Postupak : 2014/2233(INI)
Faze dokumenta na plenarnoj sjednici
Odabrani dokument : A8-0182/2015

Podneseni tekstovi :

A8-0182/2015

Rasprave :

PV 06/07/2015 - 16
CRE 06/07/2015 - 16

Glasovanja :

PV 07/07/2015 - 5.13
CRE 07/07/2015 - 5.13
Objašnjenja glasovanja

Doneseni tekstovi :

P8_TA(2015)0250

IZVJEŠĆE     
PDF 223kWORD 183k
5.6.2015
PE 544.336v02-00 A8-0182/2015

o vanjskom utjecaju politike EU-a na području trgovine i ulaganja na inicijative javno-privatnog partnerstva u zemljama izvan EU-a

(2014/2233(INI))

Odbor za međunarodnu trgovinu

Izvjestitelj: Jan Zahradil

AMANDMANI
PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA
 EXPLANATORY STATEMENT
 MIŠLJENJE ODBORA ZA RAZVOJ
 MIŠLJENJE ODBORA ZA UNUTARNJE TRŽIŠTE I ZAŠTITU POTROŠAČA
 REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o vanjskom utjecaju politike EU-a na području trgovine i ulaganja na inicijative javno-privatnog partnerstva u zemljama izvan EU-a

(2014/2233(INI))

Europski parlament,

       uzimajući u obzir članak 208. Ugovora iz Lisabona,

       uzimajući u obzir Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji(1),

       uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ(2),

       uzimajući u obzir Direktivu 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ(3),

       uzimajući u obzir mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o javnoj nabavi (COM(2011)0896), o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (COM(2011)0895) i o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o dodjeli ugovorâ o koncesiji (COM(2011)0897),

–       uzimajući u obzir komunikacije Komisije naslovljene „Pokretanje privatnog i javnog ulaganja za oporavak i dugotrajnu strukturnu promjenu: razvoj javno-privatnog partnerstva” (COM(2009)0615), „Snažnija uloga privatnog sektora u postizanju uključivog i održivog rasta u zemljama u razvoju” (COM (2014)0263), „Europa 2020.: europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020), „Trgovina, rast i globalna pitanja: trgovinska politika kao osnovna komponenta Strategije Europa 2020.” (COM(2010)0612), „Oporavak koji donosi veliki broj radnih mjesta” (COM(2012)0173), i „Korporativna društvena odgovornost: nova strategija EU-a za razdoblje 2011. ‒ 2014.” (COM(2011)0681),

–       uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o novoj trgovinskoj politici za Europu u okviru strategije Europa 2020.(4), od 29. siječnja 2013. o korporativnoj društvenoj odgovornosti: promicanje interesa društva i otvaranje puta održivom i uključivom oporavku(5) te od 26. listopada 2006. o javno-privatnim partnerstvima i pravu Zajednice o javnim ugovorima i koncesijama(6),

–       uzimajući u obzir izvješće EIM-a (Economisch Instituut voor het Midden en Kleinbedrijf) za Komisiju iz 2010. pod naslovom „Internacionalizacija europskih MSP-a”,

–       uzimajući u obzir točku 5. Komunikacije Komisije naslovljene „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491), načela UN-a o osnaživanju žena objavljena u ožujku 2010., Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima te zaključke Vijeća „Vanjska politika ” od 8. prosinca 2009. i točku 46. završnog dokumenta s konferencije UN-a o održivom razvoju (Rio+20),

–         uzimajući u obzir preporuku OECD-a iz svibnja 2012. o načelima javnog upravljanja u javno-privatnom partnerstvu(7), Konvenciju OECD-a iz 1997. o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnom poslovanju i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, ažurirane u svibnju 2011.(8),

–       uzimajući u obzir relevantne konvencije Međunarodne organizacije rada,

       uzimajući u obzir Smjernice o promicanju dobrog upravljanja u javno-privatnom partnerstvu Gospodarske komisije UN-a za Europu iz 2008. godine(9),

       uzimajući u obzir Zakonodavni vodič o privatno financiranim infrastrukturnim projektima Komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) iz 2001.(10) te radove predstavljene na Međunarodnom kolokviju UNCITRAL-a o javno-privatnom partnerstvu održanom u Beču 2. i 3. svibnja 2013. godine,

       uzimajući u obzir izvješće CAF-a iz 2010. naslovljeno „Infraestructura pública y participación privada: conceptos y experiencias en América y España”,

       uzimajući u obzir „Referentni vodič za javno-privatno partnerstvo: verzija 2.0” iz srpnja 2014. koji su sastavili Azijska razvojna banka, Međuamerička razvojna banka, Grupacija Svjetske banke i Savjetodavni mehanizam za javno-privatnu infrastrukturu(11),

       uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

–       uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za razvoj te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0182/2015),

A.     budući da gospodarske strukture i društva zemalja i njihova dinamičnost imaju koristi od okruženja u kojima se omogućuje interakcija između javnog i privatnog sektora te suradnja između javnih i privatnih subjekata, između ostalog, preko zajedničkih inicijativa i pothvata;

B.     budući da, unatoč tomu što su javno-privatna partnerstva dugoročno sredstvo koje se rabi u vladinoj politici na međunarodnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, ne postoji međunarodno priznata definicija tih partnerstava, a ni sveobuhvatan regulatorni okvir za njih; budući da se u praksi podrazumijeva da se javno-privatna partnerstva odnose na „širok i raznolik spektar suradničkih odnosa između javnih aktera (vlada, agencija i međunarodnih organizacija ili kombinacija tih tijela) i privatnih aktera (poduzeća ili neprofitnih subjekata)” te da obično podrazumijevaju da je privatni sektor zadužen za nabavu infrastrukture ili imovine koju su tradicionalno pružale vlade;

C.     budući da su javno-privatna partnerstva i na jedinstvenom tržištu i u inozemstvu važan pokretač gospodarskog rasta, inovacija, konkurentnosti i stvaranja radnih mjesta te imaju stratešku ulogu u modernizaciji infrastrukture, posebno kada je riječ o energetskoj, vodnoj, cestovnoj i digitalnoj infrastrukturi; budući da su europska poduzeća dovoljno iskusna da se natječu za javno-privatna partnerstva i da u sklopu njih posluju;

D.     budući da se javno-privatna partnerstva ostvaruju u raznim oblicima, a zakonodavstvo o jedinstvenom tržištu propisuje visoke postupovne standarde; budući da je zakonodavstvo o tome bilo preispitano i pročišćeno direktivama 2014/24/EU i 2014/25/EU o javnim nabavama, Direktivom 2014/23/EU o koncesijama i smjernicama o institucionaliziranim javno-privatnim partnerstvima;

E.     budući da su javno-privatna partnerstva za pružanje infrastruktura, roba i osnovnih usluga tehnički složena;

F.     budući da svjetska gospodarska kriza od 2007. ozbiljno pogađa sve iskusne zemlje, zemlje u usponu i zemlje u razvoju i da ima učinak na proračunsku politiku i na dostupnost sredstava za izvršenje projekata i za institucijska i za privatna tijela, posebno mala i srednja poduzeća, što utječe na razvoj infrastrukture i na druge projekte koji zahtijevaju velike količine kapitala, kao i na pružanje osnovnih usluga;

