
2. Obveza čuvanja poslovne tajne primjenjuje se na sve osobe koje rade ili su radile za nadležno tijelo, ili bilo koje tijelo ili poduzeće na tržištu, ili za fizičku ili pravnu osobu kojima je nadležno tijelo delegiralo svoje ovlasti, uključujući revizore i stručnjake s kojima nadležna tijela imaju ili su imala ugovore.
3. Informacije obuhvaćene poslovnom tajnom ne smiju se odati nijednoj drugoj osobi ili tijelu, osim u skladu s odredbama određenim zakonom.
4. Sve informacije razmijenjene među nadležnim tijelima na temelju ove Uredbe koje se odnose na poslovanje ili operativne uvjete i druga ekonomska ili osobna pitanja smatraju se povjerljivima i podliježu zahtjevima u vezi poslovne tajne, osim ako nadležno tijelo u trenutku komunikacije izjavi da se predmetne informacije mogu objaviti ili je njihova objava potrebna zbog sudskog postupka.
GLAVA VII.DELEGIRANI I PROVEDBENI AKTI
Article 37Exercise of the delegation
1. Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 2. ▌i članka 23. stavka 7. dodjeljuje se Komisiji na neograničeno vrijeme od [datuma stupanja na snagu ove Uredbe].
3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavka 2. ▌ i članka 23. stavka 7. Odlukom o opozivu okončava se delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na neki kasniji dan koji je u njoj naveden. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija o njemu istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 3. stavkom 2. ▌i člankom 23. stavkom 7. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od njegova priopćivanja Europskom parlamentu i Vijeću ili ako, prije isteka tog razdoblja, Europski parlament ili Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 38. Postupak u odboru
1. Komisiji pomaže Europski odbor za vrijednosne papire. Navedeni je odbor odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011, uzimajući u obzir odredbe članka 8. te Uredbe.
GLAVA VIII.Prijelazne i završne odredbe
Članak 39.Prijelazne odredbe
1. Administrator koji pruža referentnu vrijednost [na dan stupanja na snagu ove Uredbe] podnosi zahtjev za odobrenje ili registraciju na temelju članka 23. ili 23.a u roku od [12 mjeseca od datuma početka njezine primjene].
1a. Nadležna nacionalna tijela odlučuju koje se registrirane referentne vrijednosti smatraju „ključnima”. Te referentne vrijednosti odobravaju se u skladu s člankom 23.
2. Fizička ili pravna osoba koja je podnijela zahtjev za odobrenje ili registraciju u skladu sa stavkom 1. može nastaviti izdavati postojeću referentnu vrijednost kojom se mogu koristiti nadzirani subjekti, osim ako se dodjela odobrenja ili registracije odbije odnosno sve dok se dodjela odobrenja ili registracije ne odbije.
3. Ako postojeća referentna vrijednost ne ispunjava zahtjeve ove Uredbe, a njezinom bi se promjenom u svrhu prilagodbe zahtjevima ove Uredbe izazvao slučaj više sile, ometanje ili drugi oblik kršenja uvjeta financijskog ugovora ili financijskog instrumenta koji je povezan s tom referentnom vrijednošću, relevantno nadležno tijelo države članice može dopustiti stalnu upotrebu referentne vrijednosti u postojećim financijskim ugovorima i financijskim instrumentima kada se locira fizička ili pravna osoba koja pruža referentnu vrijednost sve dok nadležno tijelo ne bude smatralo da se referentnu vrijednost može prestati upotrebljavati ili da je se može zamijeniti drugom referentnom vrijednošću ne nanoseći štetu ijednoj ugovornoj strani.
3.a Novi financijski instrumenti ili financijski ugovori ne smiju se pozivati na postojeću referentnu vrijednost koja ne ispunjava zahtjeve ove Uredbe nakon [početka primjene ove Uredbe].
3.b Odstupajući od stavka 3.a, novi financijski instrumenti smiju se pozivati na postojeću referentnu vrijednost koja ne ispunjava zahtjeve ove Uredbe u razdoblju od jedne godine nakon [datuma početka primjene ove Uredbe] pod uvjetom da je taj financijski instrument potreban u svrhe omeđivanja kako bi se nadziralo rizik postojećeg financijskog instrumenta koji se poziva na tu referentnu vrijednost.
4. Ako Komisija ne usvoji odluku o jednakovrijednosti kako je navedeno u članku 20. stavku 2. ili stavku 2.a, nadzirani subjekti u Uniji koriste se samo referentnom vrijednošću koju pruža administrator u trećoj zemlji kada se rabi kao referenca u postojećim financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ▌u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe ▌ili, ako se primjenjuje u novim financijskim instumentima i financijskim ugovorima, tri godine nakon datuma početka primjene ove Uredbe.
Članak 39.aRok za ažuriranje prospekata i ključnih informativnih dokumenta
Člankom 19. stavkom 2. ne dovode se u pitanje postojeći odobreni prospekti koji su odobreni na temelju Direktive 2003/71/EZ prije [stupanja na snagu ove Uredbe]. Za prospekte koji su odobreni prije [stupanja na snagu ove Uredbe] na temelju Direktive 2009/65/EZ, dokumenti na kojima se temelje ažuriraju se prvom prilikom, a najkasnije do …* [[dvanaest] mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe].
Članak 40. Preispitivanje
1. Do 1. siječnja 2018. Komisija mora preispitati ovu Uredbu i o njoj predati izviješće Europskom parlamentu i Vijeću, a osobito o sljedećemu:
(a) funkcioniranju i djelotvornosti pravila o ključnim referentnim vrijednostima i obveznom pridonošenju na temelju članaka 13. i 14. te o definiciji ključne referentne vrijednosti u članku 3.; i
(b) djelotvornosti pravila o nadzoru u glavi VI. i kolegija u okviru članka 34. te primjerenosti nadzora određenih referentnih vrijednosti što ga obavlja tijelo Unije.
▌
1a. Komisija preispituje razvoj međunarodnih načela koja su primjenjiva na referentne vrijednosti, a posebno ona koja su primjenjiva na robne referentne vrijednosti agencija za izvješćivanje o cijenama robe, te zakonskih okvira i nadzorne prakse u trećim zemljama u vezi s pružanjem referentnih vrijednosti te izvješćuje Europski parlament i Vijeće do …* [četiri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe] i nakon toga svake četiri godine. Prema potrebi, uz ta se izvješća prilaže prijedlog zakonodavnog akta.
Članak 41. Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se 6 mjeseci od …* [stupanja na snagu] delegiranih akata koje je Komisija donijela u skladu s ovom Uredbom.
Međutim članak 13. stavak 1. i članci 14. i 34. primjenjuju se od …** [6 mjeseci nakon stupanja na snagu].
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu,
Za Europski parlament Za Vijeće
Predsjednik Predsjednik
▌
- [1] SL C 113, 15.4.2014., str. 1.
- [2] SL C 177, 11.6.2014., str. 42.
- [3] * Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom, a brisani tekst oznakom ▌.
- [4] [ xxx]
- [5] SL L 145, 30.4.2004., str. 1.
- [6] SL L 345, 31.12.2003., str. 64.
- [7] SL L 302, 17.11.2009., str. 32.
- [8] SL L 326, 8.12.2011., str. 1.
- [9] Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ (SL L 173, 12.6.2014., str.1.).
- [10] SL L 281, 23.11.1995., str. 31.
- [11] SL L 8, 12.01.2001., str. 1.
- [12] . Uredba (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (SL L 326, 8.12.2011., str. 1.).
- [13] SL L 55, 28.2.2011., str. 13.
- [14] Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu aktivnostima kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, kojom se izmjenjuje Direktiva 2002/87/EZ i stavljaju izvan snage Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338).
- [15] Direktiva 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2003/54/EZ (SL L 211, 14.8.2009., str. 55.).
- [16] Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina i stavljanju izvan snage Direktive 2003/55/EZ (SL L 9, 14.8.2009., str. 112.).
- [17] Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice (SL L 302, 18.11.2010., str. 1.).
- [18] Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1348/2014 od 17. prosinca 2014. o izvješćivanju o podacima i provedbi članka 8. stavaka 2. i 6. Uredbe (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (SL L 363, 18.12.2014., str. 121.).
- [19] Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).
- [20] Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009.).
- [21] SL L 302, 17.11.2009., str. 32.
- [22] Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).
- [23] Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).
- [24] Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008., str. 66.).
- [25] Direktiva 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o ugovorima o potrošačkim kreditima koji se odnose na stambene nekretnine i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2013/36/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 60, 28.2.2014., str. 34.).
- [26] Uredba Komisije (EZ) br. 1287/2006 od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s obvezom vođenja evidencija investicijskih društava, izvještavanjem o transakcijama, transparentnosti tržišta, uvrštavanjem financijskih instrumenata za trgovanje i određenim pojmovima za potrebe navedene Direktive (SL L 241, 2.9.2006., str. 1.).
- [27] Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).
- [28] 01.08.2014, ESMA/2014/937.
EXPLANATORY STATEMENT
The manipulation of the LIBOR and foreign exchange benchmarks, as well as the alleged manipulation of other indices has highlighted the importance of benchmarks and their vulnerabilities. In response to these revelations, the EU amended the Market Abuse legislation, to clarify that manipulation of benchmarks is illegal and to bring such conduct into the remit of criminal law.
However, a comprehensive approach to regulating benchmark manipulation has to go beyond the mere recognition of the illegality of such acts. It must also consider the macroprudential risks associated with the manipulation of widely-used benchmarks. Indeed, the continued extensive use of a limited number of very large benchmarks, even where the vulnerabilities and flaws of these benchmarks are known or suspected, underlines the importance of some benchmarks to the smooth functioning and stability of financial, commodities and other markets, as well as to the wider economy. These systemic considerations warrant and require additional legislative action, at least for the more widely-used benchmarks, to improve governance arrangements and mitigate conflicts of interest as well as other weaknesses.
