IZVJEŠĆE o zahtjevu za ukidanje imuniteta Udi Voigtu
18.6.2015 - (2015/2072(IMM))
Odbor za pravna pitanja
Izvjestitelj: Tadeusz Zwiefka
PRIJEDLOG ODLUKE EUROPSKOG PARLAMENTA
o zahtjevu za ukidanje imuniteta Udi Voigtu
Europski parlament,
– uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Udi Voigtu koji je 9. veljače proslijedio predsjednik regionalnog žalbenog suda u Berlinu („Kammergericht”) (ref. (3) 161 Ss 189/14 (14/15)) i koji je 25. ožujka 2015. objavljen na plenarnoj sjednici,
– nakon saslušanja Ude Voigta u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,
– uzimajući u obzir članke 8. i 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,
– uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013.[1],
– uzimajući u obzir članak 46. Temeljnog zakona Savezne Republike Njemačke,
– uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,
– uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0192/2015),
A. budući da je predsjednik regionalnog žalbenog suda u Berlinu („Kammergericht”) podnio zahtjev za ukidanje zastupničkog imuniteta Udi Voigtu u vezi sa sudskim postupkom za navodno kazneno djelo;
Β. budući da se u članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije navodi da zastupnici na teritoriju svoje države imaju imunitet koji se dodjeljuje parlamentarnim zastupnicima te države;
C. budući da u skladu sa člankom 46. stavkom 2. Temeljnog zakona Savezne Republike Njemačke zastupnik u parlamentu ne može biti pozvan na odgovornost niti uhićen zbog kaznenog djela bez dopuštenja Parlamenta, osim u određenim specifičnim okolnostima;
D. budući da je Udo Voigt optužen za poticanje na mržnju i grupne uvrede u publikaciji koju je izdala Nacionaldemokratska stranka Njemačke za vrijeme održavanja Svjetskog prvenstva u nogometu 2006., a za koju je bio odgovoran kao tadašnji predsjednik stranke;
Ε. budući da je jasno da optužbe za koje se Udo Voigt tereti nisu povezane s obnašanjem njegove dužnosti zastupnika u Europskom parlamentu, već proizlaze iz njegove funkcije predsjednika Nacionaldemokratske stranke;
F. budući da navodna djela nisu povezana s izražavanjem mišljenja ili glasanjem zastupnika u Europskom parlamentu pri obavljanju svojih dužnosti u smislu članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, imajući na umu činjenicu da se optužba odnosi na djela počinjena 2006., mnogo prije nego što je Udo Voigt izabran za zastupnika u Europskom parlamentu 2014.;
G. budući da Udo Voigt tvrdi da je iz dužine trajanja samog postupka koji je pokrenut 2006. vidljivo nastojanje da se ometa njegov parlamentarni rad; budući da je, ipak, trenutačni zahtjev za ukidanje imuniteta objašnjen daljnjim postupkom koji je započet pravnim lijekom koji je uložio sam Udo Voigt, pa se stoga u slučaju tog prigovora primjenjuje načelo nemo auditur propriam turpitudinem allegans;
H. budući da za ovaj postupak ne postoji osnovana sumnja za pokušaj ometanja rada zastupnika (fumus persecutionis) i da je isti postupak pokrenut nekoliko godina prije nego što je Udo Voigt postao zastupnik u Europskom parlamentu;
1. odlučuje ukinuti imunitet Udi Voigtu;
2. nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora regionalnom žalbenom sudu u Berlinu („Kammergericht”) i Udi Voigtu.
- [1] presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C-200/07 i C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello C-163/10, ECLI: EU:C:2011:543. presuda Općeg suda od 17. siječnja 2013., Gollnisch/Parlament, T-346/11 i T-347/11, ECLI:EU:T:2013:23.
REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU
|
Datum usvajanja |
16.6.2015 |
|
|
|
|
|
Rezultat konačnog glasovanja |
+: –: 0: |
11 0 0 |
|||
|
Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju |
Max Andersson, Joëlle Bergeron, Jean-Marie Cavada, Mady Delvaux, Laura Ferrara, Enrico Gasbarra, Dietmar Köster, Gilles Lebreton, Jiří Maštálka, Pavel Svoboda |
||||
|
Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju |
Victor Negrescu |
||||