G.     budući da se zbog ograničenja javnoga proračuna koja su pogoršana gospodarskom i dužničkom krizom sve više tijela javne vlasti koristi inovativnim rješenjima, kao što su javno-privatna partnerstva koja, ako se pravilno provedu, mogu unaprijediti troškove, učinkovitost, uspješnost i kvalitetu javnih usluga i zajamčiti pravodobnu isporuku javne infrastrukture, uz odgovarajuće sudjelovanje javnih i privatnih aktera;

H.     budući da je pozitivan utjecaj javno-privatnih partnerstva rezultat poboljšane provedbe projekata, dobrog omjera koristi i troškova, mogućnosti dugoročnog financiranja troškova, poticanja inovacija i istraživanja te fleksibilnijeg i stručnijeg upravljačkog okruženja;

I.      budući da liberalizacija trgovine i ulaganja nije sama sebi svrhom, nego alat koji treba služiti za stvaranje dobiti i poboljšanje kvalitete života svjetskog stanovništva te budući da u tom smislu to predstavlja priliku za razvoj inovativnih politika, uključujući i nove instrumente poput novoustanovljenih financijskih instrumenata i mrežu sporazuma o slobodnoj trgovini koji su tijelima javne vlasti trećih zemalja korisni kako bi zajamčili isporuku infrastruktura, roba i usluga od općeg interesa, istovremeno omogućujući ili utirući put za daljnje sudjelovanje poduzeća Europske unije u investicijskim projektima u inozemstvu koji spajaju privatna poduzeća i javna tijela;

J.      budući da javno-privatna partnerstva imaju dugi životni ciklus koji ponekad traje od 10 do 30 godina te budući da bi on trebao biti smislen i dosljedan ciljevima koji se odnose na rad, robu i usluge koje treba pružiti, bez umjetnog narušavanja konkurencije na tržištu ili stvaranja većih troškova i nepotrebnog opterećenja za javnu upravu i porezne obveznike;

K.     budući da trgovinska politika Europske unije ne treba poticati, niti kočiti suverenu odluku o korištenju javno-privatnog partnerstva, ali ako se jednom donese odluka u tom smislu, EU treba svojim velikim, srednjim i malim poduzećima te mikropoduzećima zajamčiti najbolji mogući pristup tržištima javne nabave u državi partneru, pružajući lokalnoj zajednici dodanu vrijednost u skladu s načelima otvorenosti, sudjelovanja, odgovornosti, učinkovitosti i usklađenosti politika;

L.     budući da činjenica da privatni sektor može podcijeniti društvenu infrastrukturu i zaštitu koju ona pruža, znatni troškovi povezani s pružanjem infrastrukture, položaj nekih sektora kao prirodno monopolnih ili njihova strateška važnost znače da otvoreno natjecanje i privatizacija u mnogim slučajevima nisu najpogodnija politička mogućnost kada javni interes mora prevladati;

M.    budući da je stoga svrha javno-privatnih partnerstava da kombiniraju najbolje od obaju sektora: pružanje usluga i infrastrukture od općeg interesa, i to povećanim sudjelovanjem privatnog sektora, a ne postupcima privatizacije;

N.     budući da se mnoge zemlje u usponu i u razvoju suočavaju s raskorakom između dinamičnosti privatnih poduzeća i nedostatka pouzdane javne infrastrukture; budući da te razlike (koje su osobito uočljive u Indiji i Brazilu) dovode u pitanje potencijalni rast jer se njima ograničavaju izvozni/uvozni kapaciteti ili narušavaju proizvodne linije zbog nepostojanja dostatne lučke infrastrukture, pomanjkanja u unutarnjem prijevozu (željeznice, teretni prijevoz i autoceste) ili nefunkcionalnih pogona za proizvodnju energije i mreža za distribuciju energije; budući da te razlike imaju i nepovoljan učinak na ljudsku dobrobit (zbog nedostatka kanalizacijskih i vodoopskrbnih mreža); budući da se javno-privatnim partnerstvima omogućuju rješenja u sklopu kojih partner ili konzorcij pruža „zgrade” (građevinske, projektantske i arhitektonske usluge), „financiranje” (injekcija privatnih sredstava, barem za pretfinanciranje projekta) i „korištenje” (usluge održavanja, nadzora i upravljanja);

O.     budući da su se međuvladine organizacije koristile javno-privatnim partnerstvima i kako bi uputile pomoć najmanje razvijenim zemljama preko partnerstava koja djeluju u području razvoja i suradnje: Svjetska banka, regionalne banke za obnovu, Organizacija za hranu i poljoprivredu, Svjetska zdravstvena organizacija i Fond UN-a za djecu (UNICEF) samo su neki od korisnika javno-privatnih partnerstava za provedbu mjera; budući da, kad je riječ o geografskom naglasku, SAD, Australija, Japan, Malezija, Singapur, Ujedinjeni Arapski Emirati i druge azijske i latinoameričke zemlje (predvođene Čileom) imaju iskustvo u javno-privatnim partnerstvima; budući da države OECD-a (Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Irska, Nizozemska, Portugal i Španjolska) također posjeduju odgovarajuće zakonodavstvo; budući da Ujedinjena Kraljevina posjeduje najrazvijeniji program kad je riječ o javno-privatnim partnerstvima (pri čemu je inicijativa privatnog financiranja zaslužna za oko 20 % javnog ulaganja); budući da je EU vodeći na tržištu infrastrukture javno-privatnih partnerstava, s više od 45 % nominalne vrijednosti javno-privatnih partnerstava;

P.     budući da se javno-privatna partnerstva rabe u kontekstu strukturnih fondova, proširenja, transeuropskih mreža, zajedničkih tehnoloških inicijativa, programa Europa 2020., istraživanja i razvoja (tvornice budućnosti, energetski učinkovite zgrade, inicijativa za ekološka vozila, industrija održivih postupaka, fotonika, robotika, računalstvo visokih performansi i mreže pete generacije 5G), e-učenja, istraživačkih projekata sa sveučilištima i drugih programa u području zdravstva (kao što je inicijativa za inovativne lijekove); budući da su Europska investicijska banka i Europski centar znanja za javno-privatna partnerstva provodili projekte u EU-u, njegovu susjedstvu i šire; budući da je EU svoj doprinos dao i preko Fonda za globalnu energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju; budući da se u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja namjerava podržati niz javno-privatnih partnerstava u EU-u, u kojima mogu sudjelovati poduzeća trgovinskih partnera;

Q.     budući da su do sada tržišta javne nabave EU-a bila otvorena međunarodnom natjecanju te je EU usvojio pravila za promicanje istinskog i pravednog tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu te natjecanje međunarodnih ulagača u ravnopravnim uvjetima; budući da u Uniji ne postoji nikakva diskriminacija zbog inozemnog vlasništva ili kontrole te da se za sudjelovanje u javno-privatnom vlasništvu strana poduzeća mogu osnivati na lokalnoj razini;