Additional legislation however, also has to consider that a great many businesses, as well as households, investors and financial institutions rely on accessible benchmarks from all over the EU and beyond on a daily basis to efficiently conduct business, do trade, invest, hedge risks and provide or obtain credit. Therefore, taking account of the stability and efficiency of markets and the wider economy also demands that legislative action avoids restricting the number and variety of benchmarks being offered and used in the Union as much as possible. Indeed, greater availability of benchmarks is needed to reduce the systemic importance of some large benchmarks and strengthen the user's ability to impose effective market discipline and pre-empt or deter benchmark manipulation.
From this follows three key objectives: first, to enhance governance systems and standards, particularly for widely-used and systemically relevant benchmarks and to reduce their vulnerability to manipulation and abuse; second, to enhance transparency by making more information available to users of all benchmarks so as to allow them to make informed decisions; and third, to maintain the supply of and access to a wide variety of benchmarks by applying governance requirements proportionately. This includes providing a level-playing field for all administrators, both those based inside the EU and those located in third countries.
Scope
As vulnerability to manipulation can be and has been found across all types of benchmarks, the Regulation´s scope has to be broad in principle. However, it has to be recognised that in some cases indices should not be considered to be benchmarks. This is true of internal reference prices produced by central counterparties, or of benchmarks that are constructed by use of another index or combination of indices without adding new input data.
Determining Criticality
In order to be able to apply proportionality appropriately, the definition of systemically-important, ´critical´, benchmarks is crucial. A two-tiered approach is needed in determining the criticality of benchmarks: firstly, benchmarks with very large reference values (in excess of EUR 500 billion, as calculated over an appropriate period of time) should be deemed to be critical. However, such a rigid quantitative threshold alone is not suited to an environment of rapidly-evolving markets, where benchmarks with smaller reference values may also yield macroprudential risks. Therefore, discretion should be given to competent authorities to include other benchmarks in the critical benchmarks category on the basis of criteria that can assess the systemic importance of a benchmark. In this exercise, it is important to apply the same criteria throughout the Union. Therefore, where benchmarks have exposures in multiple Member States, a final decision on its criticality must be made at EU-level. For purely national critical benchmarks, such decisions can be left to Member States.
Proportionality and transparency
For critical benchmarks, it is appropriate to impose binding governance requirements in line with and based on internationally-agreed principles drawn up by IOSCO. Such requirements do have to encompass a proportionate approach and take into account that different types of benchmarks capture different markets and economic realities, or use different types of input data.
For benchmarks that lack criticality, the emphasis should be on increasing transparency to users and end-users (consumers). This can be achieved by requiring administrators of such benchmarks to publish a benchmark statement. Furthermore, administrators should make available a compliance statement, verified by an independent auditor, to indicate the extent of the administrator's compliance with other governance requirements. Imposing extensive binding requirements on noncritical indices, would risk creating unnecessary, substantial costs. Such costs can significantly reduce the supply of benchmarks and to the extent that they were passed on to end users, would limit access and increase burdens on European businesses and households at a time when enhanced growth and international competitiveness should be our highest priorities.
In this context, tailored arrangements are also needed for benchmarks based on regulated data and for commodity benchmarks based on contributions from unsupervised contributors. These arrangements should be in line with relevant international standards.
Third countries
Ensuring access to a large number of benchmarks, vital to the continued efficient functioning of the financial system and the real economy, must include making workable provisions for third-country benchmark administrators. Currently, no jurisdiction outside the EU has put in place a comprehensive legislative framework and no significant developments are expected in the foreseeable future. Therefore, a third-country regime based on equivalence of jurisdiction is likely to be unworkable at present, although possible in the future. At the same time, a level playing field for EU-based administrators has to be guaranteed. Therefore, additional tools are needed to ensure EU users can maintain access to third-country benchmarks. Hence, partial equivalence decisions (i.e. equivalence decisions aimed at specific administrators or specific benchmarks) and recognition of individual third-country administrators should be permitted, at least until equivalence decisions for a jurisdiction as a whole can be adopted.
MIŠLJENJE oDBORA ZA INDUSTRIJU, ISTRAŽIVANJE I ENERGETIKU (24.1.2014)
upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku
o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o indeksima koji se rabe kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima
(COM(2013)0641 – C7‑0301/2013 – 2013/0314(COD))
Izvjestiteljica za mišljenje: Marisa Matias
SHORT JUSTIFICATION
A vast majority of European citizens are affected, directly or indirectly, by indices. All the financial instruments have been impacted by the use of indices: derivatives, equities and bonds as well as physical and commodity markets, having these last ones faced a massive increase in volumes of commodity index funds over the past 10 years.
A wide variety of benchmarks are currently produced using different methodologies by different providers, ranging from public entities to independent dedicated benchmarks providers.
Many indices and benchmarks have become de facto public goods. As such, their social benefits should be maximized while the harm to the real economy and society as a whole resulting from their potential malproduction or manipulation should be under the tightest scrutiny and subject to criminal and pecuniary sanctions.
There is currently an obvious regulatory gap in that supervisory authorities exert oversight of financial instruments but not on the production and governance of indices that determine the risk profile, performance and economic value of these instruments. In this sense, there is an urgent need of proper regulation of indices as their use has been indispensable for blueprint for investment strategies or reference for financial instruments.
Although the Commission proposal pretends to regulate the production and use of all the indices used as benchmarks, the Legal Opinion of the ITRE committee will focus mainly on the commodity price assessments provided by commodity price reporting agencies (PRAS) and physical energy markets. Regulation (EU) No1227/2011 of the European Parliament and of the Council on the wholesale energy market integrity contains certain provisions which prohibit the manipulation of benchmarks that are used for wholesale energy markets. However these provisions do not address the whole range of vulnerabilities in the progress of producing benchmarks.
Price assessment models show considerable variation – some involve actual reported transactions while others rely on reporters judging bids, offers and information on deals from traders who may have a vested interest in moving the market leaving the door open to manipulation.
Allegations of attempted manipulation of commodity price assessments provided by commodity price reporting agencies (PRA) are also under investigation by the competent authorities and IOSCO has carried out a review of oil price assessments by PRAs. This manipulation can not only endanger the investor but as well the end user, or final consumer, as this will determine the price may households will pay for gas or any energy supply.
PRA-assessed benchmark prices are to varying degrees used as references for transactions in a number of physical markets, namely the oil market, exchanges, clearing houses and over-the-counter (“OTC”) commodity derivative contracts, making these prices significant to the functioning of these markets and clearing houses.
The use of price assessment as well as benchmarks on commodity derivatives markets have a huge impact in several issues such as; the adequacy of a commodity derivatives contract's design, the accuracy and integrity of price formation in a commodity derivatives contract that references a potentially deficient price assessment, the transparency of the various factors impacting physical derivatives pricing including PRA assessment methodologies and processes, and the susceptibility of a physical derivatives contract to manipulation.
The integrity of benchmarks is critical to the pricing of many financial instruments, such as interest rate swaps, and commercial and non-commercial contracts, such as mortgages. If a benchmark is manipulated this will cause significant losses to some of the investors that own financial instruments whose value is determined by a reference to the benchmark. By sending out deceptive signals about the state of an underlying market it may distort the real economy. Benchmarks are susceptible to manipulation where conflicts of interest and discretion exists in the benchmarks process and these are not subject to adequate governance and controls.
Although the application of administrative and criminal sanctions for the manipulation of indices is already foreseen on the Market Abuse Directive and Regulation it is now necessary to regulate and prevent the risks of manipulation linked to indices' production and use. In order to protect investors it is necessary that benchmarks are robust, reliable, fit for purpose and subject to adequate governance control. In the light of these considerations we welcome the legislative initiative and would like to reinforce the idea that this proposal should go in line with the IOSCO principles.
Given the range and impact of the indices on our financial system as well as in physical energy markets the current situation of self-regulations has proved to be ineffective. Making benchmarks a regulated activity is of major importance to restore confidence and to enforce neutrality/independence, by avoiding and prohibiting the conflicts of interest; to promote transparency through the obligation of presenting all the data and methodologies to the public and supervisors; to safeguard the appropriateness of using index in a financial instrument or contracts with the aim to protect the end-users; to comply with accuracy with harmonized methodology and quality of the data used to define an index.
In face of the exposed concerns, this proposal should be able to:
• Minimize the vulnerability of the assessment process to factors that could undermine the reliability of PRA assessment as an indicator of physical market values or increase the susceptibility of commodity derivatives contract to manipulation or price distortion.
• Facilitate a market authority's determination as to whether a PRA-assessed price that is referenced by the terms of a commodity derivatives contract accurately reflects the transactions in the physical market that it purports to measure, the data are sufficient to represent that physical market and such data are bona fide.
• Facilitate a market authority's ability to detect, deter and if necessary take enforcement action with respect to manipulation or other abusive conduct.
In order to promote the reliability of the PRA assessments and the enforcement of the PRAs to comply with the rules and methodology proposed by this regulation, we strongly support that the market authorities should prohibit trading in any commodity derivatives contract that references as PRA-assessed price unless that assessment follows the EU legislation or, in case of a third country the IOSCO Principles for Oil Price Reporting Agencies.
We also believe that the integrity of the production of indices requires that limits are established to the voluntary nature of the flow of information from contributors do administrators of indices or benchmarks. This is why we feel that the scope of benchmarks covered by the possibility of mandatory contributions should be wider.
Finally, because changes in methodology are necessary to ensure the quality of benchmarks but can have a disruptive effect for market agents using it, we suggest the implementation of transition periods after changes in methodology, whenever possible, during which the benchmarks will be calculated according to both the previous and the new methodology.
AMANDMANI
Odbor za industriju, istraživanje i energetiku poziva Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku da kao nadležni odbor uzme u obzir sljedeće amandmane:
Amandman 1 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 8. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(8) Područje primjene ove Uredbe trebalo bi biti toliko široko da stvori preventivan regulatorni okvir. Utvrđivanje referentnih vrijednosti uključuje diskrecijska prava i nužno podliježe određenim vrstama sukoba interesa, što znači da postoje mogućnosti i poticaji za manipulaciju tim referentnim vrijednostima. Ti čimbenici rizika povezani su sa svim referentnim vrijednostima te bi one trebale podlijegati zahtjevima za primjerenim upravljanjem i kontrolom. Budući da se osjetljivost i važnost referentnih vrijednosti mijenjaju s vremenom, ograničavanjem područja primjene na važne i osjetljive indekse ne bi se obuhvatili rizici koje referentne vrijednosti mogu imati u budućnosti. Konkretno, referentne vrijednosti koje trenutačno nemaju široku primjenu mogle bi se češće rabiti u budućnosti, pa bi, u tom pogledu, i neznatna manipulacija mogla imati znatan utjecaj. |
(8) Područje primjene ove Uredbe trebalo bi biti toliko široko da stvori preventivan regulatorni okvir. Utvrđivanje referentnih vrijednosti uključuje diskrecijska prava i nužno podliježe određenim vrstama sukoba interesa, što znači da postoje mogućnosti i poticaji za manipulaciju tim referentnim vrijednostima. Ti čimbenici rizika povezani su sa svim referentnim vrijednostima, ali njihov oblik uvelike ovisi o upotrijebljenim ulaznim podacima. Stvaranje referentnih vrijednosti mora biti dozvoljeno, ali mora podlijegati zahtjevima za primjerenim upravljanjem i kontrolom. Budući da se osjetljivost i važnost referentnih vrijednosti mijenjaju s vremenom, ograničavanjem područja primjene na važne i osjetljive indekse ne bi se obuhvatili rizici koje referentne vrijednosti mogu imati u budućnosti. Konkretno, referentne vrijednosti koje trenutačno nemaju široku primjenu mogle bi se češće rabiti u budućnosti, pa bi, u tom pogledu, i neznatna manipulacija mogla imati znatan utjecaj. | ||||||||||||
Amandman 2 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 9. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(9) Ključni element pri određivanju područja primjene trebao bi biti način na koji se s pomoću izlazne referentne vrijednosti utvrđuje vrijednost financijskog instrumenta i financijskog ugovora te mjeri uspješnost investicijskog fonda. Područje primjene stoga ne bi trebalo ovisiti o naravi ulaznih podataka. Zbog toga treba obuhvatiti referentne vrijednosti izračunane na temelju ekonomskih ulaznih podataka, primjerice cijena dionica, i neekonomskih veličina ili vrijednosti, primjerice podataka o vremenu. Okvirom treba obuhvatiti one referentne vrijednosti koje su podložne tim rizicima, ali i ponuditi razmjeran odgovor na rizike povezane s različitim referentnim vrijednostima. Stoga ovom Uredbom treba obuhvatiti sve referentne vrijednosti koje se rabe pri utvrđivanju cijena financijskih instrumenata koji kotiraju ili kojima se trguje na reguliranim mjestima trgovanja. |
(9) Ključni element pri određivanju područja primjene trebao bi biti način na koji se može manupulirati izlaznom referentnom vrijednošću, koja utvrđuje vrijednost financijskog instrumenta ili financijskog ugovora te mjeri uspješnost investicijskog fonda. Stoga bi područje primjene trebalo ovisiti o naravi ulaznih podataka. Okvirom treba obuhvatiti one referentne vrijednosti koje su podložne tim rizicima, ali i ponuditi razmjeran odgovor na rizike povezane s različitim referentnim vrijednostima. Stoga ovom Uredbom treba obuhvatiti sve referentne vrijednosti koje se rabe pri utvrđivanju cijena financijskih instrumenata. Međutim, u slučaju robnih referentnih vrijednosti, treba uzeti u obzir načela IOSCO-a (Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire) za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte, izdana 5. listopada 2012. te reviziju tih načela koje je napravio IOSCO, a bit će objavljen u svibnju ili lipnju 2014. | ||||||||||||
Amandman 3 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 9.a (nova) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
(9a) Budući da fizičke robe imaju jedinstvene karakteristike koje treba uzeti u obzir kako bi se izbjeglo narušivanje cjelovitosti robnih referentnih vrijednosti i osigurala postojeća transparentnost na tržištu robe. Shodno tome, prilog III. ove Uredbe odražava načela koja su IOSCO, Međunarodna agencija za energetiku i Međunarodni energetski forum izradili za robne referentne vrijednosti i koja su posebno oblikovana da se mogu primijeniti na sve robne referentne vrijednosti unutar ove Uredbe. | ||||||||||||
Justification | |||||||||||||
Physical commodities have unique characteristics which must be taken into account when regulating them. | |||||||||||||
Amandman 4 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 29. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(29) Različite vrste i sektori referentnih vrijednosti imaju različita svojstva, slabosti i rizike. Odredbe ove Uredbe trebaju biti detaljnije usmjerene na određene sektore i vrste referentnih vrijednosti. Međubankovne referentne kamatne stope referentne su vrijednosti koje imaju važnu ulogu u prijenosu monetarne politike, stoga je nužno odrediti kako bi se te odredbe trebale primijeniti na referentne vrijednosti u ovoj Uredbi. Robne referentne vrijednosti imaju široku primjenu i posebne značajke specifične za sektor, pa je potrebno odrediti kako bi se odredbe iz ove Uredbe mogle primjenjivati na njih. |
(29) Različite vrste i sektori referentnih vrijednosti imaju različita svojstva, slabosti i rizike. Odredbe ove Uredbe trebaju biti detaljnije usmjerene na određene sektore i vrste referentnih vrijednosti. Međubankovne referentne kamatne stope referentne su vrijednosti koje imaju važnu ulogu u prijenosu monetarne politike, stoga je nužno odrediti kako bi se te odredbe trebale primijeniti na referentne vrijednosti u ovoj Uredbi. Robne referentne vrijednosti imaju široku primjenu i posebne značajke specifične za sektor, pa je potrebno odrediti mogu li i do koje mjere te referentne vrijednosti biti oslobođene odredbi iz ove Uredbe. | ||||||||||||
Amandman 5 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 37.a (nova) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
(37a) U slučajevima u kojima ova Uredba uključuje ili potencijalno uključuje nadzirane subjekte i tržišta pokrivena Uredbom 1227/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (REMIT), ESMA (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) bi se trebala savjetovati s Agencijom za suradnju energetskih regulatora (ACER) kako bi se oslonila na ACER-ovu stručnost na području tržišta energije i kako bi se ublažila dvojna regulacija. | ||||||||||||
Justification | |||||||||||||
ACER, as the European Energy Regulator, should be consulted by ESMA where this Regulation impacts upon European energy markets. | |||||||||||||
Amandman 6 Prijedlog Uredbe Uvodna izjava 41. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(41) Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i u obzir uzimaju načela priznata Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Poveljom Europske Unije o temeljnim pravima , osobito pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, zaštita osobnih podataka, pravo na slobodu izražavanja i informiranja, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na zaštitu potrošača, pravo na učinkoviti pravni lijek i pravo na obranu. Stoga ovu Uredbu treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima. |
(41) Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i u obzir uzimaju načela priznata Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Poveljom Europske Unije o temeljnim pravima , osobito pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, zaštita osobnih podataka, pravo na slobodu izražavanja i informiranja, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na zaštitu potrošača, pravo na učinkoviti pravni lijek i pravo na obranu. Stoga ovu Uredbu treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima. Shodno tomu ovu Uredbu treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima. Posebice, kada se u ovoj Uredbi navode pravila kojima se uređuje sloboda tiska i sloboda izražavanja u drugim medijima te pravila ili kodekse kojima se uređuje novinarska struka, treba razmatrati te slobode jer su one zajamčene u Uniji i državama članicama i priznate člankom 11. Povelje o temeljnim pravima i drugim relevantnim odredbama. | ||||||||||||
Justification | |||||||||||||
Exception of the press in line with the exception in the market abuse regulation | |||||||||||||
Amandman 7 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 1. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
1. Ova se Uredba primjenjuje na pružanje referentnih vrijednosti, doprinos ulaznih podataka referentnim vrijednostima i uporabu referentnih vrijednosti unutar Unije. |