R.     budući da sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini obuhvaćaju odredbe kojima se poduzećima utire put za nadmetanje u javno-privatnim partnerstvima preko pristupa tržištima i prije uspostavljanja poslovnog nastana; budući da su postupanje u odnosu na Koreju, Kolumbiju/Peru, Srednju Ameriku, Singapur i Kanadu (te Vijetnam i Japan) te mogućnosti koje su im otvorene definirani različito i pojedinačno; budući da mora postojati relativno fleksibilan pristup u pogledu pregovora s raznim partnerima; međutim, budući da cilj uvijek treba biti doprinos održivom socijalnom, gospodarskom i ekološkom razvoju, demokraciji i dobrom upravljanju, poštovanju ljudskih prava i promicanju međunarodno priznatih pravila zaštite, uključujući stvaranje dostojanstvenih radnih mjesta; budući da se na multilateralnoj razini Općim sporazumom o trgovini uslugama (GATS) i Sporazumom o javnoj nabavi (GPA) također utvrđuje niz obveza, što se može činiti i u sklopu drugih plurilateralnih instrumenata kao što je Sporazum o trgovini uslugama (TiSA); budući da okruženje u EU-u stoga postaje konkurentnije;

Popratne informacije

1.  naglašava da je potrebno poticati otvaranje dostojanstvenih radnih mjesta, konkurentnost i produktivnost unutar EU-a i u trećim zemljama preko inovativnih politika i novih alata za poticanje aktivnosti gospodarskih aktera radi ponovnog pokretanja rasta, među ostalim ulaganjima izvan jedinstvenog tržišta; vjeruje da bi javno-privatna partnerstva, kao jedna od nekoliko mogućnosti, mogla biti potencijalan izvor rasta za poduzeća u EU-u i korisna za naše partnerske treće zemlje jer bi mogla osigurati infrastrukturu te robu i usluge od općeg interesa;

2.  podsjeća na to da bi se javno-privatnim partnerstvima trebala ostvariti visoka dodana vrijednost za građane i potrošače, jamčiti kvaliteta usluga i/ili robe te pružiti konkretne tržišne i gospodarske prednosti za javne uprave, i na državnoj i na lokalnoj razini, izbjegavajući pritom stvaranje dodatnih opterećenja ili gubitaka u javnom sektoru;

3.  poziva Komisiju da promiče definiciju međunarodno priznatog javno-privatnog partnerstva kao dugoročnog odnosa između javnih tijela i privatnih investitora za pružanje visoko kvalitetnih, pristupačnih javnih usluga i infrastruktura na temelju uvjeta jasno utvrđenih u ugovorima koji se mogu jednostavno ocijeniti pomoću pokazatelja praćenja, kako bi se zajamčila pravedna i primjerena naknada ako se poštuju uvjeti ugovora;

4.  napominje da mala i srednja poduzeća te velika trgovačka društva jednako mogu pružiti znanje i vještine privatnog sektora, iskustvo i dobre prakse, kao i mreže u kojima sudjeluju javna tijela vlasti zemalja izvan EU-a, čime učinkovito pomažu u stvaranju politika održivog razvoja; smatra da mala i srednja poduzeća mogu na najbolji način ostvariti svoj potencijal ako stvaraju mreže i posluju na svjetskoj razini te ulaze na tržišta izvan Europe, između ostaloga i preko javno-privatnih partnerstava; u tom smislu poziva Komisiju da promiče i podupire stvaranje konzorcija i drugih oblika suradnje između velikih kompanija i malih i srednjih poduzeća kako bi se MSP-ima olakšao pristup projektima javno-privatnog partnerstva;

5.  ističe da se pri uspostavljanju javno-privatnih partnerstva moraju posebno uzimati u obzir izazovi s kojima se mala i srednja poduzeća iz EU-a suočavaju kad se natječu na međunarodnim tržištima u okviru javno-privatnog partnerstva te potrebu da se zajamči da mala i srednja poduzeća imaju konkretan, pošten i uzajaman pristup, osobito u sektoru komunalnih usluga, kako je utvrđeno Direktivom 2014/25/EU; u tom pogledu naglašava važnost točno određenih pravila kojima se MSP-ovima omogućuje klastersko ili udruženo natjecanje te korištenje otvorenim i transparentnim lancima podugovaratelja;

Izazovi

6.  smatra da je vrijedna žaljenja činjenica da su tržišta javne nabave EU-a dosad uglavnom bila otvorena za međunarodno natjecanje, dok se poduzeća iz EU-a i dalje suočavaju s velikim preprekama u inozemstvu; poziva Komisiju da jamči da trgovinski sporazumi Unije sadrže instrumente koji našim poduzećima, posebno MSP-ima, omogućuju da je pod jednakim uvjetima natječu sa stranim poduzećima u inozemstvu; također zahtijeva jasna pravila i jednostavan pristup informacijama o natječajima i dodjeli kriterija te ukidanje diskriminirajućih i neopravdanih trgovinskih prepreka u području javne nabave, usluga i ulaganja (kao što su porezna diskriminacija, regulatorne prepreke osnivanju ogranaka ili podružnica te ograničenja dostupnosti financijskih sredstava); poziva naše partnerske zemlje da primjene načela otvorenog upravljanja kako bi se jamčila transparentnost i izbjegao sukob interesa te da se s oprezom koriste javno-privatnim partnerstvima, uzimajući u obzir ne samo analizu omjera troškova i koristi i održivost projekata, već i financijski i tehnički kapacitet javnih vlasti da nadziru provođenje usluga ili infrastrukture u skladu s interesom javnosti;

7.  uviđa da se izazovi povezani s javno-privatnim partnerstvima mogu prevladati zahvaljujući načelima dobrog upravljanja kao što su transparentnost i jasnoća pravila kada je riječ o sljedećim ključnim pitanjima: dodjeljivanje, provedba i procjena od prvih faza projekta, oblikovanje i definicija prijenosa rizika (posebice procjena srednjoročne i dugoročne isplativosti), sudjelovanje zainteresiranih strana i organizacija civilnog društva), borba protiv korupcije i prijevare, financijska i tehnička sposobnost odgovorne uprave da na odgovarajući način planira i nadzire provođenje ugovora i jačanje pravne sigurnosti unutar okvira kojim se tijelima javne vlasti jamči provođenje njihovih javnih ovlasti; poziva Komisiju i države članice (koji u tom pogledu imaju ključnu ulogu) da promiču ta načela i s tim povezane dobre prakse izvan naših granica;

8.  podsjeća na to da su karakteristike javno-privatnih partnerstva njihova visoka vrijednost i tehnička složenost te dugoročne obveze strana koje u njima sudjeluju; konstatira da te karakteristike stoga iziskuju odgovarajuće razine fleksibilnosti i postupovnih jamstava kojima se jamče transparentnost, nediskriminacija i jednako postupanje;

9.  podsjeća da u infrastrukturnim projektima (posebno onima povezanima s građevinarstvom, okolišem, telekomunikacijama i energetskim mrežama) postoji nekolicina inherentnih rizika i da vlade preko javno-privatnih partnerstva dio tih rizika prenose na privatne izvođače radova kako bi zajedno iskoristili prednosti tih projekata, ali i snosili rizike i odgovornost za njih; nadalje, ističe da je primjerena podjela rizika ključna za smanjenje troškova projekata, njihovu uspješnu provedbu i opstojnost;

10. podsjeća da je pružanje kvalitetnih, pristupačnih i troškovno isplativih usluga javnosti unutar i izvan EU-a ključan preduvjet za uspješno provođenje i opstojnost javno-privatnih partnerstva; podsjeća da složeni izbor predložaka i ugovora utječe na razvoj projekta; upozorava da su se javno-privatna partnerstva ponekad koristila samo kako bi se postigao cilj formalnog poštivanja ciljeva u pogledu javnog duga; ističe da je potreban odgovarajući institucijski okvir u kojem se kombinira političko obvezivanje, dobro upravljanje i odgovarajuće osnovno zakonodavstvo kako bi se jamčilo da se javno-privatnim partnerstvima građanima pruža bolja kvaliteta i široka pokrivenost usluga; u tom smislu naglašava važnost odgovarajuće procjene profila i prošlih iskustava dotičnih poduzeća radi utvrđivanja jesu li njihove pružene usluge bile kvalitetne i jesu li poslovali na odgovoran način;

Uključivanje privatnog sektora u razvoj

11. naglašava međusobnu povezanost politika EU-a na području trgovine, ulaganja i razvoja te da se člankom 208. Ugovora iz Lisabona uvodi načelo usklađenosti politika u interesu razvoja prema kojem se, pri provedbi politika koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju, moraju uzeti u obzir ciljevi razvojne suradnje; također naglašava važnost da politike Europske unije u području ulaganja budu usmjerene prema financijskim odlukama koje sadržavaju stvarnu ocjenu socijalnog učinka;

12. ističe sve veći potencijal javno-privatnih partnerstva kao jedne od mnogih mogućnosti za poticanje inovativnih rješenja i mobiliziranje dugoročnih privatnih financijskih i domaćih sredstva za razvojne ciljeve s obzirom na to da su u zemljama u razvoju nužna golema ulaganja kad je riječ o infrastrukturi, opskrbi vodom i energiji, koja javni sektor ne može sam osigurati, i od kojih bi većina imala koristi od uključivanja privatnog sektora; vjeruje da se javno-privatnim partnerstvima mogu generirati inovacije u tehnologiji i poslovnim modelima te uspostaviti mehanizmi za odgovornost privatnog sektora; međutim, upućuje na slučajeve kada sudjelovanje privatnog sektora u javno-privatnim partnerstvima u nekim zemljama u razvoju nije postiglo očekivane rezultate; stoga napominje da je potrebna potpora u obliku tehničke podrške kako bi se ojačao pravni i institucionalni okvir u kojem su razvijena javno-privatna partnerstva, posebice kako bi se ojačala sposobnost primjerenog ocjenjivanja, planiranja i nadgledanja provedbe takvih projekata, uz mogućnost da javni partneri zahtijevaju naknadu od privatnih poduzeća u slučaju nepridržavanja ugovornih obveza;

13. prima na znanje da se javno-privatna partnerstva nalaze visoko na popisu prioriteta razvojnog plana te da se sve višu promiču kao rješenje za manjak sredstava za financiranje infrastrukture i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju;

14. poziva Komisiju da, s obzirom na to da je naznačila da u sljedećim godinama želi znatno proširiti primjenu spajanja, usvoji preporuke iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o primjeni spajanja te da procijeni mehanizme spajanja zajmova i bespovratnih sredstava, osobito u pogledu razvoja i financijske dodatnosti, transparentnosti i odgovornosti;

15. poziva tijela EU-a da potiču poduzeća EU-a koja sudjeluju u javno-privatnim partnerstvima u trećim zemljama, posebno u najmanje razvijenim zemljama, da rade u skladu s načelom političke dosljednosti, u skladu s postojećim Smjernicama za multinacionalna poduzeća Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), kako bi se ciljevi razvojne suradnje uzimali u obzir; nadalje poziva Komisiju da potiče održiva ulaganja, uzimajući u obzir razvojne ciljeve na način da daje prednost dugoročnom razvoju domaćih gospodarstava, i da promiče projekte usmjerene na zaštitu okoliša, smanjenje siromaštva, obrazovanje, gospodarenje otpadom ili, primjerice, upotrebu obnovljivih izvora energije;

16. ističe da javno-privatna partnerstva predstavljaju učinkovit način za trošenje europskih sredstava u području razvojne pomoći uz istovremeno pružanje potpore prioritetima EU-a i usklađenosti s ostalim politikama; poziva na veće sudjelovanje i ulaganje Komisije u razvojna javno-privatna partnerstva i korištenje javno-privatnim partnerstvima kao sredstvom kojim se omogućuje proširenje ograničenog razvojnog proračuna Unije;

17. ističe činjenicu da će privatno ulaganje i financiranje najvjerojatnije biti ključni pokretači održivog rasta za koji se predviđa da će sljedećih godina u zemljama u razvoju iznositi otprilike 5 %; uviđa da se takvim privatnim financiranjem može pomoći u pružanju potpore lokalnim gospodarstvima i poduzećima te otvoriti dostojanstvena radna mjesta i time dovesti do iskorjenjivanja siromaštva, pod uvjetom da su izravna strana ulaganja propisno regulirana i povezana s konkretnim poboljšanjima u gospodarstvima partnerskih zemalja, kao što su prijenosi tehnologije i pružanje mogućnosti za strukovno osposobljavanje lokalnoj radnoj snazi; smatra da u tim okolnostima javno-privatna partnerstva mogu koristiti najmanje razvijenim zemljama, s obzirom na to da nerazmjeran rizik ulaganja previše koči privatna ulaganja; naglašava da bi buduća javno-privatna partnerstva u okviru razvojnog plana za razdoblje nakon 2015. trebala biti usmjerena na smanjenje siromaštva i druge održive razvojne ciljeve te usklađena s nacionalnim razvojnim planovima partnerskih zemalja;

18. napominje da pravilno strukturirana i učinkovito provedena javno-privatna partnerstva mogu donijeti brojne prednosti uključujući inovacije, veću učinkovitost iskorištavanja resursa te jamčenje i praćenje kvalitete; konstatira i da javno-privatna partnerstva u zemljama u razvoju treba ocjenjivati na temelju njihova kapaciteta postizanja razvojnih ciljeva te da rizik u javnom i privatnom sektoru treba biti pravedno podijeljen; naglašava da su javno-privatna partnerstva u zemljama u razvoju do sada većinom bila ostvarivana u energetskom i telekomunikacijskom sektoru, dok su privatna ulaganja u socijalnu infrastrukturu i dalje rijetkost; stoga potiče ona javno-privatna partnerstva koja su prvenstveno usmjerena na postizanje ciljeva održivog razvoja;

19. poziva da se vladama partnerskih zemalja poveća tehnička pomoć, u što je uključeno osposobljavanje lokalnog osoblja i dijeljenje tehnologije, kako bi ih se osposobilo za sudjelovanje u vlasništvu nad javno-privatnim partnerstvima i preuzimanje odgovornosti za upravljanje njima, između ostalog pružanjem pomoći pri uspostavi bankovnih sustava i poreznih uprava koji će biti u stanju financijski upravljati javnim i privatnim sredstvima; ističe da prijašnja iskustva pokazuju da u nekim slučajevima loše dogovoreni ugovori o javno-privatnom partnerstvu mogu dovesti do više razine zaduženosti zemalja te poziva na uspostavu regulatornog okvira za odgovorno financiranje; poziva Komisiju da razmotri mogućnost pružanja tehničke pomoći zemljama u razvoju i savjetovanja o načinu izrade i provedbi standarda EU-a na njihovim tržištima;

20. snažno podupire učinkovito i sveobuhvatno širenje i primjenu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima unutar i izvan EU-u te naglašava potrebu za poduzimanjem svih potrebnih političkih i zakonodavnih mjera kako bi se riješili propusti u učinkovitoj primjeni vodećih načela UN-a, među ostalim i na području pristupa pravosuđu;