1. Ova se Uredba primjenjuje na pružanje referentnih vrijednosti unutar Unije, doprinos ulaznih podataka određenim referentnim vrijednostima i uporabu određenih referentnih vrijednosti unutar Unije. Obuhvaća načela IOSCO-a i primjenjuje se razmjerno veličini i riziku koji donose određene referentne vrijednosti, njihovi administratori i postupak utvrđivanja referentnih vrijednosti, uključujući broj i vrstu subjekata koji pridonose utvrđivanju. | ||||||||||||
Amandman 8 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 2. – točka ba (nova) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
(ba) referentne cijene ili cijene namire koje utvrde središnje druge ugovorne strane (CCP); | ||||||||||||
Amandman 9 Prijedlog Uredbe Članak 2. – stavak 2. – točka bb (nova) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
(bb) robne referentne vrijednosti iz članka 3. stavka 1. podstavka 20. koje su u skladu s načelima IOSCO-a od 5. listopada 2012. za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte ili načelima IOSCO-a od 17. srpnja 2013. za financijske referentne vrijednosti, sve dok ESMA, na temelju preispitivanja načela IOSCO-a za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte, koji će biti objavljen u svibnju ili lipnju 2014. i priloga III. ove Uredbe, ne odredi mogu li i kako robne referentne vrijednosti biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe ili bi trebale biti uređene vlastitim pravilima. | ||||||||||||
Amandman 10 Prijedlog Uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 2. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(2) „referentna vrijednost” znači svaki indeks koji se koristi kao osnova za utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora, ili vrijednosti financijskog instrumenta, ili za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda; |
(2) „referentna vrijednost” znači svaki indeks koji se koristi kao osnova za utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora, ili vrijednosti financijskog instrumenta, ili za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda to se ne primjenjuje na referentne cijene ili cijene namire koje potiču iz središnjih drugih ugovornih strana (CCP) iz članka 2. stavka 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili iz financijskih instrumenata iz članka 3. stavka 1. Podstavka 13. ove Uredbe; | ||||||||||||
Amandman 11 Prijedlog Uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 5. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(5) „korisnik referentne vrijednosti” znači svaka osoba koja izdaje financijski instrument, ili je njegov vlasnik, ili je stranka u financijskom ugovoru utemeljenom na referentnoj vrijednosti; |
(5) korisnik „referentne vrijednosti” znači svaka osoba koja ima aktivni položaj u nekom financijskom instrumentu koji je utemeljen na referentnoj vrijednosti ili koja izdaje financijski instrument utemeljen na referentnoj vrijednosti; | ||||||||||||
Amandman 12 Prijedlog Uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 7. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(7) „subjekt koji pridonosi utvrđivanju” znači fizička ili pravna osoba koja ulaznim podatcima pridonosi utvrđivanju; |
(7) „subjekt koji pridonosi utvrđivanju” znači fizička ili pravna osoba koja ulaznim podacima, koji ne predstavljaju regulirane podatke iz članka 3. stavka 1. podstavka 11., pridonosi utvrđivanju; | ||||||||||||
Amandman 13 Prijedlog Uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 11. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(11) „regulirani podatci” znači ulazni podatci koji su pridoneseni izravno iz mjesta trgovanja kako je definirano u točki (25.) stavka 1. članka 2. [MIFIR-a], ili ovlaštenog sustava objavljivanja kako je definirano u točki (18.) stavka 1. članka 2. [MIFIR-a], ili odobrenog sustava izvješćivanja kako je definirano u točki (20.) stavka 1. članka 2. [MIFIR-a] u skladu sa zahtjevima za obvezne postprodajne podatke, ili burze električne energije iz točke (j) stavka 1. članka 37. Direktive 2009/72/EZ19, ili burze prirodnog plina iz točke (j) stavka 1. članka 41. Direktive 2009/73/EZ20, ili dražbovne platforme iz članka 26. odnosno 30. Uredbe (EU) br. 1031/2010 Europskog parlamenta i Vijeća; |
(11) „regulirani podaci” znači ulazni podaci koji su pridoneseni izravno iz mjesta trgovanja kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (25.) [MIFIR-a], ili ovlaštenog sustava objavljivanja kako je definirano u članku 2. stavku 1. točku (18.) [MIFIR-a], ili drugog reguliranog mjesta izvan Unije ili odobrenog sustava izvješćivanja kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (20.) [MIFIR-a] u skladu sa zahtjevima za obvezne postprodajne podatke, ili burze električne energije iz članka 37. stavka 1. točke (j) Direktive 2009/72/EZ19, ili burze prirodnog plina iz članka 41. stavka 1. točke (j) Direktive 2009/73/EZ20, ili dražbovne platforme iz članka 26. odnosno članka 30. Uredbe (EU) br. 1031/2010 Europskog parlamenta i Vijeća; podaci mogu biti podaci o transakcijama i, u iznimnim slučajevima, ponude za kupnju i prodaju; | ||||||||||||
|
__________________ |
__________________ | ||||||||||||
|
20 SL L 9, 14.8.2009., str. 112. |
20 SL L 9, 14.8.2009., str. 112. | ||||||||||||
Amandman 14 Prijedlog Uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 14. – podtočka fa (nova) | |||||||||||||
| |||||||||||||
Amandman 15 Prijedlog Uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 20. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(20) „robna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost čija je temeljna imovina za potrebe točke 1. podtočke (c) ovog članka roba u smislu točke (2.) članka 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/200627; emisijske jedinice kako je definirano u točki (11.) odjeljka C Priloga I. [MiFID-a] ne smatraju se robom za potrebe ove Uredbe; |
20. „robna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost čija je temeljna imovina za potrebe točke (1.) podtočke (c) ovog članka roba u smislu članka 2. točke (1.) Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/200627; emisijske jedinice kako su definirane u točki (11.) odjeljka C Priloga I. [MiFID-a] ne smatraju se robom za potrebe ove Uredbe; | ||||||||||||
|
__________________ |
__________________ | ||||||||||||
|
27 SL L 241, 2.9.2006., str. 1. |
27 SL L 241, 2.9.2006., str. 1. | ||||||||||||
Justification | |||||||||||||
Corrects the inaccurate reference in the Commission proposal to Regulation (EC) No 1287/2006. | |||||||||||||
Amandman 16 Prijedlog Uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 21. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(21) „ključna referentna vrijednost” znači referentna vrijednosti čijem utvrđivanju pridonose većinom nadzirani subjekti i na kojoj se temelje financijski instrumenti čija zamišljena vrijednost iznosi najmanje 500 milijardi eura; |
21. „ključna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost koja ne zadovoljava kriterije za mjerodavne referentne vrijednosti iz točke 21.a (nove) i na kojoj se temelje financijski instrumenti čija zamišljena vrijednost iznosi najmanje 500 milijardi eura; | ||||||||||||
Amandman 17 Prijedlog Uredbe Članak 3. – stavak 1. – točka 21.a (nova) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
(21a) „objektivna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost koja koristi samo regulirane ulazne podatke i metodologiju strogo temeljenu na pravilima; | ||||||||||||
Amandman 18 Prijedlog Uredbe Članak 5. – stavak 1. – točka a | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(a) administrator ima stabilan sustav upravljanja koji obuhvaća jasnu organizacijsku strukturu i jasno definirane, transparentne i dosljedne uloge i odgovornosti svih osoba koje sudjeluju u pružanju referentne vrijednosti; |
Briše se. | ||||||||||||
|
administrator poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurao da pružanje referentne vrijednosti ne bude pod utjecajem postojećeg ili mogućeg sukoba interesa te da se ono, u slučaju kad postupak utvrđivanja referentne vrijednosti uključuje diskrecijska prava, obavi neovisno i pošteno („upravljanje i sukobi interesa”); |
| ||||||||||||
Amandman 19 Prijedlog Uredbe Članak 5. – stavak 1. – točka b | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(b) administrator uspostavlja funkciju nadzora radi nadziranja svih aspekata pružanja referentne vrijednosti („nadzor”); |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 20 Prijedlog Uredbe Članak 5. – stavak 1. – točka c | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(c) administrator raspolaže kontrolnim okvirom kojim se osiguravaju pružanje i objava referentne vrijednosti u skladu s ovom Uredbom („kontrole”); |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 21 Prijedlog Uredbe Članak 5. – stavak 1. – točka d | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(d) administrator raspolaže okvirom odgovornosti kojim su obuhvaćeni čuvanje dokumentacije, revizija, preispitivanje i postupak za pritužbe i kojim se dokazuje usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe („odgovornost”). |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 22 Prijedlog Uredbe Članak 5. – stavak 1. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
Sljedeći zahtjevi upravljanja primjenjuju se na administratora: |
Administratori sljedećih opisnih kategorija referentnih vrijednosti podložni su zahtjevima ove Uredbe: | ||||||||||||
|
|
a) administratori ključnih referentnih vrijednosti; | ||||||||||||
|
|