21. ističe da se agencije za razvoj moraju pobrinuti da se javna sredstva za razvoj namijene financiranju lokalnih gospodarskih mreža u zemljama u razvoju, a ne da se preusmjeravaju na promicanje privatnih poduzeća i transnacionalnih korporacija iz zemalja koje su ta sredstva donirale; posebno naglašava da bi javno-privatna partnerstva trebala biti usmjerena na jačanje kapaciteta domaćih mikro, malih i srednjih poduzeća;  podsjeća da Europska unija obvezala promicati jednakost spolova te jamčiti uvođenje načela jednakosti spolova u svim područjima svoga djelovanja; poziva na uključivanje rodne dimenzije u planiranje i pokretanje javno-privatnih partnerstva, primjerice prikupljanjem i analizom podataka razvrstanih po spolu za ciljanje investicije te unošenjem u ugovore klauzula o pozitivnom utjecaju na žene kao jednom od ključnih pokazatelja uspješnosti; u tom kontekstu poziva da se pojačana podrška pruži lokalnim malim i srednjim poduzećima, a posebno poduzetnicama, kako bi im se omogućilo da imaju korist od rasta ostvarenog u privatnom sektoru;

Potencijalni instrumenti za osposobljavanje poduzeća iz EU-a za sudjelovanje u javno-privatnim partnerstvima izvan EU-a

23. poziva Komisiju da radi na tome da pojedine zemlje obveže na pružanje znatnog pristupa tržištu na međunarodnoj razini u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i u bilateralnim pregovorima s trećim zemljama koji su u tijeku, primjenjujući pozitivan i uzajaman pristup koji omogućuje međunarodno tržišno natjecanje, kako bi se ispravila asimetrija u razini otvorenosti tržišta javne nabave u EU-u u odnosu na ona drugih trgovinskih partnera; poziva Komisiju da radi na uklanjanju administrativnih, postupovnih i tehničkih prepreka koje sprječavaju poduzeća iz EU-a da sudjeluju u stranim javno-privatnim partnerstvima;

24. poziva Komisiju da prilikom pregovora o sporazumima o trgovini i ulaganjima s drugim zemljama podržava ukidanje prepreka za poduzeća iz EU-a, posebno za mala i srednja poduzeća, kako bi ona mogla ulaziti u javno-privatna partnerstva u tim zemljama i podržavati profesionalnu mobilnost građana EU-a u tim zemljama, te kako bi se pod jednakim uvjetima mogla natjecati s domaćim poduzećima i poduzećima iz trećih zemalja.

25. poziva Komisiju da prati poduzeća EU-a u inozemstvu i donosi zaključke o uspješnim pričama, primjerima i dobroj praksi radi sastavljanja smjernica te da razmotri osnivanje virtualnih centara ili promatračnica, kako bi se poduzećima iz EU-a, posebice MSP-ima, olakšao pristup informacijama o mogućnostima za sudjelovanje u javno-privatnim partnerstvima; poziva Komisiju da potiče stvaranje platformi i mreža koje su prilagođene korisnicima radi promicanja strukturnog dijaloga među dionicima te da pruža tehničku podršku kad je riječ o zakonodavnom okviru i očekivanim izazovima; poziva Komisiju da provede studiju o učincima sporazuma o slobodnoj trgovini koje je potpisala Unija te njihove provedbe u pogledu pristupa europskih poduzeća stranim javno-privatnim partnerstvima; vjeruje da takva studija može ukazati na njihove stvarne učinke sporazuma o slobodnoj trgovini u području javno-privatnih partnerstava te na moguće prepreke koje nisu riješene;

26. zahtijeva od Komisije da potiče uporabu jasnih i sveobuhvatnih računovodstvenih pravila na međunarodnoj razini kako bi se smanjile nejasnoće u vezi s javno-privatnim partnerstvima, uz promicanje dobre proračunske politike i održivosti projekata;

27. poziva Komisiju da se pobrine da tijela uz potporu EU-a, poput Europske agencije za mala i srednja poduzeća i Europske poduzetničke mreže, također mogu pristupiti informacijama o sudjelovanju u partnerstvima u državama izvan EU-a i dijeliti ih s MSP-ima te promicati sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u javno-privatnim partnerstvima u trećim zemljama;

28. ističe da je, kako bi se privukla prekogranična financijska sredstva iz privatnog sektora u javno-privatna partnerstva, presudno pružiti dostatna jamstva da će ta dugoročna ulaganja imati koristi od jasnog, stabilnog i sigurnog okruženja, dobrog upravljanja, pravne sigurnosti, transparentnosti, jednakog postupanja, nediskriminacije i učinkovitog rješavanja sporova; poziva Komisiju i Vijeće da u tu svrhu surađuju u nadležnim međunarodnim forumima i međunarodnih financijskim ustanovama kako bi osigurali potreban zakonodavni okvir koji je transparentan, demokratski, uključiv, učinkovit i isplativ;

Javno-privatna partnerstva izvan EU-a: nove mogućnosti za zapošljavanje i rast poduzeća iz EU-a

29. uvjeren je da bi veće sudjelovanje poduzeća iz EU-a u međunarodnim javno-privatnim partnerstvima velikih razmjera moglo dovesti do znatnih koristi u pogledu stvaranja dostojanstvenih radnih mjesta, produktivnosti, konkurentnosti, tehnoloških mogućnosti i inovacijskog razvoja u EU-u; podsjeća da se u studiji Komisije iz 2010. pod nazivom „Internacionalizacija europskih MSP-a” ističe pozitivna veza između internacionalizacije i inovacije u pogledu proizvoda, usluga i postupaka;

30. naglašava da se tijekom djelovanja u ovom području posebice moraju uzeti u obzir izazovi s kojima se mala i srednja poduzeća iz EU-a suočavaju kada se kao dijelovi javno-privatnog partnerstva natječu na međunarodnim tržištima te potreba za osiguranjem konkretnog i poštenog pristupa MSP-ima; u tom pogledu naglašava važnost točno određenih pravila kojima se MSP-ima omogućuje klastersko ili udruženo nadmetanje te korištenje otvorenim i transparentnim lancima podugovaratelja; smatra da je potrebno poticati MSP-ove da sudjeluju kao podugovaratelji ili kao dio konzorcija koji sudjeluju u nadmetanju za ugovore;

31. podsjeća na postignuća u EU-u do kojih je došlo uporabom javno-privatnih partnerstava u razvoju infrastrukture i vodećim područjima tehnologije, istraživanja, e-učenja i drugim sektorima s visokom dodanom vrijednošću te potiče Komisiju da utvrdi u kojim su projektima ostvareni najbolji rezultati u EU-u te da promiče sudjelovanje svih vrsta poduzeća iz EU-a, posebno malih i srednjih poduzeća, u takvim inicijativama u inozemstvu;

o

o         o

32.    nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj investicijskoj banci.

(1)

SL L 94, 28.3.2014., str. 1.

(2)

SL L 94, 28.3.2014., str. 65.

(3)

SL L 94, 28.3.2014., str. 243.

(4)

SL C 56E, 26.2.2013., str. 87.

(5)

Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0050.

(6)

SL C 313 E, 20.12.2006., str. 447.

(7)

http://www.oecd.org/governance/budgeting/PPP-Recommendation.pdf.

(8)

http://www.oecd.org/governance/budgeting/PPP-Recommendation.pdf.