b) administratori robnih referentnih vrijednosti u širokoj uporabi, kao što je odredila i ažurirala ESMA nakon bliskih savjetovanja s ACER-om; | ||||||||||||
|
|
c) administratori važnih referentnih vrijednosti; | ||||||||||||
|
|
d) administratori ekskluzivno licenciranih referentnih vrijednosti kaošto je odredila i ažurirala ESMA; | ||||||||||||
|
|
e) administratori IBOR-a, OIS-a („Overnight Index Swap”), prekonoćnih indeksnih stopa i drugih referentnih vrijednosti koje nadležno tijelo odredi odgovarajućom zamjenom ili usporedivom s tim referentnim vrijednostima a široke je uporabe; | ||||||||||||
|
|
f) administratori referentnih vrijednosti s relativno malo podnositelja koje nadležno tijelo smatra podložnima manipulaciji; | ||||||||||||
|
|
g) referentne vrijednosti koje je nadležno tijelo istražilo i obrazloženom odlukom zaključilo da zbog svoje ranjivosti iziskuju nadzor; | ||||||||||||
|
|
h) znatan broj referentnih vrijednosti za koje nadležno tijelo ili ESMA smatraju da zajedno imaju znatan učinak na jedinstveno tržište; | ||||||||||||
|
|
(i) administratori referentnih vrijednosti koje se koriste kao normalne mjere uspješnosti određene imovine ili kategorije ili skupine imovina koju ne utvrđuje nepristrani administrator treće strane, u slučaju ako nadležno tijelo smatra da postoji visoka razina sukoba interesa. | ||||||||||||
|
|
ESMA pruža smjernice za nadležna tijela u vezi s primjenom kriterija u točkama (b) do (i) te pruža regulatorne tehničke norme za okolnosti kada se zahtjevi od (a) do (i) postupno uvode, kada se od njih odustane ili kada bilo koja odredba ove Uredbe nije primjenjena zbog razmjernosti ili preklapanja nadzornih zahtjeva ili postojeće kontrole upravljanja. Te smjernice uključuju popis izuzetih vrsta institucija koje uključuju utvrđivanje odgovarajućih kontrola upravljanja... | ||||||||||||
|
|
Pri utvrđivanju smjernica i regulatornih tehničkih standarda ESMA uzima u obzir: | ||||||||||||
|
|
(i) Izuzeća koja se obično primjenjuju na članove Europskog sustava središnjih banki, središnje banke trećih zemalja, nacionalna statistička tijela država članica i nacionalna statistička tijela trećih zemalja; | ||||||||||||
|
|
(ii) da li djelomično ili potpuno izuzeti regulirana tržišta ili, nakon bliskog savjetovanja s ACER-om, bilo koji subjekt reguliran REMIT-om; | ||||||||||||
|
|
(iii) da li odredbe iz priloga III. moraju biti jedini dio ove Uredbe primjenjen na agencije za izvješćivanje o cijenama; | ||||||||||||
|
|
(iv) kada bi primjena trebala biti razmjerna, uključujući postupno uvođenje odredbi iz ove Uredbe; | ||||||||||||
|
|
(v) kako regulatorni okvir uzajamno djeluje s trećim zemljama i međunarodnom trgovinom. | ||||||||||||
Amandman 23 Prijedlog Uredbe Članak 7. – stavak 1. – točka b | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(b) administrator dobiva ulazne podatke od pouzdanog i reprezentativnog radnog tijela ili skupine suradnika kako bi se osiguralo da izračunana referentna vrijednost pouzdano odrazi tržišnu ili ekonomsku stvarnost koju treba mjeriti („reprezentativni subjekti koji pridonose utvrđivanju”); |
(b) administrator dobiva ulazne podatke od pouzdanog i reprezentativnog radnog tijela ili skupine suradnika kako bi se osiguralo da izračunana referentna vrijednost pouzdano odrazi tržišnu ili ekonomsku stvarnost koju treba mjeriti („reprezentativni subjekti koji pridonose utvrđivanju”); U slučaju referentnih vrijednosti temeljenih na transakcijama administrator dobiva podatke u anonimnom grupiranom obliku od trgovinskih repozitorija i regulatora u skladu s Direktivom o tržištima financijskih instrumenata (MiFID) 2004/39/EZ, u Uredbi o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (REMIT), (EU) 1227/2011 i Uredbom o neuvrštenim (OTC) izvedenicama, središnjim drugim ugovornim stranama i trgovinskim repozitorijima (EMIR) (EU) 648/2012 | ||||||||||||
Amandman 24 Prijedlog Uredbe Članak 8. – stavak 1. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
1. Administrator osigurava postojanje primjerenih sustava i djelotvornih načina kontrole koji jamče cjelovitost ulaznih podataka u svrhu stavka 2. |
1. Administratori referentnih vrijednosti iz članka 5. osiguravaju postojanje primjerenih sustava i djelotvornih načina kontrole osmišljenih da jamče cjelovitost ulaznih podataka u svrhu stavka 2. | ||||||||||||
Amandman 25 Prijedlog Uredbe Članak 9. – stavak 1. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
1. Administrator donosi kodeks ponašanja za svaku referentnu vrijednost u kojem se jasno određuju odgovornosti i obveze administratora i subjekta koji pridonosi utvrđivanju u pogledu pružanja referentne vrijednosti, što uključuje jasan opis potrebnih ulaznih podataka, a minimalno elemente navedene u odjeljku D Priloga I. |
1. Administrator, u suradnji sa subjektom koji pridnosi utvrđivanju, donosi kodeks ponašanja za svaku referentnu vrijednost u kojem se jasno određuju odgovornosti i obveze administratora i subjekta koji pridonosi utvrđivanju u pogledu pružanja referentne vrijednosti, što uključuje jasan opis potrebnih ulaznih podataka, a minimalno elemente navedene u odjeljku D Priloga I. | ||||||||||||
Amandman 26 Prijedlog Uredbe Članak 9. – stavak 2. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
2. Administrator i subjekti koji pridonose utvrđivanju potpisuju kodeks ponašanja, koji je pravno obvezujući za sve stranke u njemu. |
2. Administrator i subjekti koji pridonose utvrđivanju potpisuju kodeks ponašanja, koji je pravno obvezujući za sve stranke u njemu, pod uvjetom da je to sporazum administratora i nekolicine subjekata koji pridonose utvrđivanju koji dovoljno odražavaju tržište. | ||||||||||||
Amandman 27 Prijedlog Uredbe Članak 9. – stavak 3. – podstavak 2. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
Komisija uzima u obzir različite značajke referentnih vrijednosti i subjekata koji pridonose utvrđivanju, posebno u smislu razlika u ulaznim podatcima i metodologiji, rizika od manipulacije ulaznim podatcima i međunarodne konvergencije nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti. |
Komisija uzima u obzir različite značajke referentnih vrijednosti i subjekata koji pridonose utvrđivanju, posebno u smislu razlika u ulaznim podatcima, jesu li subjekti koji pridonose utvrđivanju i metodologiji dobrovoljni, rizika od manipulacije ulaznim podatcima i međunarodne konvergencije nadzorne prakse koja se odnosi na referentne vrijednosti i razmjernosti ove Uredbe. | ||||||||||||
|
|
ESMA, nakon bliskih savjetovanja s ACER-om, pruža smjernice u vezi s primjenjivošću pravno obvezujućih kodeksa ponašanja, osobito s obzirom na neregulirane subjekte i agencije za izvješćivanje o cijenama robe u EU-u. | ||||||||||||
Amandman 28 Prijedlog Uredbe Članak 11. – stavak 1. – točka a | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(a) nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju osigurava da postojeći ili potencijalni sukob interesa ne utječe na pružanje ulaznih podataka te da se diskrecijska prava, ako su potrebna, primjenjuju neovisno, pošteno, na temelju bitnih informacija te u skladu s kodeksom ponašanja („sukobi interesa”). |
(a) nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju osigurava da postojeći ili potencijalni sukob interesa ne utječe na pružanje ulaznih podataka te da se diskrecijska prava, ako su potrebna, primjenjuju neovisno, pošteno, na temelju bitnih informacija te u skladu s kodeksom ponašanja prema potrebi („sukobi interesa”). | ||||||||||||
Amandman 29 Prijedlog Uredbe Članak 11. – stavak 1. – točka b | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(b) nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju raspolaže kontrolnim okvirom s pomoću kojeg osigurava cjelovitost, točnost i pouzdanost ulaznih podataka te pružanje ulaznih podataka u skladu s odredbama ove Uredbe i kodeksom ponašanja („primjerena kontrola”). |
(b) nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju raspolaže kontrolnim okvirom s pomoću kojeg osigurava cjelovitost, točnost i pouzdanost ulaznih podataka te pružanje ulaznih podataka u skladu s odredbama ove Uredbe i kodeksom ponašanja prema potrebi („primjerena kontrola”). | ||||||||||||
Amandman 30 Prijedlog Uredbe Članak 12. – stavak 2. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
2. Uz zahtjeve iz glave II., posebni zahtjevi navedeni u Prilogu III. primjenjuju se na robne referentne vrijednosti. |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 31 Prijedlog Uredbe Članak 12. – stavak 3. – uvodni dio | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
3. Komisija se ovlašćuje donositi delegirane akte u skladu s člankom 39. kako bi u svjetlu razvoja tržišta i tehnologije te međunarodnih trendova odredila ili prilagodila sljedeće elemente iz priloga II. i III.: |
3. Komisija se ovlašćuje donositi delegirane akte u skladu s člankom 39. kako bi u svjetlu razvoja tržišta i tehnologije te međunarodnih trendova odredila ili prilagodila sljedeće elemente iz Priloga II.: | ||||||||||||
Justification | |||||||||||||
Given the unique characteristics of commodities they should be regulated within annex III. | |||||||||||||
Amandman 32 Prijedlog Uredbe Članak 12. – stavak 3. – točka j | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(j) kriterije i postupke za razvoj referentnih vrijednosti (Prilog III., točka 1. podtočka (a)) |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 33 Prijedlog Uredbe Članak 12. – stavak 3. – točka k | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(k) elemente koje treba uključiti u metodologiju i opis metodologije (Prilog III., točke 1. i 2.) |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 34 Prijedlog Uredbe Članak 12. – stavak 3. – točka l | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(l) zahtjeve administratora koji se odnose na kvalitetu i ispravnost izračuna referentne vrijednosti i sadržaj opisa priloženog uz svaki izračun (Prilog III., točke 5. i 6.). |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 35 Prijedlog Uredbe Članak 15.a (novi) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
Članak 15.a | ||||||||||||
|
|
Objava ili širenje informacija u medijima | ||||||||||||
|
|
U slučaju u kojem su informacije objavljene ili širene i u kojem su preporuke proizvedene ili širene u novinarske svrhe, takvo objavljivanje ili širenje informacija procjenjuje se uzimajući u obzir pravila koja uređuju slobodu govora, slobodu i pluralizam medija i pravila i kodekse koji uređuju novinarsku struku, osim ako: | ||||||||||||
|
|
(a) dotične osobe ili osobe koje su s njima usko povezane imaju izravnu ili neizravnu prednost ili dobit od objavljivanja ili širenja tih informacija; ili | ||||||||||||
|
|
(b) objavljivanje ili širenje ima cilj obmanjivanja tržišta u pogledu ponude, potražnje ili cijene financijskih instrumenata. | ||||||||||||
Justification | |||||||||||||
Exception of the press in order to insure transparency in the market. Article copied from the market abuse regulation | |||||||||||||
Amandman 36 Prijedlog Uredbe Članak 16. – stavak 1. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
1. Čim objavi referentnu vrijednost, administrator objavljuje ulazne podatke kojima se koristio za njezino utvrđivanje, osim ako bi ta objava imala štetne posljedice za subjekte koji pridonose utvrđivanju ili za pouzdanost i cjelovitost referentne vrijednosti. Objava se u takvim slučajevima može odgoditi na razdoblje tijekom kojega se te posljedice znatno umanjuju. Osobni podaci sadržani u ulaznim podacima ne objavljuju se. |
1. Čim objavi referentnu vrijednost, administrator objavljuje relevantnu metodologiju kojom se koristio za utvrđivanje indeksa, skupa s, u slučaju neobjektivnih referentnih vrijednosti, upotrijebljenim ulaznim podacima, osim ako bi ta objava imala štetne posljedice (i) za subjekte koji pridonose utvrđivanju ili (ii) za pouzdanost i cjelovitost referentne vrijednosti ili (iii) u slučaju u kojem ulazni podaci odgovaraju reguliranim podacima iz članka 3. stavka 1. podstavka 11. Od administratora se ne zahtijeva da objavi podatke za koje se ne mogu jamčiti cjelovitost i povjerljivost. | ||||||||||||
Amandman 37 Prijedlog Uredbe Članak 18. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
Članak 18. |
Briše se. | ||||||||||||
|
Procjena prikladnosti |
| ||||||||||||
|
1. U slučaju da nadzirani subjekt namjerava sklopiti financijski ugovor s potrošačem, taj subjekt prvo priskrbljuje potrebne informacije o znanju i iskustvu potrošača u području referentne vrijednosti, njegovoj financijskoj situaciji i ciljevima u pogledu tog financijskog ugovora te izjavu o referentnoj vrijednosti objavljenu u skladu s člankom 15., a zatim procjenjuje je li povezivanje financijskog ugovora s tom referentnom vrijednošću primjereno za njega. |
| ||||||||||||
|
2. Ako na temelju procjene iz stavka 1. smatra da referentna vrijednost nije primjerena za potrošača, nadzirani subjekt o tome u pisanom obliku upozorava potrošača navodeći razloge. |
| ||||||||||||
Amandman 38 Prijedlog Uredbe Članak 19. – stavak 1. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
Nadzirani subjekt može rabiti referentnu vrijednost u Uniji za financijski instrument ili financijski ugovor ili za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda ako ju je pružio administrator koji je priznat u skladu s člankom 23. ili administrator smješten u trećoj zemlji koji je registriran u skladu s člankom 21. |
Nadzirani subjekt može rabiti referentnu vrijednost u Uniji za financijski instrument ili financijski ugovor ili za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda Neobjektivne referentne vrijednosti pruža administrator obuhvaćene zahtjevom za odobrenjem iz članka 22. | ||||||||||||
|
|
Nadzirani subjekt također može koristiti objektivne referentne vrijednosti registriranog administratora smještenog u trećoj zemlji ako administrator izjavi nadležnim tijelima da su referentne vrijednosti prilagođene načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti, objavljenima 17. srpnja 2013. | ||||||||||||
Amandman 39 Prijedlog Uredbe Članak 20. – stavak 1. – uvodni dio | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
1. Nadzirani subjekti u Uniji mogu rabiti referentne vrijednosti koje pruže administratori s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ako se poštuju sljedeći uvjeti: |
1. Nadzirani subjekti u Uniji mogu rabiti referentne vrijednosti koje pruže administratori s poslovnim nastanom u trećoj zemlji osim ako bi analogijom pripadale opisnoj kategoriji referentnih vrijednosti iz članka 5. stavka 1. Referentne vrijednosti koje analogijom pripadaju opisnoj kategoriji referentnih vrijednosti mogu se koristiti ako pravni okviri, nadzorna praksa ili pravila osobe koja utvrđuje indekse ili administratora referentne vrijednosti u toj trećoj zemlji slijede načela IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti ili svake iduće međunarodno dogovorene standarde za referentne vrijednosti; | ||||||||||||
|
|
nadzirani subjekt koji pridonosi utvrđivanju obavještava nadležno tijelo i ESMA-u o trenutačnim ili mogućim referentnim vrijednostima koje koristi i o temelju na koji se oslanja pri dokazivanju sukladnosti sa standardima IOSCO-a ili međunarodnim standardima za referentne vrijednosti. | ||||||||||||
|
|
Administratori referentnih vrijednosti trećih zemalja mogu podnijeti dokaze o usklađenosti s načelima IOSCO-a izravno ESMA-i, na koju se mogu potom upućivati nadzirani subjekti | ||||||||||||
|
|
ESMA održava registar trećih zemalja i davatelja referentnih vrijednosti koje bez dodatnih dokaza smatra valjanim osloncem za sukladnost s međunarodnim standardima. ESMA ažurira taj popis koristeći se vlastitim podacima i uzimajući u obzir dokaze koje im podnesu nadzirani subjekti koji pridonose utvrđivanju. U slučaju spora između nadležnih tjela država članica glede korištenja referentnom vrijednošću treće zemlje od strane nadzirana subjekta koji obavlja znatnu prekograničnu djelatnost, ESMA može provesti obvezujuće posredovanje. | ||||||||||||
|
|
Šest mjeseci prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe ESMA podnosi izvješće o provedbi načela IOSCO-a. | ||||||||||||
|
|
Postupak iz ovog stavka preispituje se nakon pet godina u svjetlu međunarodne regulatorne konveregencije i posebno u pogledu toga treba li se produžiti trajanje njegove primjene. | ||||||||||||
Amandman 40 Prijedlog Uredbe Članak 20. – stavak 1. – točka a | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(a) Komisija je donijela odluku o jednakovrijednosti u skladu sa stavkom 2., čime priznaje jednakovrijednost pravnog okvira i nadzorne prakse te treće zemlje sa zahtjevima ove Uredbe; |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 41 Prijedlog Uredbe Članak 20. – stavak 1. – točka c | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(c) administrator je dostavio ESMA-i svoj pristanak da nadzirani subjekti rabe njegovu postojeću ili buduću referentnu vrijednost, popis referentnih vrijednosti koje se mogu rabiti u Uniji i podatke o tijelu nadležnom za njegov nadzor u trećoj zemlji; |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 42 Prijedlog Uredbe Članak 20. – stavak 1. – točka d | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(d) administrator je propisno registriran u skladu s člankom 21. i |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 43 Prijedlog Uredbe Članak 20. – stavak 1. – točka e | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(e) dogovori o suradnji iz stavka 3. ovog članka operativni su. |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 44 Prijedlog Uredbe Članak 20. – stavak 2. – podstavak 1. − točka a | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(a) da administratori koji su odobreni ili registrirani u toj trećoj zemlji poštuju obvezujuće zahtjeve koji su jednakovrijedni zahtjevima koji proizlaze iz ove Uredbe, osobito uzimajući u obzir osigurava li se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje usklađenost s načelima IOSCO-a za financijsku stabilnost objavljenima 17. srpnja 2013.; i |
(a) da administratori koji su odobreni ili registrirani u toj trećoj zemlji poštuju obvezujuće zahtjeve koji su jednakovrijedni zahtjevima koji proizlaze iz ove Uredbe, osobito uzimajući u obzir osigurava li se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje usklađenost s načelima IOSCO-a za financijsku stabilnost objavljenima 17. srpnja 2013., i s načelima IOSCO-a za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte, objavljenima 5. listopada 2012., te s načelima IOSCO-a za regulaciju i nadzor tržišta robnim izvedenicama, objavljenima 15. rujna 2011., kada su u pitanju referentne vrijednosti nafte ili robe; i | ||||||||||||
Amandman 45 Prijedlog Uredbe Članak 22. – stavak 1. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
1. Administrator podnosi zahtjev za odobrenje pružanja referentnih vrijednosti ako se indeksi koje pruža rabe kao referentne vrijednosti za financijske instrumente ili financijske ugovore odnosno za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda. |