(9)

www.unece.org/fileadmin/DAM/ceci/publications/ppp.pdf.

(10)

http://www.uncitral.org/pdf/english/texts/procurem/pfip/guide/pfip-e.pdf.

(11)

http://api.ning.com/files/Iumatxx-0jz3owSB05xZDkmWIE7GTVYA3cXwt4K4s3Uy0NtPPRgPWYO1lLrWaTUqybQeTXIeuSYUxbPFWlysuyNI5rL6b2Ms/PPPReferenceGuidev02Web.pdf.


EXPLANATORY STATEMENT

The Rapporteur considers that some of the positive experiences of PPPs derive from improved delivery of projects (in terms of on-time and on-budget delivery), good quality ratio or value for cost, possibility for long-term financing of the costs of building the infrastructure, the stimulus provided for innovation and research, the engagement of the private sector both in the construction or operation of projects and also as regards the funding, more flexible and skilled management environment, benefits in terms of resources for well-established companies and SMEs, reinforcing the competitiveness of EU companies to participate in public procurement in third countries;

It is the Rapporteur´s view that in the building, management, maintenance or operation of infrastructures in the transport area (roads, rails, subways), public buildings and equipment (prisons, schools, hospitals), the environment (water and waste treatment or management), utilities, telecommunication or energy networks or development of new technologies or products, there are a number of potential benefits and risks inherent that can be shared between the private and the public sectors;

The Rapporteur argues that the increased participation of European companies in large scale international projects, most notably in PPPs, would lead to substantial benefits in terms of job creation, productivity, competitiveness and technology and innovation, leading to benefits and economic growth across the EU and in host countries. Therefore, the Rapporteur would like to focus attention on the possibilities offered by PPPs in non EU companies, and urges the EU Institutions to take the necessary steps to promote the participation of EU companies, especially SMEs in PPP projects.


MIŠLJENJE ODBORA ZA RAZVOJ (8.5.2015)

upućeno Odboru za međunarodnu trgovinu

o vanjskom utjecaju politike EU-a na području trgovine i ulaganja na inicijative javno-privatnog partnerstva u zemljama izvan EU-a

(2014/2233(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Brian Hayes

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za međunarodnu trgovinu da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  naglašava međusobnu povezanost politika EU-a na području trgovine, ulaganja i razvoja te da se člankom 208. Ugovora iz Lisabona uvodi načelo dosljednosti politika razvojne suradnje prema kojem se, pri provedbi politika koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju, moraju uzeti u obzir ciljevi razvojne suradnje; nadalje, naglašava važnost da politike EU-a u području ulaganja budu u skladu s financijskim odlukama koje sadržavaju ocjenu njihova stvarnog socijalnog učinka;

2.  ističe činjenicu da će privatno ulaganje i financiranje najvjerojatnije biti ključni pokretači održivog rasta za koji se predviđa da će sljedećih godina u zemljama u razvoju iznositi otprilike 5 %; uviđa da ona mogu pomoći u pružanju potpore lokalnim gospodarstvima i poduzećima te pružiti dostojanstvena radna mjesta i time dovesti do iskorjenjivanja siromaštva, pod uvjetom da je FDI propisno reguliran i povezan s konkretnim poboljšanjima u gospodarstvima partnerskih zemalja, kao što su prijenosi tehnologije i pružanje mogućnosti za strukovno osposobljavanje lokalnoj radnoj snazi; smatra da u tim okolnostima javno-privatna partnerstva mogu koristiti najmanje razvijenim zemljama, s obzirom na to da nerazmjeran rizik ulaganja previše koči privatna ulaganja; naglašava da bi buduća javno-privatna partnerstva u okviru razvojnog plana za razdoblje nakon 2015. trebala biti usmjerena na smanjenje siromaštva i druge održive razvojne ciljeve te usklađena s nacionalnim razvojnim planovima partnerskih zemalja;

3.  napominje da pravilno strukturirana i učinkovito provedena javno-privatna partnerstva mogu donijeti brojne prednosti kao što su inovacije, veća učinkovitost iskorištavanja resursa te jamčenje i nadzor kvalitete; konstatira i da javno-privatna partnerstva u zemljama u razvoju treba ocjenjivati na temelju njihova kapaciteta postizanja razvojnih ciljeva te da rizik u javnom i privatnom sektoru treba biti pravedno podijeljen; naglašava da su javno-privatna partnerstva u zemljama u razvoju do sada većinom bila ostvarivana u energetskom i telekomunikacijskom sektoru, dok su privatna ulaganja u socijalnu infrastrukturu i dalje rijetkost; stoga potiče ona javno-privatna partnerstva koja su prvenstveno usmjerena na postizanje ciljeva održivog razvoja;

4.  poziva da se vladama partnerskih zemalja poveća tehnička pomoć, u što je uključeno osposobljavanje lokalnog osoblja i dijeljenje tehnologije, kako bi ih se osposobilo za sudjelovanje u vlasništvu javno-privatnih partnerstva i preuzimanje odgovornosti za upravljanje njima, pružanjem pomoći pri uspostavi bankovnih sustava i poreznih uprava koji će biti u stanju financijski upravljati javnim i privatnim sredstvima; ističe da u nekim slučajevima prijašnja iskustva pokazuju da loše dogovoreni ugovori o javno-privatnom partnerstvu mogu dovesti do više razine zaduženosti zemalja te poziva na uspostavu regulatornog okvira za odgovorno financiranje;

5.  snažno podupire učinkovito i sveobuhvatno širenje i primjenu Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima u EU-u i izvan njega te naglašava potrebu za poduzimanjem svih potrebnih političkih i zakonodavnih mjera kako bi se riješili propusti u učinkovitoj primjeni Vodećih načela UN-a, među ostalim i na području pristupa pravosuđu;

6.  zabrinut je što zaštitne mjere kojima bi se jamčila svrsishodna upotreba javnih sredstava nisu uvijek raspoložive; posebno prima na znanje da su ciljevi javno-privatnog partnerstva vrlo općeniti, a kriteriji za određivanje konkretnih, mjerljivih, ostvarivih i pravodobnih ciljeva u pravilu nisu navedeni; ističe da bi javno-privatno partnerstvo trebalo biti sredstvo kojim se nagrađuje odgovorno poslovanje privatnih poduzeća; u skladu s time smatra da bi trebalo uspostaviti čvrst regulatorni okvir kako bi se zajamčilo da se tim ulaganjima poštuju ljudska prava, ispunjavaju društvene i ekološke norme te poštuje načelo transparentnosti, pazeći pritom da privatni sektor plaća svoj dio poreza; naglašava također da je za svaki projekt javno-privatnog partnerstva koji se koristi sredstvima službene razvojne pomoći potrebna ex ante procjena učinka razvoja u korist siromašnih kojom se jamče prava osoba, a posebno pristup zemljištu, vodi i osnovnim socijalnim uslugama; naglašava da se u pripremnoj fazi projekta, uz savjetovanje s civilnim društvom, moraju dogovoriti i učinkovito primijeniti mjerljivi pokazatelji ishoda te mehanizmi nadgledanja i procjene projekata; naglašava važnost formalne savjetodavne i kontrolne uloge parlamenata i civilnog društva radi jamčenja potpune transparentnosti, legitimnosti i odgovornosti;