(1) Administrator podnosi zahtjev za odobrenje pružanja referentnih vrijednosti ako se neobjektivne referentne vrijednosti ili objektivne referentne vrijednosti, koje nisu u skladu s načelima IOSCO-a od 17. srpnja 2013,. koje pruža rabe kao referentne vrijednosti za financijske instrumente ili financijske ugovore odnosno za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda. | ||||||||||||
Amandman 46 Prijedlog Uredbe Članak 23. – stavak 1. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
1. Administrator podnosi zahtjev za odobrenje nadležnom tijelu države članice u kojoj je smješten. |
1. Administrator, ako je obuhvaćen zahtjevom za odobrenjem iz članka 22. stavka 1., podnosi zahtjev za odobrenje nadležnom tijelu države članice u kojoj je smješten. | ||||||||||||
Amandman 47 Prijedlog Uredbe Članak 30. – stavak 2. – podstavak 2. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
Pri izvršavanju tih ovlasti nadležna tijela raspolažu primjerenim i djelotvornim zaštitnim mjerama u pogledu prava na obranu i temeljnih prava. |
Pri izvršavanju tih ovlasti nadležna tijela raspolažu primjerenim i djelotvornim zaštitnim mjerama u pogledu prava na obranu, prava na povjerljivost i temeljnih prava. | ||||||||||||
Amandman 48 Prijedlog Uredbe Članak 35. – stavak 2.a (novi) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
2a. Obavljajući svoju ulogu u provedbi i praćenju Uredbe (EZ) br. 1227/2011, Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER) surađuje s ESMA-om za potrebe ove Uredbe i, bez odgode, pruža sve informacije potrebne da ispuni vlastite obveze. | ||||||||||||
Amandman 49 Prijedlog Uredbe Članak 37. – stavak 2. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 2., članka 5. stavka 3., članka 7. stavka 3., članka 9. stavka 3., članka 11. stavka 4., članka 12. stavka 3., članka 16. stavka 2. i članka 23. stavka 7. dodjeljuje se Komisiji na neograničeno vrijeme od [datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. |
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 2., članka 5. stavka 3., članka 7. stavka 3., članka 9. stavka 3., članka 11. stavka 4., članka 12. stavka 3., članka 16. stavka 2. i članka 23. stavka 7. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od [datuma stupanja na snagu ove Uredbe]. | ||||||||||||
|
|
Komisija priprema izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. | ||||||||||||
Amandman 50 Prijedlog Uredbe Članak 39. – stavak 1.a (novi) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
1a. U pogledu robnih referentnih vrijednosti iz članka 3. stavka 1. podstavka 20., ESMA, na temelju preispitivanja načela IOSCOA-a od 5. listopada 2012. za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte koji će biti objavljen u svibnju ili lipnju 2014., i priloga III. ove Uredbe, koji će služiti kao smjernica, u roku od 18 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe određuje mogu li i kako robne referentne vrjiednosti biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe ili bi trebale biti uređene vlastitim pravilima. Vlastite zaključke podnosi Europskom parlamentu i Komisiji. | ||||||||||||
Amandman 51 Prijedlog Uredbe Članak 39. – stavak 1.b (novi) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
1b. U slučaju u kojem referentne vrijednosti pruža administrator s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, uvjeti iz članka 20. stavka 1. točaka (a) do (e) primjenjuju se tek na isteku prijelaznog razdoblja od 36 mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe, ako su u vrijeme stupanja na snagu ove Uredbe te referentne vrijednosti u skladu s načelima IOSCO-a od 17. srpnja 2013. za financijske referentne vrijednosti. | ||||||||||||
Amandman 52 Prijedlog Uredbe Članak 39. – stavak 4. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
4. Nadležno tijelo države članice u kojoj je administrator smješten dopušta uporabu referentne vrijednosti sve dok financijski instrumenti i financijski ugovori koji se temelje na njoj ne čine više od 5 % vrijednosti financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji su se na njoj temeljili u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe. Nakon što ova Uredba stupi na snagu, financijski instrumenti ili financijski ugovori neće se više temeljiti na takvoj referentnoj vrijednosti. |
4. Nadležno tijelo države članice u kojoj je administrator smješten dopušta uporabu referentne vrijednosti sve do završetka djelovanja financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji su se na njoj temeljili u trenutku stupanja na snagu ove Uredbe. Nakon što ova Uredba stupi na snagu, novi financijski instrumenti ili financijski ugovori neće se više temeljiti na takvoj referentnoj vrijednosti. | ||||||||||||
|
|
ESMA izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda, nakon bliskog savjetovanja s ACER-om, u slučaju točke (c), kako bi odredila: | ||||||||||||
|
|
a) podatke koje pružatelj treba dostaviti u prijavi za odobrenje pri dokazivanju da je narušavanje odredbi ugovora, slučaj više sile ili kršenje ugovora vjerojatno; | ||||||||||||
|
|
b) okolnosti u kojima se smatra da se narušavanje odredbi, slučaj više sile ili kršenje uvjeta bilo kojeg financijskog ugovora dogodilo u skladu s ovom Uredbom; | ||||||||||||
|
|
c) prilagođene i razmjerne prijelazne postupke za ključne i sektorske referentne vrijednosti, osobito za kamatne stope i robu. | ||||||||||||
|
|
Komisiji se delegira ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s postupkom propisanim u člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010. i podložno produženju na treći mjesec [kao što je navedeno u Omnibusu 2] | ||||||||||||
Amandman 53 Prijedlog Uredbe Članak 40. – stavak 1.a (novi) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
Do lipnja 2014. Komisija ocjenjuje je li ova Uredba, u pogledu robnih referentnih vrijednosti, u skladu sa završnim izvješćem o načelima IOSCO-a za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte, koje će biti objavljeno u travnju 2014., i predstavlja vlastite preporuke i prijedloge Europskom parlamentu kako bi se obuhvatili međunarodni sporazumi, ako je procijenjeno da je to primjereno. | ||||||||||||
Amandman 54 Prijedlog Uredbe Prilog I. – odjeljak A – dio I. – točka 1. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
1. Pružanje referentne vrijednosti operativno je i funkcionalno odvojeno od svakog dijela administratorova poslovanja koji može dovesti do stvarnog ili potencijalnog sukoba interesa. Ako se tim sukobima ne može upravljati, operater referentne vrijednosti prestaje s aktivnostima i prekida odnose koji dovode do tih sukoba ili prestaje utvrđivati referentnu vrijednost. |
1. Pravna ili fizička osoba koja ima kontrolu nad pružanjem referentne vrijednosti ne može istovremeno djelovati, operativno ili funkcionalno, kao korisnik te referentne vrijednosti. | ||||||||||||
Amandman 55 Prijedlog Uredbe Prilog I. – odjeljak A – dio I. – točka 8. – podtočka b | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(b) fizička razdvojenost zaposlenika izvršnog ureda i linija izvješćivanja; |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 56 Prijedlog Uredbe Prilog I. – odjeljak A – dio II. – točka 10. – podtočka a | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(a) ako je administrator u vlasništvu ili pod kontrolom subjekta koji pridonosi utvrđivanju ili korisnika, nadzor obavlja neovisni odbor ili povjerenstvo u sastavu kojim se jamče neovisnost i nepostojanje sukoba interesa; ako je administrator u vlasništvu ili pod kontrolom subjekta koji pridonosi utvrđivanju, većinu povjerenstva ne bi trebali činiti ti subjekti; ako je administrator u vlasništvu ili pod kontrolom korisnika, većinu povjerenstva ne bi trebali činiti ti korisnici; |
(a) ako je administrator u vlasništvu ili pod kontrolom subjekta koji pridonosi utvrđivanju ulaznih podataka koji nisu transakcijski podaci, nadzor obavlja neovisni odbor ili povjerenstvo u sastavu kojim se jamče neovisnost i nepostojanje sukoba interesa; | ||||||||||||
Amandman 57 Prijedlog Uredbe Prilog I. – odjeljak A – dio II. – točka 10. – podtočka b | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(b) ako administrator nije u vlasništvu ili pod kontrolom svojih subjekata koji pridonose utvrđivanju ili korisnika, nadzor obavlja unutarnji odbor ili povjerenstvo; članovi unutarnjeg odbora ili povjerenstva ne smiju sudjelovati u pružanju referentne vrijednosti koju nadziru; |
(b) ako administrator nije u vlasništvu ili pod kontrolom svojih subjekata koji pridonose utvrđivanju ulaznih podataka koji nisu transakcijski podaci, nadzor obavlja unutarnji odbor ili povjerenstvo; većina članova unutarnjeg odbora ili povjerenstva ne smiju sudjelovati u pružanju referentne vrijednosti koju nadziru; | ||||||||||||
Amandman 58 Prijedlog Uredbe Prilog I. – odjeljak A – dio II. – točka 10. – podtočka c | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(c) ako administrator može dokazati da zbog naravi, opsega i složenosti pružanja referentne vrijednosti te zbog njezina rizika i utjecaja zahtjevi u točkama (a) i (b) nisu razmjerni, funkciju nadzornog službenika može obavljati fizička osoba; nadzorni službenik ne smije sudjelovati u pružanju referentne vrijednosti koju nadzire. |