7.  smatra da su javno-privatna partnerstva ključno inovativno rješenje za problem sve manjeg broja javnih ulaganja; prima na znanje da javno-privatna partnerstva zbog svoje složenosti mogu predstavljati organizacijski i institucijski izazov za javni sektor te da su za njihovu provedbu potrebne raznovrsne vještine i nove institucije koje će ih poticati; s tim u vezi naglašava važnost dobrog upravljanja, vladavine prava te uključivih, otvorenih i transparentnih javnih institucija; ponovno naglašava važnost vodeće uloge EU-a u ispunjavanju 16. cilja održivog razvoja o pravosuđu i učinkovitom radu institucija u kontekstu međuvladinih pregovora o globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.;

8.  poziva Komisiju da, s obzirom na to da je naznačila da u sljedećim godinama želi znatno proširiti primjenu spajanja, usvoji preporuke iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o primjeni spajanja te da procijeni mehanizme spajanja zajmova i bespovratnih sredstava, osobito u pogledu razvoja i financijske dodatnosti, transparentnosti i odgovornosti;

9.  poziva Komisiju i države članice da zajamče da poduzeća koja ulaze u javno-privatna partnerstva poštuju načela korporativne društvene odgovornosti tijekom cijelog životnog vijeka projekata, i to pridržavanjem Globalnog sporazuma UN-a o ljudskim pravima, Vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, temeljnih radnih standarda MOR-a, ekoloških standarda i Konvencije UN-a protiv korupcije; smatra da bi se tijekom cijelog životnog vijeka projekta trebalo voditi računa o smjernicama OECD-a, posebno o poglavlju IV. koje se odnosi na poštovanje ljudskih prava; poziva Komisiju i države članice da uspostave provedive mehanizme odgovornosti;

10. potiče EU da podrži trenutačnu izradu međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta UN-a o transnacionalnim korporacijama te drugim poslovnim poduzećima u pogledu poštovanja ljudskih prava jer će se tako utvrditi obveze transnacionalnih korporacija u području ljudskih prava, pa i u okviru odnosa s državama, i uvesti djelotvorni pravni lijekovi za žrtve u slučajevima kada domaći sudovi očito nisu u stanju te korporacije uspješno progoniti;

11. skreće pozornost na činjenicu da su srednja i mala poduzeća pokretačka snaga za stvaranje radnih mjesta i bogatstva u zemljama u razvoju s obzirom na to da se u njima otvara 90 % radnih mjesta; smatra da je u javno-privatnim partnerstvima nužno više surađivati i s lokalnim privatnim sektorom, što je ključno za mobilizaciju domaćih resursa i otvaranje radnih mjesta, i s europskim malim i srednjim poduzećima te novim i inovativnim poduzećima kako bi se mobilizirala dugoročna sredstva, potaknule inovacije u tehnologijama i poslovnim modelima te izgradili mehanizmi kojima će biti moguće privatni sektor pozivati na odgovornost;

12. ističe da se agencije za razvoj moraju pobrinuti da se javna sredstva za razvoj namijene financiranju lokalnih gospodarskih mreža u zemljama u razvoju, a ne da se preusmjeravaju na promicanje privatnih poduzeća i transnacionalnih korporacija iz zemalja koje su ta sredstva donirale; posebno naglašava da bi javno-privatna partnerstva trebala biti usmjerena na jačanje kapaciteta domaćih mikro, malih i srednjih poduzeća;

13. podsjeća da Europska unija obvezala promicati jednakost spolova te jamčiti uvođenje načela jednakosti spolova u svim područjima svoga djelovanja; poziva na uključivanje rodne dimenzije u planiranje i pokretanje javno-privatnih partnerstva, primjerice prikupljanjem i analizom podataka razvrstanih po spolu za ciljanje investicije te unošenjem u ugovore klauzula o pozitivnom utjecaju na žene kao jednom od ključnih pokazatelja uspješnosti; u tom kontekstu poziva da se pojačana podrška pruži lokalnim malim i srednjim poduzećima, a posebno ženama poduzetnicama, kako bi im se omogućilo da profitiraju od rasta generiranog u privatnom sektoru;

14. predlaže da bi Komisija trebala pomoći pri osnivanju platformi za strukturni dijalog u kojima bi sudjelovalo više dionika, poput organizacija koje zastupaju interese radnika, poduzetnika i poslodavaca, kako bi se izgradilo povjerenje i dogovorili zajednički ciljevi među različitim dionicima kao što su vlade, donatori, privatni sektor, dobrotvorne zaklade, lokalne vlasti, organizacije civilnog društva i nevladine organizacije, i time postigla sigurnost za ulagače i javnu upravu; povezano s tim ističe važnost uloge delegacija EU-a u raznim zemljama kao posrednika u tim dijalozima.

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

6.5.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

18

0

6

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Louis Aliot, Beatriz Becerra Basterrechea, Nirj Deva, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Stelios Kouloglou, Arne Lietz, Norbert Neuser, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, György Schöpflin, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Joachim Zeller

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Daniela Aiuto, Tiziana Beghin, Julie Ward


MIŠLJENJE ODBORA ZA UNUTARNJE TRŽIŠTE I ZAŠTITU POTROŠAČA (7.5.2015)

upućeno Odboru za međunarodnu trgovinu

o vanjskom utjecaju trgovinske i ulagačke politike EU-a na inicijative javno-privatnog partnerstva u zemljama izvan EU-a

(2014/2233(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Dita Charanzová

PRIJEDLOZI

Odbor za unutarnje tržište i zaštitu potrošača poziva Odbor za međunarodnu trgovinu da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1.  podsjeća na važnost javno-privatnih partnerstva kao sredstva za ostvarivanje gospodarskog rasta, inovacija, konkurentnosti i radnih mjesta na jedinstvenom tržištu i u inozemstvu; ističe stratešku ulogu koju javno-privatna partnerstva imaju u modernizaciji infrastrukture, posebno kada je riječ o energetskoj, vodnoj, cestovnoj i digitalnoj infrastrukturi; prima na znanje da su europska poduzeća dovoljno pripremljena da se natječu za javno-privatna partnerstva i da u sklopu njih posluju;

2.  naglašava da je pozitivan utjecaj javno-privatnih partnerstva rezultat poboljšane provedbe projekata, dobrog omjera koristi i troškova, mogućnosti dugoročnog financiranja troškova, poticanja inovacija i istraživanja te fleksibilnijeg i stručnijeg poslovnog okruženja;

3.  prima na znanje da javno-privatna partnerstva karakterizira dugi životni ciklus koji ponekad iznosi od 10 do 30 godina; smatra da bi životni ciklus javno-privatnih partnerstva trebao biti smislen i dosljedan ciljevima povezanima s radom, robom i uslugama koje treba pružiti, a da se pritom umjetno ne naruši konkurencija na tržištu ili ne stvore veći troškovi i nepotrebno opterećenje za javne uprave i porezne obveznike;

4.  podsjeća da u infrastrukturnim projektima (posebno onima povezanima s građevinarstvom, okolišem, telekomunikacijama i energetskim mrežama) postoji nekolicina inherentnih rizika i da vlade u sklopu javno-privatnih partnerstva dio tih rizika prenose na privatne izvođače radova kako bi zajedno iskoristili prednosti tih projekata, ali i snosili rizike i odgovornost za njih; nadalje, ističe da je primjerena podjela rizika ključna za smanjenje troškova projekata, njihovu uspješnu provedbu i opstojnost;

5.  podsjeća na to da su karakteristike javno-privatnih partnerstva njihova visoka vrijednost i tehnička složenost te dugoročne obveze strana koje u njima sudjeluju; konstatira da te karakteristike stoga iziskuju odgovarajuće razine fleksibilnosti i postupovnih jamstava kojima se jamče transparentnost, nediskriminacija i jednako postupanje;

6.  naglašava potrebu za jamčenjem poštenog tržišnog natjecanja i pristupa za sve strane uključene u javno-privatna partnerstva, osobito poštenim i transparentnim postupcima odabira u okviru kojih vlade sklapaju takva partnerstva;

7.  ističe da se pri uspostavljanju javno-privatnih partnerstva mora, posebno, uzimati u obzir izazove s kojima se mala i srednja poduzeća (MSP) iz EU-a suočavaju kad se natječu na međunarodnim tržištima u okviru javno-privatnog partnerstva te potrebu da se zajamči da mala i srednja poduzeća imaju konkretan, pošten i uzajaman pristup, osobito u sektoru komunalnih usluga kako je utvrđeno Direktivom 2014/25/EU; u tom pogledu naglašava važnost određenih pravila kojima se MSP-ovima omogućuje klastersko ili udruženo javno nadmetanje te korištenje otvorenim i transparentnim lancima podugovaranja;

8.  podsjeća na to da bi se javno-privatnim partnerstvima trebala ostvariti visoka dodana vrijednost za građane i potrošače, jamčiti kvaliteta usluga i/ili robe te pružiti konkretne tržišne i gospodarske prednosti za javne uprave, i na državnoj i na lokalnoj razini, izbjegavajući pritom stvaranje dodatnih opterećenja ili gubitaka u javnom sektoru;

9.  ističe da unatoč tome što se javno-privatna partnerstva ostvaruju u raznim oblicima, zakonodavstvo o jedinstvenom tržištu propisuje visoke postupovne standarde; konstatira da je to zakonodavstvo revidirano i pročišćeno direktivama 2014/24/EU i 2014/25/EU o javnoj nabavi, Direktivom 2014/23/EU o koncesijama te smjernicama o institucionaliziranim javno-privatnim partnerstvima; poziva Komisiju da razmotri mogućnost pružanja tehničke pomoći zemljama u razvoju i savjetovanja o načinu izrade i provedbi standarda EU-a na njihovim tržištima;

10. ističe da su tržišta EU-a za javnu nabavu većinom otvorena za međunarodna natjecanja, s pravilima kojima se nastoji poboljšati pošteno i djelotvorno natjecanje na jedinstvenom tržištu, ostvariti uključiv rast koji se temelji na načelu dodjele ugovora u skladu s najisplativijim ponudama javne nabave te pružiti jednake uvjete poslovanja međunarodnim ulagačima; podsjeća na to da se ne diskriminiraju poduzeća sa stranim vlasništvom ili pod kontrolom stranaca te na to da se inozemna poduzeća mogu lokalno poslovno nastaniti radi sudjelovanja u javno-privatnim partnerstvima;

11. potiče Komisiju da se pobrine da trgovinski sporazumi Unije sadrže potrebne odredbe kojima se europskim poduzećima omogućuje da se natječu u inozemstvu s domaćim poduzećima pod jednakim uvjetima; smatra da to podrazumijeva pristup povezanim uslugama zajedno s jasnim i pravednim pravilima o pristupu informacijama o javnim natječajima i pravilima o kriterijima odabira kandidata; ističe da su veća transparentnost i razvoj internetskih postupaka od posebne važnosti za mala i srednja poduzeća te za sklapanje dugoročnih i uključivih javno-privatnih partnerstva;

12. ističe da je za privlačenje ulagača iz privatnog sektora, posebno prekograničnih, u javno-privatna partnerstva ključno pružiti dovoljna jamstva da će njihova dugoročna ulaganja imati koristi od sigurnog okruženja, pravne sigurnosti i dobrog upravljanja; stoga ističe potrebu da se pruži djelotvorna zaštita ulaganjima i gospodarskim dobrima europskih poduzeća u sklopu javno-privatnih partnerstva izvan EU-a;

13. poziva Komisiju da djeluje u okviru tržišnih politika i sporazuma u cilju otvaranja pristupa tržištu za europska poduzeća u kontekstu javno-privatnih partnerstava izvan EU-a;

14. poziva Komisiju da se pobrine da tijela koja EU podržava, poput Europske agencije za mala i srednja poduzeća i Europske poduzetničke mreže, također mogu pristupiti informacijama o sudjelovanju u partnerstvima u državama izvan EU-a i dijeliti ih s MSP-ovima te promicati sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u javno-privatnim partnerstvima u trećim zemljama;

15. poziva Komisiju da prilikom pregovora o sporazumima o trgovini i ulaganjima s drugim zemljama podržava ukidanje prepreka za poduzeća iz EU-a, posebno za mala i srednja poduzeća, kako bi ona mogla ulaziti u javno-privatna partnerstva u tim zemljama i podržavati profesionalnu mobilnost građana EU-a u tim zemljama, te kako bi im se omogućilo da se u jednakim uvjetima natječu s domaćim poduzećima i poduzećima iz trećih zemalja.


REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

7.5.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

29

5

0

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Dita Charanzová, Anna Maria Corazza Bildt, Nicola Danti, Dennis de Jong, Ildikó Gáll-Pelcz, Evelyne Gebhardt, Maria Grapini, Sergio Gutiérrez Prieto, Robert Jarosław Iwaszkiewicz, Liisa Jaakonsaari, Antonio López-Istúriz White, Marlene Mizzi, Eva Paunova, Jiří Pospíšil, Marcus Pretzell, Robert Rochefort, Virginie Rozière, Christel Schaldemose, Andreas Schwab, Igor Šoltes, Ivan Štefanec, Róża Gräfin von Thun und Hohenstein, Mylène Troszczynski, Mihai Țurcanu, Anneleen Van Bossuyt, Marco Zullo

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Pascal Arimont, Biljana Borzan, Birgit Collin-Langen, Jens Nilsson, Julia Reda, Sabine Verheyen

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Petras Auštrevičius, Damiano Zoffoli

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja

28.5.2015

 

 

 

Rezultat konačnog glasovanja

+:

–:

0:

34

5

2

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

William (The Earl of) Dartmouth, Maria Arena, Tiziana Beghin, David Borrelli, Daniel Caspary, Marielle de Sarnez, Santiago Fisas Ayxelà, Christofer Fjellner, Eleonora Forenza, Yannick Jadot, Ska Keller, Jude Kirton-Darling, Bernd Lange, Jörg Leichtfried, David Martin, Emmanuel Maurel, Emma McClarkin, Anne-Marie Mineur, Alessia Maria Mosca, Franz Obermayr, Artis Pabriks, Franck Proust, Godelieve Quisthoudt-Rowohl, Inmaculada Rodríguez-Piñero Fernández, Tokia Saïfi, Matteo Salvini, Marietje Schaake, Helmut Scholz, Joachim Schuster, Joachim Starbatty, Adam Szejnfeld, Iuliu Winkler, Jan Zahradil

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Goffredo Maria Bettini, Dita Charanzová, Georgios Epitideios, Seán Kelly, Sander Loones, Adina-Ioana Vălean, Jarosław Wałęsa

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Cecilia Wikström

Pravna obavijest - Politika zaštite privatnosti