(c) ako administrator može dokazati da zbog naravi, opsega i složenosti pružanja referentne vrijednosti te zbog njezina rizika i utjecaja zahtjevi u točkama (a) i (b) nisu razmjerni, funkciju nadzornog službenika može obavljati fizička osoba; to se posebno primjenjuje na objektivne referentne vrijednosti ako je administrator izjavio svojim nadležnim tijelima da su one prilagođene načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti, objavljenima 17. srpnja 2013. Nadzorni službenik ne smije sudjelovati u pružanju referentne vrijednosti koju nadzire. | ||||||||||||
Amandman 59 Prijedlog Uredbe Prilog I. – odjeljak A – dio IV. – točka 16. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
16. Za ključne referentne vrijednosti administrator imenuje neovisnog vanjskog revizora da preispita poštuje li administrator metodologiju referentne vrijednosti i ovu Uredbu te da izvijesti o tome ako se veličina i složenost poslovanja administratora referentne vrijednosti smatraju znatnim rizikom za financijsku stabilnost. |
16. Za ključne referentne vrijednosti, kako je određeno člankom 3. stavkom 1. podstavkom 21. i za neobjektivne referentne vrijedosti administrator imenuje neovisnog vanjskog revizora da preispita poštuje li administrator metodologiju referentne vrijednosti i ovu Uredbu te da izvijesti o tome ako se veličina i složenost poslovanja administratora referentne vrijednosti smatraju znatnim rizikom za financijsku stabilnost. | ||||||||||||
Amandman 60 Prijedlog Uredbe Prilog I. – odjeljak B – točka 1. – točka fa (nova) | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
|
(fa) administrator bez odgode informira subjekte koji pridonose utvrđivanju dotične referentne vrijednosti ili dotičnih referentnih vrijednosti o izdvajanju funkcija. | ||||||||||||
Amandman 61 Prijedlog Uredbe Prilog I. – odjeljak C – dio II. – točka 2. – podtočka a | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(a) uzima u obzir čimbenike, uključujući veličinu i normalnu likvidnost na tržištu, transparentnost trgovanja, položaj sudionika na tržištu, tržišnu koncentraciju i dinamiku te primjerenost uzorka da bude reprezentativan za gospodarsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću; |
(a) uzima u obzir čimbenike, uključujući veličinu i normalnu likvidnost na tržištu, razinu razvoja tržišta, transparentnost trgovanja, položaj sudionika na tržištu, tržišnu koncentraciju i dinamiku te primjerenost uzorka da bude reprezentativan za gospodarsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću; | ||||||||||||
Amandman 62 Prijedlog Uredbe Prilog III. – stavak 1. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
Ovaj prilog primjenjuje se na „robne referentne vrijednosti”, što znači referentne vrijednosti čija je temeljna imovina za potrebe članka 3. stavka 1. točke (c) roba u smislu točke 2. članka 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/200628. |
Ovaj prilog zamišljen je kao smjernica za ESMA-u kako bi joj pomogao odrediti da li i kako robne referentne vrijednosti u smislu članka 3. stavka 1. podstavka 20. mogu biti obuhvaćene u području primjene ove Uredbe ili bi trebale biti uređene vlastitim pravilima. | ||||||||||||
|
__________________ |
| ||||||||||||
|
28 SL L 241, 2.9.2006., str. 1. |
| ||||||||||||
Amandman 63 Prijedlog Uredbe Prilog III. – stavak 1. – bilješka 28. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
28 SL L 241, 2.9.2006., str. 1. |
Briše se. | ||||||||||||
Amandman 64 Prijedlog Uredbe Prilog III. – točka 1. – podtočka e | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
(e) kriterije koji se primjenjuju na ocjenjivana razdoblja u kojima podneseni podatci ne dostižu preporučeni metodološki prag za transakcijske podatke ili ne ispunjuju administratorove standarde kvalitete te sve alternativne metode ocjenjivanja, uključujući teorijske modele procjenjivanja; |
(e) kriterije koji se primjenjuju na ocjenjivana razdoblja u kojima podneseni podatci ne dostižu preporučeni metodološki prag za transakcijske podatke ili ne ispunjuju administratorove standarde kvalitete te sve alternativne metode ocjenjivanja, uključujući teorijske modele procjenjivanja; U kriterijima se objašnjavaju korišteni postupci u slučajevima u kojima ne postoje transakcijski podaci; | ||||||||||||
Amandman 65 Prijedlog Uredbe Prilog III. – točka 6. – uvodni dio | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
6. Administrator uz svaki izračun, u mjeri u kojoj je to moguće bez dovođenja u pitanje pravodobne objave referentne vrijednosti, opisuje i objavljuje: |
6. Administrator uz svaki izračun, u mjeri u kojoj je to razumno bez odgađanja roka za izvješćivanje o cijenama, opisuje i objavljuje: | ||||||||||||
Justification | |||||||||||||
In line with the IOSCO principles for commodities | |||||||||||||
Amandman 66 Prijedlog Uredbe Prilog III. – točka 12. | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
12. Administrator osigurava da njegove druge poslovne aktivnosti raspolažu postupcima i mehanizmima za smanjenje vjerojatnosti sukoba interesa koji bi mogao utjecati na izračun referentne vrijednosti. |
12. Administrator osigurava da njegove druge poslovne aktivnosti raspolažu primjerenim postupcima i mehanizmima za smanjenje vjerojatnosti sukoba interesa koji bi mogao utjecati na izračun referentne vrijednosti. | ||||||||||||
Amandman 67 Prijedlog Uredbe Prilog III. – točka 13. – uvodni dio | |||||||||||||
|
Tekst koji je predložila Komisija |
Izmjena | ||||||||||||
|
13. Administrator osigurava razdvojenost linija izvješćivanja između uprave, ocjenjivača i drugih zaposlenika te od upravitelja do najviše razine uprave adminstratora i njegova odbora, čime se osigurava: |
13. Administrator osigurava primjerenu razdvojenost linija izvješćivanja između uprave, ocjenjivača i drugih zaposlenika te od upravitelja do najviše razine uprave adminstratora i njegova odbora, čime se osigurava: | ||||||||||||
POSTUPAK
|
Naslov |
Indeksi korišteni kao mjerila u financijskim instrumentima i finacijskim ugovorima |
||||
|
Referentni dokumenti |
COM(2013)0641 – C7-0301/2013 – 2013/0314(COD) |
||||
|
Nadležni odbor Datum objave na plenarnoj sjednici |
ECON 10.10.2013 |
|
|
|
|
|
Odbori koji su dali mišljenje Datum objave na plenarnoj sjednici |
ITRE 24.10.2013 |
||||
|
Izvjestitelj(ica) za mišljenje Datum imenovanja |
Marisa Matias 23.10.2013 |
||||
|
Razmatranje u odboru |
16.12.2013 |
|
|
|
|
|
Datum usvajanja |
23.1.2014 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
48 8 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Amelia Andersdotter, Josefa Andrés Barea, Bendt Bendtsen, Jan Březina, Maria Da Graça Carvalho, Giles Chichester, Pilar del Castillo Vera, Vicky Ford, Gaston Franco, Norbert Glante, Robert Goebbels, Fiona Hall, Edit Herczog, Kent Johansson, Romana Jordan, Krišjānis Kariņš, Bogdan Kazimierz Marcinkiewicz, Marisa Matias, Judith A. Merkies, Jaroslav Paška, Aldo Patriciello, Vittorio Prodi, Miloslav Ransdorf, Herbert Reul, Teresa Riera Madurell, Michèle Rivasi, Jens Rohde, Paul Rübig, Salvador Sedó i Alabart, Francisco Sosa Wagner, Konrad Szymański, Patrizia Toia, Evžen Tošenovský, Claude Turmes, Vladimir Urutchev, Kathleen Van Brempt, Alejo Vidal-Quadras, Zbigniew Zaleski |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Maria Badia i Cutchet, Yves Cochet, Rachida Dati, Ioan Enciu, Věra Flasarová, Françoise Grossetête, Roger Helmer, Jolanta Emilia Hibner, Eija-Riitta Korhola, Holger Krahmer, Werner Langen, Zofija Mazej Kukovič, Vladko Todorov Panayotov, Silvia-Adriana Ţicău, Lambert van Nistelrooij, Hermann Winkler |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 187. st. 2. |
Jean-Paul Besset, Janusz Władysław Zemke |
||||
POSTUPAK
|
Naslov |
Indeksi korišteni kao mjerila u financijskim instrumentima i finacijskim ugovorima |
||||
|
Referentni dokumenti |
COM(2013)0641 – C7-0301/2013 – 2013/0314(COD) |
||||
|
Datum podnošenja EP-u |
18.9.2013 |
|
|
|
|
|
Nadležni odbor Datum objave na plenarnoj sjednici |
ECON 10.10.2013 |
|
|
|
|
|
Odbori čije se mišljenje traži Datum objave na plenarnoj sjednici |
BUDG 10.10.2013 |
ITRE 24.10.2013 |
IMCO 10.10.2013 |
JURI 10.10.2013 |
|
|
Odbori koji nisu dali mišljenje Datum odluke |
BUDG 25.6.2014 |
IMCO 17.10.2013 |
JURI 3.9.2014 |
|
|
|
Izvjestitelji Datum imenovanja |
Cora van Nieuwenhuizen 22.7.2014 |
|
|
|
|
|
Razmatranje u odboru |
1.12.2014 |
8.1.2015 |
26.2.2015 |
|
|
|
Datum usvajanja |
31.3.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
46 10 3 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Gerolf Annemans, Burkhard Balz, Hugues Bayet, Pervenche Berès, Udo Bullmann, Esther de Lange, Fabio De Masi, Anneliese Dodds, Markus Ferber, Jonás Fernández, Elisa Ferreira, Sven Giegold, Neena Gill, Roberto Gualtieri, Gunnar Hökmark, Danuta Maria Hübner, Cătălin Sorin Ivan, Petr Ježek, Georgios Kyrtsos, Alain Lamassoure, Philippe Lamberts, Sander Loones, Bernd Lucke, Olle Ludvigsson, Ivana Maletić, Fulvio Martusciello, Marisa Matias, Costas Mavrides, Bernard Monot, Luděk Niedermayer, Sirpa Pietikäinen, Dariusz Rosati, Alfred Sant, Molly Scott Cato, Peter Simon, Renato Soru, Theodor Dumitru Stolojan, Kay Swinburne, Michael Theurer, Ramon Tremosa i Balcells, Marco Valli, Tom Vandenkendelaere, Cora van Nieuwenhuizen, Miguel Viegas, Jakob von Weizsäcker, Steven Woolfe |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Matt Carthy, Frank Engel, Ashley Fox, Marian Harkin, Eva Kaili, Syed Kamall, Barbara Kappel, Krišjānis Kariņš, Thomas Mann, Michel Reimon |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2. |
Isabella Adinolfi, James Carver, Jussi Halla-aho |
||||
|
Datum podnošenja |
10.4.2015 |
||||